Foča se spominje u Srednjem vijeku kao Hoča, Hotča, a tek u XVI v. upotrebljava se ime Foča.
Ona se spominje 1444 god. kada je u njoj postojao dubrovački konzulat koji je slao izvještaj svome knezu (27-IV-1444 god.). U tom istom pismu se nalazi spomen Radiča Utvičića.
Fočom su vladali Hranići-Kosače čije je pleme porijeklom iz njene bliže okolice, iz Podrinja. Foča je bila u rukama Hranić-Kosača do proljeća 1465 god.
Još jedan Utvičić imenom Mihoč se spominje u Foči 1467 god.

Foča - Panorama Foče 1898. (2)

Foča u srednjem vijeku

U srednjem vijeku Foča se pominje zapisana pod raznim nazivima kao Choçe, Coçça, Choza, Coçe, Chozza, Coza, Chotza, Hoča, Hotča. Jula 1444. je navedeno kao Hotče (pisana u Hotče), a isto tako i augusta 1467. (u Hotču). Pretpostavlja se da naziv Hoča i Hotča potječe od vlastitog imena Hotkja koje ima korijen u glagolu hotjeti.
Foča je smještena na desnoj obali rijeke Drine, na sastavcima rijeka Ćehotine i Drine. Ono nije imalo utvrđeni grad, nego je služilo za trg i prolazno mjesto trgovaca i poslanika. Ona je središte šireg područja poljoprivredne sredine i bogate mreže puteva. Kroz Foču je prolazio čuveni dubrovački put (Via Drine). Značaj prolaza kroz Foču označen je činjenicom da je jedne prilike i put tako nazvan (Via Coze). To je osnova na kojoj se razvija srednjovjekovna Foča kao trg i karavanska stanica.

žžž4382
U mnogim srednjovjekovnim dubrovačkim dokumentima nalazimo pomene Hoče (prvi pisani pomeni od 1336. godine) gdje se spominju nazivi VIA DRINA (latinski VIA- znači PUT) i VIA CHOCE (čita se HOČE). Ovo potvrđuje i dubrovačka potvrda o trgovcu Nikoli Prodanoviću ‘’HOČANINOM’’ sa Drine.Kako je ime Hoča prešlo u Foča nije u potpunosti razjašnjeno, niti kada tačno (mada po nekima ta promjena se odvila tek po padu pod Tursku vlast). Znamo da se 1450. godine zove Hoča i dalje, a pominje se za vladavine Hercega Šćepana (Stefana Vukčića Kosače) kao ‘’HAS FOČA’’.

Kada su Turci zauzeli Foču (Hoču), postavili su u njoj svoje administrativno i vojno sjedište. Glavni upravitelj Hercegovine zvao se sandžakbeg. Tu je residirao i kadija. Sandžakbeg Hercegovine se stalno dopisivao sa Dubrovnikom. Neka su pisma pisana iz Hoče od 1472 god. i dalje.
Sinanbeg, upravitelj Hercegovine, piše iz Hoče 1-II-1475 god. Nije isključeno da su Turci kovali svoj novac u Foči, ali je sigurno da su tu razvili zanatstvo – zapisao je o ovom gradu Marko Vego u radu Naselja bosanske srednjevjekovne države.
Muvekkit osmansku vlast na ovom području datira dosta rano, u vrijeme bosanskog kralja Ostoje i osmanskog sultana Mehmeda I. .. Uspostavljen je u Gornjoj Bosni jedan sandžak od tvrđave i nahija: Foča, Čajniče, Pljevlja, Nevesinje i postavljen na položaj sandžak-bega Ishak-beg sa dovoljnim brojem muhafiza. U početku je sjedište saandžaka bilo u Foči, navodi ovaj historičar. 1414/1415 god. – period je uspostave te vlasti po Muvekkitu.

Zapisi o gradovima _ 407

U Foču često dolaze trgovački karavani krajem 14. i u 15. vijeku. U 15. vijeku Foča je najveće trgovačko središte u regionu. Dubrovčani su pokazivali jak interes za Foču u periodu 1422-1448., kada su u Foči imali i svoju koloniju. Privredna razvijenost i prisustvo stranih trgovaca doveli su i do razvoja domaćih trgovaca. Oni obično posluju putem kreditiranja. Krajem 14. i u 15. vijeku ističu se domaći trgovci Drugovići, Nartičići, Zorčići, Crijepovići, Ljubinovići, Novakovići, Veseokovići, Brateljevići, Tvrdiša Mirošković, Radoje Dubjević i drugi. Pored uvozne trgovine, u kojoj prednjače tkanine i luksuzna roba, fočanski trgovci se bave i izvozom domaćih resursa, prije svega poljoprivrednih artikala. Juna 1453. pomenuta je Podfoča. Foča je bila u posjedu bosanskog vlastelinskog roda Kosače.

Foča Most Mehmed-paše Kukavice, Gornji Ćehotinski most
Vjerovatno se postankom trgovina i karavana rodilo prvobitno ime Hotča. Poslije se to ime mijenjalo, od Hotča preko Hoča do Foča (čak imamo pomene i kao Hvoča i Voča)…
Naziv Hotča je slovenskog porijekla, u čijem osnovu je stari staroslovenski glagol HOTJETI (tj. htjeti), odnosno prisvojni pridjev ženskog roda – HOTKIJA, pa je KJ dalo jotovanjem kasnije Č.

(Hotča bi tako značila hoćenja, hotjenja, hoćenje, hotjenija, hoćan pa i pohoćan,htijenja, odnosno hoćemo li, hotjeti, kao što i Šćeotina znači ‘’da smo šćeli’’).
Tako bi Hotča značila u prijevodu ‘’željeni grad’’. Po nekima Hotča u slobodnijem prevodu može značiti i VINOGORJE, jer je ovaj kraj bio poznat i po vinovoj lozi u srednjem vijeku.

_ _ _ _ _

priredio:Kenan Sarač

fozografije:flickr ekranportal13

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s