NISU FOČACI BJEŽALI U SARAJEVO

NISU FOČACI BJEŽALI U SARAJEVO _ 002

Fočanska brigada Armije BiH ratovala je širom Bosne i Hercegovine. Samo u bici na Proskoku, u ljeto 1993. godine, izgubila je više od 60 svojih pripadnika. Preživjeli borci ove brigade godinama pokušavaju na mjestima gdje su ratovali izgraditi memorijale kako bi obilježili važna mjesta iz novije historije Bosne i Hercegovine

Kada su neprijatelji popalili sela, namjerili su se na jedno poveliko brdo na Igmanu koje je narod zvao Proskok. Tu su ih dočekali naši borci. Predvodio ih je hrabri komandant Dževad Hanjalić. Palikuće i zlikovci mislili su da će lahko zauzeti ovo brdo na Igmanu, ali su se prevarili. Ali, džaba im je bilo što su stalno jurišali. I džaba im je bilo što su naše borce gađali iz tenkova. Sve im je bilo uzalud. Naši borci gađali su ih iz pušaka i sve više mrtvih neprijatelja ležalo je u šumi, ali, kasnije se desilo ono o čemu i danas naši preživjeli borci pričaju. Neprijatelji su prije mraka, nakon zatišja, napali iznenada, ali ovaj put s mnogo tenkova. Ove gvozdene grdosije gruhale su i brektale da se šuma prolamala od buke. Svako bi se živ skamenio od straha. Sve se kršilo i lomilo. Baš kao da deset aždaha plamenim jezicima hoće sve spržiti i satrati. Iza tenkova, kao đoje, krili su se neprijatelji. Mislili su da će sakriveni pobijediti naše borce i osvojiti Proskok i da će se popeti navrh Igmana.

NISU FOČACI BJEŽALI U SARAJEVO _ 001

Našim borcima sve je krenulo naopako. Neki su se, beli, i uplašili ovih gvozdenih smrtonosnica, što i nije sramota. I onim najhrabrijim nije bilo pravo kada im je komandant Hanjalić rekao da su potrošili sve metke za tenkove. Pa, haj’ ti sad, kako bez metaka?! Šta s tenkovima? I borci su prestali pucati. Šutjeli su i čekali. I, tako, dva tenka, prije drugih, došli su do rovova u kojima su bili naši borci. Mogli su ih čak i pregaziti. U tim dugačkim sekundama, kada se odlučivalo o životu i smrti, komandant Dževad Hanjalić upitao je borca do sebe: “Osmane, gdje ti je top?” “Kakav top, komandante!? Znaš da njime nisam nikada gađao tenkove, samo rovove, i to s brda na brdo. Tako su u njemu podešeni nišani. Znaš i sam, komandante!” “Osmane, uzmi top i gađaj tenk!” “Ama…” “Osmane, uzmi top i gađaj tenk!” “Razumijem, komandante!”

Oči boraca bile su uprte u Osmana. Znali su da ih čeka borba prsa u prsa s četnicima, ali su čekali da vide šta će on uraditi. Osman je, kao da je puška, podigao kineski bestrzajni top na rame i počeo nišaniti. Tražio je pogodnu poziciju, ali se cijev na kupoli tenka polahko okretala prema Osmanu. Našao se oči u oči s tenkom. Ko će prije opaliti. Borcima su se sekunde činile kao sati. I, Osman prvi opali. Pogodio je točkove gusjenice, a nakon toga kupolu. Tenk se zapalio. S topom na ramenu, potrčao je prema drugom tenku.

Naši borci, koji su ovaj mejdan usplahireno posmatrali, trgli su se iz obamrlosti koja im je prikovala noge za zemlju i potrčali. Neprijatelji su kao bez glave bježali nizbrdo, prema selu Dejčići. Mlađi borci, koji su dobro trčali, gonili su podaleko neprijatelje, a oni su stariji ostali na položajima s Osmanom.

OSMANOV TENK

Osman iz priče koju je zapisao Mirsad Sinanović jeste Osman Đuderija, borac 182. viteške fočanske lahke brigade. I danas, iako je od tog julskog dana prošlo skoro četvrt stoljeća, Osman se sjeća svakog trenutka bitke na Proskoku. Zapis njegovog junaštva pregledan je na YouTubeu na desetine hiljada puta. Ali, tenk koji je zaustavio tek je ovog ljeta postao spomenik na Proskoku, i to nakon nekoliko godina borbe da se ovaj simbol Osmanove i borbe njegovih saboraca spasi od uništenja, od rezanja u staro željezo. Tri je godine Sakib Pačo tražio, molio, zvao da se tenk konzervira i prebaci na Proskok, da se obilježi mjesto velike, važne bitke. Uspjelo mu je tek prije mjesec dana. Zašto je Osmanov tenk toliko važan?

Grebak 2017 _ 001

“Bila je to ofanziva poznata kao ‘Lukavac 93’. Našli smo se u potkovici, o okruženju. Snage VRS brojale su oko 12.500 vojnika, krenuli su ka Proskoku, Rogoju i Trnovu. Bila je to velika ofanziva u kojoj su Fočaci napravili važnu stvar – stali smo na Proskoku”, priča nam Pačo, jedan od zapovjednika Fočanske brigade. “Ostale jedinice su otišle lijevo ili desno, teško je bilo stati pred čeličnu kolonu dugu nekoliko kilometara. Mi smo stali i dočekali ih. Stajao sam i ja pred tim tenkom, na 30 metara”, kaže nam. Tada je ranjen. Bilo je to jedno od šest Pačinih ranjavanja tokom rata. Osman Đuderija bio je brži od neprijateljskih tenkista. “Uz nas je bilo i stotinjak civila iz Goražda. Tenk je postavljen na Jahorinu kako bi djelovao po nama, postojala je mogućnost da se izgubi Rogoj, što bi nam onda presjeklo puteve. Izmoreni, neispavani, stali smo na Proskoku i nismo htjeli dalje. Valjalo je stati pred kilometarsku kolonu tenkova, transportera. Ljudi su mi na Proskoku umirali na rukama. To se ne zaboravlja i ne damo nikome da nam priča kako je i šta je bilo. Mladić je tada ostao u okruženju, držala ga je 1. bošnjačka brigada. Mi smo to tek kasnije saznali”, sjeća se Pačo.

Prva fočanska brigada 202

Fočanska brigada osnovana je u septembru 1992. godine na prostorima u okolini Grepka, po naredbi Štaba Vrhovne komande Armije RBiH. Prvi je komandant bio Zaim Bešović, prije njega komandirao im je i Ferid Buljubašić. “Običan svijet, patriote koji su izišli na crtu s puškom u ruci da kažu konačno ‘ne’ četnicima koji su po Podrinju činili genocid nad bosanskim muslimanima, odnosno samo nastavili genocid koji su činili desetljećima unazad”, kaže Pačo. “Borci su stali u stroj, formirana je jedinica koja je u nekim trenucima imala i do dvije hiljade ljudi. I krenuli smo u odbranu ovih sela i mjesta”, priča Pačo za Stav. “Naša su mezarja ostajala širom ove zemlje, ratovali smo u 12 općina. Borili smo se svojski. U Goraždu su nas pazili, nisu nas smatrali izbjeglicama. Zajedno smo bili rame uz rame. I njihovi borci su nama dolazili u pomoć.”

Grebak 2017 _ 012

MEMORIJALNI CENTAR

VRS je zaustavljena na Proskoku, no Fočanska brigada platila je veliku cijenu. Više od 60 boraca tu je ostalo ležati, poginulih u borbi prsa u prsa s neprijateljskim snagama. Proskok nikada ne bi napustili da su imali pomoć drugih brigada. VRS je krenula iza naših leđa, na Bijelu lijesku i Rakiticu da nas zaobiđu, ostali smo u poluokruženju i morali smo se povući jer nam nisu htjeli pomoći”, priča Pačo. “Tražio sam kao zamjenik komandanta da nam pomognu, generali nam nisu dali, pustili su nas da izginemo. Bilo je puno sramotnih stvari, pojasnit će to historija. Možda njima smeta danas ovo što govorim jer se zna zašto smo se povukli.”

Danas, nakon što je tenk, kao simbol borbe na Proskoku, postavljen na tom mjestu, borci fočanskih brigada žele napraviti memorijal koji će podsjećati na njihove pale saborce. “Udruženja 1. bošnjačke i 182. viteške zajedno rade, želimo tu napraviti memorijalni centar. Želimo to napraviti jer znamo da se pokušava minimizirati uloga fočanskih boraca u agresiji na BiH. Nećemo dozvoliti da naši šehidi budu zaboravljeni i tražit ćemo da tu bude spomenik. Borit ćemo se do posljednjeg za to”, odlučan je Pačo. “Naša historija mora biti zabilježena stvarima poput tog tenka, spomenicima, spomen-sobama. Zatiru se sjećanja na ono što smo preživjeli, uništavaju se ‘ruže’ po ulicama Sarajeva. Samo borci danas pokušavaju sačuvati sjećanja na ono što je obilježilo historiju ove zemlje. Jer, ako se ne postavi tenk kao ovaj na Proskoku, ako se ne napravi spomen-soba, ako se ne sačuva ono što su heroji novinari bilježili u ratu, sve će se to brzo zaboraviti”, kaže Sakib Pačo. I poručuje: “Mene najviše boli što se mi ne okupljamo, što nemamo običaj da slavimo svoje pobjede, ali i to se polahko mijenja. Treba dovoditi djecu na sva ta mjesta, pričati im, učiti ih da znaju šta je bilo, da se to njima ne ponovi. Da znaju ko je bio neprijatelj i ko će njemu opet biti neprijatelj.”

Nedim HASIĆ
(focanskidani/stav)

više tekstova o Fočanskoj viteškoj brigadi pročitajte na:
Posts about prva fočanska brigada written by focanskidani
FOCANSKIDANI.WORDPRESS.COM
https://focanskidani.wordpress.com/category/prva-focanska-brigada/

DA SE NE ZABORAVI : FOČA,GREBAK,FOČANSKA BRIGADA (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/19/da-se-ne-zaboravi-focagrebakfocanska-brigada-foto-i-video/

GODIŠNJICE : HEROJI OSLOBODILAČKOG RATA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/16/godisnjice-heroji-oslobodilackog-rata/

Obilježena godišnjica bitke na Proskoku
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/15/obiljezena-godisnjica-bitke-na-proskoku/

Bitka na Proskoku kod Sarajeva
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/08/bitka-na-proskoku-kod-sarajeva/

ZABORAVLJENI OD SVIH
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/13/zaboravljeni-od-svih/

JULI 1993.: Fočaci su branili Sarajevo i BiH…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/23/juli-1993-focaci-su-branili-sarajevo-i-bih/

JULI 1993:U ovim danima Fočaci su branili Sarajevo i BiH…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/20/juli-1993u-ovim-danima-focaci-su-branili-sarajevo-i-bih/

Proskok, 05.08.2016./Odbrana BiH – Igman 2016
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/05/proskok-05-08-2016-odbrana-bih-igman-2016/

24. GODINE OD BITKE NA PROSKOKU
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/12/24-godine-od-bitke-na-proskoku/

BITKA ZA BORCE (BITKA ZA IGMAN) : Zašto je na manifestacijama sve manje boraca ?
https://focanskidani.wordpress.com/2016/06/01/bitka-za-borce-bitka-za-igman-zasto-je-na-manifestacijama-sve-manje-boraca/

GREBAK : UZ 20. JUBILARNI LJETNI POHOD
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/31/grebak-uz-20-jubilarni-ljetni-pohod-2016/

GREBAK 1992. – 2017. : 25 GODINA OD FORMIRANJA PRVE FOČANSKE VITEŠKE BRIGADE
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/27/grebak-1992-2017-25-godina-od-formiranja-prve-focanske-viteske-brigade/

GREBAK 12.08.2017. (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/12/grebak-12-08-2017-foto-i-video/

Crveni tepih na Grepku puno značajniji od onog ispred pozorišta
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/15/crveni-tepih-na-grepku-puno-znacajniji-od-onog-ispred-pozorista/

Advertisements

Crveni tepih na Grepku puno značajniji od onog ispred pozorišta

Crveni tepih na Grepku puno značajniji od onog ispred pozorišta  1.jpg

Nekako mi je ovaj crveni tepih na Grepku preko kojeg su na desetine hiljada podrinjki naših majki,nana i saboraca Fočanske brigade putem spasa pregazili putem života najteži put u historiji BiH svakako puno značajniji od onog ispred pozorišta.Zahvaljujem svima koji su odvojili svoje vrijeme i s nama obilježili značaj ovog historijskog mjesta svetionika slobode građana jedine domovine, posebno izabranim zvaničnicima svih nivoa vlasti jer nijedan -na se nisu odazvali.Mi ćemo podsjećati i stalno obilježavati jer nam je to obaveza a ne kako neki kažu kultura sjećanja.
Muharem A Fišo

Crveni tepih na Grepku puno značajniji od onog ispred pozorišta 2

više tekstova o Fočanskoj viteškoj brigadi pročitajte na:
Posts about prva fočanska brigada written by focanskidani
FOCANSKIDANI.WORDPRESS.COM
https://focanskidani.wordpress.com/category/prva-focanska-brigada/

DA SE NE ZABORAVI : FOČA,GREBAK,FOČANSKA BRIGADA (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/19/da-se-ne-zaboravi-focagrebakfocanska-brigada-foto-i-video/

GODIŠNJICE : HEROJI OSLOBODILAČKOG RATA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/16/godisnjice-heroji-oslobodilackog-rata/

Obilježena godišnjica bitke na Proskoku
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/15/obiljezena-godisnjica-bitke-na-proskoku/

Bitka na Proskoku kod Sarajeva
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/08/bitka-na-proskoku-kod-sarajeva/

ZABORAVLJENI OD SVIH
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/13/zaboravljeni-od-svih/

JULI 1993.: Fočaci su branili Sarajevo i BiH…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/23/juli-1993-focaci-su-branili-sarajevo-i-bih/

JULI 1993:U ovim danima Fočaci su branili Sarajevo i BiH…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/20/juli-1993u-ovim-danima-focaci-su-branili-sarajevo-i-bih/

Proskok, 05.08.2016./Odbrana BiH – Igman 2016
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/05/proskok-05-08-2016-odbrana-bih-igman-2016/

24. GODINE OD BITKE NA PROSKOKU
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/12/24-godine-od-bitke-na-proskoku/

BITKA ZA BORCE (BITKA ZA IGMAN) : Zašto je na manifestacijama sve manje boraca ?
https://focanskidani.wordpress.com/2016/06/01/bitka-za-borce-bitka-za-igman-zasto-je-na-manifestacijama-sve-manje-boraca/

GREBAK : UZ 20. JUBILARNI LJETNI POHOD
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/31/grebak-uz-20-jubilarni-ljetni-pohod-2016/

GREBAK 1992. – 2017. : 25 GODINA OD FORMIRANJA PRVE FOČANSKE VITEŠKE BRIGADE
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/27/grebak-1992-2017-25-godina-od-formiranja-prve-focanske-viteske-brigade/

GREBAK 12.08.2017. (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/12/grebak-12-08-2017-foto-i-video/

Crveni tepih na Grepku puno značajniji od onog ispred pozorišta
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/15/crveni-tepih-na-grepku-puno-znacajniji-od-onog-ispred-pozorista/

 

DA SE PAMTI I NIKAD NE ZABORAVI (foto priča)

 

Pogledajte foto priču:

182. Viteška fočanska brigada _ 2000182. Viteška fočanska brigada _ 2001182. Viteška fočanska brigada _ 2002

stradanje FOČAKA

Pazarić

vidi više u tekstu: DA SE NE ZABORAVI : FOČA,GREBAK,FOČANSKA BRIGADA (foto i video) – https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/19/da-se-ne-zaboravi-focagrebakfocanska-brigada-foto-i-video/
i  JULI 1993:U ovim danima Fočaci su branili Sarajevo i BiH… – https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/20/juli-1993u-ovim-danima-focaci-su-branili-sarajevo-i-bih/

 

 

 

 

 

 

priredio:Kenan Sarač

foto:screenshot

****************************

GREBAK 12.08.2017. (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/12/grebak-12-08-2017-foto-i-video/

 

 

 

Grebak između jave i sna (foto)

Grebak između jave i sna

GREBAK 1992. – 2017. : 25 GODINA OD FORMIRANJA PRVE FOČANSKE VITEŠKE BRIGADE

 

1. fočanska brigada _ 914

1. fočanska brigada _ 202

1. fočanska brigada _ 911

182. Viteška fočanska brigada _ 002

1. fočanska brigada _ 707

182. Viteška fočanska brigada _ 004

1. fočanska brigada _ 303

 

182. Viteška fočanska brigada _ 005

1. fočanska brigada _ 606

182. Viteška fočanska brigada _ 001

1. fočanska brigada _ 909

182. Viteška fočanska brigada _ 003

1. fočanska brigada _ 921

 

1. fočanska brigada _ 929

1. fočanska brigada _ 913

1. fočanska brigada _ 930

 

1. fočanska brigada _ 4041. fočanska brigada _ 5051. fočanska brigada _ 8081. fočanska brigada _ 9101. fočanska brigada _ 9121. fočanska brigada _ 9151. fočanska brigada _ 9161. fočanska brigada _ 9171. fočanska brigada _ 9181. fočanska brigada _ 9191. fočanska brigada _ 9201. fočanska brigada _ 9221. fočanska brigada _ 9231. fočanska brigada _ 9241. fočanska brigada _ 9251. fočanska brigada _ 9261. fočanska brigada _ 9271. fočanska brigada _ 9281. fočanska brigada _ 9311. fočanska brigada _ 9321. fočanska brigada _ 933

GREBANJE 2017

TRADICIONALNO GREBANJE

Grebak 2017 - ublehaška se nastavlja...

5

Prva fočanska brigada 202

  • DA SE ZNA I PAMTI ZAUVIJEK
    U periodu od 10. do 31. jula 1993. u širem rejonu Proskoka živote je dalo 46 boraca 1. fočanske viteške brigade (82. brdske viteške brigade), a njih 256 je ranjeno…
    _ _ _ _ _ _ _
    …2000 (dvije hiljade) Fočaka je pod puškom u AR BiH poginulo na ratištima širom BiH…
  • Fočanski herojiPrva fočanska viteška brigada
    Prva drinska brigadaOko 750 Bošnjaka sa prostora fočanske opštine organiziralo se u Prvu drinsku brigadu koju je krajem
    aprila 1992. formirao Zaim Imamović. Borci ove jedinice s ponosom ističu imena istaknutih suboraca:
    Midhat Džanko, Alija Rasim, Omer i Amir Puriš, Pašo Pašalić, Nihad Klinac, Dževad Hanjalić, Azem Merkez, Esad Vejo, Murat Dragolj, Munir Šubo, Ahmet i Husnija Bekan, Jasmin Haznadar, Dževad Selimović, Emin Osmanspahić, Džemail Milatović, Hasan Turčalo, Zaim Imamović…IZ FOČE JE 70 PRIPADNIKA ARMIJE RBIH ODLIKOVANO ZLATNIM LJILJANOM.************************video:

    Grebak ‘92 – da se ne zaboravi

    video:
    vrijeme kazivanje pamćenje Grebak 1993. bajram na Grebku

    video:
    DVIJE HILJADE (2000) fočanskih šehida

    video:
    Foča,careva džamija i 2000. šehida

    video:
    Proskok 21.07.1993.

    Osman Đuderija, čovjek koji je kineskim bestrzajnim topom sa ramena uništio tenk..

    ****************************

    priredio:Kenan Sarač

 

 

 

DA SE NE ZABORAVI : FOČA,GREBAK,FOČANSKA BRIGADA (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/19/da-se-ne-zaboravi-focagrebakfocanska-brigada-foto-i-video/

GODIŠNJICE : HEROJI OSLOBODILAČKOG RATA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/16/godisnjice-heroji-oslobodilackog-rata/

Obilježena godišnjica bitke na Proskoku
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/15/obiljezena-godisnjica-bitke-na-proskoku/

Bitka na Proskoku kod Sarajeva
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/08/bitka-na-proskoku-kod-sarajeva/

ZABORAVLJENI OD SVIH
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/13/zaboravljeni-od-svih/

JULI 1993.: Fočaci su branili Sarajevo i BiH…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/23/juli-1993-focaci-su-branili-sarajevo-i-bih/

JULI 1993:U ovim danima Fočaci su branili Sarajevo i BiH…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/20/juli-1993u-ovim-danima-focaci-su-branili-sarajevo-i-bih/

Proskok, 05.08.2016./Odbrana BiH – Igman 2016
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/05/proskok-05-08-2016-odbrana-bih-igman-2016/

24. GODINE OD BITKE NA PROSKOKU
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/12/24-godine-od-bitke-na-proskoku/

BITKA ZA BORCE (BITKA ZA IGMAN) : Zašto je na manifestacijama sve manje boraca ?
https://focanskidani.wordpress.com/2016/06/01/bitka-za-borce-bitka-za-igman-zasto-je-na-manifestacijama-sve-manje-boraca/

GREBAK : UZ 20. JUBILARNI LJETNI POHOD
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/31/grebak-uz-20-jubilarni-ljetni-pohod-2016/

GREBAK 1992. – 2017. : 25 GODINA OD FORMIRANJA PRVE FOČANSKE VITEŠKE BRIGADE
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/27/grebak-1992-2017-25-godina-od-formiranja-prve-focanske-viteske-brigade/

 

Obilježena godišnjica bitke na Proskoku

Proskok 2017 _ 003

 

Prema posljednjim dostupnim podacima oko 15.000 pripadnika tzv. vojske republike srpske na čelu sa haškim optuženikom Ratkom Mladićem, 10. jula 1993. godine krenulo je preko Bjelašnice i Igmana da zatvori obruč oko Sarajeva, čime bi glavni grad Bosne i Hercegovine bio stavljen u potpunu blokadu.

Armija Republike Bosne i Hercegovine, koja se trebala suprotstaviti Mladiću brojala je tek oko 2.000 vojnika, daleko slabije naoružanih.

Koridor preko ove planine bio je jedini izlaz i ulaz u Sarajevo. Blokiranjem koridora Sarajevo bi postala enklava, u koju više ne bi moglo dolaziti naoružanje, hrana i lijekovi.

Kotu Proskok, u blizini sela Dejčići branila je 182. Viteška fočanska brigada. Operacija tzv. vojske rs trajala je danima. U žestokim borbama koje su vođene tri sedmice poginulo je blizu 100 pripadnika Armije RBiH, a njih 500 je lakše i teže ranjeno. Nakon povlačenja, Proskok su zauzeli pripadnici tzv. vojske rs.

Pripadnici ove brigade Armije R BiH počeli su se povlačiti nakon 20 dana, jer zbog velikog broja poginulih i ranjenih nisu više mogli ostati na toj lokaciji. Nakon povlačenja, Proskok je zauzela tzv. vojske rs. Koridor koji je Sarajevo povezivao sa slobodnom teritorijom oko godinu i po bio je širok svega dva do tri kilometra, ali ga srpski vojnici nisu uspjeli u potpunosti blokirati.

Proskok 2017 _ 005

Obilježena godišnjica bitke na Proskoku _ 007

Obilježena godišnjica bitke na Proskoku _ 009

182

24. GODINE OD BITKE NA PROSKOKU _ 006

24. GODINE OD BITKE NA PROSKOKU _ 003

24. GODINE OD BITKE NA PROSKOKU _ 004

24. GODINE OD BITKE NA PROSKOKU _ 005

24. GODINE OD BITKE NA PROSKOKU _ 002

24. GODINE OD BITKE NA PROSKOKU _ 001

Obilježena godišnjica bitke na Proskoku _ 001

Obilježena godišnjica bitke na Proskoku _ 008

Obilježena godišnjica bitke na Proskoku _ 004Obilježena godišnjica bitke na Proskoku _ 006

Obilježena godišnjica bitke na Proskoku _ 011Obilježena godišnjica bitke na Proskoku _ 012Obilježena godišnjica bitke na Proskoku _ 013

Obilježena godišnjica bitke na Proskoku _ 003

Obilježena godišnjica bitke na Proskoku _ 002

Oni su dali svoje živote da bi vama bolje bilo _ 002

 

 

VIDEO:
Proskok 20.07.1993.

 

vidi i ove naslove:

DA SE NE ZABORAVI : FOČA,GREBAK,FOČANSKA BRIGADA (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/19/da-se-ne-zaboravi-focagrebakfocanska-brigada-foto-i-video/

GODIŠNJICE : HEROJI OSLOBODILAČKOG RATA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/16/godisnjice-heroji-oslobodilackog-rata/

Obilježena godišnjica bitke na Proskoku
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/15/obiljezena-godisnjica-bitke-na-proskoku/

Bitka na Proskoku kod Sarajeva
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/08/bitka-na-proskoku-kod-sarajeva/

ZABORAVLJENI OD SVIH
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/13/zaboravljeni-od-svih/

JULI 1993.: Fočaci su branili Sarajevo i BiH…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/23/juli-1993-focaci-su-branili-sarajevo-i-bih/

JULI 1993:U ovim danima Fočaci su branili Sarajevo i BiH…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/20/juli-1993u-ovim-danima-focaci-su-branili-sarajevo-i-bih/

Proskok, 05.08.2016./Odbrana BiH – Igman 2016
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/05/proskok-05-08-2016-odbrana-bih-igman-2016/

24. GODINE OD BITKE NA PROSKOKU
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/12/24-godine-od-bitke-na-proskoku/

BITKA ZA BORCE (BITKA ZA IGMAN) : Zašto je na manifestacijama sve manje boraca ?
https://focanskidani.wordpress.com/2016/06/01/bitka-za-borce-bitka-za-igman-zasto-je-na-manifestacijama-sve-manje-boraca/

GREBAK : UZ 20. JUBILARNI LJETNI POHOD
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/31/grebak-uz-20-jubilarni-ljetni-pohod-2016/

GREBAK 1992. – 2017. : 25 GODINA OD FORMIRANJA PRVE FOČANSKE VITEŠKE BRIGADE
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/27/grebak-1992-2017-25-godina-od-formiranja-prve-focanske-viteske-brigade/

GREBAK 12.08.2017. (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/12/grebak-12-08-2017-foto-i-video/

 

 

priredio:Kenan Sarač

 

 

24. GODINE OD BITKE NA PROSKOKU

 

U subotu, 15. jula 2017 sa početkom u 11 časova obilježavanje 24. godišnjice Bitke na Proskoku.

Pripadnici Vojske Republike Srpske na čelu s Ratkom Mladićem su 10. jula 1993. godine krenuli u ofanzivu preko Igmana i Bjelašnice, a cilj je bio zatvoriti obruč oko Sarajeva.

Ova operacija, kojom je komandovao Ratko Mladić, sada haški optuženik, trajala je do 31. jula. Nakon 20 dana pripadnici Armije RBiH počeli su se povlačiti zbog ogromnih gubitaka.

Kotu Proskok, u blizini sela Dejčići, branila je 182. viteška (fočanska) lahka brigada. U žestokim borbama koje su vođene tri sedmice poginulo je blizu 100 pripadnika Armije RBiH, a njih 500 je lakše i teže ranjeno. Nakon povlačenja, Proskok su zauzeli pripadnici Vojske RS.

24. GODINE OD BITKE NA PROSKOKU

Bitka na Proskoku kod Sarajeva
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/08/bitka-na-proskoku-kod-sarajeva/

Fotografija korisnika/ce Kenan Sarač.
182. viteška lahka brigada
Proskok 2017
Proskok 2017
Proskok 2017
Proskok 2017

 

VIDEO:
Proskok 20.07.1993.

vidi i ove naslove:

DA SE NE ZABORAVI : FOČA,GREBAK,FOČANSKA BRIGADA (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/19/da-se-ne-zaboravi-focagrebakfocanska-brigada-foto-i-video/

GODIŠNJICE : HEROJI OSLOBODILAČKOG RATA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/16/godisnjice-heroji-oslobodilackog-rata/

Obilježena godišnjica bitke na Proskoku
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/15/obiljezena-godisnjica-bitke-na-proskoku/

Bitka na Proskoku kod Sarajeva
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/08/bitka-na-proskoku-kod-sarajeva/

ZABORAVLJENI OD SVIH
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/13/zaboravljeni-od-svih/

JULI 1993.: Fočaci su branili Sarajevo i BiH…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/23/juli-1993-focaci-su-branili-sarajevo-i-bih/

JULI 1993:U ovim danima Fočaci su branili Sarajevo i BiH…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/20/juli-1993u-ovim-danima-focaci-su-branili-sarajevo-i-bih/

Proskok, 05.08.2016./Odbrana BiH – Igman 2016
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/05/proskok-05-08-2016-odbrana-bih-igman-2016/

24. GODINE OD BITKE NA PROSKOKU
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/12/24-godine-od-bitke-na-proskoku/

BITKA ZA BORCE (BITKA ZA IGMAN) : Zašto je na manifestacijama sve manje boraca ?
https://focanskidani.wordpress.com/2016/06/01/bitka-za-borce-bitka-za-igman-zasto-je-na-manifestacijama-sve-manje-boraca/

GREBAK : UZ 20. JUBILARNI LJETNI POHOD
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/31/grebak-uz-20-jubilarni-ljetni-pohod-2016/

GREBAK 12.08.2017. (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/12/grebak-12-08-2017-foto-i-video/

 

 

priredio:Kenan Sarač

Bitka na Proskoku kod Sarajeva

Bitka na Proskoku kod Sarajeva 7

DA SE ZNA I PAMTI ZAUVIJEK
U periodu od 10. do 31. jula 1993. u širem rejonu Proskoka živote je dalo 46 boraca 1. fočanske viteške brigade (82. brdske viteške brigade), a njih 256 je ranjeno…Najnoviji podaci govore o blizu 100 poginulih pripadnika Armije i oko 500 ranjenih.
_ _ _ _ _ _ _
…2000 (dvije hiljade) Fočaka je pod puškom u AR BiH poginulo na ratištima širom BiH…
JULI 1993.: Fočaci su branili Sarajevo i BiH…

_ _ _
Istinski heroji i gazije s Drine
”…JER FOČACI,ja to stalno ponavljam, drugi mi mogu naravno zamjeriti,
ali neka mi kažu protuargumente…FOČACI SU S PUŠKOM U RUCI DALI
NAJVIŠE,NAJVIŠE ŠEHIDA BRANEĆI OVU DRŽAVU BiH NA RAZLIČITIM TAČKAMA BiH.
FOČAKA JE POD PUŠKOM U RUCI POSTIGLO ŠEHADET NI MANJE NI VIŠE NEGO DVIJE HILJADE (2000).(Nezim Halilović Muderris)

U julu,godine 1993. ginuše i krvariše po Igmanu i Bjelašnici gazije 1. Fočanske viteške brigade.Vodili su teške i naporne borbe sa četnicima za odbranu Bjelašnice,Igmana, i prilaza Sarajevu.U periodu od 10. do 31. jula 1993. u širem rejonu Proskoka živote je dalo 46 boraca ove brigade, a njih 256 je ranjeno…
“ONDA KADA JE SARAJEVO BILO PRED PADOM I KADA SU SE POVLAČILE BRIGADE ZA BRIGADOM SA IGMANA ODNOSNO SA BJELAŠNICE NA PROSKOKU SAMO ZA JEDAN DAN JE DVADESET SEDAM FOČAKA POSTIGLO ŠEHADET.” (Nezim Halilović Muderris)

Bitka na Proskoku kod Sarajeva 5

Prema posljednjim dostupnim podacima oko 12.500 pripadnika Vojske Republike Srpske na čelu sa haškim optuženikom Ratkom Mladićem, 10. jula 1993. godine krenulo je preko Bjelašnice i Igmana da zatvori obruč oko Sarajeva, čime bi glavni grad Bosne i Hercegovine bio stavljen u potpuno okruženje agresora.

Armija Republike Bosne i Hercegovine, koja se trebala suprotstaviti Mladiću brojala je tek oko 2.000 vojnika, daleko slabije naoružanih.

Koridor preko ove planine bio je jedini izlaz i ulaz u Sarajevo. Blokiranjem koridora Sarajevo bi postala enklava, u koju više ne bi moglo dolaziti naoružanje, hrana i lijekovi.

Kotu Proskok, u blizini sela Dejčići branila je 182. Viteška fočanska brigada. Operacija Vojske RS trajala je do 31. jula. Govorilo se da je u žestokim borbama tada poginulo 46 pripadnika Armije RBiH, a ranjeno oko 200. Najnoviji podaci govore o blizu 100 poginulih pripadnika Armije i oko 500 ranjenih.

Pripadnici ove brigade Armije R BiH počeli su se povlačiti nakon 20 dana, jer zbog velikog broja poginulih i ranjenih nisu više mogli ostati na toj lokaciji. Nakon povlačenja, Proskok je zauzela Vojska RS. Koridor koji je Sarajevo povezivao sa slobodnom teritorijom oko godinu i po bio je širok svega dva do tri kilometra, ali ga srpski vojnici nisu uspjeli u potpunosti blokirati.

 

VIDEO:
Proskok 20.07.1993.

vidi i ove naslove:

DA SE NE ZABORAVI : FOČA,GREBAK,FOČANSKA BRIGADA (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/19/da-se-ne-zaboravi-focagrebakfocanska-brigada-foto-i-video/

GODIŠNJICE : HEROJI OSLOBODILAČKOG RATA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/16/godisnjice-heroji-oslobodilackog-rata/

Obilježena godišnjica bitke na Proskoku
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/15/obiljezena-godisnjica-bitke-na-proskoku/

Bitka na Proskoku kod Sarajeva
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/08/bitka-na-proskoku-kod-sarajeva/

ZABORAVLJENI OD SVIH
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/13/zaboravljeni-od-svih/

JULI 1993.: Fočaci su branili Sarajevo i BiH…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/23/juli-1993-focaci-su-branili-sarajevo-i-bih/

JULI 1993:U ovim danima Fočaci su branili Sarajevo i BiH…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/20/juli-1993u-ovim-danima-focaci-su-branili-sarajevo-i-bih/

Proskok, 05.08.2016./Odbrana BiH – Igman 2016
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/05/proskok-05-08-2016-odbrana-bih-igman-2016/

24. GODINE OD BITKE NA PROSKOKU
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/12/24-godine-od-bitke-na-proskoku/

BITKA ZA BORCE (BITKA ZA IGMAN) : Zašto je na manifestacijama sve manje boraca ?
https://focanskidani.wordpress.com/2016/06/01/bitka-za-borce-bitka-za-igman-zasto-je-na-manifestacijama-sve-manje-boraca/

GREBAK : UZ 20. JUBILARNI LJETNI POHOD
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/31/grebak-uz-20-jubilarni-ljetni-pohod-2016/

GREBAK 1992. – 2017. : 25 GODINA OD FORMIRANJA PRVE FOČANSKE VITEŠKE BRIGADE
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/27/grebak-1992-2017-25-godina-od-formiranja-prve-focanske-viteske-brigade/

GREBAK 12.08.2017. (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/12/grebak-12-08-2017-foto-i-video/

fotografija:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik

priredio:Kenan Sarač

Šehidi il’ gazije!

Šehidi il' gazije! _ 001

 

Šehidi il’ gazije!

Gorde su tvoje planine,
Dušmanima prkose,
R'jeke su tvoje džennetske,
Krvlju sehida obojene.

Vatan si naš, jedini dom,
U tebi mi smo svoji na svom!
Borićemo se za tebe,
Pa bili šehidi il’ gazije!

Ti rađaš sebi sinove,
Postojane bedeme,
Daćemo svoje živote:
Za Rabba, Resula i tebe!

Dolima tvojim stražare
B'jele čalme nišanske,
Časne su Bosno šamije,
Što bolne ti suze skrivaše!

(ilahija)

 

 

Šehidi il' gazije! _ 003

Šehidi il' gazije! _ 002

Sjećanje mudžahida

Večeras ponosno, sjećaju se mudžahidi,
Braće što su za Bosnu pali k’o šehidi.
Muhammeda k’o emira, jednog od devletlija,
Allah nek mu podari tadž od Džennetlija.

Pesnice svi u zrak, slaveći Allaha,
Učeći tekbire, ostajući bez daha.

Osmana hrabroga, u liku šejh Hamze,
Allah nek mu podari sve deredže Džennetske.
Mirze mudžahida i njegovih tekbira,
Allah nek ga poživi u društvu hajirlija.

Pesnice svi u zrak, slaveći Allaha,
Učeći tekbire, ostajući bez daha.

 

Rifeta čvrstog k’o uhudska planina,
Džennet nek mu Rabb dadne da u njemu uživa.
Ramiza veselog, skromnog k’o Hurejre,
U Džennetu neka ga vječno dvore hurije.

Pesnice svi u zrak, slaveći Allaha,
Učeći tekbire, ostajući bez daha.

 

I mi smo svi uz njih, i mi smo mudžahidi.
Kufur žemo slomiti, padajuć k’o šehidi.
Allah nek se smiluje, i njima i nama,
Ostaćemo k’o kamen na bedemu Islama.

Pesnice svi u zrak, slaveći Allaha,
Učeći tekbire, ostajući bez daha.

(ILAHIJA)

 

Šehidi
Šehidi, hej miljenici, gdje ste vi?
Kraj česme hej, stoji peškir vezeni.
I bardak hej,od kojeg smo stvoreni
šehidi, hej miljenici, gdje ste vi ?

Šehidi,hej evlijade, gdje ste vi?
U prahu, hejtrag tabana bosenih.
Ko klanja hej, na sofama zelenim?
Šehidi, hej evlijade, gdje ste vi?

Šehidi hej, mirišljivi, gdje ste vi?
Kraj sela hej, dvorci vaši po Bosni.
U bašci hej, pokošeni cvjetovi.
Šehidi hej, mirišljivi, gdje ste vi?

Šehidi ptice bijele, gdje ste vi?
K'o laste hej, selice ste veseli.
Skup zvijezda hej, u tespihu treptavih.
Šehidi ptice bijele, gdje ste vi?

Šehidi miljenici gdje se vi…
(ILAHIJA)

 

 

ZAIM IMAMOVIĆ, KOMANDANT: ZA NJEGA JE RAT BIO PARTIJA ŠAHA

 

Devetog maja 1992. godine u mjestu koje se danas zove Zaimov Do formirana je proslavljena Prva drinska brigada s pet bataljona, na čijem je čelu bio legendarni komandant Zaim Imamović. Reporteri Stava bili su na obilježavanju obljetnice osnivanja brigade i razgovarali s nekim od Imamovićevih najbližih saboraca.

komandant Zaim _ 501854993
Na koji kilometar ceste između Goražda i Ustikoline, cesta se odvaja lijevo. Tabla pokazuje naziv. Poratak. Uski put prašnjavo vijuga kroz selo među nasadima malina, brižno uzoranim njivama i podrezanim voćnjacima. Gore je, koji kilometar uzbrdo, Zaimov Do, sveto mjesto historije Podrinja i Bosne i Hercegovine, poljana ušuškana među borovom šumom. Devetog maja 1992. godine osnovana je tu Prva drinska udarna brigada. Postrojio ju je Zaim Imamović, komandant, vojskovođa čije će ime, uz ona Izeta Nanića, Safeta Zajke, Safeta Isovića…, ostati upisano u historiji ove zemlje kao jedno od najvećih.

Teško je opisati, mogu oni koji su ga poznavali i koji su s njim proveli dane na ratištu, zašto je Zaim Imamović bio tako velik i važan. Mogu pričati o njemu satima, kroz suze, što od smijeha, što od tuge za njim, koja nije nimalo manja iako su od Zaimove pogibije prošle 22 godine. “Za njega je rat bio šahovska partija, nadmudrivao se i uglavnom pobjeđivao. Nisam, nažalost, poznavao Nanića, Zajku i ostale komandante, ali za mene je Zaim Imamović naš najveći vojskovođa. Njega je i srpska strana cijenila, visoko mišljenje i danas imaju o njemu”, kazat će Nedim Alagić Peda, ratni komandant Rogatičke brigade. “Hrabrost je ono čega se sjetim kada o Zaimu razmišljam”, reći će nam Imamovićev ratni bezbjednjak Himzo Selimović. “Krenuli smo jednom kolima ka našem štabu. Svi smo, naravno, mislili da ćemo okolnim putem. No, on nas je provezao tik pored srpskog rova. Nisu vjerovali da smo tuda ‘proletjeli’. Vidjeli su ko je u autu, ali nisu stigli ni zapucati po nama. Zaim se samo nasmijao kada smo stigli.”

ZAIM ZNAČI “VOĐA”

Historijske činjenice govore: Zaim Imamović organizirao je odbranu Goražda u rejonu Preljuće, dijelu Zebine šume, na lijevoj obali Drine. Ta linija od Osanice do Stoca i Orahovica postat će najsigurnija utvrda oko Goražda, jedina borbena linija koju neprijatelji nikada nisu pomjerili. “Bio je čovjek blage naravi, britka uma. Mlad oficir, ali vješto je koristio svoje znanje, sjajan motivator, veoma lucidan u procjenama”, sjeća se Mirsad Ćatić Čuperak. “Stalno u bliskom kontaktu s ljudima. On to nije htio, ali je svojim djelovanjem od sebe stvorio idola. Mi smo ratovali drugačije, nismo bili ustrojeni po standardima, ako ima motiva, išli smo. A komandant Zaim išao je prvi, nije gurao vojsku. Zato su njegove ideje bile ostvarive. Ne znači da su bile genijalne, ali su ih ljudi ostvarivali jer su vjerovali Zaimu. On je bio čovjek kome se moglo vjerovati.”

Onako kako danas o Imamoviću pričaju njegovi saborci, tako su i zapisivali, da se ne zaboravi. Najbolje je prenijeti njihove riječi. A oni pišu da je Imamović napustio kasarnu JNA u Lukavici kod Sarajeva i s grupom dobrovoljaca i pukovnikom Zaimom Bešovićem, preko Igmana i Grepka, odlazi u rodni kraj. Nije ni slutio da će Igman, Bjelašnica, Treskavica i Rogoj postati njegova sudbina, na kojima će skončati svoj životni i ratni put. Saborci pišu dalje, pa kažu da je Imamović u Ustikolinu stigao polovicom aprila, u trenucima kad su srpske snage zauzele Foču, s namjerom da spriječi njihovo napredovanje dolinom Drine. Odsudnu je odbranu Goražda Imamović organizirao u rejonu Preljuće, dijelu Zebine šume, na lijevoj obali Drine. Ta linija od Osmice do Stoca i Orahovica postat će najsigurnija utvrda oko Goražda, jedina borbena linija koju srpska vojska nikada nije pomjerila.

“Nije pravio filozofiju od sebe. Spontano je pravio vođu od sebe, bio je rođeni lider, ljudi su ga voljeli i pratili ga. Takvo mu je bilo i ime, Zaim znači vođa pa se i sudbina poigrala. On je prvo bio čovjek, pa sve ostalo. Čist, otvoren. Nikada ga nisam vidio ljutog, uvijek miran, staložen, nasmijan”, sjeća se Ćatić. Kada je devetog maja 1992. godine formirana Prva drinska brigada, na njenom je čelu bio Zaim Imamović. Ime mu znači vođa, bio je, pišu njegovi saborci, vojskovođa posebnog kova, nevjerovatnog smisla za motivaciju saboraca. Neustrašiv, nasmijan, uvijek ispred svojih vojnika. Borac koji nije čekao nego upadao u dubinu i tako uništavao neprijatelja. Bio je šest puta ranjen.

“Prvi naš susret bio je na Grepku 1992. godine, izišao je nabaviti oružje za deblokadu Goražda. Sjedili smo pred bajtom Ferida Buljubašića, komandanta na Grepku. Rekao mi je da na tim prostorima ima puno naroda iz Rogatice, zbog toga sam ga poslušao i s rahmetli Hasom Turčalom prešao sam na ove prostore i formirao Rogatički bataljon, koji je bio u sastavu Drinske brigade”, priča Nedim Alagić. “Poslije toga, od tri bataljona napravljena je Prva rogatička brigada. Sa Zaimom sam bio u puno akcija, kako na ovim prostorima, tako i dalje u okviru 14. divizije, koja je imala zadatak deblokadu Goražda. Zajedno smo provodili puno vremena, pričali o akcijama za oslobođenje Goražda, što je bila naša najveća želja. Njemu bi to vjerovatno i uspjelo, dobar je dio teritorije zauzet, ali ga je zaustavila smrt.”

ŠEST RANJAVANJA

Početkom 1995. godine s komandantom IBOG-a Feridom Buljubašićem Imamović izlazi iz opkoljenog Goražda na slobodne teritorije, kako bi pomogao da se obruč probije izvana. Preuzima komandu u 14. diviziji Prvog korpusa u Tarčinu, postaje gospodar Treskavice, osvaja Malu Ćabu, Pašinu planinu, Vratlo, Krajačice, Klanac, Hum, Lupoč… “Zaim Imamović je poginuo kao komandant divizije na prvoj borbenoj liniji. To je najviša komandna dužnost na kojoj je u Armiji BiH neko tokom rata izgubio život”, kaže Ferid Buljubašić.

“Kada se sjećamo Zaima, često se prisjetim kako je bio veoma mlad. Kada je ovdje došao, imao je samo 31 godinu. Poginuo je u 34. godini. Vodila ga je hrabrost, veliko srce, patriotizam. Borcima i saborcima obraćao se s ‘prijatelju’, ‘čuješ, prijatelju’, ‘idi, prijatelju'… Sve svoje borce smatrao je svojim prijateljima, iskrenim Bosancima. Često smo razgovarali o tome, nažalost, vrijeme je to pokazalo, da je Podrinje početak i kraj svega za BiH. Onoliko koliko imamo Podrinja, toliko imamo Bosne. Nažalost, mislim da naša politika svih ovih godina to ne uviđa. Zaim je to znao i zato je i počeo ovdje, na ovim drinskim prostorima. Nažalost, i poginuo je ovdje, na obroncima Rogoja, na svom putu ka Drini.”

Zaim Imamović poginuo je 9. oktobra 1995. godine, u borbi na Rogojskoj gredi, na prvoj liniji, svega nekoliko dana pred kraj rata. Nekoliko dana ranije, njegovi su borci pobjeđivali na Treskavici, spuštali se visovima ka Trnovu. Dan-dva pred pogibiju, Zaim je šesti put bio ranjen. Traženo je od njega da ostane, da se oporavi. Nije htio. Uzeo je u ruke svoju motorolu, oružje ionako nije nikada nosio sa sobom i krenuo među svoje borce. “Zaimovo tijelo stavio sam u vreću, ne znajući da je to on. General Nedžad Ajnadžić ga je kritikovao jer smo dva-tri dana ranije s 300 boraca ušli u dubinu prema Zvijezdi i tamo ostali u okruženju. Noć prije pogibije kritikovali su ga, tražili od njega da ne ide na liniju s vojskom. Nije poslušao”, sjeća se Nedim Alagić Peda.

“Sutradan sam bio ranjen. Zaima su zvali na motorolu, nije se javljao. Javili su nam da ima ranjenih vojnika, da helikopter leti prema nama. Ušli smo u helikopter i, pošto sam bio ranjen u lijevu ruku, desnom sam pomagao unositi ranjenike. Vidio sam jedno tijelo u vreći. Kako se helikopter punio, ostao sam na repu. Vreća mi se našla na krilu. Momak iz Fočanske brigade mi je dao neku ceduljicu na kojoj je pisalo ‘Imamović Zaim’, pogrešno godište i dijagnoza doktora na latinskom jeziku. Pisalo je i ‘Lične stvari su na mejtu’. Otvorio sam vreću. Vidio sam Zaimovo lice. I dalje se više ničega ne sjećam.”

komandant Zaim _ 501854994

Ernest Imamović, sin heroja

Kada vidim djecu u Goraždu, znam da moj otac nije uzalud poginuo

Prva sjećanja na oca bila su naš život u Sloveniji. Otac je poslije završetka školovanja na Vojnoj akademiji dobio komandno mjesto u Vipavi. Ja sam rođen u Novoj Gorici i tu sam proveo najsretniji dio svog djetinjstva. Bio je to period kada smo bili na okupu i živjeli kao prava porodica. Nakon 1991. godine, prešli smo u Sarajevo. Ono što je meni upečatljivo, što mi je ostalo u pamćenju, jeste njegov dolazak u Berlin 1995. godine. Rat se već bližio kraju, mama, brat i ja smo tražili od njega da ostane s nama. Zašto ovo govorim? Nakon što je toliko puta bio ranjen, htjeli smo da se ne vraća. Otac je i dalje bio jak, ali su te rane utjecale na njega i psihički i fizički. Samo nas je pogledao i nasmijao se. Zašto to pričam? Zato što danas naš narod uglavnom kalkulira, “nemoj mene”, “zašto baš ja”, “izgubit ću posao”, “izgubit ću plaću”…

Otac je tada sa svojim saborcima stavio državu i Goražde ispred porodice. Mene danas veoma čini sretnim to što, kada odem u Goražde, stanem na trg i pogledam generacije rođene nakon rata, vidim da je moj otac dao život za nešto lijepo, prekrasno. Zahvaljujući njemu i svim njegovim saborcima, Goražde je ostalo jedini slobodan grad na Drini. To je njihov uspjeh, dokaz da se sve može kada ljudi hoće da urade nešto iskreno i od srca. Zato i želim reći mladima da se ne boje, da imaju hrabrosti. Otac i ja sreli smo se dva puta tokom rata. Ali znam sve o njegovom putu jer mi o tome svakodnevno pričaju njegovi saborci i ponosan sam itekako na njega.

Odrastao sam bez njega, ali je on uvijek bio tu. Kad god mi je teško, sjetim se njega, svih njegovih saboraca, filma koji je Safet Garčević Srce uradio o mom ocu, i zato i ne posustajem. Zato i znam da ne postoji ništa što se ne može uraditi. Kako sam saznao da je poginuo? Rahmetli Đuliman trebao je javiti mojoj majci da je otac poginuo, ali nije mogao. Onda je amidža nazvao iz Češke i javio majci. Imao sam deset godina. Kada sam čuo, otišao sam u kupatilo i sjedio sam tamo sam satima. Htio sam biti hrabar, ne pokazati ništa mami. Ta emocija uvijek proradi kada dođem ovdje, nemoguće je to sakriti. Ali tu su tatini i moji prijatelji, njihova djeca su tu. Imamo puno razloga da se radujemo budućnosti.

Zaim, kako ga je Velija vidio

Jedna od najpoznatijih fotografija nastalih tokom agresije na BiH jeste ona Zaima Imamovića i njegovog bliskog saradnika Zaima Bešovića tokom planiranja oslobodilačkih akcija na Bjelašnici u ljeto 1995. godine. Nastala je spontano. Nijedan od njih nije znao da ih se fotografira. Autor je fotografije Velija Hasanbegović, danas urednik fotografije u našem magazinu, koji je tada imao 19 godina i bio vojnik Zaima Imamovića u 14. diviziji Armije BiH.

Nedim HASIĆ, STAV, 16.05.2017.
http://stav.ba/zaim-imamovic-komandant-za-njega-je-rat-bio-partija-saha/
_ _ _ _ _

vidi još:

Junaci rata:Zaim Imamović (22. 04. 1961. – 9. 10.1995.)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/06/junaci-ratazaim-imamovic-22-04-1961-9-10-1995/

SJEĆANJA na heroje odbrane Bosne i Hercegovine:Zaim Imamović-legendarni komandant
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/18/sjecanja-na-heroje-odbrane-bosne-i-hercegovinezaim-imamovic-legendarni-komandant/

HEROJI OSLOBODILAČKOG RATA : ZAIM IMAMOVIĆ
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/03/heroji-oslobodilackog-rata-zaim-imamovic/

Podsjetnik : Kako se branilo Sarajevo tokom Austro-Ugarske okupacije 1878. godine

 

Narod koji ne poznaje ili zaboravlja svoju prošlost osuđen je da bude tuđi sluga.

austrijski crtež iz 1878. g. s prikazom bitki oko Ali-pašine džamije

napisao:prof. Enver Imamović
Austro-Ugarska je odlukom Berlinskog kongresa 1878. godine dobila mandat od evropskih velesila da okupira BiH i zamijeni 400-godišnju vladavinu Turske. Kad je ta vijest došla u Bosnu Bošnjaci su udlučili da ustanu u odbranu svoje zemlje iako nisu imali ni vojsku ni oružje. Austrijska komanda bila uvjerena da će preuzimanje zemlje proteći mirno i da će predstavljati svečani čin.
Krenula je sa 80.000 vojnika. Naišla je, međutim, na otpor na koji nije računala. Kroz 3 mjeseca koliko su vođene borbene akcije, na koncu morala dovesti na ratište 300.000 vojnika i ogromno naoružanje dok su branioci raspolagali sa svega 70.000 vojnika i s nekoliko topova. Vođeno je ukupno 76 bitaka u kojima su bili ogromni gubici na obje strane.

Završne akcije bile su usmjerene na Sarajevo. Njegovim zauzećem okončan je otpor i tako je Austrija zaposjela BiH. Slijedi opis kako su stanovnici Sarajeva branili svoj grad, simbol Bosne i Hercegovine.

HEROJSKA ODBRANA SARAJEVA TOKOM AUSTRIJSKE OKUPACIJE 1878. GODINE

U nedjelju 18. augusta u Sarajevu su se vršile grozničave pripreme za odbranu. Kako su Sarajlije već bile mobilizirane i nalazile se na ratištima diljem Bosne, od kojih su mnogi bili ranjeni ili su izginuli, za odbranu je bilo svega oko 5000 sposobnih boraca. Oprema je bila gotovo nikakva. Raspolagalo se sa svega nekoliko topova. Dva od njih su izvučena na Vraca a ostali su raspoređeni na Gorici, Debelom Brdu i Pašinom Brdu. Dva Krupova topa, zaostala od turske posade, bila su namjerno onesposobljena od turkofila, ali ih je doveo u red vrsni kovač i puškar Avdo Jabučica pa su i oni stavljeni u funkciju.

Zapovjednici artiljerije bili su Salih-aga Merhemić i Ahmed ef. Nako. Glavni topdžija na Vracama bio je Alija Burek, na Gorici Avdo Jabučica i Mustafa Trampa, a u tvrđavi s krupovim topovima rukovodio je Salko Kazazović. Pripreme su do večeri bile sve završene i Sarajlije su ušle u noć puni neizvjesnoti i straha. Svi okolni visovi bili su zaposjednuti i nastalo je mučno iščekivanje neprijateljskog napada.

Kad su Austrijanci shvatili da su Sarajlije odlučile braniti grad po cijenu svojih života, napravili su zastoj i nisu odmah krenuli poslije proboja bosanske odbrane na Klokotima kod Kiseljaka i kod Visokog. Generalu Filipoviću je trebao predah i vrijeme da procijeni situaciju i razradi plan znajući šta znači voditi ulične borbe. U tu svrhu je angažirao snage jačine od 14.000 vojnika rasporđenih u 18 bataljona pješadije s dva puka u rezervi, potom dva eskadrona konjanika i devet baterija topova, što je iznosilo 52 oruđa. Filipović je izdao naredbu da napad počne 19. augusta 1878. g. u pet sahata ujutro. Sarajevu je zaprijetila opasnost kao nikada do tada.

Prvi pucnji koji su označili presudnu odbranu Sarajeva oglasili su se s Pašinog brda a malo potom zagrmjeli su topovi sa svih strana. Branioci su prvi topovski hitac ispalili s gradske tvrđave (Arap-tabije) gdje su bila dva Krupova topa. Otpočela je presudna bitka za Sarajevo. Sarajlije su branile svoj grad, Austrijanci su ga napadali da ga porobe, zajedno s njegovim stanovnicima i čitavom Bosnom.

Neprijatelj je glavni napad usmjerio iz pravca Blažuja i Sarajevskog polja. General Emerik Kaiffel je dobio zadatak da sa svojim jedinicama nadire prema Vracama i Lukavici preko Blažuja i Ilidže. General Karlo Tegetthoff i pukovnik Đuro Lemaić dobili su zadatak da udare preko Radave i Pašina brda i skrše odbranu branilaca kod Bijele tabije i da presijeku komunikaciju grada sa Palama i istočnom Bosnom. General Eugen Müller je napadao iz pravca Vogošće i Kobilje Glave prema Pofalićima. Sarajevo se našlo u potpunom okruženju.

Prve borbe su otpočele na Pašinom brdu. Pripadnici elitnih austrijskih jedinica naišli su na neprobojan bedem sarajevskih branilaca kojih je na tamošnjim položajima bilo jedva šest stotina. Predvodio ih je junačni šejh Hadžijamaković. Borbe su vođene prsa u prsa na čitavom prostoru od Pašina brda preko Ravnih Bakija i Hladivoda. Tuklo se sabljama, bajonetama, handžarima, golim šakama, i tako je trajalo punih pet sahata. Na obje strane je bilo puno poginulih i ranjenih. Austrijanci su nastojali mnoštvom neutralizirati srčanost i hrabrost bosanskih boraca.

Borba je bila neravnopravna. Šest stotina branilaca nije moglo ništa učiniti protiv nekoliko hiljada napadača. Neprijatelj je lomio odbranu branilaca i ovi su se povlačili stopu po stopu prema bedemima grada. Tu zaposjednu nove položaje i nastave se još srčanije boriti.

Bitke su vođene i u drugim dijelovima grada. Neprijatelj je posvuda imao ogromnu premoć, osobito u artiljeriji koju je maksimalno koristio za pripremu bitaka izbliza. Grad je nemilosrdno tučen iz brdskih i poljskih topova sa svih strana a branioci nisu imali čime uzvratiti. Pod njenim udarima prvo je popustila odbrana na Koševu i neprijateljska vojska je s te strane počela nadirati u grad.

Vođeni su teški bojevi i na Koševskom brdu te na Gorici. Austrijanci su te položaje tukli sa Poljina i Grdonja gdje su izvukli tešku artiljeriju. Branioci Sarajeva su na Gorici imali svega dva topa, ali zahvaljujući izvrsnim topdžijama Mustafi Trampi i Avdi Jabučici, bili su veoma ubojiti.

Vojska koja je nadirala preko Sarajevskog polja razvila je široki front. Njeno desno krilo je usmjerilo preko Kotorca i Lukavičkog turbeta prema Vracama gdje su branioci također imali dva topa. Ostale jedinice su nadirale preko Stupa i zauzimale položaje na visovima oko Švrakina Sela. Obruč oko Sarajeva se sve više stezao. Za to vrijeme se general Filipović sa svojim štabom nalazio na obroncima Igmana a potom se premjesti na brdo Mojmilo iznad Dobrinje.

Branioci na Vracama bili su izloženi žestokoj artiljerijskoj vatri i morali su napustiti položaje. Povukli su se na Debelo brdo ali ih je tu zasula još žešća vatra pa su se morali spustiti u prve gradske ulice i tu uspostaviti odbranu. Nakon što je general Emerik Kaiffel ovladao Debelim brdom s jedinicama se počne spuštati u grad i tako su otpočele ulične borbe.

Ulične borbe

Izloženi ogromnom pritisku branioci su bili primorani da se povlače sa svih isturenih položaja oko grada. Za njima su se spuštale i neprijateljske snage pa su u svim gradskim zonama započele ulične brobe. Branjena je svaka mahala, svaki sokak, svaka kapija, avlija. Zavojevaču je bio nametnut najteži i najopasniji oblik borbe pri zauzimanju grada – ulične borbe. Odlučnost Sarajlija da brane svoj grad po cijenu svojih života podrazumijevalo je ogromne žrtve i na neprijateljskoj strani. Razvoj događaja doveo je napadače u situaciju iz koje se nisu mogli povući ukoliko su željeli ovladati glavnim gradom zemlje koju su zauzimali.

Neprijateljske snage koje su nadirale preko Koševskog brda pošle su u nekoliko pravaca prema centru grada. Teške bitke su vođene na Koševu kod Kemalbegovog ženskog mekteba uz tamošnjih potok. Najkrvavija je bila kod jednog tamošnjeg mlina gdje je palo mnogo branilaca, ali i napadača. Uz pedesetericu poginulih branilaca neprijatelj je na licu mjesta strijeljao još dvanaestericu koje je tokom borbi zarobio.

Krvave borbe su vođene i na Širokači, Bjelavama, Budakovićima, Medresetu, Žagrićima i drugim dijelovima grada, ali je najteže bilo na Gorici. Borbe se potom prenesu naniže i razviju su na čitavom prostoru sve do Magribije džamije i u tamošnjoj mahali, pa oko obala Miljacke i dalje. Bilo se posvuda, po sokacima, avlijama, grebljima, pucalo se sa prozora, krovova, pa čak i sa munara.

Austrijski vojnici su se veoma iznenadili kad su među braniocima vidjeli i žene, pa čak i djecu. Ovakav ogorčen otpor Sarajlija u kojem je učestvovalo staro i mlado, muško i žensko, zdravi, bolesni, razbijesnio je Austrijance. Shvatili su da se vodi bitka na život i smrt. Svjedoci strašne pogibije u svojim redovima, jurišali su bjesomučno i počeli pucati na sve što je bilo ispred njih, ne gledajuć da li je to borac, starica, dijete, trudnica.

Mnogi su izbezumljeni od straha izgubili kontrolu pa su počeli činiti zločine kakvi do tada nisu viđeni u Sarajevu, što je bilo neprimjereno pripadnicima vojske najnaprednije evropske države i velesile. Zabilježeni su, naime, slučajevi klanja ljudi, pa čak žena i djece. Bilo je slučajeva da su vojnici u kućama ubijali trudnice i majke s djedetom u naručju. Zalaganjem oficira spriječene su razmjere koje su mogle biti krajnje kompromitirajuće za Austriju.

Grad je branilo sve što je moglo hodati i nije se gledalo na žrtrve. U nastalom paklu izbije požar koji je munjevito gutao kuće, sokake i cijele mahale. Samo na Gorici izgorjelo je četrdeset kuća, neke zajedno za ženama i djecom.

Krvavi okršaji su bili i u ostalim dijelovima grada ali je u završnici najteže bilo oko Alipašine džamije. Tu se nemilosrdno i pucalo i sjeklo. Krv je tekla potocima. Branioci su se peli na munare pa odatle pucali na Austrijance. Ovi su se za njima peli i žive ih bacali odozgo.

Krv se lila i oko vojne bolnice (hastahane) kod Magribije džamije i na Hisetima (prostor od današnjeg Marindvora prema Skenderiji). Tu su uglavnom bile kuće starih zaptija (policijaca) i siromašnih zanatlija, među kojima je bilo i Arnauta. I ovdje su se rame uz rame sa muškarcima borile žene. Dok su jedne pucale druge su nosile municiju, treće previjale i zbrinjavale ranjenike i poginule.

Duh borbenosti i osjećaj dužnosti prema domovini nije ostavio postrani čak ni teške bolesnike koji su ležali u vojnoj bolnici kod Magribije džamije. Oni su pucali sa prozora, iz dvorišata i drugih kutaka. Kad su Austrijanci zauzeli zgradu postupili su krajnje grubo sa zatečenim. Preostale bolesnike izbace na ulicu a unutra smjeste svoje ranjenike.

Žilav otpor je pružen i u rejonu Budakovića. Uz potoke prolivene krvi tamo su izgorjele sve kuće zajedno sa džamijom. Samo na jednoj hrpi izbrojano je pedeset poginulih branilaca među kojima je bilo žena i djece. Mnogi od njih su bili zaklani.

SARAJKE U ODBRANI GRADA

Ostat će vječno sječanje na sarajevske junakinje koje su zajedno sa svojim očevima, muževima, sinovima, broćom i komšijama branile svoje domove, sokake, svoj grad. Pucale su, branile se i napadale puškama, kuburama, handžarima. Mnoge su braneći kućni prag poginule s djetetom u naručju. Bilo je slučajeva da su i djeca zajedno s majkama pucala na vojnike koji su prodirali u kuće, dok su im se očevi i muževi borili na ulicama.

Mnoge žene su izišle na ulice i borile se kao muškarci. Izvjesnu Habibu Agić. udatu Arnautović, vojnici su zaklali nasred ulice nakon što je u pucnjavi ubila jednog neprijateljskog vojnika. Nije do kraja bila preklana pa se kasnije liječila i živjela je sve do 1934. godine.

Junaštvom se istakla i jedna djevojka prezimena Dreka. Nju su vojnici uhvatili i mučili na Koševu. Ostala su zapisana imena još brojnih žena heroji koje su branile svoj grad. Takva je bila i Sevdija Handžić rođena Pita, koja je pucala na oficira da bi osvetila brata koji je tog dana poginuo u borbama. Mnoge su bile na vatrenoj liniji i ispomagale branioce grada. Izvjesna Kada Preljevći je preobučena u muško odijelo nosila municiju na Bakije gdje su se vodile teške borbe. Bilo je puno takvih i u drugim mahalama, kao što su Fata Hadžavdić iz Divan – Kjatibove mahale, Fatima Pandur i neka Melčija iz Žabljaka, pa Fatima Džipa, Arifa Džipa, sestre Pašana i Alija Koredžija, Hasnija Pita, Paša Agamehina, Nura Porča mehlemuša (bolničarka), Hafa Berberić i dr.

U Žabljaku su izvjesne Habiba Bulbulović i Nura Hadžiomerović zaposjele položaj pored tamošnje džamije i pucale na neprijateljske vojnike kao najbolji borci. Druge su zbrinjavale ranjenike, previjale ih i obavljale druge zadatke koji su bili u funkciji odbrane grada. Malo je primjera iz novije historije da su žene učestvovale u odbrani domovine i svoga grada na ovakav način i u ovolikom broju kakav je slučaj sa Sarajkama pri zauzimanju grada od strane austrijske vojske 1878. godine.

Teške borbe pratio je i požar koji je zahvatio mnoge mahale. Plamen je ve bio sažegao Koševo, Goricu, Magribiju, Hiseta, Budakoviće, a gorjelo je i u drugim dijelovima grada. Požar koji se širio od Magribije mahale prema Alipašinoj džamiji zaustavio se tek pred Koševskim potokom i to je spasilo mahale prema središtu grada. Dimilo se i ispod Bakija te na drugim stranama grada.

Komandant austrijske vojske general Filipović je tokom bitke stalno ubacivao svježe snage koje su upadale u grad sa svih strana tako da se omjer u ljudstvu koji je u početku iznosio 3 : 1 u korist napadača, stalno povećavao u njegovu korist dok je broj branilaca stalno opadao zbog velike pogibije i ranjavanja. Bilo je nemogue u takvim okolnostima dalje odolijevati, i oko 14 sahata otpor branilaca je bio skršen. Neko vrijeme još se puškaralo oko gradskih tvrđava gdje se najviše povuklo branilaca. Shvativši da je uzaludan svaki dalji otpor, a ne želeći da se živi predaju, posljednji branioci napuste tvrđavu i izvrše proboj prema Mokrom i Palama da bi se odatle prebacili u istočnu Bosnu. Njihovim povlačenjem okončana je odbrana Sarajeva.

U četiri sahata poslije podne austrijska zastava se zavihorila na sarajevskoj tvrđavi čime je bilo označeno definitivno zauzeće Sarajeva. Taj čin je popraćen 101 pucnjem iz topova, zvonjavom crkvenih zvona i svirkom vojne muzike, na opću radost austrijskih zavojevača i domaćih izroda (iz redova kršćana), a na tugu i žalost junačnih Sarajlija i čitave Bosne.

Kad je u Zagreb stigla vijest o zauzimanju Sarajeva zavladalo je veliko oduševljenje. Priređeno je općenarodno slavlje, a tisak je izbacio spomenicu u slavu “hrvatskih junaka koji su Bošnjacima i Hercegovcima donijeli četiri stoljeća žuđene slobode”. U međuvremenu je Hrvatski sabor donio zamolnicu (21. augusta 1878. g.) upućena caru u Beču da se Bosna i Hercegovina prisajedini trojnoj Monarhiji, to jest Hrvatskoj.

Prvi korak okupacionih vlasti bio je poziv građanima da predaju oružje pod prijetnjom smrtne kazne. Naredba je glasila da se moraju predati i trofejni (starinski) primjerci. Narod je nerado izvršavao ovu naredbu. Mnogi su ga zakopavali u zemlju, zidove i drugdje. I ono što je predato zaprepastilo je Austrijance. Zabilježen je slučaj Ali-paše Čengića (unuka Smail-age Čengića), koji je samo iz svoje kuće poslao puna kola raznog oružja. Mnogi su prije predaje starinskih primjeraka s njih poskidali ukrase od dragulja, zlata, srebra i bisera.
Svaka muslimanska kuća je od starina posjedovala primjerke skupocjenog oružja koje je nošeno samo u svečanim prilikama kao što su svadbe, megdani, bojevi i sl. Može se zamisliti koliko je tom prilikom oduzeto takvog oružja, ne računajući onog suvremenog bez kojeg nije bio nijedan odrasli Bošnjak. Ni u jednom slučaju vlasti nisu izdavale potvrde o oduzimanju. Pouzdano se zna da je većina trofejnih primjeraka završila u privatnim zbirkama austrijskih oficira. Danas se nalazi u razim gradovima širom Austrije, kao i u državnim muzejima.

Austrijanci su po zauzeću grada učinili nešto neprimjerno čega su se i sami kasnije stidjeli. Vojska je, naime, uz kuće mnogih građana, zaposjela i 25 gradskih džamija i pretvorila ih u skladišta iako to nije bilo prijeko potrebno. To je svakako bio čin demonstracije sile i poniženja buntovnih i ponosnih Sarajlija. To je sve rađeno po direktnom naređenju generala Filipovića koji je bio krajnje neprijateljski raspoložen prema Bosni i Bošnjacima. Može se reći da je bio prožet mržnjom prema njima jer je i on, kao mnogi bosanski Srbi i Hrvati, bio opterećen kompleksom inferiornosti naspram islamskih, nekadašnjih njihovih gospodara.
U svom izvještaju Vrhovnoj komandi u Beču Bošnjake naziva “divljom životinskom gomilom”, a prilikom prijeme prve deputacije Sarajlija po zauzeću grada ponio se veoma neljudski prema predstavnicima muslimana, nazivajući ih najgorim imenima: “lopovima”, “skotovima”, podrugljivo im dobacujući da se ne može proći njihovim sokacima od smrada, prljavštine i sl, grdeći ih što su se usudili suprotstaviti austrijskoj vojsci.

Bosanska prijestolnica je pala i njome je zavladao neprijatelj. Pa ipak, u tim najtežim trenucima grad je ostao dosljedan svojoj 400-godišnjoj islamskoj tradiciji. Dok su po gradskim ulicama još uvijek ležali mrtvi branioci i posvuda lokve krvi, oglasio se ezan s munare džamije na Mlinima iznad Baščaršije, zahvaljujući odvažnom mujezinu Huseinu Mačkoviću. .

Palo je Sarajevo i Bosna, ali junački, s obrazom i na način kako dolikuje potomcima slavnog Kulina bana, Tvrtka, Mehmed-paše Sokolovića i inih paša, vezira, aga, begova i drugih proslavljenih junaka hiljadugodišnje Bosne, sve do Husein-kapetana Gradaščevia Zmaja od Bosne, i hiljade sličnih znanih i neznanih bosanskih sinova i junaka.
prof. Enver Imamović

HEROJI OSLOBODILAČKOG RATA : ZAIM IMAMOVIĆ

ZAIM IMAMOVIĆ _ 50185288

Tako je govorio rahmetli Zaim Imamović:
“Ukoliko se ne poduzmu navedene mjere desiće se slijedeće: Agresor će nastojati da Goražde dovede u situaciju u kojoj se sada nalazi Srebrenica. Poslije toga, pregrupisaće snage sa goraždanskog ratišta sa ciljem okupacije Trnova i ovladavanja komunikacijom Sarajevo – Trnovo – Foča, a dalje će se nastojati izvršiti presijecanje puta Konjic – Pazarić – Igman i ovladavanje Igmanom (…) Da bi se preduzimanjem ovih mjera spriječila zamisao agresora u ovoj fazi i učinio preokret (posebno na psihološkom planu) koji bi snage ARBiH poveo u značajne vojničke pobjede na širem prostoru RBiH”.
(Zaim Imamović, 1993.)

HEROJ OSLOBODILAČKOG RATA ZAIM IMAMOVIĆ _ 50185301

HEROJ OSLOBODILAČKOG RATA ZAIM IMAMOVIĆ _ 50185302

HEROJ OSLOBODILAČKOG RATA ZAIM IMAMOVIĆ _ 50185292

HEROJ OSLOBODILAČKOG RATA ZAIM IMAMOVIĆ _ 50185299

Vidi još:

Junaci rata:Zaim Imamović (22. 04. 1961. – 9. 10.1995.)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/06/junaci-ratazaim-imamovic-22-04-1961-9-10-1995/

SJEĆANJA na heroje odbrane Bosne i Hercegovine:Zaim Imamović-legendarni komandant
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/18/sjecanja-na-heroje-odbrane-bosne-i-hercegovinezaim-imamovic-legendarni-komandant/

HEROJI OSLOBODILAČKOG RATA : ZAIM IMAMOVIĆ
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/03/heroji-oslobodilackog-rata-zaim-imamovic/

HEROJI OSLOBODILAČKOG RATA : ENVER ŠEHOVIĆ

Enver Šehović, sin Zahida i majke Iše, rođen je 15. januara 1967. godine u selu Bujakovina, u općini Foča. Imao je brata Edhema i sestru Zehru. Nakon osnovne škole upisuje Srednju vojnu školu u Sarajevu, a potom završava i Vojnu akademiju u Beogradu. Sa suprugom Zinetom imao je kćerku Dalilu. Bio je prepoznatljiva nit nastanka i razvoja 13. novosarajevske brigade od koje je poslije nastala Prva slavna i viteška motorizovana brigada. Poginuo je u odbrani brda Žuč, 27. jula 1993. godine. Odlikovan je najvišim ratnim priznanjem Zlatni ljiljan, a posthumno i Ordenom heroja oslobodilačkog rata.

Enver Šehović, sin Zahida i majke Iše _ 50185281

NAPUŠTANJE JNA

Iako je kao dječak sanjao da studira matematiku, životni put odveo je Envera Šehovića u Jugoslovensku narodnu armiju. Sa 15 godina dolazi u Sarajevo gdje se upisuje u 31. klasu Srednje vojne škole kopnene vojske u sarajevskoj kasarni “Maršal Tito”. Nakon završetka Vojne akademije u Beogradu vraća se u kasarnu “Maršal Tito” gdje će od 1988. godine raditi kao mladi poručnik na obuci novih generacija pitomaca JNA u Centru za obuku.

Njegov oficirski san o bratstvu i jedinstvu naroda Jugoslavije razbio se 4. i 5. aprila 1992. godine kada su se građani Sarajeva i okolnih mjesta okupili na antiratnim demonstracijama ispred Skupštine Republike Bosne i Hercegovine koja se nalazila u neposrednoj blizini njegove kasarne.

“U vrijeme tih protesta ispred Parlamenta Enver Šehović je postrojio muzičku četu iz kasarne “Maršal Tito” s idejom da se pridruži okupljenom narodu. Naravno, viši oficiri iz kasarne to nisu dozvolili.” (Šefko HODŽIĆ, ratni reporter)

Kakva je situacija bila u kasarni “Maršal Tito” uoči agresije na Bosnu i Hercegovinu, Šehovićev stariji kolega iz Centra za obuku JNA Alija Ismet kaže: “Već smo ranije osjetili da je Bosna u opasnosti. Vidjeli smo to iznutra jer je već polako počeo eskalirati srpski nacionalizam koji je prelazio u šovinizam. Jasno nam je bilo da moramo napustiti Kasarnu…”

PRELAZAK U TERITORIJALNU ODBRANU RBiH

Nakon napada srpskih specijalaca lojalnih Radovanu Karadžiću na školu MUP-a Republike BiH i otvaranja snajperske vatre na građane ispred Skupštine Republike Bosne i Hercegovine u ranim jutarnjim satima 6. aprila uslijedili su prvi pješadijski napadi JNA i srpskih paravojnih snaga na grad Sarajevo.1

Enver Šehović nekoliko dana poslije napušta kasarnu “Maršal Tito” i priključuje se Teritorijalnoj odbrani Bosne i Hercegovine. Imao je 25 godina.

“Javio se u Regionalni štab odakle su ga poslali u Općinski štab TO Novo Sarajevo. Iz prvog razgovora s Enverom vidio sam da se radi o izuzetno mladom čovjeku, punom patriotizma i odlučnosti da se bori za odbranu svoje domovine. Za razliku od mnogih oficira koji su tada birali funkcije koje će preuzeti i izbjegavali borbene jedinice, Enver Šehović je odmah prihvatio da bude na dužnosti komandanta Velešićkog odreda.” (Salko IDRIZ, komandant OŠTO Novo Sarajevo)

Jedan od prvih zadataka Envera Šehovića bila je blokada svoje dojučerašnje kasarne “Maršal Tito” iz koje su njegove bivše kolege pucale po građanima Sarajeva.2Dok su snage Teritorijalne odbrane vršile mobilizaciju novih pripadnika u krajnje konfuznoj političkoj i medijskoj situaciji, Sarajevo se gušilo u sve čvršćoj opsadi. Agresor planira da napadom iz pravca Grbavice i Pofalića i pokretanjem oklopnih snaga JNA iz kasarne “Maršal Tito” izvrši presijecanje grada linijom Vogošća – Žuč – Pofalići – kasarna “Maršal Tito” – Grbavica. Snage Teritorijalne odbrane uz podršku policije i samoorganiziranih građana kreću u ranu zoru 16. maja 1992. u jednu od najvažnijih operativno-taktičkih bitaka za odbranu Sarajeva poznatu kao “Pofalićka bitka” (kodni naziv “Grom”). Iako još uvijek slabo organizirani i oskudno naouružani pješadijskim oružjem, uspijevaju osloboditi širi prostor Pofalića i potpuno poraziti okupatorske snage i njihove domaće pomagače. Petog juna 1992. snage JNA nakon dugih pregovora napuštaju i kasarnu “Maršal Tito”.

LJETO 92.

“Kada smo oslobodili kasarnu “Maršal Tito”, Enver Šehović me je pozvao da idemo sakupljati knjige po kasarni. Dok su ih drugi šutali nogama, mi smo kupili stručnu literaturu, on iz taktike, ja iz sanitetske taktike. Sjećam se da mi je rekao: ‘Doktore, ovo će nama trebati…’” (Dr. Safet BIČO, načelnik saniteta i nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan)

Početkom juna 1992, u prvoj operaciji deblokade grada “Ljeto 92.” snage općinskih štabova Novo Sarajevo i Vogošća 8. juna 1992. oslobađaju kotu Orlić – najdominatniju kotu na platou Žuči.

“Još u Pofalićkoj bici susrest će se sudbine Safeta Zajke i Envera Šehovića. I od tada će neprekidno ratovati zajedno ili jedan kraj drugog komandujući svojim jedinicama. Početkom jula 1992. obojica će biti postavljeni za komandante brigada. Poručnik Šehović je komandovao 13. a Zajko 15. brigadom. Od 1. septembra 1992. te će brigade promijeniti nazive u Prvu mehanizovanu i Drugu motorizovanu brigadu, ali komandanti će ostati isti. Borci ovih brigada, na čelu sa svojim slavnim komandantima, izvojevat će nekoliko blistavih pobjeda na Žuči. Poslije one prve, čuvene bitke za kotu Orlić 8. juna 1992, slijedit će decembarska niska velikih bitaka i velikih pobjeda za Vis, kotu 850 i Golo brdo.” (Šefko HODŽIĆ, ratni reporter)

Kada je već iskusni ratni reporter Šefko Hodžić krajem 92. godine krenuo kao novinar Radija Bosne i Hercegovine da provede noć s borcima Prve mehanizovane brigade na Žuči, prije polaska komandant Enver Šehović mu je izjavio: “Želim Vas informirati da idete među najhrabrije borce grada Sarajeva, borce Velešića i Pofalića, naselja odakle su potekli ti borci koji su dobrim dijelom spasili grad Sarajevo, pa i Republiku i razbili četničku koncepciju i doktrinu –  presijecanje Sarajeva napola. Linija – koliko opasna, vidjet ćete i sami. A uvjerit ćete se da je jedna od najvrućih, najoštrijih i najžešćih linija kada je u pitanju odbrana grada Sarajeva…”

SARAJEVSKA ŽUČ

Iako su pripadnici Prve motorizovane brigade pod komandom Envera Šehovića vodili uspješne akcije i na drugim dijelovima sarajevskog ratišta, plato Žuči postao je simbol uspjeha bosanske armije. Na brdu Žuč Armija RBiH zarobila je i prvi tenk na sarajevskom ratištu. Ovo brdo, za koje većina Sarajlija nije nikada čula do izbijanja rata, bilo je i simbol stradanja i najtežih borbi koje su se gotovo svakodnevno na njemu vodile. Nakon silovite artiljerijske pripreme 18. septembra 1992. započeo je jedan od najgnusnijih napada srpskih snaga na platou Žuči. U nastojanju da po svaku cijenu povrate Orlić, srpske snage su ispred borbenog stroja postavile tzv. “živi štit”3 od civila Bošnjaka zatočenih u vogošćanskim logorima.

Branitelji Žuči suočili su se sa izazovom da sačuvaju linije odbrane grada ili da pucaju u civile među kojima su bili i njihovi prijatelji i rođaci. Uz sve to nedostajalo im je svježih snaga za odbranu i municije. Jedino nije nedostajalo odlučnosti i hrabrosti.

“Neki su ostavili zadnji metak za sebe…” (Salko HAJDAREVIĆ, komandant bataljona i nosilac ratnog prriznanja Zlatni ljiljan)

“To je bio jedan od najtežih trenutaka… Ljekarima i meni kao doktoru bilo je veoma teško smiriti naše borce koji su psihički bili rastrojeni, pogotovo oni koji su vidjeli naše zarobljene civile iz Vogošće kako ginu.” (Dr. Safet BIČO, načelnik saniteta i nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan)

“Mi smo se prvi put susreli s takvim teškim izazovom. Vođena je teška i neizvjesna borba. Na trenutak činilo se kao gotovo izgubljena borba. Ipak, upornošću, hrabrošću i smjelošću pojedinaca uspjeli smo zaustaviti neprijatelja i spriječiti ga da osvoji kotu Orlić.” (Salko HAJDAREVIĆ, komandant bataljona i nosilac ratnog prriznanja Zlatni ljiljan)

NASTANAK MITA O BOSANSKOJ VOJSCI

Nerijetko su, poput bitke za odbranu kote Orlić, borci sa Žuči uslijed tenkovskih napada branili položaje pješadijskim naoružanjem čekajući da se u gradu pronađe neka zolja.

Ipak, kako je vrijeme odmicalo, borci sa Žuči su u uspješnim akcijama ratnim plijenom značajno popravili lično naoružanje, ali je ono i dalje iznosilo 50 % u odnosu na broj ljudi. Prema riječima Šefke Hodžića, zahvaljujući borcima Zajkine i Šehovićeve brigade Žuč je postala mitsko brdo na kojem Armija RBiH postiže vojne pobjede.

“Kuriozitet je da ni u jednom prijašnjem ratu nijedna vojska koja je držala prostor Žuči nikada ga nije izgubila. Prvi put u historiji naša bosanska vojska je uspjela zauzeti ovaj prostor i držala ga je do kraja rata…” (Mehmed CERO, komandant bataljona, nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan)

“Sve jedinice čiji je komandni kadar bio uz vojsku imale su i rezultate. Zato smo mi bili pobjednička jedinica koja je imala niz pobjeda od početka do kraja rata…” (Ibrahim DERVIŠEVIĆ, Komanda brigade, nosilac ratnog prriznanja Zlatni ljiljan i Ordena zlatnog ljiljana sa mačevima)

Objašnjavajući uspjehe svoje i Zajkine brigade na Žuči komandant Šehović je novinaru TVBiH Vladi Biliću 1993. godine izjavio: “Mi ovaj rat prije svega nismo htjeli, nismo ga nametnuli, već nam je nametnut. Zakon prirode je došao na scenu. U pitanju je bila borba za opstanak.”

U uslovima humanitarne katastrofe za stanovnike Sarajeva, komanda Prvog korpusa nastavlja pokušaje deblokade grada. U okviru neuspjele operacije deblokade pod kodnim nazivom “Koverta”, borci 1. mehanizovane brigade pod komandom Envera Šehovića 9. decembra 1992. uspijevaju izvršiti svoj zadatak i osvajaju čuvenu kotu 850. Bila je to jedna od najvećih pobjeda pripadnika Prvog korpusa na sarajevskom bojištu.

“3. decembra oko 20 sati komandant Korpusa Vahid Karavelić donio nam je naređenje da deblokiramo Sarajevo…”  (Jusuf LOŠIĆ, oficir ARBiH)

“Prvi put Šehović i većina njegovih oficira susreću se s takvom zapoviješću gdje pretpostavljena komanda donosi zapovijest da se mora krenuti u napad. Iako učestvuju i druge jedinice, Enver Šehović i Zajkina Druga viteška brigada bili su nosioci akcije osvajanja kote 850.” (Vahid KARAVELIĆ, komanda Korpusa, nosilac Ordena zlatnog grba sa mačevima)

“Prije svega treba reći da smo bili vrlo slabo naoružani, za razliku od neprijatelja koji je imao sve…” (Ibrahim DERVIŠEVIĆ, Komanda brigade, nosilac ratnog prriznanja Zlatni ljiljan i Ordena zlatnog ljiljana sa mačevima)

“Da smo imali sve što podrazumijeva naziv Prva motorizovana brigada mislim da bismo za godinu dana došli do Drine. Međutim, bilo je kako je bilo. Imali smo jedan bestrzajni top; kasnije je došao jedan zis…4” (Ivan BERNADIĆ, komandant protivoklopne artiljerije)

“Krenula je akcija osvajanja kote 850. Započeo ju je Slaviša Šućur svojim tenkom. Vrlo brzo nakon toga komandir čete vojne policije Esad Nuhović je postavio zastavu s ljiljanima na vrh kote 850…” (Vahid BEŠIREVIĆ, pratilac Envera Šehovića, nosilac priznanja Zlatni ljiljan)

“Bila je velika čast učestvovati u ovoj bici koja je mnogo značila za moral grada i naše Armije.” (Slaviša ŠUĆUR, tenkist i nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan)

“Da bismo osvojili kotu 850, većina jedinica morala je preći otvorenu livadu…” (Vahid BEŠIREVIĆ, pratilac Envera Šehovića, nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan)

“Zamislite odozdo idu slabije naouružani borci i osvajaju najdominantniju kotu 850. To je da pamet stane da je tako nešto moguće, a i to da Mladićeva tako silno naoružana vojska izgubi te položaje…” (Šefko HODŽIĆ, ratni reporter)

Branioci Sarajeva su 8. juna 1992. godine u žestokom okršaju na brdu Žuč oslobodili vrh Orlić i širi lokalitet prema Volujku i Krstacu, te naseljima Smiljevići i Zabrđe. Zaplijenjene su značajne količine naoružanja i municije, vojne opreme i sanitetskog materijala. Radi se o bici kojom su potvrđeni rezultati “Pofalićke bitke“, te osigurana i učvršćena komunikacija s braniocima s područja Vogošće, odnosno naselja Ugorsko, Bušće i Kobilja Glava. Nakon osvajanja Orlića zauzete su i Kota 850, Vis i Golo brdo, odakle je srpska vojska svakodnevno, najvećim kalibrima, ubijala Sarajevo koje su 1425 dana držali pod opsadom. (Arijana SARAČEVIĆ, 10. 06. 2011. / protest.ba)

HEROJ OSLOBODILAČKOG RATA ENVER ŠEHOVIĆ _ 50185281

KOMANDANT I OBIČNI BORAC

Komandant Enver Šehović za svoje borce bio je jednostavno Šeha.

“On nije bio samo komandant , već i obični borac…” (Vahid BEŠIREVIĆ, pratilac Envera Šehovića, nosilac priznanja Zlatni ljiljan)

“Komandanta Šehovića najbolje oslikava priča kada smo trebali ući u sela Jezera koje je bilo naseljeno srpskim stanovništvom. Sve je bilo spremno, a on nam je prije kretanja u akciju održao govor u kojem nam je rekao da zabranjuje sve represalije nad civilima, rekavši da mi nismo armija jednog ili dva naroda, već cijele BiH…” (Ivan BERNADIĆ, komandant protivoklopne artiljerije)

Ovakvo shvatanje bosanskohercegovačke borbe za slobodu bio je motiv i Radetu Zoranoviću da se priključi još početkom 1992. godine Patriotskoj ligi Pofalići od koje će kasnije nastati Prva slavna motorizovana brigada pod komandom Envera Šehovića.

“Ako ova vojska nije muslimanska ili SDA vojska, nego bosanska, hoću zajedno s vama da se borim protiv četnika.” (Radomir RADE ZORANOVIĆ, borac)

Rade se kao i mnogi drugi bosanski patrioti borio sve vrijeme rata u bosanskoj vojsci sa svojim komšijama, čuvenim ratnicima iz Pofalića. Borio se od Pofalićke bitke preko mnogih bitki na Žuči, do onih posljednjih borbi na Treskavici.

“Mene je jedan događaj uoči Pofalićke bitke oduševio i zato sam ostao vjeran bosanskoj armiji do kraja rata. Uoči bitke nas je postrojio naš komandir čete Zahir Panjeta i strogo naredio da noževe ne smijemo upotrebljavati, niti bilo kakvo zlo ženama, djeci i civilima nanijeti. Da je rekao drugačije, napustio bih ih.” (Radomir RADE ZORANOVIĆ, borac)5

Na prijedlog komandanta Envera Šehovića u januaru 1993, Rade Zoranović određen je za člana vojne delegacije RBiH na pregovorima u Ženevi koju su, osim njega, sačinjavali generali Armije RBiH Sefer Halilović i Stjepan Šiber.

“U istoriji Ujedinjenih nacija ja sam tada postavio dva rekorda. Nikad prije nije se dogodilo da u državnoj delegaciji učestvuje običan vojnik, bez čina i to –  ranjen. Čak smo i krili da sam ranjen, a rane mi je, tajno, previjao jedan naš zemljak, ljekar.” (Radomir RADE ZORANOVIĆ, borac)

“Zbog velikog broja bosanskih pravoslavaca i Srba u Prvoj slavnoj motorizovanoj brigadi Šehovićevu brigadu su prozvali i Prva slavna – pravoslavna.”6 (Avdo HUSEINOVIĆ, borac i dokumentarist)

ODLAZAK PO PORODICU

“Za razliku od mnogih drugih koji su željeli sina, Enver je uvijek želio da ima kćerku.” (Zehra ČUSTOVIĆ, sestra)

“Često smo noću ostajali do pred samu zoru i vidio sam koliko je patio za svojom kćerkicom koja je bila s njegovom suprugom u Sokolović Koloniji. On je želio da njegova porodica bude s njim i sam je otišao po njih u decembru 1992.” (Jusuf JUKA LOŠIĆ, oficir ARBiH)

“Iako mu je Vahid Karavelić to zabranio, otišao je preko piste s dva pratioca i doveo ih u Sarajevo.” (Šefko HODŽIĆ, ratni reporter)

“Osjetio sam da je to za njega bilo rasterećenje. Rekao je tada: ‘Ja sam riješio dio svojih problema, sada mogu ići dalje…’” (Salko IDRIZ, komandant OŠTO Novo Sarajevo)

HEROJSKA ODBRANA ŽUČI

Na osnovu dogovora Boban – Karadžić i odnosa međunarodnih faktora prema odbrambenom ratu u našoj zemlji, krajem juna Glavni štab Vojske Republike Srpske odlučio je da je sazrelo vrijeme da se zada završni udarac snagama Armije RBiH. U okviru šire operacije agresora u julu su započeli napadi na položaje naših snaga na Žuči.7

“Od 22. jula 1993. intenzitet napada bio je najjači i od tada se komandant Šehović sve vrijeme nalazi na svom komandnom položaju…”  (Mehmed CERO, komandant bataljona, nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan)

Žuč je bila ključna tačka odbrane grada. Znali su to svi borci koji su s visova ovog brda svakodnevno gledali Sarajevo.

Kao i uvijek u vrijeme neprijateljskih ofanziva, na ovo brdo na polažaje Armije RBiH padalo je od 2.500 do 3.000 granata dnevno.

“U toku djelovanja njihove artiljerije tranšee od 2,5 metra dubine zaticali smo potpuno zatrpane kao da ih nismo ni iskopali. Obnavljali smo ih svakih 5–6 dana zavisno od intenziteta granatiranja. Sve je bilo poravnato…” (Mehmed CERO, komandant bataljona, nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan)

“Komandant Šehović bio je veoma umoran. Danima nije spavao. Stalno u pokretu.” (general Alija ISMET, komanda Korpusa)

Svojim saborcima i doktoru Safetu Biči Enver Šehović je pričao da se osjeća izmoreno, ali nije odustajao. Nekoliko dana uoči pogibije sanjao je kako gazi vodu punu zmija.

27. jula otišao je kući u 1 sat iza ponoći da se odmori i okupa. Nekoliko sati poslije pozivaju ga s komandnog mjesta da se vrati, jer je situacija na bojištu postajala sve teža. Neustrašivi komandant bio je uskoro na isturenom komandnom mjestu odakle je dvogledom posmatrao situaciju na terenu. Šehović naređuje svim svojim oficirima da skupe sve raspoložive snage i da se idu priključiti borcima na linijama.

“Interesantno je da se uopšte nije plašio. Stalno je posmatrao borce, bojišnicu. Okolo su padale granate…” (general Alija ISMET, komanda Korpusa)

“Kota 850 i cijela Žuč je bila u dimu. Pakao. Zemlja je podrhtavala. Ne postoji mjesto gdje granata nije pala. Svaka tranšea i rov bili su zatrpani neprijateljskim granatama. I upravo iz tih tranšea i rovova ustajali su naši borci. Neko ranjen, neko bez municije… Ustajali su i pravili bedem da onemoguće neprijatelja da osvoji naše položaje…” (Salko HAJDAREVIĆ, komandant bataljona i nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan)

“’Ne znamo šta se dešava; balije izviru iz zemlje’, komentarisali su neprijateljski vojnici preko svojih sredstava veze. Bili su to vanzemaljci iznad Sarajeva.” (Avdo HUSEINOVIĆ, borac i dokumentarist)

POGIBIJA KOMANDANTA

Dok su branitelji grada zadnjim atomima snage zaustavljali neprijateljske snage, jedna granata pogađa neposrednu blizinu Komandnog mjesta.

“Pogledao sam prema mjestu gdje je stajao komandant s dvogledom. Nije ga bilo. Sve oko mene je bilo mrtvo. Na platou ispred komande Zahira Panjete ležali su Zahir i njegov brat Cera. Poginuo je i vozač Alije Ismeta Zlatko Kalamujić. Mirsad Bekrić je ostao bez noge. Enver Velić iz Specijalne jedinice MUP-a teško je ranjen…” (Mehmed CERO, komandant bataljona, nosilac ratnog priznanja Zlatni ljiljan)

“Priča o Žuči se završava pogibijom Šehovića, braće Panjeta i ranije Safeta Zajke…To je bila jedna prosto mitska priča.” (Šefko HODŽIĆ, ratni reporter)

“Bio je oficir prije svega. Mi vojnici kada to kažemo, znači da je bio čovjek koji se žrtvovao za opće dobro, koji se žrtvovao za sve oko sebe i koji je najmanje mislio na sebe. Sudbina mu je bila da pogine na mjestu koje je oslobodio…” (Vahid KARAVELIĆ, general ARBiH i nosilac Ordena zlatnog grba sa mačevima)

Enver Šehović - heroj grada i domovine _50185282

HEROJ GRADA

“Stiče se dojam da naši heroji padaju u zaborav, ali ti ljudi svakako nisu vodili borbu zbog neke afirmacije, već zbog želje da ovaj grad ostane slobodan…” (Hidajet ŠERIĆ, borac)

“Ljudi moraju znati koliko je krvi palo za ovu Bosnu i sjećati se svojih heroja, poginulih boraca i da to vječito ostane upamćeno.” 8  (Ivan BERNADIĆ, komandant protivoklopne artiljerije)

Na brdu Žuč poginula su 624 pripadnika Prve slavne – 111. viteške brigade.9

PRVA SLAVNA – 111. VITEŠKA BRIGADA

Usred velike ofanzive tzv vojske republike srpske, 30. jula 1993. probijanjem tunela Dobrinja – Butmir, ispod aerodromske piste, dolazi do deblokade grada. Kroz njega su u toku noći upućena prva pojačanja odbrani Igmana i Bjelašnice. Prva slavna – 111. viteška brigada čiji je prvi komandant bio brigadir Enver Šehović, postat će jedna od najuspješnijih brigada i na ratištu van Sarajeva. Među borcima Prve slavne i Druge viteške brigade koje su osvajale i odbranile Žuč bio je najveći broj dobitnika ratnog priznanja Zlatni ljiljan u Armiji BiH. Pripadnici 111. viteške brigade, njih 71 odlikovano je ratnim priznanjem Zlatni ljiljan. Komandant Prve slavne – 111. viteške brigade Enver Šehović poginuo je tačno 40 dana nakon Safeta Zajke, komandujući odbranom Golog brda. Njihovom pogibijom glavna priča o Žuči je završena. Zajedno su ratovali, zajedno oslobađali zemlju, zajedno postali slavni i u kratkom vremenu otišli u legendu. Danas, jedan kraj drugog leže u mezarju Ali-pašine džamije u Sarajevu.

———

1 U i oko grada 5. i 6. aprila poginulo je 9, a ranjeno 37 građana i građanki. (Edo HOZIĆ, Biografija Sarajeva ‘92-’93)

2 FENA 7. 7. 2011. “Iz kasarne ‘’Maršal Tito’’ od aprila do juna 1992. svakodnevno su vršena djejstvovanja iz vatrenog i topničkog naoružanja po sarajevskim naseljima Marijin Dvor, Pofalići, Velešići, kao i drugim dijelovima grada, od čijih posljedica je ubijeno i ranjeno više civila te oštećeno mnoštvo civilnih objekata. Tako je 15. aprila 1992, ispred stambene zgrade u tadašnjoj ulici Bratstva i jedinstva kod broja 33, ubijen Samir Mešetović, a 29. maja 1992. ubijen Ibrahim Bulbul, krećući se vozilom kroz istu ulicu. U sarajevskom naselju Pofalići 22. aprila 1992. ranjen je Remzo Kadić.

Također, iz pravca Kasarne pucano je i na vozila Hitne medicinske pomoći, te je 17. maja 1992. ubijena doktorica Silva Rizvanbegović, a vozač Salih Krečo je teško ranjen. Zgrada Željezničke stanice Sarajevo je od posljedica djejstava iz kasarne ‘’Maršal Tito’’ djelomično razrušena i zapaljena.”

3 U pokušaju da vrati „Žuč“ Mladić s vogošćanskim zločincima Brankom Vlačom (upravnikom logora „Bunker“ u Vogošći), Nikolom Poplašenim i lokalnim mafijašima prvi put je koristio „živi štit“ u kojem su vogošćanske logoraše gurali ispred sebe, gdje ih je na desetine poginulo i ranjeno. I danas veliki broj preživjelih ratnika sa Žuči ima traume. (Avdo Huseinović, autor filma Vanzemaljci iznad Sarajeva)

4 Lagani, pokretni protivtenkovski 76 mm top, model 1942. g. (ZiS – Zavod imjenji Staljina)

5 Priču vojnika Radeta Zoranovića zabilježio je novinar Šefko Hodžić.

6 Na brdu Žuč, braneći Sarajevo poginulo je preko 100 boraca srpske nacionalnosti. (Avdo Huseinović)

7, 9 Mesud Šadinlija “Za Sarajevo, za Bosnu svoju: od 13. novosarajevske do 111. Viteške brdske brigade”. Udruženje 1. Slavna – 111. Viteška brigade, Sarajevo, 2010.

8 Među herojima Žuči poginuli su i Safet Isović, Hakija Mršo, Fadila Odžaković Žuta, Ejub Delalić, Roki Kavazović, Smajo Šikalo, Feriz Tumbul, Jasmin Isanović, Remzija Vejo, Izet Delić, Rasimu Kelemiš, Rudi Tomić, Fehim Agić, Refik Kobiljak…


 

HEROJI OSLOBODILAČKOG RATA : Elvir Hadžiahmetović – Pela

žžž4962.jpg

Jedan od boraca čija djela i danas prepričavaju brojni stanovnici Goražda je i Elvir Hadžiahmetović – Pela, borac 43. drinske brigade. Prilikom jednog od mnogobrojnih snajperskih djelovanja po gradu ranjena je bila jedna žena, koja je uslijed ranjavanja ostala ležati na ulici. Kako je pucalo niko joj nije smio priči, pa ni njezin muž koji je stajao i plakao. U tom trenutku stvori se Pela, spasi je i odvede u bolnicu. Prilikom jedne akcije hitno je bio potreban ručni bacač kojeg borci nisu imali pri ruci. Pela se tada javi i sam ode po bacač. Vraćajući se autom u brigadu srete nekog ranjenika koji ga je molio da ga poveze. Pela je to odbijao upozoravajući ga da nije sigurno. Ranjenik nije popuštao pa ga je Pela povezao. Dok su prelazili most agresorski vojnici zapucaše na auto koje, onako izrešetano, stade na kraj mosta. Tada je došla vijest u komandu da je Pela poginuo. Tada je cijela komanda plakala. Ipak, Pela se pojavi nakon dva sata živ i bez ogrebotine.

priredio:Kenan Sarač

GREBAK 1992. – 2017. : 25 GODINA OD FORMIRANJA PRVE FOČANSKE VITEŠKE BRIGADE

Otrgnuto od zaborava : sjećanje na Fočansku brigadu i put života.
Sjećanje na Grebak obilježava se svake godine (u avgustu).

grebak-1992-2017-25-godina-od-formiranja-prve-viteske-focanske-brigade

PODSJETNIK : Fočanska viteška brigada
Postrojavanjem jedinica Fočanske viteške brigade, na prevoju Grebak, formirana je u augustu 1992. brigada. Uspostavljen je put spasa preko Grebka, kojim se Goražde u najtežim danima snabdijevalo hranom. U okviru manifestacija Grebak , okupi se nekoliko bivših pripadnika Fočanske brigade te stotine zvanica, a na ratni put brigade čiji su pripadnici izvodili borbena dejstva gotovo na cijelom području BiH, podsjeti po neki preživjeli gazija Brigade.

grebak-1992-2017-25-godina-od-formiranja-prve-viteske-focanske-brigade-_-002
Podsjetimo se da je odluka o formiranju Fočanske brigade donesena 16. augusta 1992. kada su u njen sastav ušli Jahorinski, Fočanski i bataljon Sutjeska. Kroz brigadu je tokom ratnog perioda prošlo više od 2.500 pripadnika, među kojima je 19 vojnika odlikovano najvišim ratnim priznanjem značkom Zlatni ljiljan. Podsjetimo se na nezaboravne bitke u odbrani doline Sutjeske, Ustikoline, koridora Igman – Goražde, Proskoka, Treskavice, srednje Bosne i mnogih krajeva BiH.

grebak-1992-2017-25-godina-od-formiranja-prve-viteske-focanske-brigade-_-004
U proljeće 1994. Fočanska viteška brigada pravcem prema istočnoj Bosni na bjelašničko-treskavičkom ratištu izvodila je borbena dejstva, tokom 1994.- 1995. godine kada su oslobođeni Greda, Treskavica, Bjelašnica, Đokin toranj, Brda – Prečko – Brdo i Proskok. U taj vakat Fočanska brigada dobila je naziv viteška. U pobjedonosnom pohodu ovu je brigadu zaustavio Dejtonski mirovni sporazum.
U borbama je poginulo 267 pripadnika Brigade, dok je više od 500 njih teže ili lakše ranjeno, a poginuo je i komandant bataljona Dževad Hanjalić.

182. Viteška fočanska brigada _ 001182. Viteška fočanska brigada _ 002182. Viteška fočanska brigada _ 003182. Viteška fočanska brigada _ 004182. Viteška fočanska brigada _ 005

Prva fočanska brigada 202Grebak 2017 - ublehaška se nastavlja...5

Crveni tepih na Grepku puno značajniji od onog ispred pozorišta 2

s desna na lijevo Šemso Tucaković, Galib Hodžić, Fehim Bibić, Dževad Hanjalić
Prva fočanska brigada – Grebak 1992 – komanda – s desna na lijevo Šemso Tucaković, Galib Hodžić, Fehim Bibić, Dževad Hanjalić
Sulejman Mekić - vozač
Sulejman Mekić – vozač
Pekari na Grebku
Pekari na Grebku – Prva fočanska brigada – Grebak 1992
borci na Grepku
Prva fočanska brigada – Grebak 1992

Grebak 2017 _ 014

Grebak 2017
Sakib Pačo – Apač – heroj/zlatni ljiljan

Grebak 2017 _ 016Grebak 2017 _ 015

Prva fočanska brigada - Grebak 1992
Prva fočanska brigada – Grebak 1992
Prva fočanska brigada - Grebak 1992 - 2
Prva fočanska brigada – Grebak 1992
Grebak 1992
Prva fočanska brigada – Grebak 1992
Grebak 1992 - 2
Prva fočanska brigada – Grebak 1992
Prvo postrojavanje na Grebku - jula 1992
Prvo postrojavanje na Grebku – Prva fočanska brigada – jula 1992

Grebak 2017 _ 011Grebak 2017 _ 010Grebak 2017 _ 013Grebak 2017 _ 012Grebak 2017 _ 007Grebak 2017 _ 006ublehašima na Grepku se pridružio i Hans

priredio:Kenan Sarač
fotografije: flickr ekranportal13

više tekstova o Fočanskoj viteškoj brigadi pročitajte na:
Posts about prva fočanska brigada written by focanskidani
FOCANSKIDANI.WORDPRESS.COM
https://focanskidani.wordpress.com/category/prva-focanska-brigada/

DA SE NE ZABORAVI : FOČA,GREBAK,FOČANSKA BRIGADA (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/19/da-se-ne-zaboravi-focagrebakfocanska-brigada-foto-i-video/

GODIŠNJICE : HEROJI OSLOBODILAČKOG RATA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/16/godisnjice-heroji-oslobodilackog-rata/

Obilježena godišnjica bitke na Proskoku
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/15/obiljezena-godisnjica-bitke-na-proskoku/

Bitka na Proskoku kod Sarajeva
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/08/bitka-na-proskoku-kod-sarajeva/

ZABORAVLJENI OD SVIH
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/13/zaboravljeni-od-svih/

JULI 1993.: Fočaci su branili Sarajevo i BiH…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/23/juli-1993-focaci-su-branili-sarajevo-i-bih/

JULI 1993:U ovim danima Fočaci su branili Sarajevo i BiH…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/20/juli-1993u-ovim-danima-focaci-su-branili-sarajevo-i-bih/

Proskok, 05.08.2016./Odbrana BiH – Igman 2016
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/05/proskok-05-08-2016-odbrana-bih-igman-2016/

24. GODINE OD BITKE NA PROSKOKU
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/12/24-godine-od-bitke-na-proskoku/

BITKA ZA BORCE (BITKA ZA IGMAN) : Zašto je na manifestacijama sve manje boraca ?
https://focanskidani.wordpress.com/2016/06/01/bitka-za-borce-bitka-za-igman-zasto-je-na-manifestacijama-sve-manje-boraca/

GREBAK : UZ 20. JUBILARNI LJETNI POHOD
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/31/grebak-uz-20-jubilarni-ljetni-pohod-2016/

GREBAK 1992. – 2017. : 25 GODINA OD FORMIRANJA PRVE FOČANSKE VITEŠKE BRIGADE
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/27/grebak-1992-2017-25-godina-od-formiranja-prve-focanske-viteske-brigade/

FOČANSKE GAZIJE:Enver Lojo (1953 – 1992)

 

DA SE ZNA I PAMTI ZAUVIJEK
Istinski heroji i gazije s Drine
…FOČACI SU S PUŠKOM U RUCI DALI
NAJVIŠE,NAJVIŠE ŠEHIDA BRANEĆI OVU DRŽAVU BiH NA RAZLIČITIM TAČKAMA BiH.
FOČAKA JE POD PUŠKOM U RUCI POSTIGLO ŠEHADET NI MANJE NI VIŠE NEGO DVIJE HILJADE (2000).(Nezim Halilović Muderris)

enver-lojo

Rođen 16.12.1953. godine u Zubovićima – Foča, gdje je i živio do agresije. Pripadnik jedinica Armije BiH od 25.05.1992. godine. Nestao 28.06.1992. godine u rejonu Prijeko – Visoko, kao pripadnik OpŠTO – Odred Visočica. Tijelo do danas nije pronađeno.

FOČANSKE GAZIJE:Tajib Ganović (1966 – 1992)

 

DA SE ZNA I PAMTI ZAUVIJEK
Istinski heroji i gazije s Drine
…FOČACI SU S PUŠKOM U RUCI DALI
NAJVIŠE,NAJVIŠE ŠEHIDA BRANEĆI OVU DRŽAVU BiH NA RAZLIČITIM TAČKAMA BiH.
FOČAKA JE POD PUŠKOM U RUCI POSTIGLO ŠEHADET NI MANJE NI VIŠE NEGO DVIJE HILJADE (2000).(Nezim Halilović Muderris)

tajib-ganovic

Rođen 09.02.1966. godine u mjestu Kozja Luka – Foča, nastanjen u Zimči -Visoko. Pripadnik jedinica Armije BiH od 12.07.1992. godine. Poginuo 28.12.1992. godine u rejonu Višegrad – Visoko, kao pripadnik OpŠTO – Udarni odred. Ukopan 14.08.1995. godine na mezarju “Varoško polje” Visoko.

FOČANSKE GAZIJE:Mustafa Ćerimović (1957 – 1992)

 

DA SE ZNA I PAMTI ZAUVIJEK
Istinski heroji i gazije s Drine
…FOČACI SU S PUŠKOM U RUCI DALI
NAJVIŠE,NAJVIŠE ŠEHIDA BRANEĆI OVU DRŽAVU BiH NA RAZLIČITIM TAČKAMA BiH.
FOČAKA JE POD PUŠKOM U RUCI POSTIGLO ŠEHADET NI MANJE NI VIŠE NEGO DVIJE HILJADE (2000).(Nezim Halilović Muderris)

mustafa-cerimovic-focanske-gazije

Rođen 07.08.1957. godine u Vakufu – Foča, gdje je i živio do agresije. Pripadnik jedinica Armije BiH od 16.06.1992. godine. Poginuo 22.08.1992. godine u rejonu Prijeko – Visoko, kao pripadnik OpŠTO, Odred Visočica – Visoko. Ukopan 24.08.1992. godine na mezarju „Varoško polje“ – Visoko.

priredio:Kenan Sarač

FOČANSKE GAZIJE : Adil (Latifa) Kovačević

adil-latifa-kovacevic

DA SE ZNA I PAMTI ZAUVIJEK
Istinski heroji i gazije s Drine
…FOČACI SU S PUŠKOM U RUCI DALI
NAJVIŠE,NAJVIŠE ŠEHIDA BRANEĆI OVU DRŽAVU BiH NA RAZLIČITIM TAČKAMA BiH.
FOČAKA JE POD PUŠKOM U RUCI POSTIGLO ŠEHADET NI MANJE NI VIŠE NEGO DVIJE HILJADE (2000).(Nezim Halilović Muderris)

U borbama za oslobođenje Bosne i Hercegovine, na sarajevskom ratištu svoj život je dao i ovaj hrabri Fočak.

priredio:Kenan Sarač

FOČANSKE GAZIJE : Amil Memić i Mustafa Spahić

 

DA SE ZNA I PAMTI ZAUVIJEK
Istinski heroji i gazije s Drine
…FOČACI SU S PUŠKOM U RUCI DALI
NAJVIŠE,NAJVIŠE ŠEHIDA BRANEĆI OVU DRŽAVU BiH NA RAZLIČITIM TAČKAMA BiH.
FOČAKA JE POD PUŠKOM U RUCI POSTIGLO ŠEHADET NI MANJE NI VIŠE NEGO DVIJE HILJADE (2000).(Nezim Halilović Muderris)

U borbama za oslobođenje Bosne i Hercegovine svoje živote su dali i ova dva hrabra Fočaka
Amil (Asim) Memić (02.10.1964. – 06.05.1993.) i Mustafa (Omer) Spahić (07.01.1946. – 23.07.1993.).

u-borbama-za-oslobodenje-bosne-i-hercegovine-svoje-zivote-su-dali-i-ova-dva-hrabra-focaka

priredio:Kenan Sarač

DA SE NE ZABORAVI : FOČA,GREBAK,FOČANSKA BRIGADA (foto i video)

Agresija i Odbrambeno-Oslobodilački rat 1992-1995, Historija BiH

grebak-1992-001

Put preko Grebka

Tokom ratnih godina od 1992. do 1994. godine put preko Grebka bio je jedini put preko za dostavljanje lijekova i hrane stanovništvu opkoljenog Goražda. Borci Armije RBiH uspjeli su osigurati “Put života” Goražde – Grebak – Igman – Trnovo – Pazarić uz pomoć jedinica Goražda i 1. Fočanske (slavne) viteške brigade AR BiH.

prva-focanska-brigada-2

Grebak i danas predstavlja simbol teškog perioda stanovništva Goražda i borbe za opstanak i ravnopravnost. Preko Grebka prema procjenama prešlo je 30.000 ljudi koji su našli spas u slobodnim teritorijama RBiH, ali i drugih zemalja Evrope.

Na putu preko Grebka mnogi civili su ubijeni iz zasjeda ili su život izgubili umirući od gladi, iscrpljenosti i hladnoće.

_ _ _ _ _

182-viteska-brdska-brigada
Zašto je zaboravljena Prva fočanska viteška brigada (pismo boraca iz 2007. godine)

Grupa bivših boraca Prve fočanske viteške brigade reagirala je na nedavno održanu manifestaciju „Odbrana BiH Igman 2007“. U protestnom pismu naveli su da na pločama s imenima poginulih boraca i šehida na Velikom polju nema nijedno ime poginulih iz te brigade. Samo nekoliko kilometara dalje, na jugoistočnim padinama Bjelašnice, u julu 1993. godine vodile su se sudbonosne bitke za odbranu Bjelašnice, Igmana i prilaza Sarajevu. Za samo desetak dana tu je poginulo 47 boraca ove brigade, a njih 246 je ranjeno …

prva-focanska-brigada
..JER FOČACI,
ja to stalno ponavljam, drugi mi mogu naravno zamjeriti,
ali neka mi kažu protuargumente…FOČACI SU S PUŠKOM U RUCI DALI
NAJVIŠE,NAJVIŠE ŠEHIDA BRANEĆI OVU DRŽAVU BiH NA RAZLIČITIM TAČKAMA BiH.
FOČAKA JE POD PUŠKOM U RUCI POSTIGLO ŠEHADET NI MANJE NI VIŠE NEGO DVIJE HILJADE (2000). ONDA KADA JE SARAJEVO BILO PRED PADOM I KADA SU SE POVLAČILE BRIGADE ZA BRIGADOM SA IGMANA ODNOSNO SA BJELAŠNICE NA PROSKOKU SAMO ZA JEDAN DAN JE DVADESET SEDAM FOČAKA POSTIGLO ŠEHADET…

_ _ _ _ _

...a  kako ćeš tek razlikovati čovjeka i vuka 1

STRADANJE FOČAKA 1992. – 1995.

U periodu 1992. – 1995. FOČAKA JE STRADALO (PREMA NEKIM IZVORIMA): 2700 je ubijenih civila i 2000 u redovima AR BiH. MEĐUTIM , ni ti podaci NISU RELEVANTNI – SMATRA SE DA JE MNOGO VIŠE UBIJENIH!!! Na samim sastavcima gdje je sada bazen i malo više uz Drinu gdje se gradi hotel/motel je doveženo šlepera i šlepera nastradalih i tu zakopano…Foča je i sinonim za ratna silovanja. Prema nekim podacima oko hiljadu žena (djevojčica,djevojaka,udatih žena,majki,nena) je silovano, mada ni ti podaci nisu relevantni – jer se smatra da je bilo mnogo više silovanih…Kroz logore je prošlo oko 2000 zatvorenika, od kojih je većina i ubijena…

FOČA 1992
Na žalost, za nekima se još uvijek traga. BARATA SE CIFROM OD 800, A VJEROVATNO I VIŠE NESTALIH/ JOŠ NEPRONAĐENIH/ ŽRTAVA GENOCIDA…

_ _ _ _ _
VIDEO:
vrijeme kazivanje pamćenje Grebak 1993. bajram na Grebku

VIDEO:
Grebak ‘92 – da se ne zaboravi

VIDEO:
Osman Đuderija, čovjek koji je kineskim bestrzajnim topom sa ramena uništio tenk.
Proskok 20.07.1993.

VIDEO:
Grebak 1992

VIDEO:
Grebak – 1992 – 2011 – 2014

_ _ _ _ _

priredio:Kenan Sarač

fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik

DA SE NE ZABORAVI : FOČA,GREBAK,FOČANSKA BRIGADA (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/19/da-se-ne-zaboravi-focagrebakfocanska-brigada-foto-i-video/

GODIŠNJICE : HEROJI OSLOBODILAČKOG RATA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/16/godisnjice-heroji-oslobodilackog-rata/

Obilježena godišnjica bitke na Proskoku
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/15/obiljezena-godisnjica-bitke-na-proskoku/

Bitka na Proskoku kod Sarajeva
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/08/bitka-na-proskoku-kod-sarajeva/

ZABORAVLJENI OD SVIH
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/13/zaboravljeni-od-svih/

JULI 1993.: Fočaci su branili Sarajevo i BiH…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/23/juli-1993-focaci-su-branili-sarajevo-i-bih/

JULI 1993:U ovim danima Fočaci su branili Sarajevo i BiH…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/20/juli-1993u-ovim-danima-focaci-su-branili-sarajevo-i-bih/

Proskok, 05.08.2016./Odbrana BiH – Igman 2016
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/05/proskok-05-08-2016-odbrana-bih-igman-2016/

24. GODINE OD BITKE NA PROSKOKU
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/12/24-godine-od-bitke-na-proskoku/

BITKA ZA BORCE (BITKA ZA IGMAN) : Zašto je na manifestacijama sve manje boraca ?
https://focanskidani.wordpress.com/2016/06/01/bitka-za-borce-bitka-za-igman-zasto-je-na-manifestacijama-sve-manje-boraca/

GREBAK : UZ 20. JUBILARNI LJETNI POHOD
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/31/grebak-uz-20-jubilarni-ljetni-pohod-2016/

GREBAK 1992. – 2017. : 25 GODINA OD FORMIRANJA PRVE FOČANSKE VITEŠKE BRIGADE
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/27/grebak-1992-2017-25-godina-od-formiranja-prve-focanske-viteske-brigade/

GREBAK 12.08.2017. (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/12/grebak-12-08-2017-foto-i-video/

PROMOCIJE : Goražde, 14.10.2016.

U petak, u Goraždu, promocija knjige Salima Kurta

promocija-knjige-salima-kurta

Jedinstvena memoarska hronika ratne golgote Foče i Goražda.
Autor nam je kroz dnevnik i zabilješke dočarao ratnu hroniku Foče, Goražda, Grebka i Drine.Kao na filmskoj traci se smjenjuju događaji, a tu su stvarni likovi i autentični događaji. Ovaj vrijedni bošnjak nas spriječava da zaboravimo herojstvo 182. fočanske viteške brigade i da zaboravimo njene šehide i njene gazije i heroje.
Na Drini je, odnosno širom Bosne i Hercegovine s puškom u ruci,  postiglo šehadet dvije hiljade (2000) Fočaka. Nijedna Opština nije dala više šehida sa puškom u ruci od fočanske Opštine. Ne zaboravimo da su hrabri Fočaci na Proskoku, onda kada je bila velika ofanziva, četnička ofanziva na Trnovo, odnosno na Bjelašnicu i Igman od 10. do 31. jula 1993. goloruki se suprostavljali četničkoj ofanzivi na Proskok. Za 21 dan je četrdeset Fočaka postiglo šehadet. Dvijestotine njih je ranjeno.

182-viteska-brdska-brigada
Roman “Smrt na putu spasa” autora Salima Kurta je jedinstvena memoarska hronika najtežih ratnih vremena i iskušenja kroz koja su prošli Bošnjaci fočanskog i goraždanskog kraja.

grebak-putokaz
Fočak Salim Kurt je sudionik ovog pisanog djela. Na romanu je radio tri godine. Priča se temelji na nadi i preživljavanju jednog naroda. Glavni lik je Hasan Turčalo.
“Radio sam ga iz inata, prkosa nas Podrinjaca što smo sve zaboravili. Što smo sve zapostavili, i historiju i patnju naroda iz Goražda i Foče i Drine. Glavni lik romana je Hasan Turčalo, čovjek koji je prelazio Drinu i dolazio na Grebak. Predvodio hiljade civila na putu po hranu i vraćao. Išao je kroz neprijateljske položaje, zaobilazio stotinu staza. Njegova smrt je zagonetna i ja sam o tome pisao u ovom romanu”, priča Kurt.
“Ovaj roman je kamen temeljac Drine, naše svijesti da se ne zaboravi. Što nije zapisano nije ni bilo”, poručio je Kurt.

prva-focanska-brigada-2
“Prednost je što sam ja sudionik svega toga. Nisam ništa izmišljao. Sudionik sam, ali sam se i istraživački bavio ovim djelom”, istakao je Kurt.
Naziv romana se odnosi na put kojim su prelazili civili s Hasanom u potrazi za hranom, municijom…Na tom “putu spasa” živote je izgubilo oko 1.000 ljudi.
“Oko 80 kilometara u jednom pravcu je išao narod Goražda. Nisu znali hoće li se vratiti i svojoj djeci donijeti kilogram brašna… To su bile neprijateljske linije, ali Haso je bio vodič. On bi zaobišao neprijatelja. Po 5.000 ljudi je prevodio na Grebak. Mene iritira to što je on zaboravljen poslije rata”, govori Kurt.

prva-focanska-brigada
Ovo je Kurtova druga knjiga, a 2000. godine mu je izašla “Grebak u zoni sumraka”.

priredio:Kenan Sarač

fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik

_ _ _ _ _

– pročitaj i ove naslove:

ROMAN : SMRT NA PUTU SPASA (VIDEO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/02/roman-smrt-na-putu-spasa-video/

Salim Kurt: Smrt na putu spasa
https://focanskidani.wordpress.com/2016/09/29/salim-kurt-smrt-na-putu-spasa/

POGLED NA NOVU KNJIGU Salima Kurta ”Smrt na putu spasa”
https://focanskidani.wordpress.com/2016/09/27/pogled-na-novu-knjigu-salima-kurta-smrt-na-putu-spasa/

Sarajevo:Održana promocija knjige ”Smrt na putu spasa”, autora Salima Kurta
https://focanskidani.wordpress.com/2016/09/24/sarajevoodrzana-promocija-knjige-smrt-na-putu-spasa-autora-salima-kurta/

U subotu,24.09.2016. u 11 sati : PROMOCIJA KNJIGE “Smrt na putu spasa” Salima Kurta u Morića hanu
https://focanskidani.wordpress.com/2016/09/23/u-subotu24-09-2016-u-11-sati-promocija-knjige-smrt-na-putu-spasa-salima-kurta-u-morica-hanu/

ROMAN : SMRT NA PUTU SPASA (VIDEO)

knjiga-6

Preporučujem vam knjigu Smrt na putu spasa autora Salima Kurta, koja govori o patnjama i stradanjima bošnjaka Foče, Goražda, Rogatice, Višegrada, ali i herojskoj borbi bošnjaka tih krajeva.
Autor je kazao:”Ovaj roman je moja obaveza prema rodnoj grudi i jedinoj nam Drini.Ovo je moj dug svim njenim gazijama i rahmetlijama koji su se junački borili u toku posljednje oružane agresije.”
Autor nam je kroz dnevnik i zabilješke dočarao ratnu hroniku Foče, Goražda, Grebka i Drine.Kao na filmskoj traci se smjenjuju događaji, a tu su stvarni likovi i autentični događaji. Ovaj vrijedni bošnjak nas spriječava da zaboravimo herojstvo 182. fočanske viteške brigade i da zaboravimo njene šehide i njene gazije i heroje.

Jer je na Drini, odnosno širom Bosne i Hercegovine s puškom u ruci, a spominjem, podvlačim to s puškom u ruci, postiglo šehadet dvije hiljade (2000) Fočaka. Nijedna Opština nije dala više šehida sa puškom u ruci od fočanske Opštine. Ne zaboravimo da su hrabri Fočaci na Proskoku, onda kada je bila velika ofanziva, četnička ofanziva na Trnovo, odnosno na Bjelašnicu i Igman od 1. do 31. jula 1993. goloruki se suprostavljali četničkoj ofanzivi na Proskok. Za 21 dan je četrdeset Fočaka postiglo šehadet. Dvijestotine njih je ranjeno. 17. jula 1993. godine šehadet je postigao komandant Fočanskog bataljona heroj Dževad Hanjalić čije posljednje riječi su bile:”Borite se do zadnjeg i nemojte se predati, i poselamite mi moju ženu i poselamite moga sina.”
Roman Smrt na putu spasa mora da nađe mjesto u našim kućama, da se podsjetimo šta se to dešavalo na tom prostoru, na tom komadu Bosne i Hercegovine gdje su goloruki bošnjaci branili našu domovinu Bosnu i Hercegovinu.
Nezim Halilović Muderris
VIDEO
ROMAN : SMRT NA PUTU SPASA

 

_ _ _ _ _

– pročitaj i ove naslove:

Salim Kurt: Smrt na putu spasa
https://focanskidani.wordpress.com/2016/09/29/salim-kurt-smrt-na-putu-spasa/
POGLED NA NOVU KNJIGU Salima Kurta ”Smrt na putu spasa”
https://focanskidani.wordpress.com/2016/09/27/pogled-na-novu-knjigu-salima-kurta-smrt-na-putu-spasa/
Sarajevo:Održana promocija knjige ”Smrt na putu spasa”, autora Salima Kurta
https://focanskidani.wordpress.com/2016/09/24/sarajevoodrzana-promocija-knjige-smrt-na-putu-spasa-autora-salima-kurta/
U subotu,24.09.2016. u 11 sati : PROMOCIJA KNJIGE “Smrt na putu spasa” Salima Kurta u Morića hanu
https://focanskidani.wordpress.com/2016/09/23/u-subotu24-09-2016-u-11-sati-promocija-knjige-smrt-na-putu-spasa-salima-kurta-u-morica-hanu/

 

Armija RBiH : jedinica „ZULFIKAR“

Armija RBiH : jedinica „ZULFIKAR“

(piše: Edin Logo , list „Bošnjak“, april 1996. godina)

udala-mu-se-27

RATNI PUT SOPN „ZULFIKAR“ (4. IDB)
(1. dio)
Osnivanje i ratna 1992. godina
Očita opasnost koja je prijetila bošnjačkom narodu dovela je do održavanja sastanka u Domu milicije, u Sarajevu juna 1991. godine. Na navedenom sastanku osnovan je Savjet za nacionalnu odbranu. Odlukom novoformiranog savjeta stvorene su prve borbene formacije, između ostalih i jedinica ZULFIKAR. Dvije grupe novoosnovane jedinice Zulfikar sastaju se u Hrvatskoj u kasarni Borongaj. Predvodili su ih gospodin Zulfikar Ališpago i gospodin Nihad Bojadžić. Poslije obuke prešli su u Baško Polje, Hrvatska. Pored vojnika koji su osnovali jedinicu, ostali dio činili su vojnici koji su došli iz bivše JNA, iz rata u Hrvatskoj, dok su ostalu grupu sačinjavali protjerani iz podrinjskih krajeva. Vršena je konstantna obuka novoprimljenih vojnika. Iako je, kako se vidi , jedinica osnovana mnogo ranije, kao datum osnivanja uzet je 06.04.1992. godine, a mjesto osnivanja Baško Polje. Naziv jedinice u osnivanju je bio: Jedinica za odbranu narodnih i prirodnih prava BiH, Sandžaka i Kosova, a komandant jedinice bio je gosp. Zulfikar Ališpago. Prvo vatreno krštenje jedinica je imala 06.06.1992. godine na kasarni Žunovnica. Neprijatelju su naneseni veliki gubici. Poslije kraćeg zadržavanja u Tarčinu, potrebnog zbog logističkog opremanja, jedinica se 26.06.1992. godine, upućuje na Igman. Na prvom postrojavanju ispred hotela „Famos“, u jutro 27.06.1992. godine, od četničke granate smrtno stradaju Trašić Zijad, Hanivin Mehmed i Hamzić Miralem. Poslije prelaska u novu bazu, u hotel „Mrazište“, 07.07.1992. godine oslobođena je kota Strajište bez ranjenog borca. Za nekoliko idućih dana i sela Gornja i Donja Presjenica postali su dio slobodne teritorije. 17.07.1992. godine njoj su se pridružili i kote Golo brdo i Obeljak. Četnički pokušaj noću 12/13.07.1992. godine da povrate Strajište koštao ih je mnogo života, dok je na našoj strani poginuo Fejzović (Nasuf) Ismet. Vremena za predah nije bilo. Slijedi oslobađanje Trnova, 31.07.1992. godine. Borci koji su se vratili iz veoma uspješne akcije, ponovo se vraćaju 03.08.1992. godine na trnovsko ratište. Za povratak kote Rogoj iz četničkih ruku trebalo je samo 15 minuta. Duplo više nego potrebnih minuta za njegovo osvajanje, na Rogoju je ostalo da leži poginulih četnika. U isto vrijeme jedan dio jedinice je učestvovao u akciji na oslobađanju okupirane teritorije na pracu prema Krupcu. Na isti pravac ponovo je 23.08.1992. godine otpočela akcija. Dvadesetak minuta bilo je potrebno da na čelu sa komandantom Zukom jedinica ovlada Krupačkim osmicama. Odmah se nastavilo dalje. Operacija je trajala 5 dana, a u toku njenog izviđanja imali smo jednog poginulog borca, Kolašinac (Asim) Murisa, i 25 ranjenih boraca. Opet je odmor bio kratkotrajan. Opet komandant Zuka predvodi jedinicu u akciji deblokade Sarajeva. Gornji Kotorac je bio petodnevno poprište najžešćih borbi viđenih do tada. Linije su bile na više mjesta probijene, ali je naša inferiornost u artiljerijskom naoružanju odlučila krajnji ishod. U toku navedene akcije poginuli su: Salčin (Hasan) Avdija, Tokić (Mijo) Josip, Kadrić (Fikret) Elvir, Krezi (Alija) Sami, Ilidžan (Sulejman) Amir, kao i 4 prijatelja iz arapskih zemalja. Pored toga imali smo oko 25 ranjenih. Iako je jedinica bila faktički više nego popolovljena, poslije kraćeg odmora u Zenici i rehabilitaciji ranjenika u Baškom Polju, ponovo je bila spremna za ratne zadatke. Idući vremenski period četnici su pokušavali da povrate izgubljene položaje tako da se jedinica svakodnevno nalazila na intervencijama. Navedeni period jedinicu je posjetio 09.10.1992. godine predsjednik Predsjedništva R BiH gosp. Alija Izetbegović i dodijelio joj zastavu R BiH. Kontinuitet posjeta nastavili su pukovnik Vehbija Karić, kao i dva ovlaštena predstavnika iz komande ŠVK, gosp. Mirsad Čaušević i gosp. Alija Ismet. Jedinica mjenja naziv u 4. bataljon 8. bbr. Komandant bataljona postaje gosp. Adnan Hošić, a komandant 8.bbr. major Nihad Bojadžić. Dotadašnji komandant jedinice gosp. Zulfikar Ališpago postavljen je za načelnika nastavno-operativnog organa u TG-2 Igman. Jedinica u ovom vremenskom intervalu ostaje bez Gaštanin (Ramo) Zene. 23.11.1992. godine dio jedinice učestvuje u oslobađanju Orlovca. Poslije toga učestvuje u akcijama oslobađanja okupiranih dijelova hadžićke opštine (04.12.1992. godine), ilidžanske opštine (05.12.1992. godine).

(Tekst: Logo Edin, list „Bošnjak“, april 1996. godina ; Foto: borci SOPN „ZULFIKAR“)

udala-mu-se-27

RATNI PUT SOPN „ZULFIKAR“ (4. IDB)
(2. dio)

Ratna 1993. godina
Početak 1993. godine okarakterisao je sukob sa jedinicom Juke Prazine, koji izbija na kontrolnom punktu Karaula, pri prevozu našeg ranjenika 06.01.1993. godine, Hošić (Idriz) Adnan, ranjen je nesretnim slučajem u glavu, da bi isti dan podlegao u bolnici u Suhodolu. Incident se u toku dana smirio, ali smo ostali bez Feruzović (Abdul) Senada. Zategnuta situacija je kulminirala sa sukobom većih razmjera , 15.01.1993. godine, kada su razoružane Jukine paravojne formacije. Poslije toga jedinica se okrenula redovnim zadacima. 21.01.1993. godine dio jedinice odlazi u ispomoć u rejon Ljute, selo Jakomišlje. Na putu Hrasnica-Igman 22.01.1993. godine poginula je Marković (Dobrila) Milica, koja je promijenila ime u Omerović Elma. Jedinica mijenja naziv u Specijalni odred za posebne namjene ŠVK. Na izviđanju agresorskih položaja u rejonu sela Kasetići gine komandir izviđačkog voda Kovačević (Vejsil) Dževad. Jedan dobro opremljen vod jedinice nalazio se na Butmiru u sprečavanju četničkog divljanja po aerodromskoj pisti. Na tom dijelu ratišta 12.04.1993. godine gine veliki prijatelj Bosne Marcus Stetefeld. Napetost koja je vladala u odnosu sa HVO-om kulminirala je žestokim sukobima, naročito na području konjičke opštine. Dijelovi jedinice upućuju se u najugroženije dijelove. Uspješne akcije redale su se jedna za drugom. Višnjevice, Trusina, Homolje, Donje selo, Vrca, Seonica, Budišnja ravan… U tim sukobima ginu Šemsović (Mustafa) Samir, Bojičić (Mujo) Jasmin, Kalaba (Halil) Omer, Tafro (Esad) Dženan, Smajević (Hamid) Senad, Abu Salim el Halid i Ebu Halid el Kemal. Na izviđanju položaja neprijatelja na treskavičkom ratištu poginuo je Hadžić (Meho) Nijaz. Podatak da su za isti dan poginula dva naša borca, jedan na konjičkom, a drugi na treskavičkom ratištu dovoljno govore o načinu ratovanja i borbenosti jedinica. Isti slučaj se ponovio 28.06.1993. godine, kada je na Bokševici poginuo Berberištanin (Kimeta) Izet, a u rejonu kasarne Žunovnica Fikić (Hamdija) Senad. Centar ratnih zbivanja sa konjičkog dijela ratišta, prenesen je na jablaničko ratište. Naša jedinica učestvuje u nekoliko navrata u akciji na planini Bokševici i to sa maksimalnim učinkom. Isti uspjeh ponovio se i u akciji oslobađanja Grabovice. Ove akcije su, kako po svome značenju, tako i po njihovoj briljantnoj izvedbi, veoma važne za jedinicu. Uz minimalan broj žrtava (jednog poginulog i dvojicu lakše ranjenih), razbijeni su snovi HVO-a da sačuva Bokševicu, a samim tim i dominaciju i stalnu prijetnju jablaničkoj i konjičkoj opštini. Elitne Tutine formacije, pukovnija „Ante Bruno Bušić“, bojna „Ludvig Pavlović“, potpomognuta sa jedinicom Juke Prazine, u odnosu na čvrsto tkivo naše jedinice i 44. bbr bile su preslabe da to izvrše. Oslobađanjem Grabovice stvoreni su prvi preduslovi za konačnu deblokadu Mostara. Većina ekstremnih dijelova HVO-a koji su se nalazili na tom pravcu napada, zarobljeni su. Zajedno sa njima i dijelovi jedinice Juke Prazine. Ofanziva četnika na Igman, promijenila je pravac borbenih dejstava jedinice. Jedan dio jedinice odlazi u predgrađe Trnova, dok je drugi boravio u Drežnici. Napredovanje agresorskih snaga uvjetovao je stvaranje linije za odsudnu odbranu u rejonu Proskoka. Naša jedinica je sa 82. bbr (fočanskom), prva stala na put ostvarenju četničkih ciljeva. Pripadnici naše jedinice pogađaju četnički tenk, dok su još jedan tenk i transporter oštećeni. Jedinica provodi na toj liniji četiri paklena dana. Poslije povratka u kasarnu, odmah odlazi u pravcu Golog brda (17.07.1993.godine), gdje vrši napad na spomenuti objekat. Na isti objekat ponovljen je napad 22.07.1993. godine i 28.07.1993. godine. Četnici su uvidjeli da ne mogu napredovati pravcima preko Golog brda i Proskoka, pa su pregrupisali snage na drugu stranu. Naša jedinica odmah odlazi u krizno područje, ali nije uspjela potpuno zaustaviti agresorsko napredovanje, jer je njihov napad podržan helikopterskim desantom. U ovim borbenim dejstvima poginuli su: Agović (Rifet) Samir, Ćerimović (Ahmet) Fikret, Selimović (Jusuf) Mustafa, Karišik (Mustafa) Almedin, Spahić (Salko) Velija i Mulaosmanović (Edhem) Hamdo, dok su nestali Hrelja (Murat) Vejsil, Bužo (Bajro) Amel, Šljivo (Ibrahim) Adem, Masleša (Dervo) Senad i Vegara (Ismet) Elvedin. Poslije dolaska u novu kasarnu, Donja Jablanica, dio jedinice odlazi na Igman, dok drugi dio odlazi u Drežnicu. U rejonu Drežnice jedinica je izvodila više borbenih dejstava, oslobađajući nove kilometre okupirane teritorije. Prečnik izvođenja borbenih dejstava kretao se od Čvrsnice do zadnjih visova prema Lištici i Posušju. Na kraju svega Drežnica je bila povezana sa Jablanicom, umjesto kozijim stazama, kao jedinim vidom komunikacije, asfaltnim putem, stvarajući kompaktnu cjelinu slobodne teritorije. U tim borbama izgubili smo: Kolubara (Šaćir) Elvedina, Đuderija (Asim) Almira, Fatić (Asim) Rusmira, Nuhanović (Fehim) Ibru, Grebović (Izet) Kenetha, Ćulov (Abid) Ćamila, Obuća (Uzeir) Ferida i Čavlović (Nedeljko) Ivu. Božićna ofanziva bojovnika HVO-a koju su izveli na G. Drežnicu koštala ih je mnogo života, dok na našoj strani nije bilo ranjenog borca. I ovaj put im je uspjeh izostao, baš kao i uvijek kad su za protivnika imali našu jedinicu. Elitne jedinice HVO-a nisu nimalo pomogle u ostvarivanju zacrtanih ciljeva velikohrvatske politike. U julu 1993. godine na Ljubini je nestao Šehrudin Ahmed Abdurahman, dok je 16.09.1993. godine u selu Hudutsko poginuo Slatina (Ćamil) Mustafa. Jula 1993.godine u okolici Kiseljaka poginuo je Gamel Gnanini, pripadnik naše jedinice, dok je u zeničkoj bolnici od ranjavanja zadobijenog u Mostaru podlegao Popara (Musair) Rifat. Jedinica albansko-sandžačka brigada (Handžar divizija) koja je inače formirana 14.05.1992. godine, stavljena je 20.01.1993. godine pod komandu naše jedinice. Komandant navedene jedinice je bio Peci Aslan Džeki, a njegov ratni put vodi od bosanske Posavine, preko Igmana do terena koji se nalaze pod kontrolom 4.korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine. Navedena jedinica je kako u toku svog samostalnog postojanja, tako i u sastavu naše jedinice, pokazala izuzetnu požrtvovanost, hrabrost i pravilnu spoznaju cilja naše borbe za kojim se povodila u svim akcijama i ukupnom životu. U sastavu ove jedinice poginuli su sljedeći borci: Alijašić (Esad) Armin, Beriša (Nazmi) Nehat, Džaferspahić Enes, Hajdarpašić (Šućro) Kemal, Hajitović (Hasan) Amedin, Musić (Ibrahim) Salem, Sadiković (Mušan) Salko, Variščić (Seid) Ahmet i Čančar (Ejub) Jasmin. Pored toga imali su 20 teže i lakše ranjenih boraca.

(Tekst: Logo Edin, list „Bošnjak“, april 1996. godina ; Foto: BERBERIŠTANIN IZET, je rođen 22.10.1963. godine u općini Novi Pazar, od majke Kimete. Kao pripadnik jedinice “SOPN” – specijalni odred za posebne namjene “ZULFIKAR” poginuo je u odbrani Jablanice na dužnosti komandanta PDV 28.06.1993. godine na padinama Bokševice. Za ispoljenu hrabrost i neustrašivost u borbama, posthumno je proizveden u čin kapetana.)

udala-mu-se-27

RATNI PUT SOPN „ZULFIKAR“ (4. IDB)
(3. dio)
Prvi dio 1994. godine, pored sklopljenog sporazuma sa HVO-om, okarakterisala je preformacija i vojničko ustrojavanje 4. Korpusa, a samim tim i naše jedinice. Jedinica dobija novi naziv: „SOPN“ 4. korpusa, a komandant jedinice postaje major Nihad Bojadžić. U ovom vremenskom intervalu na Jasenjanima od mina gine Avdić (Nedžib) Esad, prvi komandir PVO voda naše jedinice. Obuka postaje jedan od glavnih faktora. Poslije njenog završetka, slijede ofanzivna dejstva. Prvo slijedi oslobađanje dijelova konjičke opštine, tačnije sela Bijele i okolnih kota. Jedinica maksimalno odrađuje postavljeni zadatak, oslobađa novu teritoriju i zarobljava mnoštvo MTS-a. Poseban pečat ovim akcijama daju diverzantske akcija, bilo na konjičkom, bilo na bjelimićkom ratištu. Naši diverzanti su boravili puna tri dana u neprijateljskoj dubini, praveći agresoru pravi rusvaj. Četnici nisu nigdje bili sigurni. Njihova artiljerijska legla bila su na dometu ručnih bombi naših diverzanata, isto kao i kamioni na kojima su se prevozili. U ovim borbenim dejstvima poginuli su: Pašić (Fejzo) Fuad, Masleša (Zehro) Emir i Spahalić (Alija) Remzo, dok su nestali Batkić (Šaban) Enes i Čajić (Selim) Muamer.
Iduća operacija u kojoj je jedinica učestvovala bila je „Jesen 94“ (11.11.1994. godine). Kompletna jedinica ušla je u neprijateljsku dubinu, od oko 10-ak kilometara i uništavala neprijateljske artiljerijske i protiv vazdušne položaje, centre veze, komandu brigade tzv. VRS, autoparkove…. U sadejstvu sa 442. bbr sve neprijateljske utvrde letjele su u vazduh. Zamislite prostor u dubini neprijateljske teritorije koji je prenatrpan svom silom mašina za ubijanje i u njemu grupu momaka koji se ponašaju kao u svojoj avliji zaista bi bila smjelost. A još to uraditi. Neki djelovi jedinice su i punih 5 dana proveli u neprijateljskoj dubini. Pri povlačenju koje je uslijedilo poslije neobavljenog zadatka nekih jedinica, sva zarobljena oruđa i oružja su uništavana, takođe pri povlačenju zarobljena su tri neprijateljska vojnika. U toj operaciji nestali su sljedeći pripadnici: Sadžak (Meho) Meho, Klico (Mustafa) Halid, Isić (Sejfo) Jasmin, Medar (Mirsad) Meridin, Turajlić (Mustafa) Samir, Alihodžić (Ramiz) Edin, Muharemović (Abaz) Nedžad, Jazvin (Ibrahim) Ramiz, Delić (Husein) Hamdija, Šahović (Zajko) Suad, Terzić (Suljo) Ernest, Redžo (Salko) Salko i Vila (Adem) Miralem.
1995. godina donosi novi naziv jedinici, 4. Izviđačko – diverzantski bataljon. Zimski period iskoristila je za izvođenje obuke u NC Delić polje. Prvi borbeni zadatak bio je na bjelimićkom ratištu i kota Debelo brdo. Od 09.05.1995. godine spomenuta kota bila je meta napada jedinice više puta, da bi se na kraju upornost isplatila novom slobodnom teritorijom. Poslije probijanja prve neprijateljske linije, teško je bilo stići četnike. Jedinica se poslije dosta pređene teritorije zaustavila na potezu Jaznik – Ihanj uspostavljajući novu liniju. Zarobljena je velika količina MTS-a, između ostalog i samohotka 76 mm. Tom prilikom oslobođeno je Debelo brdo, Konik, Duboka, s. Zelomići, Jaznik, Ihanj…
Poslije zasluženog odmora, ponovo je pred jedinicu postavljen zadatak. Ovaj put je to bila akcija deblokade glavnog grada i kote Obeljak, Golo brdo, Brezovača i Stupnik. Napadi su izvođeni i po četiri puta dnevno. U tim borbama poginuo je Mehinagić (Ismet) Enver. Jedinica je poslije toga dobila novi pravac napada, sa zadatkom da pored ofanzivnih dejstava sa ostalim jedinicama 4. korpusa ujedno čuva desni bok jedinicama 1. korpusa. Više puta napadalo se na kotu Siljevac, na kojoj je poginuo Kudra (Enver) Amer (25.08.1995. godine). U tim borbama zarobljen je jedan pripadnik njihove Gardijske brigade, koji je podlegao od zadobijenih rana do RB Rakitnica. Poslije kratkotrajnog odmora jedinica je opet na izvođenju borbenih dejstava… Ovaj put to je akcija oslobađanja glavatičeva i okolnih kota. Neprekidni napadi na potezu Kozlovac-Opaljike-Kokošinjac urodili su plodom. Oslobođena je izuzetno važna kota Krnja ravan, uz samo jednog ranjenog borca. Poslije povratka u bazu i odmora, jedinica je preuzela liniju na potezu Krnja ravan – s, Poče. I ovaj zadatak je odrađen na najbolji mogući način. Jedinica je odlikovana sa 6 zlatnih ljiljana od kojih je jedan dodjeljen posmrtno i to Pašić (Fejzo) Fuad. Dva ljiljana sa dodjeljena nestalim borcima Batkić (Šaban) Enesu i Čajić (Selim) Muameru. Živi nosioci zlatnog ljiljana su: nadkapetan Bošnjak (Ramo) Behram, kapetan Džajić (Mustafa) Dževad i poručnik Zukobašić (Nuhan) Hazim. Nosioci srebrenog štita su: Dedić (Bajro) Enes i Bečković (Hasan) Omer, koji je ujedno proglašen Gazijom zajedno sa nadporučnikom Pišmo (Munib) Semirom. Dejtonskim sporazumom stvorena je osnova za sprovedbu mira na tlu Bosne i Hercegovine. Sve njegove odredbe koje se tiču vojnog dijela sporazuma Armije BiH je sprovodila i sprovodi na vrijeme. Samim tim i jedan njen segment koji se zove 4. IDB Zulfikar. Idući zadatak koji se postavlja pred jedinicu i koji je trenutno težište njenog rada, je prelazak u budući profesionalni sastav. Svi pripadnici jedinice koji budu u budućem mirnodopskom sastavu armije, sigurni su u sebe i u ispravnost i djelatvornost svojih postupaka. Zar kao potvrda svemu, ne stoje iza nas i ove četiri ratne godine.

(Tekst: Logo Edin, list „Bošnjak“, april 1996. godina)
(Napomena: u tekstu nije napisano da je na Treskavici 1995. god. poginuo Golić ( Rašida) Edin – Mostar/Dračevice)

POGLED NA NOVU KNJIGU Salima Kurta ”Smrt na putu spasa”

Iz mog ugla

Nema ništa gore od zaborava. I sve što se ne zapiše brzo se zaboravlja.

knjiga 5.jpg

Autor Salim Kurt u svojoj drugoj knjizi o Grebku progovorio je o patnjama i stradanjima bošnjaka Foče, Goražda, Rogatice, Višegrada,…ali i herojskoj borbi bošnjaka tih krajeva. Sam autor ističe:”Ovaj roman je moja obaveza prema rodnoj grudi i jedinoj nam Drini.Ovo je moj dug svim njenim gazijama i rahmetlijama koji su se junački borili u toku posljednje agresije.”

salim-kurt-sa-pacom-2

Autor nam je kroz dnevnik i zabilješke , dočarao ratnu hroniku Foče, Grebka, Drine, Goražda. Kao na filmskoj traci se smjenjuju događaji. Stvarni likovi i autentični događaji daju draž ovom savremenom romanu. Romanu dragulju bosanskohercegovačke i bošnjačke kulture pamćenja. Da nam se ne ponovi ono što nam se dogodilo u bliskoj prošlosti.

paco-i-doktor-duderija

“Osjećao sam u zraku prije tri godine da se nešto sa bošnjačkim narodom dešava. Na san mi je počeo izlaziti glavni junak – lik Haso Turčalo. Dao sam se na istraživanje i ispisivanje ovog romana. Mukotrpan rad sa zaprekama i preprekama stvorio je u meni taj inat i konačno sam uspio. Sad sam sretan.” – kazuje autor romana Salim Kurt.

knjiga-4

Nekoliko citata iz samog romana:

SMRT NA PUTU SPASA – Salim Kurt

Foča je pala…Pala je pod nogu agresora, istog onog, koji je i prije pedeset godina došao klati, pljačkati i silovati.
_ _ _
“Hej! Ko ste vas dvojica?”
“Pačovci” – proderah se glasno jer mi je glas s druge strane izgledao poznato.
_ _ _
Čolpa, Pačo, Mungos iako su ranjeni, idu i ne žale se.
_ _ _
Problem svih nas na Grebku je isti. Mi smo daleko od svojih obitelji. Kao pravi legionari – ratnici, bez drugih obaveza, samo rat, patnja, borba i nada…
_ _ _
Poslije večere dolazi Pačo i Tato. Pognuli glavu i plaču. – Pao nam je Rogoj! Rekoše to u jedan glas.
_ _ _
I komadant BST-a je poginuo kad i Čolpa. Kaec je mrtav također. Koji užas. Koji horor. Koja nesreća u jednom jedinom danu…
_ _ _
Dževad pada od rafala metaka i pri samom izdisaju uspio je poslati zadnje riječi: “Poselamite mi ženu…..i….si…naa……..” -jedva izusti zadnju riječ, krv mu začepi usta.Šiljo pade uz njega i on je pogođen…
_ _ _
“Vidite te munafike, izdajnike i dezertere kako se mirno šepure po našoj zemlji, natopljena krvlju rahmetlija i oni su danas nešto i neko, a mi saburamo, deveramo i nadamo se boljem, ipak se tješimo zato što ima još dobrih i voljnih pomoći” – začu glas iza svojih leđa.

Salim osjeti dugi napad bijesa i srama. Zašto smo izginuli? Zašto smo ratovali?

smrt-na-putu-spasa-_-promocija-004
_ _ _
O autoru
Salim Kurt, rođen je 1963. općina Foča. Bavi se slikarstvom, piše poeziju i prozu.Imao je dvije samostalne izložbe i napisao dvije knjige: Grebak u zoni sumraka, Sarajevo,2000. godine i Smrt na putu spasa, Sarajevo, 2016. godine.
_ _ _

knjiga-2
Salim Kurt nam je sačuvao od zaborava 182. fočansku vitešku brigadu i njene gazije i heroje, sačuvao je i desetine heroja sa Drine, iz Foče, Goražda. Roman Smrt na putu spasa mora naći mjesta u svakom bošnjačkom domu, u svin bošnjačkim Bibliotekama, kao i svim školama.

Knjiga ,,Smrt na putu spasa’’ autor Salim Kurt, izdavač Salim Kurt, Sarajevo 2016., 144 strane, ilustrovana, mehki uvez.

Nema ništa gore od zaborava. I sve što se ne zapiše brzo se zaboravlja.

VIDEO:SMRT NA PUTU SPASA – Salim Kurt
https://www.facebook.com/kenan.sarac.39589/videos/322553271432930/type=2&theater&notif_t=video_processed&notif_id=1474958464843519

fotografije:Halima Sarač, Kenan Sarač i AA
priredio: Kenan Sarač

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Preporučujem vam knjigu Smrt na putu spasa autora Salima Kurta, koja govori o patnjama i stradanjima bošnjaka Foče, Goražda, Rogatice, Višegrada, ali i herojskoj borbi bošnjaka tih krajeva.
Autor je kazao:”Ovaj roman je moja obaveza prema rodnoj grudi i jedinoj nam Drini.Ovo je moj dug svim njenim gazijama i rahmetlijama koji su se junački borili u toku posljednje oružane agresije.”
Autor nam je kroz dnevnik i zabilješke dočarao ratnu hroniku Foče, Goražda, Grebka i Drine.Kao na filmskoj traci se smjenjuju događaji, a tu su stvarni likovi i autentični događaji. Ovaj vrijedni bošnjak nas spriječava da zaboravimo herojstvo 182. fočanske viteške brigade i da zaboravimo njene šehide i njene gazije i heroje.
Jer je na Drini, odnosno širom Bosne i Hercegovine s puškom u ruci, a spominjem, podvlačim to s puškom u ruci, postiglo šehadet dvije hiljade (2000) Fočaka. Nijedna Opština nije dala više šehida sa puškom u ruci od fočanske Opštine. Ne zaboravimo da su hrabri Fočaci na Proskoku, onda kada je bila velika ofanziva, četnička ofanziva na Trnovo, odnosno na Bjelašnicu i Igman od 1. do 31. jula 1993. goloruki se suprostavljali četničkoj ofanzivi na Proskok. Za 21 dan je četrdeset Fočaka postiglo šehadet. Dvijestotine njih je ranjeno. 17. jula 1993. godine šehadet je postigao komandant Fočanskog bataljona heroj Dževad Hanjalić čije posljednje riječi su bile:”Borite se do zadnjeg i nemojte se predati, i poselamite mi moju ženu i poselamite moga sina.”
Roman Smrt na putu spasa mora da nađe mjesto u našim kućama, da se podsjetimo šta se to dešavalo na tom prostoru, na tom komadu Bosne i Hercegovine gdje su goloruki bošnjaci branili našu domovinu Bosnu i Hercegovinu.
Nezim Halilović Muderris

VIDEO:
ROMAN : SMRT NA PUTU SPASA – o knjizi govori Nezim Halilović Muderris

_ _ _ _ _

– pročitaj i ove naslove:

Sarajevo:Održana promocija knjige ”Smrt na putu spasa”, autora Salima Kurta
https://focanskidani.wordpress.com/2016/09/24/sarajevoodrzana-promocija-knjige-smrt-na-putu-spasa-autora-salima-kurta/
U subotu,24.09.2016. u 11 sati : PROMOCIJA KNJIGE “Smrt na putu spasa” Salima Kurta u Morića hanu
https://focanskidani.wordpress.com/2016/09/23/u-subotu24-09-2016-u-11-sati-promocija-knjige-smrt-na-putu-spasa-salima-kurta-u-morica-hanu/

ROMAN : SMRT NA PUTU SPASA (VIDEO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/02/roman-smrt-na-putu-spasa-video/

Salim Kurt: Smrt na putu spasa
https://focanskidani.wordpress.com/2016/09/29/salim-kurt-smrt-na-putu-spasa/

Ubiše ga dok je iftario

zikrija-mehic-ibise-ga-dok-je-iftario

piše: Esmin Mehić
Svaki ramazan prođe i sjećam ga se sa radošću. Ali to nije slučaj sa ramazanom 1994. godine. Taj ramazan ostat će urezan u mome sjećanju kao mjesec u kojem je nestao dio mene. U teškim zimskim uvjetima, na Hasinom Vrhu kod Bihaća, 15. februara 1994. godine, ubijen je moj amidžić Zikrija. Sjedio je u zemunici i kao postač iščekivao iftar. Kada je nastupilo vrijeme iftara, izašao je iz zemunice da sa snijegom prekine post. Baš u tome trenutku izlaska prekinut je njegov život na ovom svijetu. Ubiše ga dušmani dok je iftario. Pogođen je sa ručnom granatom i ostao je bez zadnjeg dijela glave. Kad se to dogodilo bio sam dječak sa nepunih šest godina. Sjećam se kao da je jučer bilo, nervoznih koraka moga babe i komšije Bećira. Hodali su uz cestu i niz cestu prikupljajući hrabrost da kažu Zikrijinoj porodici da je on poginuo. Sjećam se i vojnog kamiona koji ga je dovezao. Bio sam nijemi posmatrač dženazi sa prozora. Zbog onoga što su dušmani učinili nisu nam dali da ga posljednji put vidimo. Iako ga nisam dobro poznavao, ipak ostaje sjećanje na njega i njegova djela. Volim slušati priče o njemu i njegovoj strasti za fudbalom. Čuo sam priču o svakom turniru koji je odigrao i svakom golu koji je postigao.

Uzvišeni Allah, ga je odabrao da bude šehid i tako učinio njegovo dvoje djece ponosnim siročadima čiji će babo, In šha Allah biti u društvu poslanika u Džennetu. Kad ga je Gospodar uzeo sebi te ‘94., Semir je imao šest a Ilvana pet godina. Danas su to mladi odrasli ljudi, koje je čestita hanuma Esma izvela na Pravi put i ostala uz njih cijelo vrijeme. Ostavio je iza sebe čestitu porodicu i bio bi ponosan na njih, kao što su i oni na njega zbog datog života za domovinu.
Iako ga je Allah Uzvišeni uzeo sebi, on će ostati dio nas i naše porodice. Nismo i nećemo ga nikad zaboraviti jer nam to ne dozvoljava ni njegovo ime, Zikrija – onaj kojeg se sjećaju. Svjedok njegovog postojanja je i bijeli nišan pored džamije, što pod lipom stoji.
Gospodaru moj, učini da Zikrija bude šehid u društvu poslanika, kao što Si obećao.
Gospodaru moj, učini da mi živi sjećajući se njega, uvijek budemo na Pravom putu i zaslužimo Džennet.
„I ne recite za one koji su na Allahovu putu poginuli: “Mrtvi su!” Ne, oni su živi, ali vi to ne znate“! ( Kur´an, El-Bekare 154 )

Sarajevo:Održana promocija knjige ”Smrt na putu spasa”, autora Salima Kurta

U subotu, 24. septembra 2016.godine, u 11. časova u Morića hanu : Održana promocija knjige ”Smrt na putu spasa”, autora Salima Kurta

knjiga-2
O knjizi su govorili moderator programa Anes Đunuzović, književnik Tahir Pervan, i publicista Fatmir Alispahić.Na samom kraju promocije obratio se Muhamed Kubat sa svojim osvrtom na knjigu.

sa-promocije-13
Autor Salim Kurt u svojoj drugoj knjizi o Grebku progovorio je o patnjama i stradanjima bošnjaka Foče, Goražda, Rogatice, Višegrada,…ali i herojskoj borbi bošnjaka tih krajeva. Sam autor ističe:”Ovaj roman je moja obaveza prema rodnoj grudi i jedinoj nam Drini.Ovo je moj dug svim njenim gazijama i rahmetlijama koji su se junački borili u toku posljednje agresije.”

salim-kurt-potpisuje-knjigu
Nema ništa gore od zaborava. I sve što se ne zapiše brzo se zaboravlja.
“Ostaje samo ono što je zapisano, a sve drugo se zaboravlja”. – rekao je Mula Mustafa Bašeskija (Ševki) bh. ljetopisac (rođen je u Sarajevu 1731. ili 1732. godine u Mimar Sinanovoj mahali – pretpostavlja se da je Bašeskija umro 18. avgusta 1809. godine u Sarajevu).

paco-i-doktor-duderija
Promociji je bila prisutna mnogobrojna publika, a među njima i nekolicina Salimovih suboraca iz Prve fočanske viteške brigade.

smrt-na-putu-spasa-_-promocija-001
Toplo vam preporučujem ovu knjigu.

fotografije:Halima Sarač, Kenan Sarač, AA
priredio: Kenan Sarač

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Preporučujem vam knjigu Smrt na putu spasa autora Salima Kurta, koja govori o patnjama i stradanjima bošnjaka Foče, Goražda, Rogatice, Višegrada, ali i herojskoj borbi bošnjaka tih krajeva.
Autor je kazao:”Ovaj roman je moja obaveza prema rodnoj grudi i jedinoj nam Drini.Ovo je moj dug svim njenim gazijama i rahmetlijama koji su se junački borili u toku posljednje oružane agresije.”
Autor nam je kroz dnevnik i zabilješke dočarao ratnu hroniku Foče, Goražda, Grebka i Drine.Kao na filmskoj traci se smjenjuju događaji, a tu su stvarni likovi i autentični događaji. Ovaj vrijedni bošnjak nas spriječava da zaboravimo herojstvo 182. fočanske viteške brigade i da zaboravimo njene šehide i njene gazije i heroje.
Jer je na Drini, odnosno širom Bosne i Hercegovine s puškom u ruci, a spominjem, podvlačim to s puškom u ruci, postiglo šehadet dvije hiljade (2000) Fočaka. Nijedna Opština nije dala više šehida sa puškom u ruci od fočanske Opštine. Ne zaboravimo da su hrabri Fočaci na Proskoku, onda kada je bila velika ofanziva, četnička ofanziva na Trnovo, odnosno na Bjelašnicu i Igman od 1. do 31. jula 1993. goloruki se suprostavljali četničkoj ofanzivi na Proskok. Za 21 dan je četrdeset Fočaka postiglo šehadet. Dvijestotine njih je ranjeno. 17. jula 1993. godine šehadet je postigao komandant Fočanskog bataljona heroj Dževad Hanjalić čije posljednje riječi su bile:”Borite se do zadnjeg i nemojte se predati, i poselamite mi moju ženu i poselamite moga sina.”
Roman Smrt na putu spasa mora da nađe mjesto u našim kućama, da se podsjetimo šta se to dešavalo na tom prostoru, na tom komadu Bosne i Hercegovine gdje su goloruki bošnjaci branili našu domovinu Bosnu i Hercegovinu.
Nezim Halilović Muderris

VIDEO:
ROMAN : SMRT NA PUTU SPASA – o knjizi govori Nezim Halilović Muderris

_ _ _ _ _

 

– pročitaj i ove naslove:

U subotu,24.09.2016. u 11 sati : PROMOCIJA KNJIGE “Smrt na putu spasa” Salima Kurta u Morića hanu
https://focanskidani.wordpress.com/2016/09/23/u-subotu24-09-2016-u-11-sati-promocija-knjige-smrt-na-putu-spasa-salima-kurta-u-morica-hanu/

ROMAN : SMRT NA PUTU SPASA (VIDEO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/02/roman-smrt-na-putu-spasa-video/

Salim Kurt: Smrt na putu spasa
https://focanskidani.wordpress.com/2016/09/29/salim-kurt-smrt-na-putu-spasa/

POGLED NA NOVU KNJIGU Salima Kurta ”Smrt na putu spasa”
https://focanskidani.wordpress.com/2016/09/27/pogled-na-novu-knjigu-salima-kurta-smrt-na-putu-spasa/

GREBAK – SJEĆANJE NA PUT U ŽIVOT ILI U SMRT

Grebak 2016

piše : Mirza SINANOVIĆ

U subotu 13. augusta 2016. godine na prijevoju Grebak položeno je cvijeće ispred spomen‑obilježja u znak sjećanja na pripadnike Armije Republike Bosne i Hercegovine, ali i civile koji su stradali na ovim prostorima. Održan je i čas historije, a prigodnim govorima obratili su se i zvaničnici, što je bio centralni dio manifestacije “Grebak – put života”. Dan ranije, u petak, proučeni su Ja'sin i tevhid za poginule borce. Obilježavanju su prisustvovali mnogi visoki oficiri koji su u tim prvim ratnim godinama bili na Grepku te veliki broj bivših boraca s porodicama, ali i oni koji danas žive u drugim zemljama, a porijeklom su iz Foče ili Goražda ili drugih mjesta Podrinja. Svi su oni došli kako bi sačuvali sjećanje na pripadnike 1. fočanske brigade i druge jedinice koje su branile ovaj prostor. I svakog pridošlog riječ “Grebak” podsjeća na put u život ili u smrt, a bili su svjesni da su njime morali krenuti. Za njih je kretanje značilo – opstanak, a čekanje – smrt. I kretanje je prevagnulo. Na Grebak je dopremana hrana, municija i lijekovi, a nisu mogli preživjeti bez ovo troje. Svaki dan civili iz Goražda prelazili su ovaj put dug 60 kilometara da bi se familijama vratili s hranom koju su nosili na leđima. Borci su na konjima prenosili municiju. A morali su proći kroz neprijateljske zasjede, bili ubijani ili ostajali smrznuti u dubokom snijegu. Igmanski marš ne može se porediti s ovim putem samo iz jednog razloga. Igmanski je trajao samo jedan dan, a ovaj danima, mjesecima, godinama. Nikada kraja borbi. Danas je Grebak postao jedan od najupečatljivijih simbola opstanka jednog naroda. Život je pobijedio.

Ferid Buljubašić: Živjeli smo u bajtama

Ferid Buljubašić  Živjeli smo u bajtama
Zanimljiva je historija otpora ovog kraja. Negdje polovinom maja 1992. godine stigla je zvanična naredba Općinskog štaba TO Goražde o formiranju 1. drinske brigade. Ta brigada držala je front prema Foči. Prvi i jedini komandant bio je rahmetli Zaim Imamović.

Samo nekoliko dana poslije formirane su 31. drinska udarna brigada na lijevoj obali Drine s komandantom Abduselamom Sijerčićem, dok je 43. brigadom komandirao Amir Reko Makedonac. Već krajem maja formirana je 1. višegradska brigada, u kojoj su bili i borci iz Rudog. Njen komandant bio je Ahmet Sejdić. U novembru 1992. godine formirana je Istočnobosanska operativna grupa, u čiji sastav ulaze sve brigade i Mješoviti artiljerijski divizion (MAD), koji je formiran zahvaljujući plijenu operacije “Krug”. Prvi komandant IBOG‑a bio je Ferid Buljubašić. Iz Sarajeva je došao s više oficira. U sastavu IBOG-a bili su i četa vojne policije, ratna bolnica, transportna jedinica s oko 150 konja.

A jedini put snabdijevanja hranom, municijom i lijekovima bio je preko Grepka. O ovome razgovaramo s komandantom Fočanske brigade, kasnije IBOG-a, Feridom Buljubašićem, koji nam je objasnio da Grebak nije bio rezultat nekog planiranja, već je nastao iz potrebe, sam po sebi.

“S nekih 400 boraca došli smo s Igmana do Grepka. Samo je njih 150 bilo naoružano, i to starim automatima i puškama. Uglavnom, bez vojničke uniforme, u farmerkama i patikama. Istovremeno, došla je i jedna jedinica iz Foče od koje smo formirali Fočanski bataljon, a sa Zelengore su došli i borci koje je vodio Zaim Bešević. Tada je bilo oko 1.200 naoružanih boraca. Kasnije je došla i jedinica Fikreta Ćuskića, tzv. Riječka brigada, ali u kojoj je bilo 150 boraca. I u prvom smo sukobu sa srpskom vojskom mi oslobodili ovaj koridor. Kada sam odavde otišao u Goražde, ostala je Fočanska brigada, sve do juna 1993. godine. Prema površini, Grebak je bio najveća oslobođena teritorija u fočanskoj općini u toku rata. Meni je Grebak značajan i po tome što je odavde evakuirano više od stotinu teško ranjenih boraca, prvo na Igman, pa u Sarajevo, ali i u druge zemlje. Bez Grepka bi to bilo nemoguće. Osim toga, s ovoga je prostora otišlo više od 35.000 izbjeglica, uglavnom s Gornjeg Podrinja. Eto, ovo je bila teritorija u kojoj se sve kretalo: i borci, i izbjeglice, i humanitarci, i sanitarci. Svi su htjeli pomoći opkoljenom Goraždu, ali i drugim mjestima ako bi se za to ukazala potreba. Kako smo živjeli u Grepku? Pa napravili smo logor na jednoj lokaciji, iskopali bajte u koje smo navukli paprat, a nju prekrili dekama. Narod i borci snalazili su se kako su znali i umjeli. Ja sam u tim bajtama živio do kraja septembra, odnosno početka oktobra 1992. godine, kada sam otišao u Goražde”, rekao je Buljubašić.

Ahmet Sejdić: Bio je to put u život, ali i u smrt

Nihad Delahmat došao je u kolicima na Grebak
Nihad Delahmat došao je u kolicima na Grebak. Bio je u Prvoj drinskoj brigadi. Ranjen je u borbama na teritoriji Ustikoline. Iako je invalid, Grebak ne propušta.

“On je za mene više od života. Koga god ovdje vidim podsjeti me na neki događaj, kao da je jučer bilo. Svaki se put preispitujem odakle nam snaga za ono što je prošlo. Gladni, bez municije, a stalno u borbama. Neki su imali i dva metka, ali su išli čuvajući tu istinu za sebe. A čim bi se pojavio kamion na Grepku, znali smo da je došla municija. Onda bi prestajale sve brige. Za mene je bila važnija municija od hrane”, prisjetio se Nihad Delahmat.

Ahmet Sejdić  Bio je to put u život, ali i u smrt

Ahmet Sejdić, komandant Prve slavne višegradske brigade, poznat je kao “heroj odbrane Goražda” i dobitnik je “Zlatnog ljiljana”. Nakon što je Višegradska brigada bila primorana napustiti Višegrad, došla je u Goražde. Sejdić je postao i zapovjednikom 808. muslimanske brigade u Goraždu. Herojstvo je pokazao u odbrani Goražda tokom 1994. godine.

“Nas u Goraždu spasio je Grebak. Kako bismo dobivali municiju, hranu i lijekove da nije bilo ove slobodne teritorije? Slobodno mogu reći, Grebak je bila jedna od naših pozicija koja nam je pomogla da odbranimo Goražde. Hrabrost bez municije ne znači ništa. Krene kamion s Pazarića s onim bez čega se ne može, pa preko Igmana, a onda je valjalo proći kroz neprijateljske zasjede, da ne govorim o velikom snijegu i minusima na kojima se dah smrzavao. Ni danas mi nije jasno kako su se obični građani po velikom snijegu, po najvećim minusima i natovarenih leđa vraćali u Goražde kako bi obradovali svoju familiju. Obično bi nosili brašno i lijekove. Na leđima im je bilo od 30 do 50 kilograma. A znaju da su prije nekoliko dana neki od Goraždana ostali smrznuti na tom istom putu ili su ubijeni u zasjedi. Sve ovo ih nije demoralisalo, valjalo je preživjeti. Vidite, ovaj je put nekima donosio život, a neki su na njemu ostavljali svoje živote. I kada se svedu računi, pred porivom za preživljavanjem nema ustupaka, ide se naprijed, neko mora preživjeti. Rahmetli Hasan Turčalo bio je glavni u provođenju konvoja između neprijateljskih zasjeda. On nam svima mora ostati u sjećanju. Mnoge je živote na ovom putu spasio, ali je na njemu ostavio svoj. Neki su iz Međeđe prelazili i po 80 kilometara da bi došli na Grebak, a da nisu imali nikakvo osiguranje. Nama je valjalo imati one koji će braniti Goražde. Grebak je fenomen. Znam jednog koji se s Grepka vratio sa 70 kilograma hrane na leđima. Evo, bi li to neko danas uradio ako bi ostao bez hrane? Zato je Grebak fenomen u toj borbi za goli život. Zanimljivo je i to da u Goraždu tada nije bilo bolesnih kao što ih danas ima. Naprosto, svi su bili u nekoj obavezi da bi opstali na nekim prostorima. I morali su biti zdravi!

Zaim Bešević: Moji su borci stali u odbranu Igmana

Zaim Bešević
Zaim Bešević je u 1992. godini postao zvanično komandant Fočanske brigade. U javnosti je poznat po nadimku “Vuk sa Zelengore”. Danas najviše vremena provodi s braćom u selu Zaostro na Tjentištu, gdje se bave poljoprivredom, stočarstvom i pčelarstvom. Na neku od historijskih manifestacija navrati, kao i na ovu na Grepku. Zarastao je u bradu i kosu, tako da ga je teško prepoznati, pogotovo kao bivšeg komandanta. Još u prvoj polovini aprila 1992. godine došao je s borcima na Grebak.

“Šta da kažem?! Među prvima sam s borcima došao na ove prostore. Kasnije sam postao komandant Fočanske brigade. Ova brigada iznijela je mnoge bitke, to kao da mnogima nije jasno. To je čitava jedna historija. Ali ima ona krilatica koje se često sjetim: ‘Borci vode borbe, a politika ratove.’ Sjećam se kao da je jučer bilo. Palo je Trnovo i mi smo ostali odsječeni na ovom području. Nije bilo druge, morali smo se povlačiti prema Igmanu. Ali Mladić je nakon Trnova krenuo da osvoji Igman i tada bi i Sarajevo bilo u okruženju. Fočanska brigada stala je među prvima u odbranu Igmana. O tome su mnogi pisali. Toliko je vojski bilo, a da nisu iskopali rovove. Fočanska brigada bila je na prvoj liniji, a da nije imala vremena za ukopavanje. A Mladić s tenkovima. Šta je dalje bilo, neka drugi pričaju.”

Sakib Pačo  Na Grepku sam treći put ranjen
Sakib Pačo dobitnik je “Zlatnog ljiljana” i zamjenik komandanta Drugog bataljona Fočanske brigade Dževada Hanjalića, koji je poginuo na Proskoku kada su se borci ove brigade povukli na Igman. Tada su iza bukvi dočekali oklopnu jedinicu srpske vojske koja je preko sela Dejčići krenula osvojiti Igman. U ovoj bici borac Osman Đuderija bestrzajnim kineskim topom s ramena pogodio je kupolu neprijateljskog tenka koja se zapalila, što je bilo presudno u tim prvim danima odbrane Igmana. Tada je poginuo i komandant Dževad Hanjalić.

Sakib se sjeća ove bitke: “Tada su poginuli komandant Dževad Hanjalić, njegov kurir Ramo Rahman i diverzant Munib Korjenić. O njihovoj herojskoj smrti pričali smo danima. Hanjalić je teško ranjen u borbi prsa u prsa. Ostao je ležati na liniji razdvajanja, na otvorenom prostoru, nedaleko od naših položaja. Srpski vojnici htjeli su ga živog i nisu pucali. Prema njemu je potrčao kurir Ramo ne bi li mu pomogao, a naši borci su ga pokrivali vatrom. Ali srpski borci ranili su i komandantovog kurira. Tada se Hanjalić pridigao na koljena i zavikao: ‘Ramo, skini mi bombu i aktiviraj, bolje zajedno u smrt nego njima živi u ruke!’ Ramo je aktivirao bombu. Kada je eksplodirala, prestali smo pucati i mi i oni. Ovo nam je dalo snage pa smo krenuli u juriš kako bismo izvukli njihova tijela. Munib Korjenić, zvani Mungos, otišao je predaleko. U hrvanju s četnikom, ovaj ga je izbo nožem. Bio mi je najbolji prijatelj.”

Sakib Pačo: Na Grepku sam treći put ranjen
O Sakibu smo čuli da je više puta ranjavan, pa smo htjeli da nam ispriča kako mu se to desilo ovdje na Grepku, a on rukama više govori nego riječima: “Pitaš kako sam ranjen?! Ja sam više puta ranjavan, više ni sam ne znam koliko puta. Treći put na Grepku, prije toga u Foči i Goraždu. Na Grepku s rahmetli komandantom Zaimom Imamovićem dogovorio sam se da izađem na čistinu, ispred šume, kako bi uvezao više nagaznih, skrivenih mina koje bi usporile napredovanje srpskih vojnika ako bi krenuli na osvajanje ovog prostora. Ovdje gdje sada stojimo zalegla je grupa srpskih vojnika, njihovih izviđača. Ja sam bio nekoliko stotina ispred njih. Uvezivao sam mrežu nagaznih mina koje sam pokrivao granjem. Njihov snajperista me primijetio i opalio. Pogodio me je u nogu. Ja sam pao, nisam htio bježati, pravio sam se mrtav. Nakon nekoliko minuta, skočio sam i bacio se iza jedne bukve, a oni su pucali. Moj jaran Galib im je uzvratio iz RPG-a, došli su i drugi borci. Nakon razmjene vatre, srpski vojnici su se povukli. Ovdje je bio pravi pakao. Svi su dolazili po hranu na Grebak. Civili zbog brašna, a borci zbog municije. A nemoguće ih je osiguravati, pa su mnogi upadali u zasjede. Ja sam o ratu pročitao mnogo knjiga, ali ovo je iznad svega pročitanog. Mnogi izranjavani nisu odustajali nego su samo skidali dio tereta s leđa i nastavljali put. A veliki je broj njih ostajao na putu. Neki od njih su na mezarju na Grepku, otiđite i vidite. Mnogo bi toga vam mogao ispričati Enes Čelik, koga smo zvali konspirativno Čeka. On je ovdje, ali se nerado sjeća ovih događanja. Dabogda da vam nešto kaže.”

 

Murat Đuderija, doktor: Najteže su bile rane od gelera

Murat Đuderija, doktor   Najteže su bile rane od gelera
Šefaik Zuko sjeća se dana kada su u kamionu iz Pazarića krenuli na Grebak sa zadatkom da dovezu municiju kad u Goraždu nije bilo ni metka. Kaže da nisu disali bojeći se da će se i to čuti, iako se zvuk motora “kotrljao” putem. Kada su došli, prespavali su u zemljanoj bajti, a onda prije sabaha krenuli nazad.

“Bio sam u koncentracionom logoru u Foči početkom rata, gdje su me toliko tukli da mi je jedna noga postala kraća, ali i to sam predever'o. A one sate dok smo se vozili između srpskih zasjeda s municijom nikada neću zaboraviti. Da su pogodili sanduke s municijom, svi bismo nastradali od eksplozija. I danas se čudim kako smo došli na Grebak. U povratku je bilo lakše. To je bilo u decembru 1992. godine”, kaže Šefaik.

Doktor Murat Đuderija bio je na Grepku kada je bilo najteže. Kao i drugih godina, ponovo se “upoznaje” s borcima, sjećaju se dana provedenih na Grepku: “Šta da kažem? Najteže je doktoru bez sanitetskog materijala. U rukama ti ranjenik, a ti nemaš čak ni zavoja. Ali, ja sam se snalazio. Nešto mi je dolazilo iz Krupe, pa iz Visokog, a imao sam vezu i s ‘Ljekarima bez granica’. Najteže su rane od granatiranja ili od teških nagaznih mina. Ja te rane zovem ‘razderotinama’ jer je sve poderano, a to treba povezati. Kada se geleri zabiju u meso, sve pred sobom isfaširaju, pa šta onda raditi? U tim slučajevima, moj je jedini zadatak da pripremim ranjenika za evakuaciju na Igman, tj. Sarajevo. A odatle u neke evropske klinike. Kakvih sam se rana nagledao, da sam slikao i pisao knjigu, imala bi više od pet stotina stranica. Da ne govorim o sudbinama ljudi s kojima sam se susretao sve vrijeme rata. Moje je bilo da svima pomognem što je u mojoj moći. Otac mi je znao govoriti da samo dobar čovjek može biti dobar doktor, a koliko je ovo dvoje u meni, neka kažu borci. Radost mi je kada me neki od ranjenih boraca kojima sam u ratu pomogao posjeti u Domu zdravlja u Hadžićima. Tada se siti ispričamo, pa nam dan bude kratak.”

Na mezarju
Krenusmo prema mezarju “Grebak”, udaljeno četiri kilometra. Uskom asfaltnom i pjeskovitom cestom koja je vijugala uzbrdo i nizastranu između kvrgavih bukovih stabala pješačili smo po zvjezdanu, a nismo znali kako doći do greblja. U putu sretosmo pokrivenu ženu koja se vraćala. Kaza da se zove Bahra Neretlić. Pošla na greblje, ali se vraćala bojeći se da ne zaluta. Vratismo je i ona nam bi vodič do mezarja. Kaza da se samo zaputila da prouči Fatihu onima koji su živote izgubili Grepku i da tu historiju ispriča svom sinu koji je na drugoj godini fakulteta. “Nećete mi vjerovati”, kaza, “on ništa ne zna o našoj prošlosti. Rodio se iza ovog rata. Samo da mu je što više znati o savremenoj digitalnoj tehnici, pa nema vremena za historiju.” Zato Bahra prati sve godišnjice iole važnijeg događaja, zbog sina.

Iza jednog brežuljka nabasasmo na mezarje. Svi se nišani šire svojom bjelinom u ograđenom mezaristanu, između bukovih i brezovih stabala. Odišu tišinom, kao da je vrijeme stalo. Podigosmo ruke za Fatihu. Uđosmo i pročitasmo neka od imena. Svi su poginuli u prvim dvjema ratnim godinama, i heroji i heroine. Ovdje su smiraj našli Fadila Zolota, Azra Ćesko, Ifet Alić, Muhamed Andelija, Ešref Mehanović, Hasib Isanović, Esad Podrug, Ejub Katica, Ramiz Lepir, Nasuf Podrug, Osman Bašić, Aziz Džano, Habib Mešić, Mirsad Šorlija, Pemba Ćosić…

U popodnevnim satima vratismo se na prijevoj gdje se održavala centralna manifestacija. Pozdravismo se s doktorom Đuderijom te komandantima Sejdićem, Buljubašićem i Beševićem. Ali i borcem velikog srca, našim vodičem Sakibom Pačom.

izvor:STAV

Husein-kapetan Gradaščević – Zmaj od Bosne (31. august 1802.Gradačac – 17. august 1834.Istanbul)

Husein kapetan Gradaščević

Husein-kapetan Gradaščević je rođen oko 1802. godine. Mladost je proveo u očevoj kući onako, kako su je provodili sinovi drugih begova. Majka mu je bila Đurđijanka, veoma pametna i pobožna žena. Jedanaest godina bio je kapetan (1821-1832.). Njegova je kapetanija bila najbolje upravljana i najbogatija u cijeloj Bosni. Bio je najbogatiji i najmlađi kapetan Bosne.

U današnjem selu Čardak udaljenom desetak kilometara od Gradačca, Husein-kapetan napravio je otok (adu) iskopavši dubok i širok 100 metara i nekoliko kilometara dug hendek (jarak), u koji je naveo vodu. Na ovom vještačkom otoku sagradio je dvor, ljepši od ovog u Gradačcu, a na jednom malom humku čardak, po kome je ovo selo dobilo ime. Tu mu bijaše najomiljenije boravište. Godine 1832. ovaj dvorac po zapovijedi Husejnovoj je spaljen, kada se spremao na bijeg u Slavoniju.

Pišući kako je postao vođa i vezir na Bosni Husein-kapetan je pominjao da mu do toga nije bilo stalo: …”Meni je dosta bilo moga Gospodarstva Kapetanluka kojim sam se bolje vladao i živio nego i jedan od kapetana bosanskije kao jedan vezir”. Husein-beg Gradaščević je bio zakleti neprijatelj sultanovih reformi koje je 1830. godine kanio provesti u Bosni.

U Sarajevu 14. septembra 1831. godine pa sve do 4. jula 1832. godine Husein-beg Gradaščević je izabran za bosanskog vezira s naslovom paše. Narod ga prozva “Zmaj od Bosne”, a on se potpisivao “Husein paša”, a ima i historijskih podataka da se potpisivao i “vitez od Bosne”.

29. maja 1832. godine kod Viteza Husein-kapetanova vojska se sukobi sa sultanovom vojskom, gdje se veoma hrabro borio. …”Da je takvih vođa bilo još samo dvadesetak, zapisao je hroničar, vojska bi sultanova bila satrvena”. Tako je poražen Husein-kapetan Gradaščević koji se poslije boja hitno uputio na svoje imanje u Gradačac. I 16. juna 1832. godine prebjegao je u Slavoniju.

Husein kapetan Gradaščević 2

Dan njegove smrti nije poznat, međutim, po nekim zapisima iz sjećanja jedne osobe iz njegove pratnje, umro je 30. jula 1833. godine, i pokopan je na groblju “Ejjub”. Jedni misle da je otrovan, a drugi da je umro od kolere.

priredio:Kenan Sarač

ODBRANA BiH – GREBAK 2016

 

Grebak 2016     19
Manifestacija “ODBRANA BiH – GREBAK” čuva uspomenu na 1. Fočansku vitešku brigadu.
Grebak je simbol herojstva i otpora ali i patnje i stradanja.

SAMO JEDAN KOMENTAR Grebak je simbol patnje, stradanja, ali i herojstva i otpora

SAMO JEDAN KOMENTAR :- Ovo je lijepo vidjeti samo me interesuje koliko je bilo pravih boraca što su bili na Grebku kad je trebalo…
Osman Djuderija

Grebak 2016    9

SAMO SJEĆANJA NA HEROJE OSLOBODILAČKOG RATA

…JER FOČACI,ja to stalno ponavljam, drugi mi mogu naravno zamjeriti, ali neka mi kažu protuargumente…FOČACI SU S PUŠKOM U RUCI DALI NAJVIŠE,NAJVIŠE ŠEHIDA BRANEĆI OVU DRŽAVU BiH NA RAZLIČITIM TAČKAMA BiH.FOČAKA JE POD PUŠKOM U RUCI POSTIGLO ŠEHADET NI MANJE NI VIŠE NEGO DVIJE HILJADE (2000). ONDA KADA JE SARAJEVO BILO PRED PADOM I KADA SU SE POVLAČILE BRIGADE ZA BRIGADOM SA IGMANA ODNOSNO SA BJELAŠNICE NA PROSKOKU SAMO ZA JEDAN DAN JE DVADESET SEDAM FOČAKA POSTIGLO ŠEHADET.(Muderris Nezim Halilović)

Grebak 2016    91.jpg

Fočanski heroji

Prva fočanska viteška brigada
Prva drinska brigada

Oko 750 Bošnjaka sa prostora fočanske opštine organiziralo se u Prvu drinsku brigadu koju je krajem
aprila 1992. formirao Zaim Imamović. Borci ove jedinice s ponosom ističu imena istaknutih suboraca:
Midhat Džanko, Alija Rasim, Omer i Amir Puriš, Pašo Pašalić, Nihad Klinac, Dževad Hanjalić, Azem Merkez, Esad Vejo, Murat Dragolj, Munir Šubo, Ahmet i Husnija Bekan, Jasmin Haznadar, Dževad Selimović, Emin Osmanspahić, Džemail Milatović, Hasan Turčalo, Zaim Imamović…

Iz Foče je 70 pripadnika Armije RBiH odlikovano Zlatnim ljiljanom.

************************

video:

Grebak ‘92 – da se ne zaboravi

https://youtu.be/TZ3OlFMwh1Y
video:
vrijeme kazivanje pamćenje Grebak 1993. bajram na Grebku
https://youtu.be/_hxC8-nhYnQ

video:
DVIJE HILJADE (2000) fočanskih šehida
https://youtu.be/Bl0V8_606BM

video:
Foča,careva džamija i 2000. šehida
https://youtu.be/IPB_aKxypUM
video:
Proskok 21.07.1993.
Osman Đuderija, čovjek koji je kineskim bestrzajnim topom sa ramena uništio tenk..
http://www.youtube.com/watch?v=bISSWE683Dw

****************************

priredio:Kenan Sarač

 

****************************

  • vidi i ove naslove:
  • DA SE ZNA I PAMTI ZAUVIJEK
    U periodu od 10. do 31. jula 1993. u širem rejonu Proskoka živote je dalo 46 boraca 1. fočanske viteške brigade (82. brdske viteške brigade), a njih 256 je ranjeno…
    _ _ _ _ _ _ _
    …2000 (dvije hiljade) Fočaka je pod puškom u AR BiH poginulo na ratištima širom BiH…

ODBRANA BiH – GREBAK 2016
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/13/odbrana-bih-grebak-2016/

ZABORAVLJENI OD SVIH
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/13/zaboravljeni-od-svih/

BITKA ZA BORCE (BITKA ZA IGMAN) : Zašto je na manifestacijama sve manje boraca ?
https://focanskidani.wordpress.com/2016/06/01/bitka-za-borce-bitka-za-igman-zasto-je-na-manifestacijama-sve-manje-boraca/

JULI 1993.: Fočaci su branili Sarajevo i BiH…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/23/juli-1993-focaci-su-branili-sarajevo-i-bih/

GODIŠNJICE : HEROJI OSLOBODILAČKOG RATA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/16/godisnjice-heroji-oslobodilackog-rata/

JULI 1993:U ovim danima Fočaci su branili Sarajevo i BiH…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/20/juli-1993u-ovim-danima-focaci-su-branili-sarajevo-i-bih/

GREBAK : UZ 20. JUBILARNI LJETNI POHOD
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/31/grebak-uz-20-jubilarni-ljetni-pohod-2016/

GODIŠNJICE : GREBAK 1992. – 2016. / HEROJI OSLOBODILAČKOG RATA

HEROJI OSLOBODILAČKOG RATA

Dževad (Zulfo) Hanjalić
21.04.1962. – 17.07.1993.

Dževad Hanjalić je rođen 21.04.1962. godine u Daničićima – Foča.
Poginuo je 17.07.1993. godine na Proskoku – Treskavica, kao vojnik,
na dužnosti komandanta bataljona u 82. brdskoj brigadi.
Posthumno je 1994. godine odlikovan najvišim ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan”.

Dževad (Zulfo) Hanjalić
Dževad (Zulfo) Hanjalić

HEROJI OSLOBODILAČKOG RATA

MUNIB KORJENIĆ – Mungos
12.04.1958. FOČA – 15.07.1993. PROSKOK
Odlikovan je najvišim ratnim priznanjem “Zlatni ljiljan”.

Munib Korjenić - Mungos
MUNIB KORJENIĆ – Mungos

HEROJI OSLOBODILAČKOG RATA

PRVA FOČANSKA BRIGADA – VITEŠKA
Istinski heroji i gazije s Drine
”…JER FOČACI,ja to stalno ponavljam, drugi mi mogu naravno zamjeriti,
ali neka mi kažu protuargumente…FOČACI SU S PUŠKOM U RUCI DALI
NAJVIŠE,NAJVIŠE ŠEHIDA BRANEĆI OVU DRŽAVU BiH NA RAZLIČITIM TAČKAMA BiH.
FOČAKA JE POD PUŠKOM U RUCI POSTIGLO ŠEHADET NI MANJE NI VIŠE NEGO DVIJE HILJADE (2000). ONDA KADA JE SARAJEVO BILO PRED PADOM I KADA SU SE POVLAČILE BRIGADE ZA BRIGADOM SA IGMANA ODNOSNO SA BJELAŠNICE NA PROSKOKU SAMO ZA JEDAN DAN JE DVADESET SEDAM FOČAKA POSTIGLO ŠEHADET. (Nezim Halilović Muderris)

PRVA FOČANSKA BRIGADA - VITEŠKA - oni su ostali na Igmanu
PRVA FOČANSKA BRIGADA – VITEŠKA – ONI SU OSTALI NA IGMANU!

 

Osman Đuderija, čovjek koji je kineskim bestrzajnim topom sa ramena uništio tenk
OSMAN ĐUDERIJA, čovjek koji je kineskim bestrzajnim topom sa ramena uništio tenk

VIDEO:

HEROJI OSLOBODILAČKOG RATA

Osman Đuderija, čovjek koji je kineskim bestrzajnim topom sa ramena uništio tenk

1993. IGMAN/PROSKOK
OSMAN I TENK

Ko god da dođe na Igman, stariji borci mu pričaju kako je Osman savladao čitav tenk. To i ne bi bio neki podvig da se borba sa neprijateljima nije završila berićetno. Osman je spasio čitavu planinu Igman i sve naše borce…

Bilo je to na prijelazu iz toplog juna u topliji juli. Neprijateljii su podigli veliku vojsku kako bi sa svih strana opkolili Sarajevo. I žene, i djeca, i borci bili bi tada zatvoreni… Preko uzvišenja Rogoj i malog mjesta Trnovo, i s druge strane planine Bjelašnice, neprijatelji su krenuli prema Igmanu. A naši borci, žene i djeca mogli su samo preko Igmana izlaziti iz Sarajeva i ići u druge slobodne gradove…

I, eto, neprijatelji su krenuli silnim tenkovima u ovu ofanzivu. Baš kao aždahe. Ništa im nije moglo ostati na putu. U svakom selu na koje su nailazili palili su kuće, štale i sijeno. Nene i majke sa djecom u koloni bježali su prema Pazariću i Tarčinu. Odraslija djeca tjerala su ovce i stoku ispred sebe.

Iz ovih dana i potječe Osmanovo junaštvo. Da se kaže: Osman nije sam savladao neprijatelje, niti je sam spasio žene i djecu, ali je u ovoj borbi ispao pravi gazija… Kada su neprijatelji popalili sela, namjerili su se na jedno poveliko brdo na Igmanu koje je narod zvao Proskok. Tu su ih dočekali naši borci. Predvodio ih je hrabri komandant Dževad Hanjalić. Palikuće i zlikovci mislili su da će lahko zauzeti ovo brdo na Igmanu, ali su se prevarili. Ali, džaba im je bilo što su stalno jurišali. I džaba im je bilo što su naše borce gađali iz tenkova. Sve im je bilo zaludu. Naši borci pogađali su ih iz pušaka i sve više mrtvih
neprijatelja ležalo je u šumi… Ali kasnije se desilo ono o čemu i danas naši preživjeli borci pričaju.

Neprijatelji su prije mraka, nakon zatišja, napali iznenada, ali ovaj put sa mnogo tenkova. Ove gvozdene grdosije gruhale su i brektaLe da se šuma prolamala od buke. Svako živ bi se skamenio od straha. Sve se kršilo i lomilo. Baš kao da deset aždaha plamenim jezicima hoće sve spržiti i satrati. Iza tenkova, kao đoje, krili su se neprijatelji. Mislili su da će sakriveni pobijediti naše borce i osvojiti Proskok i da će se popeti na vrh Igmana… Našim borcima sve je krenulo naopako. Neki su se, beli, i uplašili ovih gvozdenih smrtonosnica, što i nije sramota. I onim najhrabrijim nije bilo pravo kada im je komandant Hanjalić rekao da su potrošili sve metke za tenkove. Pa, haj’ ti sad? Kako bez metaka? Šta sa tenkovima? I borci su prestali pucati. Šutjeli su i čekali.
I, tako, dva tenka, prije drugih, došli su do rovova u kojima su bili naši borci. Mogli su ih čak i pregaziti. U tim dugačkim sekundama, kada se odlučivalo o životu i smrti, komandant Dževad Hanjalić upitao je borca do sebe:

– Osmane, gdje ti je top?

– Kakav top, komandante!? Znaš da njime nisam nikada gađao tenkove, samo rovove, i to s brda na brdo.Tako su u njemu podešeni nišani. Znaš i sam, komandante…

– Osmane, uzmi top i gađaj tenk!

– Ama…

– Osmane, uzmi top i gađaj tenk!

– Razumijem, komandante!
Oči boraca bile su uprte u Osmana. Znali su da ih čeka borba prsa u prsa s četnicima, ali su čekali da vide šta će on uraditi. Osman je, kao da je puška, podigao kineski bestrzajni top na rame i počeo nišaniti.Tražio je pogodnu poziciju. Ali se cijev na kupoli tenka polahko okretala prema Osmanu. Našao se oči u oči s tenkom. Ko će prije opaliti. Borcima se sekunde činile kao sati. I, Osman prvi opali. Pogodio je točkove gusjenice, a nakon toga kupolu. Tenk se zapalio. S topom na ramenu, potrčao je prema drugom tenku…

Naši borci, koji su ovaj mejdan usplahireno posmatrali, trgli su se iz obamrlosti koja im je prikovala noge za zemlju i potrčali. Neprijatelji su kao bez glave bježali nizbrdo, prema selu Dejčići. Mlađi borci, koji su dobro trčali, gonili su podaleko neprijatelje, a oni stariji ostali su na položajima sa Osmanom…
Eto, što je Osman valjao u ovoj borbi! četničkoj aždahi polomljeni su zubi na Proskoku.

– Najviše žalim što mi drugi tenk umače – pričao je te noći Osman borcima. – Okrenuo se nazad i pobjegao koliko ga gusjenice nose. Da se moglo, uprtio bih top i stigao ga do kraja kose. Ali šta je – tu je.
Jeste da to nema u vojnim školama, ali šta ćeš, u pravu je komandant Hanjalić, može top protiv tenka.
Vidjelo se da može…

Osman Đuderija ratovao je i na goraždanskom bojištu. Specijalnost mu je bilo uništenje mitraljeskih gnijezda i rovova iz topa. Ali, nakon ovoga podviga na Igmanu, sve ove specijalnosti su mu propale.
Borci su ga prozvali raznim nadimcima: Osman Tenkoubica, Graditelj Obale Tenkovače, Tobdžija s Ramena, Kinez Beztrzajac.

A kada danas neko priupita preživjele borce o ovome događaju, oni ljubomorno kažu:
– Pa, namjerio se tenk na Osmana i tenk je vidio ko je Osman…..
(zabilježio Mirsad Sinanović)

——————————————–
U odbrani Igmana poginulo je ukupno 161 borac A RBIH i nekolike stotine je ranjeno,najteže napade je odbijao 1.Fočanski bataljon koji je bio na tenkovsko prohodnom pravcu. Nek im je vječni rahmet.
——————————————–

HEROJI OSLOBODILAČKOG RATA
Prva drinska brigada
Oko 750 Bošnjaka sa prostora fočanske opštine organiziralo se u Prvu drinsku brigadu koju je krajem aprila 1992. formirao Zaim Imamović. Borci ove jedinice s ponosom ističu imena istaknutih suboraca:Midhat Džanko, Alija Rasim, Omer i Amir Puriš, Pašo Pašalić, Nihad Klinac, Dževad Hanjalić, Azem Merkez,Esad Vejo, Murat Dragolj, Munir Šubo, Ahmet i Husnija Bekan, Jasmin Haznadar, Dževad Selimović,Emin Osmanspahić, Džemail Milatović, Hasan Turčalo, Zaim Imamović…
——————————————–

VIDEO:
Sakib Pačo

VIDEO:
Osman Đuderija

VIDEO:
Himzo Mešić

VIDEO:
Odavanje počasti i defilei na Bjelašnici

VIDEO:
Muharem Fišo

VIDEO:
Proskok 20.07.1993.

VIDEO:
Proskok 05.8.2016

VIDEO:
PROSKOK 2014

VIDEO:
Grebak – 1992 – 2011 – 2014

VIDEO:
Obilježavanje bitke na Proskoku 05.08.2016 god.

VIDEO:
Obilježavanje bitke na Proskoku, Dnevnik TV SA 05 .08. 2016

——————————————–

vidi i ove naslove:
DA SE ZNA I PAMTI ZAUVIJEK
U periodu od 10. do 31. jula 1993. u širem rejonu Proskoka živote je dalo 46 boraca 1. fočanske viteške brigade (82. brdske viteške brigade), a njih 256 je ranjeno…
_ _ _ _ _ _ _
…2000 (dvije hiljade) Fočaka je pod puškom u AR BiH poginulo na ratištima širom BiH…

Proskok, 05.08.2016./Odbrana BiH – Igman 2016
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/05/proskok-05-08-2016-odbrana-bih-igman-2016/

JULI 1993.: Fočaci su branili Sarajevo i BiH…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/23/juli-1993-focaci-su-branili-sarajevo-i-bih/

GODIŠNJICE : HEROJI OSLOBODILAČKOG RATA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/16/godisnjice-heroji-oslobodilackog-rata/

JULI 1993:U ovim danima Fočaci su branili Sarajevo i BiH…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/20/juli-1993u-ovim-danima-focaci-su-branili-sarajevo-i-bih/

BITKA ZA BORCE (BITKA ZA IGMAN) : Zašto je na manifestacijama sve manje boraca ?
https://focanskidani.wordpress.com/2016/06/01/bitka-za-borce-bitka-za-igman-zasto-je-na-manifestacijama-sve-manje-boraca/

GREBAK : UZ 20. JUBILARNI LJETNI POHOD
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/31/grebak-uz-20-jubilarni-ljetni-pohod-2016/

ZABORAVLJENI OD SVIH
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/13/zaboravljeni-od-svih/
fotografije:flickr ekranportal13, fbPutnikNamjernik

fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik/focanskidani
priredio:Kenan Sarač

Proskok, 05.08.2016./Odbrana BiH – Igman 2016

Proskok  05.08. 2016       003

Hiljade vjernika i bivših boraca okupilo se danas u musali Ratne džamije Igman gdje je proučena šehidska dova za domovinu te klanjana džuma-namaz.

 

Među posjetiteljima Igmana bili su i predstavnici 1. fočanske viteške brigade Prvog korpusa Armije RBiH (182. fočanske viteške brigade Prvog korpusa Armije RBiH) među kojima su bili i Sakib Pačo i Osman Đuderija, dobitnici „Zlatnog ljiljana“.

Proskok  05.08. 2016       002

1. ili 182. viteška (fočanska) brigada je u ljeto 1993. godine 22 dana odolijevala napadima tzv. vrs držeći linije odbrane Igmana na Proskoku. Tada je poginulo 46 pripadnika fočanske brigade, dok je 256 pripadnika fočanske brigade teže ili lakše ranjeno.

Borci su položili cvijeće i održali čas historije na Proskoku gdje je obilježena godišnjica bitke za odbranu Igmana koja se odigrala 1993. godine.

.

Proskok  05.08. 2016       004.jpg

Himzo Mešić i njegovi saborci danas su održali čas historije. Svjedoci, direktni učesnici zaboravljene bitke koja je tada bila presudna ne samo za glavni grad, već i cijelu BiH.

– Na ovom mjestu, 17. jula 1993. godine, malo dublje u šumi poginuo nam je komandant bataljona, čovjek prije svega, Dževad Hanjalić.

This slideshow requires JavaScript.

S njim zajedno poginuo je njegov vjerni kurir Ramo Rahman zvani Šiljo. Ja sam lakše ranjen, imao sreće, eto valjda da sada pričam o svemu tome kako je bilo. Tog 17. jula četnici su prodrli na ovome mjestu i već su nekih 200 metara zagazili u dubinu.

Ostali smo u poluokruženju, a Dževad rahmetli nas je poveo da presretnemo četnike koji su nas sve vrijeme gledali. Pucali su po nama, jedno od zrna pogodilo je Dževada. Bio je živ još desetak minuta.

Proskok  05.08. 2016       010.jpg

Rekao nam je da mu poselamimo suprugu i sina, a nama poručio da se borimo do zadnjeg i da se ne predajemo, prisjeća se Himzo koji je danas .okupljenima govorio o 20 dana teških borbi.

Lutvo Podrug priča : – Četnici su probili liniju preko Bjelašnice i izvršili desant na relej. Odatle su počeli gađati hotele u Babinu dolu, tako da smo mi ostali u okruženju.Tako da smo mi po noći morali napustiti Proskok!
Nakon povlačenja kotu je zauzela tzv. vojska rs. Pod kontrolu Armije R BiH vraćen je u decembru 1994. godine.

Proskok  05.08. 2016       001

Preživjeli učesnici ove presudne bitke za Sarajevo, borci 182. Viteške brigade danas se osjećaju zaboravljenima. Stoga su osnovali Inicijativni odbor Udruženja 182. viteške brigade Armije R BiH kako bi se izborili za svoja prava.
Jedan od onih kojem je itekako potrebna pomoć države za koju se borio, upravo je Himzo Mešić.
Ovaj 45-godišnjak teško je bolestan i zbog toga je prinuđen raditi samo pola radnog vremena. Živi u Blažuju sa nezaposlenom suprugom i troje djece.

 

This slideshow requires JavaScript.

 

 

VIDEO:
Sakib Pačo

VIDEO:
Osman Đuderija

VIDEO:
Himzo Mešić

VIDEO:
Odavanje počasti i defilei na Bjelašnici

VIDEO:
Muharem Fišo

VIDEO:
Proskok 20.07.1993.

VIDEO:
Proskok 05.8.2016

VIDEO:
PROSKOK 2014

VIDEO:
Grebak – 1992 – 2011 – 2014

VIDEO:
Obilježavanje bitke na Proskoku 05.08.2016 god.

VIDEO:
Obilježavanje bitke na Proskoku, Dnevnik TV SA 05 .08. 2016

fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik/focanskidani
priredio:Kenan Sarač
_ _ _ _ _ _ _

– vezani tekstovi:

NEKA SE ZNA!DOSTA SE ŠUTILO!
DA SE ZNA I PAMTI ZAUVIJEK!
U periodu od 10. do 31. jula 1993. u širem rejonu Proskoka živote je dalo 46 boraca 1. fočanske viteške brigade (82. brdske viteške brigade), a njih 256 je ranjeno…
_ _ _ _ _ _ _
…2000 (dvije hiljade) Fočaka je pod puškom u AR BiH poginulo na ratištima širom BiH…
_ _ _ _ _ _ _

DA SE NE ZABORAVI : FOČA,GREBAK,FOČANSKA BRIGADA (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/19/da-se-ne-zaboravi-focagrebakfocanska-brigada-foto-i-video/

GODIŠNJICE : HEROJI OSLOBODILAČKOG RATA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/16/godisnjice-heroji-oslobodilackog-rata/

Obilježena godišnjica bitke na Proskoku
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/15/obiljezena-godisnjica-bitke-na-proskoku/

Bitka na Proskoku kod Sarajeva
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/08/bitka-na-proskoku-kod-sarajeva/

ZABORAVLJENI OD SVIH
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/13/zaboravljeni-od-svih/

JULI 1993.: Fočaci su branili Sarajevo i BiH…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/23/juli-1993-focaci-su-branili-sarajevo-i-bih/

JULI 1993:U ovim danima Fočaci su branili Sarajevo i BiH…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/20/juli-1993u-ovim-danima-focaci-su-branili-sarajevo-i-bih/

Proskok, 05.08.2016./Odbrana BiH – Igman 2016
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/05/proskok-05-08-2016-odbrana-bih-igman-2016/

24. GODINE OD BITKE NA PROSKOKU
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/12/24-godine-od-bitke-na-proskoku/

BITKA ZA BORCE (BITKA ZA IGMAN) : Zašto je na manifestacijama sve manje boraca ?
https://focanskidani.wordpress.com/2016/06/01/bitka-za-borce-bitka-za-igman-zasto-je-na-manifestacijama-sve-manje-boraca/

GREBAK : UZ 20. JUBILARNI LJETNI POHOD
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/31/grebak-uz-20-jubilarni-ljetni-pohod-2016/

GREBAK 12.08.2017. (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/12/grebak-12-08-2017-foto-i-video/

Amir Reko : Fočak, a “Makedonac” (foto i video)

Film “Makedonac“ u režiji Faruka Sokolovića je dio serijala produkcijske kuće Mebius film i Instituta za ratno i mirnodopsko izvještavanje.

s desna na lijevo E. Hadžiahmetović , Amir Reko - Makedonac i  Jusuf Dacić,r.a.

Amir Reko, glavni je akter dokumentarnog filma “Makedonac“, priče koja nadilazi nacionalne i vjerske podjele te u prvi plan stavlja ljudske vrijednosti. U svega nekoliko dana ratne 92. godine Amirovu porodicu u selu Gudelj kod Foče ubili su četnici, a on, tada komandant 43. Drinske brigade u Goraždu, dobio je priliku da se osveti zarobljenim Srbima u selu Bučje. Mjesta za osvetu nije bilo. Amir je postupio ljudski, vojnički, časno. Nije im falila dlaka s glave.

Makedonac se nakon godina života u inostranstvu vratio u BIH. U Sarajevu je ponovo pronašao svoju prvu ljubav. Često je u Goraždu za koje ga veže blizina rodnog mjesta. Gudelj je na tridesetak kilometara od Goražda, između dvije Foče, FBiH i RS-a. Tamo je danas hair česma koju je Amir podigao na zgarištu kuće u spomen majci i ubijenim rođacima. Nema života u selu. Tamo gdje su nekada živjeli Muslimani je pustoš, u dijelu gdje su Srbi, uglavnom su ostali stariji.

Na tom se mjestu desio stravičan zločin. U Gudelju je ubijeno 13 ljudi. Srpski vojnici ubili su Amirovu majku Azizu, djeda Salka, starog imama džamije i još petero njegovih rođaka. Pucano je u njih a potom su zapaljeni u podrumu kuće.

Za zločin u Gudelju, odgovorna je regularna vojna policija VRS-a, neke komšije su mu kazale da niko od njih nije živ, osim Nenada Blagojevića koji je u Kanadi. Jedan blizak komšija Srbin htio je posvjedočiti, no na njega je vršen veliki pritisak. Izvršio je samoubistvo prije nekoliko godina. Niko drugi nije se bavio istraživanjem ovog zločina. Kosti su nađene pored vrata tokom ekshumacije. Bilo je to u junu 92.

Goražde 2

Bili su to najteži dani za Goražde i okolinu. Vrijeme smrti. Amir koji je tada bio na čelu 43. Drinske brigade, utvrđujući linije odbrane na desnoj obali Drine, nije ni slutio da će kurir donijeti vijest o smrti njegove majke.

Tada su izvođeni najžešći napadi na Goražde. Usporedbe radi na desnoj obali Drine bilo je oko 42 napada, a u isto vrijeme dva napada na lijevu obalu. Sve što se mrdalo ubijali su. Nije bilo dana da nije mislio o majci ali nije mogao doći do nje. Većina izbjeglica iz Foče je stizala u Goražde, a oni su ostali na selu. Vjeruvali su komšijama. Kada ga je kurir izvještavao, vjerovatno nije ni znao da su ubijeni njegovi najmiliji. Majka, žena koja je bila toliko jaka, vesela, koja je voljela ljude, koja ga je odgojila da bude čovjek, živa je spaljena. Kako se pomiriti s tim?!

I komandanti brigada su samo ljudi kojima se s vremena na vrijeme pojave suze u očima a tada nije nije bilo vremena za tugovanje jer je trebalo spasiti grad. 25. juna ‘92. godine u selu Bučje Amirova jedinica zarobila je više od 40 srpskih vojnika i civila. Naredba je bila da se spriječi povezivanje teritorije koju su kontrolisale srpske snage pa su jedinice Armije BIH upale u selo.

Iako pod snažnim utiscima tragedije koja ga je zadesila Amiru je vodilja bila majka Aziza koja ga je, odgojila da bude čovjek. Nije se osvetio.

Selo Bučje se nalazi na rastresitom terenu i spajanjem srpskih snaga iz pravca Čajniča i tog sela Goražde bi, gledajući strateški i vojno, došlo u tešku poziciju. Bilo je važno da se razoruža, pretpostavljena komanda je smatrala da se prijetnja treba otkloniti, a selo je bilo prijetnja. Pred Amirom se u jednom momentu našlo svo stanovništvo Bučja, njih 17 muškarci sa puškama, dobro naoružani. Predali su se. Bilo je to nekoliko dana nakon što su mu ubili familiju. Rekao im je šta se desilo u Gudelju i da je izgubio porodicu. Znao je da su mnogi bili četnici i da su neki čak radili i nečasne stvari, rekao im je da se neće svetiti, već će im pomoći. Tako su žene i djecu uputili u Čajniče, muškarci su zarobljeni i razmjenjeni, što je bilo vojnički ispravno.Uglavnom svi su živi.

Ni tragedija koju je doživio, ni činjenica da je Goražde zasuto granatama i svakodnevno napadano, da su nevini ljudi ginuli, Amira Reka nije spriječilo da postupi ljudski i ispravno.

A nije bilo jendostavno, borce je bilo teško zaustaviti, ispred sebe su vidjeli Srbe koji su bili dobro naoružani, s dosta skrivenog oružja u selu za koje smo znali gdje bi bilo upotrijebljeno, ali uspio je očuvati mir. Bila je teška situacija, posebno kad posmatrate s ove distance. Grad se bjesomučno granatira, oni ubijaju sve što se kreće a Amir odluči po savjesti, iako su mu Srbi ubili nekog koga je najviše volio u životu. Ali opet kaže da misli da bi svako na njegovom mjestu isto postupio.

Primjeri u kojima ljudska veličina nadvisi sve podjele i ličnu tragediju su rijetkost, bar se o njima rijetko govori. Makedonac je izabrao da sačuva život, a njegova brigada napravila vojnički uspjeh bez mrlje.

I u tom trenutku Amir je mislio o majci.

Ratni nadimak Makedonac Amiru je dao rahmetli Ferid Trgo nakon što je u maju 92. godine “osvanuo“ u Goraždu četiri dana nakon početka općeg napada na grad a stigao je iz Bitole gdje je bio u službi kao kapetan JNA. Njegov ulazak u grad, izravno preko mosta u Ustiprači koja je bila pod opsadom tadašnje JNA za većinu u Goraždu bio je enigma. Bilo je čak i onih koji su vjerovali da je Makedonac ubačen kao špijun. No prava istina, govori Amir je njegova želja da dođe do svoje porodice za koju nije znao ni je li živa. U tome mu je pomogao prijatelj Dragan Simić, takođe oficir JNA iz Novog Sada s kojim je zajedno bio u službi u Pljevljima.

Goražde 4.jpg

Ući u Goražde je tada bilo nezamislivo, barikade i punktove prošao je sa Draganom koji je bio njegova jedina garancija.

Pokušali su preko Pljevalja i nisu uspjeli. Nisu odustali pa su ubrzo stigli do Ustiprače. Rat u Bosni već je bjesnio.

“Nosio sam glavu u torbi, Dragan je govorio da nije vidio veću budalu od mene ali bio sam uporan. U Ustiprači su nas čekali ljudi sa šljemovima, sa ispisanim četiri S. Objašnjavali smo da je moja porodica u Goraždu i da želim da ih izbavim a realno sam se sve više zavlačio, jer ja sam već bio dezerter iz JNA i bio je dovoljan jedan telefonski poziv da me stave u kasapnicu“, kazuje Reko.

Makedonac je sa Draganom obilazio punktove ali na relaciji Mesići-Ustiprača-Priboj, nije bilo pomoći.

Kazuje:”Tada nisam bio svjestan opasnosti. Dragan je bio jedina moja garancija a to što sam bio oficir bila je još gora stvar. Na Limskom mostu su bili Beli orlovi, zahvaljujući Draganu prošli smo dobar dio njihovih kontrola. Na Ustiprači smo imali susret sa vojnom policijom u četničkim odorama. Dragan se dugo zadržao s njima, pitali su ga ‘Hoćeš li ti da ga ubiješ ili mi’. Ali nije me izdao. Uvijek sam objašnjavao da ne želim ući u Goražde već samo spasiti porodicu, bile su to mučne situacije ali glumili smo. Oni bi me iskasapili da nije bilo Dragana a njemu sam vjerovao“.

Amir Reko je u Goražde ušao 8.maja, četiri dana nakon napada na grad.Na kraju su dozvolili da uđe u grad preko mosta u Ustiprači.

Kad je krenuo preko mosta nije znao hoće li ga ubiti, sigurno u i tada ispitivali situaciju, kako je na drugoj strani, hoće li iko pucati. Išao je normalnim korakom, to je bilo nešto nevjerovatno. Niko nije pucao.

Mještani prve kuće pored puta pomogli su mu da ode do Kopača.Putem do naselja nisu nikog sreli, bilo je pusto. U Goraždu je Reko na desnoj obali Drine zatekao nekolicinu ljudi iz Pobjede s jednim radio-uređajem, ljudi su uglavnom držali straže, nespremni za ono što ih čeka.

Sve je bilo prilično neorganizovano, stanovništvo se već iseljavalo sa desne obale , svakog trenutka ovaj dio grada je mogao pasti. Bilo je važno izaći na brda i uspostaviti odbranu.

Iako je formirao 43. Drinsku brigadu, uspostavio linije odbrane na Trebeškom brdu i komandovao jednom od operacija oslobođenja desne obale Drine , Reko je u Goraždu doživio i izvjesna razočarenja.

Zalijepili su mu epitet da je izdajnik, čovjeka to boli. Ubili su mu majku, familiju, žrtvovao je život da uđe u ovaj grad i neko sebi daje za pravo da to misli. To ga je boljelo.

 

VIDEO:

MAKEDONAC/Macedonian

POD ISTRAGOM – DOKUMENTARNI FILM MAKEDONAC

Dokumentarni film „Makedonac“, reditelja Faruka Sokolovića, premijerno je prikazan u Banjaluci. Radnja je smještena u ratnom Goraždu, a film se zasniva na priči o pobjedi dobra i ljudskosti nad porivom za osvetom.

***

fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik/focanskidani

priredio:Kenan Sarač

 

JULI 1993.: Fočaci su branili Sarajevo i BiH…

oni-su-ostali-na-igmanu-1 (1)

U julu,godine 1993. ginuše i krvariše po Igmanu i Bjelašnici gazije 1. Fočanske viteške brigade.Vodili su teške i naporne borbe sa četnicima za odbranu Bjelašnice,Igmana, i prilaza Sarajevu.U periodu od 10. do 31. jula 1993. u širem rejonu Proskoka živote je dalo 46 boraca ove brigade, a njih 256 je ranjeno…
“ONDA KADA JE SARAJEVO BILO PRED PADOM I KADA SU SE POVLAČILE BRIGADE ZA BRIGADOM SA IGMANA ODNOSNO SA BJELAŠNICE NA PROSKOKU SAMO ZA JEDAN DAN JE DVADESET SEDAM FOČAKA POSTIGLO ŠEHADET.” (Nezim Halilović Muderris)
U odbrani Igmana poginulo je ukupno 161 borac A RBIH i nekolike stotine je ranjeno,najteže napade je odbijao 1.Fočanski bataljon koji je bio na tenkovsko prohodnom pravcu. Nek im je vječni rahmet.
Izjava jednog od četničkih komadanata na BN TV
“Sa oko 15.000 vojnika u Operaciji “Lukavac ‘93” danima smo napadali na Proskok i do osam napada dnevno uz jaku artiljerijsku i tenkovsku podršku,najviše poginulih smo imali kad smo helikopterima izvršili desant i napali ih sa leđa i opet ih nismo mogli pomjeriti. Preko veze smo saznali da su to bili Fočaci”.

13775771_1016145215166720_8567761117561648551_n

Proskok, juli 1993. : Bitka prsa u prsa
Komandant 82. brdske, odnosno »ljute fočanske«,Galib Hodžić podsjeća da četnici nisu uspjeli u onoj velikoj ofanzivi na Igman i Bjelašnicu da probiju njihove linije odbrane, iako su oni zatvarali najvruću liniju na Proskoku, pa gore do Bijelih voda.
– Iako su četnici tada na nas dnevno i po sedam, osam puta navaljivali pješadijom, tenkovima, a neprekidno nas zasipali granatama svih kalibara, nismo popustili – kaže Hodžić, koji je, inače, u to vrijeme i postavljen za komandanta 82. brdske.
– Povukli smo se, po naređenju, sa tih položaja kada su četnici već bili na Opservatoriji i kada je prijetila opasnost da se nađemo u okruženju.
Borci se sjećaju tih prošlogodišnjih bitaka.
Borac Admir Fočo veli da su na Preskoku, bitke bile tako žestoke da su se najčešće vodile ručnim bombama i tromblonima. On je bio i u onoj bici na Proskoku kada su četnici krenuli tenkovima i transporterima i kada je u jednom od tih transportera bio i Ratko Mladić, što su kasnije potvrdili i zarobljeni četnici.
Četnici, a ni Mladić, ipak nisu, kako su tada planirali, do »osam uveče« stigli na Bjelašnicu.
– Tenkovi, četnički, bili su ušli među naše položaje i došlo je do male pometnje među mlađim borcima – priča Admir Pačo.
– Ali, tada je naša legenda Osman Đuderija, skinuo bestrzajni top s postolja i sa njim na ramenu pojurio prema tenku.Sa udaljenosti od 25 metara, ispalio je s ramena i uništio tenk. Tad su na liniji nastale opšte ovacije.
Inače, naša artiljerija je tada uništila još jedan četnički tenk, pa su se ostali četnički tenkovi vratili nazad, a i transporteri.
– Da smo znali da je u jednom od tih transportera Mladić, mogli smo ga zarobiti – kaže Džomba.
Borci se sjećaju Dževada Hanjalića, sjajnog, hrabrog komandanta fočanskog bataljona koji je poginuo na Proskoku u bici prsa u prsa.
– Imali smo žrtava, dosta nas je bilo ranjeno, ali smo izdržali na glavnom pravcu četničkog udara – kaže Hodžić.
– Četnici su morali da mijenjaju plan napada na Igman i Bjelašnicu, jer preko Proskoka, koji je jedino bio prohodan za tenkove,nisu mogli proći. Proboj su napravili na desnom krilu, na Jabuci…
Ejub Baručija priča : – Nakon napuštanja Grebka, bataljon rahmetli Dževada Hanjalića je pokušao zaustaviti neprijateljsku ofanzivu na potezu Mijanovići-Gaj, desno je bio Galib, a podno Bjelašnice  – Sutjeska bataljon.. ali zbog nedostatka materijalno tehničkih sredstava, municije i druge opreme, te tehničke nadmoći neprijatelja linije se nisu mogle stabilizovati tako da su se jedinice povukle ka južnm obroncima Bjelašnice…Na legendarnom Proskoku postavljanje prve linije započeli smo Cile i ja, prvi koji su nam se pridružili bili su Ramović Sabit (rahmetli) i Zajko Jež a potom i drugi….rahmetli Konaković, Korjenić itd…. iako je u to ljetno doba dan trajao ponajduže, borbe su se vodile do kasno u noć, ali se neprijatelj dalje nije mogao probiti…Bez obzira na tehničku premoć neprijatelja i gubitke na našoj strani linije na Proskoku nisu više pomjerene…Nažalost, zbog prodora neprijatelja na bjelašničko -treskavičkom platou dobro utvrđene linije morale su se napustiti…

_ _ _
Istinski heroji i gazije s Drine
”…JER FOČACI,ja to stalno ponavljam, drugi mi mogu naravno zamjeriti,
ali neka mi kažu protuargumente…FOČACI SU S PUŠKOM U RUCI DALI
NAJVIŠE,NAJVIŠE ŠEHIDA BRANEĆI OVU DRŽAVU BiH NA RAZLIČITIM TAČKAMA BiH.
FOČAKA JE POD PUŠKOM U RUCI POSTIGLO ŠEHADET NI MANJE NI VIŠE NEGO DVIJE HILJADE (2000).(Nezim Halilović Muderris)

fotografija:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik

priredio:Kenan Sarač

JULI 1993:U ovim danima Fočaci su branili Sarajevo i BiH…

U julu,godine 1993. ginuše i krvariše po Igmanu i Bjelašnici gazije 1. Fočanske viteške brigade.Vodili su teške i naporne borbe sa četnicima za odbranu Bjelašnice,Igmana, i prilaza Sarajevu.U periodu od 10. do 31. jula 1993. u širem rejonu Proskoka živote je dalo 46 boraca ove brigade, a njih 256 je ranjeno…

067
HEROJ OSLOBODILAČKOG RATA : Dževad (Zulfo) Hanjalić /21.04.1962. – 17.07.1993./ Dževad Hanjalić je rođen 21.04.1962. godine u Daničićima – Foča.  Poginuo je 17.07.1993. godine na Proskoku – Treskavica, kao vojnik,  na dužnosti komandanta bataljona u 82. brdskoj brigadi. Posthumno je 1994. godine odlikovan najvišim ratnim priznanjem „Zlatni ljiljan”.

004

PROSKOK…17.7.1993 godine poginuli su BORCI 1. FOČANSKE VITEŠKE BRIGADE: komadant Fočanskog bataljona Dževad Hanjalić, komandir čete Samir Durgut,Irfan – Kaec Ljubinac,Adnan – Ado Čankušić, Amil Čolpa, Munib – Mungos Korjenić, Ramo Rahman-Šiljo, Hasib Čusto-Poštar,Junuz Delija, Meho Memić,Edin Šahović-Edo…

Osman Đuderija, čovjek koji je kineskim bestrzajnim topom sa ramena uništio tenk

U odbrani Igmana poginulo je ukupno 161 borac A RBIH i nekolike stotine je ranjeno,najteže napade je odbijao 1.Fočanski bataljon koji je bio na tenkovsko prohodnom pravcu. Nek im je vječni rahmet.

Zašto je na manifestacijama sve manje boraca

Izjava jednog od četnickih komadanata na BN TV
“Sa oko 15.000 vojnika u Operaciji *Lukavac ‘93* danima smo napadali na Proskok i do osam napada dnevno uz jaku artiljerijsku i tenkovsku podršku,najviše poginulih smo imali kad smo helikopterima izvršili desant i napali ih sa leđa i opet ih nismo mogli pomjeriti. Preko veze smo saznali da su to bili Fočaci”.

PRVA FOČANSKA BRIGADA - VITEŠKA - oni su ostali na Igmanu

“ONDA KADA JE SARAJEVO BILO PRED PADOM I KADA SU SE POVLAČILE BRIGADE ZA BRIGADOM SA IGMANA ODNOSNO SA BJELAŠNICE NA PROSKOKU SAMO ZA JEDAN DAN JE DVADESET SEDAM FOČAKA POSTIGLO ŠEHADET.” (Nezim Halilović Muderris)

fotografije:flickr ekranportal13, fbPutnikNamjernik

priredio:Kenan Sarač

GREBAK : UZ 20. JUBILARNI LJETNI POHOD (foto)

Grebak mart 1993

Goražde

20. JUBILARNI LJETNI POHOD

Grebak – put života 2016. – 04.06.2016.godine (subota)

09,00 h 20. jubilarni ljetni pohod „Grebak – put života 2016.” – Plato Gradske dvorane Goražde – okupljanje i polazak učesnika…

11:00 Grebak – polazak učesnika

……

 PODSJEĆANJE NA PRVU FOČANSKU VITEŠKU BRIGADU

zašto je zaboravljena Prva fočanska viteška brigada _ Avaz

——————-

HEROJI OSLOBODILAČKOG RATA

Prva fočanska brigada

Istinski heroji i gazije s Drine

”…JER FOČACI,ja to stalno ponavljam, drugi mi mogu naravno zamjeriti,

ali neka mi kažu protuargumente…FOČACI SU S PUŠKOM U RUCI DALI

NAJVIŠE,NAJVIŠE ŠEHIDA BRANEĆI OVU DRŽAVU BiH NA RAZLIČITIM TAČKAMA BiH.

FOČAKA JE POD PUŠKOM U RUCI POSTIGLO ŠEHADET NI MANJE NI VIŠE NEGO DVIJE HILJADE (2000). ONDA KADA JE SARAJEVO BILO PRED PADOM I KADA SU SE POVLAČILE BRIGADE ZA BRIGADOM SA IGMANA ODNOSNO SA BJELAŠNICE NA PROSKOKU SAMO ZA JEDAN DAN JE DVADESET SEDAM FOČAKA POSTIGLO ŠEHADET.

Fočaci zbog toga zaslužuju našu pomoć i nadam se in sha Allah da ćemo ……..”

————————————————————————–

HEROJI OSLOBODILAČKOG RATA

Prva drinska brigada

Oko 750 Bošnjaka sa prostora fočanske opštine organiziralo se u Prvu drinsku brigadu koju je krajem aprila 1992. formirao Zaim Imamović. Borci ove jedinice s ponosom ističu imena istaknutih suboraca:Midhat Džanko, Alija Rasim, Omer i Amir Puriš, Pašo Pašalić, Nihad Klinac, Dževad Hanjalić, Azem Merkez,Esad Vejo, Murat Dragolj, Munir Šubo, Ahmet i Husnija Bekan, Jasmin Haznadar, Dževad Selimović,Emin Osmanspahić, Džemail Milatović, Hasan Turčilo, Zaim Imamović…

——————————————–

oni su ostali na Igmanu 2

U odbrani Igmana poginulo je ukupno 161 borac A RBIH i nekolike stotine je ranjeno,najteže napade je odbijao Fočanski bataljon koji je bio na tenkovsko prohodnom pravcu. Nek im je vječni rahmet.

————–

1993. IGMAN/PROSKOK

OSMAN I TENK

Ko god da dođe na Igman, stariji borci mu pričaju kako je Osman savladao čitav tenk. To i ne bi bio neki podvig da se borba sa neprijateljima nije završila berićetno. Osman je spasio čitavu planinu Igman i sve naše borce…

Bilo je to na prijelazu iz toplog juna u topliji juli. Neprijateljii su podigli veliku vojsku kako bi sa svih strana opkolili Sarajevo. I žene, i djeca, i borci bili bi tada zatvoreni… Preko uzvišenja Rogoj i malog mjesta Trnovo, i s druge strane planine Bjelašnice, neprijatelji su krenuli prema Igmanu. A naši borci,žene i djeca mogli su samo preko Igmana izlaziti iz Sarajeva i ići u druge slobodne gradove…

I, eto, neprijatelji su krenuli silnim tenkovima u ovu ofanzivu. Baš kao aždahe. Ništa im nije moglo ostati na putu. U svakom selu na koje su nailazi-li palili su kuće, štale i sijeno. Nene i majke sa djecom u koloni bježali su prema Pazariću i Tarčinu. Odraslija djeca tjerala su ovce i stoku ispred sebe.

Iz ovih dana i potječe Osmanovo junaštvo. Da se kaže: Osman nije sam savladao neprijatelje,  niti je sam spasio žene i djecu, ali je u ovoj borbi ispao pravi gazija… Kada su neprijatelji popalili sela, namjerili su se na jedno poveliko brdo na Igmanu koje je narod zvao Proskok. Tu su ih dočekali naši borci. Predvodio ih je hrabri komandant Dževad Hanjalić. Palikuće i zlikovci mislili su da će lahko zauzeti ovo brdo na Igmanu, ali su se prevarili. Ali, džaba im je bilo što su stalno jurišali. I džaba im je bilo što su naše borce gađali iz tenkova. Sve im je bilo zaludu. Naši borci pogađali su ih iz pušaka i sve više mrtvih neprijatelja ležalo je u šumi… Ali kasnije se desilo ono o čemu i danas naši preživjeli borci pričaju.

Neprijatelji su prije mraka, nakon zatišja, napali iznenada, ali ovaj put sa mnogo tenkova. Ove gvozdene grdosije gruhale su i brektale da se šuma prolamala od buke. Svako živ bi se skamenio od straha. Sve se kršilo i lomilo. Baš kao da deset aždaha plamenim jezicima hoće sve spržiti i satrati. Iza tenkova, kao đoje, krili su se neprijatelji. Mislili su da će sakriveni pobijediti naše borce i osvojiti Proskok i da će se popeti na vrh Igmana… Našim borcima sve je krenulo naopako. Neki su se, beli, i uplašili ovih gvozdenih smrtonosnica, što i nije sra-mota. I onim najhrabrijim nije bilo pravo kada im je komandant Hanjalić rekao da su po-trošili sve metke za tenkove. Pa, haj’ ti sad? Kako bez metaka? Šta sa tenkovima? I borci su prestali pucati. Šutjeli su i čekali.

I, tako, dva tenka, prije drugih, došli su do rovova u kojima su bili naši borci. Mogli su ih čak i pregaziti. U tim dugačkim sekundama, kada se odlučivalo o životu i smrti, komandant Dževad Hanjalić upitao je borca do sebe:

– Osmane, gdje ti je top?

– Kakav top, komandante!? Znaš da njime nisam nikada gađao tenkove, samo rovove, i to s brda na brdo.

Tako su u njemu podešeni nišani. Znaš i sam, komandante…

– Osmane, uzmi top i gađaj tenk!

– Ama…

– Osmane, uzmi top i gađaj tenk!

– Razumijem, komandante!

Oči boraca bile su uprte u Osmana. Znali su da ih čeka borba prsa u prsa s četnicima, ali su čekali da vide šta će on uraditi. Osman je, kao da je puška, podigao kineski bestrzajni top na rame i počeo nišaniti.Tražio je pogodnu poziciju. Ali se cijev na kupoli tenka polahko okretala prema Osmanu. Našao se oči u oči s tenkom. Ko će prije opaliti. Borcima se sekunde činile kao sati. I, Osman prvi opali. Pogodio je točkove gusjenice, a nakon toga kupolu. Tenk se zapalio. S topom na ramenu, potrčao je prema drugom tenku…

Naši borci, koji su ovaj mejdan usplahireno posmatrali, trgli su se iz obamrlosti koja im je prikovala noge za zemlju i potrčali. Neprijatelji su kao bez glave bježali nizbrdo, prema selu Dejčići. Mlađi borci, koji su dobro trčali, gonili su podaleko neprijatelje, a oni stariji ostali su na položajima sa Osmanom…

Eto, što je Osman valjao u ovoj borbi! Četničkoj aždahi polomljeni su zubi na Proskoku.

– Najviše žalim što mi drugi tenk umače – pričao je te noći Osman borcima. – Okrenuo se nazad i pobjegao koliko ga gusjenice nose. Da se moglo, uprtio bih top i stigao ga do kraja kose. Ali šta je – tu je.

Jeste da to nema u vojnim školama, ali šta ćeš, u pravu je komandant Hanjalić, može top protiv tenka.

Vidjelo se da može…

Osman Đuderija ratovao je i na goraždanskom bojištu. Specijalnost mu je bilo uništenje mitraljeskih gnijezda i rovova iz topa. Ali, nakon ovoga podviga na Igmanu, sve ove specijalnosti su mu propale.

Borci su ga prozvali raznim nadimcima: Osman Tenkoubica, Graditelj Obale Tenkovače, Tobdžija s Ramena,Kinez Beztrzajac.

A kada danas neko priupita preživjele borce o ovome događaju, oni ljubomorno kažu:

– Pa, namjerio se tenk na Osmana i tenk je vidio ko je Osman.

(zabilježio Mirsad Sinanović)

Prva Fočanska brigada - zaboravljeni od svih - vk

———————

8. 8.1994.

Kod »ljutih Fočaka«

(zabilježeno 8. 8.1994. godine)

Ovo su novi položaji 82. brdske brigade Prvog korpusa, negdje na širokom prostoru između Bjelašnice i Treskavice.

Zapravo, ovo su borci Bataljona »Sutjeska« koji su prije godinu tu, u blizini, vodili žestoke bitke sa četnicima koji su nadirali na Igman i Bjelašnicu. Sada, ne baš daleko od tih paklenih lanjskih položaja, oni ponovo zatvaraju liniju prema četnicima na Treskavici i dijelu okupirane Bjelašnice. Među ove borce »ljute fočanske brigade«,kako još nazivaju 82. brdsku, stižu i Ismet Dahić, zamjenik komandanta Prvog korpusa, Zufer Husović, komandant Operativne grupe, pa Enver Liković, načelnik Štaba Operativne grupe…

Sa komandantom 82. ljute fočanske Galibom Hodžićem,pa komandantom Bataljona »Sutjeska« Zuhdijom Ožegovićem odlazim među ove ratnike koje sam i prošle godine pratio na igmanskom bojištu, i to baš na onom najpakleni-jem dijelu – na Proskoku. Evo, dvojice starih vukova, izviđača: Sulje Ramića i Hasiba Džombe. Upravo su se vratili sa izviđanja četničkih položaja.

– Šta ste vid jeli? – pitam ih.

– Vidjeli smo četničke položaje na Treskavici i ispod Treskavice. Vidjeli smo na više mjesta četničku artiljeriju – veli Ramić.

– Naše linije su potpuno utvrđene. To su prave tvrđave – kaže Ožegović. A komandant 82. brdske, odnosno »ljute fočanske«,Galib Hodžić podsjeća da četnici ni prošle godine nisu uspjeli u onoj velikoj ofanzivi na Igman i Bjelašnicu da probiju njihove linije odbrane, iako su oni zatvarali najvruću liniju na Proskoku, pa gore do Bijelih voda.

– Iako su četnici tada na nas dnevno i po sedam, osam puta navaljivali pješadijom, tenkovima, a neprekidno nas zasipali granatama svih kalibara, nismo popustili – kaže Hodžić, koji je, inače, u to vrijeme i postavljen za komandanta 82. brdske.

– Povukli smo se, po naređenju, sa tih položaja kada su četnici već bili na opservatoriji i kada je prijetila opasnost da se nađemo u okruženju.

Ovi ratnici se sjećaju tih prošlogodišnjih bitaka.

Borac Admir Fočo veli da su na Preskoku, prošle godine, bitke bile tako žestoke da su se najčešće vodile ručnim bombama i tromblonima. On je bio i u onoj bici na Proskoku kada su četnici krenuli tenkovima i transporterima i kada je u jednom od tih transportera bio i Ratko Mladić, što su kasnije potvrdili i zarobljeni četnici.

Četnici, a ni Mladić, ipak nisu, kako su tada planirali, do »osam uveče« stigli na Bjelašnicu.

– Tenkovi, četnički, bili su ušli među naše položaje i došlo je do male pometnje među mlađim borcima – priča Admir Pačo.

– Ali, tada je naša legenda Osman Đuderija, skinuo bestrzajni top s postolja i sa njim na ramenu pojurio prema tenku.

Sa udaljenosti od 25 metara, ispalio je s ramena i uništio tenk. Tad su na liniji nastale opšte ovacije.

Inače, naša artiljerija je tada uništila još jedan četnički tenk, pa su se ostali četnički tenkovi vratili nazad, a i transporteri.

– Da smo znali da je u jednom od tih transportera Mladić, mogli smo ga zarobiti – kaže Džomba.

Osman Đuderija je i sad živ i zdrav. Bio je ovdje, na položaju, prije mjesec dana. – Mi se sada nalazimo na nekim od

položaja koje su četnici bili okupirali u prošlogodišnjoj ofanzivi – veli Zuhdija Ožegović, koji je prošle godine s ovim borcima bio od Hojte do Preskoka.

I ovdje su se mnogi borci sjećali Dževada Hanjalića, sjajnog, hrabrog komandanta fočanskog bataljona koji je poginuo na

Proskoku u bici prsa u prsa.

– Imali smo lani žrtava, dosta nas je bilo ranjeno, ali smo izdržali na glavnom pravcu četničkog udara – kaže Hodžić.

– Četnici su morali da mijenjaju plan napada na Igman i Bjelašnicu, jer preko Proskoka, koji je jedino bio prohodan za tenkove,nisu mogli proći. Proboj su napravili na desnom krilu, na Jabuci.

Ove borce sada ovdje prati i sreća. Do sada niko nije ni poginuo ni ranjen, iako četnici neprekidno pucaju iz pješadijskog naoružanja i artiljerijom.

– Mi smo izgradili prave tvrđave na našim linijama – kaže Ožegović. Zanimljivo je da su svi rovovi i svi položaji na tom širokom prostoru povezani sa tri sistema veze.

Kakvo je danas stanje na liniji? – pitam glavnog vezistu Hamu Paču. – Stanje je, uglavnom, dobro. Poneka četnička provokacija – kaže on…

Vrijeme je sunčano. Pravi Ijetnji, planinski dan. Borci uređuju svoje nove »domove«. Šatori, stolovi i, naravno, zastava, ljiljanka, na jarbolu. Tu je borac Suljević, zvani Doktor, sa sijačem smrti, koji je prokrstario sa svojim bataljonom sva ratišta, osim igmanskog. Bio je tada ranjen. Većina mladića su dvadesetogodišnjaci, pa i mladi. Jedan od njih, Almir Ožegovic kaže:

– Ovdje smo u šumi, u planini, branimo našu jedinu domovinu Bosnu i Hercegovinu. Dok smo ovdje, osjećamo se srećnim ljudima, živote ne žalimo. Ali, kad dobijemo malo odmora i kad dođemo u Sarajevo i vidimo one kafiće, one momke koji vozaju kola, vodaju djevojke, mlate pare, osjećamo se kao »nula«. Jer, mi nemamo ništa. I zato se najradije opet vraćamo ovamo, na liniju i ponovo nam se vraća samopouzdanje i ponovo postajemo svjesni ko smo i šta smo. A žao nam onih po gradu. Čini nam se da oni postaju »nula«… Ovdje se moraš osjećati ponosan, jer braniš svoju zemlju, svoj narod…

oni su ostali na Igmanu 1

———————

************
video:
Proskok 21.07.1993.
Osman Đuderija, čovjek koji je kineskim bestrzajnim topom sa ramena uništio tenk…

 

video:

Grebak ‘92 – da se ne zaboravi

video:
vrijeme kazivanje pamćenje Grebak 1993. bajram na Grebku

video:
Foča,careva džamija i 2000. šehida

video:
DVIJE HILJADE (2000) fočanskih šehida

****************************

GREBAK 12.08.2017. (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/12/grebak-12-08-2017-foto-i-video/

fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik

priredio:Kenan Sarač

Đerzelez Alija – jedan od najvećih bošnjačkih junaka osmanskog doba

Iako postoji brojne anegdote o Aliji Đerzelezu, on je bez sumnje i historijska ličnost čemu svjedoče brojni historijski podaci iz turskih izvora. U osmanskim defterima se on spominje pod imenom Gurz Ilyas i predstavlja junaka bošnjačke tradicije. Osmanski popisni defteri iz 1455., 1485., i 1489. godine su svjedočanstvo o ratnim zaslugama ovog ratnika – pripadnika osmanske lahke konjice, akindžija, jer pokazuju kako se, sa njegovim ratnim uspjesima, povećava i visina prihoda koje dobija kao vlasnik timara, odnosno spahija, što svjedoči da je i napredovao u vojnoj službi. U defteru iz 1485. godine se spominje pod titulom bega, što svjedoči da je tokom čitavog svog života napredovao u osmanskoj državi. Osmanski izvori navode i da je bosanskog porijekla. Poznati turski pisac, naučnik i historičar Ibn Kemal (1468 – 1534) ostavio je niz podataka koji pokazuju da je Gurz Ilyas istovremeno bio i predmet rane legende i pjesničkog stvaralaštva, već krajem XVI stoljeća. Đerzeleza je Ibn Kemal prestavio u dvjema vojnim akcijama koje su se zbile 1480. godine. Jedna je manji konjanički prepad u vilajetu “Unđurovini”, a druga je napad na vojsku Matije Korvina, u trenutku kada se ta vojska povlačila iz Sarajeva u koje je upala i popalila ga u proljeće 1480. godine. Gurz Ilyas je imao značajnu ulogu u tom sukobu, tako da mu je, kao nagradu, dodijeljena uloga čuvara na ulazu u klisuru Milodraž, kod Kiseljaka, a pohvaljen je i za isticanje i u sukobu sa glavnim protivnikom, Vukom Grgurevićem.

Epski Đerzelez Alija je poginuo u jednoj od ratnih akcija 1491. ili 1492. godine. Na osnovu veoma pouzdanih podataka može se zaključiti da je njegovo mjesto pogibije u blizini Sokol grada, nedaleko od rijeke Plive. Živo sjećanje za Đerzelez Alijinu smrt, vezano za kult njegovog mezarja u turbetu kod sela Gerzova, nedaleko od Sokol grada, svjedoči o popularnosti ovog junaka i kontinuitetu njegove epske slave sve do današnjih dana. Prve direktne vijesti o pjesmama o Gurz Ilyasu, odnosno Đerzelezu, potiču iz XVII vijeka. Osim pjesama, u to vrijeme je među muslimanskim svijetom u Bosni i u Budimu veoma rasprostranjena usmena tradicija, od duge maštovite priče do kratkih predanja – legendi. O živoj narodnoj tradiciji o Gurz Ilyasu u Budimu u XVII stoljeću, svjedoči i putopisac Evlija Ćelebija u 16. knjizi svoje Seyahatname: o buzdovanu Gerz – Eljas – babe na Bečkoj kapiji u Budimu, o brdu Gerz Eljas, o utvrdi koju je, navodno, podigao sultan Sulejman kao spomen na mjesto sahranjenja ovog junaka, kao i o tekiji Gerz Eljasa.

Junaci rata:Zaim Imamović (22. 04. 1961. – 9. 10.1995.)

Zaim Imamović
Zaim Imamović

Istinski heroj i gazija s Drine Zaim Imamović, komandant 14. divizije Prvog korpusa Armije Republike Bosne
i Hercegovine, posthumno odlikovan najvišim ratnim priznanjem značkom “Zlatni ljiljan”.

Zaim i Zaim _  166

Imamović je rođen 22. aprila 1961. godine, u selu Poratak kod Ilovače, petnaestak kilometara od Goražda, uz Drinu.
Poginuo je od gelera granate 9. oktobra 1995. godine, dva dana prije uspostave trajnog primirja na tlu Republike Bosne i Hercegovine, u činu majora, na dužnosti komandanta 14. divizije Prvog korpusa Armije RBiH, na prvoj borbenoj liniji, na Treskavičkom bojištu u rejonu prijevoja Rogoj, na visu Čelina (općina Trnovo).
Komandant Zaim Imamović jedan je od tvoraca operacija kodnog naziva „Krug“, izvedene od 15. 8. do 18. 9. 1992. godine, u kojoj je oslobođen grad Goražde i čitava teritorija ove općine, te značajni dijelovi općina Foče i Rogatice.

Samo dva dana prije uspostave trajnog primirja na tlu BiH,Zaim Imamović, veliki čovjek, patriot, istinski gazija i heroj oslobodilačkog rata, poginuo je od gelera na treskavičkom visu Čelina, 9. oktobra 1995. godine u 34. godini, na prvoj borbenoj liniji u rejonu Rogojska greda,simbol herojske odbrane Goražda poginuo je…

Zaim i Zaim _  170

Imamović je zaustavljen je na putu ka rodnom Goraždu u ostvarenju svog životnog cilja – spojiti goraždansku sa slobodnom teritorijom ostatka države.

Zaim i Zaim _  169

Mezar Zaima nalazi se u mezaristanu ispred Ali-pašine džamije u Sarajevu, zajedno sa odabranim herojima koji
su zadužili našu zemlju i narod kao što su rahmetli potpredsjednik Vlade R BiH Hakija Turajlić, Mustafa Hajrulahović Talijan i mnogi drugi.
Imamović je rođen je selu Poratak kod Ilovače, općina Goražde. Jugoslavensku narodnu armiju napustio je u
činu kapetana prve klase. Službovao je u Sloveniji, koju napušta onih dana kada je tamo započeo rat.
Ljubav prema zavičaju, odmah na početku rata u BiH, vraća ga njegovim istočnobosanskim vrletima.
U maju 1992. u mjestu Posestra osnovao je Prvu drinsku brigadu čiji je bio komandant.

Hrabrost, stručnost i ogromno zalaganje u borbi, u januaru 1995. godine dovode Zaima Imamovića na odgovornu
dužnost komandanta 14. divizije Prvog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, na kojoj je ostao sve do smrti. Do tada je u borbama četiri puta ranjavan.

Zaim i Zaim
Zaim Bešević i Zaim Imamović

Zaim i Zaim _  172 Zaim i Zaim _  173 Zaim i Zaim _  174 Zaim i Zaim _  175 Zaim i Zaim _  176

priredio:Kenan Sarač

Vidi još:

HEROJI OSLOBODILAČKOG RATA : ZAIM IMAMOVIĆ
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/03/heroji-oslobodilackog-rata-zaim-imamovic/

Junaci rata:Zaim Imamović (22. 04. 1961. – 9. 10.1995.)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/06/junaci-ratazaim-imamovic-22-04-1961-9-10-1995/

SJEĆANJA na heroje odbrane Bosne i Hercegovine:Zaim Imamović-legendarni komandant
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/18/sjecanja-na-heroje-odbrane-bosne-i-hercegovinezaim-imamovic-legendarni-komandant/