becir-omerbasic-i-zubejda-palalija-omerbasic-iz-ustikoline-foca-bosna-i-hercegovina-1950-godina
Bećir Omerbašić je rođen 1888. godine u Ustikolini, općina Foča. Kao mladić trebao je biti mobilisan već 1911. godine, ali nije otišao u vojsku jer je bio jedini hranitelj porodice. Nakon smrti oca Omera, naslijedio je kovačku radnju u kojoj je radio i tako izdržavao majku i tri sestre. Mobilisan je tek 1914. godine, u Bošnjačku regimentu, kao i ostali mladići iz njegovog kraja. Teško je ranjen 17. avgusta 1917. godine u bici na Karpatima. Zajedno sa sedamnaest drugih ranjenika prebačen je na liječenje u bolnicu u Budimpešti. Liječenje je trajalo puna četiri mjeseca. Ostao je trajno invalid u lijevu ruku. Spasio ga je rođak, Šaćir Iković, koji je bio tabor-imam i koji je Bećira uzeo u svoju imamsku službu kao pomoćnika. Tu je i dočekao kraj Prvog svjetskog rata. Vratio se u Ustikolinu i 1920. godine oženio Zubejdom Palalija iz Jeleča (kod Foče). Imali su osmoro djece. Bećir je nastavio rad u svojoj kovačnici. Njegova kćerka Fatima Telalović se dobro sjeća očevih priča o Prvom svjetskom ratu i njegovom ranjavanju. Pričao je o strahotama ratovanja na Karpatima, snijegu u mjesecu avgustu i tijelima mrtvih vojnika u raspadnutom stanju, ali i hrabrosti Bošnjaka. Njegova trajna uspomena na rat je bio i jedan poveliki geler u lijevoj ruci, ispod lakta, koji su mogle napipati radoznale dječije ruke. Sjećao se i pisama djevojke Vasve Kulenović iz Jajca, koja su pristizala nepoznatom momku Jusufu u njegovu bolničku sobu. On se danima raspitivao za Jusufa u želji da mu uruči pisma, ali ga nikada nije pronašao. Tužan zbog toga, napisao je pismo Vasvi u kome je obavještava da pisma redovno stižu u bolnicu, ali da njenog dragog nikada nije uspio pronaći. Dirnula ga je snaga te ljubavi, tako da je i svojoj unuci dao ime Vasva. Poseban detalj iz Bećirovih bolničkih dana, koji je on godinama pričao, jeste trenutak kada je došao u bolničku sobu sa fesom na glavi. Ostali ranjenici su povikali na njega: „Muslim entfernen Kappe!“ (Musliman, skini kapu!) Bećir se nije dao zbuniti i nije želio da skida svoj fes. U tom času, u sobu je ušao ljekar, koji je riješio situaciju, tako što je gotovo zapovjedničkim tonom rekao: „Muslim nein entfernen Kappe!“ (Musliman, nemoj skidati kapu!). Bećira do kraja liječenja niko više nije opominjao za fes, a on je bio potajno srećan zbog svoje male pobjede. Do kraja života je živio mirno, dočekao i unučad. Umro je avgusta 1962. godine i sahranjen je u svojoj Ustikolini, na mezarju Prizren.
izvor:Europeana 1914-1918 – untold stories & official histories of WW1

priredio:Kenan Sarač

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s