Jeleč _ 1986

JELEČ (opis Jeleča iz 1896. godine)

Na zapad od Foče, na putu u Kalinovik, u dubokom koritu med ograncima Zelengore i Lelije-planine leži mjesto Jeleč, u kojem se od pamti vijeka žitelji bave kožarskom radnjom. Alpinski pašnjaci svud uokolo'po orijaškim planinama daju godimice tisuće i tisuće ovčijih i kozjih koža i te se kože ovdje na plahoj vodi Gjafera potoka izragjuju u jelečku kožu, glasovitu po svoj zemlji. Kako se je u prijašnje doba svaka industrija u Bosni radila veoma primitivnim načinom,to nijesu ni kožare u Jeleču bile kadre, da se iza okupacije održe u prometnom životu. Proizvodi nijesu bili spram modernih zahtjeva, trgovina sama udari drugim putovima i odjedared presanu jedino privredno vrelo jelečkomu žiteljstvu,koje se naravski nije moglo tako brzo da snagje u novim prilikama.Taj se je gospodarstveni nazadak spriječio jedino time, što je na zemaljski trošak osnovana tvornica koža u Jeleču.
Tu ne samo da je svijet našao posla, već su se dobro uporabile sirove kože, taj jedini izvor za privredu u pastirskoga naroda po svem gorskom okolišu. Pošto se je najprije pokušalo, da se kožare združi u udrugu, sagragjena je godine
1892. erarna tvornica, a godine je 1894. znatno raširena i udešena za najnoviji način proizvodnje. Ovamo ide i novi način, da se kože čiste od dlake zgrijevanjem, mjesto krečom kao prije, jer se je time dobivala vuna slabije vrijednosti, a ovako se dobiva tako zvana zgrijevana vuna, koja je ista kao i čista vuna, strižena sa žive ovce. Radnja se tjera parnim motorom od 130 konjskih sila. U najnovije se je doba uza to osnovala još bojadisarna i apretura, a pokušaji, što su se činili, da se proizvajja galanterijska i luksusna koža, dobro su pošli za rukom. Tvornica proizvagja prije svega kožu, učinjenu rujem, u svim vrstamn, štogod prolaze, onda sve vrste safijana, korduana, knjigoveške kože, gornje kože za cipelare, tapecirsku i galanterijsku robu. Osim ovčije i kozje kože zgotavlja se i turska dolmirana jarčija koža.
Godimice se učini poprijeko oko 80.000 komada ovčijih i kozjih koža, a to daje nekih 70.000 kilograma vune. Kože se kupuju po svoj zemlji već pranu, vašarskoj cijeni, a po načelu se uzimlju samo kože izraslih životinja od teške sorte i starih preko godinu dana. Kako Bosna i Hercegovna mogu da daju godišnje oko 300.000 koža, pa ne samo da ih se u zemlji dosta treba, već ih se i sa strane mnogo traži, to se s racionalnim kozarstvom može postizavati lijep uspjeh.
Govegja se koža dinas u Jeleču još ne radi, već se proizvagja jedino u Visokom i Travmku za opančare. Govegje se kože izvažaju sada u Italiju, Dalmaciju i Hrvatsku, pa kako se čini, da se njihova fabrikacija dobro isplaćuje, nakana je, da se docnije i u Jeleču stanu njom baviti. Jelečkoj su koži stručnjaci priznali vrsnoću, te se u znatnoj množini izvaža u Austriju, a isto tako i vuna. Tvornica daje u svojem nutarnjem poslu rada skoro svim jelečkim kožarima, koji su se drage volje okanili svojega slobodnoga obrta, jerbo radom uz pogodbu nalaze u tvornici bolju zaradu. Dobavljanje najvažnijih materijalija za radnju, kao što je kreć i ruj, stotinama je ljudi dobro privredno vrelo. Osobito se skupljanje ruja koji u svem južnom pograničnom kraju divlji raste, lijepo isplaćuje, jer se tim mogu i djeca da bave. Tvornica ga treba 200 000 kilograma, a za kilogram suha ruja plaća se 4 novčića. Da se olakša skupljanje ruja, osnovala je vlada osam skladišta; dva su u guduri Sutjeske, dva na Humu kod Bastaha, dva kod Predražja i jedno u Peroviću.
Troškovi za osnutak i radnju jelečke tvornice nijesu bili neznatni, no moralo se je to žrtvovati, ne samo da se pomogne kožarski obrt,koji je s vremenom i s nezgodnim prilikama sasvim bio propao, nego da se i iz njega stvori krepka industrijalna grana, koja može da živi i da se takmi, a siromaškomu žiteijstvu da nadoknagjuje iigubljenu privredu. Radosna je zato pojava, da radnja uspijeva i već danas donosi priličan čisti dobitak.
Od Jeleča ide jahači put divljim gorskim krajem na Zelengoru, gdje ima alpskih pašnjaka, da ne mogu biti ljepši. Ovdje je ljeti idiličan stanarski život, a za svijet, koji bi da otpočine, ovaj bi divni kraj bio zgodan, da se ni Švajcarska ne bi mogla takmiči, samo da. ima ovamo boljega puta i da nije odsijedanje u hercegovačkim seljačkim kućama gore već rgjavo. No kažu, da će se izgraditi cesta iz Foče na Zelengoru u Gacko. Time bi se Podrinje najkraćim putom spojilo s Dubrovnikom i s morem. Nego sve su te gorske staze prastare trgovačke ceste, po kojima je stotine i tisuće golina išao robeni i osobni promet izmed Dubrovnika i istoka balkanskoga poluostrva.
O tom su se već velike učene rasprave pisale. Nas više zanima na Zelengori sadašnjost, a ta je ovdje zastupljena poljoprivrednom stanicom, što ju je osnovala zemaljska vlada. Stanica proizvagja i razašilje ponajviše sir i maslac. I stanari prodaju u bližnje gradove velike množine ovčijega sira.Sav taj gorski kraj, što se pruža na jug do crnogorske granice,na zapad na Leliju-planinu do Uloka i na Morinje do Crvanj-planine na Nevesinjskom polju, a na sjever ide na Kalinovik, te obuhvaća tako zvano Zagorje i Treskavicu-planinu, bio je još pred petnaestak godina zloglasno hajdučko leglo ; odavde se je najviše ustaša nalazilo.
U tim skoro neprolaznim planinama i hridinama, u gudurama i mračnim šumama bilo im je dosta zaklona i zbjegovi. Turska je vlast šiljala ovuda da se prokrstari, samo ako je slučajno ubijen koji otmjeni beg, a i inače je „gorske junake” puštala s mirom. Tako se je uzdržala ona hajdučka romantika, što se u baladama i narodnim pjesmama veoma lijepo sluša, no u zbilji je za svijet • da Bog sačuva•.
Današnja je uprava unijela da zatre to hajduštvo, o kojem još guslari pjevaju bezbrojne pjesme. Nije to bio lak posao, osobito kada je ustanak godine 1882. hajdukovanju pridodao neku političku boju. No vojska se je uvještila, da razbojnike iznagje u njihovim gnijezdima, te da ih upokori ili protjera u Crnugoru. Usred njihova kraja, u Kalinoviku i u Uloku, osnovani su utvrgjeni tabori, a kada se je ustanak ugušio, brinuli su se dalje oružnici, da hajduštvo sasvim istrijebe. „Strafuni”— kako je svijet po njemačkom nazvao žandarske čete, što su od dobrovoljaca sastavljene, da krstare — otkriše i najskrivenije zaklone; ni oluju ni bora nije ili sprečavala u dužnosti, i hajduštvo se je tako korenito istrijebilo, da mu danas nema ni traga ni glasa. Besprimjerno vrsna žandarmerija — krstari su davno već raspušteni — brine se i za to, da se u klici uguši svaki novi začetak bajduštva. Istina je, da se Bosna i Hercegovina danas broje u najsigurnije zemlje i da se putnik ni u najzabitnijim krajevima ništa ne treba da boji za život ni za imutak. I to je jedno kulturno djelo, a u istinu nije najneznatnije!

JELEČ (opis Jeleča iz 1896. godine).jpg

iz knjige Bosnom i Hercegovinom uzduž i poprijeko 1896. PUTOVANJA HENRIKA RENNERA.
izdanje 1900. godine
S tristapedeset i pet ilustracija po slikama W.L. Arndta,
E. Arndt – Ćeplina i dr. , te po fotografskim snimcima.
S geografskom kartom.
Privolom piščevom preveo s dragoga njemačkoga izdanja
ISA VELIKANOVIĆ.
MITROVICA 1900.godine
NAKLADA HRVATSKI- DIONIČKE TISKARE. [N. DOGAN.)

priredio:Kenan Sarač

oprema teksta:focanskidani

Govza _ 986

  • * * ** **  ** * * *

JELEČ kao obrtni centar
O Jeleču i njegovim zanatima piše Hamdija Kreševljaković.
Hamdija Kreševljaković : Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1463.-1878.) I. dio,
Hamdija Kreševljaković : Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini II. dio: Mostar, Zagreb, 1951.
Izabrana djela Hamdije Kreševljakovića objavljena su u četiri svezka 1991. godine.
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/08/jelec-kao-obrtni-centar/

Advertisements

5 komentara na “JELEČ (opis Jeleča iz 1896. godine)

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s