Inkvizicija i Morisci _ 001

Da bismo što bolje iskoristili preostale dane ramazana i zahvaljivali Allahu na blagodati upute, ali i na blagodati države i slobode koju uživamo u našoj dragoj Bosni i Hercegovini, ovim tesktom podsjetit ćemo se na život muslimana Španije, nakon što je 1492. godine pala i posljednja muslimanska državica u Endelusu – Granada. Podsjetit ćemo se na život muslimana Španije koji su bili izloženi najsvirepijem mučenju, koji su prisilno pokrštavani, tjerani su da konzumiraju alkohol i svinjetinu te da u potpunosti odbace i ostave islam i sve islamske propise i obilježja, u suprotnom, ukoliko bi neko bio viđen da klanja, posti i sl., po kratkom postupku bio je osuđen na smrtnu kaznu viješanjem, ili spaljivanjem na lomači, ili bi bio osuđivan na doživotnu robiju uz konfiskaciju cjelokupne imovine.

Inkvizicija i Morisci _ 003

Kršćani su muslimane Španije nazivali Morisci (mali Mauri), ili ”novi kršćani”, da bi ih i na taj način ponizili i ukazali na njihov prezren status u kršćanskoj sredini.

Pošto su živjeli u neizdržljivim uvjetima terora, vjerovatno se pitate da li su uopće klanjali i postili, i kako su se odnosili prema mjesecu ramazanu i ibadetima u njemu?

Španjolski historičari, prije svih oni koji su bili savremenici muslimana Morisca, pokušali su dočarati i prenijeti sliku njihovog tajnog vjerskog života i uglavnom su se složili da su muslimani Morisci posebno poštovanje imali prema mjesecu ramazanu i postu i pored toga što su prošla desetljeća nakon njihovog prisilnog pokrštavanja.

Tako je španjolski historičar Boronat y Parrchina pokušao što vjernije predstaviti i opisati stanje muslimana u Španiji nakon pada Granade i njihov vjerski život koji su prakticirali u tajnosti, skriveni od očiju mnogobrojnih krstaških doušnika.

On je spomenuo nekoliko ključnih aspekata u životu muslimana uključujući i post, koji je ovako opisao: ”Ramazan traje trideset dana, muslimani tokom dana ništa ne jedu sve dok se ne pojave prve zvijezde na nebu. Noći ramazana provode bdijući, a pred zoru ponovo jedu i onda operu usta i obavljaju jutarnju molitvu. Ramazanski post započinje viđenjem mlađaka, a završava se također viđenjem mlađaka. Nakon trideset dana posta, muslimani slave praznik, Ramazanski bajram. Prvi dan Bajrama djeca ljube ruke očevima i mole ih za oprost, a očevi blagosiljaju svoju djecu stavljajući im ruku na glavu i izgovarajući riječi: ”Bog te učinio dobrim muslimanom, ili dobrom muslimankom!” Za Bajram svaki musliman traži halala od svog brata muslimana i moli za oprost, riječima: ”Bog oprostio i meni i tebi.” (Garcia Mercedes Arenal, Muslimani Morisci (Los Moriscos), str. 100)

Garcia Mercedes Arenal navodi također da je, nakon studioznog proučavanja inkvizitorske arhivske građe, zaključila da su: ”Obredi (ibadeti) kojima su muslimani Morisci najviše pridavali pažnje, a što se spominje u većini inkvizitorskih izvještaja, jesu: ramazanski post, čišćenje (taharet i abdest) i namaz.” (Garcia Mercedes Arenal, Inkvizicija i Morisci (na arapski preveo Džemal Abdur-Rahman), str. 66 u arapskom prevodu)

Zatim nastavlja: ”Bez ikakve sumnje, ramazanski post je bio duboko ukrijenjen u život ”novih kršćana” i to je obred koji je, uglavnom, najviše poštovan i čuvan kod većine Morisca. Može se reći da je ramazanski post bio posljednji znak islama kod Morisca.”

Inkvizicija i Morisci _ 002

Poznati španjolski istraživač Julio Caro Baroja, pozivajući se na knjigu Servantes i Morisci, veli: ”Na početku sedamnaestog stoljeća bilo je ljudi u Mursiji i Gionu koji su postili ramazan.” (Julio Caro Baroja, Muslimani kraljevine Granade nakon 1492. godine, str. 129) Dakle, nakon 110 godina od pada Granade, muslimani su čuvali ramazanski post u Španiji, što ukazuje na veličinu ovog mjeseca i njegov status kod muslimana, unatoč mučenjima i stradanju kojem su bili izloženi zbog toga. No, intenzitet čežnje za postom kao ibadetom bio je veći od straha od kršćana i njihovih surovih metoda mučenja. Zato su se oni penjali na uzvisine kako bi pratili pojavu mlađaka i kako bi na vrijeme mogli zapostiti.

U tom kontekstu, pozivajući se na Arhiv inkvizicije u Cuenci, historičarka Arenal napisala je: ”Post počinje pojavom mlađaka i muslimani su pratili njegovu pojavu sa velikom pozornošću i iščekivanjem. A kada bi se pojavio mlađak oni koji su ga vidjeli prenosili su to u susjedna sela i raspravljali su se međusobno oko viđenja mlađaka. Upravo je njihova briga oko pojave mlađaka bila uzrok stradanja mnogih muslimana od strane inkvizitorske vlasti. Tako je 1570. godine (78 godina nakon pada Granade) uhapšeno pola sela, jer su izašli da gledaju pojavu mlađaka, i nakon što se među njima zapodjenula rasprava da li je mlađak viđen ili nije, podijelili su se u dvije skupine i svaka skupina je glasno branila svoj stav, pa su ih zbog toga otkrili krstaški špijuni i prijavili inkvizitorskom sudu i sud je naredio da se pohapse.” (Arhivainkizicije u Cuenci, spis 249, br. 3363)

Tako su muslimani Španije živjeli u stalnom strahu od inkvizitorskih doušnika. Skrivali su svoju vjeru i tražili mjesta na kojima bi mogli obavljati islamske dužnosti i propise među kojima i ramazanaski post. Komšije kršćani su ih posebno provjeravali u toku ramazana tako što su ih često pozivali na ručak, pa su muslimani morali tražiti razna opravdanja kako ne bi pokvarili i prekinuli post. I nije čudo da je najveći broj muslimana Morisca osuđen u toku mjeseca ramazana.

Inkvizicija i Morisci _ 004

Jedan od Španjolaca koji je postio ramazan bio je Francisco Kordoba ”koji je postio od zore do zalaska sunca tokom cijelog mjeseca. Nikada nije bio izložen tolikim pozivima na jelo od strane komšija kršćana kao u toku mjeseca ramazana. Međutim, on je bio oprezan i ako bi ga neko pozvao na ručak, on bi odbijao tvrdeći da je već jeo na drugom mjestu.” (Nacionalni povijesni arhiv Španije, spis 192, br. 4) U inkvizitorskim spisima i izvještajima zabilježeni su mnogi slučajevi i predmeti koji su vođeni protiv ”novih kršćana” koji su postili u toku ramazana. Tako je ostao zabilježen i sudski inkvizitorski postupak protiv porodice Ibn Amir (potomci i rođaci poznatog Mensura ibn Ebi Amira) iz Valensije u 1567. godini. Naime, sluškinja iz te porodice koja se zvala Anhela u svom je svjedočenju izjavila da je ”izvršavala islamski propis posta u toku ramazana (tada je imala 16 godina) kao sluškinja gospodina Jeronima ibn Amira u mjestu Bnagwatil nakon što je bila sluškinja u Hašimovoj kući u mjestu Sagorbi. Zajedno sa gospodinom Jeronimom postila je i njegova supruga i sinovi: Cosmi, Juan i Hernando. Svi oni su proslavljali i muslimanski praznik i oblačili najljepšu odjeću.” (Muslimani Morisci, str. 167-168.)

Allaha molimo da se smiluje našoj braći muslimanima Moriscima iz Španije, da ih nagradi vječnim Džennetom zbog njihove žrtve za islam, da nas učini istinskim muslimanima i da ukabuli i primi naš post i ostale ibadete u ramazanu i da omogući da se u Bosni i Hercegovini slobodno posti, klanja namaz i Allah veliča do Sudnjega dana. Amin!!

priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić, saff.ba

_ _ _ _ _

Garcia Mercedes Arenal _ 001

Mercedes García-Arenal Rodríguez
Email: mercedes.garciaarenal@cchs.csic.es (link sends e-mail)
Phone: (+34) 916022422
Office: 1C10
Profesora de Investigación de OPIS
Instituto de Lenguas y Culturas del Mediterráneo y Oriente Próximo
Departamento de Estudios Judíos e Islámicos
Group: Historia Cultural del Mediterráneo
Digital.CISC

User main profile
Biography
(active tab)

Mercedes García-Arenal has a PhD in Arabic and Islam from the Universidad Complutense in Madrid (1976). She was a post-doctoral fellow in the London School of Oriental and African Studies (1976-1978) on a British Council Scholarship. In 1981, she received tenure as a Junior Researcher at the Consejo Superior de Investiagaciones Científicas, where she has been a Research Professor since 1990. She was a Visiting Scholar at the Institute for Advanced Study in Princeton (1988-89), and Directeur d’ Etudes de l’ EHESS (Paris) in the Spring term of 1992.

She has been actively involved in service to her institution, mainly as Member of the Steering Committee, Junta de Gobierno, CSIC (2003-2008) and Member of the Comisión de Área de Ciencias Humanas y Sociales, CSIC (2005-2008). She has also invested a lot of time and energy in being Directing Editor of the journal Al-Qantara. Revista de Estudios Árabes, from 1999 till 2013. She is also on the editorial board of several scholarly journals: The Maghreb Review (1999-present), Hésperis-Tamuda (2008-present) Journal of Medieval Iberian Studies (2010-present), Mediterranean Historical Review (2009-present), and Journal of Early Modern History (2012-present).

Among the numerous invitations she has received to present her work worldwide, she has held the Stewart Professorship in the Humanities at Princeton University (April 2013) given the Cochrane Lecture, Department of History, University of Chicago (2010) and the Hamilton Gibb Lectures, Center for Middle Eastern Studies, Harvard University (2008).

She has been PI of several research grants funded by the Spanish nacional government and has participated in international projects such as “Individual and Society in the Mediterranean Muslim World”, funded as an à la carte project by the European Science Foundation and directed by Robert Ilbert (1991-95) In this project she was team leader of Hub 6, “Religious activity and experience.” She was also PI of the Research Program “Islam y disidencia religiosa en la Europa protestante y en la católica,” CCHS-CSIC (2010-2013).

She has directed 10 PhD dissertations.

Since 2013, she is currently Principal Investigator of the ERC Advanced Grant “Conversion, Overlapping Religiosities, Polemics, Interaction: Early Modern Iberia and Beyond,” the CORPI project.

Her research focuses on the religious history of Iberia and the Muslim West, mainly on religious minorities: conversion, polemics, messianism, religious dissidence, and dissimulation. She has focused on the impulses of assimilation and rejection by mainstream societies of religious minorities such as Muslims and converted Muslims in Iberia and Jews in North Africa. Much of her research is based on Inquisition documentation. She has cultivated long-term research interest in the study of religious minorities and religious conversion from a new methodological vantage point. She has thus been increasingly drawn to the small-scale, singular study of individual experiences that suggest a process of gradual disengagement, involving closely entwined yet competing notions of religion and group belonging, in cases that illustrate how formal institutions of power function while handling people’s affairs. Among the latter she has been especially interested in individuals who walk away from groups, and in looking at groups through the eyes of the disaffected and the uncommitted.

Among her main publications are:

With Fernando Rodríguez Mediano, Un Oriente español. Los moriscos y el Sacromonte en tiempos de Contrarreforma (Madrid: Marcial Pons, 2010). The Orient in Spain: Converted Muslims, the Forged Lead Books of Granada and the Rise of Orientalism (Leiden: Brill, 2013) Taking as its main subject some notorious forgeries by Muslim converts in sixteenth-century Granada (including an apocryphal gospel in Arabic) this book studies the emotional, cultural and religious world-view of the Morisco minority and the complexity of its identity, caught between the wish to respect Arabic cultural traditions, and the pressures of evangelization and efforts at integration into “Old Christian” society. The book also addresses questions of Orientalist scholarship in Early Modern Spain, in which an interest in Oriental languages, mainly Arabic, was linked to important historiographical questions, such as the uses and value of Arabic sources, and the problem of the integration of al-Andalus within a providentialist history of Spain. The authors have considered these issues not only from a local point of view, but from a wider perspective, in an attempt to understand how these matters related to more general European intellectual and religious developments.

With Gerard A. Wiegers, Entre el Islam y Occidente. Vida de Samuel Pallache, judío de Fez (Madrid: Siglo XXI, 2002 [1999]) translated into English as A Man of Three Worlds: Samuel Pallache, a Moroccan Jew between Catholic and Protestant Europe (Baltimore: Johns Hopkins University Press, 2003); Arabic (Cairo: Ministry of Culture, 2006); Italian (Rome: Casa Editrice Viella, 2013), and Dutch (Amsterdam: University Press, 2014). This book reconstructs the story of a Jewish Moroccan family between Catholic Spain and the Protestant Low Countries.

Ahmad al-Mansur (1578–1603): The Beginnings of Modern Morocco (Series Makers of the Muslim World). Oxford: Oneworld, 2009.

Messianism and Puritanical Reform: Mahdis of the Muslim West (Leiden: Brill, 2006). In this book I analysed the connection between Sufi legitimation, sacred descent and expectations of the coming of a Mahdi, that is a second Muhammad. I also looked at how prophetic descent (sharifism) functioned as symbolic capital in Iberia and the Maghreb.

Inquisición y moriscos. Los procesos del Tribunal de Cuenca (Madrid: Siglo XXI, 1978. 2nd ed. 1983, 3rd ed. 1988). A study of converted Muslims and their practice of Islam through Inquisition trials.

 

 

Garcia Mercedes Arenal _ 003

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s