SPECIJAL : Vi znate kao stari pijetao kukurikati, a koke se razbježale

SPECIJAL

 

– Vi znate kao stari pijetao kukurikati, a koke se razbježale – rekao je Darko Banjac (DNS) Milanku Mihajlici (SRS Republike Srpske).

Adamu Šukalu iz PDP-a Darko Banjac (DNS) je poručio da “popije tabletu i da se malo smiri”, a Adam Šukalo (PDP) mu na to nije ostao dužan.
– Pa vi pijete tablete, svi znaju da vi pijete tablete – odgovorio je Adam Šukalo (PDP), ne navodeći na kakvoj je konkretno “terapiji” Darko Banjac (DNS).

– Nikola (Špirić iz SNSD-a) je 1992. prešao s Mojmila u Nedžariće. Imao si, kažu, šubaru od pola metra i ovoliku kokardu! I bio četiri dana u Nedžarićima i pobjegao za Banju Luku. Hajde mi nađite od 15 ključnih ljudi SNSD-a ko je ratovao van Banje Luke – kazao je ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić (SDS).

– Ja nisam vjerovao Crnim labudovima koji tebi bildaju mišiće, a glava ti strada – uzvratio je Nikola Špirić (SNSD) ministru sigurnosti BiH Draganu Mektiću (SDS).
– Ti si bio na ratištu u Banjoj Luci, u Piano baru u Hotel Bosni ovdje – naveo je Mektić obraćajući se potpredsjedniku Narodne skupštine RS-a Nenadu Stevandiću.

– Gospodine Špiriću, vi se očigledno niste oporavili od sinoćnjeg skidanja “na naglo” u emisiji Vremenska prognoza, kad ste se skidali do pasa goli pa ovdje vam se priviđaju neke stvari. Valjanje po krompiru tamo i skidanje je stvarno skandal za ovu kuću (RTRS, op.a.) – kazao je Adam Šukalo iz PDP-a.
Nikola Špirić iz SNSD-a mu je na to uzvratio: “Pa Adame dragi, u mene je krompir veći od tvoje glave!”

Na kraju je i potpredsjednik Narodne skupštine RS-a Nenad Stevandić iskoristio priliku da izjavi kako je on u vrijeme Biljane Plavšić “bio u kabinetu i branio gospodina Poplašena”, te da “nikad u životu nije popio kafu s Biljanom Plavšić”.

(izvodi iz emisije “Specijal” na RTRS-u)

 

Predstavnici vladajućih partija i opozicije u Republici Srpskoj suočili su se u emisiji “Specijal” na RTRS-u i žestoko izvrijeđali jedni druge pred TV auditorijem.
Tema emisije, dramatično nazvane “Ko želi haos u Republici Srpskoj”, trebala je biti aktuelna kriza u Narodnoj skupštini RS-a i blokada rada Parlamenta, ali se sučeljavanje u programu uživo na koncu pretvorilo u međusobne optužbe za “izdaju” srpskog naroda i isticanje ratnih zasluga u stvaranju Republike Srpske.

_ _ _ _ _

Foča _ Drina _ Ribarski _ 007
Još u oktobru 2015. godine zastupnici PDP-a u Narodnoj skupštini RS-a sačinili su spisak 150 “Dodikovih afera” među kojima su privatizacija Robne kuće “Boska”, afera “Grand Trejd”, ubistva Milana Vukelića i Nikole Đurovića, afera “Papak”, razni slučajevi nenamjenskog trošenja budžetskog novca… No, osim taksativno pobrojanih podataka iz pojedinih revizorskih izvještaja, od pompezno najavljivanog otkrivanja velikih korupcijskih i kriminalnih afera čiji je, navodno, glavni akter Dodik za sada nema ništa konkretno.

– Još jednom Milorad Dodik neka me prozove izdajnikom odmah ću sutradan organizovati konferenciju za štampu i svaki ću put na konferenciju donijeti papir o njegovom švercu koji je radio tokom rata. A hvala Bogu, papira imam koliko hoćete. I svaki put kad on meni kaže “izdajnik”, ja ću ga pitati “šta si ti radio u ratu” i pokazati najmanje jedan papir o švercu koji je on radio za vrijeme rata – izjavio je ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić (SDS).

Foča _ Međurječje _ 017

priredio:Kenan Sarač

fotografije:screenshot/flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik

 

 

Advertisements

TUŽNA PRIČA/SAD STORY

Foča _ Centar _ 015Foča _ Centar _ 012

TUŽNA PRIČA

Kada me jednom, ne bude bilo
ne tuguj mnogo, svijete moj.
U mom životu, sve što se zbilo
tužna je priča, života mog.

To je priča, o ljubavi jednoj
koju sam nekad, imala ja.
Ljubav što ostavi u srcu mom
beskrajnu tugu i golemi žal.

Zbog tvoje ljubavi sretna sam bila
za ljubav tvoju, dala sam sve.
Zbog tvoje ljubavi, živjela život
a sada mnogo, teško je bez nje.

Prošlosti slike, dušu mi more
dok život stvara, u srcu mi led.
Na mome licu, nižu se bore
a u mojoj kosi, pramen je sijed.

Nisveta Skejović

Foča _ Sastavci _ 005

Foča _ Sastavci _ 006

 

SAD STORY

When me once, not any
do not grieve much, world mine.
In my life, everything that has happened
sad stories, of my life.

This is a story about a love
I once had me.
Love ‘you left in my heart
endless grief and immense regret.

Because of your love, I was happy
for your love, I gave everything.
Because of your love, living life
and now many, it is difficult to do without her.

Past pictures, my soul more
while creating life, in the heart of ice.
On my face, lined with wrinkles
a ‘in my hair, a strand is gray.

Nisveta Skejović
translated by Milanov Sava

MNOGO SAM RAZMIŠLJAO O BOSNI …

Foča _ Sastavci _ 006

 

MNOGO SAM RAZMIŠLJAO O BOSNI …
Kad kažem Bosanac, mislim na dobrog čovjeka. Kad kažem Bosna, mislim na državu dobrih ljudi.
Granice na Zemlji su izmislili osvajači, nisu Bogom date, i za ljudsku dobrotu nisu važne.
Šta mislite kakav bi odjek nastao da milion Bosanaca vikne: Bosna! I zato, nemojte se ustručavati da govorite za Bosnu. Sa svakom novom riječi naša snaga raste.
Pokušali su izbrisati tragove Bosne, i nisu uspjeli. Tragovi Bosne se nalaze u svakom njenom kamenu, u svakom njenom pejzažu. I uvijek nanovo ga gledaš i uvijek nanovo se diviš. Jer to je Bosna, da se brani od skučenih duša ljepotom.
Bosanska sevdalinka, bosanski ćevapi, bosanska kahva, bosanski lonac, bosanski merhamet, bosanska duša, bosanski humor i hercegovački prkos,… i šta još.
Ko otkrije kako mržnju pretvoriti u ljubav, spasit će Bosnu. Šta, Bosnu? Spasit će cijeli svijet!
Biti Bosanac nije lahko, valja cijelu Bosnu nositi u srcu, gdje god bio, a ona teška, k'o stećak.
Nema velike razlike u vjerama u jednog Boga. Ima samo razlika među ljudima, dobri i zli. I upravo je uloga vjerovanja da uputi ljude u razlikovanje dobra i zla. Jer ljudi u sebi nose zlo, i moraju se stalno truditi da ih ne obhrva.
Nakon svega što se dešavalo u Bosni i Hercegovini, moralan čovjek može samo da se stidi svrstavanja u nacionalne torove.
Banja Luko i ta tvoja sela…lijepi li su Mostarski dućani..Sarajevo divno mjesto…Gornju Tuzlu opasala guja…kolika je u Prijedoru čaršija…a što mi se Travnik zamaglio…u lijepome starom gradu Višegradu…da sam ptica i da imam krila šeher Bosnu svu bih preletila. Naša sevdalinka pjeva o Bosni stotinama godina, i svi je Bosanci vole, bez razlike.
Samo kroz zajedničku osudu zločina i sagledavanja nesretnih zbivanja iz bliske prošlosti, bit ćemo bliži jedni drugima, bit ćemo bliži napretku u našoj Bosni i Hercegovini. Komunicirajmo da to postignemo. Svaki će se napor isplatiti.
Dok god smo zarobljeni u prošlosti, nećemo naći put oporavka. Nesreće koje smo preživjeli čine našu sadašnjost gorkom, a budućnost beznadežnom. Zar će nam cijeli život proći u ovom sivilu. Da li je do nas, da učinimo prvi korak i da progutamo poneku neprijatnu knedlu, radi boljitka, ne možda našeg, ali sigurno naše djece.
Neka nas tuga Srebrenice nadahne da budemo bolji ljudi, a ne mržnjom i snom o osveti. Neka nas bol Srebrenice učvrsti na putu istine i pravde. Budimo svi do jednog graditelji boljeg društva, društva u kojem nikad iskrivljeno stanje svijesti neće postati vodeća ideologija, društva koje će biti osjetljivo na bilo koji vid nepravde.
U čovjeku, prepoznaj čovjeka! Nikad kolektivitet. Jer, šta je Bošnjak naspram duše od čovjeka? Jer šta je Srbin naspram ljudine? Jer šta je Hrvat naspram dobričine? I zato budimo, dobri ljudi bosanski!
Nacionalista se odlikuje skučenom dušom, u kojoj se nalaze otrovi lošeg karaktera. Ne dao Bog da ti duša bude skučena.
Činjenice o stanju u Bosni vode u pesimizam, ali razum kaže da ovo stanje nije normalno i nije ljudski razumno, podjela i mržnja nisu sreća ni za one koji to nose u svojoj glavi, argumenti su labavi, dovoljno je da se pojave razumni tumači događaja koji su doveli do ovih stanja i da se stvari ukažu drugačijim od slike koju su stvarale crne propagande dvadeset godina, i danas ih stvaraju.
I svaki put sjetimo se i svih drugih srđana, dobrih ljudi, koji svoje živote izgubiše u zaštiti ljudskosti, a njihov čin osta nezabilježen u zlim vremenima divljanja iskrivljene nacionalističke svijesti. Neka im je svima vječni mir i rahmet. I neka budu uzor mladim pokoljenjima.
Šta je to što potkopava Bosnu, što se protivi Bosni? Nisu to entiteti, nije ni Dejtonski Ustav. To je nacionalizam i na njemu uspostavljena korumpirana i pohlepna vlast. Nisu to granice na zemlji, to su granice u glavama ljudi, to su podjele kao stanje svijesti, to je laž kao navika da se izvrće stvarnost i narod drži na uzdi.
Nama Bosancima i Hercegovcima treba organizovanje ljudi na novim vrijednostima, koji, prije svega, razumiju naše stanje i zbivanja posljednjih nekoliko decenija, objektivno, kao građani svijeta, ljudi, koji univerzalne ljudske vrijednosti prihvataju kao svoje: ljubav prema ljudima, razumjevanje drugačijeg, pravednost, traženje istine, solidarnost,…
Da se ne lažemo.Ovdje već dvadeset godina vladaju dvoličnjaci koji pod lažnim plaštom borbe za narod, religiju, jezik i tradiciju, zadovoljavaju svoje materijalističke pohlepe, ne poštujući nikakve moralne i ljudske norme. I sve to u jednoj siromašnoj zemlji Bosni, prepunoj prirodnih ljepota i ljudi koji ne razmišljaju.
Zlo je korov, a dobrota je cvijeće. Kad zli raznesu sjeme zla, ono se raskoti, pa se godinama ne može iskorjeniti. A u korovu teško niče cvijeće. Trebaju strpljivi vrtlari i mnogo ljubavi da ispuni srce kao što je Bosna.
Kako neko i danas može biti na liniji nož, žica, kada je sva strava tih simbola do srži osvjedočena?
Oni koji vrijede više, koji znaju više, koji su pošteni, koji vole ljude, koji su prije svega ljudi, dvadeset godina su gurani, od manje vrijednih, pohlepnih, nemoralnih i nepravednih, u zapećak, ne dozvoljavajući im da pošteno rade i da daju doprinos zajednici, svojoj zemlji, domovini.
Mi, Bosanci, moramo biti svjesni činjenice, da će Bosna, bez politike sporazumjevanja i kompromisa krvariti i biti pod stalnom prijetnjom raspada. Stoga, progutajmo i poneku knedlu nepravde, sa jasnom vizijom, da jednom svi Bosanci, u suncu koje nas obasjava, prepoznaju naše zajedničko sunce.
Sead Adanalić

 

Foča _ Sastavci _ 005

 

*******************
oprema teksta:focanskidani

fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik

 

FOČA : I MOST STRADANJA U PREDIZBORNE SVRHE (!)

Foča _ Most Stradanaj _ 055

PROCURILE INFORMACIJE : ZBOG NAREDBE IZ BANJA LUKE PREKINUTI RADOVI NA IZGRADNJI MOSTA KOD ZLOGLASNOG KP DOMA
Tako običnim smrtnicima (građanima) ništa drugo ne preostaje nego da sačekaju slijedeću godinu da bi prešli preko tzv novog mosta (Mosta Stradanja),a ovaj projekat SNSD – u će poslužiti za još jednu reklamu u još jednoj predizbornoj kampanji.

U proteklih mjesec dana radovi na izgradnji Mosta Stradanja u Foči su usporeni,a od nedavno i skroz obustavljeni. Nerijetko u poslednje vrijeme bili smo svjedoci da na mostu radi veoma mali broj radnika s obzirom da se radi o tako velikom građevinskom projektu.
Podsjetimo, ugovor između općine Foča i zvorničke firme „Enikon gradnja“ potpisan je 31.12 2015. godine. U njemu stoji da je rok završetka projekta 01.03.2017. godine (!?).
Rok za završetak radova istekao je prije više od pola godine. No, to ne sprječava načelnika općine i SNSD u Foči da se putem sredstava informisanja i društvenih mreža oglasi na bukvalno svaki vidljivi pomak u izgradnji,bez obzira na probijen rok. Podsjetićemo (samo) na dva takva primjera:
U septembru prošle godine u jeku predizborne kampanje na stranici OO SNSD-a Foča je objavljeno da je u toku montaža mosta,a tada se montirao dio koji služi takoreći kao dekoracija mostu i to je tako stajalo bez pomaka najmanje slijedečih šest mjeseci. Svrha tog poteza bila je zamazati oči narodu pred izbore o tobož brzoj izgradnji mosta.
Most Stradanja - predizborna kampamja 1
Slijedi objava iz maja mjeseca ove godine na zvaničnoj stranici općine Foča pod naslovom „Privodi se kraju obnova željeznog mosta na Drini“ u kojoj se navodi da će radovi biti gotovi do kraja juna, iako je i tada rok za izgradnju bio probijen tri mjeseca.
Most Stradanja - predizborna kampamja 2
Sada je septembar tekuće godine, a završetak izgradnje mosta ni na vidiku. Kada će se to desiti niko ne zna,a sudeći po tempu i fazi u kojoj se trenutno nalaze radovi,neće uskoro.
Kako nezvanično saznajemo razlog obustave radova je neizmirenje dugova općine prema izvođaču. Kako se načelnik stalno hvali o stabilnosti i likvidnosti općinskog budžeta,postavlja se logično pitanje zašto se izvođaču ne izmire dugovanja!?
Razlog tome prema informacijama koje su procurile u javnost je naredba „iz centrale u Banja Luci“ da se finaliziranje svih mogućih projekata prolongira za slijedeću godinu. Jasno je svakome zašto (?). Izbori i predizborna kampanja!(?) Slijedeće godine naravno mora doći predsjenik i ostali funkcioneri SNSD-a da most otvore jer u suprotnom ne bi se imali čime se pohvaliti da su nešto uradili u Foči. A svjedoci smo da se u poslednjih godinu dana ništa ne radi. Kako stvari stoje neće ni u narednoj.
Živi bili, pa vidjeli!

Foča _ Most Stradanaj _ 056

Foča _ Sastavci _ 006

Foča _ Sastavci _ Donje Polje _ Ćelovina _ 004

Foča _ Most Stradanaj _ 057

priredio:Kenan Sarač

SFRJ : Te sretne godine kad smo svi bili milijarderi

SFRJ : Te sretne godine kad smo svi bili milijarderi

SFRJ 2000 000 dinara 1989. _ 004

Prva ozbiljnija inflacija krenula je 1988. godine.Tada su u promet puštane novčanice od 20.000, 50.000 i 100.000 dinara.
Godine 1985. izlazi, nova serija novčanica, koja je započeta uvođenjem novčanice od 5000 dinara sa likom bivšeg predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita. Već 1987. godine, zbog visoke inflacije uvode se 1987. novčanice od 20.000 dinara, a nakon čega novčanice od 50.000 dinara 1988. i 100.000, 500.000, 1 miliona i 2 miliona dinara, 1989. godine. Novčanice od 500.000 i 2 miliona dinara razlikuju se od ostale serije jer nemaju likove ljudi, nego crteže spomenika na Kozari, Tjentištu i Šumaricama.

SFRJ 1000 000 dinara 1989. _ 009
1981. bilo je 625.069 radnika na privremenom radu u inozemstvu, od toga 299.975 iz Srbije (48%), 151.619 iz Hrvatske (24%), 133.902 iz BiH (21%), 57.966 iz Makedonije (9%), 41.826 iz Slovenije (7%) te 9.781 iz Crne Gore (2%).

SFRJ inflacioni dinara _ 007

Indikator vrlo niske izvozne snage privede jest podatak da je krajem 1970-ih, tačnije 1978., izvoz po glavi stanovnika bio svega 259 USD, dok je u Grčkoj bio 362, u Španjolskoj 358, Italiji 987, Austriji 1.628 itd.

SFRJ 2000 000 dinara 1989. _ 005

Stvari su se duboko zahuktale i zakuhale 80-ih, trebao bi osvježiti pamćenje…
– Umjesto planiranoga smanjenja inflacije na 10 % u 1985. godini, ona je stalno rasla i početkom 1985. dostigla je oko 70%, dok su sve eu/evropske zemlje (osim Islanda) smanjile inflaciju ispod 10 %. Inflacija u Jugoslaviji rasla je ovim tempom: 1980. – 30%, 1981. – 46%, 1984. – 53%. Standard je pao (1979. – .1984) 34 %, a penzije/mirovine čak 40 %, investicije su smanjene s 34% društvenog proizvoda u 1980. na 29,6 % u 1981, na 27,2 % u 1982, na 23,2 % u 1983. i na oko 19,5 % u 1984. i početkom 1985.”

SFRJ 500 000 dinara 1989. _ 002

itd.,itd.,itd..

Dokazi da SFRJ (ni)je bila zemlja ekonomskog blagostanja (par-nepar sipanje goriva, hronična nestašica kahve (kave,kafe), deterdženata, dobrog jeans-a (farmerica), itd.,itd.,itd., (ne)slobode štampe (cenzure i zabrane), (ne)slobode političkog djelovanja, (ne)slobode govora, strašnih ekonomskih i socijalnih razlika među republikama/pokrajinama  (Slovenija-Kosovo, u socijalizmu smo svi jednaki, jel’ da?), (ne)ravnopravnosti naroda (Albanci veći od 3 konstitutivna naroda a imaju status manjine, npr.), (ne)diktatura i treniranje strogoće nad nenaouružanim narodom (vojska i tenkovi na ulicama),itd.,itd.,itd…

SFRJ kursna listai _ 013

 

Jugoslavenski dinar 1966.-1991.

Srednji tečajevi Narodne banke Jugoslavije na kraju razdoblja (na kraju godine, 31. prosinca, i na kraju pojedinog mjeseca) za razdoblje od denominacije u omjeru 1:100, odnosno uvođenja novog dinara do kraja 1991.

Napomene:
1.1.1966. Denominacija dinara 1:100
1.1.1990. Denominacija dinara 1:10.000

SFRJ inflacioni dinari _ 012

priredio:Kenan Sarač

fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik

 

Vidi:

SFRJ : MITOVI I LEGENDE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/12/sfrj-mitovi-i-legende/

DEMISTIFIKACIJA SFRJ : Skenderija je napravljena na vakufu Skender-paše
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/30/demistifikacija-sfrj-skenderija-je-napravljena-na-vakufu-skender-pase/

SFRJ ZABRANE I CENZURE : Ovdje Washington – govori Grga Zlatoper (VIDEO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/29/sfrj-zabrane-i-cenzure-ovdje-washington-govori-grga-zlatoper-video/

New York Times iz 1986. o Jugoslaviji: Milioni uhljeba na bolovanju, rade tri sata, država u haosu živi na strani kredit
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/04/new-york-times-iz-1986-o-jugoslaviji-milioni-uhljeba-na-bolovanju-rade-tri-sata-drzava-u-haosu-zivi-na-strani-kredit/

Veliki Žep je podzemno sklonište bivše JNA, nekoliko kilometara udaljen od Han Pijeska
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/18/veliki-zep-je-podzemno-skloniste-bivse-jna-nekoliko-kilometara-udaljen-od-han-pijeska/

TAJNI TITOV BUNKER IZ 1954 u Skopskoj Crnoj Gori
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/20/tajni-titov-bunker-iz-1954-u-skopskoj-crnoj-gori/

 

SFRJ : Te sretne godine kad smo svi bili milijarderi
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/18/sfrj-te-sretne-godine-kad-smo-svi-bili-milijarderi/

DEMISTIFIKACIJA SFRJ : Jugoslavenska agrarna reforma – Politika siromašenja Bošnjaka
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/25/demistifikacija-sfrj-jugoslavenska-agrarna-reforma-politika-siromasenja-bosnjaka/

Foča u budućnosti : Raspuštaju se kolektivni centri – biti će izgrađena 32 stana

U Neumu je održana tematska sjednica posvećena raspuštanju kolektivnih centara u BiH. Pored resornih ministara BiH, u radu tematske sjednice učestvovali su načelnici općina u kojima postoje kolektivni centri, te predstavnici nevladinih organizacija CRS, UNDP i Svjetske banke.

Na sjednici je dogovoreno da se svi kolektivni centri u BiH raspuste do kraja 2020. godine do kada bi svim korisnicima trebao biti pronađen adekvatan stambeni smještaj.

Foča - na ulasku u grad
Foča – na ulasku u grad

Problem stambenog zbrinjavanja porodica koje se nalaze u kolektivnom smještaju u općini Foča biće riješen do kraja ove godine. Do kraja septembra treba da počne izgradnja stambene zgrade sa 20 stanova na Velečevu.

U toj zgradi smještaj će dobiti sve porodice koje se nalaze u kolektivnom centru u Miljevini. Na istoj lokaciji, u septembru naredne godine, gradiće se stambena zgrada sa 12 stanova za porodice koje se nalaze u kategoriji socijalne pomoći.

25 - 4

Općina je pripremila projekte i svu potrebnu dokumentaciju, a sredstva za ove investicije obezbijedilo je Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica rs.

KPZ Foča: Objesio se osuđenik iz Teslića

Kazneno-popravni zavod Foča _ 002

Štićenik Kazneno-popravnog zavoda Foča čiji su inicijali T.S. /51/ iz Teslića izvršio je samoubistvo vješanjem, saopšteno je iz Policijske uprave Foča.

Fočanskoj policiji je juče u 14,38 časova prijavljeno da se T.S. objesio u jednoj od prostorija upravne zgrade KPZ-a.

Obaviješten je dežurni tužilac Okružnog javnog tužilaštva Trebinje, koji je naložio da se preduzmu sve mjere i radnje u cilju dokumentovanja događaja, a uviđaju su izvršili policijski službenici i doktor mrtvozornik.

Omer Kovač Omica : Omica će i umrijeti, ali neće progovoriti

Omica će i umrijeti, ali neće progovoriti

Jedne je prilike visoki oficir UDBE ušao u Omerovu ćeliju i rekao: »Omere, ti si divan mladić, ali ti ne valja ideja.« – »Ma šta ti znaš, šta je ideja,« odgovori Omer. Prije suđenja Omer je stisnuo ruku Nusretu i Halidu, koji su sjedili do njega, i rekao: »Halalimo se, prenesite dalje!« UDBA se divila Omerovom herojstvu kojeg su vješali na kuke za ruke i tako ga puštali danima, ali prosto je nevjerovatno šta se desilo malom Omeru Kovaču, učeniku sedmog razreda Gazi-husrev begove medrese.

Omer je rekao svom bolesnom kolegi u sobi: »Poručite mom babi, da će Omer umrijeti, ali neće progovoriti!« Odveli su ga u zgradu UDBE u ulici Ćemaluša. Tučen je i mrcvaren. Iznijeli su ga u sanitetska kola i odveli u bolnicu, gdje je i umro. Ukopan je na Grličića Brdu. Njegovo su tijelo predali babi. Prije nego što će ga spustiti u mezar, otac ga htio još jednom poljubiti. Otkrio je ćefin sa Omerova lica. Cijela jedna strana bila je modra. Sa suzama je vratio ćefin i spustio sina u kabur, a zatim sa imamom zasuo kabur zemljom.

Omer Kovač je imao 17 godina.

Omer Kovač Omica

Omer Kovač zvani Omica rođen je 1932. godine u blizini Foče. Roditelji su mu se zvali Omer i Fatima. Bio je učenik GHB medrese, a pošto je ova institucija i tada bila internatskog tipa, Omer je u njoj i stanovao tokom boravka i školovanja u Sarajevu. Tokom pohađanja medrese Omer je pokazivao zainteresiranost za pristupanje pokretu Mladi Muslimani, što i nije čudno uzme li se u obzir da je organizacija imala veoma jako uporište unutar Gazi Husrevbegove medrese. Halid Kajtaz, jedan od nastavnika u medresi bio je član vrhovnog vodstva Mladih Muslimana, a svoju podršku davao je Omeru Kovaču, kao i rukovodećim članovima unutar medrese Esadu Kojiću, Feridu Čičkušiću i Mehmedu Alibegoviću. Djelovanje unutar medrese i propagiranje ideje Mladih Muslimana u početku se odvijalo neometano. Članovi su se često sastajali, a pošto je kao što smo rekli medresa bila zatvorenog tipa, zajedničko djelovanje bilo je još jače. Sve ove aktivnosti veoma uspješno su se odvijele, do trenutka kada Sulejman Kemura dolazi na poziciju direktora medrese, početkom 1949. godine.

Omer Kovač Omica

Aktivni član organizacije

Omer Kovač bio je veoma aktivan unutar organizacije, zbog čega su mu povjeravane veoma važne informacije, a također neki od veoma važnih zadataka bili su mu povjereni na izvršavanje. Uslijed veoma nestabile političe situacije koja je izazvana rezolucijom INFORMBIROA, postojala je velika mogućnost za početak ratnih sukoba između SSSR-a i Jugoslavije. Mladi Muslimani su stoga odlučili da eventualna ratna dešavanja ne smiju dočekati nespremni, pa je napravljen plan za postepeno naoružavanje i obučavanje pripadnika Mladih Muslimana. Oružje nije bilo dostupno, ali je Omica uspio da sazna informaciju kako se određena količina oružja krije u podrumu medrese, o čemu je obavijestio ostale članove Mladih Muslimana. Nakon konsultacija odlučeno je da se to oružje oduzme, a Omica je imao jedan od ključnih zadataka u čitavoj akciji, međutim akcija nije uspješno izvedena.

Represivne metode i izdaja

Iako je Omici i drugovima djelovanje bilo ograničeno nakon Kemurinog imenovanja, oni su nastavili sa istim tempom u smjeru promocije i intelektualnog jačanja ideje Mladih Muslimana. Ipak, provjere su bile sve učestalije pa je tako jedne prilike dok je bolestan čitao propagandni materijal Omica uhvaćen od strane Kemure, međutim nije želio pokazati šta čita pa je sav materijal bacio kroz prozor. Kemuara je našao materijal, a kada je vidio da je to brošura Mladih Muslimana, sve je poslao UDBI. Poslije toga Omica je bio pod istragom, a ubrzo i uhapšen na ispitivanje. Svome ocu Omica je dao obećanje “Omica će i umrijeti, ali neće progovoriti”! Tako je i bilo, obećanje koje je dao svom ocu, održao je do kraja. Danima je nakon hapšenja mučem najgorim metodama, od čega se veoma teško razbolio. Svakim danom metode mučenja su bile sve gore, što je u konačnici bilo i pogubno za Omera Kovača, koji je na kraju izdahnuo. Njegova dženaza održana je veoma diskretno, jer se u javnosti prikrivalo zbog čega je jedan sedamnaestogodišnji učenik medrese preminuo. Njegov intelektualni rad sigurno bi bio veoma značajan, ali ipak nije dočekao da završi medresu u kojoj se isticao kao veoma vrijedan i marljiv učenik.

Omer dječak islamski

Svom Allahu predala sam
kletve svoje i moj bol…
Srce samo saznalo je
kad preseli dječak moj!

Obješen i krvav bješe,
s polomljenim rukama,
a Šehadet uzdisaše
u posljednjim mukama!

“Moj Allahu, svoju krvcu
prol’jevam za Islam Tvoj!
Nejma većeg zadovoljstva
mojoj duši mu’minskoj!”

Kad mu Majka na namazu
šapnu tekbir sabbahski,
u ćeliji nasm’ješi se
njezin dječak islamski!

Kraj rešetki šutjele su
sjenice i leptiri…
Od Omera umrloga
bježali su ćafiri!

”Allah će vam silu slomit,
a Islam će pomoći!
Kad ja umrem, brojna braća
mojim putem će poći!”

 

Sjećanja » Ismet Čaušević – Čaki (Foča, 1950. – Foča, 1992.), umjetnik (foto)

 

Čaki _ 001

Ako mogu ubiti tebe, tvoje slike neće moči, Čaki!(varijacija)

Ako mogu ubiti tebe
Tvoje slike neće moći
Ja Ismete! Čaki!
Rana zvijezdo duge noći!

Foča nijemo strijepi
Crni dani!
Odvedoše nam Ismeta (Čakija)
U zindan!

I njih deset
I njih stotinu
I njih hiljadu
U zindan odvedoše!

Još jedanput grad pogledaj rodni
Bistrim okom sve munare
I Aladžu
Odveli su na put bez povratka
Ćafiri!

Odveli su i njih deset
Odveli su i njih stotinu
Odveli su i njih hiljadu
Na put bez povratka

I za mezar im se ne zna!

Ako mogu ubiti tebe
Tvoje slike neće moći
Ja Ismete! Ja Čaki!
Rano neprebolna.
(varijacija)

Kenan Sarač

Čaki _ 012

_ _ _ _ _

Ismet Čaušević – Čaki (Foča, 1950. – Foča, 1992.)
akademski slikar i profesor likovne umjetnosti

Čaki _ 008

Poznato je koliko je Čaki volio Foču i Čakijevo fočoljublje:
„Rodio se, dobro progledao, prohod'o, odškolov'o se, zavolio i volim… sve u njoj volim.“

Ubili su ga zlikovci na svirep način, na pravdi Boga. Jer zvao se Ismet. Iako su ga zlikovci ubili, Ismet Čaušević je među Fočacima. On je ime među slikarima. Čakijeve slike su sa nama.

priredio:Kenan Sarač
fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik

vidi još:
JA I DA HOĆU NE MOGU ZABORAVITI ZATVOR – KP Dom i grad FOČU
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/10/ja-i-da-hocu-ne-mogu-zaboraviti-zatvor-kp-dom-i-grad-focu/

NIJE TERORISTA : Milenko G. iz Banjaluke posjedovao poveću količina vojne opreme i naoružanja (!)

Milenko G. iz Banjaluke posjedovao poveću količina vojne opreme i naoružanja _ 001

POLICAJCI SU OSTALI U ČUDU Nećete vjerovati šta je sve od oružja Banjalučanin krio u svojoj kući…

Milenko G. iz Banjaluke uhapšen je juče nakon što je u naselju Goleši, gdje je nastanjen, pronađena veća količina vojne opreme i naoružanja.

– Policijski službenici Uprave za organizovani i teški kriminalitet Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, u saradnji sa pripadnicima policijskih uprava Banjaluka i Prijedor, operativnim radom na terenu došli su do saznanja da se kod lica M.G. iz Banjaluke nalazi veća količina vojne opreme i naoružanja – saopšteno je iz MUP Republike Srpske.

Milenko G. iz Banjaluke posjedovao poveću količina vojne opreme i naoružanja _ 002

Na osnovu tih saznanja juče su izvršeni pretresi u Golešima kod Banjaluke i tom prilikom su pronađeni: mitraljez, marke Zastava M53, mitraljez, marke Čehoslovačka zbrojovka AD, puškomitraljez, marke Zastava M72, automatska puška marke AB2, automatska puška marke Tomson, dvije automatske puške tzv. Špagin, dvije automatske puške MP40 tzv. šmajser, polu-automatska puška sa bajonetom, puška M48, puška marke G41 duks, lovački karabin marke CZ, puška M48, poluautomatska puška, puška tzv.“Talijanka“, vojni poluautomatski snajper marke Zastava M76, automatska puška AB, puška ručne izrade, dva automatska pištolja, automatski pištolj marke „Škorpion“ i pištolj marke “Crvena zastava”.

O svemu je obavješteno Okružno javno tužilaštvo Banjaluka.

U toku je rad na ovom predmetu kako bi se preduzele zakonom propisane mjere i radnje.

izvor: blic.rs

NISU FOČACI BJEŽALI U SARAJEVO

NISU FOČACI BJEŽALI U SARAJEVO _ 002

Fočanska brigada Armije BiH ratovala je širom Bosne i Hercegovine. Samo u bici na Proskoku, u ljeto 1993. godine, izgubila je više od 60 svojih pripadnika. Preživjeli borci ove brigade godinama pokušavaju na mjestima gdje su ratovali izgraditi memorijale kako bi obilježili važna mjesta iz novije historije Bosne i Hercegovine

Kada su neprijatelji popalili sela, namjerili su se na jedno poveliko brdo na Igmanu koje je narod zvao Proskok. Tu su ih dočekali naši borci. Predvodio ih je hrabri komandant Dževad Hanjalić. Palikuće i zlikovci mislili su da će lahko zauzeti ovo brdo na Igmanu, ali su se prevarili. Ali, džaba im je bilo što su stalno jurišali. I džaba im je bilo što su naše borce gađali iz tenkova. Sve im je bilo uzalud. Naši borci gađali su ih iz pušaka i sve više mrtvih neprijatelja ležalo je u šumi, ali, kasnije se desilo ono o čemu i danas naši preživjeli borci pričaju. Neprijatelji su prije mraka, nakon zatišja, napali iznenada, ali ovaj put s mnogo tenkova. Ove gvozdene grdosije gruhale su i brektale da se šuma prolamala od buke. Svako bi se živ skamenio od straha. Sve se kršilo i lomilo. Baš kao da deset aždaha plamenim jezicima hoće sve spržiti i satrati. Iza tenkova, kao đoje, krili su se neprijatelji. Mislili su da će sakriveni pobijediti naše borce i osvojiti Proskok i da će se popeti navrh Igmana.

NISU FOČACI BJEŽALI U SARAJEVO _ 001

Našim borcima sve je krenulo naopako. Neki su se, beli, i uplašili ovih gvozdenih smrtonosnica, što i nije sramota. I onim najhrabrijim nije bilo pravo kada im je komandant Hanjalić rekao da su potrošili sve metke za tenkove. Pa, haj’ ti sad, kako bez metaka?! Šta s tenkovima? I borci su prestali pucati. Šutjeli su i čekali. I, tako, dva tenka, prije drugih, došli su do rovova u kojima su bili naši borci. Mogli su ih čak i pregaziti. U tim dugačkim sekundama, kada se odlučivalo o životu i smrti, komandant Dževad Hanjalić upitao je borca do sebe: “Osmane, gdje ti je top?” “Kakav top, komandante!? Znaš da njime nisam nikada gađao tenkove, samo rovove, i to s brda na brdo. Tako su u njemu podešeni nišani. Znaš i sam, komandante!” “Osmane, uzmi top i gađaj tenk!” “Ama…” “Osmane, uzmi top i gađaj tenk!” “Razumijem, komandante!”

Oči boraca bile su uprte u Osmana. Znali su da ih čeka borba prsa u prsa s četnicima, ali su čekali da vide šta će on uraditi. Osman je, kao da je puška, podigao kineski bestrzajni top na rame i počeo nišaniti. Tražio je pogodnu poziciju, ali se cijev na kupoli tenka polahko okretala prema Osmanu. Našao se oči u oči s tenkom. Ko će prije opaliti. Borcima su se sekunde činile kao sati. I, Osman prvi opali. Pogodio je točkove gusjenice, a nakon toga kupolu. Tenk se zapalio. S topom na ramenu, potrčao je prema drugom tenku.

Naši borci, koji su ovaj mejdan usplahireno posmatrali, trgli su se iz obamrlosti koja im je prikovala noge za zemlju i potrčali. Neprijatelji su kao bez glave bježali nizbrdo, prema selu Dejčići. Mlađi borci, koji su dobro trčali, gonili su podaleko neprijatelje, a oni su stariji ostali na položajima s Osmanom.

OSMANOV TENK

Osman iz priče koju je zapisao Mirsad Sinanović jeste Osman Đuderija, borac 182. viteške fočanske lahke brigade. I danas, iako je od tog julskog dana prošlo skoro četvrt stoljeća, Osman se sjeća svakog trenutka bitke na Proskoku. Zapis njegovog junaštva pregledan je na YouTubeu na desetine hiljada puta. Ali, tenk koji je zaustavio tek je ovog ljeta postao spomenik na Proskoku, i to nakon nekoliko godina borbe da se ovaj simbol Osmanove i borbe njegovih saboraca spasi od uništenja, od rezanja u staro željezo. Tri je godine Sakib Pačo tražio, molio, zvao da se tenk konzervira i prebaci na Proskok, da se obilježi mjesto velike, važne bitke. Uspjelo mu je tek prije mjesec dana. Zašto je Osmanov tenk toliko važan?

Grebak 2017 _ 001

“Bila je to ofanziva poznata kao ‘Lukavac 93’. Našli smo se u potkovici, o okruženju. Snage VRS brojale su oko 12.500 vojnika, krenuli su ka Proskoku, Rogoju i Trnovu. Bila je to velika ofanziva u kojoj su Fočaci napravili važnu stvar – stali smo na Proskoku”, priča nam Pačo, jedan od zapovjednika Fočanske brigade. “Ostale jedinice su otišle lijevo ili desno, teško je bilo stati pred čeličnu kolonu dugu nekoliko kilometara. Mi smo stali i dočekali ih. Stajao sam i ja pred tim tenkom, na 30 metara”, kaže nam. Tada je ranjen. Bilo je to jedno od šest Pačinih ranjavanja tokom rata. Osman Đuderija bio je brži od neprijateljskih tenkista. “Uz nas je bilo i stotinjak civila iz Goražda. Tenk je postavljen na Jahorinu kako bi djelovao po nama, postojala je mogućnost da se izgubi Rogoj, što bi nam onda presjeklo puteve. Izmoreni, neispavani, stali smo na Proskoku i nismo htjeli dalje. Valjalo je stati pred kilometarsku kolonu tenkova, transportera. Ljudi su mi na Proskoku umirali na rukama. To se ne zaboravlja i ne damo nikome da nam priča kako je i šta je bilo. Mladić je tada ostao u okruženju, držala ga je 1. bošnjačka brigada. Mi smo to tek kasnije saznali”, sjeća se Pačo.

Prva fočanska brigada 202

Fočanska brigada osnovana je u septembru 1992. godine na prostorima u okolini Grepka, po naredbi Štaba Vrhovne komande Armije RBiH. Prvi je komandant bio Zaim Bešović, prije njega komandirao im je i Ferid Buljubašić. “Običan svijet, patriote koji su izišli na crtu s puškom u ruci da kažu konačno ‘ne’ četnicima koji su po Podrinju činili genocid nad bosanskim muslimanima, odnosno samo nastavili genocid koji su činili desetljećima unazad”, kaže Pačo. “Borci su stali u stroj, formirana je jedinica koja je u nekim trenucima imala i do dvije hiljade ljudi. I krenuli smo u odbranu ovih sela i mjesta”, priča Pačo za Stav. “Naša su mezarja ostajala širom ove zemlje, ratovali smo u 12 općina. Borili smo se svojski. U Goraždu su nas pazili, nisu nas smatrali izbjeglicama. Zajedno smo bili rame uz rame. I njihovi borci su nama dolazili u pomoć.”

Grebak 2017 _ 012

MEMORIJALNI CENTAR

VRS je zaustavljena na Proskoku, no Fočanska brigada platila je veliku cijenu. Više od 60 boraca tu je ostalo ležati, poginulih u borbi prsa u prsa s neprijateljskim snagama. Proskok nikada ne bi napustili da su imali pomoć drugih brigada. VRS je krenula iza naših leđa, na Bijelu lijesku i Rakiticu da nas zaobiđu, ostali smo u poluokruženju i morali smo se povući jer nam nisu htjeli pomoći”, priča Pačo. “Tražio sam kao zamjenik komandanta da nam pomognu, generali nam nisu dali, pustili su nas da izginemo. Bilo je puno sramotnih stvari, pojasnit će to historija. Možda njima smeta danas ovo što govorim jer se zna zašto smo se povukli.”

Danas, nakon što je tenk, kao simbol borbe na Proskoku, postavljen na tom mjestu, borci fočanskih brigada žele napraviti memorijal koji će podsjećati na njihove pale saborce. “Udruženja 1. bošnjačke i 182. viteške zajedno rade, želimo tu napraviti memorijalni centar. Želimo to napraviti jer znamo da se pokušava minimizirati uloga fočanskih boraca u agresiji na BiH. Nećemo dozvoliti da naši šehidi budu zaboravljeni i tražit ćemo da tu bude spomenik. Borit ćemo se do posljednjeg za to”, odlučan je Pačo. “Naša historija mora biti zabilježena stvarima poput tog tenka, spomenicima, spomen-sobama. Zatiru se sjećanja na ono što smo preživjeli, uništavaju se ‘ruže’ po ulicama Sarajeva. Samo borci danas pokušavaju sačuvati sjećanja na ono što je obilježilo historiju ove zemlje. Jer, ako se ne postavi tenk kao ovaj na Proskoku, ako se ne napravi spomen-soba, ako se ne sačuva ono što su heroji novinari bilježili u ratu, sve će se to brzo zaboraviti”, kaže Sakib Pačo. I poručuje: “Mene najviše boli što se mi ne okupljamo, što nemamo običaj da slavimo svoje pobjede, ali i to se polahko mijenja. Treba dovoditi djecu na sva ta mjesta, pričati im, učiti ih da znaju šta je bilo, da se to njima ne ponovi. Da znaju ko je bio neprijatelj i ko će njemu opet biti neprijatelj.”

Nedim HASIĆ
(focanskidani/stav)

više tekstova o Fočanskoj viteškoj brigadi pročitajte na:
Posts about prva fočanska brigada written by focanskidani
FOCANSKIDANI.WORDPRESS.COM
https://focanskidani.wordpress.com/category/prva-focanska-brigada/

DA SE NE ZABORAVI : FOČA,GREBAK,FOČANSKA BRIGADA (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/19/da-se-ne-zaboravi-focagrebakfocanska-brigada-foto-i-video/

GODIŠNJICE : HEROJI OSLOBODILAČKOG RATA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/16/godisnjice-heroji-oslobodilackog-rata/

Obilježena godišnjica bitke na Proskoku
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/15/obiljezena-godisnjica-bitke-na-proskoku/

Bitka na Proskoku kod Sarajeva
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/08/bitka-na-proskoku-kod-sarajeva/

ZABORAVLJENI OD SVIH
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/13/zaboravljeni-od-svih/

JULI 1993.: Fočaci su branili Sarajevo i BiH…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/23/juli-1993-focaci-su-branili-sarajevo-i-bih/

JULI 1993:U ovim danima Fočaci su branili Sarajevo i BiH…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/20/juli-1993u-ovim-danima-focaci-su-branili-sarajevo-i-bih/

Proskok, 05.08.2016./Odbrana BiH – Igman 2016
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/05/proskok-05-08-2016-odbrana-bih-igman-2016/

24. GODINE OD BITKE NA PROSKOKU
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/12/24-godine-od-bitke-na-proskoku/

BITKA ZA BORCE (BITKA ZA IGMAN) : Zašto je na manifestacijama sve manje boraca ?
https://focanskidani.wordpress.com/2016/06/01/bitka-za-borce-bitka-za-igman-zasto-je-na-manifestacijama-sve-manje-boraca/

GREBAK : UZ 20. JUBILARNI LJETNI POHOD
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/31/grebak-uz-20-jubilarni-ljetni-pohod-2016/

GREBAK 1992. – 2017. : 25 GODINA OD FORMIRANJA PRVE FOČANSKE VITEŠKE BRIGADE
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/27/grebak-1992-2017-25-godina-od-formiranja-prve-focanske-viteske-brigade/

GREBAK 12.08.2017. (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/12/grebak-12-08-2017-foto-i-video/

Crveni tepih na Grepku puno značajniji od onog ispred pozorišta
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/15/crveni-tepih-na-grepku-puno-znacajniji-od-onog-ispred-pozorista/

FOČA : BLOKIRANI RAČUNI BOLNICE I DOMA ZDRAVLJA!!! (foto)

BLOKIRANI RAČUNI BOLNICE I DOMA ZDRAVLJA U FOČI! _ 007

Prema javno dostupnim podacima, iz izvještaja o blokiranim računima Centralne banke Bosne i Hercegovine sa stanjem na dan 01.09.2017. godine, računi Univerzitetske bolnice i Doma zdrvlja u Foči su blokirani.

BLOKIRANI RAČUNI BOLNICE I DOMA ZDRAVLJA U FOČI! _ 001BLOKIRANI RAČUNI BOLNICE I DOMA ZDRAVLJA U FOČI! _ 002BLOKIRANI RAČUNI BOLNICE I DOMA ZDRAVLJA U FOČI! _ 003BLOKIRANI RAČUNI BOLNICE I DOMA ZDRAVLJA U FOČI! _ 004BLOKIRANI RAČUNI BOLNICE I DOMA ZDRAVLJA U FOČI! _ 005

Pretpostvalja se da je blokadu računa izvršila Elektrodistribucija Pale zbog neizmirenja obaveza za utrošak električne energije.

preuzeto sa zvanične web stranice Centralne banke BIH http://www.cbbh.ba

Janja BEČ-NEUMANN: GENOCID NA BOŠNJACIMA NIKADA NIJE PRESTAO, PORICANJE JE NJEGOVA OSMA FAZA

Janja BEČ-NEUMANN - GENOCID NA BOŠNJACIMA NIKADA NIJE PRESTAO, PORICANJE JE NJEGOVA OSMA FAZA _ 006

Janja Beč – Neumann, članica je svjetske Asocijacije istraživača i profesora genocida, o fenomenu poricanja genocida kaže:

Poricanje je jedan od najsigurnijih preduslova da se genocid ponovi. Strategije poricanja su veoma slične, skoro iste; Jermenski genocid, Holokaust, Kambodža, Argentina, Gvatemala, Bosna i Hercegovina, Ruanda, Sudan. Zajedničko im je i to da su to pre svega državne strategije (top-down procesi) koje se ostvaruju na 12 sličnih načina. Konteksti, vreme dešavanja i društveni ugovori su različiti.
Broj žrtava i sumnje u verodostojnost statistika;
Moralna diskvalifikacija svedoka;
Tvrdnje da su smrti bile nenamerne, slučajne;
Isticanje “čudnih običaja žrtava”;
Racionalizacija ubijanja kao plemenskih konflikata;
Sile koje su se “otele kontroli”;
Plašenje diplomata tvrdnjom da ako se uhapse ubice da će biti ugrožen ili čak i neostvariv mir;
Pravdanje poricanja zbog ekonomskih interesa;
Žrtve imaju dobar tretman;
“Definicionalisti”;
Optuživanje žrtava;
Mir i pomirenje su važniji nego optuživanje ljudi za genocide.

Janja BEČ-NEUMANN - GENOCID NA BOŠNJACIMA NIKADA NIJE PRESTAO, PORICANJE JE NJEGOVA OSMA FAZA _ 004

„Ta igra, taj ples sa brojkama, to je jedan od oblika koji se koristi svuda u svetu.

Recimo u Darfuru – vlada u Sudanu kaže 5.000 žrtava, Crveni krst kaže 160.000, procene su preko milion. Ta igra smrti posle smrti je nešto što je fascinantno.

Drugi oblik – moralna diskvalifikacija svedoka – to sad imamo kod suđenja Karadžiću. Zatim tvrdnje da su smrti bile nenamerne, odnosno slučajne, da su rezultati gladi, migracije, bolesti, a nikako namernog bijanja.

Zatim isticanje ’čudnih’ običaja žrtva – oni su drugačiji, oni su ovo, ono. To smo sve mi gledali. Zatim racionalizacija ubijanja kao plemenskih konflikata, što nije tačno.

U Darfuru nije bilo, ja sad ne govorim o Bosni, ubijanja dok nije sudanska država opremila i finansirala janjawid red milicije. Onda se govori o silama nekim koje su se otele kontroli. I to je isto oblik poricanja. Zatim se neprestano plaše diplomati tvrdnjom da ako se uhapse ubice da će biti ugrožen mir.

Zatim pravdanje porcianja zbog ekonomskih interesa – ja na tome inistiram – u Sudanu danas Rusija snabdeva oružjem sudansku državu, a glavni finansijer sudanske vlade je Kina preko kupovine nafte.

Tvrdnja da su žrtve imale dobar tretman: ’Pa nije Omarska, Omarska je bila maltene hotel.’ Ili danas se kaže: ’Jasenovac maltene bio hotel.’

Zatim definicionalisti – to su ljudi u teoriji, posebno u pravnoj teoriji, diplomate, pravnici međunarodnog prava i neki novinari koji se za svaku reč bore da bude baš onako precizna, odnosno da se ne spomene ni G od reči genocid da bi se izbegla intervencija.

Zatim optuživanje žrtava od strane te države koja čini genocid tvrdeći da je to ustvari bio građanski rat, svi ubijaju u ratu, niko nije kriv itd.

I još jedan oblik poricanja koji je prisutan – svih tih 12 su prisutni u RS nažalost – mir i pomirenje su važniji nego optuživanje ljudi za genocid. To je ustvari pitanje pravdanja za amnestiranje genocidnih počinilaca, i ne samo njih nego i tih arhitekata genocida, a to nisu isti ljudi.“

Janja BEČ-NEUMANN - GENOCID NA BOŠNJACIMA NIKADA NIJE PRESTAO, PORICANJE JE NJEGOVA OSMA FAZA _ 002Janja BEČ-NEUMANN - GENOCID NA BOŠNJACIMA NIKADA NIJE PRESTAO, PORICANJE JE NJEGOVA OSMA FAZA _ 003Janja BEČ-NEUMANN - GENOCID NA BOŠNJACIMA NIKADA NIJE PRESTAO, PORICANJE JE NJEGOVA OSMA FAZA _ 005Janja BEČ-NEUMANN - GENOCID NA BOŠNJACIMA NIKADA NIJE PRESTAO, PORICANJE JE NJEGOVA OSMA FAZA _ 007Janja BEČ-NEUMANN - GENOCID NA BOŠNJACIMA NIKADA NIJE PRESTAO, PORICANJE JE NJEGOVA OSMA FAZA _ 008

 

Janja BEČ-NEUMANN - GENOCID NA BOŠNJACIMA NIKADA NIJE PRESTAO, PORICANJE JE NJEGOVA OSMA FAZA _ 001

Janja Beč Neumann je srbijanski sociolog, istraživač genocida, pisac i predavač. Diplomirala je tehnologiju na Beogradskom univerzitetu, a doktorirala sociologiju na Zagrebačkom univerzitetu i Univerzitetu Cambridge.

U svom naučnom radu fokusira se na istraživanje ratnih zločina i genocida počinjenih na teritoriji bivše Jugoslavije. Napisala je brojne akademske publikacije i teatarske predstave koje se tiču ovih tema. Beč Neumann je poznata kao rijetki glas razuma koji je u Srbiji pozivao na priznavanje da je tokom rata 1992 – 1995 počinjen genocid nad Bošnjacima. Članica je Međunarodnog udruženja istraživača i profesora genocida.

Prema njenoj knjizi sa ispovjestima silovanih Bošnjakinja, “Pucanje duše”, na daskama Kamernog teatra 55, postavljena je istoimena predstava u režiji Aleš Kurta.

2005 godine nominovana je za Nobelovu nagradu za mir.

Objavljene knjige
Zašto ratovi u Jugoslaviji? (Novi Sad & Beograd, 1993)
Pucanje duše (Beograd, 1997)
Sewing up the Blue (Kairo, 2002)
Genocide live (Granada, 2003)
Arhipelag Atlantida (Sarajevo, 2004)
Srebrenica – od poricanja do priznanja (2005)
Top 10 Bystaders in Srebrenica (2005)
Pomračenje u podne: Ratni zločini, genocid i sećanja (Sarajevo, 2007)
Talks with Richard Goldstone (Sarajevo, 2007)

izvor:internet

peiredio: Kenan Sarač
fotografije: flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik

Maglić : Spašeno dvoje danskih državljana koji su se izgubili na ovoj planini

08.09.2017

Pripadnici fočanske policije i članovi Planinarskog društva “Zelengora” pronašli su na Magliću dvoje danskih državljana koji su se izgubili na ovoj planini, a od kojih je jedno bilo povrijeđeno, pa su telefonom zatražili pomoć, saopšteno je iz Policijske uprave Foča.

Danski planinari čiji su inicijali P.A. /29/ i K.A. /27/, koja je imala povredu koljena lijeve noge, pronađeni su pod samim vrhom planine Maglić, sinoć oko 22.15 časova.

Oni su bili uplašeni, promrzli, nakon čega su ih policijski službenik i članovi planinarskog društva adekvatno zbrinuli, obukli im zimsku opremu i pružili im prvu pomoć na licu mjesta, te stjenovitom i uskom stazom spustili na mjesto Prijevor gdje im se nalazilo vozilo, a potom se uputili na Tjentište, navodi se u saopštenju.

Danski državljani su Policijskoj upravi Foča uputili poziv juče oko 17.20 časova, nakon čega ih je kontaktirao policijski službenik Staničnog odjeljenja policije Tjentište Srđan Kulić.

U telefonskom pozivu strani državljanin je policijskom službeniku dao koordinate o lokaciji gdje se nalazi na području planine Maglić, te da im je potrebna medicinska pomoć jer je jedno lice povrijeđeno.

izvor: srna

Maglić _ 012

07.09.2017

Dvoje danskih državljana zalutalo je na Magliću,u reonu sjeverne strane Maglića. Timovi Gorske službe spašavanja iz Foče krenuli su u potragu. Informacija o nestalim turistima, od kojih je jedna osoba ženskog pola povrijeđena, GSS-u je proslijeđena iz Operativnog centra Ministarstva sigurnosti BiH.
Na Magliću trenutno vladaju loši vremenski uvjeti i da će više informacija imati tokom noći ili sutra…

GSS

Maglić _ 011

Pogled na Maglić i Zelengoru ispred njega, sa Treskavice

Budžetska rupa i Bermudski trougao u Foči : Pavgord zaradio 21 milion sa prometom od 28 miliona

 

 

Pavgord zaradio 21 milion sa prometom od 28 miliona

Uspješnost i profitabilnost preduzeća „Pavgord“ iz Foče i njenog vlasnika Gordana Pavlovića trebala bi ući u sve ekonomske udžbenike. Dok cijela država i većina preduzeća grca u dugovima i bori se za likvidnost, Pavlović obara sve svjetske rekorde u profitu. Tako je njegov „Pavgord“ u prošloj 2016. godini imao ukupan promet od 28,81 milion maraka na kome je ostvario nevjerovatnu dobit od 21,28 miliona maraka. Postavlja se logično pitanje kojom robom se trguje i kakva je to marža pa profit iznosi 75% od ukupnog prometa?

Budžetska rupa i Bermudski trougao u Foči _ 005

Pored više benzinskih pumpi, ugostiteljskih objekata, tehničkog osiguranja i velikog broja transportnih vozila, Pavgord je između ostalog vlasnik i Rudnika mrkog uglja u Miljevini kod Foče. Da li je moguće da se na prodaji naftnih derivata i uglja zarađuju ¾ prometa, i kakve li to sve pogodnosti i monopolske poslove dobija visoki funkcioner fočanskog SNSD-a pa godišnje zarađuje više od 21 milion maraka? Dodatni kuriozitet je da Pavgord ima svega 12 zaposlenih radnika, i u prosjeku svaki je godišnje zaradio 2 miliona maraka! Bilo bi vrlo zanimljivo pogledati kolika je plata radnicima Pavgorda koji tako dobre rade i privređuju, i da li su i oni prijavljeni na miminalcu?

Budžetska rupa i Bermudski trougao u Foči _ 003

Samo u poslednje 4 godine Pavgord je zaradio 35 miliona maraka, i još jednom pokazao koliko je za poslovni uspjeh važno biti blizu vlasti i tokova novca. Pavgord je u žižu javnosti dospio nakon mutnih poslova i kombinacija oko preuzimanja duga litvanske „Ukio banke“ za 12,8 miliona maraka, i pokušaja nezakonitog preuzimanja zvorničke „Alumine“ loveći u mutnom skupa sa gradonačelnikom Zvornika Zoranom Stevanovićem. Iako Pavlović nema nikakvo obrazovanje, s obzirom na postignute rezultate bilo bi logično da ga Dodik imenuje za ministra privrede ili finansija, pa da svoje umijeće i bogato iskustvo iskoristi za oporavak posrtnule privrede i javnih finansija. Možda bi se tada profit Pavgorda povećao na 90%, a u budžetu otvorila još veća budžetska rupa i “Bermudski trougao”!

Nebojša Vukanović

vukanovic

Budžetska rupa i Bermudski trougao u Foči _ 004Budžetska rupa i Bermudski trougao u Foči _ 006Budžetska rupa i Bermudski trougao u Foči _ 007Budžetska rupa i Bermudski trougao u Foči _ 008

oprema teksta:focanskidani

_ _ _ _ _

vidi:

Foča:GLAS NARODA
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/focaglas-naroda/

CIN:Milioner iz Foče (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/cinmilioner-iz-foce-foto/

FOČA : KRIVIČNA PRIJAVA PROTIV GORDANA PAVLOVIĆA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/21/foca-krivicna-prijava-protiv-gordana-pavlovica/

PORIJEKLO PORODICE U ZAMETNUTOJ BILJEŠCI

26

Rekao je da smo iz Foče, a ne iz Čajniča, kako je tvrdio moj rahmetli otac. Naime, kako veli Ahmed, moj pradjed po ocu Abdulah Ibrahimović nije više mogao podnositi stalne napade, pljačke i pohare crnogorskih razbojnika, pa je s amidžićem Hamidom odlučio preseliti se u mirnije krajeve.
I, na koncu, šta je od svega preostalo? Ništa. Odavno nema ni Abdulaha, ni Hamida, ni Ahmeda, ni mog oca, ni cijele generacije starih Ibrahimovića. Ostala je samo ova štura bilješka, upitne vjerodostojnosti, napisana na iskrzanom, istrgnutom komadu papira, koju, poluzgužvanu, nađoh nedavno zaturenu i zaboravljenu među gomilama godinama neotvorenih, davno pročitanih knjižurina
_ _ _ _ _

27

Čitam dnevničku bilješku, moju, iz maja 1996. godine, napisanu na iskrzanom, istrgnutom komadu papira, čitkim i lijepim rukopisom (a ako je rukopis takav, to znači da sam selektivno memorirao i zapisivao ono što mi je amidža Ahmed govorio), zaturenu i zaboravljenu među gomilama knjiga. Evo bilješke:

“Nakon mnogo godina, danas nas je posjetio amidža Ahmed. Rat je proveo u Zagrebu i za svojih sedamdeset osam godina izgleda dosta dobro: bujna, prosijeda kosa, lice bez bora, snažan, autoritativan glas, pokreti energični. Tokom razgovora, a kako o tome u porodici ima nesuglasja, pitao sam ga odakle tačno potječu Ibrahimovići. Rekao je da smo iz Foče, a ne iz Čajniča, kako je tvrdio moj rahmetli otac. Naime, kako veli Ahmed, moj pradjed po ocu Abdulah Ibrahimović nije više mogao podnositi stalne napade, pljačke i pohare crnogorskih razbojnika, pa je s amidžićem Hamidom odlučio preseliti se u mirnije krajeve.

Pješice, preko vrleti, vododerina, rijeka i planina, kloneći se glavnog druma, naseljenih mjesta i otvorenih prostora, došli su u Tuzlu i zaposlili se u pekari izvjesnog bega čije ime amidža nije upamtio, kao ni godinu, ili barem stoljeće, njihovog dolaska u Tuzlu. A kako su se, veli Ahmed, pokazali kao dobri, odgovorni i snalažljivi radnici, beg im je, očito procijenivši da su mu korisniji za druge, složenije poslove, ponudio da upravljaju njegovim posjedima u Čeliću i Koraju. Ponudu su prihvatili, pa je Hamid otišao u Čelić, a Abdulah u Koraj. Vrijedan, odgovoran i oštrouman, kakvim ga ne bez stanovite pristranosti Ahmed opisuje, Abdulah je u Koraju odlično radio svoj posao i tokom vremena otkupljivao od bega dijelove posjeda kojim je upravljao, tako da je relativno brzo postao veoma imućan. Prema Ahmedovim tvrdnjama, Abdulah je umro u Koraju 1934. godine, a, kako ga se dobro sjeća, kaže da je bio izrazito visok, imao je dugu, njegovanu bradu, nosio odjeću višeg staleža i, zbog svoje velikodušnosti u Koraju i šire, bio poštovan. Od njega potječe cijela loza Ibrahimovića na ovom području. (…)”

Bilješka sadrži i druge podatke, ali, barem za mene, nisu od osobitog značaja. Tek ordinarni faktografski podaci o njihovom zapošljavanju u begovoj pekari, iznajmljivanju podstanarske sobe u Atik mahali, ženidbi Abdulahovoj, godine nepoznate, s lijepom Mevlom koju je upoznao u Brčkom, rođenju kćerke Emine, kupovini trošne kuće šeperuše u tuzlanskoj mahali Mejdan, služenju vojnog roka u Đeru, u Mađarskoj, neuspjelom pokušaju otvaranja granapa u ortakluku s nekim Mustafom koji ga je prevario, pokrao, uvalio u dugove i netragom nestao… Itd., itd.

Hamid se ženi, godine također nepoznate (eh, sad već počinjem bivati sumnjičav glede vjerodostojnosti Ahmedovog iskaza), hromom i ubogom Kadunom iz Čelića, kćerkom uglednog veleposjednika Raifa Ibrišimovića. U miraz, osim mladosti, snage i zdravlja, ne donosi ništa, svjestan da i ne mora ništa dati, a dobiti može mnogo.

Beg ga je prozreo. Baca u vodu njegove sladunjave izjave ljubavi prema Kaduni, dobro zna da nesretnu Kadunu udaju njegove pare, pažljivo vaga koliko i šta bi pohlepnom lupežu mogao dati, na koncu presijeca i procjenjuje da bi za skidanje biljege usidjelice s njegove kćeri Hamidu mogao dati kuću, dućan, mlin, dvadeset dunuma zemlje i isto toliko šume.

Hamid bez oklijevanja prihvata ponuđeno (Ahmed veli da je očekivao mnogo manje) i tako, iz čistog računa, ulazi u brak sa ženom koju je prezirao i s kojom, pričalo se, nikad nije legao u istu postelju.

25

I, na koncu, šta je od svega preostalo? Ništa. Odavno nema ni Abdulaha, ni Hamida, ni Ahmeda, ni mog oca, ni cijele generacije starih Ibrahimovića. Ostala je samo ova štura bilješka, upitne vjerodostojnosti, napisana na iskrzanom, istrgnutom komadu papira, koju, poluzgužvanu, nađoh nedavno zaturenu i zaboravljenu među gomilama godinama neotvorenih, davno pročitanih knjižurina.

Sadik IBRAHIMOVIĆ
izvor:STAV

oprema teksta i fotografije:focanskidani

DEMOKRATIJA : NI SLOVO O BAJRAMU!?

Oči u oči - po Foči _ 001

SAMO DA SE ZNA : NI SLOVA O BAJRAMU U NAVEDENIM MEDIJIMA!?
Општина Фоча, Радио Фоча, Foča Nezavisni Portal – Foca24.info, Foca.live vijesti iz Foče, Foča Info, Omladinski pokret Foča, itd… – nisu objavili niti jedno jedino slovo o Bajramu. A ovih dana nisu se čak ni udostojili objaviti ama baš nijednu fotografiju Aladža džamije, Careve džamije ili Atik Ali pašine džamije. Toliko! Pametnom i išaret dosta!
SAMO DA SE ZNA : NI SLOVA O BAJRAMU U NAVEDENIM MEDIJIMA!?

13

priredio:Kenan Sarač

fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik

Dižem svoj glas protiv svih onih koji su ubice…

Dižem svoj glas protiv svih onih koji su ubice…

Što se više stvari Muslimanima širom svijeta dešava , sve više sam sigurna da se zaista radi o kampanji na uništenju i progonu na najbrutalniji način određenih Muslimanskih skupina ili grupacija koji pripadaju Islamu!Nemoguće je da su to čiste slučajnosti jer radi se o tom da su ubijani Muslimani na sve 4 strane svijeta!Od Evrope do Afrike!Mislim da na vrhu stoji neko ko je to sve izrežirao do u tančine.ISIL stvorilaAmerika s ljudima koji su istrenirane i krvoločne ubice,kakve veze imaju Muslimani s tim?!Nikakve,Sve je kršćanski stvoreno i sve to s apetitom rade, gurajući svoja zlodjela u cipele Muslimana.Neće moći ,neće moći jer jedan častan i pošten Musliman nikad neće objesit majku sa djecom-ne to je nemoguće!!!!,,,Mogu samo oni koji ni u što na svijetu ne vjeruju osim u novac i to je njihov bog a Musliman nikad Boga za novac ne daje,Dragi bože pomozi svim ljudima koji su na pravdi tebe ubijani,progonjeni ,mučeni ,izgladnjivani da ugledaju spas koji ti treba da im daš!!!.Ja sve što mogu je
da dižem svoj glas protiv svih onih koji su ubice majki i djece,koji su sebi dali za pravo da odlučuju o tuđim životima ,da brane dostavu hrane i lijekova,Da odlučuju oni umjesto boga o životima i smrtima,A diplomatija je ta koja ili dovršava započeto ili prekida ono što je započeto,Nadam se i vjerujem i želim da vjerujem da dobro postoji i da će se ovaj narod uspjet evakuisat sa tog područja radi opstanka a ne radi pravde jer pravda ne postoji,,,,,,
Merima Šudić

Dižem svoj glas protiv svih onih koji su ubice... _ 001Dižem svoj glas protiv svih onih koji su ubice... _ 002Dižem svoj glas protiv svih onih koji su ubice... _ 003Dižem svoj glas protiv svih onih koji su ubice... _ 004Dižem svoj glas protiv svih onih koji su ubice... _ 005Dižem svoj glas protiv svih onih koji su ubice... _ 006

OČI U OČI – PO FOČI !… (priča jednog učitelja)

A iz muslimanskih sela toga školskog područja – u izbjeglištvu – ili “BOGU NA
ISTINI”….
bili su već svi žitelji . Muslimani !
Pobijeno ih je 66 ( I slovima : šesdeset i šest ) . Kažu .
– ”Nedjelo JEDNE IZOLOVANE BANDE” – kažu mi telefonom – oni koji tu tada nisu bili ,
a i danas su još u životu . U FOČI !
Sve ostalo pusto , dobra moja Kitty !..SVE !..Sve ostalo pusto !
Dakle , muslimanska sela : GUVNIŠTA…HUSEINOVIĆI , CEROVA RAVAN -TRAVARI !..
To je MOJA priča …!

13

Oči u oči – po Foči

Objavljeno:ponedjeljak, 13. decembra 2010. na ljubusaci.com

DRAGA MOJA Kitty ,

Obradovalo me tvoje pismo , draga Kitty – ali i rastužilo u isto vrijeme .
OBRADOVALO – jer si se opet javila , poslije one moje “kritike” da nosiš strano ime , iako su ti i roditelji – i djedovi i pradjejedovi koštosekaže – “naše gore list” . Da i ne pominjemo  nacionalnost .
I vjeru !
Sjećaš li se toga ?…Zalupila si mi slušalicu ! RASTUŽILO ME , jer opet od mene tražiš ono isto što si tražila i ranije , doduše putem komentara na moje pisanije – posredstvom kojih smo se i upoznali . Onako , PLATONSKI !
I to na kanadskom saytu .
Kažem sebi : Evo opet KITTY – traži ono isto , a ja neću baš to !

Nakon dugog razmišljanja , u tuzi moram priznati – kažem sam sebi :
– Pa , Kitty je ipak naša , lijepa i intiligentna cura – uporna , pa šta onda ?
A usto – LJUBUŠANKA !
Pa – šta onda ?
Mislim : ako tim što ona od mene traži obradujem samo jednog JEDINOG-
ćovjeka , još ako to bude samo Kitty – to ima smisla !
I tako odlučim da ti ipak odgovorim . Na sve što me pitaš .
Na svoj način , naravno !

Svakako , draga moja Kitty , moja odluka je takva zato što si mi
pisala E- mailom , dakle lično – tako da ne moram da “perem svoj
prljavi veš” – preko komentara na saytovima . I da tako maltretiram
dobar dio ljudi koji ne vole da vire kroz tuđu ključanicu .

Ne , nije potrebno da znam od koga si dobila moju Email adresu: to nije
ni bitno – jer , ionako – ono što ću napisati upučujem samo tebi .
Samo tebi , draga moja još neviđena Ketty – samo tebi !…O. K. ?
I još nešto na čemu insistiraš: slažem se da govorim samo istinu .
U potpunosti se slažem !

Samo , mnogi ljudi su stradali istine radi . Jedan moj primjer će te
interesirati i nasmijati .
Ja nisam do duše stradao , a mogao sam .
Ostalo je na – smijehu !

Oči u oči - po Foči _ 001

U Č I T E LJ O V A NJ E

U naše vrijeme niste tražili posao učitelja , nego ste – poslije završetka škole
bili raspoređeni . Ja sam dobio dekret za PRIJEDOR !…Oh , nkada nisam bio tamo !
Sutradan me sretne moj direktor škole OMER HAJRIĆ , jedan strog , ali i pravičan
čovjek koji mi reče : Ne ideš u PRIJEDOR , NEGO U FOČU…Evo adresa da se javiš
sutra u 11 sati kod ministrice… ili tako nešto ( i reče mi ime ) . Uplaših se !..

Pošalju namjerno mene kao mladog učitelja u jedno udaljeno selo kod
FOČE , u vrijeme kad je još bilo ŠUMLJAKA , koje su ganjali po planinama .
Godina 1953 . – a u tim planinama još četnički perjanici koji su na mostu u FOČI…
pokl…( Ps. u tekstu izostavljeno ) .

I ranije su tu slali učitelje , ali su oni bježali . Stanovništvo je muslimansko , ali
ima mnogo i pravoslavnih kuća . Kako su učitelji (” koji su bježali” ) bili ili
pravoslavni , ili muslimani – pošalju mene “kao neutralnog” , da vide da li će to uspjeti , jer sam u učiteljskoj školi u SARAJEVU pokazao , kako su ocijenili , upravo ono
što oni traže : sposobnost da afirmišem ono što ljude spaja !
Taj ispit sam , zahvaljujući mojim dragim suseljanima – “maestralno položio !”..
Tako su bar zapisali oni koji su ocjenjivali .

Bože , kako sam se iznenadio kad mi je ministrica za prosvjetu i školstvo podvukla
( mislim , Kitty , da se zvala MITRA MITROVIĆ ) , da je sada vrlo važno , vrlo važno
što sam HRVAT !…
Uh , BOŽE , kako sam se tada iznenadio !…Za sve učenika zavrsnog , četvrtog ,
razreda , nacionalnost je bila “mačiji kašalj” , a za mene samog ispade – vrlo važno !
I da bi vrag bio još crnji , nije mi ni rekla zašto !
I to u svom malom , skromnom kabinetu !…Bila je mala , laka kao perce , nasmijana !

Sasatanak sa ministricom tada , moja Kitty – bilo je to kao kad bi tebe sada OBAMA
pozvao na sastanak i kazao ti da te je pozvao za neku misju u kojoj je vrlo važno što
si HERCEGOVKA !..
– Upiši fakultet vanredno pa onda , nakon nekoliko godina , dođi i studiraj –
tješila me je ministrica – ili , kako je već zvana !

Tamo , u HUSEINOVIĆE , poslali su me i kao LJUBUŠAKA – što nije bila bogznakakava
preporuka ….Daleko od toga .
A meni 1953. – OSAMNAEST GODINA !…
Nakon dvije godine , premjeste me u selo TOHOLJE , sedam sati pješke od FOČE
( samo tako se i moglo )…I tu se dogodio taj slučaj o istini !
Eh , gdje si ti tada bila – moja draga KITTY !

I tako ja u tom selu TOHOLJI nastavljam da ostavljam svoju mladost .
Moj podvornik ARIF ŠLJIVO , mio i drag čovjek – kao otac da mi je .
Moj predsjednik školskog odbora je IMAM , onako priučeni , seoski imam –
imenom – MALIN DŽOMBA !..
Priučen kažem , onako : seljaci izaberu najboljeg među njima , i
najsposobnijeg da vodi zajednicu ( i molitvu petkom ) – i proglase ga
imamom .

Eh , moja draga KITTY , godine 1956 !
I za te moje “huzdurme” dočuje ” zloglasna UDBA , zatim komunisti , partizani – te..
SRBI i TURCI ! “….
( P.S. – OPROSTI OVO “SRBI” – jer Srba tada nije ni bilo , bili su samo pravoslavni ) .

 

I pozovu imama MALINA DŽOMBU na” informativni razgovor” , sa jedinom jedinom
tačkom dnevnog reda :

– ZAŠTO VAŠ UČITELJ RASPUŠTA DJECU RANIJE SVAKE SUBOTE ?
Malin Džomba odbije te tvrdnje – kao neistinite .
To je uvod u ovu priču , moja KETTY !
A poenta je ovo :

Pitam ja TOG mog predsjednika školskog odbora IMAMA MALINA :
– Bogati , efendija , da te nešto priupitam ?…(.Ja se , onako , šalim !).
– Bujrum , valahi – kaže MALIN .
– Nezgodno mi , ali – da ipak priupitam…Ja svake subote šaljem djecu
kući ranije da bi išao na igranku u FOČU . Ti kažeš da me neko
zato tužio u opštinu – te da su te zvali i da si Ti izjavio da to – NIJE ISTINA ?
Otuda i moje pitanje !
Ti si stariji čovjek , a usto IMAM – kako MALIN DŽOMBA može da laže ?
Malin Džomba se nije iznenadio , a ni naljutio za ono : “laže” .
Pogladio je samo svoju dugu , sijedu bradu i odgovorio mi :

– Znaš , MOJ DOBRI UČO , kad je korisno – VALJA MALO i OMAHNUT !…

Zamislio sam se tada i počeo ozbiljnije razmišljati o – RELATIVNOSTI ISTINE !
I kad god imam problema sa istinom – bilo da je sakrijem , ili da je kažem ,
sjetim se tog mog nezaboravnog predsjednika školskog odbora MALINA DŽOMBE
iz dalekih FOČANSKIH TOHOLJA – ( kojih više nema , KITTY – NEMA) .
Bili – pa ih više nema .

Uostalom , tješim ja SAM sebe , KITTY – pa , ja ipak pišem priče o postojećim ljudima ,
ali ipak PRIČE !…Mislim , kako da ti kažem : PRIČE !
Pa ko voli – nek izvoli !

Oči u oči - po Foči _ 002

C R V E N K A P I C A

– Uh , to je neistinita priča !…reče mi jednom moja kćerkica kad sam joj pričao
priču o CRVENKAPICI …
– To je laž – L A Ž !…jecala je ona , otirući suze !
– VUK NE ZNA DA GOVORI !…ponavljala je ona – u suzama za BAKOM – BAKOM
koju je vuk progutao !
– Da – imaš pravo ,moj sine !…Ovaaajj – imaš pravo !..Vuk ne zna da govori
!…zaista !..
I ne može da proguta baku !..Tačno !
Kako se toga nisam sjetio ?
Hajde , spavaj sada , sine – laku noć !
– Laku noć , tata !..
– Laku noć !

Oči u oči - po Foči _ 003

I V A N   G O R A N

Kao i danas kad sam dobio tvoje pismo u kome tražiš istinu o meni !
Kako da ti kažem , KITTY !…Sjetim se i pjesnika IVANA GORANA KOVAČIĆA
koga su četnici tu u blizini Foče , u selu BASTASIMA zaklali , a ni za grob mu se ne
zna – sjetim se i njega i svojih uzaludnih – MOJIH PRIVATNIH traganja za njegovim grobom .
TU – po vrletima fočanskim – OKO SELA BASTASI !
A četnici jos – “po šumama i gorama ” !…HUSEINOVIĆI – od godine 1953.!
I TOHOLJI , od godine 1956. !…

Poslije mnogo godina , kasnije , tragajući za podacima o IVANU GORANU , saznam ja
da mu je djevojka bila mlada studentica glume u Zagrebu MARIJA CRNOBORI !..
Znaš li ti , Kitty , ko je MARIJA CRNOBORI ?..Pretpostavljam da ne znaš , eh
!..Mladi danas !

MARIJA CRNOBORI je bila genijalna glumica , filmska i pozorišna – “u vrime onoga
mraka” !
Vrhunska , svjetska i nenadmašna FEDRA – KLITEMESTRA – OFELIJA – LAURA –
GROFICA EBOLI…
Oh , Bože – djevojka Ivana Gorana Kovačića !
I ja odlučim da je potražim u Beogradu . I da joj postavim – i to pitanje !

I primi me ona , Kitty !…Zamisli !
Zamisli !…
Starica sa unucima MARIJA CRNOBORI primila me toplo .
Ja sam se , naprosto , izgubio !
Ispred mene je stajala starica MARIJA CRNOBORI – zaista !..I kafu mi skuhala !
U svom stanu na TERAZIJAMA …Na Terazijama , Kitty , na TERAZIJAMA !
Znaš li ti , KITTY , gdje su Terazije – zasigurno ne znaš ?…
EH , BOŽE – DANAŠNJI MLADI !…UH !

POKAZIVALA MI JE ONA , OH BOŽE – i ORIGINALNE SVESKE IVANA GORANA , i pjesme
pisane njegovom rukom !…Poklonio joj GORAN , prije odlaska u partizane .
Njen muž – znameniti MARKO FOTEZ već je umro .
Tako da mi je MARIJA CRNOBORI otvorila svoje srce – i ja sam napravio intervju !
Hoćeš da ti taj intervju pošaljem , Kitty ?…
Zamisli tako : Ivan GORAN i Marija CRNOBORI – kao ti i tvoj dečko , danas !
Zamisli !

 

Zašto to ne bi zamislila , KITTY ?…
Kad prestanemo maštati i voljeti – prestat ćemo i živjeti , KITTY !…I živjeti !

M A L I N   D Ž O M B A  i  A R I F  Š LJ I V O

Eto , moja Kitty – vidiš , taj moj dragi MALIN DŽOMBA i taj moj podvornik
ARIF ŠLJIVO – već poodavno počivaju na seoskom groblju , groblju koga više niko
nema da obilazi . Jer u TOHOLJIMA više niko i ne živi .
Naime , 1993. istjerali su na planinsku ravan svo stanovništvo sela TOHOLJA
( i mojih učenika ) , te ih odveli u – nepoznatom pravcu ….( spisak u prilogu ) .
Niko ništa o njima NIKAD nije saznao !..Bar koliko ja znam !

Poodavno se spremam , KITTY , da po planinskim bespućima sela TOHOLJA –
i HUSEINOVIĆA – odem potražiti grobove svojih odvedenih i izgubljenih učenika !
I da pokušam potražiti mezare ARIFA ŠLJIVE i MALINA DŽOMBE , iako sam
siguran da ih je već poodavno prekrila – trava zaborava !
Ali , imam ja pred očima čitavo groblje – snaći ću se ja , Kitty ! Snaći ću se ja !
I recitirat ću , usto , stihove iz “JAME” – Ivana GORANA !
Ali , nije to sve !…

Oči u oči - po Foči _ 005

I Z O L O V A N A   B A N D A

Osim toga , na SVETOG NIKOLU iste godine (?) ,” namamila je jedna IZOLOVANA
BANDA mnogo ljudi ( NA SLAVI ) u sela ŠKOBALJI , HODŽIĆI , BRAJKOVIĆI , BAŽDARI ,
ALINOVIĆI , GAPIĆI…BOGAVIĆI..VASADIĆI , BJELICE”….Kažu !
Tu u – NEKADA mom školskom području sela HUSEINOVIĆA..
Pričaju ljudi…A ja slušam – i sve mi slušalica podrhtava u ruci !..
I to pričaju ljudi kojima ja vjerujem .

Baš tako pričaju Srbi – ” IZOLOVANA BANDA” !…
– Živjeli smo mi , brate , sa svojim komšijama muslimanima u slozi i ljubavi .
Svi učitelji to mogu da potvrde pa i ti , TONI – reci pravo !….govore mi sa sjetom .
Možda je to bila osveta…Moguće je !
Jer su i oni naši BALVANI radili svašta !..SVAŠTA !…A šta mi imamo s tim ?!..NIŠTA !
Podvi rep i šuti… Kao krivac !…I kukavac sinji !…Svi te pljuju , kao da si ti
…Uh !

Ali , nemojmo , učo , sada o tome !..Hvala ti na čestitci naše slave SVETOG NIKOLE !
Izgleda , ostaje nam da jedino vjerujemo u njega !…
Ovo ostalo je sve stoka ! To nisu ljudi , moj TONI !..Sve jesu , ali ljudi nisu !..
Nego , dođi nam već jednom , velikog ti BOGA !
I ti stalno obećavaš i nema TE !…Eto , i mi tebi da čestitamo : PA , UČO –
HRISTOS SE RODI…! Dvadeset petog , ili sedmog – to je isto !
Kao sto smo nekada i bili ISTO !…Je li tako ?…

Tako mi govore . U slušalicu !..Obični ljudi koji me se još sjećaju .

Oči u oči - po Foči _ 004

S E L A ,  LJ U D I   i   S L A V A

A ja sam tu , u HUSEINOVIĆIMA , službovao , Kitty – od godine1953 do 1956 .
Tu su samnim bili i moj brat STANKO , kasnije i sestra IVANKA .
Da nisam sam i da tu , usput , završe školu !
Došli da brat ne bude sam , a otac umro – majka MARECKA ostala sama sa
šestoro djece – ja najstariji !..
U najsiromašnijoj kući u VAŠAROVIĆIMA !…

A ja učitelj u selu iz koga je bio i šumljak JEGDIĆ !..Baš iz GAPIĆA !
Kad kažem GAPIĆI , ne mogu da ti ne kažem , KITTY , volio sam jednu djevojku iz
tog sela – zvala se DUŠANKA IZ GAPIĆA !..Bila je kao anđeo !..
Kakvu i tebe zamišljam !

Tako se tamo i imenuju ljudi : BORKO IZ BRAJKOVIĆA , PERO IZ ALINOVIĆA, MARTA IZ
MEDANOVIĆA , MURATA IZ HUSEINOVIĆA , DUŠAN IZ VASADIĆA , VASILIJA IZ HODŽIĆA ,
HUSO I HASO iz TRAVARA…LEKSO IZ ŠKOBALJA…JOVANKA IZ BJELICA !…

Oči u oči - po Foči _ 006

K R V A V A    S L A V A

Ljudi došli na slavu SVETOG NIKOLE . Među njima mnogo mojih bivših učenika .
Pobijeno ih je 66 ( I slovima : šesdeset i šest ) . Kažu .
– ”Nedjelo JEDNE IZOLOVANE BANDE” – kažu mi telefonom – oni koji tu tada nisu bili ,
a i danas su još u životu . U FOČI !…I ne znam da li znaš , Kitty – FOČA JE
NEKADA BILA HERCEGOVINA !..Zaista !

To je zvanična priča , moja Kitty , o tih 66 !
Zvanična priča onih kojih se to tiče .
Sahranjeni su u groblju u FOČI . I svi su sa mog školskog područja i iz sela :
ŠKOBALJI , HODŽIĆI , BRAJKOVIĆI , BAŽDARI , CEROVA RAVAN , MEDANOVIĆI ,
BOGAVIĆI , ALINOVIĆI….VASADIĆI !…BJELICE !

A iz muslimanskih sela toga školskog područja – u izbjeglištvu – ili “BOGU NA
ISTINI”….
bili su već svi žitelji . Muslimani !
Sve ostalo pusto , dobra moja Kitty !..SVE !..Sve ostalo pusto !
Dakle , muslimanska sela : GUVNIŠTA…HUSEINOVIĆI , CEROVA RAVAN -TRAVARI !..
To je MOJA priča …!
Nemoj mi zamjeriti , KITTY !..Uspomene naviru , mutne i daleke !

Bilo kako bilo – i njih ću potražiti, KITTY !…I njih 66 ću potražiti !..

Kažu mi čak dva filmska reditelja :
– Idemo tamo – ti pričaj – mi snimamo !..Naš film ima temu : kako jedan ostarjeli
profesor ,Hrvat – odlazi u Foču da traga za grobovima svojih učenika – muslimana i Srba!..
Hrvat , i još k tome iz LJUBUŠKOG – maškare se tako oni samnom !
A ne znaju ti reditelji da meni , u tom smislu, nije ni do šale , ni do maškare
!…Nimalo !

– Ne , neću tako… !..NE !..Ne mogu ja tako !
Tako neću !..Hoću da idem sam , ili sa najdražima – mladim ljudima !
MLADIM LJUDIMA . Ako je moguće !…Ako je to ikako moguće !
Tako sam im odgovorio, Kitty !…Baš tako !

Foča - Autobuska stanica, haman na Livadama.jpg

Z A R U K E

– KITTY – hoćeš li sa mnom ?..
Ozbiljno pitam – hajde sa mnom !
Povedi , KITTY, i tog svoga MOMKA o kome pišeš tako tople riječi !..Zašto ne ?
Kažeš da ne govori naš jezik – pa , naučit ćemo ga !

Kako pišeš da planirate i zaruke – eto , da budem KUM !..Javljam se od srca !
Učinit ćemo to u bespućima jednog od pomenutih planinskih sela !..U nekada ljudskom
mravinjaku – SADA U PUSTINJI !…
ORIGINALNO , zar ne , KITTY ?

U BAŽDARIMA – kazu zivi sam , tako – kao pustinjak – moj učenik MANOJLE STEVANOVIĆ.
Sam kao vuk ! Čuva blago i – plače . Ubili su mu suprugu MILJU VIŠNJIĆ  iz ALINOVIĆA
i to na njegove oči . ..On se , nekim čudom , spasio ! Eh , Bože – da li je još živ ?…
I kako mu je sada na ovom snijegu i nevremenu ?…

Vidiš kako ja to sve pamtim , i pratim – KITTY !..
Svi ljudi imaju svoje istine !…
Zato su mladi ljudi vrlo važni !…Nezaobilazni , u suštini !..
Jedino oni mogu razbistriti zamučenu vodu !..
A ti si tu , Kitty , najbolja adresa !..Ljubušanka , a usto….( izostavljeno ) .

Pokazat ću vam ( tebi i momku ) i pećinu u kojoj se , u toku prošlog rata , sama
porodila S E M K A – silovana heroina moje priče CRVENI FERARI – priče koja ti se toliko dopada .
Tako ćemo , zajednički , posjetiti i HUSEINOVIĆE – i TOHOLJE ! I sretati heroje moje priče. .
Onako , Kitty : OČI U OČI – PO FOČI !..

NE , NE MORATE ZATO DA SKUPLJATE PARE !..SAKUPITE SAMO MALO MLADALAČKE
HRABROSTI – SAMO MALO HRABROSTI , KITTY , i NIŠTA VIŠE !….
NIŠTA VIŠE !
Jer , ja sam sva vrata iza sebe ostavio otvorena !…Vidjećeš !…I kod muslimana ,
i kod pravoslavnih !
A ako baš hoćete , možemo pozvati i one filmske reditelje .
Oni će raditi svoj posao, mi svoj !
JE LI TAKO , KITTY – Važi ?..

Foča - pogled na Aladža džamiju u izgradnji

M I Š LJ E N J E

Eto , i ja sam promijenio mišljenje .
Samo budale ne mijenjaju mišljenje – je li tako , Kitty ?
Odgovorit ću ti na sva pitanja , samo onako – na preskok .
NA PRESKOK , KITTY !..
Na tebi je da pitanje samo postaviš !

Znaš , ne mogu ja , ono : ” Rodio sam se u selu…tome i tome ” !
Ko sam , pa sad JA da tako počinjem !
I tako dalje .
Eto , mislim da sam odgovorio na sva tvoja pitanja . Osim na jedno .

POZDRAVE i POLJUPCE IZ SNIJEGOM OKOVANOG PARIZA !

PS : Tvoje pitanje : KAKO SU LJUBUŠACI PEKLI VOLA – i
KAKO JE TREBIŽAT POTEKAO – UZBRDO ?…vrlo je opširno
pitanje , a usto i provokativno!..Kitty

Ne , ne bih o tome ! Bar zasada !
Uostalom , porazmisliću – i porazmislit ću !….Bez srkleta…

izvor:ljubusaci.com

oprema teksta:focanskidani
fotografije: flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik

FOČA : KADA ĆE BITI POSTAVLJEN SPOMENIK NEVINO STRADALIM BOŠNJACIMA 1941. – 1945. i 1992. – 1995.???

FOČA - kad će biti postavljen spomenik GENOCIDA nad bošnjacima 1941 - 1945 i 1992 - 1995 _ 004
U Foči nikada nije postavljeno nikakvo spomen obilježje, niti spomen ploča, niti SPOMENIK NEVINO STRADALIM BOŠNJACIMA 1941. – 1945. i 1992. – 1995.(!?)…
Teško je ukratko opisati strašni progon i teror koji su izvršili srpski zločinci nad Bošnjacima Foče 1941. – 1945. i 1992. – 1995. godine. Danas se o tome govori malo ili skoro nikako.
Spomen obilježje bi očuvalo od zaborava stradanje nedužnih civila i zvjersko iživljavanje nad njima.
FAKTI I ČINJENICE
FOČA 1941.-1945.:
Više od 8000 fočanskih muslimana je pobijeno u zimskom i ljetnom pokolju 1942 godine. Četnici su klali, spaljivali, silovali…Drina je bila krvava, krvava je bila i Ćehotina. Opljačkano je sve muslimansko. Opustošeno. Satrveno. Nekim porodicama sjeme se zatrlo. U muhadžirluk otišlo podosta fočanskog naroda.
NEKO SE VRATIO, neko nije…Opravdano se postavlja pitanje kako je funkcionirala FNRJ/SFRJ fabrika laži – da se nikad u Foči nije postavilo nikakvo znamenje, nikakva tabla na sjećanje na žrtve genocida u Foči 1941. – 1945. godine.
Pored takvih stravičnih prizora, razrušenih objekata, porušenih džamija, mesdžida, mekteba… Ubijanja svega što je muslimansko…
(prema knjizi GENOCID NAD MUSLIMANIMA 1941 – 1945 – Zbornik dokumenata i svjedočenja od Vladimira Dedijera i Antuna Miletića, u izdanju “Svjetlost” Sarajevo, 1990.)

FOČA 1992.-1995.:
Preko 3000 bošnjaka je pobijeno…

 

priredio:Kenan Sarač
fotografije: flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik

FOČA - kad će biti postavljen spomenik GENOCIDA nad bošnjacima 1941 - 1945 i 1992 - 1995 _ 002

FOČA : KADA ĆE BITI POSTAVLJEN SPOMENIK NEVINO STRADALIM BOŠNJACIMA 1941. - 1945. i 1992. - 1995.???
FOČA : KADA ĆE BITI POSTAVLJEN SPOMENIK NEVINO STRADALIM BOŠNJACIMA 1941. – 1945. i 1992. – 1995.???

 

25 - 6

Nikad Keno, nikad. Nije se ni Tito udostojio da javno kaze i osudi genocid na Bosnjacima 1941-45. u Foci. A svi znaju da je prvi zadatak Vrhovnog staba po dolasku u Focu u januaru 1942. bio da ocisti Cehotinu od ubijenih Bosnjaka koji su zaustavilo tok Cehotine kod gornjeg mosta. Tu ih je bilo na stotine zaledjenih i mogao si preci sa obale na obalu, hodajuci sa lesa na les. Stemali su ih sjekirama da ih odvoje jednog od drugoga. Gdje su sahranjeni, to nitko ne zna. A koliko ih je Drina odnijela, ni to se ne zna. Al se zato na Tjentistu odigravala igranka na partizanskim kostima, svakog 4. jula. I danas isto, igranke na Tjentistu.
Pravda je davno umrla, nije je nikad ni bilo u Bosni…
Avdo Pilav

 

Pročitajte i ovo:

FOČA 1941.-1945.:Protiv zaborava i tabua…(FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/04/20/foca-1941-1945-protiv-zaborava-i-tabua-foto/

STARI TEKSTOVI » ADIL ZULFIKARPAŠIĆ: PUT U FOČU 1942.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/29/stari-tekstovi-adil-zulfikarpasic-put-u-focu-1942/

GENOCID NAD MUSLIMANIMA FOČE 1941. – 1945. : Smrt do smrti…Priča Nataše Zimonjić-Čengić
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/04/genocid-nad-muslimanima-foce-1941-1945-smrt-do-smrtiprica-natase-zimonjic-cengic/

HISTORIJA FOČE : 75 GODINA OD PRVOG OSLOBOĐENJA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/historija-foce-75-godina-od-prvog-oslobodenja/
FOČA, 20. januara,1942.
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/foca-20-januara1942/
FOČANSKA OMLADINSKA ČETA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/06/focanska-omladinska-ceta/
FOČANSKI PROPISI
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/10/focanski-propisi/
IZ HISTORIJE FOČE : Partizanska olimpijada u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/06/09/iz-historije-foce-partizanska-olimpijada-u-foci/

O GENOCIDU NAD MUSLIMANIMA FOČE 1941. – 1945. iz pera Ševka Kadrića
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/05/o-genocidu-nad-muslimanima-foce-1941-1945-iz-pera-sevka-kadrica/

75 godina od GENOCIDA u Foči : Stravične priče iz 1942.godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/75-godina-od-genocida-u-foci-stravicne-price-iz-1942-godine/

FOČA - kad će biti postavljen spomenik GENOCIDA nad bošnjacima 1941 - 1945 i 1992 - 1995 _ 003

_ _ _ _ _

Pročitajte i ovo:

25 godina od GENOCIDA u Foči : Spisak ubijenih i nestalih FOČAKA objavljen u BiH EKSKLUZIVu početkom 1993. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/11/25-godina-od-genocida-u-foci-spisak-ubijenih-i-nestalih-focaka-objavljen-u-bih-ekskluzivu-pocetkom-1993-godine/

25 godina od GENOCIDA u Foči : Na površinskom kopu rudnika u Miljevini pronađena je masovna grobnica veličine nekoliko fudbalskih stadiona
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/12/25-godina-od-genocida-u-foci-na-povrsinskom-kopu-rudnika-u-miljevini-pronadena-je-masovna-grobnica-velicine-nekoliko-fudbalskih-stadiona/

25 godina od GENOCIDA u Foči : Na području općine Foča do sada je ekshumirano između 750 i 800 osoba, od ukupno 1.600 nestalih
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/12/25-godina-od-genocida-u-foci-na-podrucju-opcine-foca-do-sada-je-ekshumirano-izmedu-750-i-800-osoba-od-ukupno-1-600-nestalih/

Foča, 25 godina nakon genocida : JOŠ JEDNOM O NESTALIM – UBIJENIM FOČACIMA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/11/foca-25-godina-nakon-genocida-jos-jednom-o-nestalim-ubijenim-focacima/

25 godina od GENOCIDA u Foči : SVIM FOČACIMA KOJI SU UBIJENI I KOJI NESTADOŠE TOKOM AGRESIJE NA BiH 1992. – 1995.
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/21/25-godina-od-genocida-u-foci-svim-focacima-koji-su-ubijeni-i-koji-nestadose-tokom-agresije-na-bih-1992-1995/?frame-nonce=f95a39cb8b

Žrtve Fočanskog GENOCIDA : TRAŽI SE Smail Đozo
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/25/zrtve-focanskog-genocida-trazi-se-smail-dozo/

POZIV ZA SVE ONE KOJI ZNAJU ZA MASOVNE GROBNICE U FOČI I OKOLINI : Pomozite nam da ih pronađemo!
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/23/poziv-za-sve-one-koji-znaju-za-masovne-grobnice-u-foci-i-okolini-pomozite-nam-da-ih-pronademo/?frame-nonce=f95a39cb8b

Neću da zaboravim! : Foča 1992. – 1995. (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/13/necu-da-zaboravim-foca-1992-1995-foto/?frame-nonce=f95a39cb8b

25 godina od GENOCIDA u Foči : Tužna priča iz sela Bjeliš iz 1992.godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/22/25-godina-od-genocida-u-foci-tuzna-prica-iz-sela-bjelis-iz-1992-godine/?frame-nonce=f95a39cb8b

DO SADA U BIH PRONAĐENO I IDENTIFICIRANO VIŠE OD 22.500 NESTALIH OSOBA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/05/do-sada-u-bih-pronadeno-i-identificirano-vise-od-22-500-nestalih-osoba/?frame-nonce=f95a39cb8b

25 godina od GENOCIDA u Foči : Na području općine Foča do sada je ekshumirano između 750 i 800 osoba, od ukupno 1.600 nestalih
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/12/25-godina-od-genocida-u-foci-na-podrucju-opcine-foca-do-sada-je-ekshumirano-izmedu-750-i-800-osoba-od-ukupno-1-600-nestalih/

FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA 1992. – 1995.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/11/focanska-je-tuga-pregolema-1992-1995/

FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA 1992. – 1995. (2)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/11/focanska-je-tuga-pregolema-1992-1995-2/

FOČA 1992. – 1995. : Fočanska je tuga pregolema (3)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/13/foca-1992-1995-focanska-je-tuga-pregolema-3/

FOČA 1992. : SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE ŽENA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-seksualno-zlostavljanje-zena/

FOČA : KO NIJE BIO U KPD-U IZA REŠETAKA…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/12/22/foca-ko-nije-bio-u-kpd-u-iza-resetaka/

Za mene je KPD Foča bio logor i bio sam siguran da iz njega nikad neću izaći
https://focanskidani.wordpress.com/2016/12/22/za-mene-je-kpd-foca-bio-logor-i-bio-sam-siguran-da-iz-njega-nikad-necu-izaci/

Svjedok o zlostavljanju i ubijanju Muslimana u KPD Foča
https://focanskidani.wordpress.com/2016/12/22/svjedok-o-zlostavljanju-i-ubijanju-muslimana-u-kpd-foca/

JAMA PILJAK KOD FOČE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/12/22/jama-piljak-kod-foce/

Tužne fočanske priče : Suad (Mustafe) Dervišević
https://focanskidani.wordpress.com/2016/12/22/tuzne-focanske-price-suad-mustafe-dervisevic/

FOČA 1992.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/12/22/foca-1992/

U Srbiji uhapšen Nikola Brčić zbog zločina u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/12/26/u-srbiji-uhapsen-nikola-brcic-zbog-zlocina-u-foci/

FOČA 1992. : SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE MUŠKARACA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-seksualno-zlostavljanje-muskaraca/

FOČA 1992. : SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE ŽENA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-seksualno-zlostavljanje-zena/

FOČA 1992. : SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE (DJECE) MALOLJETNICA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-seksualno-zlostavljanje-djece-maloljetnica/

FOČA 1992. : UBIJANJE HLADNIM ORUŽJEM
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-ubijanje-hladnim-oruzjem/

FOČA 1992. : SEKSUALNO ZLOSTAVLJANE PRED RODITELJIMA, DJECOM I ČLANOVIMA OBITELJI
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-seksualno-zlostavljane-pred-roditeljima-djecom-i-clanovima-obitelji/

FOČA 1992. : GNJEČENJE POVRIJEĐENIH LICA GRAĐEVINSKIM MAŠINAMA (MINOLOVAC)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-gnjecenje-povrijedenih-lica-gradevinskim-masinama/

FOČA 1992. : TJERANJE LOGORAŠA DA PASU TRAVU
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/21/foca-1992-tjeranje-logorasa-da-pasu-travu/

FOČA 1992 : PRISILJAVANJE LOGORAŠA DA JEDU IZMET
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/21/foca-1992-prisiljavanje-logorasa-da-jedu-izmet/

FOČA 1992. : GAŠENJE CIGARETA NA LOGORAŠIMA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/21/foca-1992-gasenje-cigareta-na-logorasima/

FOČA - kad će biti postavljen spomenik GENOCIDA nad bošnjacima 1941 - 1945 i 1992 - 1995 _ 001

Bosnian Serbs convicted of rape
BBC News, Thursday, 22 February, 2001,
http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/1184313.stm

FOČA - kad će biti postavljen spomenik GENOCIDA nad bošnjacima 1941 - 1945 i 1992 - 1995 _ 005

 

 

 

 

Prazan ili glup još uvijek vozi Ćaćin auto skupi (varijacija)

Prazan ili glup još uvijek vozi Ćaćin auto skupi _ 001

Prazan ili glup još uvijek vozi Ćaćin auto skupi (varijacija)
(pjesmica za prof. dr. Miroslava Tuđmana)

Prof. dr. Miroslav Tuđman je škutor prazan, ali glup
al’ auto Ćaćin vozi skup
stereo i air-condition mogu sve
on i Ćaćin Merdžo

Sve bi dao da je brži, lijep,elegantan,neodoljiv i šarmantan
politika mu sve znači
Kakav otac takav kotac
dežurni je vatre potpaljivač

Jer persone poput predsjednice
i mnogih ministara finih
pa glumica, manekenki,i nakih kozerki i pozerki
i raznih frajera laika inih
misle Bosna im je plijen lak

Napadaju, urliču, trube
dobili su magareću snagu
zubi škripe, škrguću
rastrgli bi plijen

Nema nigdje žive duše
cigarilosi se prof. dr. Miroslavu puše
taman kad pomisli Bosnu da dijeli
plan mu se uruši cijeli
(varijacija)

Prazan ili glup još uvijek vozi Ćaćin auto skupi _ 002Prazan ili glup još uvijek vozi Ćaćin auto skupi _ 003

 

 

Prazan ili glup još uvijek vozi Ćaćin auto skupi (varijacija)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/02/prazan-ili-glup-jos-uvijek-vozi-cacin-auto-skupi-varijacija/

Predsjednica bez govorne mane (varijacija)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/01/predsjednica-bez-govorne-mane-varijacija/

BEĆARAC ZA PREDSJEDNIKA ČEŠKE : ČEŠKAJ SE ČEŠKAJ (varijacija)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/28/becarac-za-predsjednika-ceske-ceskaj-se-ceskaj-varijacija/

Sevdah za austrijskog ministra (varijacija)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/28/sevdah-za-austrijskog-ministra-varijacija/

FOČA & INDIJA : Privredno-kulturološka saradnja

Foča 2017
Foča – Sastavci

Manifestacija Dani Indije održat će se naredne godine i u Foči. Sem saradnje na kulturnom planu, sagledaće se i mogućnosti za konkretniju saradnju indijskih preduzetnika sa lokalnim i preduzetnicima u BiH, dogovoreno je na sastanku nerezidentnog ambasadora Indije u BiH Rahula Čabre sa načelnikom općine Foča Radisavom Mašićem.
Indija je zainteresovana za saradnju sa BiH, najviše u oblasti kulture, turizma i privrede. Pored Sarajeva, Mostara, Banjaluke, svoju bogatu kulturu predstaviće dogodine i u Foči , na Svjetski dan joge koji se tradicionalno obilježava u junu, kazuje nerezidentni ambasador Rahul Čabra.

Foča 2017 _ 006
Foča – Han Mehmed paše Kukavice u nestajanju – do njega je Sahat kula Mehmed paše Kukavice

-Podaci pokazuju da sve više ljudi iz Indije posjećuje BiH, a takođe dosta ljudi iz BiH dolazi u Budimpeštu, gdje je naše sjedište, te stoga nam je cilj da saradnju u BiH , osim gradova Sarajeva, Mostara i Banjaluke, proširimo i na druge gradove i općine. U narednom periodu uspostavljamo saradnju sa gradom Trebinjem, preko trgovinske komore, a saradnju želimo i sa Fočom. – dodaje Čabra.
Ističe da postoje potencijali za značajno unapređenje međusobne saradnje dvije zemlje na privrednom planu.
-Najbolji način je da učestvujemo u zajedničkim trgovinskim sajmovima, jer se na taj način najbolje i povezujemo. U Nju Delhiju se svake godine održava centralni biznis forum na kojem učestvuje i BiH, a ohrabriću privrednike iz Foče da učestvuju zajedno sa privrednicima, koje delegira Sarajevo, da i oni uzmu učešće na ovom forumu-naglašava indijski ambasador.
Naglasio je da Indija bilježi vrtoglavi rast ekonomije i preporučio domaćim preduzetnicima da iskoriste takve prilike.

Aladža džamija 2017 _ 001
Foča – Aladža džamija

-Sada je pravi trenutak da se privrednici iz BiH povežu sa privrednicima iz Indije-zavešio je Čabra.
Općina Foča spremna je za saradnju sa Indijom i na turističkom planu, dok je za privrednu saradnju neophodno uvezivanje fočanskih privrednika na državnom nivou, rekao je načelnik općine Foča Radisav Mašić.
-Konkretni koraci koji smo dogovorili je saradnja u oblasti kulture, i to ćemo realizovati, a kada je riječ o ekonomiji njihova interesovanja uglavnom su orijentisana na veću proizvodnju i veće kapacitete, tako da su šanse BiH i nas na tom planu udruživanje naših proizvođača i zajednički plasma na tom tržištu-poentirao je Mašić.
Indijski amabasador tokom dvodnevne posjete Foči obići će turističke potencijale ove opštine, prije svega područje NP “Sutjeska”, i druga prirodna i kulturno-historijska bogatstva ovog kraja.

FOČA i INDIJA Privredno-kulturna saradnja

Predsjednica bez govorne mane (varijacija)

Predsjednica bez govorne mane _ 002

Predsjednica bez govorne mane (varijacija)

Daješ da ti pamet sole glumci, režiseri,
politikanti vaki-naki, neznani i strani
poješće te brzo globalne zvjerke
ali ti hoćeš biti u žaru i u žiži
i uvijek na naslovnoj strani

Stabiliziraćeš možda kroate
možeš bit top vijest na TV
mješaće te ko što mješaju fraze
iza tvojih leđa pričaće tračeve

Ti si predsjednica bez govorne mane
ti si dio vojničkih planova
ti si predsjednica bez govorne mane
i treba ti izborna pobjeda nova

Svi vole tvoje idealne izljeve u javnost
trpjećeš oštre napade ka sebi
a zašto i ne bi
kad to je dio tvoje političke karijere
pa zašto ih onda otrpjela ne bi

Slavni novinar nekrolog magazina
objaviće tvoje najnovije političko djelo
nezreli klinci otvorenih usta
čitaće tvoje nebuloze, vrlo smjelo

Ti si predsjednica bez govorne mane
ti si dio vojničkih planova
ti si predsjednica bez govorne mane
i treba ti izborna pobjeda nova
(varijacija)

Predsjednica bez govorne mane _ 001

Predsjednica bez govorne mane _ 003

Predsjednica bez govorne mane _ 004

 

Predsjednica bez govorne mane _ 005

 

 

Prazan ili glup još uvijek vozi Ćaćin auto skupi (varijacija)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/02/prazan-ili-glup-jos-uvijek-vozi-cacin-auto-skupi-varijacija/

Predsjednica bez govorne mane (varijacija)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/01/predsjednica-bez-govorne-mane-varijacija/

BEĆARAC ZA PREDSJEDNIKA ČEŠKE : ČEŠKAJ SE ČEŠKAJ (varijacija)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/28/becarac-za-predsjednika-ceske-ceskaj-se-ceskaj-varijacija/

Sevdah za austrijskog ministra (varijacija)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/28/sevdah-za-austrijskog-ministra-varijacija/

Foča: Dvomjesečna beba povrijeđena u direktnom sudaru automobila škode i mercedesa u mjestu Beleni

objavljeno : 30.08.2017.

Troje ljudi, među kojima i dvomjesečna beba, povrijeđeno je večeras u saobraćajnoj nezgodi u mjestu Beleni, na magistralnom putu Foča-Tjentište, potvrđeno je Srni u fočanskoj Policijskoj upravi.

Povrijeđeni su prebačeni u bolnicu u Foči i nisu životno ugroženi.

Saobraćajna nezgoda dogodila se u 19.15 časova kada su se direktno sudarili automobili “škoda fabija” i “mercedes”, od kojih je jedno vozilo prešlo u suprotnu kolovoznu traku.

izvor: srna

 

Beleni su naseljeno mjesto u općini Foča, Bosna i Hercegovina.

Beleni _ 001

 

Beleni _ 002

Beleni _ 003

Ovog časa, dok ti spavaš

Ovog casa, dok ti spavas _ 001

Ovog časa, dok ti spavaš
Ovog časa, dok ti spavaš, kolju grlo jedne ptice!
Ubijaju – ni zbog čega! – nježnu braću i sestrice!
Ovog časa; dok ti spavaš, na odžaku gnijezda pale!
Noćas mrznu – ni zbog čega! – mrtve oči ptič'je male…
Ovog časa, dok ti spavaš, novo jato na put kreće;
grlimo se i gledamo: koga sutra biti neće?!
Amsal Efendic

fb Amsal Efendic

Ovog casa, dok ti spavas _ 002

napomena:Burma = Myanmar

Ovog casa, dok ti spavas _ 003

 

Ovog casa, dok ti spavas _ 004

 

Ovog casa, dok ti spavas

napomena:Burma = Myanmar

KO JE MUSLIMAN (foto)

SKRIVANA POVIJEST BOŠNJAKA _ 004

KO JE MUSLIMAN
Moram te i to javno pitati.
Jesi li ti musliman. Rado ću ti
javno odgovoriti. Riječ musliman
znači čestit, pobožan, bogobojazan.
I, ako Bog da, ja jesam musliman.
A zašto ono, ako Bog da. Zato, prijatelju,
jer je musliman vrlo teško biti. Nije
dovoljno ime, nije dovoljna ni majka,
ni otac, nije dovoljna cijela porodica,
jer, oni te ne čine muslimanom. Vidiš,
čovjek se sam mora izboriti za ono
čestit, pobožan, bogobojazan,
I ne smije se dičiti tuđim djelima.
Mora se svojim okititi. Ako ih ima.
A tek ono pobožan. Znaš li ti kako
je to teško dostići. Evo, tema je
otvorena. Čeka, kao ruža, da je neko
uman ubere. A nije lako dočekati
da te veliki Bog za sebe izabere.
Alija H. Dubočanin

Jugoslavenska agrarna reforma – Politika siromašenja BošnjakaSKRIVANA POVIJEST BOŠNJAKA _ 007SKRIVANA POVIJEST BOŠNJAKA _ 005SKRIVANA POVIJEST BOŠNJAKA _ 003SKRIVANA POVIJEST BOŠNJAKA _ 002

Foča 2017 _ 005
Foča – Prijeka čaršija i nekadašnji dućani – vidi se munara Careve džamije
Foča 2017 _ 004
Foča – Careva Mahala sa Carevom džamijom
Foča - Aladža džamija _ 075
Foča – Aladža džamija
Foča - pogled na Aladža džamiju u izgradnji
Foča – pogled na Aladža džamiju u izgradnji
Foča
Foča

TITOVA MILICIJA GA HAPSILA GODINAMA JER JE UČIO EZAN NAGLAS

 

Hadžija Avdo Mehmedović

Kad bi bilo vrijeme namaza, izašao bi na svoju verandu ispred kuće i proučio ezan, takav je kod nas običaj u selu bio (nismo imali džamiju). Odmah nakon ezana u selo bi došla milicija i odvela Avdu u zatvor, jer je počinio prekršajno djelo – učio ezan, a naravno, prijavljivao bi neko iz obližnjih sela, koja su sva muslimanska.

Nakon odležanih 2-3 mjeseca zbog proučenog ezana, pustili bi ga i opet ispočetka. Hadžija Avdo bi svaki put izlazio na verandu i učio ezan, a opet ista priča – prijava, milicija, koji mjesec zatvora i kući.

Na kraju su komunisti odustali od toga, vidjeli ne vrijedi.

Nisam zapamtio hadžiju Avdu, jer je umro 80-ih, ali sam početkom 2000-tih, u našem selu zapamtio njegovog sina, hadžiju Idriza, koji je bio fizički najsličniji njemu od svih sinova, i on je imao običaj da kad nastupi namaz izađe na verandu i prouči ezan. Nema više milicije, nema ni hadžije Avde niti ko da ga prijavi, nema niti robije zbog ezana, ostao je samo poziv Allahu.

fb Resul S. Mehmedović

Fočanka na krovu Evrope

Fočanka na krovu Evrope _ 001

Jelena Simović, fočanska vučica, bila je član šestočlane ekspedicije koja je osvojila najveći vrh Alpa, Mon Blan, visok 4.810 metara, i tako postala prva Fočanka koja se vinula na “krov Evrope”.

Simovićeva, koja je član spasilačkog kluba „Volf“ i Gorske službe spasavanja RS, zajedno sa pet alpinista iz BiH juče je, u ranim jutarnjim časovima, uspjela da se popne na Mon Blan. U tome je nisu spriječile ni ekstremne vremenske prilike.

Fočanka na krovu Evrope _ 002

-Vladali su jako teški vremenski uslovi, udari vjetra dostizali su brzinu od 120 kilometara na čas, tako da smo u pojedinim momentima morali da se pridržavamo jedni za druge. Temperatura je čak minus tredeset stepeni bila, a vidljivost samo jedan metar. Mnogo naporno, neophodno je dosta koncentracije, pribranosti, kondicije, fizičke izdržljivosti, ali osjećaj je jedinstven, neponovljiv – kazuje Simovićeva.
Ono što je uspjela u jednom danu i rijetkim profesionalnim alpinistima polazi za rukom.
-U jednom danu smo sišli sa 4 810 metara nadmorske visine na 550 metara, to je vrlo zahtjevno i iscrpljujuće. U razgovoru sa jednim vodičem iz Francuske saznali smo da je uspon maltene trebalo da bude zabranjen, jer se vrijeme kako ljeto odmiče, a i uslovi za penjanje sve više pogoršavaju. Ipak, naša želja bila je od svega jača i uspjeli smo-dodala je Simovićeva, koja se trenutno nalazi u Francuskoj, u Šamoniju.

Fočanka na krovu Evrope _ 003

Foča : Grom udario u porodičnu kuću u Zavaitu

Grom udario u porodičnu kuću u Zavaitu _ 001

 
Informacija prestiže informaciju. Juče smo informisali o udaru groma u Velenićima kada je u požaru izgorjela kuća i prateći objekti porodice Fundup.
Na žalost, istog dana, u ponedjeljak, grom je udario i u porodičnu kuću Vukole Sekulovića na Zavaitu, od čega je njegova sestra Koviljka pretrpjela teško oštećenje sluha, a na kući je pričinjena velika materijalna šteta. Koviljka se nalazi na liječenju u fočanskoj bolnici, a prema riječima Sekulovića, ljekari smatraju da će joj se sluh teško povratiti.
U kući su od siline udara groma popucali zidovi i 14 prozora, stradala je bijela tehnika i dio elektro instalacija.
Uništen je i dio namještaja, a požar je spriječila Koviljka koja je ugasila zapaljene zavjese i tepih.
O slučaju je upoznata policija i Opštinska komisija za procjenu štete.

Grom udario u porodičnu kuću u Zavaitu _ 002

 

Foča : Od udara groma u potpunosti izgorjela porodična kuća u selu Velenići, zaseok Njivica…
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/30/foca-od-udara-groma-u-potpunosti-izgorjela-porodicna-kuca-u-selu-velenici-zaseok-njivica/

Foča : Od udara groma u potpunosti izgorjela porodična kuća u selu Velenići, zaseok Njivica…

23

Policijski službenici i inspektor za protivpožarnu zaštitu Policijske uprave Foča su uz saglasnostdežurnog javnog tužioca, Okružnog javnog tužilaštva Trebinje, 29.08.2017. godine u vremenu od 10,00 do 15,00 časova u selu Velenići, zaseok Njivica, općina Foča, izvršili uviđaj na porodičnoj kući, vlasništvo F.J. i F.G. koja je u potpunosti izgorila.

Nakon izvršenog uviđaja i prikupljenih dokaza utvrđeno je da je usled nevremena i jake grmljavine došlo do udara groma u porodičnu kuću koja je u potpunosti izgorila kao i pomoćni objekti,drvena koliba i šupa, saopšteno iz MUP RS.

(focanskidani/BN)

_ _ _ _ _

Velenići su naseljeno mjesto u općini Foči, BiH. Nalazi se uz granicu s Crnom Gorom, koja okružuje ovaj kraj sa tri strane. Istočno su rudnici Šuplja stijena. Sjeveroistočno je rječica Sklopotnica, a sjeverno rječice Urva i Draževska rijeka.

23

23

23

FOČA : ZA STRUJU U POVRATNIČKA SELA “FALI” 25.000 KM KOJE TREBA DA UPLATE POVRATNICI

23

Agonija povratničkih sela u Općini Foča se nastavlja.Naime povratnicima kojima je obećana elektrifikacija sela poručeno je da treba da uplate 25.000 KM da bi dobili dugo čekanu struju. Do tada i ko zna dokada će biti u mraku.
Nedavno smo objavili ovu informaciju (24.jula 2017):
189.000 KM za elektrifikaciju sela Podkolun i Rodijelj u MZ Kozja Luka i Kljuna i Dabižovići u MZ Izbišno,na području općine Foča.
I komisija je izlazila. I… Međutim, izgleda da od toga nema ništa. Jer, zamislite fali 25.000, – KM!!! Koje trebaju da uplate domaćinstva navedenih sela. Kome i zašto pored tolikih donacija?

Pomenuta sela duže od 20 godina nemaju električnu energiju.

priredio:Kenan Sarač
fotografija: flickr ekranportal13

 

_ _ _ _ _

FOČA : 189.000 KM za elektrifikaciju sela
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/24/foca-189-000-km-za-elektrifikaciju-sela/

Foča,negdje u daljini : (DA LI) POVRATNIČKA SELA DOBIJAJU STRUJU???
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/16/focanegdje-u-daljini-da-li-povratnicka-sela-dobijaju-struju/

Ravnice i Lubure kod Foče:Svijet bez struje?Kada će taj Tesla izmisliti struju???
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/04/ravnice-i-lubure-kod-focesvijet-bez-strujekada-ce-taj-tesla-izmisliti-struju/

Komentar godine : Povratnici u mraku
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/28/komentar-godine-povratnici-u-mraku/

FEDERALNO MINISTARSTVO ZA RASELJENE JE ZA 20.000 KM OBEZBIJEDILO SOLARNE PLOČE POVRATNICIMA U FOČANSKIM SELIMA
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/15/federalno-ministarstvo-za-raseljene-je-za-20-000-km-obezbijedilo-solarne-ploce-povratnicima-u-focanskim-selima/

FOČA (Mrežica):Nakon 15 godina u Ravnicama i Luburama priključena struja
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/27/foca-mrezicanakon-15-godina-u-ravnicama-i-luburama-prikljucena-struja/

Foča u 21. stoljeću : Nakon 20 i nešto godina u mraku konačno stiže struja u sela u Fočanskoj općini
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/20/foca-u-21-stoljecu-nakon-20-i-nesto-godina-u-mraku-konacno-stize-struja-u-sela-u-focanskoj-opcini/

FOČA:KO KOGA DRIBLA I ZAŠTO?
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/23/fuzbalijada-u-focinogomet-nas-svakodnevni/

Općinama Foča, Višegrad, Rudo…: 160.000 KM za pomoć održivom povratku izdvojila Općina Novi Grad
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/26/opcinama-foca-visegrad-rudo-160-000-km-za-pomoc-odrzivom-povratku-izdvojila-opcina-novi-grad/

Poetski trenutak i kutak : Život na cjedilu!
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/27/poetski-trenutak-i-kutak-zivot-na-cjedilu/

FOČA : SUDIJSKA PRISTRASNOST I PRAVNO NASILJE NAD PORODICOM ĐAJIĆ (foto)

 

 

SUDIJSKA PRISTRASNOST I PRAVNO NASILJE NAD PORODICOM ĐAJIĆ IZ FOČE _ 002

SUDIJSKA PRISTRASNOST I PRAVNO NASILJE NAD PORODICOM ĐAJIĆ IZ FOČE

Na adresu operativne grupe i redakcije koja uređuje i vodi portal POKRETA – TREĆI BLOK stiglo je pismo i molba gospođe Milje Đajić iz Foče koja nas je zamolila da prenesemo njeno svjedočenje te javnosti kratko opišemo njene porodične muke i nasilje koje pod parolom “pravde” godinama sprovodi osnovni sud u Foči, tačnije sudija pomenutog suda Čedo Škipina, čiju je nakaradnu i pristrasnu presudu u korist tužene strane – porodice izvjesnog N.D. takođe iz Foče potvrdila sudinica okružnog suda u Trebinju gospođa Vesna Ivković, kojom je ista upletena u ovaj pravni zločin nad porodicom Đajić.
Naime, sve muke porodice Milje Đajić iz Foče počinju 1992 godine, kada je ista svoju stambenu kuću besplatno (u cilju pomoći) predala na privremeno korištenje drugoj porodici gorepomenutog N.D. dok isti sa svojom porodicom ne obezbjedi trajni smještaj. Ova priča svakako bi imala srećan završetak da se kojim slučajem nakon povratka porodice Đajić 2009 godine na svoj privatni posjed u Foču, porodica N.D. zahvalila na dugogodišnjem dobročinstvu i iselila iz njihovog stambenog objekta, što naravno nije učinjeno ni do danas.
Pošto su izbačeni iz svoga doma u koji su se željeli vratiti, a kako “organi reda” nisu sposobni da se suoče sa ovim problemom, da bi pravda bila zadovoljena Đajići su istu potražili na sudu podnijevši tužbu osnovnom sudu u Foči protiv uzurpatora njihove imovine, a oni su čekajući istu potražili privatni smještaj za koji već sada skoro devet punih godina plaćaju kiriju drugom licu.
Svega ima u ovoj našoj zemlji “dembeliji”, ali ponajviše korumpiranih sudija, tužioca i advokata, zato nam zemlja, kako mnogi nesrećnici svjedoče (a takvih je 80% Bosne i Hercegovine) ne vrijedi jedne lule duvana! Pošto svaka šuša radi šta hoće, a kako zakon za sviju nije isti, te kako se pravda vaga na različite načine shodno poznanstvima, kumovskim i rođačkim vezama ili novcem, tako je i porodica Đajić “izvisila” te na pravdi Boga izgubila sudski spor koji je pokrenula kako bi njihova imovina bila vraćena. Uzalud su im bila sva riješenja i potrebna dokumentacija kao dokazi da je nešto njihovo 1/1, uzalud mnogi svjedoci, uzalud majstori koji su kuću sazidali, uzalud dokazi o ZK posjedu, sve je uzalud kada pravda ne postoji, ili kada istu sprovode nepravedne i pristrasne sudijske glave!
Vjerovatno se svi pitate pa kako je moguće sa ovakvim dokazima i u ovakvoj situaciji izgubiti spor kada si čist kao suza?! Moguće je!
Mislim moguće je samo u zemlji zvanoj Bosna i Hercegovina, u ovom slučaju entiteti nisu važni jer pravde nema ni ovdje, ni tamo, i neće je biti dok god narod ne uzme motke u šake, do tada će se te iste motke lomiti od naša leđa, a mi možemo kukati koliko nam volja, pravde nema i neće je zadugo biti!
Sudijska palica je presudila: Sudija Osnovnog suda u Foči Čedo Škipina je rekao svoje, porodica N.D. koja je uzurpirala imanje nije kriva i ima pravo stanovati u kući Đajića, jer se mora poštovati “ODRŽAJNO PRAVO” koje po njihovom mišljenju za sve te godine boravka ima porodica N.D. i mora se poštovati činjenica da je u taj objekat za sedamnaest godina besplatnog boravka porodica N.D. uložila 900,00 KM – slovima; (devet stotina konvertibilnih maraka) u renoviranje mokrog čvora na stambenom objektu. Naš narod bi oprostićete rekao: “~EBAO LUD ZBUNJENOG”, a u ovom slučaju sudija Škipina uz pomoć sudinice Vesne Ivković i jednog i drugog!
Kao što već rekosmo dotična je na Okružnom sudu potvrdila ovu kriminalu ravnu papazjamiju od presude te u cijeloj ovoj sramoti učestvuje i ona. Svi pravnici koji su konsultovani po ovom pitanju usaglasili su se da u našem zakonu ne postoji ODRŽAJNO PRAVO, već jedino i isključivo STANARSKO PRAVO, ali stanarsko pravo je nešto sasvim različito i ono se posjeduje nad Državnim nekretninama ali ne i nad privatnim vlasništvom što je u ovome procesu slučaj.
Dakle u pitanju je čista manipulacija nad pravom i kriminal neviđenih razmjera! Vrlo je važno napomenuti, da je obje presude; i Osnovnog suda u Foči, kao i Okružnog suda u Trebinju pobio Vrhovni sud Republike Srpske i iste vratio u ponovni proces – na početak, da se preispitaju te da se donese pravednija odluka u korist porodice Đajić. Povodom ove odluke Vrhovnog suda da se postupak vrati na početak, a zbog očigledne pristrasnosti sudije Čeda Škipine advokat porodice Đajić zatražio je izuzeće sudije Škipine iz ovog postupka, što istima nije odobreno, tako da će gorepomenuti sudija imati priliku da ponovi kriminalno dijelo još jedan put u novom procesu, i pokaže kako u Osnovnom sudu u Foči, bar od kada on donosi presude, pravda odavno ne stanuje!
P.S: Za sve novinare i medijske kuće koji bi željeli lično da se upoznaju sa ovom pričom porodice Đajić iz Foče, na uvid ostavljamo kontakt telefon gospođe Milje Đajić
– 066 790-492

DO PRAVDE I POBJEDE!!!
Redakcija POKRET – TREĆI BLOK

SUDIJSKA PRISTRASNOST I PRAVNO NASILJE NAD PORODICOM ĐAJIĆ IZ FOČE _ 001

Pravobranilaštvo BiH od RS-a tražilo knjiženje vojne imovine na 12 lokacija

Foča 2017 _ 008
Foča – Gornje Polje – bivša kasarna JNA – zgrada TRO “Perućice” – pogled seže do Jarke

Osim zahtjeva za knjiženje perspektivne vojne imovine u Doboju, RUGIP-u je stiglo još 10 zahtjeva Pravobranilaštva BiH za knjiženje perspektivne vojne imovine, i to na području Mrkonjić Grada, Prijedora, Banjaluke, Prnjavora, Dervente, Bijeljine, Ugljevika, Foče i Bileće.
Skladište pogonskog goriva “Filipovići” u Foči.
Pravobranilaštvo BiH od RS-a tražilo knjiženje vojne imovine na 12 lokacija

U dobojskoj Područnoj jedinici Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove RS-a (RUGIP) primljeni su zahtjevi Pravobranilaštva BiH za knjiženje perspektivne vojne imovine u Doboju, i to kasarne “Vojvoda Radomir Putnik” i “Treći maj”, ali i još deset lokacija širom BiH.
U dobojskoj Područnoj jedinici Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove RS-a (RUGIP) primljeni su zahtjevi Pravobranilaštva BiH za knjiženje perspektivne vojne imovine u Doboju, i to kasarne “Vojvoda Radomir Putnik” i “Treći maj”, ali i još deset lokacija širom BiH.

“RUGIP je u prvostepenom postupku odbio zahtjeve za knjiženje kao neosnovane, dok su u drugostepenom postupku i žalbe na prvostepena rješenja odbijene, nakon čega su pokrenuti upravni sporovi kod nadležnog Okružnog suda u Doboju”, istakli su u Upravi.

Prema informacijama RUGIP-a, Okružni sud u Doboju odbio je tužbe i potvrdio drugostepena rješenja RUGIP-a.

Osim zahtjeva za knjiženje perspektivne vojne imovine u Doboju, RUGIP-u je stiglo još 10 zahtjeva Pravobranilaštva BiH za knjiženje perspektivne vojne imovine, i to na području Mrkonjić Grada, Prijedora, Banjaluke, Prnjavora, Dervente, Bijeljine, Ugljevika, Foče i Bileće.

Kako su naveli iz Uprave, riječ je o objektima kasarni “Kozara” u Banjaluci, “Bilećki borci” u Bileći, “Žarko Zgonjanin” u Prijedoru, “Kula” u Mrkonjić Gradu, “Zdravko Čelar” u Derventi, “Vojvoda Stepa Stepanović” u Bijeljini, te Stacionarno-komunikacionom čvorištu “Svinjar” u Prnjavoru, Lokalnom poligonu obuke i strelišta “Lazarevica” u Ugljeviku, Skladištu naoružanja i vojne opreme “Rabić” u Derventi, te Skladištu pogonskog goriva “Filipovići” u Foči.

“Od ukupnog broja zahtjeva, sedam je odbijeno u prvostepenom postupku kao neosnovano, te su na njih uložene žalbe, od kojih je šest odbijeno kao neosnovano, a jedna uložena žalba je u razmatranju pred drugostepenim organom”, naveli su iz Uprave.

Dodali su da su četiri zahtjeva u radu pred prvostepenim organom u područnim jedinicama RUGIP-a.

Kada je riječ o stacionarno-komunikacionom čvorištu “Veliki Žep”, u Područnoj jedinici Uprave u Han Pijesku primljen je zahtjev za knjiženje ove perspektivne vojne imovine, koji je podnesen na osnovu presude Suda BiH, ali je i taj zahtjev odbijen kao neosnovan.

“Odbijena je i uložena žalba, kao neosnovana, a, prema podacima kojima raspolažemo, kada je riječ o knjiženju perspektivne vojne imovine i postupanju RUGIP-a upravni sporovi kod nadležnog okružnog suda pokrenuti su u tri slučaja – Han Pijesak, Doboj i Bileća”, kažu u Upravi.

Od pokrenutih tužbi, u upravnom sporu protiv drugostepenog rješenja dva su okončana u Okružnom sudu u Doboju tako što su tužbe odbijene, a potvrđena drugostepena rješenja RUGIP-a.

Ustavni sud BiH odbio je kao neosnovanu apelaciju Republike Srpske podnesenu protiv presuda Suda BiH kojom je naloženo da vojni objekat “Veliki Žep” na Han Pijesku bude uknjižen na BiH.

Presudama Suda BiH, koje su donesene 2015. i 2016. godine, Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove obavezana je da uknjiži na BiH objekat i zemljište površine 11.474 metra kvadratna na Han Pijesku, te da nad njima budu izbrisana sva prava Republike Srpske.

(focanskidani / srna)

SKANDAL KAKAV SE ODAVNO NE PAMTI

22

Odlazak majke, evo polako shvatam kako dani prolaze, težak je, pretežak…nisam baš u stanju da smisleno pišem, ali imam potrebu da kažem par stvari dok je friško….

Nije slučajno što je na dan preseljenja moje Majke, dva puta hadžinice, u Mekki padala kiša. Isto tako nije slučajno ni to što se dan pred preseljenje moje majke, koja je zbog svog mišljenja i govora i zbog svoje vjere i hidžaba robijala, 3 godine u komunističkom kazamatu i preko 30 godina na slobodi, živa sahranjena prvo u komunističkom pa u ovom udbo-mafijaško-fitnaškom sistemu, trefilo da jedan momak izrazi svoje mišljenje o promjeni imena glavne ulice u Sarajevu koja trenutno nosi ime po serijskom i masovnom ubici, bjelosvjetskom hohštapleru i neprijatelju svih mogućih ljudskih prava i sloboda i da to iznošenje ličnog mišljenja prouzrokuje reakciju kakvu je prouzrokovalo.

Reakcija primitivnog titoističkog šljama i ološa koji sebe naziva antifašistima i građanštinom, identičan bez obzira na društveni status i obrazovanje, dakle šovinizam najgore vrste, najgnjusnije psovke i uvrede, prijetnje nasiljem, sakaćenjem i ubistvom – ništa čudno od tog (s)loja (ne)ljudi, ti su davno rekli sve o sebi;
ali ono što me je apsolutno zapanjilo, mada ipak ne i toliko iznenadilo, jeste, čast nekolicini izuzetaka, kukavičluk Bošnjaka muslimana i njihovo napokon potpuno otkrivanje svog pravog, kukavičkog, beskičmenog i nadasve licemjernog lica. Što sama udbaško-mafijaško-fitnaška mu Stranka ograđivanjem od njega i okretanjem mu leđa, što Bošnjaci kao pojedinci, bez obzira bili članovi te Stranke ili ne, branjenjem jednog masovnog ubice i diktatora, njegovog banana četničko – nacional-socijalističkog reicha koji su izmislili Englezi i Francuzi iz svojih geostrateških interesa a koji je opstajao isključivo zahvaljujući kreditima sa Zapada, i koji se raspao 1991. usljed težine i količine zla koji je njegov režim proizvodio, pored zla koje se 46 godina sakrivalo pod tepih.

Da nisam sin žene koja je bila pametnija i hrabrija od sve i jednog muška koje se ikad rodilo u ovoj jadnoj zemlji, propao bih u zemlju od postiđenosti kakvom patetičnom jadu od ”naroda” pripadam.
Ovako sam ponosan na sebe i svoju krv i japiju, a vi Bošnjaci, rekao bih ”nek vam je dragi Bog na pomoći” ali Bog takvima kakvi ste vi ne pomaže, a o tome postoji i ajet u Kur'anu….

24

p.s.
Kad su u prošli petak moj dajdža i moj dajdžić iznosili majku iz zgrade pa kroz ilegalno postavljene stolove na ulici, gosti kafančuge Old Bell koja se nalazi u našoj zgradi su se smijali(!), a ja majku žalim evo osam dana uz muzičku pratnju iz te iste kafančuge – namjerno pojačano treštanje na preko 120 decibela četničkog vojvode Bore Čorbe i Neleta Karajlića, uporno iz noći u noć.
Usred Starog Grada Sarajeva.
Diljem kojeg se prodaju ikone masovnog ubice ‘Yugo Boss’-a.

Amir Knežević

preuzeto sa fb Amir Knežević

23

_ _ _ _ _

ABDULAH SIDRAN: IN MEMORIAM MELIKA SALIHBEG BOSNAWI (1945–2017)

Otišao sam prije nekoliko sedmica da je obiđem, kao hastu kojoj eksperti odbrajaju posljednje dane života, poveo sa sobom i suprugu i ponio dvije svoje knjige na poklon kako se ne bi baš i izvana vidjelo da se ne radi o sastanku nego o rastanku, i da se više nećemo licem u lice gledati, za ovog ovdje života. U nje se lice bilo podmladilo

Kada sam 1975. godine objavio poemu Čega smo zbir, samo je dvoje ljudi znalo šta znače i na koga se odnose dva slovceta posvete ispod naslova: M. S. Uz oproštaj od nje, prvi put ovdje kazujem: bili su to inicijali pjesnikinje Melike Salihbegović, s kojom sam u neobičnom prijateljstvu proveo punih pedeset godina. Ko je Meliku imalo poznavao, znao je da je prijateljstvo s njom – veliki posao, odgovornost, misija, nešto poput dragocjene bašče pune rijetkih, endemskih biljaka, i da tu golemu bašču bezbrojnog šarenog raslinja valja brižno njegovati ako se žele osjetiti i razumjeti sve njene boje i mirisi.

Zajedno smo tih godina uređivali njenu knjigu minijaturnih poetsko-filozofskih proza pod naslovom Kaze, dok su se pokraj nas, na podu, u njenom stanu na Otesu, igrali njen Amir i moja Miranda, nijedno starije od 7-8 godina. Učio sam od Melike. Smatralo se da sam već formirana pjesnička figura, ali su se moje manjkavosti u obrazovanju najsnažnije pokazivale u nerazumijevanju moderne likovne umjetnosti i savremene evropske filozofije. Tom me stazom Melika vodila za ruku veoma brižno, onako kako učiteljice vode svoje klecave prvačiće na izlete u šume oko grada. Lamija je poznavala više i razumijevala bolje od mnogih naših kolega “egzistencijalista” i nisam dobio niti jedan od naših verbalnih duela na tu temu. Bachelard? O, divni, prekrasni Bachelard! Za njega ni čuo ne bih da ne bijaše poznanstva i druženja s Melikom.

Nije mi tih godina govorila o svom porijeklu od konjičkih Prohića, po majci, ni bliskom srodstvu s briljantnim mladim filozofom prof. dr. Kasimom Prohićem, za kojim smo mi, studenti Filozofskog fakulteta u Sarajevu, koračali i u koga smo gledali kao u neko mlado antičko božanstvo.

Predsjednik ondašnjeg Udruženja književnika – umjesto da napravi javne demonstracije! – povodom hapšenja i suđenja grupi muslimanskih intelektualaca 1983. godine, dao je staljinsku izjavu: “Što se nas tiče, neka im dadnu po sto godina robije!” – i to je šutke otrpjelo spisateljsko članstvo, bez ijedne jedine ni javno ni nejavno izgovorene riječi neslaganja. A otkud u sudnici, među posmatračima, i mladi pjesnik Sidran, opet je znalo samo dvoje, on i jedna od žena s optuženičke klupe: Melika. Nije bilo lahko ući u sudnicu, sve je to bilo podređeno misterioznoj svrsi jednog po društvo, državu i vlast kompromitirajućeg montiranog procesa – ali sam našao način da preko jednog sudskog administratora tu propusnicu dobijem i suđenje pratim svakodnevno, sve osim posljednjeg dana, kada se izricala presuda. Saslušavši dan ranije završne riječi odbrane (fenomenalni Rajko Danilović!), smatrao sam da ne postoji ni teorijska mogućnost ikakvog kažnjavanja ikoga od optuženih. A ono!? Preko stotinu godina robije za desetak ljudi bez krivice, zbog onoga što misle i pišu, ili eventualno kazuju jedni drugima.

Njen mučenički i herojski život poslije robije, s koje nije puštena ničijom miloštom ni pameću, nego vlastitom borbom i nepopustljivošću, nakon višemjesečnog totalnog štrajka glađu, nezamislive patnje i svirepa mučenja maloljetnog sina – u istrazi o predmetu s kojim on nije mogao imati nikakve veze – nisu ni stotim dijelom obuhvaćeni poezijom, romanima, pozorišnim i eksperimentalnim komadima koje je sve ove godine pisala Melika. Da li će sin Amir Knežević, koji je svoje znanje više jezika, a bez domaćeg redovnog školovanja, stekao u Londonu i drugim svjetskim gradovima, u kojima je živio i boravio ne kao “guzonjin sin” nego kao nahoče i siromah bez igdje ikoga – moći, htjeti, uspjeti, napisati svoju porodičnu historiju, nije nam dato da znamo. Možemo se samo nadati, Bogu moliti. Samo djeliće te povijesti znam – a nad svakim mora zavriskati cijelo ljudsko biće.

Dvije bi mi stranice, tri ili četiri stupca ovdje trebala da pobrojim književno, prevodilačko i teatarsko-eksperimentalno djelo Melike Salihbeg Bosnawi. Ono je ostalo nepročitano. Kružilo je rukama desetak najbližih znalaca i prijatelja i njen osjećaj marginaliziranosti, zanemarenosti, bojkota, izolacije, neprihvatanja – bio je potpuno razumljiv i opravdan.

Otišao sam prije nekoliko sedmica da je obiđem, kao hastu kojoj eksperti odbrajaju posljednje dane života, poveo sa sobom i suprugu i ponio dvije svoje knjige na poklon kako se ne bi baš i izvana vidjelo da se ne radi o sastanku nego o rastanku, i da se više nećemo licem u lice gledati, za ovog ovdje života. U nje se lice bilo podmladilo, onaj koji ne bi znao da ima 72 godine ne bi joj po licu mogao “dati” više od 52. Glas zvonak, snažan. Misao bistra, oštra, nepokolebiva. Ustala da nas isprati do izlaznih vrata. Upozorava nas, kao majka kad djecu ispraća u školu: “Nemojte ljudima kazivati da mi je loše. Ja se radujem što odlazim svom Allahu, ja nestrpljivo čekam taj čas! Zar ne vidite da sam sretna!?”

Sišli smo u noćna svjetla i gužvu Ferhadije i koračali šuteći. U Jelićevoj, u polutami, kuda se presijeca na Ulicu M. M. Bašeskije i tramvajsku stanicu, zagrlimo se moja žena i ja i neobično dugo ostanemo u čvrstom zagrljaju.

Abdulah Sidran

ČEGA SMO ZBIR

za M. S.

Ja nisam ovako, u noćima, bdijuć, zamišljao

ovu zimu. Duša se gradom spremala koračati
sama. Sad: nas je dvoje! Biva ovo blago
neko godišnje doba, ruka tek mehko drhturi
dok, kao starci, koračamo, toplinu noseć,
pomalo bivšu.

Otuda možda i nešto jeze u glasu mujezina:
koliko da podsjeti nas: traje neimaština,
i mrtvo među nas pada srce ptice koje nas
spaja. Ljubav? Zapravo to je samo staza,
kojom koračajući, s pogledom što svijetli,
bližimo tek se putu na čijem kraju gori:
ljubav. Samo trpnjom obdareni znaju
tu tačku, taj u nebu ponor: kad put i cilj
mu bivaju jedno i isto. Koračajmo, koračajmo
zato dalje, drúgo nenadana.

Našem hodu baščaršijska kao da podsmijeva

se rulja! Tvoja je ruka, međutim, hladna,

i moje je da je grijem, ne osvrćuć se:
naprijed, gdje se komeša svijet, sita i
troma tijela, trgovine puneć i prazneć,
natrag, gdje – pogledaj! – stopio se led,
na žutoj cigli, pod našom stopom! Moje je,
ruku da ti grijem.

Prospimo, kažeš, ovoga časa, žutoga zrna

dvije šake, poštujuć smjerno običaj našega

grada. Dajem ti za pravo, po stoti put, dok
prh i leprš u ušima šumi. – Golubica ona
tamo, sitna, šćućurena, iz tvoje ruke kao
da puštena je, moju ne taknuvš. Zbilja – ti
i ja – čega smo zbir? Združene, dvije samoće – šta
čine?

Treba maštati, kažeš. Maštati, ne znači li

to: o budućim danima po sjećanju govoriti?
O šetnjama drugim i davnim, kada ruka se
drukčije bližila ruci, s nešto više strepnje
čula u provjeri. Sve o tome može grad ovaj
da nam kaže, jer zacijelo: on pripada nama,
i njegova zima naših je duša godišnje doba.

Ne raduje njega to što sve na licima našim

piše. Ali – kuda se jaki od zime sklanjaju,
kad dođe? Ljubav kad sine – kamo okreću lica?
Otkako u danima tvojim boravim, sve manje znam
šta snivam, a šta se zapravo na javi zbiva…

Pored tebe ja sam naložio vatru, da ti je

hladno znajuć. Na prstima se tako, strpljiva
i blaga, prikrada ljubav, lukavo i čedno u
isti mah. Kako da, nazebla, odoli duša?

Snivajmo zato, iskusni a čisti, duše

protivrječne! Iz sjećanja neka kose nam
zasipa budući snijeg! Ljubljene do jučer,
od nas se odmiču stvari. Snivajmo zato,
tako sami i tako slični. Mnoge se još samoće bliže,
i isti dani, gusti, hermetični.

 

Abdulah Sidran (1974)

 

BEĆARAC ZA PREDSJEDNIKA ČEŠKE : ČEŠKAJ SE ČEŠKAJ (varijacija)

BEĆARAC ZA PREDSJEDNIKA ČEŠKE : ČEŠKAJ SE ČEŠKAJ (varijacija)

Češkaj se, Češkaj, uvijek se Češkaj
najviše volimo Češkanje tvoje
Češko naš, vazda Češko
Češkanjem nam Češku griješ
najlepši si kad se Češkaš

Imas Češke oči sjajne kao Češka
nježne bijele zube, golubova par u glavi
a najljepše blago to je Češkanje tvoje
sto Češka dušu kao ptica poj

Imaš Češke ruke jos Češkiji glas
divnu Češku kosu Češki pas
a mi imamo tebe i sa tobom sve
imamo tvoju mladost, tvoj stas

Najlepši si kad se Češkaš
najlepši si kad se Češkaš
(varijacija)

Češki predsjednik mrtav pijan na državnoj ceremoniji _ 003

 

ČEŠKAJ SE ČEŠKAJ

JEDVA STAJAO NA NOGAMA : Češki predsjednik mrtav pijan na državnoj ceremoniji?!
Miloš Zeman je na ceremoniji javnog predstavljanja dragulja češke krune jedva održavao ravnotežu, a s obzirom da se godinama sam hvali ljubavlju prema žestokom piću, odmah se razvila priča da je bio pijan. On tvrdi da ga je napao virus.
Predsjednik Češke Republike Miloš Zeman (68) odavno je poznat kao bonvivan koji ne krije svoju ljubav prema žestici, cigaretama i masnoj hrani. No, u njegovom uredu inzistiraju da je snimka koja je postala veliki hit u Češkoj, a sada se počela širiti i izvan njezinih granica, rezultat viroze, zbog koje je uzeo i dva dana odmora.
Tijekom ceremonije javnog predstavljanja dragulja češke krune u Vladislavskoj dvorani Starog kraljevskog dvorca Zeman je odavao dojam da je pod utjecajem nečega. Jedva je održavao ravnotežu, imao je čudan pogled, a u jednom ga je trenutku samo zid spasio od sigurnog pada.

Češki predsjednik mrtav pijan na državnoj ceremoniji _ 004
Nitko od sudionika svečanosti, među kojima je bio i jedan kardinal, nije htio komentirati predsjednikovo ponašanje. Jedino je predsjednica donjeg doma češkog parlamenta Miroslava Nemcova kratko, ali znakovito rekla: ‘Vidjela sam što i vi. Sami prosudite o čemu je riječ.’
I ranije ove godine Zeman je snimljen kako se jedva izvlači iz službenog automobila uz pomoć osiguranja te kako u predvorju zgrade gotovo pada na tlo, ali se uspjeva pridržati za jednu od fotelja, nakon čega sjeda i pali cigaretu.
Česi su, inače, najveći konzumenti piva po glavi stanovnika na planetu, a mnogi od njih su na društvenim mrežama nakon vijesti o svom predsjedniku počeli objavljivati fotografije samih sebe u kafićima, pivnicama i krčmama uz poruke tipa ‘Evo me dobivam virus’ ili ‘Idem se van zaraziti virusom’.

Češki predsjednik mrtav pijan na državnoj ceremoniji _ 002
Zeman se, kako prenosi Daily Telegraph, još od 90-ih godina javno hvali svojom ljubavnom vezom s alkoholom. Tijekom predizborne kampanje 1996. godine šalio se da njegov autobus ide na benzin i beherovku. Jednom je češkom tabloidu izjavio da svaki dan popije šest čaša vina i tri žestice.
U kampanji koja mu je donijela predsjednički mandat rekao je da je toliko naviknut na alkohol da nikada u životu nije bio pijan. ‘Ako me itko ikada vidio pijanoga, neka mi kaže kada je to bilo’, rekao je.
Svojedobno je pohvalio Winstona Churchilla jer je volio viski, dok je za Adolfa Hitlera rekao ‘znate kako je završio’ spominjući pritom da nije konzumirao alkohol.
Zbog svoje ljubavi prema čašici bio je i metom kritika. Njegov protukandidat u predsjedničkoj kampanji Karel Schwarzenberg poručio mu je da je bio zasigurno jedan od najinteligentnijih premijera (od 1998. do 2002. godine) u povijesti Češke, a da bi vjerojatno bio i jedan od najboljih da nije toliko pio.

priredio:Kenan Sarač
fotografija:internet/flickr ekranportal13/fb Putnik Namjernik

 

Prazan ili glup još uvijek vozi Ćaćin auto skupi (varijacija)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/02/prazan-ili-glup-jos-uvijek-vozi-cacin-auto-skupi-varijacija/

Predsjednica bez govorne mane (varijacija)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/01/predsjednica-bez-govorne-mane-varijacija/

BEĆARAC ZA PREDSJEDNIKA ČEŠKE : ČEŠKAJ SE ČEŠKAJ (varijacija)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/28/becarac-za-predsjednika-ceske-ceskaj-se-ceskaj-varijacija/

Sevdah za austrijskog ministra (varijacija)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/28/sevdah-za-austrijskog-ministra-varijacija/

REMEK DJELO RETORIKE :'I HAVE A DREAM’ Povijesni govor koji je oblikovao suvremenu Ameriku

Martin Luther King, Jr. I Have A Dream _ 002

Sanjam – Martin Luther King
Govor ‘I have a dream’ Martina Luthera Kinga Jr., danima nakon marša u medijima su pratili hvalospjevi.

Na današnji dan 1963. Martin Luther King Jr. održao je svoj poznati govor ‘I Have a Dream’. Luther King bio je jedan od najvećih vođa za prava američkog crnačkog stanovništva i dobitnik Nobelove nagrade za mir.

‘I Have A Dream’ popularni je naziv za njegov javni govor u kojem je govorio o želji za budućnost u kojoj crnci i bijelci, između ostalih, skladno koegzistiraju kao jednaki, piše Goerie.

Kingova je zadaća tog vrućeg popodneva 1963. u Washington D.C.-u bila da govor iz običnog pretvori u povijesni. Pred sobom je imao najveću publiku u životu. Televizijske kamere prenosile su njegove riječi u američke domove, iz Bijele kuće slušao ga je i tadašnji predsjednik SAD-a John Kennedy, a King se mučio s tekstom koji je imao nekoliko verzija i na čijem je oblikovanju radilo previše ruku u danima prije skupa, osobito noć prije u hotelu u Washingtonu. Masa nije odgovarala na poruke i činilo se da je King na rubu toga da propusti povijesnu šansu. Tada je čuo sugestiju jedne od svojih suradnica, gospel pjevačice Mahalie Jackson. Ona mu je dobacila: ‘Ispričaj im o snu, Martine’.

Fascinirao milijune Amerikanaca

Baptistički se propovjednik tada odmaknuo od relativno nenadahnutog, unaprijed sastavljenog govora i krenuo u improvizaciju, izgovorivši riječi koje su postale važne za američku naciju kao i one Abrahama Lincolna, ispred čijeg je spomenika King stajao, i onih Thomasa Jeffersona, čiji mu je grob bio u daljini s desne strane, piše Politico.

‘Sanjam… da će moje četvero djece jednoga dana živjeti u naciji koja ih neće vrednovati po boji njihove kože, nego po karakteru’. O svom će snu King govoriti šest minuta, a riječi ‘I have a dream’ ponovio je osam puta. Milijuni Amerikanaca bili su fascinirani.

‘Sanjam…’

Govor koji se iz slabog starta pretvorio u remekdjelo retorike bit će 1999. u jednoj anketi biti izglasano za najbolji govor u američkoj povijesti. Martin Luther King izgovorio ga je 28. kolovoza 1963., sa stuba ispred Lincolnova spomenika, ispred 250 tisuća ljudi, sudionika Marša za Washington, prekretnice u borbi američkog pokreta za građanska prava.

‘Sanjam…’ nije bilo jedino što je King kazao u govoru koji je ukupno trajao 17 minuta. Pozvao je na završetak rasizma u Americi, tražio je nenasilnu promjenu, pozvao na jednakost i jednaka prava za sve. Pozivao se u njemu na američki ustav, Deklaraciju o neovisnosti, Proglas o emancipaciji kojim je sto godina ranije ukinuto ropostvo, na slavni govor Abrahama Lincolna kod Gettysburga, i na Bibliju. Bilo je to prvi put da je američka javnost zahvaljujući prijenosu na sve tri nacionalne televizije mogla čuti koliko su opravdani i pravedni zahtjevi afroameričke zajednice.

Nagovarali ga da ne koristi isti ‘klišej’

Organizatori Marša na Washington za radna mjesta i slobodu toliko su bili zaokupljeni logističkim pripremama za taj događaj, jedan od najvećih skupova za ljudska prava u američkoj povijesti, i ponajviše brigom da sve prođe mirno, da im je pisanje govora bilo posve u drugom planu. Kako je rekao jedan od njegovih savjetnika, King je imao nekoliko skica, ali 12 sati prije govora još uvijek nije znao što će točno reći.

Frazu ‘sanjam…’ King je koristio i ranije, pa i na jednom skupu u Detroitu dva mjeseca prije. Jedan drugi savjetnik nagovarao ga je da je ovaj put ne upotrijebi, jer je ‘klišej’ nevrijedan važnog događaja koji će se prenositi na nacionalnoj televiziji.

Martin Luther King, Jr. I Have A Dream _ 003

‘Nenadmašna elokvencija vrhunskog oratora’

King je postupio po svom i pogodio. Govor su u danima nakon marša pratili hvalospjevi. New York Times je napisao da će proći mnogo vremena prije nego što Washington zaboravi melodičan i melankoličan glas svećenika Martina Luthera Kinga koji pred nepreglednim mnoštvom ispovijeda svoje snove. Washington Post je tvrdio da se radi o govoru koji se uzdigao iznad vještine govorništva, a Los Angeles Times pisao o nenadmašnoj elokvenciji vrhunskog oratora koji je posramio zagovornike segregacije. ‘Prokleto je dobar’, kazao je John F. Kennedy koji je događaj pratio na televiziji u Bijeloj kući.

Osim što je bio impresioniran onim što je King izgovorio, govor je bio uspjeh za Kennedyjevu administraciju, koja je zagovarala i borila se za jednakost u građanskim pravima i strahovala da će im eventualni neuspjeh Marša na Washington oduzeti zamah. Kennedy je posebno bio zabrinut zbog mogućih nereda, kakvi su do tada pratili slična okupljanja.

Uz brojne policijske snage, Pentagon je imao i 19 tisuća vojnika raspoređenih u predgrađima, a sve bolnice otkazale su planirane operacije. Skup je, međutim, ispao pravi trijumf u organizaciji mirnih prosvjeda. Od 250 tisuća ljudi u Washingtonu toga dana, nitko nije uhićen ni za najmanji prekršaj, a policiji su najveću brigu predstavljali ‘lunch’ paketi koji su se pokvarili na vrućini. Godinu dana kasnije Kennedy je uspio osigurati većinu za Zakon o građanskim pravima, a 1965. i za Zakon o pravu glasovanja.

Martin Luther King, Jr. I Have A Dream _ 001

Najmlađi dobitnik Nobelove nagrade

Godinu poslije slavnog govora Martin Luther King dobio je Nobelovu nagradu za mir. U dobi od 35 godina bio je najmlađi dobitnik Nobela za mir u povijesti. Novčane nagrade odrekao se u korist pokreta za građanska prava. Četiri godine kasnije u Memphisu ga je ubio rasist James Earl Ray. Iako je ogroman napredak postignut, njegov se san još nije pretvorio u stvarnost. Po anketi instituta Pew, 49 posto Amerikanaca smatra da treba učiniti još više kako ljudi u Americi ‘ne bi bili vrednovani prema boji kože, nego prema karakteru’.

Luther King Jr zapamćen je kao borac za ljudska prava koji se nenasilnim metodama borio protiv rasne diskriminacije. Svoj povijesni govor završio je riječima:

‘Čekam veliki dan kada će se ljudi cijelog svijeta moći primiti za ruke, crnci sa bijelcima, židovi i kršćani, protestanti i katolici, hindusi i muslimani, i kada će svi zajedno pjevati: Napokon slobodni, hvala svevišnjemu, napokon smo slobodni.’

(focanskidani/I.D. / Hina)

VIDEO:
Martin Luther King, Jr. I Have A Dream Speech

 

Sevdah za austrijskog ministra (varijacija)

vidi...palca

Sevdah za austrijskog ministra

sad si živi p(l)aćenik
imaš sve sto zaželiš
jednom kada izađeš
nemoj da se zatakneš sa d(r)ugim

tvoje ime više nitko ne pamti
javili su da si kukavica sinja
Kao da te nikada
na svijetu i nije bilo

Što to radiš
Prdiš u prašinu
u čabar si prdnuo odavno
odveć jedeš govna i sanjariš

Skini medalje i napusti hale
Ostavljene djevojke
Narkomani i bludnice
Uzdaju se u tebe

šonjo, imaš nešto kao uspješnu karijeru
Ulizice imaju povjerenje u tvoju glupost i dubok džep
Pušiš, piješ, tulumariš, gutaš pilule
Trčiš svoju zadnju trku, tlak ti je povišen

Daleko si ti od ljubavi i pravde
Bez milosti sve nasukavaš na sprud
Vođen slijepim bezumljem sludio si ih sve
i zato dovoljna je samo jedna riječ ODGREBI!

(varijacija)

Sevdah za austrijskog ministra

vidi...palca 2

priredio:Kenan Sarač
fotografija: internet/ flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik

 

 

Prazan ili glup još uvijek vozi Ćaćin auto skupi (varijacija)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/02/prazan-ili-glup-jos-uvijek-vozi-cacin-auto-skupi-varijacija/

Predsjednica bez govorne mane (varijacija)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/01/predsjednica-bez-govorne-mane-varijacija/

BEĆARAC ZA PREDSJEDNIKA ČEŠKE : ČEŠKAJ SE ČEŠKAJ (varijacija)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/28/becarac-za-predsjednika-ceske-ceskaj-se-ceskaj-varijacija/

Sevdah za austrijskog ministra (varijacija)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/28/sevdah-za-austrijskog-ministra-varijacija/

PREDIZBORNA PJESMICA

uhljebi _ 009

PREDIZBORNA PJESMICA

U opštini radim, imam platu finu
Al’ ne znam da beknem kad izađem na binu,
Uhvati me trema dok sam još u holu,
Ma jedva sam završio i osnovnu školu.

Al’ me stranka pomaže, pos’o su mi dali,
Dobijam donacije, ništa mi ne fali,
Nikad mi u životu ljepše bilo nije,
Imam više para tri put’ nego prije.

Dok se nije zaratilo, bijeda sam ti bio,
Radio za dnevnicu, zašto bih to krio,
Do nedavno nisam znao šta znači odijelo,
Sad u njemu idem komšiji na sijelo.

Pa nisam više seljak, niti mala maca,
Svak ko radi k'o službenik, velika je faca,
Nije važna diploma ni škola koju imaš,
Kada stranka nešto kaže, tvoje je da glavom klimaš

Ja sam tako uradio, mirna mi je duša,
Sve što stranka kaže, mora da se sluša,
Imam dobar pos'o, ma gotiva prava,
Sada čovjek može na miru da spava.

Nikom na svijetu kao meni nije,
Studirao nisam, a trošim stipendije.
Glasajte za mene i mimo vaše volje,
Vama biće isto, ali meni još bolje!

autor: nepoznat, ali
može biti bilo tko od “uhljeba”

uhljebi _ 010

 

Izlaznost na posljednim Općim izborima u Bosni i Hercegovini bila je tek nešto više od 50%. To su zaista poražavajući podaci, ali ne čude budući da su vladajuće strukture uspjele ubiti volju kod građana da pokušavaju nešto mijenjati. Često čujemo ljude da kažu: “Nemam za koga glasati” ili “Svi su oni isti”.

Bosanci i Hercegovci kad nemaju kuda, oni zbijaju šale i oslanjaju se na humor.

priredio:Kenan Sarač

fotografije:internet/facebook/screenshot

uhljebi _ 005

uhljebi _ 001uhljebi _ 002uhljebi _ 003uhljebi _ 004uhljebi _ 007uhljebi _ 008uhljebi _ 011

SLUČAJ OŽEGOVIĆI I NACIONALNI PARK SUTJESKA : OTIMAČINA SE NASTAVLJA (foto)

 

 

DOBRO ŽIVI KO MIRNO ŽIVI! – Mirno, to znači, daleko i od očiju i od ušiju, i posebno: daleko od dohvata javnosti! No, danas u doba brzih komunikacija sve se brzo dozna, pa i ova vijest koja se širi društvenim mrežama.

OTIMAČINA SE NASTAVLJA _ 001

Dragan Mijović pravi kuću u naselju Baza na Tjentištu. I tu ne bi bilo ništa sporno, da se kuća ne pravi bespravno, i to na zemlji za koju Ožegovići traže povrat.

“Prošle godine moj brat Selim i ja bili smo na Tjentištu kod direktora Pavlovića i upozorili ga da se privatni objekti ne mogu praviti dok se imovinski odnosi ne riješe. Tačnije za kuće koje su napravili sin Osma Hodžića i sin Mića Lalovića, Milenko Lalović. On nam je rekao da je inspekcija za uređenje Republike Srpske upoznata i da će se ti objekti ukloniti. Međutim, evo i ove godine se isto ponavlja. Sin Vojina Mijovića, Dragan bespravno pravi kuću na našoj zemlji. Nemoguće da to direktor Pavlović ne vidi i da ne reaguje. Možda i nesmije. Ali ovo se mora spriječiti, dok se ne riješi problem. Ili novac ili zemlja. Mi smo tu.” – kategoričan je Seid Ožegović.

OTIMAČINA SE NASTAVLJA _ 002

Hoćete li se umiti, probuditi i progledati, zatim se pogledati u ogledalo i glasno zapitati se u čije ime i za koga se vrši bespravna otimačina bošnjačkih posjeda i bošnjačkog zemljišta (i čega sve ne) na teritoriji RS u Bosni i Hercegovini?

OTIMAČINA SE NASTAVLJA _ 005

OTIMAČINA SE NASTAVLJA _ 004

Sutjeska-National-Park-103211103-870x400
Sutjeska National Park

priredio:Kenan Sarač
fotografije : fb Dragan Mijović/screenshot

OTIMAČINA SE NASTAVLJA _ 003

 

vidi:
BITKA NA SUTJESCI (Oduzeli im komunisti) : Seid Ožegović traži da mu RS vrati kompletan Nacionalni park Sutjeska s Tjentištem (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/14/oduzeli-im-komunisti-seid-ozegovic-trazi-da-mu-rs-vrati-kompletan-nacionalni-park-sutjeska-s-tjentistem/

SLUČAJ OŽEGOVIĆI I NACIONALNI PARK SUTJESKA _ 013SLUČAJ OŽEGOVIĆI I NACIONALNI PARK SUTJESKA _ 011

Nacionalni park Sutjeska

Sutjeska-National-Park-103211103-870x400
Sutjeska National Park

Nacionalni park Sutjeska

Nacionalni park Sutjeska je najstariji i najveći nacionalni park u Bosni i Hercegovini i dom je posljednjoj prašumi u Europi. Štoviše, najviši vrh planine Maglić (2386) također se nalazi unutar nacionalnog parka i u isto vrijeme je i najviši vrh u čitavoj državi. Sutjeska je inače poznata široj javnosti kao mjesto odvijanja bitke na Sutjesci iz 1943. za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Cijena ulaznice za Nacionalni park Sutjeska iznosi 5 KM.

Što raditi u Nacionalnom parku Sutjeska?

Pješačenje: Ljudi uglavnom posjećuju Sutjesku jer žele doživjeti prekrasnu prirodu ovog parka pa je očito da postoje brojne označene staze namijenjene planinarima kako bi mogli u potpunosti istražiti park.

  • Ukupno je devet pješačkih staza, od kojih je najdulja i najteža duljine 22 kilometra, a obično je potrebno 8 sati da je se prijeđe uz umjeren tempo hodanja i bez odmora.
  • Dulje staze zahtijevaju oprez, dobru tjelesnu kondiciju i odgovarajuću obuću, pa ako se ne smatrate dovoljno spremnima, radije odaberite kraće staze.
  • Iako je jedna od najkraćih(samo 2 km), staza VI Prijevor – Maglić kategorizirana je kao teška jer je zapravo riječ o planinskoj stazi. Da biste se popeli, trebate imati odgovarajuću opremu, kacigu, remenje, krampone i sjekiru za led.

 

  • shutterstock_149794754

 

Biciklistička staza: Za one koji vole istraživati prirodu ​​biciklom, postoji jedna staza posebno namijenjena za bicikliste. Staza počinje u Tjentištu (kod Info centra) gdje imate mogućnost iznajmljivanja bicikle ako nemate vlastitu. Duljina staze iznosi 48 km, a završava na Orlovačkom jezeru gdje se nalaze lovački dom i kamp.

Rafting: “Ovisnici” o adrenalinu imaju priliku isprobati rafting na rijeci Tari u kanjonu Sutjeske. Turisti koji se odluče spustiti niz Taru dobit će sljedeću opremu za rafting: neoprenska odijela i čizme, prsluk za spašavanje, kacigu i veslo, a u slučaju kiše, i kabanicu. Obučavat će ih profesionalni skiper, koji upravlja brodom. Rafting na Tari je također moguć u susjednom NP Durmitor, koji se nalazi samo 2 sata vožnje od Sutjeske.

Rafting na Tari
Rafting na Tari

 

Manifestacije: Ako slučajno planirate posjetiti Sutjesku tijekom ovih određenih datuma, ne propustite ih i pridružite se ostalima u slavlju.

  • 25. svibnja – EUROPARC dan: Budući da je Nacionalni park Sutjeska član europske federacije prirodnih baština, svake godine NP Sutjeska ima posebnu temu posvećenu očuvanju prirode
  • Lipanj – Parkovijada: Parkovijada je vrlo značajna manifestacija, poznata kao radničke sportske igre, koja okuplja veliki broj radnika koji rade u nacionalnim parkovima regije. Organiziraju se brojna sportska natjecanja, kulturna i zabavna događanja, izleti, itd.
  • Kolovoz – Jezera Zelengore: Ova manifestacija je vjerojatno jedna od najzanimljivijih za planinare. Traje četiri dana, a tijekom tog vremena planinari i ljubitelji prirode posjete 8 jezera i 8 vrhova ove prekrasne planine.

Nacionalni park Sutjeska nudi nekoliko stručnih vodiča, ovisno o tome koji dio parka želite posjetiti: planinski turizam, canyoning, znanstveni i obrazovni turizam, kulturno-povijesni turizam i ekoturizam.

Kako doći do Nacionalnog parka Sutjeska?

Glavni ulaz NP Sutjeske nalazi se na sjevernom dijelu parka, u blizini sela Tjentište, gdje se nalazi uprava parka.

Automobilom: Iz pravca Sarajeva – krenite cestom Sarajevo-Trnovo u smjeru Foče, a zatim skrenite na jug do ceste za Trebinje/Dubrovnik. Vidjet ćete dugu zavojitu putanju do Tjentište, središnjeg dijela parka koji se nalazi ispod glavne ceste.

Autobusom: Autobus iz Sarajeva polazi redovito svaki dan, prolazi kroz Foču i obično trebaju oko 2 sata i 20 minuta kako biste stigli do Tjentšta. Ulaznica se kupuje u autobusu i košta oko 13 KM (jedan smjer).

shutterstock_615632423

 

Gdje prenoćiti?

Unutar parka imate nekoliko opcija za smještaj:

  • Hotel Mladost – nalazi se u Tjentištu; besplatni pristup bežičnom internetu
  • Kamp mladih – 2 minute hoda od hotela Mladost; Da biste imali pristup kampu, prvo se morate prijaviti u hotel i dobiti odobrenje od hotela. NAPOMENA: Zabranjeno je parkiranje vozila unutar kampa.
  • Planinske kolibe u Dobrim Vodama, Donjim Barama i kod Orlovačkog jezera
  • Bungalov u kampu za mlade; ima 4 sobe s dva kreveta

Ili možete kampirati u obližnoj dolini rijeke Sutjeske ili u dolini Tjentišta koje su pogodne za postavljanje šatora (naravno ako to dopuštaju vremenski uvjeti).

Donje bare in Sutjeska national park
Donje bare in Sutjeska national park

Melani Grubić Mikulić
GetByBus

MALO KO JE UŠAO U VLAST – A DA NIJE IZGUBIO OBRAZ I ČAST!!!

MALO KO JE UŠAO U VLAST - A DA NIJE IZGUBIO OBRAZ I ČAST!!!

Naš imam EBU HANIFE, znajući za ovo, sugerirao je svome učeniku i velikom učenjaku, imamu EBU JUSUFU, da se udalji od vlasti i pozicija koje ona nudi, uspoređujući je s vatrom!
On ga savjetuje: “OPHODI SE S NJIMA KAO S VATROM: KORISTI SE, AKO VEĆ MORAŠ, ONOLIKO KOLIKO TI JE NEOPHODNO, A ONDA SE UDALJI!!!”
E, ovdje je problem: mi se ne znamo udaljiti od vlasti bez toljage i malja ili dolaska pravednog Meleka smrti! I tek kad nam uzme dušu – uzme nam i vlast!
Mi se ne znamo udaljiti dok svu svoju rodbinu ne zaposlimo i narod ne opljačkamo!
ČAST IZUZECIMA!
I na kraju:
DOBRO SI ZBORIO, NAŠ UVAŽENI IMAMU – EBU HANIFE, ALI PRIPADNICI TVOGA MEZHEBA SLIJEDE TE SAMO U ONOME ŠTO NJIMA ODGOVARA!!!

Šefik Kurdić

O tempora, o mores! Čudnih li vremena, čudnih li običaja!(O vremena! O običaji!)

O tempora, o mores! Čudnih li vremena, čudnih li običaja!(O vremena! O običaji!)
Ciceronov uzvik, zgražanje nad pokvarenošću u običajima i shvaćanjima njegovih suvremenika.Danas se općenito govori kad se hoće reći kako je svijet pokvaren, i kao uzvik zgražanja nad stanovitim pojavama u društvu.

O vremena! O običaji!

VREMENA SE MIJENJAJU!!!

Poznati glumac Arnold Schwarzenegger je postavio sliku na internetu gdje on spava na sred ulice pored svoje bronzane statue, i napisao tužnu rečenicu “Kako se vremena mijenjaju”.

Razlog ovakve rečenice nije samo to što je on ostario, već kada je guverner Kalifornije otvorio hotel ispred kog se nalazi njegova statua, zvaničnici hotela su rekli Arnoldu:
”Kada god da dođete u naš hotel, čeka vas soba rezervisana na vaše ime.”

Kada je Arnold napustio politiku i došao u hotel da prespava, administracija je odbila da mu da sobu pravdajući se da su sve sobe rezervisane. Kupio je vreću za spavanje i legao ispod svoje statue i zatražio od prolaznika da ga uslikaju.

Htio je da prenese poruku da kada je bio na određenoj društvenoj poziciji, ljudi su ga uzdizali i dodvoravali mu se, a sada kada više nije na toj poziciji, zaboravili su sva obećanja koja su mu izrečena.

“Da, vremena se zaista mijenjaju. Nikada nemojte vjerovati svojoj društvenoj poziciji, poslodavcu i moći vašeg uma. Sve to neće trajati vječno.”

Milorade pređi na islam

Milorade pređi na islam

Ispričaću Vam priču, koja možda nije ni istinita, ali je takva da zasigurno nije daleko od istine. Za nepovjerovati je da Milorad Dodik može osjetiti prigovor savjesti, ali desilo se upravo to.

Priča kaže da Dodik mjesecima loše spava, neraspoložen je i sve više se povlači u sebe. Osjetio nekakav prigovor savjesti, pa traži načina kako razriješiti unutrašnje dileme.

I jednog dana ode do lokalnog sveštenika, inače dobrog poznanika, pa zatraži savjeta i utjehe.

– Reci brate Milorade šta te muči. – započe sveštenik razgovor.

– Moj pope, spopalo me nekakvo neraspoloženje, pa ga se nikako riješiti. – odgovara Dodik.

– U čemu je problem? – nastavlja sveštenik.

– Kako da ti kažem, mnogo sam grešan. Eto nema božje zapovjesti koju nisam prekršio. – iskreno će predsjednik.

– Pričaj konkretno, šta si sve zgriješio?

– Eto pope mnogo lažem. Ovih dana ubjeđujem Srbe kako ću organizovati referendum o NATO, a znam da više nikada neću provesti niti jedan referendum. Pa trebaju li mi nove sankcije? – započinje Dodik o svojoj grešnosti.

– Pa dobro, to je bar lako. Nemoj više lagati. Jednostavno nemoj pričati o temama za koje znaš da traže laži. – racionalno će pop.

– A šta drugo da pričam narodu? Hoću li im reći da je Republika Srpska odavno pod stečajom? Da za nas nema nade? To je istina koju ni u ludilu ne mogu izgovoriti jer bi upravo mene okrivili. Kontaš pope?

– Ne znam šta bih ti rekao. Mnogo komplikovano. – već zbunjeno nastavlja razgovor sveštenik. – Nego, jesi li još šta griješio?

– Kako nisam! Pokrao sam sve čega sam se dočapao. – opet će Dodik iskreno.

– Zašto ne pokušaš ispraviti taj grijeh. Eto vrati narodu sve opljačkano i osjećaćeš se mnogo bolje.

– E grebi ga pope. Ti baš ništa ne razumiješ! Mogu ja sto godina razmišljati o tome koliko sam grešan, ali ni jednu marku ne dam nikom. Uostalom, jeste li vi popovi varatili narodu išta od onih silnih para koje sam pridarivao crkvi? Znali ste da to nisam zaradio svojim traktorom, nego lopovlukom, ali ste ipak uzeli sve šta sam vam dao. I niste sirotinji ni pfeninga dali. – dovede Dodik popa u vrlo neugodnu situaciju.

– Dobro, dobro. Imaš li još kakvih grijehova? – zapita sveštenik da promijeni ovu nezgodnu temu.

– Imam, kako da nemam. Eto i ženu sam varao. – i dalje iskreno nastavlja Dodik.

– To sam već čuo. Pričao mi tvoj kum Budo da si kod njega mjesecima orgijao sa nekom djevojkom.

– Grebem ti takvog kuma! Čitava Banja Luka zna za moj kurvaluk. – ljutito će grešnik.

– Zašto ti lijepo ne bi ženi priznao grijeh i tražio oprosta? – reče pop.

– Jesi li ti normalan? Pa da traži razvod i polovinu imovine. Znaš li ti uopšte kolika je to vrijednost? – već opasno ljut i na sebe i na sveštenika nastavlja Dodik.

– Slušaj brate, ja stvarno nemam predstave kako tebi pomoći. U stvari nešto bih ti predložio. – reče pop takođe iznerviran.

– Reci pope, šta si smislio?

– Lijepo ti Milorade pređi na islam!

– Pobogu pope, pa kako će mi to pomoći?

– Neće tebi grešni Milorade, ali meni svakako hoće.

– Sad te ništa ne razumijem. – zbunjeno će Dodik.

– Vidiš, kad pređeš na islam onda ovakvim razgovorima nećeš zahebavati mene, nego hodžu. Kapiraš?

 

Borislav Radovanović
Foto: Fuad Fatima Lalić

Borislav Radovanović Blog – ZABRANJENI ANALITIČAR
http://borislavradovanovic.blogspot.co.id/2017/08/milorade-prei-na-islam.html?spref=fb&m=1

Borislav Radovanović
Diplomirani pravnik za bezbjednost i kriminalistiku, apsolvent magistarskih studija, kriminalista, borac za pravdu i istinu, autor brojnih tekstova, stručnih radova, istraživanja i inih aktivnosti na polju bezbjednosti i društva uopšte.

 

Općinama Foča, Višegrad, Rudo…: 160.000 KM za pomoć održivom povratku izdvojila Općina Novi Grad

Foča 2017 _ 004
Foča – Careva Mahala sa Carevom džamijom

Općina Novi Grad iz ovogodišnjeg je budžeta izdvojila 160.000 KM za podršku održivom povratku na područje manjeg bh. entiteta. Realizacija projekta ozvaničena je današnjim potpisivanjem ugovora sa 35 korisnika, a kojem su prisustvovali Tajib Delalić i Džemaludin Kahrović, članovi Koordinacionog odbora za održivi povratak. Ugovori su potpisani sa predstavnicima općina Foča i Višegrad, povratničkih udruženja, vjerskih zajednica, te sa pojedincima-povratnicima. Tom prilikom Tajib Delalić je kazao da ova lokalna zajednica kontinuirano pomaže povratnike na prijeratna mjesta prebivališta, u vidu izdvajanja novčanih sredstava za infrastrukturne projekte, popravku puteva, elektrifikaciju, vodu, popravak zajedničkih objekata. Također je kazao da se kroz ovaj projekat pomaže i obnova vjerskih objekata, a jedan dio novčanih sredstava odvaja se i za kupovinu stoke, poljoprivrednih mašina, građevinskog materijala i za izgradnju kuća pojedincima.
– Općina Novi Grad je jedina lokalna zajednica, koja na ovakav način pomaže povratnike u prijeratna mjesta prebivališta. Sredstva su dobili ljudi koji su prijavljeni u mjestu za koje su aplicirali, rekao je Delalić.

Foča - Tabaci _ 016
Foča – Tabaci

Radisav Mašić, načelnik Opštine Foča istakao je da je ovo značajan doprinos građanima koji teško žive u mjestima u koja se vraćaju.
– Zaista je ovo pozitivan primjer koji bi trebalo da slijede i sve druge općine. Ovo je već druga godina kako naši povratnici od Općine Novi Grad dobijaju neku vrstu pomoći, za popravku puteva, vodvoda, električne energije, a ove godine ćemo nabaviti jedno vozilo koje će služiti ljudima za prevoz maline, onima koji se već održivo bave poljoprivrednom proizvodnjom u našoj općini, rekao je Mašić.
Općina će pomoći i obnovu džamije u selu Međuriječje u Opštini Rudo, a ugovor je potpisao Mustafa Bašić, predsjednik Medžlisa IZ Opštine Rudo, koji je naglasio da ovo nije prvi put da ova lokalna zajednica pomaže povratnike.

DUO PEGLA : Mi imamos mnogos problemos

DUO PEGLA Mi imamos mnogos problemos _ 002

NEOSTVARENI PRIHOD : Umjesto gubitka od 23.000.000 KM, EP BiH je mogla imati dobit od 40.000.000 KM!!!
KAKO JE ELEKTROPRIVREDA BiH POTONULA U MILIONSKI GUBITAK
Radončićev pulen, Džemo Borovina, prodavao struju Aluminiju po 33, a kupovao na berzi po 120 eura!
Elektroprivreda BiH namjeravala je šestomjesečni gubitak od 23 miliona KM pokriti povećanjem cijena struje domaćinstvima. Kako je EPBiH umjesto dobiti od oko 40 miliona KM potonula u gubitak od oko 23 miliona KM.
Kada je sredinom novembra protekle godine, potpisan Ugovor o isporuci električne energije između Elektroprivrede BiH i Aluminija Mostar, direktor mostarske firme Mario Gadžić oduševljeno je u javnom saopćenju naveo kako je sklopljen „povijesni ugovor“.

Ništa u tom ugovoru nije povijesno osim povijesno niske cijene po kojoj je EPBiH prodala struju mostarskom kombinatu, a zbog čega je prvih šest mjeseci 2017. godine poslovala s rekordnim gubitkom od oko 23 miliona KM! Taj gubitak izravna je posljedica skandaloznog ugovora koji je EPBiH potpisala s Aluminijskim kombinatom za prvi i drugi kvartal 2017. godine.

DUO PEGLA Mi imamos mnogos problemos _ 001
Najveće zasluge za ovaj ugovor, koji je EP BiH odveo u gubitak, pripadaju Džemi Borovini, izvršnom direktoru u EP BiH za trgovinu i snabdijevanje, koji je na tu funkciju došao kao kadar Radončićevog SBB-a, te Mariju Gadžiću, direktoru Aluminijskog kombinata Mostar, koji se tu obreo kao kadar Čovićevog HDZ-a.
Ugovor sa Aluminijskim kombinatom Mostar, sklopljen u novembru protekle godine, odnosi se na prvi i drugi kvartal ove godine. Za prvi kvartal ugovorena je cijena od 37 eura po megavat-satu (MWH), a za drugi kvartal od 33 eura po megavat-satu. I u prvom i u drugom slučaju prodajna cijana je niža od prozvodne koja izosi oko 44 eura po megavat-satu, pa je već tada bilo jasno da će EPBiH potonuti u gubitak.

DUO PEGLA Mi imamos mnogos problemos _ 003
Naravno, niko u EP BiH nije prije potpisivanja tog ugovora pogledao dugoročne vremenske prilike i razmišljao o niskim temperaturama i iznimno lošoj hidrologiji te stabilnoj anticikloni u Njemačkoj, bez vjetra. Nepovoljne vremenske prilike za posljedicu su imala povećanje cijena na berzi za nekoliko puta. Cijena električne energije na mađarskoj berzi HUPEX za januar 2017. godine je bila u prosjeku preko 90 eura za megavat-sat a kasnije i 140 eura! Dakle, cijene po kojima je EP BiH prodala struju Aluminiju višestruko su niže od tržišnih!

DUO PEGLA Mi imamos mnogos problemos _ 004

Otvoreno pismo Baji Ronhillu : Klekni, kao što si klečao pred mojim drugarima kada su ti oteli “Ronhill”

Otvoreno pismo Baji Ronhillu

Blažo Stevović, predsjednik Alternativnog kluba Trebinje, se otvorenim pismom obratio predsjedniku bosanskohercegovačkog entiteta rs Miloradu Baji Ronhillu Dodiku.
Pismo u nastavku prenosimo u cjelosti:

S tobom nemamo potrebe da se dopisujemo, ali imamo potrebe da ti damo do znanja da tvoji pokušaji ubistva Blaža Stevovića i protjerivanja naših članova neće uspjeti.
Pročitali smo igru tvog biskupa Grigorija, koji je sa tvojim sikstincem Lukom Petrovićem imenovao za direktora bolnice u Trebinju Vasu Mijanovića, najurivši pri tom čestitu i poštenu ženu Zdravku Vreću. Doveli ste marsovca, čija je jedina referenca u životu da je vatreni navijač Tuđmanovog Partizana i da se par puta slikao sa Tomislavom Toletom Karadžićem.
Iako dva mjeseca sa žestokim bolovima, povraćanjima i malaksalosti tražim da me pregledaju i daju uput, ne uspijevam, pa se moram potucati po regionu, da mi svaki put život spašavaju svi osim Dodikovih Srba.
Milorade, upozoravamo te da trebinjsku bolnicu nisi ti donio iz Laktaša u Trebinje, niti Grigorije iz Vareša. Nije ni Petrović sa trebinjskih brda, a ni Mijanović sa svog malog sela. Ne uzimaj što ti ne pripada. Miči ruke sa Hercegovine. Evakuiši tvoje jezuite iz Elektroprivrede i Hidroelektrana. Imaćeš žestoke proteste. Dići ćemo Hercegovinu i otkloniti malignitet iz Bosne i hercegovačke izdajnike. Zna narod ko si, šta si i ko su ovi što te zastupaju.
Moja je, ispostavit će se, najveća greška što sam ti u dva navrata spašavao glavu i umalo poginuo kada te NATO doveo na vlast u RS. Pucali na mene Krajišnikovi ljudi. Onog Momu s kojim se sada ližeš. Sretka Kalinića nisam trebao primjećivati, a kada si zakrvio s Momom Mandićem, trebao sam kulirati. Gore je pod tobom preživjeti jedan dan nego pod Turcima 500 godina.
Da rezimiram, ostavi Hercegovinu. Daj nam da se liječimo u Trebinju i gdje mi hoćemo. I ne ulazi u sukob sa mnom. Izvini se, klekni, kao što si klečao pred mojim drugarima kada su ti oteli „ronhil“ u Srbiji. Sve se, Mile, zna! Kuku onom narodu kojeg ti vodiš.
I tuži me, ako smiješ, što ti u lice govorim da si Hrvat i katolik. Volio bih da završimo na sudu. Donesi sto dijagnoza. Neće ti biti od pomoći. Nisam ti ja Mladen Bosić. Dostavi narodu informaciju kako si mi preko Radomira Jovičića, Grigorija, Zubca, Božidara Vučurevića i ekipe htio ubiti 2014. u akciji kodnog naziva ANA. Neka se zna zašta tebi služi MUP RS-a!

(focanskidani/Faktor)

Anel Maglajlija sanja o povratku svojoj Drini: Više bih volio sa 10 KM u džepu biti u Goraždu nego sa 1.000 eura u Njemačkoj

Drina - Foča

Kad sam nakon dugo vremena ugledao Drinu, sebe sam zapitao čemu sve ovo. Šta ću ja tamo i šta će meni išta kad tamo nemam ništa? Kad se moram čuti s prijateljem pa obojica da gledamo u naše kalendare i tražimo termin kad ćemo popiti kafu. Je li to život!? Da imam pare u džepu, a ne znam kud ću. Tvrdim da je bolje 10 maraka u džepu u Goraždu, s ljudima popiti kafu i ispričati vic nego 1.000 eura u Bohumu – govori Maglajlija.

anel u foči

Tri mjeseca ljetnog odmora Anel Maglajlija iskoristio je za posjetu svojoj Drini i Ćehotini. Na obali rijeke kraj koje je odrastao vratile su se uspomene i javila želja da njegova konačna adresa bude upravo tu.

anel u goraždu

– Kad sam nakon dugo vremena ugledao Drinu, sebe sam zapitao čemu sve ovo. Šta ću ja tamo i šta će meni išta kad tamo nemam ništa? Kad se moram čuti s prijateljem pa obojica da gledamo u naše kalendare i tražimo termin kad ćemo popiti kafu. Je li to život!? Da imam pare u džepu, a ne znam kud ću. Tvrdim da je bolje 10 maraka u džepu u Goraždu, s ljudima popiti kafu i ispričati vic nego 1.000 eura u Bohumu – govori Maglajlija.

Foča 2017
Foča – Sastavci

Najteža godina

Odrastao je na obalama Drine i Ćehotine, rastao uz spustove niz rijeku na šlaufu te uz nogomet u kojem je cijeli svoj život. – Znalo se – tu su mala i velika raja, pa je bila borba ko će zaigrati za veliku raju, jer tek onda ideš na probu u Sutjesku – prisjeća se Maglajlija. Sa 17 godina trebao je zaigrati za Osijek, ali nostalgija za domom i roditeljima vratila ga je kući. Nakon služenja vojnog roka upisao je fakultet i trenirao u FK Sarajevo, ali je posuđen tadašnjem Radničkom iz Goražda. – Tu sam proveo oko dvije i po godine sa strašnim igračima poput Begovića, Sarajlića, Nalbantića, Kukavice, Ahmetovića, Mojovića i drugih. Imao sam peh da je jedno vrijeme taj klub trenirao moj otac i bilo mi je teško igrati kod kuće. Mislim da je ta 1990. godina možda i najteža u mojoj karijeri – priča ovaj Goraždanin. Iako je zvanično bio član tog kluba, za Sarajevo nije odigrao nijednu utakmicu. U maju 1992. odlazi u Beograd, jedini grad u koji je mogao iz ratnog Sarajeva. Nakon nekoliko sedmica iz Beograda ide dalje u Makedoniju. Igrao je za makedonske i turske klubove, a u Bursasporu je bio saigrač slavnom Hakanu Šukuru. Centarfor iz Foče igračku karijeru završio je rano, u 28. godini, u njemačkom Hilsu. – Po tim njihovim terenima, s plastičnom travom, ni koljeno, ni peta nisu mogli izdržati. Bilo je povreda, mrcvario sam se i odlučio prestati igrati – kaže Maglajlija…

Foča 2017 _ 006
Foča – Han Mehmed paše Kukavice u nestajanju – do njega je Sahat kula Mehmed paše Kukavice

Analize protivnika
U Bohumu je otvorio kafić i bavio se trgovinom sportske opreme. Dobio je potrebne UEFA-ine licence i sedam godina proveo u Borusiji iz Dortmunda, gdje je stvarao školu fudbala ovog kluba, a već pet godina je član uprave drugoligaša Bohuma. – Zadužen sam za analize protivnika. Ranije pogledam utakmicu protivnika i treneru preporučim taktiku. Preporučim i dobre igrače. Jedna čitava ekipa Bosanaca prošla je kroz probne treninge, posljednji je tu bio Zahirović – pojašnjava Maglajlija. Oženjen je Sarajkom Elmom, s kojom je nedavno dobio kćerkicu, a iz prvog braka ima sinove Isaka i Tarika. Pored mogućnosti koje mu pruža život u Njemačkoj, Bosna mu je u srcu, pa i danas vozi Golf proizveden u Tvornici automobila u Sarajevu. Na kraju priznaje da je, uprkos svemu, budućnost njegove porodice i djece u Njemačkoj izvjesnija, pa je to i jedini razlog zbog kojeg će povratak u BiH još koju godinu ostati velika želja. Iskustva iz Bundeslige Anel bi želio pomoći Goraždu, Sarajevu, Želji iskustvima iz Bundeslige, povezati njemačke i bh. nogometne saveze, a na promociji BiH i njenih ljepota stalno radi. – Kod Nijemaca još postoji kočnica zbog rata i političke situacije u BiH danas. Oni znaju da je korupcija ogromna, a na nekim sastancima pitali su me je li istina da se tu okupljaju ekstremisti. To stvara neku blokadu. Znam čovjeka koji je odustao od pokretanja škola fudbala s balon salama u Bosni samo iz tog razloga. To je velika šteta, jer mnogo toga moglo bi se uraditi – ističe Maglajlija..,
A. BAJRAMOVIĆ
avaz

DEMISTIFIKACIJA SFRJ : Jugoslavenska agrarna reforma – Politika siromašenja Bošnjaka

Jugoslavenska agrarna reforma – Politika siromašenja Bošnjaka _ 001

Seljaci Srbi postajali su vlasnici zemljišnih kompleksa koje su dotada obrađivali, smatra dr. Husnija Kamberović

Na današnji dan prije 67 godina Privremena Narodna skupština Demokratske Federativne Jugoslavije donijela je Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji kojim je oduzet “višak zemlje i poljoprivredne imovine od kulaka, crkve, manastira i nezemljoradnika”.

Jugoslavenska agrarna reforma – Politika siromašenja Bošnjaka

Nakon agrarne reforme iz vremena Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevine Jugoslavije kada je Bošnjacima u Bosni i Hercegovini oduzeto oko 1,85 miliona dunuma najbolje zemlje, bio je to nastavak politike siromašenja i ekonomskog slabljenja bošnjačkog naroda.

S tim ocjenama danas se slažu i ugledi bosanskohercegovački historičari.

Prema ocjenama akademika Muhameda Filipovića, socijalistička Jugoslavija je Bošnjacima u BiH uzela dodatnih 600.000 dunuma zemlje. On je, također, ranije iznio podatke prema kojima su u tom periodu Bošnjacima nacionalizacijom oduzimane i kuće, radnje, tvornice… Na taj način su ostajali bez ogromnih bogatstava, što se kasnije odražavalo na njihov ukupni položaj unutar BiH.

Jugoslavenska agrarna reforma – Politika siromašenja Bošnjaka _ 009

Direktor Instituta za historiju prof. dr. Husnija Kamberović u razgovoru za agenciju Anadolija (AA) objašnjava da je, nakon što je jugoslavenska Privremena narodna skupština jednoglasno 23. augusta 1945. donijela Zakon o agrarnoj regormi i kolonizaciji, sličan Zakon 5. januara 1946. donijela i Narodna skupština Bosne i Hercegovina.

U provedbi agrarne reforme u Bosni i Hercegovini, napominje profesor Kamberović, stvoren je zemljišni fond površine 1.345.129 dunuma (134.513 ha), a od toga 1.063.769 dunuma (106.377 ha) obradivog i 281.360 dunuma (28.136 ha) šumskog zemljišta.

“Ovom reformom je dokrajčeno postojanje velikih zemljišnih posjeda. Bosanskohercegovački begovi i age, koji su, uglavnom, bili muslimani, najvećim dijelom su već osiromašeni reformama koje je provodila austrougarska uprava, a posebno nakon 1918. godine, kada su im, osim znatnog dijela begluka, oduzeta sva takozvana kmetska selišta, odnosno oni njihovi posjedi na kojima su obrađivači imali takozvano kmetsko pravo. Na taj su način poslije Prvog svjetskog rata većinom seljaci Srbi postajali vlasnici zemljišnih kompleksa koje su dotada obrađivali, iako su ti posjedi bili vlasništvo muslimanskih posjednika”, kaže Kmberović za AA.

Reforma poslije 1945. godine, dodaje Kamberović, imala je negativne ekonomske posljedice jer je poljoprivrednu proizvodnju vratila gotovo na naturalnu seljačku privredu.

“Na selu je, osim toga, od januara 1949. otpočela i ubrzana kolektivizacija, čija je ideološka osnova duboko ukorijenjeno shvatanje da se nezavisnim, individualnim poljoprivrednim gazdinstvima reproducira kapitalizam na selu. Mada je ovaj strah od kapitalizacije društva koja bi dolazila sa sela bio velika zabluda, budući da je u čitavoj modernoj povijesti ekonomski i društveni razvitak uvijek potjecao iz gradova i industrije, a ne sela i poljoprivrede, on je, ipak, odredio osnovne pravce privrednog razvoja Jugoslavije, pa i BiH, čija bi se ideološka osnova mogla svesti na najjednostavniju formulu: strah od kapitalizacije društva, koja bi prodirala sa sela i nastojanje ’’socijalizacije’’ društva kroz industriju”, tvrdi Kamberović.

Jugoslavenska agrarna reforma – Politika siromašenja Bošnjaka _ 002

Tako se, nastavlja on, forsirana industrijalizacija postavila naspram razvoja agrara. Uvjerenje da će razvijena industrija u kasnijoj fazi pomoći razvoj agrara nije bilo uvjerljivo za seljake. Zbog toga je dolazilo i do raznih seljačkih pobuna, pri čemu je Cazinska buna iz 1950. godine ostavila posebnoga traga.

Cazinsku bunu historičari smatraju direktnom posljedicom loše agrarne politike u socijalističkoj Jugoslaviji.

Naime, u noći između 5. i 6. maja 1950. godine, stanovnici oko 20 cazinskih i sela iz okolice Velike Kladuše i Slunja, pobunili su se protiv načina otkupa i oporezivanja poljoprivrednih proizvoda.

Približno 720 učesnika pobune smatrali su nepravednim metode koje je tadašnja vlast upražnjavala prilikom otkupa poljoprivrednih proizvoda. Sam odnos vlasti prema njima, smatrali su, bio je loš.

Cazinska buna je događaj koji je u historiji zabilježen kao jedina organizirana i u krivi ugušena pobuna protiv vlasti bivše Jugoslavije. U prvom valu gušenja pobune vlasti su ubile 14 seljaka, a 15 njih je kasnije osuđeno na smrt i strijeljano. No, i kasnije posljedice po lokalno, uglavnom bošnjačko stanovništvo, bile su užasne.

Jedan od rezultata gušenja Cazinske bune bilo je i kolektivno iseljavanje lokalnog stanovništva cazinske i velikokladuške općine u Srbac. Tako je iseljeno 114 porodica s oko 700 članova.

Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji od 23. avgusta 1945. godine propisan je agrarni maksimum od 35 hektara obradive zemlje po jednom zemljoradniku. Na osnovu tog Zakona dobiven je zemljišni fond od oko 1.600.000 hektara koji je podijeljen na oko 180.000 mjesnih interesenata, 70.000 bezemljaša i oko 66.000 kolonista. Jedan dio zemlje predan je poljoprivrednim dobrima i različitim ustanovama.

Sljedeći korak agrarne reforme predstavljao je Zakon o poljoprivrednom fondu opštenarodne imovine iz maja 1953. godine, koji je snizio agrarni maksimum na samo 10 hektara, a dobivenu zemlju dodijelio poljoprivrednim organizacijama, to jeste zadrugama i državnim dobrima, što je izazvalo dodatne posljedice po seljake u Jugoslaviji.
Faruk Vele
Anadolu Agency (AA)

 

Vidi:

SFRJ : MITOVI I LEGENDE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/12/sfrj-mitovi-i-legende/

DEMISTIFIKACIJA SFRJ : Skenderija je napravljena na vakufu Skender-paše
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/30/demistifikacija-sfrj-skenderija-je-napravljena-na-vakufu-skender-pase/

SFRJ ZABRANE I CENZURE : Ovdje Washington – govori Grga Zlatoper (VIDEO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/29/sfrj-zabrane-i-cenzure-ovdje-washington-govori-grga-zlatoper-video/

DEMISTIFIKACIJA SFRJ : Jugoslavenska agrarna reforma – Politika siromašenja Bošnjaka
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/25/demistifikacija-sfrj-jugoslavenska-agrarna-reforma-politika-siromasenja-bosnjaka/

New York Times iz 1986. o Jugoslaviji: Milioni uhljeba na bolovanju, rade tri sata, država u haosu živi na strani kredit
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/04/new-york-times-iz-1986-o-jugoslaviji-milioni-uhljeba-na-bolovanju-rade-tri-sata-drzava-u-haosu-zivi-na-strani-kredit/

Veliki Žep je podzemno sklonište bivše JNA, nekoliko kilometara udaljen od Han Pijeska
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/18/veliki-zep-je-podzemno-skloniste-bivse-jna-nekoliko-kilometara-udaljen-od-han-pijeska/

TAJNI TITOV BUNKER IZ 1954 u Skopskoj Crnoj Gori
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/20/tajni-titov-bunker-iz-1954-u-skopskoj-crnoj-gori/

 

SFRJ : Te sretne godine kad smo svi bili milijarderi
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/18/sfrj-te-sretne-godine-kad-smo-svi-bili-milijarderi/

 

25 godina od noći kada je gorio simbol Sarajeva

U noći sa 25. na 26. august 1992. godine zapaljena je Vijećnica,a u požaru je nestao Katalog Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine, oko 80 posto knjižnog fondai dokumenata koji svjedoče o historiji BiH.

25 godina od noći kada je gorio simbol Sarajeva

U noći 25. na 26. avgust 1992. godine, snage Vojske Republike Srpske su zapalile jedan od simbola grada Sarajeva i Bosne i Hercegovine, Gradsku vijećnicu. U vatrenoj stihiji je nestao Katalog nacionalne i Univerzitetske biblioteke BiH, oko 80% bibliotekarskog fonda i dokumenata koji svjedoče o historiji BiH. Nakon granatiranja izbio je i požar koji je gotovo u potpunosti uništio unutrašnjost vijećnice. Barbarskim činom nepovratno je nestalo preko 1,5 milion knjiga i dokumenata, što predstavlja 3. najgori barbarski čin u historiji čovječanstva, odmah nakon nacističkoj uništenja biblioteka u Poljskoj u periodu Drugog svjetskog rata i nacističkog paljenja knjiga u njemačkim bibliotekama.

priredio:Kenan Sarač

Oj Trebinje,Trebinje kad me opet vidiš…: “Aerodrom “Trebinje” biće operativan naredne godine – izjavio je Baja prije osam godina

Oj Trebinje,Trebinje kad me opet vidiš... _ 003

“Aerodrom “Trebinje” biće operativan naredne godine, bez obzira na to da li će biti zainteresovanih koncesionara za taj projekt ili će ga vlada sama realizovati,” izjavio je Milorad Dodik.
Ups, stara izjava. Tačnije, stara cijelih osam godina.

Oj Trebinje,Trebinje kad me opet vidiš... _ 002
“Naša je ideja da tamo napravimo aerodrom i od toga se neće odustati, bez obzira na to koliko to nekome bilo za podsmijavanje”, ustvrdio je u izjavi novinarima u Banjoj Luci. Imamo razgovore s nekim ljudima. Vjerujem da ćemo u dogledno vrijeme tamo imati konkretne aktivnosti i uraditi aerodrom”, kazao je Dodik, ali 2014. godine, a dogledno vrijeme se još uvijek ne nazire.
Ipak, predsjednik RS ne posustaje. Prije nekolik dana, nova posjeta Trebinju i nova priča o aerodromu.

Oj Trebinje,Trebinje kad me opet vidiš... _ 004
“Gradićemo aerodrom u Trebinju sa Rodoljubom Draškovićem. Predlažem da se novi aerodrom zove po njemu”, izjavio je Dodik, a prenosi Blic, te nakon 10 dugih godina pomjerio stavri sa mrtve tačke. Nepostojeći aerodrom je napokon dobio ime. Zvaće se Rodoljub Drašković.

Oj Trebinje,Trebinje kad me opet vidiš... _ 005
I dok predsjednik nastavlja da se sprda sa građanima juga Srpske i obećava im avione i kamione „Aerodromi RS“ preživljavaju najcrnje dane.
Tačnije „Aerodromi RS“ preživljavaju na slamku dobijajući subvencije Vlade.
Tako su za pola godine dobili 800.000 KM subvencija, bez kojih bi bili u gubitku 633.000 KM.
Inače, dugoročne obaveze ovog preduzeća iznose 5,2 miliona KM, dok je u prvoj polovini prošle godine prikazano 2,4 miliona.

Mile Ronhill _ 012
Preduzeće je opterećeno i sa 2,5 miliona KM kratkoročnih obaveza, ali je ova cifra, u odnosu na prvu polovinu prošle godine, smanjena za oko 300.000 KM.
Uz to, akumulirani gubici i dugovi su toliki da je uopšte upitno dalje postojanje “Aerodroma RS”.

Mile Ronhill _ 011
I pored toga, „Aerodromi RS“ odlučuju se da nakon propale petogodišnje sage sa aerodromom Trebinje i negovog zatvaranja, koja je građane koštala preko milion maraka, ponovo raspišu tender za izradu Strategije razvoja ovog aerodroma.

14

Oj Trebinje,Trebinje kad me opet vidiš... _ 006

Oj Trebinje,Trebinje kad me opet vidiš... _ 001

 

FA FA FA FAŠISTA MOŽEŠ BITI TI : U TOKU SU NOMINACIJE ZA NAGRADU FAŠISTA GODINE

 

U toku su nominacije za nagradu FAŠISTA GODINE. Kandidata ne manjka…

 

Nominirani su (- vidi foto):

FA FA FA FAŠISTA MOŽEŠ BITI TI _ 002

1. Gradonačelnik Venecije Luiđi Brugnaro, nezavisni političar, koji se ponosi time što nije politički korektan, uputio je pretnju…

FA FA FA FAŠISTA MOŽEŠ BITI TI _ 003

2. Sebastijanu Kurcu (27) šest godina nije bilo dovoljno da diplomira prava, ali jeste da zalaganjem u partiji postane državni sekretar, a sada i član vlade Austrije.Bebi ministar bez fakulteta…

FA FA FA FAŠISTA MOŽEŠ BITI TI _ 004

3. Mile Ronhill zvani Baja…

I tu nije kraj…

FA FA FA FAŠISTA MOŽEŠ BITI TI _ 001

 

 

priredio:Kenan Sarač

 

 

Foča: Stradao dok je krčio šumu

Stradao dok je krčio šumu
Dana 23.08.2017.godine u 17,50 časova dežurnoj službi PS Foča prijavljeno je da je u Univerzitetsku bolnicu Foča, vozilom hitne pomoći Doma zdravlja Foča, doveženo beživotno tijelo D.O.(1964) koji je preminuo u vozilu Doma zdravlja Foča prilikom transporta do Univerzitetske bolnice Foča, uslijed zadobijenih povreda (kontuzija abdomena i otvoren prelom desne potkoljenice), koje su nastale kada se na navedenog obrušilo stablo drveta koje je sječeno motornom pilom u mjestu Ostružnica općina Foča. Policijski službenici PU Foča su vršeći uviđajnu radnju na licu mjesta utvrdili da je preminuli D.O. sa bratom D.M. krčio šumu u mjestu Ostržnica, te da je nesrećnim slučajem smrtno stradao. Dana 24.08.2017.godine biće nastavljen rad na dokumentovanju opisanog događaja.

 

 

 

 

 

KOJI FAŠISTA! Luiđi Brunaro, gradonačelnik Venecije : Ko uzvikne “Allahu Ekber” – biti će ubijen!

ĐIBER

Luiđi Brunaro, gradonačelnik Venecije, rekao je da je ovaj grad spreman da se nosi sa teroristima, te poručio da će svako ko uzvikne “Allahu Ekber”, biti ubijen. On je naredio snajperistima da pucaju u svakoga ko počne da uzvikuje frazu koja prevedena sa arapskog znači “Bog je veliki”. On je dodao da je Venecija sigurniji grad od Barselone gdje je prošle sedmice u terorističkom napadu poginulo 14 osoba, a više od 100 povrijeđeno. “Za razliku od Barselone mi držimo ‘podignut gard’ zbog naše sigurnosti”, rekao je Brunaro, nakon čega je dobio veliki aplauz prisutnih. “Ako neko pokuša da se zaleti na Trg Svetog Marka uzvikujući ‘Allahu Ekber’. Reći ću to i na venecijanskom – ‘Ghe Sparemo (upucaćemo ih)”, nastavio je gradonačelnik Venecije. On je potom podsjetio na akciju u martu, kada su četvorica osumnjičenih uhapšeni u Veneciji, koji su planirali da “ubiju stotine turista tako što bi digli poznati most Rialto”. “Oni žele da idu AlJahu, i mi ćemo ih njemu poslati prije nego što naprave bilo kakvu štetu”, rekao je Brunaro, na konferenciji o terorizmu. Nakon konferencije Brunaru je među prvima prišao gradonačelnik Firence Dario Nardela i uzviknuo “Allahu Ekber”, što su zabilježile kamere.

PUCAJ! NE MOŽEŠ MI NIŠTA!
ALLAHU EKBER! ALLAHU EKBER! ALLAHU EKBER! ALLAHU EKBER!
Sve se više i više povlači znak jednakosti između islama i terorizma, a mi ni mukajet?!!! Tako će, eto gradonačelnik Venecije, điber, javno da kaže – kako će svako ko kaže Allahu Ekber biti upucan!
Ovo ne važi ako neko na nekom drugom jeziku kaže “Bog je Najveći”, nego samo na arapskom jeziku, dakle, samo muslimani ne smiju  reći da je Bog velik(?)!!!
Otvoreni lov na muslimane već je davno počeo,  a muslimane to još uvjek nimalo ne zanima.
ALLAHU EKBER! ALLAHU EKBER! ALLAHU EKBER! ALLAHU EKBER!
PUCAJ! NE MOŽEŠ MI NIŠTA!

 

priredio:Kenan Sarač

 

 

 

 

 

SKRIVANA POVIJEST BOŠNJAKA

SKRIVANA POVIJEST BOŠNJAKA _ 002

Iritiran destruktivnim pisanjem o Bošnjačkoj povijesti od strane Bošnjaka koji su svoje znanje, o Bošnjacima, sticali iz negatorske povijesne literature, pišem ovaj članak koji bi trebao takvima i svima drugima koji imaju stav; da je naša historija pisana iskreno i istinito od naših negatora, te kao takvu interpretiraju Bošnjačkom čovjeku, potaknuti ih na promjenu takvog stava i uputiti na razmišljanje o Bošnjacima koji u kontinuitetu vladaju Bosnom od njenog začetka u III. stoljeću p.n.e. i kasnijim (VII. stoljeće), zaokruženjem-diferenciranjem od ostalih Balkanskih zajednica: Hrvatske i Srbije i samo iz strateških, a ne i kulturoloških razlika i kao geopolitičke zajednice u centralnom Balkanu-Ilirikumu, da je Bosna kao država, a i države njenog okruženja, uvijek uspostavljana na Monoteizmu, jer su od početka uspostavljanja teokratija u III.stoljeću p.n.e.od strane Alexandra Makedonskog pa do konca XVII. stoljeća sve države Balkana bile monoteističke teokratije i vladanje je bilo na vjerskoj osnovi .
Bosna, Hrvatska i Srbija su kao islamske teokratije nastajale od polovine VII. stoljeća, a kroz avarski model organizovanja i tada se one i diferenciraju kao zasebne političke zajednice iz lakšeg organizovanja naroda, ali i vojnoorganizacionih razloga.
Niti jedna od ovih zemalja nije kroz srednja stoljeća osvajana od Turske, jer za osvajanjem, od strane muslimana, nije bilo ni potrebe, jer su sve tri bile islamske teokratije. Njihovo udruživanje bila je neophodnost, jer udruženi mogli su se lakše suprostaviti nadirućim evropskim katolicima, jer katolici pod voćstvom papa nastoje Evropu očistiti od onih drugih vjernika, kako ih oni nazivaju, sa svog aspekta vjerovanja, hereticima.

SKRIVANA POVIJEST BOŠNJAKA _ 005
Dakle, udruživanje muslimana Balkana u cilju zajedničke odbrane od evropskih katolike bila je neophodnost i to udruživanje bilo je itekako potrebno jer bi pojedinačno, vrlo lahko, padali pod katoličku vlast. Na udruživanju muslimana Balkana radili su muslimani Turske u čemu se istuicala porodica Osmanovića koja je kroz sva dalja vremena, iz svog muškog potomstva, davala sultane ove zajednice. Ovako udružene Balkanske islamske države u Osmanbsko carstvo imale su mogućnost jače odbrane i tako su uspijevale Hrvatska do 1683. a Srbija i Bosna do 1878.
Hrvatska je prestala biti islamska nakon 1689. godine osvajanjem Hrvatske od strane evropskih kršćana-katolika, a Srbija zvanično postaje pravoslavna nakon 1878. godine, ali nezvanično i nešto prije 1862. godine, po dogovoru Rusije i Porte, kada je njenio autohtono stanovništvo-Srbi muslimani, jer po njima je Srbija i dobila naziv, morali iseliti i napustiti teritorije Smederevskog sandžaka. I Bosna je, kao takva-islamska, prestala bitisati 1878.godine kada su Bošnjaci, kao državotvorni narod Bosne, a kao islamiti, prvi put poklekli i morali prepustili vladanje Bosnom katoličkoj Austrougarskoj i opet po dogovoru sa Portom. I sve se to dešavalo tako što je kršćanska Evropa nastojala obezbjediti zacrtani cilj: Evropa je kršćanski kontinent.

SKRIVANA POVIJEST BOŠNJAKA _ 006
Bošnjaci, kao narod, su gradili svoju državu Bosnu i isključivo sami, a kroz osmanski period bili su udruženi sa ostalim muslimanima Balkana, a tek od 1878. godine Bosanski katolici i Bosanski pravoslavci postaju njeni konstitutivni narodi.
Dakle, Bosnu je dva milenija gradio njen rodni narod-njeni Bošnjaci, a u zadnjih 138 godina u Bosni su konstitutivni Hrvati i Srbi, ali je oni više razgrađuju nego utemeljuju. To rade iz razloga jer su svjesni da je Bosna kao država nastajala zahvaljujući Bošnjacima monoteistima-muslimanima, a ne njima-kršćanima.
Bošnjaci, danas, ne negiraju prava Hrvatima i Srbima da odlučuju o Bosni, ali ne kao teritoriji Hrvatske ili pak Srbije, jer Bosna je povijesna kategorija i uvijek zasebna od Hrvatske i Srbije jer Bošnjaci su je i gradil.
Bio je i pokušaj osvajanja Bosne od strane evropskih katolika i ranije od 1878. godine, a to je bilo naročito izraženo nakon 1683. godine kada su nakon Bečkog rata, kao islamske regije, poklekle Slovenija sa Istrom, Slavonija, Mađarska, Južna Austrija te Lika, a Dalmacija nakon i tokom Kandijskog rata 1645.godine. Kršćani su nakon 1683. Godine upali i u Bosnu, okupirali krajinu sa Bihaćem, osvojili Jajce i iz njega protjerali muslimane.
Kršćani Evrope su 1737. godine pokušali dokusuriti sa Bosnom. Krenuli su sa sjevera i zapada u njeno osvajanje.

SKRIVANA POVIJEST BOŠNJAKA _ 003
Međutim, Bošnjaci su, pod voćstvom Ali paše Hećimovića, organizovali svoju odbranu, te bitkom, za Bosnu, pod Banjalukom zaustavili katoličko napredovanje i u kontraofanzivi vratili, ponovo, Krajinu sa Bihaćem njenom Bošnjačkom narodu, a istovremeno to se desilo i sa Jajcem.
U Bihaću i Jajcu ostali su tragovi katoličkog osvajanja ova dva Bošnjačka grada tako što su, kao i svuda odakle su prognali muslimane, njihove sakralne objekte pretvarali u crkve. Tako su uradili i sa džamijama u Bihaću i Jajcu da bi kroz konstruisanu povijest u Jugoslavijama nama objašnjavali da su to bile crkve, da su ih muslimani pretvorili u džamije i, kao, oni ponovo vratili u crkve.
Na godinu, u avgustu, je 280. godišnjica najznačajnije bitke Bošnjaka za Bosnu, jer da su te godine poklekli niti bi bilo Bosne a niti Bošnjaka. Bilo bi nas kao danas što u Hrvatskoj ima na stotine hiljada pokatoličenih potomaka Hrvata muslimana.
I zato je Bošnjačka povijest grandiozna, a mi je neznamo, jer nam se ne predočava onako kako je življena nego onako kako to naši negatori pišu.
Ni tada, kada je Austrougarska ukinula Bosnu kao državu, koncipiranu na šerijetu, Bošnjaci nisu isključeni iz njene organizovanosti u novom konceptu Bosne kao nacionalne države Bosanaca, jer je tada Bosna ustanovljena kao nacionalna država njenih građana koji su svoj kulturološki identitet uspostavljali kao muslimani, katolici i pravoslavci. Tada Bosna postaje nacionalna država Bosanaca tri konfesije i to će trajati od konca XIX i početka XX stoljeća kada Srbi i Hrvati kao državotvorni narodi susjednih država osjećaju da će doći do geostrateških promjena na Balkana, a kako je Evropa uspostavila svoju teoriju o Evropi kao kršćanskoj zajednici i da muslimanima na Balkanu nije mjesto vladanja u državama, oni će se i uklapati u taj koncept. Tada počinje ideološka borba Hrvata i Srba oko toga čija će biti Bosna, a na tim osnovama traže se i koje kakva prava, jednih i drugih, na Bosnu i tada počinje pisanje lažne Bosanske povijesti.

SKRIVANA POVIJEST BOŠNJAKA
Tada njenom rodnom narodu-njenim Bošnjacia, a kao islamitima, negira se sve od toga da su narod do toga da su prozeliti i da po tom osnovu nemaju povijesna prava na Bosnu. Tada se uspostavlja i teorija o bosanskim pravoslavcima kao narodno Srbima, a bosanskim katolicima kao narodno Hrvatima, jer su na taj način mogli lakše ostvarivati svoje ciljeve oko toga da je Bosna, u povijesnom smislu vlasništvo, ili jednih ili drugih, jer će pokrenuti teoriju o Bošnjacima kao etničkoj skupini koja je iz određenih razloga prihvatila Islam kada je, kao, Turska Bosnu osvojila, a da su ranije narodno bili ili Srbi ili Hrvati, ali kao k(h)rišćani.
Ta teorija o Bošnjacima kao prozelitima je i danas aktuelna i tu teoriju zastupaju i naši povjesničari te je nama interpretiraju i zato tvrdim da moj narod ne poznaje svoju življenu i istinitu prošlost.
A, da znaju da iz iste teorije, o Bošnjacima kao prozelitima, Bošnjaci nisu narod, jer iz takve teorije proizlazi da nisu stvarali svoju Bosnu, nego upravo da smo ono što o nama pišu naši negatori, a to je da smo etnička skupina.
I sva ta pisanja Bošnjačke povijesti od strane naših negatora nije bilo povijesno, nego ideološki u cilju ukidanja Bosne kao povijesne tvorevine Bošnjaka islamita u kršćansku povijesnu matricu ”Evropa je povijesno kršćanska”.
Kako se odvijala teorija o nepostojanju Bosne, tako se i u praksi očitovalo, jer nakon I. Svjetskog rata kada zemlje Srednjeg Balkana postaju jedna država u toj tvorevini nema Bosne kao države i njenog rodnog naroda-Bošnjaka jer se i Balkanski kršćani uklapaju u koncept da je Evropa povijesno kršćanska a da su Bošnjaci tu Turski recidiv.
Bosnu svojataju i jedni i drugi kao svoju teritoriju i zato se Bošnjaci negiraju kao narod i pripisuje im se odrođenje od, kao, matičnih naroda Srba i Hrvata i za njih postaju etnička skupina jer su kao ostavili svoju staru vjeru, a, kao, okupacijom ovih krajeva od Turske primili Islam.
Ne tvrdim da je Bosna u ranija vremena nosila svoje današnje ime, ali sve promjene koje su se u njoj dešavale, pa i naziv, pratio je i njen povijesni narod, njeni Bošnjaci i uvijek na istoj duhovnosti.
Ovo moje pisanje proisteklo je iz serjozne i podrobne analize stanja Bošnjačke svijesti, o nama samim, kroz prizmu povjesti koju smo u zadnjih 100-tinjak godina učili, koju smo revnosno interpretirali, a koju i danas revnosno interpretiraju svi oni koji su zaduženi za rad na bosanskoj povijesti. Učeni smo u proteklim vremenima, u Jugoslavijama, o sebi od naših negatora kada nismo ni mogli ništa da kažemo a niti da promijenimo, do samo potvrđivati to što su o nama pisali i govorili oni-naši negatori.
I zato, naše povijesti što se tiče i našeg znanja o istoj, mi smo na najnižoj stepenici.
A zašto je to tako?
Razloga je više, a najbitniji razlog je to što smo u proteklih 100-tinjak godina svoju povijest učili od onih koji su nas negirali, a oni koji bi trebali da nas usmjere na pravi put tj. oni koji su najmeritorniji da nas upute u našu življenu povijest-naši povjesničari i dalje podržavaju sve te povijesne konstrukcije o nama Bošnjacima.
Trebalo bi; da je to vrijeme iza nas, a nije. I dalje radimo po uhodanim programima.
Povijesno, naš-Bošnjački kontinuitet uspostavljanja Bosne kao naše države je osporavan, a naše utemeljenje u Bosni sa Bosnom , i dalje se negira, a to je itekako važno-najvažnije u održavanju naše državnosti.
Nadati se da će doći, drugo, povoljnije vrijeme za Bošnjake, te da će naše mlađe snage koje neće biti opterećene predrasudama i nametnutom poviješću sve te nesuvislosti koje su nam pripisivane i koje su nas dehistorizirale odbaciti i da će poći serjozno raditi na našoj Bošnjačkoj, ali življenoj povijesti i eksponirati istinu o Bošnjacima.
I napominjem, da Bošnjaci ne negiraju Hrvatima, a niti Srbima, danas, njihovu konstitutivnost u Bosni u ravnopravnim odnosima kao i Bošnjacima, a ovo što pišem nije njihovo negiranje nego povijest o stvaranju Bosne kao države njenog rodnog naroda njenih Bošnjaka. I samo da naglasim da je to povijest , a ne politika.
Osnova povijesti, na kojoj bi Bošnjaci trebali zasnivati svoju življenu povijest nije Kršćanstvo ili koje kakvo krivovjerje, a koje nam, kao našu osnovu, serviraju naši negatori, nego sasvim suprotno Monoteizam, koji se ne prezentuje kao osnova Bošnjačke povijesti, nego konstrukcijama i ono podvodi pod kršćanstvo.
Pišem za one Bošnjake koji razmišljaju, koji žele i koji hoće da znaju svoju istinsku Bošnjačku povijest. Dakle, za one koji su svjesni da im povijesni negatori nisu mogli biti oni iskreni povjesničari, koji bi im pisali povijest, te da isti ne mogu biti ni oni od kojih ćemo i dalje učiti, jer znam, da među Bošnjacima, i to historičarima, ima većina onih koji su stičući svoje znanje iz povijesti ubijeđeni da je to sve što ”znaju” istina, jer osnova na kojoj formiraju svoj sud, o svom znanju, je ista, kao i ona na kojoj nam i negatori pišu.
I što je žalosno, ne žele da mijenjaju svoj stav o našoj prošlosti i ubjeđuju i nas, koji smo svjesni svih tih konstrukcija, da je to što ”znaju” o Bošnjacima, istina. I pozivaju se uvijek na neke izvore, a manje više svi izvori koji negiraju Bošnjaka kao monoteistu su krivotvoreni. I sam dr. F.Rački, koji je, za naše prilike, pionir ovog načina-metpodologije izučavanja povijesti, piše da je takvih krivotvorenih izvora odbacio na stotine. Rački je radio sredinom XIX stoljeća, a odbacuje falsifikate koji su od ranije.
A koliko li je takvih krivotvorina i prošlo ?
Svi dokumenti koji govore tobože o Bosanskoj crkvi, pa o Bošnjacima kao patarenima, ali u oba slučaja kao kršćanskim krivovjernicima, pa o katoličkom krunisanju Bosanskih kraljeva, pa o progonjenju naroda Bosne u ta vremena , pa o Turskom osvajanju Balkana, pa o Bosanskim hereticima, pa o sukobima Bosanskih velmoža, pa o koje kakvim ugovorima sa, kao, katoličkim Dubrovnikom itd. su svi na konstruisanoj-izmišljenoj osnovi.
I svi ovi falsifikovani dokumenti su iz vremena nakon što su u Hrvatskoj nakon 1683. Godine zavladali katolici a sve se iniciralo nakon što je čitav Balkan osim Bosne i Albanije i jednog dijela Turske podpao pod k(h)ršćansku vlast, kada su kršćani Balkana dobili svoje države i kada počinju ispisivati nacionalnu povijest i sva politička gibanja u ovim državama počevši od Alexandrovog perioda, kada se i začinje naša civilizacija, podvode pod matricu ”Evropa je kršćanski kontinent”
Bošnjaci nikada nisu bili nešto drugo po duhovnosti nego monoteisti, a niti su koga proganjali i niti je njih neko mogao prognati, jer su bili vjerski, dakle državnički dobro organizovani, a i njihovo okruženje, u ta vremena, bilo je sa istom duhovnosti i organizovano na istim vjerskim osnovama na Monoteizmu.
Iz tih vremena su i naši sakralni biljezi-stećci, i osim nekih koji su sklonjeni i upotrebljeni kao građevinski materijali, ostali su vidljivi jer ih kršćani nisu rušili kao ostale monoteističke-Islamske sakralne objekte iz razloga što ih nisu dovodili u kontekst Monoteizma-Islama.

I zato; za sve one Bošnjake koji žele da znaju svoju življenu povijest i istinsko znanje o sebi, preporuka; da će to biti jedino ono znanje do koga Bošnjaci sami svojim pregalaštvom mogu doći, a ne da budi suvisli interpretatori svih tih nesuvislisti o Bošnjacima i svojoj povijesti koju su pisali Bošnjački negatori.
Vrijeme je da odbacimo sve napisane nesuvislosti o nama i sve povijesne izvore koje su koristili i pisali naši negatori, a koje su nas dezavuisale, ali i one nelogičnosti koje su pisali i naši Bošnjački povjesničeri koji su se poveli za našim negatorima!
A zašto sve to?
Zato što smo kroz prisutnu-interpretirajuću, kako vole da kažu ”zvaničnu” povijest, povijesno dezavuisani i totalno dehistorizovani, a nama treba istina o nama. Nama treba naša življena povijest koju su živjeli naši predci, koji su na Monoteizmu, a ne na nekom drugom vjerskom učenju gradili i čuvali našu Bosnu, a mi Bošnjaci treba da pišemo i učimo o istoj, te da se dičimo, a ne da s dozom krivnje koju su nam nametnuli naši negatori pišemo o našim predcima, a oni s povijesnog aspekta nisu to zaslužili.
Treba da znamo suštu istinu o Bosni i nama, a ona je;
Bošnjaku Bosnu niko nije na dlanu doni-poklonio, a da je on-taj drugi Bosnu gradio. Nikada u Bosni do 1878. nije bila druga vladavina do Bošnjačka-monoteistička. Bošnjak je svoju Bosnu kroz sve periode njenog razvoja gradio i branio od svih koji su je napadali, a napadali su je oni koji sa Bošnjačkom duhovnošću nisu imali ništa zajedničko, ali su je ovako lijepu htjeli porobiti, i nas prognati ili ako bi ostali u njoj prevjeriti-pokrstiti. Kada to nisu mogli učiniti silom, od prije 100 godina to rade olovkom i eliminišu nas kao utemeljitelje Bosne i sve to na onoj povijesnoj osnovi koju i danas naša djeca uče, a koja nas kao njene graditelje negira.
Dočim, sa Bošnjakom kao monoteistom, u Monoteizmu pa i Islamu, na kome je i zasnivana vlast u Bosni, u Bosni su živjeli i katolici i pravslavci i provodili vlast u međusobnim odnosima u sredinama u kojima su bili brojni, ali na državnom nivou nisu mogli imali vlast, jer je Bosna bila islamska.
Kada su evropski katolici na čelu sa papom Pijo II imali namjeru da Bosnu pokore, polovinom XV. stoljeća, jer su svoje namjere obznanili 1459. u Mantovi, Bošnjaci su udruženi sa ostalim muslimanima Balkana organizovano Bosnu branili.
Ovu povijesnu okolnost-udruživanje muslimanskih država Balkana kršćani će podvesti pod Tursko osvajanje i formiraće se važeći, a lažni, povijesni ”aksiom” o Turskom osvajanju, a da nikakvog osvajanja od strane Turaka nije bilo.
To je jedna od tih najgorih neistina koju su plasirali naši negatori, a Bošnjaci je prihvatili. Tu tvrdnju treba odbaciti i tu je ključ rješenja svih onih povijesnih nedosljednosti koje nas dehistoriziraju: prelazak na islam i slično.
Dakle, nije to bila nikakva okupacija Bosne od Turaka, nego zajednička odbrana muslimana Balkana od katolika. I od kuda onda islamizacija?, kada su Bošnjaci bili muslimani.
Bošnjaci su po religioznosti, i danas, ono što su bili naši predci koji se nikada nisu prevjeravali iz koje kakvih nadri vjera koje izmišljaju naši negatori, jer ne prihvatajući činjenicu da smo kao muslimani živjeli u Bosni ali i u komšijskim zemljama oni nam nameću koje kakve vjere.
Povijesno nas negiraju iz razloga što Bosnu interpoliraju u svoja ozračja, a da smo mi-Bošnjaci tu u Bosni zahvaljujući Turcima koji su kao Bosnu osvajali, a njih progonili i islamizirali.
Međutim, Bošnjaci su autohtoni Evropljani i u genetskoj osnovi Slaveno-iliri, mada je bilo i mijenjanja etno-genetske strukture križanjem sa starim evropskim narodima koji su iz različitih razloga, a najviše vojne prirode, dolazili u Bosnu i tako se mijenjala Slaveno-ilirska etno-genetska osobitost Bošnjaka. Bošnjaci su, kako povijest govori, a ne kako nam serviraju naši negatori, svoje življenje uvijek zasnivali na Monoteizmu.
U periodu dok su živjeli u Dalmaciji i Iliriku, zasigurno na početku organizovanja Alexandrovih država; od konca IV: s. p.n.E. do konca IV. stoljeća n.E. na Aristoteloalexandrovom monoteizmu, a od ovog perioda do polovine VII stoljeća na Arijanizmu, od polovine VII. stoljeća na Avarizmu, u kome je Islam bio vladajuća vjera, da bi od početka XV. stoljeća pa do 1878. godine bili udruženi sa ostalim muslimanima Balkana kroz Zajednicu Islamskih država Balkana-Osmansko carstvo, kada se Bošnjački islamski izricaj ispoljava kroz novu formu islamskog Monoteizma izraženu kroz Hanefizam.
Tada Bošnjak počinje svoj Islam ispoljavati vizuelno nešto drugačije u odnosu na raniji Avarski period i tada se stvara limes, ali ne kao granica između dvije različite vjere, nego različit spoljašnji izražaj iste vjere, ali kroz dvije škole.
Treba znati da je razlog udruživanja muslimana Balkana i Mađarske, kroz srednja stoljeća, prijetnja Evropskih katolika o progonu Balkanskih i Mađarskih muslimana iz njihovih država koje su stoljećima gradili na Monoteizmu, a sada im je izkazana prijetnja da to sve mogu izgubiti.
Katolici sa Zapada nadiru rušeći jednu po jednu Evropsku državu zasnovanu na monoteizmu, a svoju prijetnju prema Hrvatskoj i Bosni kao muslimanskim zemljama , katolici su obznanili na svom kongresu u Mantovi 1459. godine kada se papa Pijo II. izjasnio da će predvoditi katoličku vojsku u nakani da istrijebe tu herezu iz Hrvatske i Bosne.
Ulazeći u Balkanski Islamski komonvelt Bošnjaci nisu kao vjernici nekakve Bosanske crkve prevjeravani-islamizirani, jer su i do tada bili muslimani sa evrobalkanskim islamskim sinkretizmom, ali su ulazeći u Balkanski Islamski komonvelt počeli praktikovati-živjeti Islam kroz novu formu življenja izraženu kroz šerijet, tj. Hanefizam.
Naziv za religiju iz koje su, kao, Bošnjaci prije udruživanja u Balkanski Islamski Komonvelt crpili svoju duhovnost; Bosanska crkva je izmišljen od strane komšija kršćana Hrvata-katolika, kada su u prošlom stoljeću radeći na svojoj povijesti i Bosnu uklapali u tu povijest, a kako Bošnjake muslimane nisu mogli uključivati niti kao katolike, a niti kao pravoslavce, onda su im izmišljali vjeru-crkvu koju nazvaše Bosanska crkva.
Bošnjaci su i danas u Bosni, u svom vatanu, koga su im stari Bošnjaci ostavili, a koga su kroz sva ranija stoljeća gradili na Monoteizmu i od neprijatelja branili i nama ga u amanet ostavili da ne budemo etnička skupina nego Bosanski narod njeni Bošnjaci.
Prihvatajući tvrdnju naših negatora o Turskom osvajanju i islamizaciji te o nekakvoj Bosanskoj crkvi koju su kao praktikovali Bosanski žitelji, naši negatori ostvaruju cilj: Bošnjake-muslimane eliminišu kao povijesne graditelje Bosne, jer ovim tvrdnjama se prekida kontinuitet vladanja Bosnom njenih Bošnjaka muslimana, Bošnjacima se nameće hipoteka napuštanja svoje kršćanske duhovnosti te nasilne islamizacije, negira se njihova Bošnjačka nacionalnost, a i Bosna negira kao država utemeljena od Bošnjaka muslimana.
Nije teško zaključiti; da je skoro sva povijest Bosne, koja nam se plasira, od njenog postanka pa do ulaska u Islamski Komonvelt-Osmansko carstvo, formirana na osnovama povijesti koju su interpretirali kršćanski historičari, te da za osnovu uzimaju kršćansku matricu: ‘’Evropa je kršćanska’’.
Povijest koju su Bošnjaci živjeli od polovine XV. stoljeća do 1878. kroz Zajednicu islamskih država-”turski period” je dobro poznata, ali i tu ima bukadar konstrukcija, a ono što se dešavalo iza ovog perioda je svježe i tu nema težih povijesnih konstrukcija, mada svaka strana ima svoju istinu.
I danas danile čitamo sve te povijesne nesuvislosti o nama koje su nam napisali naši negatori, pa i od Bošnjaka koji se bave našom prošlošću, ali i od Bošnjačkih povjesničara koji, sve to, pisanjem i knjiga i kroz škole protežiraju.
I nikako da se okane, da se prođu takvog pisanja koje negira Bošnjački povijesni kontinuitet u Bosni. Izgleda, teško im je da odbace sve te nesuvislosti o nama koje su pisali naši negatori, da ih nebi u ”naučnom” smislu povrijedili, jer od njih su i učeni.
A, kada je u pitanju povijest, onda jedino valjano i čemu treba težiti je istina i ništa drugo.
Dakle, u cilju uspostavljanja povijesne istine o Bošnjacima, nema tih autoriteta koje ne treba ignorisati ako je njihova interpretacija Bošnjačke povijesti povijesna neistina i konstrukcija.
Bošnjaci, koji o sebi žele da znaju istinu, ali i da im nova pokoljenja o sebi uče istu tu istinu, moraju prihvatiti stav da je došlo vrijeme da se svim tim nesuvislim pisanjima o Bošnjacima od naših negatora, ali i naših citatora jednom stane u kraj. Da svima njma, iz najboljih pobuda, treba dati do znanja da je literatura do koje dolaze i koju koriste, skoro sva, sa negacijskom osnovom prema Bošnjaku. Da je ista prošla kroz matricu ”Evropa je kršćanska”, a koja negira autohtonost nas Bošnjaka u našoj Bosni. I zašto da i dalje truju našu djecu nekorektnim i nesuvislim tvrdnjama o nama.
Npr.: Tvrdnja, da je Turska osvajila Bosnu je izmišljotina nad izmišljotinama. Za ovu nekorektnu tvrdnju se veže još bukadar izmišljotina.
Bošnjački povjesničari i dalje pišu o Turskom osvajanju Bosne. Tu povijesnu konstrukciju-tvrdnju nama nametnuli naši negatori, izmišljanjem Turskog osvajanja i islamizacije, a ne udruživanja muslimana radi odbrane, jer time negiraju kontinuitet Bošnjačkog-muslimanskog vladanja u Bosni.
Na ovaj način napravljen je limes kršćanskog i islamskog vladanja Bosnom. Kao, do dolaska Turaka Bosna je bila kršćanska, a dolaskom-osvajanjem Turaka Bosna postaje islamska.
Bošnjački povjesničari to prihvatili kao povijesnu činjenicu i uče sve Bošnjake da je to povijesna istina, a sve, iz razloga, što su i sami tako učeni, a da sve to tako nije bilo. I što je žalosno, oni i dalje ulažu truda radeći na toj povijesnoj konstrukciji da nam još učvrste to neznanje o nama i dokažu da nismo to što jesmo, nego da smo ono što drugi hoće da jesmo.
I vezano za tu tvrdnju dođe ga da je naš velikan Mehmed paša Sokolović, koji je rođen u vrijeme dok su muslimani nosili narodna imena, sa imenom Baja, bio po tim konstruktorima povijesti kršćanin, te da su mnoge vladarske porodice iz tog perioda, čisto islamske provenijencije, ovakvim konstrukcijama interpolirane u kršćanske. To su Arpadovići u Mađarskoj, Celjski u Bavarskoj. Hrebljanovići i Brankovići u Srbiji. Pavlovići, Kosače, Radakovići u Bosni. Iločki, Šubići, Filipovići u Hrvatskoj. Crnojevići u Duklji. Kastrioti u Albaniji i mnogi drugi.
Prezimena ovih porodica u korijenu su narodna i nisu orijentalnog osnova, jer su nabrojane porodice ili pojedinci evropske provenijencije i zato je kod tih povjesničara otpadala mogućnost da su to muslimanske porodice, a onda još i tvrdnja da u ovom dijelu Evrope nije bilo muslimana do dolaska Turaka ta tvrdnja je dobila svoju legalnost.
Žalosno, ne zbog nas, nego zbog tih porodica, ali i Mehmed-paše Sokolovića, pa Nikole Iločkog, Hercega Kosače i drugih. Nekoga ko se čitav svoj život borio za svoju vjeru-Islam i svoj vatan, jer su bili napadani, interpolirati u kršćane je krajnje licemjerno i neprimjereno, a to nam rade kroz čitavu povijest, a za njima se povode i Bošnjački povjesničari, a sve iz razloga što su tako učeni.
Istina je:
Turska tada nije ništa osvajala, jer Kur'an to ne dozvoljava.
Sura II. Aje 19o.
”I borite se na Allahovom putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu!-Allah,doista, ne voli one koji zapodijevaju kavgu.”
Imperativ ovog ajeta:
I nije se moglo desiti da muslimani organizovano od strane vladara ili na neki drugi način prekrše ovako jasne Kur'anske činjenice; da prvi započinju kavgu te da osvajaju.
Ali se desilo da je Turska organizovala Balkanske muslimane u cilju njihove odbrane od Evropskih katolika koji, u tom vremenu, po Evropi nasilno ruše monoteističke države i progone autohtono evropsko muslimansko stanovništvo.
Dakle, Turska nije u Bosni iz osvajačkih pobuda, nego iz odbrambenih i najdemokratičnijih pobuda, jer je na njena pleća pao teret Balkanskih i Mađarskih muslimana koje je trebalo ujediniti i braniti od nakane evropskih katolika o njihovom progonu ili pokorenju i prevjeri u katoličanstvo.
Iz ove činjenice-tvrdnje jasno je da su u periodu organizovanja Islamskog Komonvelta balkanski narodi većinski muslimani, a ne kršćani, a tako nismo učeni.
To tako nismo učili, i nismo ni mogli, jer plan po kome je rađena pisana historija Bošnjaka, ali i komšijskih naroda Hrvata i Srba, je u kršćanskoj matrici. Po toj matrici; u Bosni su bili kršćani, a Turska je osvajala kršćanske zemlje i zato Bošnjaci muslimani, za sve njih, nisu povijesni vlasnici svoje Bosne, jer su bili neki tamo kršćani, pa bogumili-ali kao kršćani dualisti i slično, te da su zahvaljujući Turskom osvajanju i prevjeri u Islam ostvarili vlast nad zemljom Bosnom.
Evropa, trenutno, jeste sa tim prefiksom-kršćanska, osim Bosne, Kosova i Albanije, ali to tek kada su kroz srednja stoljeća počevši od XII. pa do XIX. u Evropi srušili sve monoteističke države, a narode prognali u Islamske zemlje pa i Bosnu, a ono muslimanskog naroda što je ostalo u tim Evropskim državama moralo se prevjeriti-katolicizirati.
A kako su tek, u pokorenim katoličkim sredinama, prolazili oni koji bi i dalje ispoljavali svoj monoteizam-islam?
Čitali smo kako je inkvizicija kroz srednja stoljeća spaljivala na lomačama tamo neke krivovjernike-heretike, a nismo se pitali zašto su, baš tako, bila stravična ta ubistva?
Zar, samo zato što nisu vjerovali kao katolici i što su bili heretici?
Ne, to heretičko ”krivovjerje” nije bilo povod za ubijanje. Povod je bio sasvim drugi, ali on se prikriva. Prikriva se iz razloga što do tada Evropske države nisu bile utemeljene na kršćanstvu, nego na Monoteizmu. I kada bi se obznanilo da su Evropske države prije nego su na sili uspostavljene kao katoličke, bile utemeljene na Monoteizmu, onda tvrdnja; ”Evropa je kršćanska”, ne bi imala povijesni kontinuitet.
Dakle, od XIII. Do XVIII. stoljeća ona previranja I ratovi u Evropi: bilo je to rušenje monoteističke vlasti i uspostavljanje iste na katoličanstvu. A svirepa ubijanje heretika-monoteista, koja su inkvizitori koristili, bilo je u cilju što uspješnijeg zastrašivanja časnih ljudi-monoteista, te onda njihovog povlačenja, napuštanja rodne grude i masovna preselenja na sigurna mjesta u muslimanske zemlje, a oni što su ostali morali su se prevjeriti. I zato je Evropa u XIX. stoljeću bila apsolutno kršćanska.
Eto, tako su prolazili evropski narodi koji su imali vlast na Monoteizmu, a koje su katolici rušili. I Bosna je na isti način trebala da skonča, ali udruživanjem , a ne pokoravanjem sa ostalim muslimanima Balkana i Turskom, Bošnjaci su i opstali u svojoj Bosni.
Bosna je u kontinuitetu monoteistička i da nije bilo tako, da se Bošnjaci nisu udružili sa ostalim muslimanima Balkana i Mađarske i zajedno branili, bila bi kao i Hrvatska pa i Srbija u kršćanstvu, jer je u Hrvatskoj taj kontinuitet prekinut 1683. osvajanjem Hrvatske od strane Evropskih katolika, a u Srbiji 1862. godine, progonom Srba muslimana po dogovoru Porte i Rusije, ali i nekih Evropskih zemalja.
I to se nije tako učilo, a i dalje mislimo da su se putem škole dobijale istinite informacije, a sve je to bilo na konstrukcijama.
Tu matricu povijesti, kroz koju je propuštana i naša Bosna, protežirali su, a i dalje protežiraju i bošnjački povjesničari od kojih smo učeni, jer svo ”znanje” iz povijesti u zadnjih 100-tinjak godina oni su sticali od povjesničara-naših komšija, a naših negatora.
I šta se moglo očekivati od iskazanog neprijatelja i povijesnog negatora? Negacija do negacije! I samo negacija.
Zar, ovaj prošli rat i dešavanja u njemu nisu bili dovoljan razlog za razmišljanje i prihvatanje činjenice; da nas komšije zaista mrze i preziru i da našim progonom i ubijanjem ostvaruju svoje ciljeve, a izgovor za takva dešavanja bila je konstruisana povijest.
I, zar se nakon svega što smo preživljavali, ponovo može očekivati da nešto i istinito, o našoj povijesti, napišu oni koji nas niječu, mrze, ubijaju i progone, jer zaposjednuto i brane lažnom poviješću.
Kako to ne mogu da shvate oni koji su zaduženi da brinu o našim mladim Bošnjacima i njihovom znanju o svojoj Bošnjačkoj povijesti?
Potsjećanja radi: Sve, kako se dešavalo sa Bošnjacima u proteklom ratu dešavalo bi se i u predhodnim starim vremenima, uz jedinu razliku da smo se do 1878. godine znalački branili, a da smo te godine potpali pod Austrougarsko katoličko vladanje.
Od tada za nas Bošnjake kola kreću naopako.
Prvo, ogromno iseljavanje Bošnjaka prema jugu, a onda nakon prekida vladanja Austrougarske i formiranjem Jugoslavija kao država kršćanskih naroda, a kako Bošnjaci nisu kršćani krenulo je negiranje svega što je Bošnjačko jer je muslimansko.
Za ove, što se iz koje kakvih pobuda bave poviješću, a i dalje protežiraju pisanja naših negatora o nama, neka se pozabave i pitanjem: Na koji su način došli do svog ”znanja”? Čija je literatura koju su koristili i koju je osnovu za svoje tvrdnje koristio autor? Koji je cilj njegovog pisanja? Itd.
Zar jedan J. Finne ili neki Malkolm mogu pisati o Bosni, o nama, objektivno?
A kada su u pitanju Bošnjaci-ljubitelji naše povijesti, koji iz najboljih namjera žele da nam napišu nešto iz naše povijesti pa nam citiraju Malkolmove ili Finove negacije, o nama, i te nebuloze podvode pod neko znanje, neka se i preispitaju; jesu li Bošnjaci? Dakle, jesu li elementi Bošnjačkog naroda i jeli se iz tih povijesnih nebuloza moglo dogoditi Bošnjačko narodno utemeljenje , jer niti kod Malkolma niti kod Finea nas Bošnjaka kao autohtonog i temeljnog Bosanskog naroda nema. I zašto onda citirati svog negatora? I je li to citiranje ovih negatora Bošnjaka iz razloga što je jedan Amerikanac, a drugi Englez i samo zbog toga što tamo neki američki ili engleski, za mene, nadri historičar piše o Bosni, a što u sadržaju nema Bošnjaka muslimana kao utemeljitelja Bosne to za dotične nije ni bitno. Te povijesne krhotine o nama treba odbaciti i neka njima ostane to pisanje o nama, a mi treba da radimo i pišemo svoju istinsku povijest.
Bosna je sredinom XV.stoljeća sa Balkanskim muslimanskim državama; Turskom, Hrvatskom, Srbijom, Bugarskom, Rumunijom, Albanijom, Grčkom, ali i zemljama Srednje Evrope; Mađarskom, Poljskom, Ukrajinom, Moldavijom formirala Islamski Komonvelt-Osmansko carstvo, koji je trebao biti garancija opstanka muslimana u ovim zemljama.
I tako je i bilo.
Zato su u vlasti-Porti bili: i Mađari i Poljaci i Ukrajinci i Rumuni i Moldavci i Bošnjaci i Hrvati i Srbi i Grci i Turci i Albanci i svi drugi, ali svi kao muslimani, jer je od tih država i formiran komonvelt.
Od cca. 200 vezira u Islamskoj vojsci perioda Komonvelta svega trojica su bili Turci. Pa zar je to Turska vojska? Ne, nego vojska udruženih muslimanskih država Balkana i Istočne Evrope od kojih su se i birali veziri.
Uz napomenu da stari: Ugri, Srbi, Bošnjaci, Hrvati, Grci i ostali Balkanski narodi nisu bili samo u Monoteizmu-Islamu bilo je njih i u Kršćanstvu, ali bili su manjinski i nisu mogli na svojoj vjeri uspostavljati i održavati vlast niti u jednoj od nabrojanih država.
Udruživanjem Balkanskih muslimana u jednu državu, tada je usvojen jedan od simbola te muslimanske zajednice naroda:
-Zastava crvene boje sa bijelim polumjesecom i zvijezdom kao poveznica starog Bizanta koji se organizovao od monoteističkih država i novog organizovanja ovih država.
-Janjičarski zakon-Divširma po kome su se regrutovali muslimani iz ovih zemalja u janjičare.
-Podjela teritorije na timare iz kojih se regrutovala narodna vojska.
– Nešto kasnije 1453.godine određeno je da glavno središte ove zajednice bude Carigtrad-Islambul kao što je bio i za vrijeme Bizanta.
Nama se kroz povijest prezentuje da su janjičari, koji su putem divširme regrutovani, bila djeca kršćana što je notorna neistina, jer u muslimanskoj vojsci prema šerijetu, ali i prema Janjičarskom zakonu nije se moglo dogoditi da se regrutuje dijete musliman od oca nemuslimana.
Imeena muslimana iz evropskih država, iz tog perioda, što se tiče, naglašavam; njihova imena bila su narodna, a ne orijentalna i tako su mnoga djeca, od muslimana, sa narodnim imenima, koji su regrutovani u janjičare, od naših negatora ‘’pokršteni’’.
Napisao sam da je tada za glavni grad Islamskog komonvelta koji je formiran od muslimanskih zemalja Istočne I Jugoistočne Evrope određen Istambul, kao što je bio i za Bizanta, a ne kako pišu da je Carigrad osvojen.
Osvajanja ne dozvoljava Kur'an, a Kur'an je imperativ muslimanskog življenja i organizovanja.
I tvrdnja da su nakon 1683. Hrvatska, Slovenija, Južna Austrija i Mađarska oslobađane od Turaka je povijesna konstrukcija.
Tada se dešavalo suprotno- dešavalo se osvajanje Slovenije, Južne Austrije,Hrvatske i Mađarske od strane katolika i progoni autohtonog muslimanskog naroda ovih država, a ne progon Turaka.
I nisu ovi narodi bili u Islamu od perioda kada su ušli u sastav Balkanske Islamske Zajednice, kao, prisiljeni od Turaka, nego iz perioda kada se Islam prirodno nadgradio na Arijanizam koji je bio monoteizam i onda kroz Avarizam živjeli svoj Islam, da bi u XV. stoljeću nastavili održavati monoteističku vlast udruživanjem u Zajednicu Islamskih država, a pravno primjenjujući hanefizam.
Iza Bečkog rata od 1683-99. koga su vodili muslimani Balkana, a u cilju povratka Beča njegovim prognanim Njemcima muslimanima, a ne da su osvajali Beč, stvari će krenuti naopako za muslimane Komonvelta i tada će Hrvatska i Mađarska potpasti pod kršćansku vlast, a muslimanski žitelji Mađarske i Hrvatske iskusit će katoličko ”dobročinstvo”.
Nakon što islamska vojska Balkana nije ostvarila cilj-povratak Beča muslimanima, nastale su poteškoće za muslimane ovih krajeva. Da ih ne bi zadesila sudbina muslimana: Francuske , Italije, Austrije, Njemačke koje su katolici nemilosrdno ubijali i progonili, one porodice koje su mogle biti u pokretu pokrenule su se ka Jugu i Istoku u muslimanske zemlje pa i u Bosnu, a oni što su ostali morali su se prevjeriti i danas su to u Sloveniji, Hrvatskoj i Mađarskoj katolici.
I ovaj dio povijesti, naši negatori, ali i naši povjesničari našu djecu uče onako kako su konstrukcije i napravljene.
Po njima, Hrvatska i Mađarska su bile katoličke, a kao Turci su osvajali ove države. A sve je obrnuto. Obje države su bile sa većinskim muslimanskim življem, i bile su udružene u Islamski komonvelt, a ne da su osvajane, a katolici su ih nakon 1683. osvajali progoneći autohtono hrvatsko i mađarsko muslimansko stanovništvo.

Kada Hrvati- sada katolici, Mađari-sada katolici i Srbi- sada pravoslavci pišu povijest o svojim državama onda su one povijesno bile vazda; Hrvatska-katolička, Mađarska-katolička, a Srbija-pravoslavna i jedni druge u takvoj povijesti podržavaju.
A ovim povijesnim konstrukcijama negira se osnovna povijesna činjenica da su u tim državama živjeli autohtoni Hrvati-muslimani, Mađari-muslimani i autohtoni Srbi-muslimani i u svojim državama bili većinski. Koji su od začetaka tih država formirajući ih, u njima, održavali vlast na Monoteizmu, i to:
Na početku samog organizovanja na Aleksandrovom modelu, koje je naznačeno u Kur'anu u Suri ”Pećina” od 83.-110.ajeta.
A kroz srednja stoljeća na Avarskom modelu i Islamu, da bi iz nužde zbog prijetnji katolika o njihovom uništenju, na kraju, organizujući se u Islamski Komonvelt održavali vlast ponovo na Islamu i sve do pada ovih država pod kršćanstvo; Hrvatske i Mađarske od 1683-99, a Srbije tek 1862.
I moram naglasiti; da niti jedna od ove tri države, do ovog naznačenog perioda, u svojoj povijesti nije bila kršćanska.
U ovim državama živjeli su i kršćani i čak regulišući svoje međusobne odnose po svojim vjerskim kanunima, ali su monoteisti bili brojniji i održavali vlast na monoteizmu i nije ih smetalo kršćansko organizovanje na principima svog vjerovanja.
Kada su u pitanju stara Hrvatska, ali i Srbija; niti Tomislavove, a niti Dušanove vladavine na kršćanstvu, u tim državama, nije bilo i to što nam o Tomislavu kao katoličkom vladaocu ili o Dušanu kao pravoslavnom vladaocu pišu su povijesne konstrukcije, koje imaju za cilj uvođenja kršćanstva, kao vladajuće religije, u neka rana stoljeća kada se ova vladavina na kršćanstvu nije ni naslućivala.
Ovu konstrukciju o ranom državotvornom organizovanju demantuje povijest-organizovanje ovih država u tom vremenu na Avarskom modelu koji za osnovu vladanja nije imao Kršćanstvo nego Monoteizam.
Kršćani-katolici svoju prvu vladavinu na katoličanstvu, u Evropi, ostvaruju početkom XIII. stoljeća u Langdoku u Francuskoj, a sve što pišu do tada su povijesne konstrukcije, a pravoslavci, i to Rusi, svoje države na pravoslavlju ostvaruju tek sredinom XVIII. stoljeća.
Komšije – Hrvati katolici potpomognuti evropskim katolicima, u Hrvatskoj, prvo vladanje na katoličanstvu ostvaruju od 1683. godine nakon Bečkog rata, a Srbi pravoslavci, svoje prvo vladanje na pravoslavlju, i to samo u Beogradskom pašaluku, ostvaruju nakon 1862.godine, kada su muslimani morali napuštati svoja vijekovna ognjišta i svoj vatan jer su tako odlučile velike sile.

SKRIVANA POVIJEST BOŠNJAKA _ 007
I međunarodni čimbenici su baratali iskrivljenom povijesnom činjenicom da je teritorija Beogradskog pašaluka povijesno Srpsko-pravoslavna, a da su je Turci osvojili, te da je muslimansko stanovništvo Srbije etnički Tursko te su rasturanjem Balkanskog Islamskog komonvelta dogovorom iz 1862. ovu teritoriju prepustili pravoslavnim Srbima da njome vladaju, a stare Srbe muslimane primorali na iseljavanje i u Tursku. U tom periodu iza Balkanskih ratova, ali i I Svjetskog rata Srbija se teritorijalno od Beogradskog pašaluka proširila na jugu Kosovom koje je i do tada bilo sa većinskim Albanskim življem koje je sa islamskom provenijencijom i gradilo svoju državu i dijelom sjeverne Makedonije u kome je egzistiralo muslimansko stanovništvo slavenske krvi, a govore svoj slavenski jezik koji je kasnije nazvan Makedonski. Dans oni žive na Gori na Kosovu i zahvaljujući tome da nisu bili na udaru srpskih kulturnjaka zadržali su svoj duhovni islamski iskaz, ali i svoj jezik. Pripadaju starom Makedonskom Balkanskom narodu slično kao što su Pomaci u Bugarskoj, islamske su provenijencije, a u svojoj kulturnoj tradiciji zadržali su jedan značajan kulturni sadržaj-obilježavaju Aliđun-blagdan proljeća, koji je bio blagdan muslimana u predšerijetskom-hanefijskom periodu, ali je to kod ostalih muslimana Balkana pa i Bošnjaka propagandom novih islamista odbačeno, jer, kao, taj blagdan nema svoju potvrdu u Kur'anu ali ni Sunetu i kao nije to islamski.
Međutim, za razliku od Arapa kod kojih Arijanizam nije imao jači uticaj ovaj blagdan se nije mogao ni obilježavati, ali zato jeste kod Balkanskih muslimana i zato on nije popraćen sunetskim učenjem.Na ovaj način, odbacivanjem predšerijetskih običaja Bošnjaka, a koji su vezani za njihov monoteistički pristup vjerovanju, prekidao se monoteistički kontinuitet življenja muslimana na ovim prostorima te stoga naši negatori mogu praviti limes: Turskog osvajanja i predturskom nekakvom dualističkom vjerskom učenju Bošnjaka. I tako se došlo do tvrdnje o islamizaciji Bošnjaka, a ne da su Bošnjaci u kontinuitetu sa monoteističkim vjerskim učenjem.
Nešto slično i danas zagovaraju Bošnjaci koji svoje islamsko obrazovanje stiču u S.Arabiji tzv. selefije, koji izučavajući kulturnu tradiciju Arapa muslimana zanemaruju činjenicu da su Balkanski muslimani svoju tradiciju zadržali iz ranijih monoteističkih perioda prije nego su svoj Monoteizam nadgradili Islamom, te kao naše trenutno upražnjavanje Islama i islamskih običaja nije u skladu sa ”prvim muslimanima”.
Ne vode računa o onoj bitnoj suštinskoj činjenici islamskog vjerovanja: Musliman vjeruje u jednog Boga stvaraoca svega koji nije rođen i niti rađa, a što je i osnova Bošnjačkog vjerovanja, a Islamska tradicija Bošnjaka vezana je za njihovo kompletno življenje protkano kroz sve faze monoteističkog vjerovanja i ona se iz tih razloga može razlikovati od islamske tradicje Arapa.
Takva dešavanja i pritisci na promjenu stečenog samo je donosilo štetu i ubacivalo smutnju među Bošnjake muslimane.
Iz ovih aspekata, veoma bitno da se na Gori i dalje poštuju stari kulturni običaji-manifestacije muslimana, a jedan od njih je i Aliđun, jer se time potvrđuje-uvezuje kontinuitet monoteističke duhovnosti ovog naroda.
Gorani, tako sebe nazivaju, za jezik imaju Makedonski, a kako su otrgnuti od svog muslimanskog naroda koji je živio na ovim prostorima na Kosovu, Makedoniji i Bugarskoj, sada na Kosovu imaju status etničke skupine.
U njihovom mjestu Mlike je i najstariji tarih sa neke od džamija na prostorima bivše Jugoslavije koja je prema tarihu izgrađena 1289. godine, a što je potvrda da su muslimani na ovim prostorima živjeli koju 100-tinu godina prije nego je, kao, Srbija ”zvanično” postala islamska.
Na Jugozapadu Srbija je proširena Bosanskom teritorijom -Sandžakom u kome je bilo većinsko Bošnjačko muslimansko stanovništvo koje je i stvaralo svoj islamski Sandžak i nikakve tu pravoslavne države nije bilo do u njihovim historijama koje su pisali i sve iz razloga svog pravoslavnog utemeljenja na muslimanskim teritorijama. Muslimani Srbije koji su se skrasili u Turskoj, a sada ih ima oko 2.000.000 u Istambolu i danas se narodno nazivaju Srbi. Dakle, stari narod Srbije koji je i gradio Srbiju bili su Srbi, ali monoteisti-muslimani, a ne pravoslavci. Tek u zadnjih 100 godina ovi Srbi pravoslavci, koji ostadoše da žive u Srbiji, uspjeli su propagandom uspostaviti identičnost-jednakost nacionalnog i vjerskog, tako da danas narodi Balkana, a i šire pod pojmom Srbin podrazumijeva i religijski pravoslavac, a to nije i niti je bilo tako.
Hrvati katolici, sa evropskim katolicima, će nakon progona muslimana iz Hrvatske i rušenja Hrvatske monoteističke vlasti svoju državu proširivati na račun Bosne u Primorju, ali i dijelom Like i Dalmatinskom zaleđu-Senj-Imotski-Trilj…
Po svim njihovim povijesnim teorijama Bosanske teritorije na kojima su gradovi Livno i Duvno su Hrvatske. A oba ova grada su utemeljili monoteisti, a ne kršćani.
I nikada ranije, od naznačenih godina, za Hrvatsku 1689. a za Srbiju 1862. nikakve Hrvatske niti Srbije nije bilo na kršćanstvu.
Vrijeme je da Bošnjak shvatiti:
Da je sve ono što je napisano o Bošnjacima od strane naših negatora zasnovano na negiranju Bošnjaka kao povijesnih, autohtonih i nikada prevjeravanih vlasnika Bosne, te da među negatorima naše povijesti nema niti jednog koji bi nešto istinski napisao o Bošnjacima i njihovoj povijesti.
Zar se, onda, takve ličnosti, koje o nama pišu izmišljotine, mogu uzimati za značajne povjesničare i još ih citirati, u sopstvenoj negaciji?
Zar se može uvažavati nečije pisanje i uzimati ga za znanstvenika, a koji negira sve što je Bošnjačko i o Bošnjaku piše isključivo konstrukcije?
Razumijem i naše povjesničare koji su, na toj osnovi, od njih i učili, te da je poteško stečeno ”znanje” i zanijekati. Ali, treba znati da iz te povijesne negacijske osnove o Bošnjacima i Bosni, koju su formirali naši negatori, proizlaze i sve te nesuvislosti i konstrukcije o Bošnjacima.
I zato, Bošnjaci, koji na isti način kao i naši negatori pišu su i Bošnjački negatori, a to im ne ide na čast.
Shvatam, oni su tako učeni a i sva literatura koju koriste je od naših negatora. Ali, za nas, sva ta njihova pisanja su povijesne konstrukcije, pa zato, što prije, treba to sve odbaciti i pisati našu povijest pa makar to povjesničari iz ona druga dva naroda i negirali što je i za očekivati. Ali, to bi bila naša povijest.
Došlo je vrijeme da Bošnjak nema kome, a niti treba polagati račun o sebi, a sve što se nekome neće dopasti iz Bošnjačke istinite povijesti, neka izučava i ako želi biti u istini, onda će shvatiti da je Bošnjak u pravu.
I jasno je da naši negatori neće prihvatiti našu istinu o nama, jer se to neće slagati sa njihovim konstrukcijama, ali što je naše naše je!
I sad’ šta je prevashodnije-preče; pisati istinito, a da se to suprostavlja komšijskim pisanjem ili prihvatati konstrukcije, o nama, što nas negira, a udovoljiti komšijskim povjesničarima?
Za Bošnjake, u ovom smislu, nebi trebalo biti dvojbe, jer istina je prioritetna!
I pitanje za Bošnjake, povjesničare, koji ne žele da mijenjaju svoj stav prema Bošnjačkoj povijesti:
Je li mislite da su sve te konstrukcije o Bošnjacima, koje su prezentovali naši negatori znanje, to jest da spadaju u domen povijesne znanosti?
Ako ostajemo pri tom stavu; da je sve to znanje, onda teško se našim potomcima jer će, što se tiče svoje povijesti, biti totalne neznalice.
I svi Bošnjački povjesničari koji su se obrazovali na tim konstrukcijama treba da znaju:
Niko im ne stavlja na upit njihovo obrazovanje, ali neka obrazovanje, a ne stečeno znanje koriste za dobrobit Bošnjaka, a ne kroz interpretaciju stečenog ”znanja” na konstrukcijama u negacijske svrhe svog naroda.
Ishodište Bošnjačke povijesti je Monoteizam. Monoteizam je i naše prošlo življenje, ali i trenutno bitisanje.
Ovo naglašavam iz razloga što se povijest u ranija vremena, a kod nas u Bosni do 1878. godine, odvijala u religijskim relacijama i zato kažem da je Bošnjak živio svoju povijest kao monoteista. Kao musliman kroz Islam i nikako drugačije on je Bosnu gradio.
Ne može kršćanstvo biti osnova naše Bošnjačke povijesnosti!
Jer, da je kršćanstvo bilo osnova naše povijesti Bošnjaka kao muslimana ne bi ni bilo, a kako smo i sada većinski u Monoteizmu-imamo kontinuitet, jedino smo se i mogli održavati na Monoteizmu.
O tome; da smo islamizirani je izlišno i govoriti. To mi je toliko nesuvislo da se jezim kada to neko i spominje.
Neki naši ugledni alimi su i dokazivali da je bilo dobrovoljne islamizacije. Ali, to je samo bila posljedica komšijske tvrdnje o prisilnoj islamizaciji kada je kao Turska Bosnu osvojila, a drugačije nije mogao ni razmišljati, jer su našu povijest krojili naši negatori i nas kao naroda za njih nije ni bilo.
Dakle, naš kontinuitet u Monoteizmu bez ikakvih prevjeravanja je suština Bošnjačke povijesti i sve drugo su konstrukcije i izmišljanja.
To Bošnjak-povjesničar mora da shvati, jer Bošnjak nikada nije živio svoju povijest kao kršćanin nego uvijek kao monoteista-musliman i kao musliman-monoteista je uređivao svoju Bosnu najviše kroz Zapadno Rimsko carstvo, koje je Iskender Veliki uspostavio na monoteizmu, a ne na nekoj idolatriji. Sura: XVIII, aje 83-110.
Tu su jasni stavovi o nastanku naše civilizacie koji su temeljeni na povijesnim razdobljima.
I to;
– od IV. stoljeća p.n.e. pa do IV. stoljeća n.e. po Iskenderovom-Alexandrovom modelu,
-od IV. stoljeća n.e. pa do polovine VII. stoljeća po Arijevom modelu,
– od polovine VII. stoljeća pa do polovine XV. stoljeća po Avarskom modelu a sa Islamom kao državotvornom vjerom i na kraju,
-od polovine XV.stoljeća sve do 1878. godine na hanefijsko-šerijetskom modelu organizovanja islamskih država kroz Balkanski Islamski Komonvelt.
-Od 1878. pa do 1995. dakle 117 godina, Bošnjak je u svakom pogledu diskriminiran u koje vrijeme spadaju i tri godine proteklog rata, koga su na našem zatiranju, naše komšije, i vodile.
Za tih 117 godina bili smo, u povijesnom smislu, ono kako su htjele i kako su nam govorili naše komšije.
To je taj vremenski period kada je i izmišljana naša povijest od naših negatora.
Mogu li to shvatiti naši obrazovani povjesničari ?
Stav: Naša historija se mora nanovo pisati, i ne zbog nekih novih činjenica, nego zbog onih koje nisu uzete, ali i onih koje su pogrešno tumačene. To je prioritet prioriteta i nije to zbog nas, nego zbog našeg potomstva, jer temelje im treba vratiti !?
I ne treba misliti da ćemo forsirajući istinu o našoj povijesti nešto izgubit, jer se to ne slaže sa komšijskim stavovima. Baš suprotno. Mnogo toga ćemo dobiti.
Prije svega; razobličavanjem konstrukcija i utemeljenje naše povijesti Bošnjački dignitet će biti na višem nivou, a respekt prema Bošnjacima biće izražen novim kvalitetom,
jer naša-Bošnjačka utemeljenost u Bosni, sa Bosnom, na Monoteizmu je neupitna, a ne kao do sada iz povijesnih konstrukcija-diskreditujuća i potcjenjivačka.
A drugi i najjači razlog zbog koga moramo pristupiti izmjeni dosadašnje interpretacije Bošnjačke povijesti je;
dizanje morala našem potomstvu na veličanstvenoj povijesti naših predaka, jer doista imaće se čime i dičiti.
Kada su meni, kroz srednju školu, profesori predavali moju Bošnjačku povijest ja sam obarao glavu ko noj u pijesak i nikako nisam mogao povezati i suštinski odrediti povijesnu realnost. I zato ne želim da to rade i moja unučad.
Do sada smo pisali i prihvatali sve te povijesne konstrukcije o nama, i; gdje smo u proteklim periodima bili, šta nas je sve snalazilo i gdje smo sada?
Nisu nas respektovali, jer smo prihvatali sve kako su i pisali. Bili smo totalno: >etnički, nacionalno i religijski kao narod diskreditovani, a povijesno dehistorzovani.
Potvrđivali smo njihove konstrukcije o našoj povijesti, a po tim nakaradnim teorijama mi smo tu kao ostatak Osmanske civilizacije. U tim okolnostima, i iz koje kakvih pobuda, islamizirali se iz čega proizlazi da smo zanijekali svoje dotadašnje vjerovanje, a što, doista, sa Bošnjačkom duhovnošću nije imalo nikakve veze.
Zato nas ne respektuju, jer kao neki rukavac ”izlili” smo se iz pravog korita. Karikiram i pisanje M. Selimovića koji je kao i ini naši nepromišljeni intelektualci prihvatio konstrukcije o nama i svojim djelovanjem-pisanjem davao dignitet konstrukcijama o Bošnjacima, a to je žalosno.

SKRIVANA POVIJEST BOŠNJAKA _ 004
A mi Bošnjaci, jedini gradili Bosnu na Monoteizmu i pravednosti i nikada nismo bili bogumili-kršćani kako čitam kod nekih naših nepromišljenih intelektualaca. A bili smo Bogu mili muslimani i nikada se nismo izlili iz nekog korita u kome smo bili, sa kršćanima, na istoj duhovnosti.
Prema negatorskoj tvrdnji; da su Bogumili bili kršćani, te ako uzmemo da su u Bosni imali vlast, onda je Bosna u bogumilsko vrijeme bila kršćanska. A da bi ova tvrdnja imala povijesno uporište, onda je kao potvrda te tvrdnje došla tvrdnja o kršćanskom krunisanju bosanskih velikana, a onda i tvrdnja o Turskom osvajanju i tako redom konstrukcija do konstrukcije.
A to je van svake pameti jer da je to, doista, tako i bilo Bošnjaka kao muslimana u Bosni nebi ni bilo.
Sve te konstrukcije o Bosni i Bošnjacima su preuzete, u zadnjih 100-tinjak godina od naših negatora. Bošnjaci sve to preuzimaju i tako pišu i ne razmišljajući, je li to doista u kontekstu svih onovremenih povijesnih zbivanja moglo tako i biti? Čak se negiraju i prirodni sociološki zakoni po kojima se jedino i mogu organizovati narodi.
Dakle, to kako smo učeni, to tako nikako nije moglo ni biti, ali je to Bošnjak ”naučio”, jer je sve to učio od svog negatora.
A da je sve to o Bosni i njenom narodu-njenim Bošnjacima izmišljano potvrda je naša Bosna, naša vjera i naš Bošnjački narod, jer da je bilo ikada nešto drugačije, ni jednog od ovo troje danas ne bi ni bilo.
P.S.
Ni Emir, onaj filmski režiser, ne bi se priklonio pravoslavlju da je znao ove povijesne činjenice, nego kako kaže : ”Moja familija je nekih 200 godina bila muslimanska , a prije toga je bila pravoslavna.” Dakle, po Emirovoj tvrdnji ključni razlog njegovog prihvatanja pravoslavlja je povijest. Ali, to je po onim njihovim teorijama o islamizaciji. Tako se dešava sa onima koji ne izučavaju, a prihvataju pisanja naših negatora.
Razmislite: Emir je zahvaljujući i Bošnjacima, tj. Bošnjačkim povjesničarima prihvatio pravoslavlje, jer nigdje nije mogao pročitati Bošnjački demant tvrdnje-konstrukcije; da su Bošnjaci ranije bili u pravoslavlju, a nisu, te da su kasnije kroz, kao, Turski period prihvatili Islam, a nisu jer su bili u Islamu.
Fikret Hafizović
Objavljeno: 15. September 2016.

Đikan Aleksandar Knjeginić pred američkim sudom priznao da je bračnom paru iz Bosne odrubio glave

Aleksandar Knjeginić, đikan - bosanski Srbin s američkim državljanstvom

Aleksandar Knjeginić, bosanski Srbin s američkim državljanstvom, mogao bi biti osuđen na 10 godina robije i gubitkom dokumenata SAD, jer je lagao o svojoj ratnoj prošlosti. Kako javljaju agencije, Knjeginjić je prilikom useljenja u SAD i dobijanja državljanstva, sakrio da je u Bosni i Hercegovini optužen za ubistvo bračnog para koji su bili Bošnjaci.
Nakon što je optužen, on je tokom izjašnjenja o krivici pred sudom priznao da je bračnom paru iz Bosne odrubio glave. Agencije najavljuju da će mu presuda biti izrečena 14. novembra.
agencije

BOGATA ZEMLJA SIROMAŠNIH LJUDI: Zašto se šuti o imovini države Bosne i Hercegovine?!

Foča 2017

Bosna i Hercegovina je bogata zemlja čija vrijednost imovine doseže i 100 milijardi maraka. No, ta ista imovina koja je u vlasnštvu države (čitaj: građana) nije stavljena u službi njih samih. Napotiv, čini se da se pitanje državne imovine  Bosne i Hercegovine vješto izbjegava. Shodno tome, jedina smo zemlja u regionu koja nema regulisan Zakon o upravljanju državnom imovinom.

izvor: BNN.BA

NAGURIVANJA u i iz bivše SFRJ : tzv “REKORD” – 26 osoba u “fići” (foto)

NAGURIVANJA u i iz bivše SFRJ : tzv “REKORD” – 26 osoba u “fići”…Ko će više omladine složiti jedno na drugo.  I to školarci. Momci i djevojke. Opšti krkljanac. Jedno na drugom. I profesori i direktori škola to dozvolili. Opšti veleslalom sa krivinama i okukama. Žalosna im Njemačka.  Opšti krkljanac. A gdje? U Bosni, brezbeli. Nek’ se širi nemoral pod maskom takmičenja i obaranja rekorda. Samo guraj i furaj. SFRJ.

REKORD iz bivše YU - 26 osoba u fići _ 001REKORD iz bivše YU - 26 osoba u fići _ 002REKORD iz bivše YU - 26 osoba u fići _ 003REKORD iz bivše YU - 26 osoba u fići _ 004

April/travanj 1969: Nagradni natječaj “Tko će više u fiću” u kojem su sudjelovali maturanti svih jugoslavenskih srednjih škola konačno je završen. Maturanti i maturantice IV-1 razreda Učiteljske škole (Srednjoškolski centar) u Travniku, definitivni su pobjednici u natjecanju koje je raspisala revija “Start”.

Njima je uspjelo da poslije nekoliko mukotrpnih treninga postave apsolutni jugoslavenski rekord: u “fiću”, automobil marke Zastava, tip 750, ukrcalo se njih 26 (dvadeset i šest).

(Start, 1969.)

Na području Foče : Alžirci otkriveni u ilegalnom prelasku granice

Alžirci otkriveni u ilegalnom prelasku granice na području Foče
Službenici granične policije Hum u ponedjeljak su spriječili šestericu državljana Alžira u ilegalnom prelasku državne granice iz Crne Gore u Bosnu i Hercegovinu. Alžirci su otkriveni pored rijeke Drine, u graničnom pojasu na području Foče, saopćeno je iz Granične policije BiH. Prema Zakonu o strancima, ilegalni migranti su pred Osnovnim sudom u Foči prekršajno procesuirani te predati pripadnicima Službe za poslove sa strancima na dalje postupanje, navodi se u saopćenju..
Fena.

TAJNI TITOV BUNKER IZ 1954 u Skopskoj Crnoj Gori

KUMANOVO – U Skopskoj Crnoj Gori, u šumi iznad sela Banjane, blizu manastira Svetog Ilije, skrivena drvećem i rastinjem, uz jednu liticu, stoji trošna, neugledna ovčarska koliba.

Samo mesto nije baš lako naći, treba ići uskim, strmim putićem uz planinu, a i gusto rastinje i drveće otežavaju poglede na tu bršljanom obraslu kolibu, koja je zapravo – paravan za ulaz u komandni bunker, koji je JNA gradila pedesetih godina prošlog veka.

Skopska Crna Gora _ 002

Ta, kako je meštani zovu – skrivnica, slučajno je otkrivena 2012. godine, a kako su za Tanjug rekli meštani Zlatko Vujić, Kira Angelovski i Ljubiša Kolarić, te godine su, sasvim slučajno, stali automobilom relativno blizu i iz radoznalosti prišli neuglednoj kolibi i – imali su šta i da vide.

Koliba je skrivala teška, metalna, narandžasta vrata, poput podmorničkih, koja otvaraju ulaz u podzemni vojni bunker, tunel sa hodnicima poput lavirinta i kablovima za telefon, telegraf, kao i cevima za ventilaciju.

To je bilo nekada, a od kako je “skrivnica” otkrivena, dolazili su razni “posetioci”, koji su “očistili” skoro sve iz bunkera, te sada, u šta se uverio i reporter Tanjuga, osim golih zidova, i po kog zaostalog prekidača ili kabla, nema ništa više.

Ipak, sam bunker je vanredno zanimljiv, a prvi utisak je ogromna razlika u temperaturi, sa spoljnih 40-ak stepeni, u bunkeru je veoma hladno, teško da je više od 13 stepeni.

Sa nekada snežno belih zidova kaplje voda, kondenz, betonski pod je mokar, klizav, a jako se oseća i memla, ustajali, hladni vazduh.

Hodnik- tunel vodi u totalni mrak, a ceo ambijent prilično jezivo deluje, kao da je iz horor filmova, te hrabro uključujemo lampe na mobilnim telefonima i sa našim vodičima krećemo u obilazak.

Postojanje tog objekta nekada je bila vrhunska vojna tajna, a, od kada je otkriven, nažalost, skoro sve je odneto iz njega, pokradeno.

Sav nameštaj, aparati, tehnika, pa i kablovi telefona, telegrafa, te cevi za ventilaciju, kao i teška, pregradna metalna vrata, poput onih na sefovima, ili podmornicama, sve je odneto tokom proteklih nekoliko godina.

Mračni, mokri, jedva osvetljeni tunel račva se na dva kraka, krećemo desno klizavim hodnikom, na zidovima držači, ostaci nekadašnjih telefonskih i telegrafskih linija, a po podu, po koja zgužvana konžerva piva, opušci, dokazi nekih ranijih dolazaka radoznalaca, ili “skupljača sekundarnih sirovina”.

Skopska Crna Gora _ 001

U bunkeru, koji zaista nalikuje na lavirint, ima oko devet soba i odaja različite veličine, koje povezuju naizgled potpuno isti hodnici, a u jednom stoji betonski lavabo sa crevom za vodu, bar ono što je ostalo od njega.

Odaje su potpuno “počišćene”, nema ničega u njima, tek u jednoj ima ostatak telefonskog kabla i prekidač za ventilaciju, te se njihova namena ne može ni nazirati.

Nakon nekoliko zavijanja hodnika, nailazi se na veoma nizak prolaz, do metar visine, gde postoje šarke, dakle, postojala su i tu teška metalna vrata, a taj tunel vodi do stepenica i otvora za izlaz u slučaju opasnosti, kroz koji je provučena i cev ventilacije.

U ispustu tog otvora – naravno smeće, pivske boce, konzerve, a, budući da su nam baterije telefona, jedine svetlosti u mračnim, jezivim tunelima, bile na izmaku, polako smo se uputili nazad lavirintom, te nas je zaista obradovao zrak svetlosti, pomešan sa vrelim, spoljnim vazduhom.

Na jednom zidu u tunelu stoji i godina izgradnje- “1954 raboteno”, a naši domaćini imaju informacije da su “skrivnicu” zapravo gradili zatvorenici, te da je ona trebalo da bude komandno mesto, ali i da se od nje ubrzo odustalo i napravljen je drugi komandni štab kod sela Sonje na planini Vodno iznad Skoplja.

Prema nekim raspoloživim podacima, u staroj Jugoslaviji, izgrađeno je 26 takvih i sličnih podzemnih objekata, po naređenju Josipa Broza Tita i postojali su u svakoj od šest bivših republika, a u Makedoniji je, pored “skrivnice” kod sela Banjane, postojao još jedan takav objekat, a smatra se da ih u Srbiji ima sedam.
(focanskidani/TANJUG)
_ _ _ _ _
Skopska Crna Gora (makedonski: Скопска Црна Гора, albanski: Mali I Zi), često je zvana i samo kao Crna Gora, je srednje velika planina između Kosova na sjeveru i republike Republike Makedonije, na jugu. Planina se izdiže iz skopske doline (na jugu), kumanovske kotline (na istoku), gnjilanske kotline (na sjeveru) i doline rijeke Lepenac (na zapadu). Na padinama Skopske Crne Gore, leže gradovi; Skoplje (na jugu), Kumanovo (na istoku), Kačanik (na zapadu) i Gnjilane (na sjeveru). Planina se proteže u pravcu jugozapad-sjeveroistok, najviši vrh je Ramno sa 1 651 m. Kanjonom Lipkovske reke, koja izvire na planini, Skopska Crna Gora podijeljena je na dva dijela; viši zapadni i niži istočni, zvanim – Karadak.
(Wikipedia)

 

Vidi:

SFRJ : MITOVI I LEGENDE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/12/sfrj-mitovi-i-legende/

DEMISTIFIKACIJA SFRJ : Skenderija je napravljena na vakufu Skender-paše
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/30/demistifikacija-sfrj-skenderija-je-napravljena-na-vakufu-skender-pase/

SFRJ ZABRANE I CENZURE : Ovdje Washington – govori Grga Zlatoper (VIDEO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/29/sfrj-zabrane-i-cenzure-ovdje-washington-govori-grga-zlatoper-video/

New York Times iz 1986. o Jugoslaviji: Milioni uhljeba na bolovanju, rade tri sata, država u haosu živi na strani kredit
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/04/new-york-times-iz-1986-o-jugoslaviji-milioni-uhljeba-na-bolovanju-rade-tri-sata-drzava-u-haosu-zivi-na-strani-kredit/

Veliki Žep je podzemno sklonište bivše JNA, nekoliko kilometara udaljen od Han Pijeska
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/18/veliki-zep-je-podzemno-skloniste-bivse-jna-nekoliko-kilometara-udaljen-od-han-pijeska/

TAJNI TITOV BUNKER IZ 1954 u Skopskoj Crnoj Gori
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/20/tajni-titov-bunker-iz-1954-u-skopskoj-crnoj-gori/

 

SELO VESELO : Ko je taj Fabrizio Brambilla, da prostiš?

Ko je taj Fabrizio Brambilla, da prostiš  _  009.png

Ljudi, niste u normali…ne nasjedajte ili ne naliježite na ova tzv. ciklična messenger pisma i privitke i razne ovitke.
*Ne prihvatajte zahtjev za prijateljstvo od Fabrizio Brambilla. On ima fotografiju sa jednim psom hakler je*
Provje(t)rite prvo, prije no udarite proslijedi dalje…najdalje…
Lik je hakler, hekler, golub prevrtaner koliko sam i ja teniser, sportski komentator, režiser…

Ko je taj Fabrizio Brambilla, da prostiš _ 006

NE NASJEDAJTE, NE NALIJEŽITE…ako ovo dobijete:

Znači : Reci svim svojim kontaktima sa svoje Mesindžer liste da ne prihvataju zahtev za prijateljstvo od Fabrizio Brambilla. On ima fotografiju sa jednim psom. On je haker i povezao je svoj sistem na tvij akaunt Fejsbuka. Ako ga neko od tvojih prijatelja prihvati, biće prikačen i na tebe, dakle osiguraj se da ga svi tvoji prijatelji prepoznaju. Hvala. Prosleđeno kako je primljeno.

Znači : NE PROSLIJEĐUJ DALJE!!! OLAKŠAJ SEBI I DRUGIMA!!!

Ko je taj Fabrizio Brambilla, da prostiš _ 002Ko je taj Fabrizio Brambilla, da prostiš _ 003Ko je taj Fabrizio Brambilla, da prostiš _ 004Ko je taj Fabrizio Brambilla, da prostiš _ 005Ko je taj Fabrizio Brambilla, da prostiš _ 008

OLAKŠAJ SEBI I DRUGIMA!!!NE PROSLIJEĐUJ DALJE!!!

 

izvor:focanskidani

Veliki Žep je podzemno sklonište bivše JNA, nekoliko kilometara udaljen od Han Pijeska

Veliki Žep je podzemno sklonište bivše JNA, nekoliko kilometara udaljen od Han Pijeska _ 012

Veliki Žep je podzemno sklonište bivše JNA, poput ARK-a u Konjicu, koji je bio namijenjen za članove državnog i vojnog vrha SFRJ u slučaju eventualnog novog svjetskog rata za kojeg se pretpostavljalo da bi mogao imati karakter nuklearnog. Nalazi se svega nekoliko kilometara udaljen od Han Pijeska.

Međutim, u domaćoj javnosti Veliki Žep je najpoznatiji po tome što se s pravom pretpostavlja da se u njemu više godina krio jedan od najtraženijih ratnih zločinaca, bivši komandant VRS-a, a sada haški pritvorenik Ratko Mladić. S obzirom na gabarite objekta, to ne bi bilo nikakvo čudo.

Osim toga, u Velikom Žepu je toku rata u BiH bio smješten Glavni štab VRS-a, kao i glavni centar veze VRS-a. Naime, na površini zemlje, iznad ovog podzemnog skloništa nalaze se radio releji, koji su još uvijek povezani sa telefonima i radio uređajima u skloništu i funkcionalni su i danas.

Veliki Žep je podzemno sklonište bivše JNA, nekoliko kilometara udaljen od Han Pijeska _ 011

O samom skloništu, tačnije o njegovoj gradnji, ne postoje precizni dokumenti, tako da su mnoge stvari, poput dužine trajanja ili cijene izgradnje u domenu pretpostavki. Prema procjenama, gradnja je trajala oko 30 godina, a započeta je u vrijeme krize sa Infobiroom, odnosno u vrijeme sukoba između Tita i Staljina.

Njegova namjena je bila da se u slučaju nuklearnog rata u njega smjesti najviši vrh države, koji bi odatle upravljao vojnim operacijama na površini. Izgrađen je tako da može izdržati i nuklearni udar snage 10 megatona. Poređenja radi, atomska bomba bačena na Hirošimu u toku Drugog svjetskog rata bila je jaka 15 kilotona.

Veliki Žep, koji se nalazi nekoliko stotina metara u utrobi istoimene planine mogao je odjednom primiti 500 osoba, koje su u njemu mogle boraviti pola godine bez ikakve potrebe da izlaze na površinu zemlje. Imao je vlastiti rezervoar vode, kao i tank za gorivo. Cijeli objekat je klimatiziran tako da je u njemu stalna temperatura od 22 sptepena Celzijusa.

Veliki Žep je podzemno sklonište bivše JNA, nekoliko kilometara udaljen od Han Pijeska _ 013

U velikom Žepu se nalazio najmoderniji centar veze u bivšoj SFRJ. Nekoliko desetina kilometara kablova povezivali su međusobno radio i telefonske aparate, kao i sa relejima koji su se nalazili na površini zemlje.

Kompletan objekat je sagradjen u jednom nivou, samo je jedan od rezervnih ulaza, predvidjen za dovoz goriva, nizi za nekih dvadesetak metara. Ovo je urađeno zbog toga da bi se spriječilo širenje eventualnog požara, koji bi mogao nastati oko rezervoara za gorivo, na ostatak skloništa.

Posmatrano sa površine zemlje, kako je to uobičajeno za ovakve tajanstvene objekte, slučajni prolaznici, ako je takvih uopće i bilo na ovom prostoru, nikada ne bi mogli zaključiti da se tu nalazi jedna od najstrožije čuvanih tajni bivše države. Kućice, poput mnogih planinskih vikendica koje su se gradile u SFRJ, maskiraju ulaz u sklonište.

Veliki Žep je podzemno sklonište bivše JNA, nekoliko kilometara udaljen od Han Pijeska _ 031

Sam ulaz je zapravo garaža koja se nalazi uz jednu od kućica. Kada se uđe u garažu dočekaju vas čelična vrata debljine tridesetak centimetaras. Nakon njih slijedi prostor za dekontaminaciju, dug oko 30 metara. Tak kada prođete ovaj prostor zapravo ulazite u samo sklonište.

Ono se sastoji od brojnih soba i kabineta koji su bili manijenjeni za najviše državne funkcionere, uključujući i Josipa Broza Tita. Tu je i konferencijska sala, ali i brojni neophodni prateći sadržaji, poput kuhinje, trpezarije i slično.

Oni koji su imali prilike vidjeti unutrašnjost skloništa govore kako kako su u njemu stvari još uvijek onakve kakve su bile kada su dopremljene unutra. Kažu da je čak i posteljina na krevetima uredno složena.

Ovaj objekat je trenutno zapečaćen, a po nalogu međunarodnih vojnih snaga 2005. godineulaz je zatvoren armiranim betonom.

(focanskidani/faktor)

 

Vidi:

SFRJ : MITOVI I LEGENDE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/12/sfrj-mitovi-i-legende/

DEMISTIFIKACIJA SFRJ : Skenderija je napravljena na vakufu Skender-paše
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/30/demistifikacija-sfrj-skenderija-je-napravljena-na-vakufu-skender-pase/

SFRJ ZABRANE I CENZURE : Ovdje Washington – govori Grga Zlatoper (VIDEO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/29/sfrj-zabrane-i-cenzure-ovdje-washington-govori-grga-zlatoper-video/

New York Times iz 1986. o Jugoslaviji: Milioni uhljeba na bolovanju, rade tri sata, država u haosu živi na strani kredit
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/04/new-york-times-iz-1986-o-jugoslaviji-milioni-uhljeba-na-bolovanju-rade-tri-sata-drzava-u-haosu-zivi-na-strani-kredit/

Veliki Žep je podzemno sklonište bivše JNA, nekoliko kilometara udaljen od Han Pijeska
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/18/veliki-zep-je-podzemno-skloniste-bivse-jna-nekoliko-kilometara-udaljen-od-han-pijeska/

TAJNI TITOV BUNKER IZ 1954 u Skopskoj Crnoj Gori
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/20/tajni-titov-bunker-iz-1954-u-skopskoj-crnoj-gori/

 

Druga strana priče…

Druga strana priče…
Uskoro neš’ moć’ proć’ Banja Lukom od spomenika četničkim vojvodama, u Srebrenici će biti podignut spomenik velikom poborniku genocida Vitaliju Ćurkinu, promovišu se knjige o genocidu, dječiji vrtići, škole i bolnice se nazivaju po masovnim zločincima,studenski dom na Palama”Radovan Karadžić”…
Kod mene,u mom gradu škole pored toliko šehida,naših heroja,nose nazive”Prva osnovna”,”Druga osnovna” te “Srednja mjesovita”…oni se ne stide svojih zločina i zločinaca,zašto se mi stidimo naših prvaka…
Dino Rustic

preuzeto sa fb Dino Rustic

IGRE RIJEČIMA : Takav nam grah pao

2

 

Jedna priča o donacijama.Mogla bi biti i fočanska…Helem nejse…

  • Čujem ti ja od tetka da se dijele nekakve donacije za povratak raseljenih. Kaže: Idi bolan, dijele materijal, traktore, stoku, živinu. Uhar ti je ako ti sjekiru daju. Čuo sam da je neka jaka donacija, imaš šanse. Ratni vojni invalid si, oni imaju prednost.”
    I nešto razmislih, što ne bih pokušao, lijepo bi se bilo vratiti na ono selo, nisam ti ja za ove buke, ja sam čovjek u godinama. Bilo bi lijepo kakve kolibice da mi naprave, ne tražim ja puno. Da imam se gdje zavući preko noći, ionako bi čitave dane provodio po vrtu. A i kiriju ovu jedva saletim, da mi nije rodbine, šta bi?
    Helem, predam ti ja dolje u ono ministarstvo, ili kako se već zove. Ne znam ni sam, Fehim me odveo do vrata. Rekoh nemam šta izgubiti.

-I šta bijaše dalje? Jesi li šta dobio?

-Ni eksera moj pobratime, ni eksera. A onom Kasimu, što mu je tetkić sad u ministarstvu, kuću na dva sprata sazidali, a ni sam ne zna što će mu kad je u Americi. Kaže eto neka je nek’ stoji, kad na ljeto dođe da ima, da se malo odmori, naporan mu posao. Sam mislim, pa gdje onda da se ja odmorim, je li to ja nisam zaslužio malo odmora? Čitav život teglim k'o konj, a još mi svako solio pamet, a ja šutim i trpim. Kad sam budala. Al neka.

-Jesi, kako nisi, ali šta češ, takav nam grah pao. Preko naših leđa gaze prljavim nogama do bogastva…Eh….

_ _ _ _ _

Neke od bosanskih uzrečice koje sam imao priliku čuti, a i uspio pribilježiti…

“Takav nam grah pao“ – kad se pomirite sa svojom sudbinom.

“Ide ko halva.” – kad te nešto pravo hoće izraditi….

“Hrani sirotu na svoju sramotu.” – to je kada se zauzmeš za nekog, a on obruka i tebe i sebe.

“Šta hodaš ko muha bez glave.” – ono kad od bunila ili ludila ne znaš gdje bi prije.

“Glava mu ko’ Cocin bubanj.” – osjećaj nevjerovatnog, ali ipak nestvarnog oteknuća glave.

“Bolje bi bilo da sam kamen rodila.” – ekstremna izjava jako razočarane i iznervirane majke.

“Šta si blehno k’o tele u šarena vrata.” – ono što čuješ kada se zamisliš i zagledaš krajnje neprirodno.

“Vidi ga, brži mu jezik od pameti.” – kad ti je na drumu, što ti je na umu.

„Jesi tup ko ćuskija.“ – dežurna uvreda.

„Šta si stao, nije ti čača staklar“ – kad misliš da imaš super moć zvanu prozirnost.

„Zatvori vrata, nisi se rodio na čamcu“ – kud god pođeš, kroz vrata prođeš i naravno,ne zatvoriš ih.

„Ko te ne zna, skupo bi te platio.“ – kad sija kao dijamant, a ti znaš da je cirkon.

„Ti si svakom loncu poklopac.“ – kad stekneš reputaciju da ne možeš nikom ništa prešutiti.

„Jesi uzeo furseta.“ – kad se beli zafuraš i nafuraš i misliš da ti nema kraja.

„Jazuk je to baciti.“ – kad je šteta ne pokupiti i istreseš mrve poslije jela…

„Grom te ne ubio.“ – kad zabelajiš.

„Gluho i daleko bilo.“ – ono kad se zabrineš da bi se tebi moglo tako nešto desiti.

„Od oka.“ – u Bosni je uvijek bilo uzmi od oka ili uzmi frtalj nečega.

„Zdrav k’o drijen.“ – to je ono kad – „Može volu rep isčupati.“

„Pamet u glavu.“ – pozdravna fraza prije izlaska u grad.

„Bog te u šumu okreno.“ – kad te neko priziva pameti – „Dođi tobe.“

„Kad na vrbi rodi grožđe.“ – al’ – „Malo sutra.“

„Grdne rane moje.“ – dežurna žalopojka.

„Brigo moja pređi na drugoga.“ – bolje da se drugi sikira, nego ja.

„Para na paru, uš na fukaru.“ – kad te zaobiđe neki dobitak, a komšija vozi novog Mercedesa.

“I ćorava koka zrno nađe.”

_ _ _ _ _

Ko nema u glavi ima u nogama.
Ružan k'o lopov.
Pojačano do daske.
Pis maca zdrava djeca.
Sluša l’ te babo?
Jok, eto ti si.
Da ne bi kop'o kanale.
Pričat’ ćemo kad dođemo kući.
Njegovo maslo…
Ne smeta ti pameti!
_ _ _ _ _

I na kraju malo o ovim RIJEČIMA: ” Tako mi pao grah. Takav mi horoskop ”
– Ove i ovakve izreke u najdirektnijoj su suprotnosti sa šestim imanskim šartom. Naime, sve na svijetu se dešava po Allahovom određenju, a ne zato što je tako grah pao ili što tako stoji u horoskopu, neke trećerazredne novine napisanog od strane trećerazrednog novinara, koji je za taj horoskop naplatio honorar kao i za bilo koji drugi članak. (prof. Muhamed Fazlović)

▪Dvije su kuće u kojima se boravi. Ko bude dobra činio na ovom svijetu, imaće i onaj svijet, a i na ovom svijetu će naći ono što mu je određeno. A ko na dušu svoju zaboravi – izgubio je i ovaj i onaj svijet.
(Hasan El Basri, rhm.)

Samo da se zna da su mnoge izreke koje su se udomaćile u bosanskim domovima u suprotnosti sa ISLAMOM.

priredio:Kenan Sarač

 

Svake godine gubimo jedan veći, ne srednji grad u BiH!

Foča, Pogled na Carevu džamiju
Foča, Pogled na Carevu džamiju

Svake godine gubimo jedan veći, ne srednji grad u BiH, poručuje demograf Hasan Zolić. Analizirajući podatke o umrlim, rođenim, i onima koji odsele iz zemlje dolazi se do poražavavajućih podataka, na koje nemamo adekvatan odgovor kaže Zolić.
Zavod za statistiku BiH prikazuje poslednje podatke iz 2015. godine. Prema tim podacima u ovoj godini rođeno je 29 770, umrlo njih 38 150. Tačnije umrlo je više 8 300 nego što je rođeno.

“Ja govorim stalno, ne gubimo samo, čak gubimo i neki veći grad, ne srednji. u BiH. Prema podacima EUROSTATA, BiH je u špicu zemalja kada je u pitanju broj umrlih”, kaže demograf Hasan Zolić.

Entitetski zavodi za statistiku imaju preciznije podatke. Tako je prema podacima Zavoda za statistiku RS u poslednja dva mjeseca rođeno je 2116 beba, a umrlo 3448. Samo u ova dva mjeseca negativan prirodni priraštaj iznosio je 1332. Kada je u pitanju Federacija. Negativna stopa je nešto niža. U junu mjesecu iznosila je -36. Rođeno je 1.644, a umrlo 1.680.

“To je počelo negdje 2002.godine kada je RS prvi put počela iskazivati tzv.bijelu kugu. Federacija negdje 2006/2007 i sad je to nastavljeno”, pojašnjava Zolić.

Foča - Ulica Moše Pijade, Direkcija ŠIPAD Maglić
Foča – Ulica Moše Pijade, Direkcija ŠIPAD “Maglić”

Cijela regija je problem. U Hrvatskoj se prošle godine rodilo manje za 14.005 stanovnika nego je umrlo. Prema podacima iz 2015. godine i Srbija bilježi isti trend. Prirodni priraštaj Srbije u minusu je bio za 38.021 stanovnika.

“Ulazi se kasno u brak. Danas žena ulazi u prosjeku 28/29 godina, muškarac preko 30 godina”, kaže naš sagovornik.

Jedan od faktora je i loša ekonomska situacija. Koja je u uskoj vezi sa migracijom stanovništva sa ovog područja. Izvještaj Ujednjenih nacija “Izgledi za stanovništvo u svijetu: Revizija 2015”, govori da će pad broja stanovika u BiH do 2050. godine iznositi 19,5%”. I drugi relevantna svjetska istraživanja ukazuju na demografsku katastrofu na ovim područjima.

VIDEO:
Poražavajući podaci – Svake godine BiH gubi veći grad

(focanskidani/Vijesti.ba / TV1)

Dobrica Ćosić : Laganje je oblik našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Mi lažemo na kreativan, maštovit i inventivan način

UBLEHAŠI – MITOVI I LEGENDE – LAŽE I PARALAŽE

“Srbi su nemilosrdni ljudi, spremni zaklati nožem, šte mogu zahvaliti svom slovenskom porijeklu.”
Francois Kremio, pripadnik francuskih snaga Sfora

“Srbija, nesumnjivi agresor, trebalo bi biti prisiljena UN rezolucijom snositi čitav teret reparacije.”
Josif Brodski, ruski pjesnik i nobelovac, International Herald Tribune, 5. kolovoza 1993.

“Srbi su dvodimenzionalan narod s težnjom ka prostatluku. Životinje koriste svoje resurse znatno sređenije nego ovi naopaki stvorovi, čija pripadnost ljudskoj rasi je u velikom zakašnjenju.”
Ser Piter Justinov, glumac, ambasador UNESCO, 10. lipnja 1993.

“Srbi su zločinački dupeglavci”
Richard Holbrooke, Njujorker, 6. studenog 1995.

“Srbi su narod bez zakona i bez vjere. To je narod razbojnika i terorista.”
Jacques Chirac, predsjednik Francuske, lipanj 1995., na sastanku šefova vlada država članica EU)

“Trebalo bi da bombardujete Srbe”
Papa Ivan Pavao II, riječi upućene predsjedniku Clintonu u Denveru, SAD

Most Stradanja
Most Stradanja

“Srbi nisu naročito pametni”
Lawrence Eagleburger, bivši državni tajnik SAD

“Rat protiv Srbije nije više samo vojni sukob. To je bitka između dobra i zla. Između civilizacije i barbarstva.”
Tony Blair, britanski premijer

“Neka se Srbi podave u vlastitom smradu”
Helmut Kohl, bivši njemački kancelar, početkom 1998.

“Srbi provode teror i siluju albansku djecu”
Bill Clinton, američki predsjednik, Washington, 25. travnja 1999.

 

Foča - Robna kuća
Foča – Robna kuća

Jovan Ducic i Zivojin Misic o Hrvatima

Kraj slomljenog mača
Ti ne znade mreti kraj slomljenog mača,
Na poljima rodnim braneći ih časno,
Kitio si cvećem svakog osvajača,
Pevajuć mu himne,bestidno i glasno.

Slobodu si večno ,zakržljala raso,
Čekao da donesu tudji bajoneti,
Po gorama svojim tudja stada paso,
Jer dostojno neznaš za slobodu mreti.

Pokaži mi redom viteze tvog roda,
Što balčakom sruku slomiše ti lance,
Gde je Karadjordje tvojega naroda,
Pokaži mi tvoje termopilske klance.

Sa tudjinskom kamom si puzio po blatu,
Krvološtvom zvera,pogane hijene,
Da bi mučki udar sledja dao bratu,
I ubio porod u utrobi žene.

Još bezbrojna groblja zatravio nisi,
A krvavu kamu u nedrima skrivaš,
Sa vešala starih novi konop visi,
U sumraku uma novu gazdu snivaš.

Branio si zemlju od nejači naše,
Iz kolevke pio krv nevine dece,
Pod znamenje srama uz ime ustaše,
Stavio si Hrista,slobodu i svece.

U bezumlju gledaš ko će nove kame,
Oštrije i ljuće opet da ti skuje,
Čiju li ćeš pušku obesit o rame,
Ko najbolje ume da ti komanduje.

 

Живојин Мишић о Хрватима: „Из свега што сам чуо и видео ја сам дубоко зажалио што смо се на силу Бога обмањивали некаквом идејом братства и заједнице…сви они једно мисле, то је свет за себе, ма са каквим предлогом да се појавиш… То нису људи на чију се реч може ослонити. То је најодвратнија фукара на свету, која се не може зајазити ничим што би јој се понудило. Ти су људи сви одреда, прозирни као чаша: незајажљиви и у толикој мери лажни и дволични да сумњам да на кугли земаљској има већих подлаца, превараната и саможивих људи…”

Jova Jovanovic Zmaj o Hrvatima:

Hrvat se ne bori da što otme kome,
Čuva sveti oganj na ognjištu svome.
I dok tako čini u najteži dani
I Bog je i pravda na njegovoj strani.
A kuda će Srbin – zar on da se dade
Putu, na kom nema ni Boga ni nade?

Foča - Autobuska stanica, haman na Livadama
Foča – Autobuska stanica, haman na Livadama

Otac srpske nacije Dobrica Ćosić smatra da je laganje vrhunska moralna vrijednost srpskog naroda i da je to temelj srpstva.
Evo direktan citat Dobrice Ćosića: ”Laganje je najbolja vrlina srpskog naroda.”
Dobrica Ćosić nastavlja i govori: ”Mi lažemo da bih varali sami sebe, da tiješimo druge, mi lažemo za oprost, mi lažemo da bih se borili protiv straha, lažemo da ohrabljujemo druge, lažemo da bih skrivali svoj i nečiji drugi jad. Laganje je oblik našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Mi lažemo na kreativan, maštovit i inventivan način.”

priredio:Kenan Sarač

fotografije:flickr ekranportal13

Objava iz 2012 : DA LI SE STANJE POPRAVILO? (foto)

Borac ARBiH - nesituiran , bez ikakvih materijalnih primanja , samohraniotac ( ima djevojcicu od 2,5 g ) zivi u ovoj kuci _ 001

Objava iz 2012 : DA LI SE STANJE POPRAVILO?

Borac ARBiH - nesituiran , bez ikakvih materijalnih primanja , samohraniotac ( ima djevojcicu od 2,5 g ) zivi u ovoj kuci _ 004

Borac ARBiH - nesituiran , bez ikakvih materijalnih primanja , samohraniotac ( ima djevojcicu od 2,5 g ) zivi u ovoj kuci _ 002

Borac ARBiH - nesituiran , bez ikakvih materijalnih primanja , samohraniotac ( ima djevojcicu od 2,5 g ) zivi u ovoj kuci _ 003

Preneseno sa fb Izet Jusufović bez ikakvih dotjerivanja i provjera.
Borac ARBiH – nesituiran , bez ikakvih materijalnih primanja , samohrani otac ( ima djevojcicu od 2,5 g ) zivi u ovoj kuci ………………!!!!!!????????? no coment ….
Izet Jusufović je dodao/la nove fotografije (njih 5) u album: Album bez naslova. 16. Oktobar 2012

Borac ARBiH - nesituiran , bez ikakvih materijalnih primanja , samohraniotac ( ima djevojcicu od 2,5 g ) zivi u ovoj kuci _ 005
preuzeto sa fb Izet Jusufović
https://www.facebook.com/teziizet/media_set?set=a.422607971130363.98211.100001434919937&type=3

Crveni tepih na Grepku puno značajniji od onog ispred pozorišta

Crveni tepih na Grepku puno značajniji od onog ispred pozorišta  1.jpg

Nekako mi je ovaj crveni tepih na Grepku preko kojeg su na desetine hiljada podrinjki naših majki,nana i saboraca Fočanske brigade putem spasa pregazili putem života najteži put u historiji BiH svakako puno značajniji od onog ispred pozorišta.Zahvaljujem svima koji su odvojili svoje vrijeme i s nama obilježili značaj ovog historijskog mjesta svetionika slobode građana jedine domovine, posebno izabranim zvaničnicima svih nivoa vlasti jer nijedan -na se nisu odazvali.Mi ćemo podsjećati i stalno obilježavati jer nam je to obaveza a ne kako neki kažu kultura sjećanja.
Muharem A Fišo

Crveni tepih na Grepku puno značajniji od onog ispred pozorišta 2

više tekstova o Fočanskoj viteškoj brigadi pročitajte na:
Posts about prva fočanska brigada written by focanskidani
FOCANSKIDANI.WORDPRESS.COM
https://focanskidani.wordpress.com/category/prva-focanska-brigada/

DA SE NE ZABORAVI : FOČA,GREBAK,FOČANSKA BRIGADA (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/19/da-se-ne-zaboravi-focagrebakfocanska-brigada-foto-i-video/

GODIŠNJICE : HEROJI OSLOBODILAČKOG RATA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/16/godisnjice-heroji-oslobodilackog-rata/

Obilježena godišnjica bitke na Proskoku
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/15/obiljezena-godisnjica-bitke-na-proskoku/

Bitka na Proskoku kod Sarajeva
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/08/bitka-na-proskoku-kod-sarajeva/

ZABORAVLJENI OD SVIH
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/13/zaboravljeni-od-svih/

JULI 1993.: Fočaci su branili Sarajevo i BiH…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/23/juli-1993-focaci-su-branili-sarajevo-i-bih/

JULI 1993:U ovim danima Fočaci su branili Sarajevo i BiH…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/20/juli-1993u-ovim-danima-focaci-su-branili-sarajevo-i-bih/

Proskok, 05.08.2016./Odbrana BiH – Igman 2016
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/05/proskok-05-08-2016-odbrana-bih-igman-2016/

24. GODINE OD BITKE NA PROSKOKU
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/12/24-godine-od-bitke-na-proskoku/

BITKA ZA BORCE (BITKA ZA IGMAN) : Zašto je na manifestacijama sve manje boraca ?
https://focanskidani.wordpress.com/2016/06/01/bitka-za-borce-bitka-za-igman-zasto-je-na-manifestacijama-sve-manje-boraca/

GREBAK : UZ 20. JUBILARNI LJETNI POHOD
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/31/grebak-uz-20-jubilarni-ljetni-pohod-2016/

GREBAK 1992. – 2017. : 25 GODINA OD FORMIRANJA PRVE FOČANSKE VITEŠKE BRIGADE
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/27/grebak-1992-2017-25-godina-od-formiranja-prve-focanske-viteske-brigade/

GREBAK 12.08.2017. (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/12/grebak-12-08-2017-foto-i-video/

Crveni tepih na Grepku puno značajniji od onog ispred pozorišta
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/15/crveni-tepih-na-grepku-puno-znacajniji-od-onog-ispred-pozorista/

 

FOČA : Nesreća u Kopilovima – teško povrijeđena žena iz Vlasenice (foto)

Nesreća u Kopilovima _ 002

Žena čiji su incijali P.B. (54) iz Vlasenice teško je povrijeđena u prevrtanju automobila, danas oko 12,00 časova, na magistralnom putu Foča-Šćepan Polje u mjestu Kopilovi, potvrđeno je u Policijskoj upravi Foča.
Nezvanično saznajemo da je povrijeđena okružni tužlac iz Vlasenice Biljana Petrović.
U vozilu, koje se prevrnulo na krov kada je vozač, iz još neutvrđenih razloga, izgubio kontrolu nad njim, nalazile su se četiri osobe, od kojih su tri nepovrijeđene, dok je P.B. sa teškim povredama prebačena u Univerzitetsku bolnicu Foča i najvjerovatnije će biti transportovana za Klinički centar „Koševo“ u Sarajevu, rečeno je u policiji.
Nesreća se, dodali su u policiji, dogodila na dionici puta koja nije zahtjevna za vožnju.
Iz Univerzitetske bolnice Foča je saopšteno da je pacijentkinja teškog opšteg zdravstvenog stanja i da je smještena u Centar za hirurgiju, na odjeljenje hirurškog intenzivnog liječenja.

Nesreća u Kopilovima _ 003Nesreća u Kopilovima _ 004Nesreća u Kopilovima _ 005

izvor:foca24.info

_ _ _ _ _

Kopilovi

Kopilovi
Zemljopisne koordinate 43°26′13″N 18°45′52″E

Koordinate: 43°26′13″N 18°45′52″E
Pozivni broj (+387) 58
Kopilovi su naseljeno mjesto u općini Foči, BiH. Dijele se na Gornje i Donje. Popisano su kao samostalno naselje na popisu 1961., a na kasnijim popisima ne pojavljuje se, jer je 1962. pripojeno Kunducima (Sl.list NRBiH, br.47/62). Nalaze se na desnoj obali rijeke Drine, nasuprot Mješaja. (Wikipedia)

KO JE ODGOVORAN ZA ZATVORENO UŠĆE BOJANE : Oprostite ljudima na ovoj grešci prirode, jer ipak su ljudi krivi što se ovo dogodilo

Delta Bojane 2

Treba zapisati današnji datum, ovo je prirodna katastrofa
“Krivci smo svi mi, ali u prvom redu lokalna vlast. Neće da sarađuju ni sa Vladinim, ni nevladinim sektorom, ni sa ribarima ni sa vlasnicima kućica”

Ulcinjani, ali i država Crna Gora imaju puno razloga za brigu, jer se ušćće Bojane potpuno zatvorilo. Do toga je najvjerovatnije doplo zbog slabijeg dotoka vode iz Drima, suše ali ponajprije višegodišnje nebrige nadležnih državnih organa.

Delta Bojane najvažnija je prirodna močvara na istočnom Mediteranu koja se odlikuje raznolikim kompleksom jedinstvenih i ugroženih staništa i vrsta.

Brojni apeli ribara i ekologa da se u rješavanje problema hitno uključe opštinske i državne strukture godinama nijesu dali rezultat baš kao ni upozorenja beogradskog profesora Save Petkovića da bi zatvaranje ušća moglo da ugrozi ustavni status Crne Gore i njenu međunarodnu reputaciju turističke i ekološke države.

“Prije početka razgovora moram se prekrstit. Oprostite ljudima na ovoj grešci prirode, jer ipak su ljudi krivi što se ovo dogodilo”, navodi Miško Leković, zaljubljenik u Bojanu.

Ljudskom nebrigom danas je Ada postala poluostrvo. Ta prirodna katastrofa dogodila se zatvaranjem desnog ušća, na šta su ulcinjski ribari uporno upozoravali. Današnji datum ući će u istoriju uvjereni su zaljubljenici u Bojanu, koja desnom stranom danas nije oticala u more.”

Stotine tona smeća razbacanih na ušću Bojane, na prekrasnom ostrvu Ada i na pjeskovitoj Velikoj plaži dugoj 12 kilometara, pružaju apokaliptičnu sliku

“Ja sam na Bojani od 1979. godine, 25 godina živim na rijeci Bojani. Treba zapisati današnji datum, ovo je prirodna katastrofa, ovo je jedan mali zemljotres za naše duše, nije se treslo tlo, ali naše duše se tresu i srca svih nas koji volimo Bojanu”, priča Leković.

Ekolozi upiru prstom u Opštinu, za koju tvrde da nenamjenski troši sredstva koje im Morsko dobro uplaćuje, a to je iznos od oko pola miliona eura, na godišnjem nivou.

“Krivci smo svi mi, ali u prvom redu lokalna vlast. Neće da sarađuju ni sa Vladinim, ni nevladinim sektorom, ni sa ribarima ni sa vlasnicima kućica”, ističe Dželjalj Hodžić iz NVO Zeleni korak.

A u Opštini kažu da su prošle sedmice poslali dopis Upravi za vode da preduzmu hitne mjere, ali kako saznajemo, oni nemaju novca da riješe ovaj problem.

Brigu o produbljivanju Bojane preuzeli su Morsko dobro i Opština.

“Nikad nije kasno, sjutra veče ide bager da se otvori i imaćemo Bojanu kao što je nekad bila. Nadamose da će ili sjutra popodne ili preksjutra ujutro početi radovi da se ušće otvori, a krajem sedmice ćedoći mašina-refuler, koji će da radi na otvranju račve”, tvrdi Mustafa Gorana, sekretar za Komunalne djelatnosti I zaštitu životne sredine.

Sve je to moglo mnogo ranije.

“Godinama već insistiramo na produbljivanju račve, čišćenje nanosa, trupova, da bi se zahvatila jedna veća količina vode iz zajedničke Bojane” podsjeća Leković.

Ribari upozoravaju da bi zbog onoga sto se sad planira na brzinu moglo doći do još većih problema.

“To je mač sa dvije oštrice. Otvoriti račvu, otvoriti ušće, a onda počnu velike kiše, može da šteti I kućicama i svemu. Treba napraviti jedan pravi projekat”, smatra ribar Ivo Knežević.

Projekat regulacije rijeke Bojane u zoni ušća urađen je još 2010. godine,ali je ostao mrtvo slovo na papiru.

Uprava za vode angažovala je tada firmu “IK Konsalting” iz Beograda , a stručni konsultant bio je poznati profesor Sava Petković, koji je upozoravao da bi zatvaranje ušća moglo ugroziti ustavni status Crne Gore i njenu međunarodnu reputaciju turističke i ekološke države.

VIDEO:
ZATVORENO USCE BOJANE

Suzana Ganić
TV Vijesti

POMEN NA DOBROG STAROG ĆIRU (VOZ)

Ćiro od Sarajeva do Foče (od 1939. do 1978.)

Pruga Ustiprača – Goražde – Foča je jedna od zadnjih urađenih pruga uskog kolosjeka u predratnoj Jugoslaviji. Ova pruga je otvorena 17. septembra 1939. godine u jeku rata u Poljskoj, pa je taj datum skoro i zaboravljen.

USPOMENE NA DOBROG STARAROG ĆIRU (VOZ) _ 005
Sarajevo
Bistrik
Pale
Koran
Stambolčić
Sjetlina
Podgrab
Prača
Renovica
Banj- Stijena
Mesići – Rogatica
Brčigovo
Dub
Ustiprača
Kopači
Hubjeri
Goražde
Vitkovići
Mravinjac
Osanica
Mrđelići
Ustikolina
Foča
Od Sarajeva, bolje rečeno Bistrika, do Pala pruga je išla kroz kanjon Miljacke.
Negdje između, na trasi s brojnim tunelima, nalazio se stanica/kolodvor Dovlići.
Za kolodvore/stanice Pale i Koran pamtim da su bili na nekoj visoravni,
u vrlo lijepom predjelu, a naročito pamtim prekrasan pogled na planinu Romaniju.
Iza Korana pruga je opet išla vrlo teškim terenom…
Slijede Stambolčić i Sjetlina, potom stanica/kolodvor Podgrab, a zatim malo ravniji teren – uz rijeku Praču i do stanice/kolodvora Prača i Renovica.
Iza Renovice pruga je vodila kroz kanjon rijeke Prače,
koja se ulijeva u Drinu kod Ustiprače. U tom kanjonu nalazila se jedna od najčudnijih stanica/kolodvora – Banj Stijena.
Gdje je bila Banja, ali Stijena je bila ravno iznad naših glava,
jer je cijela stanica/kolodvor bila doslovice usječena u kanjon…
Stanica Sudići ;zatim stanica/kolodvor Mesići-Rogatica
Brčigovo, zatim Dub i Ustiprača.
Pruga prema Foči vodila je uzvodno uz Drinu.
Slijede Kopači, Hubjeri … Goražde,
Vitkoviće (nekada industrijska zona sa puno teretnih vagona)
i Ustikolina… i
Foča…,
i dalje ka Miljevini,
Brod na Drini (uprava željeznice),
Avdagića Luka…
Miljevina…
eh nekad bilo sad se samo spominje…

USPOMENE NA DOBROG STARAROG ĆIRU (VOZ) _ 002