Iako postoji brojne anegdote o Aliji Đerzelezu, on je bez sumnje i historijska ličnost čemu svjedoče brojni historijski podaci iz turskih izvora. U osmanskim defterima se on spominje pod imenom Gurz Ilyas i predstavlja junaka bošnjačke tradicije. Osmanski popisni defteri iz 1455., 1485., i 1489. godine su svjedočanstvo o ratnim zaslugama ovog ratnika – pripadnika osmanske lahke konjice, akindžija, jer pokazuju kako se, sa njegovim ratnim uspjesima, povećava i visina prihoda koje dobija kao vlasnik timara, odnosno spahija, što svjedoči da je i napredovao u vojnoj službi. U defteru iz 1485. godine se spominje pod titulom bega, što svjedoči da je tokom čitavog svog života napredovao u osmanskoj državi. Osmanski izvori navode i da je bosanskog porijekla. Poznati turski pisac, naučnik i historičar Ibn Kemal (1468 – 1534) ostavio je niz podataka koji pokazuju da je Gurz Ilyas istovremeno bio i predmet rane legende i pjesničkog stvaralaštva, već krajem XVI stoljeća. Đerzeleza je Ibn Kemal prestavio u dvjema vojnim akcijama koje su se zbile 1480. godine. Jedna je manji konjanički prepad u vilajetu “Unđurovini”, a druga je napad na vojsku Matije Korvina, u trenutku kada se ta vojska povlačila iz Sarajeva u koje je upala i popalila ga u proljeće 1480. godine. Gurz Ilyas je imao značajnu ulogu u tom sukobu, tako da mu je, kao nagradu, dodijeljena uloga čuvara na ulazu u klisuru Milodraž, kod Kiseljaka, a pohvaljen je i za isticanje i u sukobu sa glavnim protivnikom, Vukom Grgurevićem.

Epski Đerzelez Alija je poginuo u jednoj od ratnih akcija 1491. ili 1492. godine. Na osnovu veoma pouzdanih podataka može se zaključiti da je njegovo mjesto pogibije u blizini Sokol grada, nedaleko od rijeke Plive. Živo sjećanje za Đerzelez Alijinu smrt, vezano za kult njegovog mezarja u turbetu kod sela Gerzova, nedaleko od Sokol grada, svjedoči o popularnosti ovog junaka i kontinuitetu njegove epske slave sve do današnjih dana. Prve direktne vijesti o pjesmama o Gurz Ilyasu, odnosno Đerzelezu, potiču iz XVII vijeka. Osim pjesama, u to vrijeme je među muslimanskim svijetom u Bosni i u Budimu veoma rasprostranjena usmena tradicija, od duge maštovite priče do kratkih predanja – legendi. O živoj narodnoj tradiciji o Gurz Ilyasu u Budimu u XVII stoljeću, svjedoči i putopisac Evlija Ćelebija u 16. knjizi svoje Seyahatname: o buzdovanu Gerz – Eljas – babe na Bečkoj kapiji u Budimu, o brdu Gerz Eljas, o utvrdi koju je, navodno, podigao sultan Sulejman kao spomen na mjesto sahranjenja ovog junaka, kao i o tekiji Gerz Eljasa.

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s