Svjedočenje o genocidu u Foči iz knjige GDJE SUNCE NE GRIJE

Most Stradanja 9.5.2013 _ 50185432
Sa zebnjom u srcu sam iščekivao njihov dolazak. Vrijeme iščekivanja s vremena na vrijeme prekidali bi psovkama i pokojim udarcem. Nekad elektrošokom, a nekada pesnicom ili pendrekom. Dovoljno su prosuli sile nada mnom tako da nisu htjeli da reskiraju da me možda zbog svoje nesmotrenosti zauvijek izgube. Jedine misli koje su u tom iščekivanju pohodile moj mozak bile su šta će njima uraditi, i osjećaj moje krivice što će zbog mene morati sami Bog zna kroz kakav džehennem sve proći. Ove misli su razarale moju dušu i predstavljale mi veliku poteškoću. Na samoj ivici kako fizičke tako i mentalne snage, pokušavam kontrolisati misli i pratiti protok vremena. Niko mi se više ne obraća niti priča bilo šta sa mnom.

Ni ja nemam želju da ih išta pitam. Sam, zadubljen u svoje misli, iščekujem. Ovo vrijeme čekanja čini mi se da se dosta odužilo i po mojoj nekoj procjeni trebalo bi da su već tu. To mi daje neku nadu da ih možda neće dovoditi i da je to samo još jedan vid pritiska na mene. Valjda namjeravaju ovom neizvjesnošću polahko ubiti u meni svaku želju za daljim suprotstavljanjem i učiniti da izgubim svaku nadu. Polahko me na ovaj način žele dovesti do ludila. Koliko dugo ću moći izdržati ovu neizvjesnost koja razara? Oni imaju vremena i sada mogu raditi šta god hoće. “Prvo ćemo ti sina zaklati pa ćemo ga ispeći i pomiješati sa krmetinom kako bismo ti dali da jedeš. Znamo mi da si ti u postu i da si gladan pa ćemo te nahraniti. Ženu i sestru će ti silovati četnici pred tvojim očima da vidiš kako j… četnici”, začuh glas koji u meni ubi svaku nadu da ih možda neće dovoditi i da je ovo samo još jedan način pritiska nada mnom. Ove riječi odagnaše i posljednji tračak nade koju sam do tada imao da ih možda neće dovesti.

Više ja nisam bitan, ja sam potpuno nevažan. Sada mi je jedina briga i misao bila kako mogu njima pomoći. Koliko god sam se trudio da pronađem način ili da smislim najpametnije rješenje za predstojeće događaje, nije mi polazilo za rukom. Ovako prebijen i izmrcvaren, sa bolovima u očima koji su bili neizdrživi i hladnoćom koju su održavali za sve vrijeme moga boravka, i pri tom potpuno go, nisam imao nikakvih šansi. Nije valjda da će me moj Gospodar kušati i na ovaj način? “Bože, pomozi mi u onom što mogu izdržati, a sačuvaj me onoga što ne mogu podnijeti!” Tim riječima molio sam svog Gospodara da mi pomogne. Tišinu koja je tada vladala povremeno bi narušila pokoja psovka i udarac. Iznenada začuh plač djeteta i zapomaganje dvaju ženskih glasova. Plač djeteta je bio tako jak da mi je svaka dlaka na tijelu stala. Čuo sam i glasove koji su izgovarali moje ime i koji su mi govorili: “Potpiši, Ibrice, molim te potpiši”, a koji su s vremena na vrijeme bili prekidani bolnim kricima i kuknjavom. Vriska uplašenih žena i plač djeteta ubiše svaku nadu u meni. Odjednom strašna vriska djeteta naglo prestade, što bi popraćeno bolnim jaucima i plačom dvaju ženskih glasova. “Sina smo ti zaklali pred majčinim očima, samo da ga još ispečemo i da ti ga pomiješanog sa krmetinom serviramo da jedeš! Natjerat ćemo te da ga pojedeš, nemoj da sumnjaš u to.

Silovanje žene i sestre je ostavljeno za kasnije”, začuh glas koji mi ovo saopšti pa poslije kraće pauze nastavi: “Sve ovo je nula kakav kraj tebe čeka. Živog ćemo te odrati pa posutog solju pustiti šumom da lutaš! Za tobom ćemo pustiti nekoliko koza, kako bi te tako slanog lizale. To je najstrašnija smrt koja te može zadesiti”, završi krvnik glasno se smijući. Njegov smijeh prihvatiše i ostali prisutni i nastade nekontrolisano smijanje krvnika.

Kroz smijeh sam čuo bolne jecaje i plač dviju žena. Odlučih da prekinem ovo ludilo koje je vladalo svud oko mene. “Što se tiče mog sina Alija, koga ste maločas zaklali tako reći pred mojim očima, niste mi tim činom ni trun zla nanijeli, a ako ste mislili prepasti me tim, jadno ste se prevarili. Ja pripadam onima koji nemaju nikakvog straha od smrti. Za mene je smrt pobjeda, pa kad je još na pravdi Boga, kao što ste mi maloprije sa sinom uradili. Jedva čekam da se i ja njemu pridružim pa požurite sa vašom prljavom nakanom. Moj Ali je sada zadovoljan kod svoga Gospodara, radujući se i mom skorom dolasku. Klanjem jedinog mi sina samo ste mi dobro učinili. Kad biste vi samo bili toga svjesni, poludjeli biste od zlobe i zavisti. Vidite i sami da nisam ni suze pustio. Nedostatak mojih suza govori vam da vam kazujem samu istinu. Silovanje mojih najmilijih, kojim mi prijetite, ono je što me najviše boli od svega ovoga.

To je vaša specijalnost i u takvim prljavim poslovima i rabotama nema vam premca. O snazi koju ste kadri pokazati nad nemoćnim slušao sam, a i gledao i dobro se nagledao ovih zadnjih godina, dok nije došlo vrijeme da i ja to vaše zvjerstvo osjetim na svojoj koži. Takva zlodjela mogu raditi samo bolesnici, oni koji imaju bolesne umove kao što su vaši. Znam, mržnja prema nama Bošnjacima tjera vas na takva zlodjela. To vam je u genima, to ste naslijedili od vaših predaka. Najžalosnija od svega toga jest činjenica da vi to sve radite u ime pravoslavlja, a da pri tom ne vjerujete u Boga. Ne znam kako vam se duše ne raspadnu od vaših bolesnih ideja koje provodite nad nedužnima i nemoćnima. Znam da ste mekši od pamuka i da niko ne umije lagati bolje od vas kad imate ispred sebe nekog ko ima makar i malo snage da vam se suprotstavi. Da biste napali nekog takvog, morate biti u čoporu i dobro pijani; tek tada se usuđujete krenuti na takvog čovjeka. Vi ste šejtanova braća i u zlu ste i njega pretekli.”

Sasvim mirno završih ovo svoje izlaganje a da me niko nije ni pokušao prekinuti. Vriska žena bivala je sve jača i jača i čuli su se muški glasovi koji su vulgarno od njih tražili da se skinu. Priđe mi neko i uhvati me za kosu kako bi me podigao i reče: “Ustaj da vidiš kako j… četnici!” Ove riječi kod mene izazvaše takvo stanje da sam skočio na noge kao lav. Zaurlah iz sveg glasa: “Pi… jedne, ne dirajte žene!” Udarac čizmom u predjelu srca odbaci me nazad prema zidu, u koji udarih svom težinom tijela i potiljkom glave. To je posljednje što je ostalo urezano u mom pamćenju. Ta predstava vriske na smrt prestrašenih žena koje krvnici siluju i moj pokušaj da im pomognem prekinut strahovitim udarcem posljednje je sjećanje koje sam ponio iz Foče.

ZATVORSKI DOKTOR: Tek kada sam izašao iz zatvora, zahvaljujući sudskim spisima i datumima koji su stajali na rješenjima koje sam dobio od istražnog sudije, te razgovoru sa mojim advokatom, uspio sam ponešto saznati od toga šta se sve događalo sa mnom poslije sloma živaca koji sam doživio tada u Foči.

iz knjige GDJE SUNCE NE GRIJE – IBRAHIM ČIKIĆ

_ _ _ _ _

Ibrahim Čikić - Gdje sunce ne grije _ 002

Ibrahim Čikić je jedan od 45 dužnosnika Stranke demokratske akcije Sandžaka, koje su početkom 90-ih u akciji “Lim”, uhapsile tadašnje crnogorske, odnosno srbijanskih vlasti. Optuženi su za stvaranje države Sandžak i 1994. godine osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne. Čikić je osuđen na dvije godine zatvora, od kojih je jednu proveo u zatvoru u Foči gdje je, kako kaže, proživio neopisive torture. U razgovoru sa novinarom agencije Anadolija, Čikić je iznio detalje svog slučaja:
“Te 1994. godine sam priložio urednu ljekarsku dokumentaciju gdje me 5 eminentnih oftamologa svojim potpisima 1980. godine proglasilo 100% invalidom, sa 1-2 % vida na desnom oku dok je vid na lijevom trajno izgubljen. I pored toga, suđeno mi je da sam, između ostalog, bio snajperist koji je trebao sa tornja crkve Sv. Petra ubijati Srbe snajperom. Sud nije uvažio tu ljekarsku dokumentaciju i ja sam dobio dvije godine robije. I danas očekujem da mene i Nezavisni list Vijesti proglase krivim zbog nanošenja duševne boli osobama koje su nadamnom činile torturu. Sve samo zato što neću da zaboravim zločin”, objašnjava Čikić o kakvom paradoksu se radi.
izvor: Anadolija
_ _ _ _ _

GDJE SUNCE NE GRIJE _ 003
IBRAHIM ČIKIĆ, ” GDJE SUNCE NE GRIJE ”, SARAJEVO – PODGORICA 2008.,
TVRDI POVEZU, 320 STRANA…

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s