Ešref Čampara : Sjećanje na zatvorske dane
Sarajevo, Globe Line, 1999., 240 str. ; 25 cm

Sjećanje na zatvorske dane – sjećanje jednog mladog muslimana.

Sjećanje na zatvorske dane _ 003Sjećanje na zatvorske dane _ 004Sjećanje na zatvorske dane _ 005Sjećanje na zatvorske dane _ 006Sjećanje na zatvorske dane _ 007Sjećanje na zatvorske dane _ 008Sjećanje na zatvorske dane _ 009Sjećanje na zatvorske dane _ 010Sjećanje na zatvorske dane _ 011Sjećanje na zatvorske dane _ 012

Sjećanje na zatvorske dane _ 002

Sjećanje na zatvorske dane _ 001

 

Prof. EŠREF ČAMPARA (1922. – 23. februara 2002.)
Rođen je 1922. godine. U Sarajevu je završio osnovnu školu, Prvu mušku realnu gimnaziju i Filozofski fakultet (odsjek romanistike – francuski i latinski). Već u gimnaziji, zahvaljujući svom dobrom znanju njemačkog i francuskog, počinje se baviti prevodilačkim radom. Prevodi knjigu Benjamina Konstansta “Adolf”.

Po završetku II Svjetskog Rata, 1945. godine, kao član organizacije “Mladi Muslimani”, dolazi u sukob sa komunističkim režimom, a početkom 1946. godine biva osuđen u montiranom procesu na Vrhovnom vojnom sudu, zajedno sa Alijom Izetbegovićem (Izetbegović je osuđen na tri, a on na dvije godine zatvora). Po odsluženju vojnog roka, januara 1949. godine, zapošljava se u Ministarstvu industrije, ali već septembra 1950. godine biva ponovo uhapšen i osuđen na četiri godine zatvora. Na prisilnom radu ostaje do maja 1953. godine. Poslije se zapošljava kao knjigovođa u jednoj maloj zanatskoj radnji, a uporedo studira i diplomira jula 1958. godine. Kasnije se zapošljava kao bibliotekar Arhitektonskog fakulteta i za potrebe fakulteta prevodi članke i knjige sa francuskog, njemačkog i talijanskog jezika. U tom periodu uradio je i svoje životno djelo “Međunarodni petojezični rječnik za arhitekturu, građevinstvo i urbanizam” (dva izdanja: Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1984. i Izdavačka kuća “Šahinpašić”, Sarajevo, 1998.). Od 1976. radi u IPSA Zavodu gdje je dočekao i penziju.

Njegova najznačajnija djela su: “Molitva za istinu” (Sarajevo, 1992.), “Ne daj se Bosno” (Sarajevo, 1992.), “Muslimani i Jevreji” (Sarajevo, 1994.), “Urota protiv Bosne” (Kemy – Linford, Njemačka, 1996.), “Sjećanje na zatvorske dane” (Sarajevo, 1999.).

Preveo je sa francuskog knjigu “Islam vivant” – “Živi islam” Rože Garodija, francuskog filozofa, bivšeg marksiste, konvertita u islam.

Preveo je i nekoliko stručnih knjiga i više stotina članaka iz područja arhitekture, građevine, urbanizma, sociologije, islamistike, … Bavio se historijom Sefarda (Španskih Jevreja) za šta je dobio zahvalnice od Jevrejske Zajednice u BiH. Pored publikovanja članaka u stručnim časopisima, najčešće je objavljivao članke u “Takvimu” i “Ljiljanu”. Ranije pod pseudonimom Ajnas. Njegovi najznačajniji članci su: “Izrael – učitelj trojstva”, “Fenomen zvani religija”, “Muslimanska Španija – bajnoslovni svijet islama”, “Kriminal – naša nevolja”, “Vizija budućnosti”.

 

Advertisements

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s