Grebak mart 1993

Goražde

20. JUBILARNI LJETNI POHOD

Grebak – put života 2016. – 04.06.2016.godine (subota)

09,00 h 20. jubilarni ljetni pohod „Grebak – put života 2016.” – Plato Gradske dvorane Goražde – okupljanje i polazak učesnika…

11:00 Grebak – polazak učesnika

……

 PODSJEĆANJE NA PRVU FOČANSKU VITEŠKU BRIGADU

zašto je zaboravljena Prva fočanska viteška brigada _ Avaz

——————-

HEROJI OSLOBODILAČKOG RATA

Prva fočanska brigada

Istinski heroji i gazije s Drine

”…JER FOČACI,ja to stalno ponavljam, drugi mi mogu naravno zamjeriti,

ali neka mi kažu protuargumente…FOČACI SU S PUŠKOM U RUCI DALI

NAJVIŠE,NAJVIŠE ŠEHIDA BRANEĆI OVU DRŽAVU BiH NA RAZLIČITIM TAČKAMA BiH.

FOČAKA JE POD PUŠKOM U RUCI POSTIGLO ŠEHADET NI MANJE NI VIŠE NEGO DVIJE HILJADE (2000). ONDA KADA JE SARAJEVO BILO PRED PADOM I KADA SU SE POVLAČILE BRIGADE ZA BRIGADOM SA IGMANA ODNOSNO SA BJELAŠNICE NA PROSKOKU SAMO ZA JEDAN DAN JE DVADESET SEDAM FOČAKA POSTIGLO ŠEHADET.

Fočaci zbog toga zaslužuju našu pomoć i nadam se in sha Allah da ćemo ……..”

————————————————————————–

HEROJI OSLOBODILAČKOG RATA

Prva drinska brigada

Oko 750 Bošnjaka sa prostora fočanske opštine organiziralo se u Prvu drinsku brigadu koju je krajem aprila 1992. formirao Zaim Imamović. Borci ove jedinice s ponosom ističu imena istaknutih suboraca:Midhat Džanko, Alija Rasim, Omer i Amir Puriš, Pašo Pašalić, Nihad Klinac, Dževad Hanjalić, Azem Merkez,Esad Vejo, Murat Dragolj, Munir Šubo, Ahmet i Husnija Bekan, Jasmin Haznadar, Dževad Selimović,Emin Osmanspahić, Džemail Milatović, Hasan Turčilo, Zaim Imamović…

——————————————–

oni su ostali na Igmanu 2

U odbrani Igmana poginulo je ukupno 161 borac A RBIH i nekolike stotine je ranjeno,najteže napade je odbijao Fočanski bataljon koji je bio na tenkovsko prohodnom pravcu. Nek im je vječni rahmet.

————–

1993. IGMAN/PROSKOK

OSMAN I TENK

Ko god da dođe na Igman, stariji borci mu pričaju kako je Osman savladao čitav tenk. To i ne bi bio neki podvig da se borba sa neprijateljima nije završila berićetno. Osman je spasio čitavu planinu Igman i sve naše borce…

Bilo je to na prijelazu iz toplog juna u topliji juli. Neprijateljii su podigli veliku vojsku kako bi sa svih strana opkolili Sarajevo. I žene, i djeca, i borci bili bi tada zatvoreni… Preko uzvišenja Rogoj i malog mjesta Trnovo, i s druge strane planine Bjelašnice, neprijatelji su krenuli prema Igmanu. A naši borci,žene i djeca mogli su samo preko Igmana izlaziti iz Sarajeva i ići u druge slobodne gradove…

I, eto, neprijatelji su krenuli silnim tenkovima u ovu ofanzivu. Baš kao aždahe. Ništa im nije moglo ostati na putu. U svakom selu na koje su nailazi-li palili su kuće, štale i sijeno. Nene i majke sa djecom u koloni bježali su prema Pazariću i Tarčinu. Odraslija djeca tjerala su ovce i stoku ispred sebe.

Iz ovih dana i potječe Osmanovo junaštvo. Da se kaže: Osman nije sam savladao neprijatelje,  niti je sam spasio žene i djecu, ali je u ovoj borbi ispao pravi gazija… Kada su neprijatelji popalili sela, namjerili su se na jedno poveliko brdo na Igmanu koje je narod zvao Proskok. Tu su ih dočekali naši borci. Predvodio ih je hrabri komandant Dževad Hanjalić. Palikuće i zlikovci mislili su da će lahko zauzeti ovo brdo na Igmanu, ali su se prevarili. Ali, džaba im je bilo što su stalno jurišali. I džaba im je bilo što su naše borce gađali iz tenkova. Sve im je bilo zaludu. Naši borci pogađali su ih iz pušaka i sve više mrtvih neprijatelja ležalo je u šumi… Ali kasnije se desilo ono o čemu i danas naši preživjeli borci pričaju.

Neprijatelji su prije mraka, nakon zatišja, napali iznenada, ali ovaj put sa mnogo tenkova. Ove gvozdene grdosije gruhale su i brektale da se šuma prolamala od buke. Svako živ bi se skamenio od straha. Sve se kršilo i lomilo. Baš kao da deset aždaha plamenim jezicima hoće sve spržiti i satrati. Iza tenkova, kao đoje, krili su se neprijatelji. Mislili su da će sakriveni pobijediti naše borce i osvojiti Proskok i da će se popeti na vrh Igmana… Našim borcima sve je krenulo naopako. Neki su se, beli, i uplašili ovih gvozdenih smrtonosnica, što i nije sra-mota. I onim najhrabrijim nije bilo pravo kada im je komandant Hanjalić rekao da su po-trošili sve metke za tenkove. Pa, haj’ ti sad? Kako bez metaka? Šta sa tenkovima? I borci su prestali pucati. Šutjeli su i čekali.

I, tako, dva tenka, prije drugih, došli su do rovova u kojima su bili naši borci. Mogli su ih čak i pregaziti. U tim dugačkim sekundama, kada se odlučivalo o životu i smrti, komandant Dževad Hanjalić upitao je borca do sebe:

– Osmane, gdje ti je top?

– Kakav top, komandante!? Znaš da njime nisam nikada gađao tenkove, samo rovove, i to s brda na brdo.

Tako su u njemu podešeni nišani. Znaš i sam, komandante…

– Osmane, uzmi top i gađaj tenk!

– Ama…

– Osmane, uzmi top i gađaj tenk!

– Razumijem, komandante!

Oči boraca bile su uprte u Osmana. Znali su da ih čeka borba prsa u prsa s četnicima, ali su čekali da vide šta će on uraditi. Osman je, kao da je puška, podigao kineski bestrzajni top na rame i počeo nišaniti.Tražio je pogodnu poziciju. Ali se cijev na kupoli tenka polahko okretala prema Osmanu. Našao se oči u oči s tenkom. Ko će prije opaliti. Borcima se sekunde činile kao sati. I, Osman prvi opali. Pogodio je točkove gusjenice, a nakon toga kupolu. Tenk se zapalio. S topom na ramenu, potrčao je prema drugom tenku…

Naši borci, koji su ovaj mejdan usplahireno posmatrali, trgli su se iz obamrlosti koja im je prikovala noge za zemlju i potrčali. Neprijatelji su kao bez glave bježali nizbrdo, prema selu Dejčići. Mlađi borci, koji su dobro trčali, gonili su podaleko neprijatelje, a oni stariji ostali su na položajima sa Osmanom…

Eto, što je Osman valjao u ovoj borbi! Četničkoj aždahi polomljeni su zubi na Proskoku.

– Najviše žalim što mi drugi tenk umače – pričao je te noći Osman borcima. – Okrenuo se nazad i pobjegao koliko ga gusjenice nose. Da se moglo, uprtio bih top i stigao ga do kraja kose. Ali šta je – tu je.

Jeste da to nema u vojnim školama, ali šta ćeš, u pravu je komandant Hanjalić, može top protiv tenka.

Vidjelo se da može…

Osman Đuderija ratovao je i na goraždanskom bojištu. Specijalnost mu je bilo uništenje mitraljeskih gnijezda i rovova iz topa. Ali, nakon ovoga podviga na Igmanu, sve ove specijalnosti su mu propale.

Borci su ga prozvali raznim nadimcima: Osman Tenkoubica, Graditelj Obale Tenkovače, Tobdžija s Ramena,Kinez Beztrzajac.

A kada danas neko priupita preživjele borce o ovome događaju, oni ljubomorno kažu:

– Pa, namjerio se tenk na Osmana i tenk je vidio ko je Osman.

(zabilježio Mirsad Sinanović)

Prva Fočanska brigada - zaboravljeni od svih - vk

———————

8. 8.1994.

Kod »ljutih Fočaka«

(zabilježeno 8. 8.1994. godine)

Ovo su novi položaji 82. brdske brigade Prvog korpusa, negdje na širokom prostoru između Bjelašnice i Treskavice.

Zapravo, ovo su borci Bataljona »Sutjeska« koji su prije godinu tu, u blizini, vodili žestoke bitke sa četnicima koji su nadirali na Igman i Bjelašnicu. Sada, ne baš daleko od tih paklenih lanjskih položaja, oni ponovo zatvaraju liniju prema četnicima na Treskavici i dijelu okupirane Bjelašnice. Među ove borce »ljute fočanske brigade«,kako još nazivaju 82. brdsku, stižu i Ismet Dahić, zamjenik komandanta Prvog korpusa, Zufer Husović, komandant Operativne grupe, pa Enver Liković, načelnik Štaba Operativne grupe…

Sa komandantom 82. ljute fočanske Galibom Hodžićem,pa komandantom Bataljona »Sutjeska« Zuhdijom Ožegovićem odlazim među ove ratnike koje sam i prošle godine pratio na igmanskom bojištu, i to baš na onom najpakleni-jem dijelu – na Proskoku. Evo, dvojice starih vukova, izviđača: Sulje Ramića i Hasiba Džombe. Upravo su se vratili sa izviđanja četničkih položaja.

– Šta ste vid jeli? – pitam ih.

– Vidjeli smo četničke položaje na Treskavici i ispod Treskavice. Vidjeli smo na više mjesta četničku artiljeriju – veli Ramić.

– Naše linije su potpuno utvrđene. To su prave tvrđave – kaže Ožegović. A komandant 82. brdske, odnosno »ljute fočanske«,Galib Hodžić podsjeća da četnici ni prošle godine nisu uspjeli u onoj velikoj ofanzivi na Igman i Bjelašnicu da probiju njihove linije odbrane, iako su oni zatvarali najvruću liniju na Proskoku, pa gore do Bijelih voda.

– Iako su četnici tada na nas dnevno i po sedam, osam puta navaljivali pješadijom, tenkovima, a neprekidno nas zasipali granatama svih kalibara, nismo popustili – kaže Hodžić, koji je, inače, u to vrijeme i postavljen za komandanta 82. brdske.

– Povukli smo se, po naređenju, sa tih položaja kada su četnici već bili na opservatoriji i kada je prijetila opasnost da se nađemo u okruženju.

Ovi ratnici se sjećaju tih prošlogodišnjih bitaka.

Borac Admir Fočo veli da su na Preskoku, prošle godine, bitke bile tako žestoke da su se najčešće vodile ručnim bombama i tromblonima. On je bio i u onoj bici na Proskoku kada su četnici krenuli tenkovima i transporterima i kada je u jednom od tih transportera bio i Ratko Mladić, što su kasnije potvrdili i zarobljeni četnici.

Četnici, a ni Mladić, ipak nisu, kako su tada planirali, do »osam uveče« stigli na Bjelašnicu.

– Tenkovi, četnički, bili su ušli među naše položaje i došlo je do male pometnje među mlađim borcima – priča Admir Pačo.

– Ali, tada je naša legenda Osman Đuderija, skinuo bestrzajni top s postolja i sa njim na ramenu pojurio prema tenku.

Sa udaljenosti od 25 metara, ispalio je s ramena i uništio tenk. Tad su na liniji nastale opšte ovacije.

Inače, naša artiljerija je tada uništila još jedan četnički tenk, pa su se ostali četnički tenkovi vratili nazad, a i transporteri.

– Da smo znali da je u jednom od tih transportera Mladić, mogli smo ga zarobiti – kaže Džomba.

Osman Đuderija je i sad živ i zdrav. Bio je ovdje, na položaju, prije mjesec dana. – Mi se sada nalazimo na nekim od

položaja koje su četnici bili okupirali u prošlogodišnjoj ofanzivi – veli Zuhdija Ožegović, koji je prošle godine s ovim borcima bio od Hojte do Preskoka.

I ovdje su se mnogi borci sjećali Dževada Hanjalića, sjajnog, hrabrog komandanta fočanskog bataljona koji je poginuo na

Proskoku u bici prsa u prsa.

– Imali smo lani žrtava, dosta nas je bilo ranjeno, ali smo izdržali na glavnom pravcu četničkog udara – kaže Hodžić.

– Četnici su morali da mijenjaju plan napada na Igman i Bjelašnicu, jer preko Proskoka, koji je jedino bio prohodan za tenkove,nisu mogli proći. Proboj su napravili na desnom krilu, na Jabuci.

Ove borce sada ovdje prati i sreća. Do sada niko nije ni poginuo ni ranjen, iako četnici neprekidno pucaju iz pješadijskog naoružanja i artiljerijom.

– Mi smo izgradili prave tvrđave na našim linijama – kaže Ožegović. Zanimljivo je da su svi rovovi i svi položaji na tom širokom prostoru povezani sa tri sistema veze.

Kakvo je danas stanje na liniji? – pitam glavnog vezistu Hamu Paču. – Stanje je, uglavnom, dobro. Poneka četnička provokacija – kaže on…

Vrijeme je sunčano. Pravi Ijetnji, planinski dan. Borci uređuju svoje nove »domove«. Šatori, stolovi i, naravno, zastava, ljiljanka, na jarbolu. Tu je borac Suljević, zvani Doktor, sa sijačem smrti, koji je prokrstario sa svojim bataljonom sva ratišta, osim igmanskog. Bio je tada ranjen. Većina mladića su dvadesetogodišnjaci, pa i mladi. Jedan od njih, Almir Ožegovic kaže:

– Ovdje smo u šumi, u planini, branimo našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu. Dok smo ovdje, osjećamo se srećnim ljudima, živote ne žalimo. Ali, kad dobijemo malo odmora i kad dođemo u Sarajevo i vidimo one kafiće, one momke koji vozaju kola, vodaju djevojke, mlate pare, osjećamo se kao »nula«. Jer, mi nemamo ništa. I zato se najradije opet vraćamo ovamo, na liniju i ponovo nam se vraća samopouzdanje i ponovo postajemo svjesni ko smo i šta smo. A žao nam onih po gradu. Čini nam se da oni postaju »nula«… Ovdje se moraš osjećati ponosan, jer braniš svoju zemlju, svoj narod…

oni su ostali na Igmanu 1

———————

************
video:
Proskok 21.07.1993.
Osman Đuderija, čovjek koji je kineskim bestrzajnim topom sa ramena uništio tenk…

 

video:

Grebak ‘92 – da se ne zaboravi

video:
vrijeme kazivanje pamćenje Grebak 1993. bajram na Grebku

video:
Foča,careva džamija i 2000. šehida

video:
DVIJE HILJADE (2000) fočanskih šehida

****************************

GREBAK 12.08.2017. (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/12/grebak-12-08-2017-foto-i-video/

fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik

priredio:Kenan Sarač

Advertisements

15 komentara na “GREBAK : UZ 20. JUBILARNI LJETNI POHOD (foto)

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s