Svake godine gubimo jedan veći, ne srednji grad u BiH!

Foča, Pogled na Carevu džamiju
Foča, Pogled na Carevu džamiju

Svake godine gubimo jedan veći, ne srednji grad u BiH, poručuje demograf Hasan Zolić. Analizirajući podatke o umrlim, rođenim, i onima koji odsele iz zemlje dolazi se do poražavavajućih podataka, na koje nemamo adekvatan odgovor kaže Zolić.
Zavod za statistiku BiH prikazuje poslednje podatke iz 2015. godine. Prema tim podacima u ovoj godini rođeno je 29 770, umrlo njih 38 150. Tačnije umrlo je više 8 300 nego što je rođeno.

“Ja govorim stalno, ne gubimo samo, čak gubimo i neki veći grad, ne srednji. u BiH. Prema podacima EUROSTATA, BiH je u špicu zemalja kada je u pitanju broj umrlih”, kaže demograf Hasan Zolić.

Entitetski zavodi za statistiku imaju preciznije podatke. Tako je prema podacima Zavoda za statistiku RS u poslednja dva mjeseca rođeno je 2116 beba, a umrlo 3448. Samo u ova dva mjeseca negativan prirodni priraštaj iznosio je 1332. Kada je u pitanju Federacija. Negativna stopa je nešto niža. U junu mjesecu iznosila je -36. Rođeno je 1.644, a umrlo 1.680.

“To je počelo negdje 2002.godine kada je RS prvi put počela iskazivati tzv.bijelu kugu. Federacija negdje 2006/2007 i sad je to nastavljeno”, pojašnjava Zolić.

Foča - Ulica Moše Pijade, Direkcija ŠIPAD Maglić
Foča – Ulica Moše Pijade, Direkcija ŠIPAD “Maglić”

Cijela regija je problem. U Hrvatskoj se prošle godine rodilo manje za 14.005 stanovnika nego je umrlo. Prema podacima iz 2015. godine i Srbija bilježi isti trend. Prirodni priraštaj Srbije u minusu je bio za 38.021 stanovnika.

“Ulazi se kasno u brak. Danas žena ulazi u prosjeku 28/29 godina, muškarac preko 30 godina”, kaže naš sagovornik.

Jedan od faktora je i loša ekonomska situacija. Koja je u uskoj vezi sa migracijom stanovništva sa ovog područja. Izvještaj Ujednjenih nacija “Izgledi za stanovništvo u svijetu: Revizija 2015”, govori da će pad broja stanovika u BiH do 2050. godine iznositi 19,5%”. I drugi relevantna svjetska istraživanja ukazuju na demografsku katastrofu na ovim područjima.

VIDEO:
Poražavajući podaci – Svake godine BiH gubi veći grad

(focanskidani/Vijesti.ba / TV1)

Advertisements

GREBAK : TRADICIONALNO GREBANJE (iz godine u godinu po običaju)

 

TRADICIONALNO GREBANJE (iz godine u godinu po običaju)

Umjesto kritike

Ovo je i tužno i žalosno i k tomu još ružno. Dvadeset dana ovih deset kvadrata skele stoji i čeka. Postaju dosadni. Svake godine zalijepe poneko staklo. Ono zimi spadne i opet ponovo. Pranje para preko mrtvih. Očiste i puste vodu onaj dan kad treba da se (samo)izreklamiraju. I opet, iznova godinu dana pustinja bez vode, samo suha česma na Grebku. Svake godine objese one nekakve slike o nekakvim objektima, uslikaju se i izreklamiraju, uveče skinu i tako godinama. Teško nama sa nama.

TRADICIONALNO GREBANJE

Svakidašnja jadikovka

Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad!

I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.

I gaziti po cestama,
i biti gažen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.

Bez sjaja zvijezde udesa
što sijaše nad kolijevkom
sa dugama i varkama.

–O Bože, Bože, sjeti se
svih obećanja blistavih
što si ih meni zadao.

O Bože, Bože, sjeti se
i ljubavi, i pobjede
i lovora i darova.

I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju,

Od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.

I kosti su mu umorne,
i duša mu je žalosna,
i on je sam i zapušten.

I nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.

I nema nigdje nikoga
do igle drača u srcu
i plamena na rukama.

I sam i samcat putuje
pod zatvorenom plaveti,
pred zamračenom pučinom,

i komu da se potuži?
Ta njega nitko ne sluša,
ni braća koja lutaju.

O Bože, žeže tvoja riječ
i tijesno joj je u grlu,
i željna je da zavapi.

Ta besjeda je lomača
i dužan sam je viknuti,
ili ću glavnjom planuti.

Pa nek sam krijes na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova!

O Bože, tek da dovrši
pečalno ovo lutanje
pod svodom koji ne čuje.

Jer meni treba moćna riječ,
jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.

Gorak je vijenac pelina,
mračan je kalež otrova,
ja vapim žarki ilinštak.

Jer mi je mučno biti slab,
jer mi je mučno biti sam
(kada bih mogao biti jak,

kada bih mogao biti drag),
no mučno je, najmučnije
biti već star, a tako mlad!

Tin Ujević

Zabavnik, 1917.

_ _ _ _ _

 

Nakon teksta GREBAK : TRADICIONALNO GREBANJE (iz godine u godinu po običaju) – https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/04/grebak-tradicionalno-grebanje-iz-godine-u-godinu-po-obicaju/
IZAZOV PRIHVAĆEN ili je to još jedno BACANJE PRAŠINE U OČI (ZAMAZIVANJE OČIJU) širokim narodnim masama – POČELA izgradnja šadrvana na Grebku. Hajde de – da i to pogledamo.

izazov prihvaćen - TRADICIONALNO GREBANJE (iz godine u godinu) - GREBAK Izgradnja šadrvana

Boračko-pljačkaška udruženja (takozvani ublehaši) 360 dana razmišljaju, izmišljaju i planiraju najpokvareniju,najperfidniju, najjeftiniju propagandnu lažu (ublehu) da nam uvale…E ovo je jedna od tih ubleha – laža koju će oni nama napraviti. Aferim. Aćkosum. Šutite narodne mase i gledajte.Na koncu im aplaudirajte. Zaslužili su. Za sve ove prevare!

ublehašima na Grepku se pridružio i Hans

_ _ _ _ _

JOŠ JEDNA UBLEHAŠKA
Rekostrukcija puta M18, dionica Grebak – Garež.
A šta je sa dionicom GREBAK – USTIKOLINA?

a sta je sa dionicom GREBAK USTIKOLINA

_ _ _ _ _

priredio:Kenan Sarač
fotografija: flickr ekranportal13

SVE BOSANSKE KORIDE (FOTO)

Htjeli mi to priznati ili ne, korida je BH brand 100% , a borbe bikova su – na svakom ćošku naše nam drage domovine. Bosne i Hercegovine. Jedne i jedine.

Bikovi na Čevljanovićima _ 003

Popis borba bikova u BiH:
(popis nije potpun)

Čevljanovići kod Sarajeva
Gorica-Sovići kod Gruda
Graci, kod Mrkonjića Grada
Granice kod Busovače
Hrustovo
Jajce
Ključ, Velegići
Kruševo kod Mostara
Kudići kod Velike Kladuše
Livno, Vržerala
Bilo polje, Podhum
(Seoska olimpijada Buško blato),
Crna stina
Posušje, Ilijino brdo
Rakitno
Ričica
Sanica, Gronji Budelj ( Grmeč (Grmečka korida)
Stričići kod Banje Luke
Visoko, Buci
Vitez, na Raškom polju
Žepče

izvor:Wikipedia

Bikovi na Banovići selo

borci protiv iftara na otvorenom

Bikovi na Oslobođenje 31.07.2007
Oslobođenje 31.07.2007

Bikovi na Grmečkoj koridi

Bikovi na Čevljanovićima _ 004

Bikovi na Srebrenik

Bikovi na Raškom polju kod Viteza

Bikovi na Liskovica

Bikovi na Tulovići kod Banovića

Bikovi na Stričići

Bikovi na Stražbenica

Bikovi na koridi _ 013

Bikovi na Kalesija

Bikovi na koridi _ 012

Bikovi na koridi Sanski most (2011.)

BH brand 100% - na svakom ćošku

Čevljanovići, 30.07.2017

put

Borbe bikova _ 007

priredio:Kenan Sarač

fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik/internet/screenshot

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Foča i genocid : Možda su u pravu oni koji kažu da to nije genocid, već etničko čišćenje, masovni zločini, progon, teror…

“U historiji će ostati zapisano šta se desilo Bošnjacima u Foči. Ostat će presude međunarodnog suda u Haagu. Na koncu, možda su u pravu oni koji kažu da to nije genocid, već etničko čišćenje, masovni zločini, progon, teror… Možda je i nebitno kako se zove to kad su Bošnjaci Foče dva puta bili žrtve okrutnih zločinaca. Bitno je da su ljudi pobijeni. Da su ih Srbi, kako reče čiča iz Zulfikarpašićevog teksta, “satrli, brate, i sjeme im satrli”. Jer, u Foči više nema muslimana.“

Možda su u pravu oni koji kažu da to nije genocid, već etničko čišćenje, masovni zločini, progon, teror…

…u Foči je bilo muslimana, u Foči ima muslimana i biće ih do sudnjeg dana…

priredio:Kenan Sarač

fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik

Okupacija naše vlastite imovine u manjem bh. entitetu

Poruka onoga što ga zovu ,,predsjednik r.s.”, da treba svim sredstvima spriječiti ,,okupatore” što ponovo okupiraju Drinu, a to se odnosi na nas Bošnjake, što pokušavamo da se vratimo na našu babovinu. Javne vlasti rs se baš trude da slušaju svoga vođu i da svim sredstvima zagorčaju život Bošnjacim u manjem bh. entitetu. Ustvari te vlasti u praksi čine istinsku okupaciju naše vlastite imovine.

... I ovdje spavaju duše naših predaka _ 027 ...

OKUPACIJA “OKUPATORA”: UPOZORENJE PROGNANICIMA I RASELJENIM LICIMA KOJI IMAJU IMOVINU U MANJEM BH. ENTITETU RS
Primjer Bijeljina
Moj konkretan primjer zaslužuje da se u svim javnim sredstvima informisanja upozore Bošnjaci i dr. širom svijeta jer ih isto to očekuje, da možda ostanu bez mogućnosti raspolaganja svojom vlastitom imovinom.

O čemu se radi.

Sada je u RS u toku akcija “izlaganja” tj. utvrđivanje pravih vlasnika nepokretne imovine. Moja supruga i ja smo slučajno u uredu “gruntovnice” gdje se obavljaju ta izlaganja htjeli obaviti potpuno drugi posao da bi nam tada neko od referenata rekao da mi tamo imamo neki neriješen predmet.

... I ovdje spavaju duše naših predaka _ 027 ...2

Tada nam je prezentirano da je za nas urađeno rješenje po osnovu te akcije “izlaganja” jer oni nisu imali našu bosansku adresu da nas u skladu sa zakonom o izlaganju pismeno obavijeste o datumu i postupku izlaganja za našu imovinu u Bijeljini, kao i za našu kuću. A u tom rješenju stoji pod tačkama 1-3, da se u zemljišnim knjigama uvede ,,ograničenje raspolaganja imovinom jer ne postoji građevinska i upotrbna dozvola”. Bez obzira što ti dokumenti postoje i što su također mogli iste po službenoj dužnosti pribaviti iz arhive opštine – grada Bijeljina.

Na moje pitanje, ako već nisu imali našu adresu u Bijeljini, da li su tražili adresu od MUP-a tj. CIPS-a Bijeljina gdje se vodi evidencija o izdatim ličnim kartama i gdje se prijavljuje boravak?
Prvo su rekli da su tražili ali nisu dobili odgovor jer je u praksi CIPS-a da ne odgovaraju na te dopise.
Ne vjerujući njihovim riječima tražio sam kopiju takvog dopisa. Naravno, nisu ga imali.
Tad nam daju neki broj sa kojim moraš otići u urbanizam da ti i oni daju neki broj pa onda u arhivu da im dadneš te brojeve, zatim opet da dođes za 2-3 dana da uplatiš taksu od 12 KM, a onda sa kopijama tih dozvola ponovo u gruntovnicu da bi se sačinio zapisnik. Rjesenje će, valjda pravo rješenje, doći na kućnu adresu. Ako dođe???

... I ovdje spavaju duše naših predaka _ 027 ...5

Kako strašna stvar. Upravni organ u rješenje unese ograničenje raspolaganja imovinom bez ikakvog dokaza. Oni bi morali dokazati da ja nemam građevinsku dozvolu, a ne da ja dokazujem da imam dozvolu. A da su tražili od arhive po službenoj dužnosti oni bi imali dokaz. Pogotovo što nisu ni dostavili poziv za termin izlaganja. Gdje je tu poštivanje Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Da li građani postoje zbog birokratije ili bi trebalo biti obrmuto.

Po mojim informacijama taj program izlaganja tj. sređivanja zemljišnih knjiga finansiraju neke evropske zemlje, pitam javno – da li oni finansiraju i maltretiranje građana i to po mom dubokom ubjeđenju na osnovu diskriminacije prema Bošnjacima, Romima i dr. građanima nesrpske nacionalnosti, jer su oni uglavnom bili protjerani iz RS pa im namjerno ne poznaju adrese?!

... I ovdje spavaju duše naših predaka _ 027 ...4

Gdje je problem?
Te komisije za izlaganja bi morale po službenoj dužnosti, ako nemaju bosanske adrese, pribaviti iste od MUP-a tj. od CIPS-a.

Također bi po službenoj dužnosti mogli od arhive pribaviti potrebne dozvole.

Na osnovu konsultacije sa nekim pravnicima po Zakonu o upravnom postupku RS, upravni organi su dužni sami pribaviti sve podatke koji se mogu po službenoj dužnosti dobiti.

Dodatno šta slijedi iz rješenja kao pravna pouka je da u roku 30 dana moraš pokrenuti sudski spor ako se ne slažeš sa rješenjem.

Pa kako znati za problem ako nisi dobio rješenje jer oni kao nemaju adresu.

Na takvo moje pitanje oni imaju odgovor da bi to stavili na oglasnu tablu pa ako se u roku 8 dana ne javiš oni postupaju po tom rješenju. Kako će prognaninici iz Amerike pročitati oglas na table i kako će uopšte znati za problem?!

... I ovdje spavaju duše naših predaka _ 027 ...3

Zamislite situaciju: čovjek dođe iz Amerike na odmor pa usput da prevede za života imovinu na djecu a u izvodu iz katastra stoji ograničenje raspolaganja imovinom jer nema građevinske dozvole. Čak i kad ista postoji.

Moj opšti zaključak je da je ovo maltretiranje u skladu sa početka teksta da se Bošnjacima i dr. pripadnicima nesrpskog naroda zgadi svaka pomisao na povratak u manji bh. entite – RS.
Jer, donijeti neka rješenja kojima se stavlja ograničenje raspolaganja vlastitom imovinom i to baš zbog svjesnog nezakonitog ponašanja u pribavljanju bosanskih adresa. Ključno je pitanje, zašto ih nemaju??? A imaju ih u CIPS-u.

S poštovanjem,
Nesad Banjanović

Počeo postupak izlaganja na javni uvid podataka o nekretninama u RS
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/25/poceo-postupak-izlaganja-na-javni-uvid-podataka-o-nekretninama-u-rs/

_ _ _ _ _

Okupacija naše vlastite imovine u manjem bh. entitetu
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/28/okupacija-nase-vlastite-imovine-u-manjem-bh-entitetu/

Počeo postupak izlaganja na javni uvid podataka o nekretninama u RS
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/25/poceo-postupak-izlaganja-na-javni-uvid-podataka-o-nekretninama-u-rs/

Oglasi o izlaganju na javni uvid podataka o nepokretnostima i utvrđivanju prava na nepokretnostima
http://rgurs.org/lat/oglasi-o-pojedinacnom-izlaganju

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice
http://www.mhrr.gov.ba/default.aspx?langTag=bs-BA&template_id=127&pageIndex=1

Počeo postupak izlaganja na javni uvid podataka o nekretninama u RS http://www.mhrr.gov.ba /PDF/Poceo%20postupak%20izlaganja%20na%20javni%20uvid.pdf

Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH
http://www.ombudsmen.gov.ba/Default.aspx?id=0&lang=BS

О Г Л А С О ПОЈЕДИНАЧНОМ ИЗЛАГАЊУ НА ЈАВНИ УВИД ПОДАТАКА О НЕПОКРЕТНОСТИМА И УТВРЂИВАЊУ ПРАВА НА НЕПОКРЕТНОСТИМА По захтјеву Филиповић Видоја,
http://rgurs.org/oglasi/250717(2).pdf

О Г Л А С О ПОЈЕДИНАЧНОМ ИЗЛАГАЊУ НА ЈАВНИ УВИД ПОДАТАКА О НЕПОКРЕТНОСТИМА И УТВРЂИВАЊУ ПРАВА НА НЕПОКРЕТНОСТИМА По захтјеву Филиповић Добрислава
http://rgurs.org/oglasi/250717(3).pdf

Foča : Obaviještenje za proizvođače jagodičastog voća

 

U petak 28.07. u 14 sati u prostorijama DPO-a održati će se sastanak sa proizvođačima jagodičastog voća, sa područja općine Foča. Tema sastanka je formiranje organizacionog odbora za osnivanje udruženja jagodičastog voća. Pored navedenog, biće razmatrane i posljedice loših vremenskih prilika na ovogodišnji rod maline i drugog jagodičastog voća, kao i druga tekuća pitanja.

Amer Hadžimešić kod Foče ulovio drinsku mladicu od 95 cm

Amer Hadžimešić kod Foče ulovio drinsku mladicu od 95 cm

 

Mada je mladica ugrožena vrsta u Bosni i Hercegovini, posebno u rijeci Drini, vrhunski majstori ipak negdje i pronađu kraljicu naših voda.Amer Hadžimešić je prije nekoliko dana u rijeci Drini kod Foče uhvatio ovu ljepoticu dužine 95 cm.Ova ljepotica je poslije slikanja, kao i svaka druga riba koju Amer ulovi, vraćena nazad u rijeku Drinu.

Rekord drži Halil Sofradžija

Rekord drži Halil Sofradžija

Najveća mladica ulovljena na Drini bila je ona koju je na Dragojević buku, još za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, u januaru 1938. godine, ulovio čuveni Halil Sofradžija.
Halilova mladica bila je teška 58 kilograma.

ZABORAVLJENA FOČA:Dvije kratke priče sa požutjelih fotografija.
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/18/zaboravljena-focadvije-kratke-price-sa-pozutjelih-fotografija/

priredio:Kenan Sarač

DEHIDRIRALI SMO…

 

DEHIDRIRALI SMO…

Na Satavcima,
rijeke dvije
topla Ćehotina
i studena Drina

Ispod Sahat kule
Ordenje i znamenje
Uz plakete dobismo
Uz lovore i isprazne govore

DEHIDRIRALI SMO

Kenan Sarač

Foča - Sastavci _ 003Foča - Sastavci _ 004Foča - Sastavci _ 008Foča - Sastavci

DEHIDRIRALI SMO...

 

_ _ _ _ _

DEHIDRIRALI SMO…
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/23/dehidrirali-smo/

STRANAC U RODNOM GRADU
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/18/stranac-u-rodnom-gradu/

Najlakše je hojrat i fakin biti sine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/04/najlakse-je-hojrat-i-fakin-biti-sine/

…i ne tako obična pjesma o FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/19/i-ne-tako-obicna-pjesma-o-foci/

Ti si moje čuđenje
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/12/ti-si-moje-cudenje/

Putniku Namjerniku : KAD U FOČU DOĐEŠ
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/05/putniku-namjerniku-kad-u-focu-dodes/

Zeznuta sam ti ja
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/25/zeznuta-sam-ti-ja/

Jesmo li sretniji??? – Jesmo li pametniji???
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/25/jesmo-li-sretniji-jesmo-li-pametniji/

Ružo moja s Ćehotinsko – Drinskih perivoja ,baš, baš te srce voljet’ mora…
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/17/ruzo-moja-s-cehotinsko-drinskih-perivoja-bas-bas-te-srce-voljet-mora/

Ove noći – dok čekam kad će zora doći
https://focanskidani.wordpress.com/2017/06/10/ove-noci-dok-cekam-kad-ce-zora-doci/

I TO ĆE PROĆI!
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/21/i-to-ce-proci/
NAMA GA STALNO KROJE : MI GA NOSIMO KAKO NAM GA SKROJE
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/02/nama-ga-stalno-kroje-mi-ga-nosimo-kako-nam-ga-skroje/

Kenan Sarač : Volio bih da sam pjesnik…
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/15/kenan-sarac-volio-bih-da-sam-pjesnik/

eh,kad bi ćiro ponovo kren'o
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/25/ehkad-bi-ciro-ponovo-kreno/

izbjeglica si mogao biti i ti (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/20/izbjeglica-si-mogao-biti-i-ti-foto/

GLINENI GOLUBOVI SA DRINE
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/14/glineni-golubovi-sa-drine/

UMJESTO KOMENTARA NA HAPŠENJA BH PATRIOTA (varijacija)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/17/umjesto-komentara-na-hapsenja-bh-patriota/

UMJESTO KOMENTARA NA HAPŠENJA BH PATRIOTA (varijacija 2)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/31/umjesto-komentara-na-hapsenja-bh-patriota-varijacija-2/

KRATKA PJESMA – PODUGAČKA NASLOVA! DA L’ SI DRINA?-ZNAM – DA JESI!DA L’ SI ČILI?-ZNAM – DA NISI!
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/23/kratka-pjesma-podugacka-naslova-da-l-si-drina-znam-da-jesida-l-si-cili-znam-da-nisi/

PROTJERANI,PROTJERANI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/19/protjeraniprotjerani/

Kenan Sarač : U ovom gradu…
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/13/kenan-sarac-u-ovom-gradu/

U Foči nikad nije postavljeno spomen obilježje!!!
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/09/genocid-u-foci-1992-25-godina-poslije/

CVIJEĆE I CVJEĆKE
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/02/cvijece-i-cvijecke/

MOREBIT, MOREBIT…
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/morebit-morebit/

 

 

I TO ĆE PROĆI!

 

 

 

I TO ĆE PROĆI!

Ovo je Fočak
On je prognanik
On je podstanar
On je stranac u svojoj državi

On ganja svoja prava
Administracija ga zafrkava
Vazda mu fali jedan papir
Donacije nikad ne dobiva

Svi se šprdaju sa njim
On im to ne uzima za zlo

On ima dvije kutije
Jednu za kad mu je najteže
Jednu za kad je najrahatniji
U obadvije je cedulja

Na ceduljama isto piše
I TO ĆE PROĆI!

Kenan Sarač

I to će proći

Traveler Digital Camera

basca 1 _5449

kuca 1 _5426

medjurjecka 18 _5474

 

_ _ _ _ _

DEHIDRIRALI SMO…
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/23/dehidrirali-smo/

STRANAC U RODNOM GRADU
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/18/stranac-u-rodnom-gradu/

Najlakše je hojrat i fakin biti sine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/04/najlakse-je-hojrat-i-fakin-biti-sine/

…i ne tako obična pjesma o FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/19/i-ne-tako-obicna-pjesma-o-foci/

Ti si moje čuđenje
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/12/ti-si-moje-cudenje/

Putniku Namjerniku : KAD U FOČU DOĐEŠ
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/05/putniku-namjerniku-kad-u-focu-dodes/

Zeznuta sam ti ja
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/25/zeznuta-sam-ti-ja/

Jesmo li sretniji??? – Jesmo li pametniji???
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/25/jesmo-li-sretniji-jesmo-li-pametniji/

Ružo moja s Ćehotinsko – Drinskih perivoja ,baš, baš te srce voljet’ mora…
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/17/ruzo-moja-s-cehotinsko-drinskih-perivoja-bas-bas-te-srce-voljet-mora/

Ove noći – dok čekam kad će zora doći
https://focanskidani.wordpress.com/2017/06/10/ove-noci-dok-cekam-kad-ce-zora-doci/

I TO ĆE PROĆI!
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/21/i-to-ce-proci/

NAMA GA STALNO KROJE : MI GA NOSIMO KAKO NAM GA SKROJE

Kenan Sarač : Volio bih da sam pjesnik…
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/15/kenan-sarac-volio-bih-da-sam-pjesnik/

eh,kad bi ćiro ponovo kren'o
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/25/ehkad-bi-ciro-ponovo-kreno/

izbjeglica si mogao biti i ti (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/20/izbjeglica-si-mogao-biti-i-ti-foto/

GLINENI GOLUBOVI SA DRINE
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/14/glineni-golubovi-sa-drine/

UMJESTO KOMENTARA NA HAPŠENJA BH PATRIOTA (varijacija)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/17/umjesto-komentara-na-hapsenja-bh-patriota/

UMJESTO KOMENTARA NA HAPŠENJA BH PATRIOTA (varijacija 2)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/31/umjesto-komentara-na-hapsenja-bh-patriota-varijacija-2/

KRATKA PJESMA – PODUGAČKA NASLOVA! DA L’ SI DRINA?-ZNAM – DA JESI!DA L’ SI ČILI?-ZNAM – DA NISI!
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/23/kratka-pjesma-podugacka-naslova-da-l-si-drina-znam-da-jesida-l-si-cili-znam-da-nisi/

 

Foča 1992. : Smail Hasanbegović – jedan od hiljade ubijenih – nestalih, koji se još uvijek traži

Smail Hasanbegović je deportovan iz Crne Gore u zloglasni KPD Foča 1992. godine. Još uvijek se ne zna gdje je i na koji način ubijen. I nakon četvrt stoljeća, još uvijek se traga za posmrtnim ostacima Smaila Hasanbegovića.

Smail Hasanbegović_122838

 

Smail Hasanbegović_122852

Crnogorska policija ih je u maju 1992. nezakonito uhapsila _ 501855009

Smail Hasanbegović _ 001

 

priredio:Kenan Sarač

fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik
_ _ _ _ _

ČETVRT STOLJEĆA NJIH TRAŽIMO!!! GDJE SU BOŠNJACI IZ BOSNE KOJI SU U MAJU 1992. UHAPŠENI NA CRNOGORSKOM PRIMORIJU? ZAŠTO SU RATNI ZLOČINCI NA SLOBODI?
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/23/cetvrt-stoljeca-njih-trazimo-gdje-su-bosnjaci-iz-bosne-koji-su-u-maju-1992-uhapseni-na-crnogorskom-primoriju-zasto-su-ratni-zlocinci-na-slobodi/

GENOCID U FOČI : 25 godina od ”Deportacije izbjeglica” iz Crne Gore
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/11/genocid-u-foci-25-godina-od-deportacije-izbjeglica-iz-crne-gore/

HAPŠENJA U CRNOJ GORI 1992.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/18/hapsenja-u-crnoj-gori-1992/

Foča 1992. – 1995. : Kazneno-popravni dom
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/19/foca-1992-1995-kazneno-popravni-dom/

_ _ _ _ _

Smajl Hasanbegović – jedna od hiljade traumatičnih bosanskih priča o nestalosti
piše : Hadžem Hajdarević

Komšijskofašistička agresija na Bosnu i Hercegovinu 1992.-1995. godine pokazala je sva moguća najpodlija i najprljavija lica rata. I sami smo se uvjerili kako to i nije bio rat u klasičnom razumijevanju tog pojma, bilo je to masovno proganjanje, bespoštedno ubijanje, genocidno zatiranje svega drugoga i drukčijega, svega što se, primjereno nacističkoj logici, doktrini, strategiji, izložilo na javni otadžinsko-domovinski odstrjel. Jedno od najpotresnijih iskustava agresije i rata upravo jest kategorija nestalih, onih kojih nema, za koje se ne zna kad su i u kakvim okolnostima umoreni; na njihove živote (i zagonetne pogibije) nije stavljena nikoja ovozemaljska ispraćajnogrobljanska tačka. Čini mi se da niko u bosanskohercegovačkoj novijoj literaturi nije tako suvereno opisao stanje svijesti o nestalosti i nestalima kao što je to učinio Ivan Lovrenović u velikom, reklo bi se, poližanrovskom romanu Nestali u stoljeću. U briljantnim romanesknim dionicama moćno je aktualizirana jedna od najtraumatičnijih i najbolnijih tema na balkanskim prostorima od Drugoga svjetskog rata pa do genocidnozatirućeg užasa devedesetih godina prethodnoga stoljeća.

U Bosni i Hercegovini se još uvijek traga za hiljadama nestalih. Porodice odavno znaju da su njihovi nestali svirepo ubijeni, da ih više nema, preživjeli jedino mole Boga da se jednom saberu kosti njihovih najmilijih, pa da ih se dostojanstveno, dženazom i dovom, ili na drugi način, koji je primjeren religijskoj tradiciji umorenih, otpremi na Onaj svijet. Tako će i sami mirnije otići s Ovoga svijeta. Jedan od onih koji su nestali jest i Smajl Hasanbegović (1949.-1992.) iz sela Šadići kod Foče, sin oca Šemsibega i majke Uluve, za kojega bi se, zbog kasnijih godina života i domaćinovanja, moglo reći da je i iz Goražda.

Smajla Hasanbegovića pamtim iz dalekih vremena u dolini rijeke Sutjeske kao dječaka pa mladića puna neizmjerne radosti i života. Nikako ga drukčije ne mogu zamisliti nego kao vedrog, nasmijanog, spremnog na dobrohotnu šalu i igru. Bio je već osmi razred osnovne škole “Sava Kovačević” na Popovu Mostu kad sam ja krenuo u prvi razred osnovnē, ljeti bih ga zaticao s ostalim kupačima na Sutjesci ispod Lozica, ili ispod Šadićkog mosta, na Mujanovcu, u traženju peševa na Gazu. (Tek će u kasnijim godinama proraditi masovno kupalište Pod spilom.) Sutjeskine ranoproljetne poplave svake godine same prave nova moguća mjesta za kupanje, ili, pak, pijeskom i kamenčićima zatrpavaju ona ranija. Smajl je nekoliko puta na kupalište donio gitaru. Prvi put u životu gitaru sam vidio u rukama njegova starijeg brata Šaćira, moga nastavnika muzičkog odgoja, i, eto, doživio sam gitaru u Smajlovim rukama. Pjesme koje su tih ljeta svirane i pjevane uz šutljivu i ćutljivu Sutjesku bile su nešto drukčije, nježnije u raskrivanju akustičnih prostranstava, udaljenije od onih pjesama koje smo mi, djeca opanaka i masovnih bradavica po prstima, “baštinili” u ranim muzičkim lektirama… Jednom su se, na Jačištima, Smajl Hasanbegović i Smajo Glibo takmičili ko ima “tarzanskiji” torzo i snažnije mišice, a mi, prisutna radoznala djeca, trebalo je da budemo nešto kao čobanskotakmičarski žiri. Ne sjećam se da su Hasanbegovići držali stoku, osim onu “krupnoga zuba”, Smajl se na Jačištima vjerovatno samo onako zatekao. Ne sjećam se čiji su mišići i čiji torzo pobijedili tog dana, znam samo da se do večernjih zrikavaca igralo kerka. Igra kerka bila je vesela seljačkohrkljušna verzija golfa. (Ja bih se uvijek radije igrao klisa i pale.)

Kad su Hasanbegovići živjeli u Goraždu (brat Muharem-efendija bio je vjerskoprosvjetni referent u Odboru Islamske zajednice Goražde), s jednakom sam radošću sretao i efendiju Muharema i njegova brata Smajla. Dolazio sam kao do drage i najrođenije svojte. (Njihov stariji brat Šaćir već je, 1967. godine, preselio na Ahiret usljed udara groma. Za koju će sedmicu navršiti se punih pedeset godina od tog teškoga dana.)

Kao danas se sjećam kasnog novembra 1981. godine: meni je tih dana u izdanju sarajevske “Svjetlosti” odštampana prva knjiga poezije, Seobe obala, zatekao sam se u Goraždu, a Smajl, kao šef knjižare, stavio je dvije moje knjige u slikarski izlog, onu drugu knjigu okrenuo je na suprotnu stranu pošto je cijelom zadnjom stranom koricā bio oslikan i portret autora knjige. “Neka se zna i neka se vidi čija je knjiga”, smijao se Smajl. Knjiga u izlogu ponovila se i nekoliko godina kasnije, kad se, u izdanju “Veselina Maseleše”, Sarajevo, pojavila druga moja knjiga pjesama, Koje Nuhove lađe (1987.), samo što na zadnjoj korici nije više bilo autorove fotografije, bila je rukom ispisana jedna od pjesama iz stihozbirke (“Kamena jabuka”).

Jednom je, vraćajući se autom iz Sarajeva prema Goraždu, Smajl zatekao mene i Nusreta Čančara koji kilometar prije izlaska na Romaniju, sjedili smo poviše puta s dvjema nešto starijim gospođama, starijima od nas dvojice, one su tog dana milostivno primile dvojicu studenata autostopera na putu prema istočnoj Bosni, ali im je, iza Mokroga, iznenada prokuhao auto, bit će da se još štošta pokvarilo, i moralo se stati na prvom desnom proširenju… Kad je naišao Smajl, on se naprosto zaustavio iza skrajnuta auta, bilo je primjetno da se nešto puši, takav je Smajl bio, htio je pomoći i kad se to nije direktno tražilo od njega, pretpostavio je da je u pitanju bila neka putna nevolja, onda smo se svečetvoro spustili koji metar iz hlada, pozdravili se sa Smajlom, rekao je da valja sačekati s autom, i od tada su, mjesecima i godinama kasnije, ustrajale Smajlove male muške zezalice otkud Nusret i ja baš tu, otkud da baš nama dvojici autostopera kraj Vijećnice stanu dvije zrelije dame, i da li se, eto, nas dvojica ljutimo na njega što je zastao svojim autom. Šta drugo, samo smo se smijali. Tog dana smo, prema Ustiprači i Goraždu, krenuli sa Smajlom, u njegovu autu. (Nusret i ja smo inače u tim vremenima studentske gerile bili gotovo pa ludi za autostopiranjem. Znalo se dogoditi da ponekad idemo u onom pravcu u kojem se kretalo upravo zaustavljeno vozilo.)

Muharem-efendija Hasanbegović mi je, ovih dana, spomenuo da je njegov mlađi brat Smajl bio prvo dijete Šemsibega i Uluve nakon njihova povratka iz muhadžirluka u Šadiće. Završio je, nakon osnovnē, učiteljsku školu, pa je jedno vrijeme učiteljovao u Omazićima kod Banovića, da bi ubrzo postao šef knjižare “Svjetlosti” u Goraždu i na tom radnom mjestu ostao do vremena agresije na državu Bosnu i Hercegovinu.

S prvim danima velikosrpske agresije započela je i drama Smajla Hasanbegovića, tada već oženjena domaćina i oca dviju kćeri, Semine i Sedine. Sredinom aprila 1992. godine Užički korpus bio je na vratima Goražda. Pregovaralo se u Ustiprači hoće li vojnici Jugoslavenske armije (već je iz imena JNA bio odstranjen pridjev narodna) ući u Goražde i, kao, zaštititi civilno stanovništvo. Oni koji su pregovarali s vojskom znali su da se to nikako ne smije dozvoliti, već su bili započeli zločini u višegradskom kraju, nekadašnja moćna JNA, koja je decenijama bila faktor uvezivanja i sigurnosti od Triglava do Đevđelije, sve je više postajala agresorska velikosrpska armada i presudni faktor sunovraćivanja Jugoslavije u nacionalistički užas. Za to je vrijeme u Goraždu širena masovna panika da bi svakog trenutka srpski vojnici mogli ući u grad i ostala naselja uzvodno uz Drinu. Uđu li u grad, lahko će se ponoviti 1941., 1942. godina! Smajl se sa suprugom Hizretom, dvije kćerkice i babom, a na signal svoga punca Fahre Čengića, inače starog Goraždanina, koji je nešto ranije otputovao u svoju vikendicu u Baošiću – Herceg-Novi, uputio preko Čajniča, Metaljke, Pljevalja do Herceg Novog. Koji dan kasnije, u još mogućim telefonskim vezama s bratom Muharemom u Sarajevu, rekao je da je istim putem povratak nemoguć, ni sam ne zna kako su provukli živu glavu kroz Pljevlja i ostale dijelove Crne Gore do Herceg-Novoga, pa je, nakon što je, u Baošićima, ostavio baba, suprugu i kćerke, pokušao naći neki drugi put prema Goraždu i Bosni. Ali, ne samo da su svi putevi prema Bosni za muslimane bili zatvoreni, nego je otpočela masovna zločinačka hajka na sve vojno sposobne Bošnjake. U jednom se dokumentu (Izvor: Sud BiH, presude…), koji je neko vrijeme kružio Internetom, među Bošnjacima uhapšenim u Crnoj Gori i deportovanim u KPD Foča, spominje i ime Smajla Hasanbegovića. Dokument donosi beskrajni niz imena i prezimena fočanskih i goraždanskih Bošnjaka, kao i Bošnjaka iz drugih mjesta istočne Bosne i istočne Hercegovine, koji su zatvarani, ubijani, izlagani najsurovijim oblicima zločinačkog mučenja i danonoćne torture. (Jedna od najjezivijih scena, prema tom dokumentu, vezana je za rahmetli Edhema Bundu iz Kruševa, nesretnika svrnute svijesti, koji je usljed užasa i gladi samome sebi odsjekao uho.)

U Smajlovoj rodbini ne znaju na koji je način i gdje ubijen Smajl Hasanbegović. I on se vodi među hiljadama nestalih u Bosni i Hercegovini. Porodica i rodbina pamte da je jedno od masovnih hapšenja provedeno 25. maja 1992. i da je Smajl sutradan izručen Karadžićevim Srbima. Godinama se pokušavalo doći do ikakva sigurnijeg traga, kakve-takve informacije, gdje je i u kojemu društvu posljednji put viđen Smajl, može li se iko ičega sjetiti, i nije otkriveno ništa. Kako godine prolaze, sve je očitije da su četnici šutnju i uporno nijekanje vlastitog zločina nad nesrpskim stanovništvom pretvorili u svoj sveti nacionalni zavjet i, očito, zacrtanu kolektivnu fašističkootadžbinsku strategiju za budućnost.

Danas bi Smajl, da mu je ostalo da poživi, imao šezdeset osam godina. Ne bi, dakako ni dobro svirao na gitari ni dobro igrao nogomet uz rijeku Sutjesku kao onih dalekih, šezdesetih godina prošlog stoljeća, ali bi, vjerujem, bio sretan što su se kćerke Semina i Sedina lijepo udale, svaka ima po jednu kćer i po jednoga sina, kao što vjerujem da bismo nas dvojica, upravo ovoga ljeta, prošetali od Popova Mosta do Šadića i pričali bismo o jednom dalekom, čednom, gotovo arkadičnom vremenu u kojemu sve bijaše istovremeno i moguće i nemoguće, samo je bilo važno na koji to način poželjeti. Možda bismo, uz smijeh i muške pošalice, spomenuli i onaj davni podromanijski dan, kad je Nusreta Čančara i mene Smajl izbavio iz iznenadnih autostoperskih nevolja.

Rahmet plemenitoj Smajlovoj duši i molim Boga da budu trajno ugodne uspomene u porodici, rodbini i u dušama svih onih koji se sjećaju Smajlove vedrine, nasmijanosti i dobrote!
Hadžem Hajdarević/preporod

_ _ _ _ _

Smajl Hasanbegović – jedna od hiljade traumatičnih bosanskih priča o nestalosti

123.000 KM – za manifestaciju “Odbrana BiH – Igman 2017”

182
Za manifestaciju “Odbrana BiH – Igman 2017” bit će izdvojeno 123.000 KM
Organizacioni odbor tradicionalne manifestacije “Odbrana BiH – Igman”, koja će biti održana početkom augusta, na današnjoj sjednici usvojio je program manifestacije i finansijski plan.
Istaknuto je da će aktivnosti biti slične prošlogodišnjim i da pripreme, dosad, teku planiranom dinamikom. Članovi Organizacionog odbora usvojili su finansijski plan prema kojem će za manifestaciju biti izdvojeno 123.000 KM.
Predsjednik Organizacionog odbora, federalni ministar za pitanja boraca i invalida odbrambenooslobodilačkog rata Salko Bukvarević je kazao da je ovogodišnja manifestacija 17. po redu kojom se odaje počast svim šehidima i poginulim borcima, kroz sate historije, okrugle stolove i druge aktivnosti.
U proteklih 13 godina ova manifestacija se održava na prostorima šehidskog spomen-mezarja Kovači, ratnog tunela D-B, planine Igman i prostora ratne džamije Igman. Tako će biti i s ovogodišnjom, “Odbrana BiH – Igman 2017”.
Proskok
Proskok. 2
Proskok 2017 _ 008Proskok 2017 _ 009

Voljela bih da ste postavili fotografiju cijele zemlje i njeno cijelo ime, to je Bosna i Hercegovina

Voljela bih da ste postavili fotografiju cijele zemlje i njeno cijelo ime, to je Bosna i Hercegovina

Bildt je na svom zvaničnom Twitter profilu objavio mapu entiteta RS, što je izazvalo reakcije korisnika ove društvene mreže. Prva je reagirala Aida Hadžialić, bivša ministrica za srednjoškolsko i obrazovanje u Švedskoj.
Ona je u odgovoru Bildtu napisala: Voljela bih da ste postavili fotografiju cijele zemlje i njeno cijelo ime, to je Bosna i Hercegovina, da bi Bildt replicirao uz ocjenu da je fotografija zanimljiva sama po sebi.
”Brine me da stvara iluziju o statusu RS-a koja nakon svega, proizilazi iz zločina”, dodala je bivša ministrica, inače rođena u Foči, Bosna i Hercegovina.

Tjentište : Palačinkijada u subotu, 8.jula

U subotu, 8.jula na palačinke na Tjentište…

Tjentište - Palačinkijada u subotu, 8.jula _ 005

U Sportsko-rekreativnom centru Jezero, na Tjentištu, u subotu 8.jula održaće se Palačinkijada, manifestacija koja će okupiti mnogobrojne ugostitelje i kuvare koji će pripremati palačinke na razne načine, saopšteno je iz Nacionalnog parka Sutjeska.

Svi posjetioci bazena, tog dana, moći će da degustiraju poslastice besplatno. Manifestacija počinje u 12,00 časova i traćaje do večernjih sati, potvrdili su organizatori.

Tjentište - Palačinkijada u subotu, 8.jula _ 003

Palačinkijada se organizuje u saradnji sa kompanijom „Metalac“ koja će tog dana na Tjentištu postaviti promotivni prodajni štand sa svojim proizvodima.

FOČA : Na Vučevu ukradeno 266 kubika šume u vrijednosti preko 60 hiljada maraka

 

Interni kontrolor u Šumskom gazdinstvu „Maglić“ prijavio je juče fočanskoj policiji da je NN lice, ili više njih, u oktobru ili novembru 2016. godine u mjestu Vučevo, općina Foča, izvršilo bespravnu sječu oko 250 kubnih metara četinarske šume i oko 16 kubnih metara bukovog drveta, vlasništvo Šumskog gazdinstva ”Maglić”, saopćeno je iz Policijske uprave Foča.

Na Vučevu ukradeno 266 kubika šume u vrijednosti preko 60 hiljada maraka

Materijalna šteta pričinjena ovim krivičnim djelom, prema riječima internog kontrolora, iznosi  preko 60.000 KM.

Obaviješten je dežurni tužilac Okružnog javnog tužilaštva Trebinje koji je naložio da se preduzmu sve mjere i radnje u cilju dokumentovanja krivičnog djela šumska krađa, kao i pronalaska izvršioca.

Uviđaj će izvršiti policijski službenici Policijske uprave Foča.

 

UMJESTO NEKROLOGA : Irham Čečo – Fočak

 

Ir_Če_ 008

 

Tako je pisao Irham ČEČO :

ČOKOLADICA: Ali eto, tu sam. Šta je tu presudilo – zašto je poslije Žepe stalo, da li nas je moglo pregaziti i bagerom nagurati u Drinu, ne znam. Znam da sam u julu 1995. igrom slučaja i krajičkom oka u Klubu 808. Manevarske kao miš iz prikrajka ugledao na jednom od malobrojnih TV ekrana u goraždanskoj enklavi pukovnika sumnjive slave iz Knina i dječaka, malog dječaka, poput mog brata – najvoljenijeg mojeg – kako uzima čokoladicu, malu žutu čokoladicu. Nisam mislio da će Izudin preživjeti gašenje kamera. Bilo je to vrijeme kada mnogi u Goraždu nisu mislili ni da će preživjeti oni. Prošlo je otad mnogo, mnogo Drine. Mnogo sam saznao, mnogo zaboravio, mnogo ću još saznati o braći i sestrama po muci i kruhu enklave, poginulim i preživjelim, saznat ću, eto, i da se dječak koji je preživio smrt zvao Izudin. A osjećaj zla, zla koje se razljeva po koži kao ključalo ulje, koje ne pita ni za strah ni za hrabrost, kojem se uzalud opirati, a nemoguće prepustiti, prati me i danas, kad priđem Bratuncu i Potočarima ili kad u pogrešan čas uđem u pogrešan kutak domovine, neki tako kutak gdje to zlo nije zaspalo.

SJENE: Možda je, opet, gordo i glupavo reći da smo to zlo preživjeli. Na koži nema ožiljka, ali ispod kože iz tolikog zla izađeš ranjav. Onda možeš sebe lagati i da si mlad, i da si snažan, i pravedan, prebrati uspomene pa zadržati onaj grleni smijeh iz Omladinske ulice, odbaciti onu bugiju granate i bacanje na asfalt, možeš do besvijesti umnožavati onu ramazansku slast „somuna“ koji mati ispeče na plati šporeta, a zaboraviti cijepanje drva i krvavo otimanje za brašno, možeš opet biti čovjek kao svi ljudi. Ili ne možeš. Ustat ćeš u ponoć kao uboden jer je pukla granata – a nije, nema granata u Parizu. Smrvit ćeš neke potpuno nepoznate siledžije u kafani jer diraju momka koji liči na Bracu, a rahmetli Bracu nismo odbranili onog jula, ali će ga Suljo braniti do kabura, jer se brat ima ili nema, mi braću imamo i ne damo, ne damo ni zlu ni smrti, otimamo se i nikad se oteti nećemo. Koga se ne sjetiš po danu, zbog dobrog vica ili lijepe riječi, ili naprosto pogleda u kojem čovjek prepoznaje čovjeka, taj ti navrati u san. Ljudski se izgrlite, nekad oplačete. Mrtvi su živi dok živi sjećanje, i onda se tog sjećanja hvataš kao slamke. I vodiš u glavi i srcu bataljon sjena, ljudi koje si volio i ljudi koje nisi, ljudi koje si znao i ljudi koje nisi stigao upoznati. Sjene kakva i sam postaneš kad naučiš plakati sam.

IGROKAZ: Svake me godine neko zovne na Marš mira, svake me godine neko pita: „Hoćeš li ići i jesi li bio na dženazi?“ A ja kažem: „Dogodine ću.“ I godine prođu. Zato što svaki drugi dan u Potočarima nema nikog suvišnog, a svi smo mi u Potočarima suvišni. Ni najiskrenija sućut, ni najljepše ponašanje, ni nježnost, ni srdačnost, ništa ne može čovjeka oprati krivice što je živ na 11. juli. Nije meni do mog komfora. Ostala je moja sjena u Gradu Smrti odavno, zagledana u sijedu glavu Billa Clintona, u ispucale ruke i naborana lica majčinske boli, u patetične licemjere na ekskurziji koji ne shvataju da blato iz Potočara na cipelama čisti dušu, u vašarske štandove i limuzine od kojih porodice koje kopaju ne mogu proći, sve sam ja to vidio, pa i one koji čekaju nekakvog Willyja Brandta. Brandt se kao Nijemac koji je protiv Njemačke, nacističke Njemačke ratovao, izvinjavao u ime Nijemaca koji su ga, eto takvog, izabrali. Toliko o izvinjenjima. O gostima i govorima – neka priča ko ih je doveo. Mrtvima i porodicama koje kopaju u srcu je i pameti samo ono što je efendija Husein Kavazović nekima morao zapovijediti: „Okrenuti se tabutima!“ Najdraža posjeta Potočarima bila mi je ona najteža – kad nisam imao ni posao ni zadatak, nego dženazu i samo dženazu. Tad ignoriraš igrokaz i VIP, poneseš tabut, lopataš koliko ti se da, i znaš da si čovjek na mjestu. Ili barem sjena, dostojna prašine s kabura u Potočarima.

DŽENAZA: Dženaze se mogu zavoljeti. Nema u tome ništa ljudski neprilično. Lijepa dženaza lijepa je dženaza. Ona na koju dođu baš oni koji su trebali doći, ona kakvu insan u gordosti samom sebi poželi, ona s putnikom namjernikom koji je baš zbog toga prešao dva brda, s lijepim kiraetom, s mezarom među lijepim nišanima, negdje na brežuljku. U Potočarima je drugo. U Potočarima sve ono što živim olakša ono najteže – kopanje svog, nikako, baš nikako ne može odagnati sjenu boli u srcu i pritisak zla koje je tu bol nanijelo u razumu. Nema lakšeg tabuta od onih u Potočarima. A teže je, valjda, ponijeti samo još porodični. U Potočarima ne znaš koga nosiš ni koga spuštaš u kabur, ne znaš jer ti obraz ne da pitati, a ne da ti pitati jer znaš da su tako mogli nositi upravo tebe. Jer ono zlo koje razveze leševe kamionima po škrapama u bespuću naumilo je bilo da te ne bude.

_ _ _ _ _

Rekli su o Irhamu ČEČO :

 

Ir_Če_ 003

_ _ _

Ir_Če_ 004

_ _ _

Ir_Če_ 005

_ _ _

Ir_Če_ 006

_ _ _

Ir_Če_ 007

 

_ _ _

 

 

Ir_Če_ 001

 

_ _ _

Ir_Če_ 009

_ _ _

Ir_Če_ 010

_ _ _

 

Ir_Če_ 002

_ _ _

 

ZAKOPAVANJE SESTRE

ZAKOPAVANJE SESTRE

Školsku iz klupe, Aidu, prvi sam put nakon rata sreo 2001. godine
Živjela je u Nizozemskoj udata za Nijemca
Imaju već velike kćerke
Javili krajem godine da su joj identificirali
Brata u masovnoj

I ona pokopala nekoliko kostiju

Drugi puta sam je sreo 2005.
Opet joj našli brata

Pa su je zvali 2008. – u novonađenoj masovnoj
Još joj brata iskopali

Ove 2015. bila je mirna i puno starija
Našli ga opet, šapće i osvrće se

Dokle ću ovo, svakih četiri pet ljeta?
Šta ću, moj školski, ako mi dogodine nađu
Još brata?

A meni pun mezar
Darko Cvijetić, 16.05.2015.

ZAKOPAVANJE SESTRE _ 501855051

BURYING OF A SISTER

I met Aida my friend from school for the first time after the war in year 2001
She was living in the Netherlands and was married to a German
Their daughters were all grown up
Towards the end of that year they informed her they identified
Her brother's remains in a mass

So she buried a couple of bones

I met her for the second time in 2005
Again they found her brother

Then they called in 2008 – in a newly discovered mass grave
They dug her brother up some more

This year in 2015 she was calm and much older
They found him again she whispered and glanced around

How long will this go on, every four or five years?
What am I going to do my friend from school if next year they find
More of my brother?

Now that my mezar is fulI
Darko Cvijetić
(na engleski prevela Jugoslava Ilanković)

 

Foča _ 501855046

BEERDIGUNG DURCH DIE SCHWESTER
Aida, meine Schulfreundin, traf ich das erste Mal nach dem Krieg im Jahre 2001.

Sie lebte in den Niederlanden, und war mit einem Deutschen verheiratet.
Sie haben zwei schon erwachsene Töchter.
Am Jahresende bekam sie die Nachricht, dass man ihren Bruder im Massengrab identifiziert hatte.

So beerdigte sie einige Gebeine.

Das zweite Mal traf ich sie 2005.
Wieder hatten sie etwas von ihrem Bruder gefunden.

Sie riefen dann 2008 noch einmal an – aus dem frisch gefundenen Massengrab haben sie noch Gebeine von ihrem Bruder ausgegraben.

Heuer, 2015, wirkte sie ruhig und viel älter.

Wieder haben sie ihn gefunden – flüsterte sie und schaute um sich herum.

Wie lange wird das andauern, alle vier fünf Jahre immer wieder?

Was mache ich, sag mein Schulfreund, wenn sie nächstes Jahr noch mehr von meinem Bruder finden?

Denn mein Grab ist voll.
Darko Cvijetić
(na njemački Blago Vukadin)

Dokle ću ovo, svakih četiri pet ljeta _ 501855052

_ _ _ _ _

Darko Cvijetić 11.1.1968. (Ljubija Rudnik) Objavio četiri knjige poezije – NOĆNI GORBAČOV, 1990. Književna omladina Srbije, edicija Pegaz, Beograd; HIMENICA, 1996. Književna omladina Srbije, edicija Raskršća, Beograd; PASSPORT FOR SFORLAND, 2004. Udruženje književnika Srpske, Banja Luka; MASOVNE RAZGLEDNICE IZ BOSNE, 2012. Besjeda, Banja Luka. Knjigu kratkih priča – MANIFEST MLADE BOSNE, 2000. Prometej, Novi Sad. U Zagrebu studirao filozofiju s teatrologijom. Objavljivao u LITERATURA (Ljubljana), QUORUM (Zagreb), SPLIT MIND (Split), ODJEK (Sarajevo), POLJA (Novi Sad), KORACI (Kragujevac), POVELJA (Kraljevo), REČ (Beograd), KNJIŽEVNA REČ (Beograd)… U POZORIŠTU PRIJEDOR radi kao glumac i redatelj.

 

fotografije:fb PutnikNamjernik/flickr ekranportal13/focanskidani

FOČA ZLOČINCI IZ NAŠEG KOMŠILUKA : UBIJALI SU NEKADAŠNJE NAJBOLJE PRIJATELJE, KUMOVE, ZETOVE… (foto)

 

RATNI ZLOČINCI U FOČI: KO SU LJUDI U VAŠEM SUSJEDSTVU?
(09.06.2009) – U Haagu se trenutno odvijaju dva procesa za zločine počinjene u Foči, u kojima su optuženi Dragoljub Kunarac, Radomir Kovač, Zoran Vuković i Milorad Krnjojelac – (09.06.2009).

ratni zločinci iz Foče _ 001ratni zločinci iz Foče _ 002ratni zločinci iz Foče _ 003ratni zločinci iz Foče _ 004ratni zločinci iz Foče _ 005ratni zločinci iz Foče _ 006ratni zločinci iz Foče _ 007ratni zločinci iz Foče _ 008ratni zločinci iz Foče _ 009ratni zločinci iz Foče _ 010ratni zločinci iz Foče _ 011ratni zločinci iz Foče _ 012
Pored njih, za brojne zločine počinjene u ovom gradu, u studiji Međunarodne krizne grupe navode se još Zoran Vladičić, Miodrag Koprivica, Brane Čosović i Boro Ivanović, danas svi zaposleni u fočanskoj policiji, zatim Vojislav Bodiroga, član opštinske vlade, Simo Mojević, direktor osnovne škole «Sveti Sava» (od bošnjaèkih povratnika – navodi se u studiji ICG-a – očekuje se da svoju djecu šalju u ovu školu), Petar Mihajlović, šef lokalnog udruženja srpskih izbjeglica, kao i najbliži Karadžićevi ratni saradnici Velibor Ostojić, Petko Čančar i Vojislav Maksimović.

priredio:Kenan Sarač
fotografije:fb PutnikNamjernik/flickr ekranportal13/focanskidani

Potpis Evlije Čelebije na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči preživio sva ratna razaranja

Potpis Evlije Čelebije na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči preživio sva ratna razaranja _ 002

objavljeno:2012.

Na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči, koju je 1546. godine dao sagraditi osmanski vojskovođa po kojem je i nazvana, u vrijeme kada je Foča bila sjedište Hercegovačkog sandžaka, otkriven je i potpis putopisca Evlije Čelebije.

Atik Ali-pašina džamija je poznatija kao Musluk-džamija, kako je nazvana po česmi (musluk) koja se nalazi u njenoj neposrednoj blizini. Čitava mahala je tako nazvana Musluk mahalom.

Česma je postavljena u vrijeme građenja džamije, a korištena je za potrebe džamije i za uzimanje abdesta, kao i za svakodnevne potrebe stanovništva.

Potpis Evlije Čelebije na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči preživio sva ratna razaranja _ 003

„Ono što je također spacifično za ovu džamiju je potpis putopisca Evlije Čelebije koji je 1664. godine posjetio ovu džamiju i proučio ezan u njoj“, izjavio je za agenciju Anadolija predsjednik građevinskog odbora Careve džamije u Foči Sulejman Pilav.

Prema pisanim dokumentima potpis je otkriven kada su rađeni sanacioni radovi 1973. godine.

Prema riječima Pilava, Atik Ali-pašina džamija je nešto mlađa od Aladža džamije koja je izgrađena 1550. godine.

„Ova džamija je kao i sve druge džamije u Foči, srušena u toku agresije ali ju je obnovilo muslimansko stanovništvo i ona danas služi za vjerske potrebe muslimanskog stanovništva“, rekao je Pilav.

Potpis Evlije Čelebije na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči preživio sva ratna razaranja _ 007

Prema njegovim riječima džamiju su u junu. 1992. godine srušili okupatorski vojnici, a nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma počela je obnova ove džamije.

„Potpuno je završena prije četiri godine u onakvom stilu i građevinskom smislu kakva je bila prije rušenja“, istakao je Pilav.

Prema riječima Pilava Komisija za zaštitu nacionalnih spomenika kulture BiH je nakon posjete i pregleda ove građevine potvrdila da je džamija vjerodostojno napravljena i registrovana je kao nacionalni i vjerski spomenik.

Munara džamije je visoka 32 metra i ona je minirana 1992. godine, a objekat je zapaljen tako da se krov urušio u unutrašnjost džamije, gdje se i danas vide tragovi tih događaja.

„Munara je sagrađena od istog kamena od kojeg je prvobitno bila napravljena, a posljednjeg Kurban-bajrama Atik Ali pašina džamija je bila puna vjernika“, rekao je Pilav.

Potpis Evlije Čelebije na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči _ 501854993

Prema pisanim dokumentima italijanski okupatori su u Drugom svjetskom ratu uništili mimber i unutrašnji prostor ove džamije prilagodili potrebama vjernika katoličke vjeroispovijesti. Dijelovi mimbera su bačeni pored rijeke Drine, zatim zatrpani zemljom i nikad nisu pronađeni, a novi mimber nikada nije sagrađen.

Iznad mihraba je urađena slika svete Barbare pa su po tome i ovu privremenu katoličku bogomolju nazvali istim imenom.

izvor:Anadolija, 2012.

Potpis Evlije Čelebije na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči preživio sva ratna razaranja _ 001

Atik Ali-pašina džamija - Musluk - džamija u Foči _ 501854995

Atik Ali-pašina džamija - Musluk - džamija u Foči _ 501854996

Potpis Evlije Čelebije na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči preživio sva ratna razaranja _ 005

Potpis Evlije Čelebije na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči preživio sva ratna razaranja _ 008

 

Potpis Evlije Čelebije na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči preživio sva ratna razaranja _ 006

 

fotografije:fb PutnikNamjernik/flickr ekranportal13/focanskidani
_ _ _ _ _

vidi još:

FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1918. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/02/foca-historija-sta-nam-kazuje-fotografija-nastala-oko-1918-godine/

SEDAMNAEST FOČANSKIH DŽAMIJA (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/sedamnaest-focanskih-dzamija-foto/

Historija Foče : MEĐURJEČKA DŽAMIJA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/07/historija-foce-medurjecka-dzamija/

Mustafa-pašina džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/mustafa-pasina-dzamija-u-foci/

Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime (sa fotografije)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime-sa-fotografije/

Džamija Hasana Nazira – Aladža džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/dzamija-hasana-nazira-aladza-dzamija-u-foci/

Foča:Šehova džamija (Kadi Osman-efendijina džamija)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/22/focasehova-dzamija-kadi-osman-efendijina-dzamija/

IZ HISTORIJE FOČE:TRI DŽAMIJE O KOJIMA SE NE PRIČA I NE PIŠE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/12/iz-historije-focetri-dzamije-o-kojima-se-ne-prica-i-ne-pise/

Careva džamija u Foči – džamija Sultan Bajazid II Valije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/careva-dzamija-u-foci-dzamija-sultan-bajazid-ii-valije/?preview_id=19862&preview_nonce=8513ba369c

Foča:Slovo o Aladži
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/06/focaslovo-o-aladzi/

VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/

Aladža džamija u Foči – ubijanje i uzdizanje monumenta islamske arhitekture
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/aladza-dzamija-u-foci-ubijanje-i-uzdizanje-monumenta-islamske-arhitekture/

Faruk Muftić:VAKUF ATIK ALI-PAŠINE DŽAMIJE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/28/faruk-mufticvakuf-atik-ali-pasine-dzamije-u-foci/

FOČA:Nemaran odnos prema džamiji i medresi Mehmed–paše Kukavice
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/10/focanemaran-odnos-prema-dzamiji-i-medresi-mehmed-pase-kukavice/

FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/

FOČA:Historijsko područje – Čaršija u Foči proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/focahistorijsko-podrucje-carsija-u-foci-proglasava-se-nacionalnim-spomenikom-bosne-i-hercegovine/

FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/

IZ HISTORIJE FOČE : FOČANSKE DŽAMIJE (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-focanske-dzamije-foto/

FOČA:NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU U NOĆI SA 01.01.2016. NA 02.01.2016.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/02/focanapad-na-carevu-dzamiju-u-noci-sa-01-01-2016-na-02-01-2016/

HISTORIJA FOČE : KATOLIČKA CRKVA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/historija-foce-katolicka-crkva-u-foci/

Genocid u Foči 1992. – 1995. : Posljednje sjećanje koje sam ponio iz Foče

Svjedočenje o genocidu u Foči iz knjige GDJE SUNCE NE GRIJE

Most Stradanja 9.5.2013 _ 50185432
Sa zebnjom u srcu sam iščekivao njihov dolazak. Vrijeme iščekivanja s vremena na vrijeme prekidali bi psovkama i pokojim udarcem. Nekad elektrošokom, a nekada pesnicom ili pendrekom. Dovoljno su prosuli sile nada mnom tako da nisu htjeli da reskiraju da me možda zbog svoje nesmotrenosti zauvijek izgube. Jedine misli koje su u tom iščekivanju pohodile moj mozak bile su šta će njima uraditi, i osjećaj moje krivice što će zbog mene morati sami Bog zna kroz kakav džehennem sve proći. Ove misli su razarale moju dušu i predstavljale mi veliku poteškoću. Na samoj ivici kako fizičke tako i mentalne snage, pokušavam kontrolisati misli i pratiti protok vremena. Niko mi se više ne obraća niti priča bilo šta sa mnom.

Ni ja nemam želju da ih išta pitam. Sam, zadubljen u svoje misli, iščekujem. Ovo vrijeme čekanja čini mi se da se dosta odužilo i po mojoj nekoj procjeni trebalo bi da su već tu. To mi daje neku nadu da ih možda neće dovoditi i da je to samo još jedan vid pritiska na mene. Valjda namjeravaju ovom neizvjesnošću polahko ubiti u meni svaku želju za daljim suprotstavljanjem i učiniti da izgubim svaku nadu. Polahko me na ovaj način žele dovesti do ludila. Koliko dugo ću moći izdržati ovu neizvjesnost koja razara? Oni imaju vremena i sada mogu raditi šta god hoće. “Prvo ćemo ti sina zaklati pa ćemo ga ispeći i pomiješati sa krmetinom kako bismo ti dali da jedeš. Znamo mi da si ti u postu i da si gladan pa ćemo te nahraniti. Ženu i sestru će ti silovati četnici pred tvojim očima da vidiš kako j… četnici”, začuh glas koji u meni ubi svaku nadu da ih možda neće dovoditi i da je ovo samo još jedan način pritiska nada mnom. Ove riječi odagnaše i posljednji tračak nade koju sam do tada imao da ih možda neće dovesti.

Više ja nisam bitan, ja sam potpuno nevažan. Sada mi je jedina briga i misao bila kako mogu njima pomoći. Koliko god sam se trudio da pronađem način ili da smislim najpametnije rješenje za predstojeće događaje, nije mi polazilo za rukom. Ovako prebijen i izmrcvaren, sa bolovima u očima koji su bili neizdrživi i hladnoćom koju su održavali za sve vrijeme moga boravka, i pri tom potpuno go, nisam imao nikakvih šansi. Nije valjda da će me moj Gospodar kušati i na ovaj način? “Bože, pomozi mi u onom što mogu izdržati, a sačuvaj me onoga što ne mogu podnijeti!” Tim riječima molio sam svog Gospodara da mi pomogne. Tišinu koja je tada vladala povremeno bi narušila pokoja psovka i udarac. Iznenada začuh plač djeteta i zapomaganje dvaju ženskih glasova. Plač djeteta je bio tako jak da mi je svaka dlaka na tijelu stala. Čuo sam i glasove koji su izgovarali moje ime i koji su mi govorili: “Potpiši, Ibrice, molim te potpiši”, a koji su s vremena na vrijeme bili prekidani bolnim kricima i kuknjavom. Vriska uplašenih žena i plač djeteta ubiše svaku nadu u meni. Odjednom strašna vriska djeteta naglo prestade, što bi popraćeno bolnim jaucima i plačom dvaju ženskih glasova. “Sina smo ti zaklali pred majčinim očima, samo da ga još ispečemo i da ti ga pomiješanog sa krmetinom serviramo da jedeš! Natjerat ćemo te da ga pojedeš, nemoj da sumnjaš u to.

Silovanje žene i sestre je ostavljeno za kasnije”, začuh glas koji mi ovo saopšti pa poslije kraće pauze nastavi: “Sve ovo je nula kakav kraj tebe čeka. Živog ćemo te odrati pa posutog solju pustiti šumom da lutaš! Za tobom ćemo pustiti nekoliko koza, kako bi te tako slanog lizale. To je najstrašnija smrt koja te može zadesiti”, završi krvnik glasno se smijući. Njegov smijeh prihvatiše i ostali prisutni i nastade nekontrolisano smijanje krvnika.

Kroz smijeh sam čuo bolne jecaje i plač dviju žena. Odlučih da prekinem ovo ludilo koje je vladalo svud oko mene. “Što se tiče mog sina Alija, koga ste maločas zaklali tako reći pred mojim očima, niste mi tim činom ni trun zla nanijeli, a ako ste mislili prepasti me tim, jadno ste se prevarili. Ja pripadam onima koji nemaju nikakvog straha od smrti. Za mene je smrt pobjeda, pa kad je još na pravdi Boga, kao što ste mi maloprije sa sinom uradili. Jedva čekam da se i ja njemu pridružim pa požurite sa vašom prljavom nakanom. Moj Ali je sada zadovoljan kod svoga Gospodara, radujući se i mom skorom dolasku. Klanjem jedinog mi sina samo ste mi dobro učinili. Kad biste vi samo bili toga svjesni, poludjeli biste od zlobe i zavisti. Vidite i sami da nisam ni suze pustio. Nedostatak mojih suza govori vam da vam kazujem samu istinu. Silovanje mojih najmilijih, kojim mi prijetite, ono je što me najviše boli od svega ovoga.

To je vaša specijalnost i u takvim prljavim poslovima i rabotama nema vam premca. O snazi koju ste kadri pokazati nad nemoćnim slušao sam, a i gledao i dobro se nagledao ovih zadnjih godina, dok nije došlo vrijeme da i ja to vaše zvjerstvo osjetim na svojoj koži. Takva zlodjela mogu raditi samo bolesnici, oni koji imaju bolesne umove kao što su vaši. Znam, mržnja prema nama Bošnjacima tjera vas na takva zlodjela. To vam je u genima, to ste naslijedili od vaših predaka. Najžalosnija od svega toga jest činjenica da vi to sve radite u ime pravoslavlja, a da pri tom ne vjerujete u Boga. Ne znam kako vam se duše ne raspadnu od vaših bolesnih ideja koje provodite nad nedužnima i nemoćnima. Znam da ste mekši od pamuka i da niko ne umije lagati bolje od vas kad imate ispred sebe nekog ko ima makar i malo snage da vam se suprotstavi. Da biste napali nekog takvog, morate biti u čoporu i dobro pijani; tek tada se usuđujete krenuti na takvog čovjeka. Vi ste šejtanova braća i u zlu ste i njega pretekli.”

Sasvim mirno završih ovo svoje izlaganje a da me niko nije ni pokušao prekinuti. Vriska žena bivala je sve jača i jača i čuli su se muški glasovi koji su vulgarno od njih tražili da se skinu. Priđe mi neko i uhvati me za kosu kako bi me podigao i reče: “Ustaj da vidiš kako j… četnici!” Ove riječi kod mene izazvaše takvo stanje da sam skočio na noge kao lav. Zaurlah iz sveg glasa: “Pi… jedne, ne dirajte žene!” Udarac čizmom u predjelu srca odbaci me nazad prema zidu, u koji udarih svom težinom tijela i potiljkom glave. To je posljednje što je ostalo urezano u mom pamćenju. Ta predstava vriske na smrt prestrašenih žena koje krvnici siluju i moj pokušaj da im pomognem prekinut strahovitim udarcem posljednje je sjećanje koje sam ponio iz Foče.

ZATVORSKI DOKTOR: Tek kada sam izašao iz zatvora, zahvaljujući sudskim spisima i datumima koji su stajali na rješenjima koje sam dobio od istražnog sudije, te razgovoru sa mojim advokatom, uspio sam ponešto saznati od toga šta se sve događalo sa mnom poslije sloma živaca koji sam doživio tada u Foči.

iz knjige GDJE SUNCE NE GRIJE – IBRAHIM ČIKIĆ

_ _ _ _ _

Ibrahim Čikić - Gdje sunce ne grije _ 002

Ibrahim Čikić je jedan od 45 dužnosnika Stranke demokratske akcije Sandžaka, koje su početkom 90-ih u akciji “Lim”, uhapsile tadašnje crnogorske, odnosno srbijanskih vlasti. Optuženi su za stvaranje države Sandžak i 1994. godine osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne. Čikić je osuđen na dvije godine zatvora, od kojih je jednu proveo u zatvoru u Foči gdje je, kako kaže, proživio neopisive torture. U razgovoru sa novinarom agencije Anadolija, Čikić je iznio detalje svog slučaja:
“Te 1994. godine sam priložio urednu ljekarsku dokumentaciju gdje me 5 eminentnih oftamologa svojim potpisima 1980. godine proglasilo 100% invalidom, sa 1-2 % vida na desnom oku dok je vid na lijevom trajno izgubljen. I pored toga, suđeno mi je da sam, između ostalog, bio snajperist koji je trebao sa tornja crkve Sv. Petra ubijati Srbe snajperom. Sud nije uvažio tu ljekarsku dokumentaciju i ja sam dobio dvije godine robije. I danas očekujem da mene i Nezavisni list Vijesti proglase krivim zbog nanošenja duševne boli osobama koje su nadamnom činile torturu. Sve samo zato što neću da zaboravim zločin”, objašnjava Čikić o kakvom paradoksu se radi.
izvor: Anadolija
_ _ _ _ _

GDJE SUNCE NE GRIJE _ 003
IBRAHIM ČIKIĆ, ” GDJE SUNCE NE GRIJE ”, SARAJEVO – PODGORICA 2008.,
TVRDI POVEZU, 320 STRANA…

VIKOČ kod Foče 2009. : POVRATNICI ČISTEĆI PUT NAIŠLI NA SKELET

Vikoč, _ 003

Prognanici iz fočanske mjesne zajednice Vikoč, prvi put nakon 17 godina, organizirali su akciju čišćenja zaraslog puta ka selima Luke, Gornje i Donje Papratno, Veselice, Vikoč, Račići i Trtoševo. Radost im je, međutim, pomutio pronalazak skeleta na obali Ćehotine kraj mosta u Vikoču, posmrtnih ostataka jedne od 34 žrtve napada na nenaoružano selo 8. avgusta 1992. godine. Mještani pretpostavljaju da se radi o Hasi Mehmedspahiću (1933.) ili Hasanu Durakoviću (1927.).

Vikoč, _ 004

U Vikoču je bio i član Instituta za traženje nestalih u BiH iz Goražda Zafer Raščić, koji će ekshumaciju obaviti u narednih nekoliko dana. Šezdeset Vikočana, koji su stigli iz Sarajeva, Visokog i Goražda, s elanom kakav se u nekim povratničkim mjestima mogao vidjeti samo prvih godina nakon rata, svojski su prionuli na posao i očistili šest kilometara puta. Akciju su pokrenuli u dogovoru s općinom koja je obećala da će obnoviti skoro uništeni put. – Ovom akcijom dokazujemo da se želimo vratiti na svoje. Imamo dosta zemlje i mogućnost za proizvodnju zdrave hrane, od koje je većina živjela – kaže Zaim Ćebo iz Papratnog. Akciji se pridružio i 83-godišnji Zajko Suljić, koji je preko Sandžaka izbjegao do Turske, pa se vratio u Sarajevo. Iako sanja dan kada će se ponovo probuditi uz šum Ćehotine, ne vjeruje da će to doživjeti, ali drago mu je što mladi nisu zaboravili djelić Bosne uz crnogorsku granicu.

Vikoč - Musina džamije u Vikoču – nekada _ 002

Imali telefone još u doba Austro-Ugarske

U vrijeme Austro-Ugarske u Vikoču je bila smještena glavna policijska uprava za fočanski kraj, a još u to vrijeme stanovnici su imali telefone. Do rata Vikoč je imao i školu, džamiju, zadrugu, prodavnicu i dom kulture, koji su uništeni tokom etničkog čišćenja.

Obnova mosta

Predsjednik Koordinacionog odbora za povratak u MZ Vikoč Alija Kolenda poručuje općinskim vlastima da su oni ispunili svoj dio dogovora i da sada čekaju sanaciju puta. Da bi se došlo do pojedinih sela, potrebno je obnoviti i most na Ćehotini.

arhiv/objavljeno:13.04.2009.

 

 

Vikoč, 2012. _ 001

fotografije: flickr ekranportal13/focanskidani/fb PutnikNamjernik

 

FOČA 1992. : Silovanja po kućama – silovanja po povratku s ratišta (Žarko Vuković, suđenje za ratni zločin počinjen u Foči, 2.dio)

Silovanja po povratku s ratišta

žžž50185343

Na suđenju za zločine počinjene na području Foče, zaštićena svjedokinja Državnog tužilaštva je izjavila da joj je A-1 rekla da ju je Žarko Vuković zvani Žara silovao 1992. godine.

Svjedokinja A-3 je navela da se od 6. aprila 1992. u kući njenog brata krilo 26 civila iz Foče. Ispričala je da je vojnik doveo A-1, koja je bila krvava u licu i u ruci držala nekoliko zuba.

Svi civili, pojasnila je A-3, odvedeni su u vojni hangar, da bi se nakon nekoliko dana žene i djeca vratili u svoje kuće. Kako je kazala, od aprila do 13. augusta 1992. godine osobe A-1 i A-2, koju je također poznavala, nije viđala.

Foča, Prazi, pijaca, Pazarište, morebit _ 50185371

Prema njenom svjedočenju, A-1 i A-2 sreće krajem 1992. u izbjegličkom kampu u Turskoj.

“Sa A-1 sam razgovarala, ona mi je govorila da je došao u njenu kuću Žarko Vuković zvani Žara. Rekla je da je odveo u svoju kuću, da je spasi, ali da je svaki dan silovao. Pogotovo kad bi se vratio s ratišta. Kaže da je unedogled silovao. Nakon okončanja rata, A-1 sam viđala”, prisjetila se ona.

Nakon predočenja izjave iz 2015. godine, svjedokinja je potvrdila da je tada kazala samo prezime Vuković, jer se nije mogla sjetiti imena, te pojasnila da joj je A-1 kasnije rekla kako se ta osoba zove.

Slučaj grada - kampa za silovanje korištenog kao 'oružje rata' _ 50185162

Također je navela da je A-1 živjela u blizini Vukovića i A-2. Dodala je da su se A-1 i A-2 družile te pomagale jedna drugoj u kampu.

Tužilaštvo BiH je optužilo Žarka Vukovića zvanog Žara da je, kao pripadnik vojnih snaga Srpske Republike BiH, više puta silovao žensku osobu na području Foče. Prema optužnici, neutvrđenog datuma u aprilu ili maju 1992. Vuković je silovao A-1, a isto su uradile i još dvije osobe koje su došle s njim. Vuković je, prema navodima optužnice, od maja do sredine augusta 1992. dolazio u kuću oštećene i silovao je.

Na ovom ročištu vještak neuropsihijatar Abdulah Kučukalić, koji je po naredbi Tužilaštva BiH obavio pregled zaštićene svjedokinje A-4, napomenuo je da ona boluje o šećerne bolesti, bolesti koštanog sistema, te krvnih sudova.

“Prisutne su psihičke promjene – hronični posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) i, s obzirom na njene godine, ima demenciju blagog do srednjeg intenziteta. Simptomi su izbjegavanje, razdraženost, strah, emocionalna labilnost, kao i teškoće pamćenja i reprodukcije zapamćenog sadržaja. Nije u mogućnosti da dâ jasne i precizne odgovore, da shvati i razumije činjenice”, pojasnio je vještak.

Prema njemu, postoji rizik od pogoršanja njenog stanja u slučaju da dođe na sud. Također je dodao da se ona ne može samostalno kretati zbog oštećenja koštanog sistema.

Suđenje se nastavlja 22. maja.

Emina Dizdarević, 11.05.2017.
izvor:BIRN BiH/detektor.ba

grad Foča još uvijek nije u stanju suočiti se sa zločinima iz 1992. _ 50185401

_ _ _ _ _

vidi još:

FOČA 1992. : Silovanja po kućama – silovanja po povratku s ratišta (Žarko Vuković, suđenje za ratni zločin počinjen u Foči – završen dokazni postupak Optužbe, 3.dio)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/22/foca-1992-silovanja-po-kucama-silovanja-po-povratku-s-ratista-zarko-vukovic-sudenje-za-ratni-zlocin-pocinjen-u-foci-zavrsen-dokazni-postupak-optuzbe-3-dio/

FOČA 1992. : Silovanja po kućama – silovanja po povratku s ratišta (Žarko Vuković, suđenje za ratni zločin počinjen u Foči, 2.dio)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/14/foca-1992-silovanja-po-kucama-silovanja-po-povratku-s-ratista-zarko-vukovic-sudenje-za-ratni-zlocin-pocinjen-u-foci-2-dio/

FOČA 1992. : Silovanja po kućama (Žarko Vuković, suđenje za ratni zločin počinjen u Foči)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/19/foca-1992-silovanja-po-kucama-zarko-vukovic-sudenje-za-ratni-zlocin-pocinjen-u-foci/

 

Otvorena fočanska Careva džamija (foto)

Fočanska Careva džamija svečano je otvorena danas nakon godina čekanja, a veliki broj vjernika iz raznih krajeva okupio se u ovom gradu da obilježi tu svečanost.
Džamija koju je 1501. godine sagradio sultan Bajazid II Velija na dominantnom brežuljku oko kojega se, kasnije, razvio grad, 1992. godine srušena je do temelja.

sa otvaranja Careve džamije u Foći _ 50185460

sa otvaranja Careve džamije u Foči _ 50185470

sa otvaranja Careve džamije u Foči _ 50185464

sa otvaranja Careve džamije u Foči _ 50185463

Careva džamija u Foči _ 50185461

Careva džamija u Foči _ 50185462

Careva džamija u Foči _ 50185465.jpg

ostaci džamije Mehmed paše Kukavice _ 50185469

Careva džamija iz 1990. _ 50185472Vakuf Mehmed-paše Kukavice u Foči _ 50185467
*************

Careva džamija _ 50185476Careva džamija _ 50185477Careva džamija _ 50185478Careva džamija _ 50185479Careva džamija _ 50185480Careva džamija _ 50185488Careva džamija _ 50185490Careva džamija _ 50185491Careva džamija _ 50185492Careva džamija _ 50185493Careva džamija _ 50185496Careva džamija _ 50185504Careva džamija _ 50185506Careva džamija _ 50185507Careva džamija u Foči _ 50185482Careva džamija u Foči _ 50185483Careva džamija u Foči _ 50185514Careva džamija u Foči _ 50185515Careva džamija u Foči _ 50185516ispred Careve džamije _ 50185487Od Sahat kule ka Carevoj džamiji _ 50185474Od Sahat kule ka Carevoj džamiji _ 50185475plato porušene džamije Mehmed paše Kukavice - 50185481plato porušene džamije Mehmed paše Kukavice - 50185502plato porušene džamije Mehmed paše Kukavice - vidi se munara Careve džamije _ 50185484plato porušene džamije Mehmed paše Kukavice - vidi se munara Careve džamije _ 50185513plato porušene džamije Mehmed paše Kukavice - vidi se Sahat kula _ 50185494plato porušene džamije Mehmed paše Kukavice - vidi se Sahat kula _ 50185497plato porušene džamije Mehmed paše Kukavice - vidi se Sahat kula _ 50185498plato porušene džamije Mehmed paše Kukavice - vidi se Sahat kula _ 50185500plato porušene džamije Mehmed paše Kukavice - vidi se Sahat kula _ 50185501plato porušene džamije Mehmed paše Kukavice - vidi se Sahat kula _ 50185509plato porušene džamije Mehmed paše Kukavice _ 50185485plato porušene džamije Mehmed paše Kukavice _ 50185486plato porušene džamije Mehmed paše Kukavice _ 50185495plato porušene džamije Mehmed paše Kukavice _ 50185499plato porušene džamije Mehmed paše Kukavice _ 50185503plato porušene džamije Mehmed paše Kukavice _ 50185505plato porušene džamije Mehmed paše Kukavice _ 50185508Pogled na srušeni Han i Sahat kulu _ 50185510pred Carevom džamijom _ 50185489Prijeka čaršija - poglrd na Han u ruševnom stanju i Sahat kulu _50185512

Prijeka čaršija i Sahat kula _ 50185511

_ _ _ _ _

Careva džamija - 50184969Careva džamija _ 50184967Careva džamija _ 50184968Careva džamija _ 50184970Careva džamija _ 50184971Careva džamija _ 50184972Careva džamija _ 50185070Careva džamija _ 50185163Careva džamija _ 50185164Careva džamija _ 50185228Careva džamija _ 50185370Careva džamija _ 50185372Careva džamija _ 50185391Careva džamija _ 50185392Careva džamija _ 50185393Careva džamija _ 50185394Careva džamija _ 50185449Careva džamija _ 50185450Careva džamija _ 50185462Careva džamija _ 50185470Careva džamija _ 50185471Careva džamija _ 50185473Careva džamija 1955. _ 50184974Careva džamija 1972. _ 50185448Careva džamija 1992. _50184998evo nas u Carevoj mahali _ 50185478Faruk Muftić _ 50185453Foča _ mapa iz 1888 _ 50185461Iz Prijeke čaršije ka Carevoj džamiji _ 50185475iz Prijeke ćaršije ka Carevoj džamiji _ 50185476munara Careve džamije _ 50185477Panorama Foče _ vidi se Careva džamija _ 50185451plato porušene džamije Mehmed paše Kukavice _ 50185464 50185483plato porušene džamije Mehmed paše Kukavice _ 5018546450185472plato porušene džamije Mehmed paše Kukavice _ 5018546450185479plato porušene džamije Mehmed paše Kukavice _ 5018546450185468plato porušene džamije Mehmed paše Kukavice _ 5018546450185469plato porušene džamije Mehmed paše Kukavice _ 5018546450185480plato porušene džamije Mehmed paše Kukavice _ 5018546450185482plato porušene džamije Mehmed paše Kukavice _ vidi se Han u ruševnom stanju _ i Sahat kula _ 5018546450185481plato porušene džamije Mehmed paše Kukavice_ pogled na Carevu džamiju _ 50185457plato porušene džamije Mehmed paše Kukavice_ pogled na Carevu džamiju _ 50185464Pogled na Carevu džamiju _ 50185337Pogled na Carevu džamiju _ 50185338Pogled na Carevu džamiju iz Aladže _50185460Prijeka čaršija _ vidi se munara Careve džamije _50185474Prijeka čaršija i Sahat kula _ 50185463U Foči 12.05.2017. _ 001U Foči 12.05.2017. _ 002U Foči 12.05.2017. _ 003

*************

vidi još:

Careva džamija u Foči – džamija Sultan Bajazid II Valije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/careva-dzamija-u-foci-dzamija-sultan-bajazid-ii-valije/?preview_id=19862&preview_nonce=8513ba369c

FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/

SEDAMNAEST FOČANSKIH DŽAMIJA (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/sedamnaest-focanskih-dzamija-foto/

FOČA:NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU U NOĆI SA 01.01.2016. NA 02.01.2016.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/02/focanapad-na-carevu-dzamiju-u-noci-sa-01-01-2016-na-02-01-2016/

FOČA : Obnovljena džamija Sultana Bajazida II Valije ili u narodu poznatija kao Careva džamija (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/08/foca-obnovljena-dzamija-sultana-bajazida-ii-valije-ili-u-narodu-poznatija-kao-careva-dzamija-foto/

POSLIJE NAPISA O TERORIZMU U FOČI : IPAK SE OGLASILI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/poslije-napisa-o-terorizmu-u-foci-ipak-se-oglasili/?frame-nonce=ffb1f08629

TERORIZAM U FOČI:NOVI NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU
https://wordpress.com/post/focanskidani.wordpress.com/16143

FOČANSKE PRIČE : Sjećanje na Carevu džamiju u Foči

napisala: Mervana Gogalija

Careva džamija u Foči _ 50185452

1971 god. imala sam tada 6 godina, baba me upisao u mejtef. Kod nas u Foči se uvijek govorilo tako – mejtef. Mahramu u kesu, babu za ruku i dođosmo do Careve džamije. Baba ode svojim poslom, a ja uđem u malu prostoriju do džamije u kojoj se održavala vjerska nastava. Hodža stari, imena se ne sjećam, strog sa strogim pogledom, čvrstim glasom punim autoriteta objašnjavao harfove , učio nas sure i na kraju zadatak da kući ponovimo gradivo. Sve bi bilo dobro da nije kaiš stajao na klinu kao pomoćno sredstvo edukovanja. Hodža starog kova htio je malo zastrašiti nikako nekog ozlijediti tek toliko da se ozbiljno shvati domaći zadatak pa ako neko nije naučio dobro suru on bi kao prijetio kaišom. Svi su đaci bili stariji od mene i njegovo zastrašivanje davno prozreli pa bi se pretvarali da ih je strah a jedino ja sam shvatila prijetnju ozbiljnom. Trčala bih kući neni brže bolje da me nauči zadanu suru. Nena je strpljivo ponavljala , ispravljala me i nagrađivala zagrljajem. Ali jednog dana nena je bila bolesna toliko da me nije mogla naučiti a ja nisam htjela nikog drugog za učitelja. Niko nije znao niti imao strpljenja kao moja nena. I macu sam joj donosila da se igra jer to bi je raspoložilo al džaba moja nena se teško razbolila. Otišla sam u mejtef nespremna a hodža pravo za kaiš sa klina. Ja se prepadnem i počnem plakati. “ Nisam efendija naučila nena mi bolesna !” A on iznenađeno kaže :” Imaš Ilmihal što nisi sama učila?” “ Ne znam čitati ja sam još mala.” I tako moj efendija sazna da ja nisam ni u školu pošla pa mu je bilo drago a kaiš je ionako samo bez veze stajao shvatila sam i ja na kraju. “ Aferim za nenu i da joj Allah dž.š.olakša da ozdravi što prije”, pogladi me moj efendija po glavi i više nikad nisam dobila domaći zadatak ono za ozbiljno, “ za kaiša”. Mi djeca iz mejtefa najviše smo se radovali penjaju na munaru Careve džamije to nam je bila velika avantura. Penjanje uz strme zavijene uske stepenice na vrh sa kojeg se pružao pogled na Foču , Pazarište…
Teravije uz Ramazan džamija puna a posebno uoči 27 noći Ramazana na mevlud prepuna Careva džamija…sjećanja su svježai nikad zaboravljena moja Foča ispunjena ezanima.
Mervana Gogalija, maj 2017.god.

MOREBIT, MOREBIT…

Foča, Prazi, pijaca, Pazarište, morebit _ 50185371

Morebit, morebit
Da nam se štucalo
Morebit, morebit
Da smo se spominjali

Morebit, morebit
Da su nam se pogledi sreli
Morebit, morebit
Da smo popričali

Morebit, morebit
Da smo na tren stali
Morebit, morebit
Da smo se zaljubili

Morebit, morebit
Da to nismo znali
Morebit, morebit
Da smo se voljeli

Morebit, morebit
Da ti pjesme pišem sad

Kenan Sarač

Nisveta Skejović : Jednoga dana…kada mostova više ne bude…

…kada mostova više ne bude…

kada mostova više ne bude _ 50185378

Jednom!
Kad nestane rijeke
neće biti ni mosta…
Jednom!
Porušiše mostove.
Pretvoriše sve u prah.
A rijeke teku, i vali šapuću.
Ne kriju istinu, i sakriti ne mogu.
Jednom!
Sve će rijeke progovoriti.
Jednom!
Sve ćemo znati!
Samo da li ćemo znati prihvatiti istinu!?
Eh to nije ni do mostova ni do rijeka.
To je do nas…

Nisveta Skejović

kada mostova više ne bude _ 50185379

???? - ????

kada mostova više ne bude _ 50185380

Most u Kožetini

Most poznat kao Rimski most nalazi se u selu Kožetina, naselje Cvilin, nedaleko od Ustikoline, pri ušću Gabeoskog potoka u rijeku Drinu.
Starost druma na kome je most sagrađen, a koji je vodio iz Foče i na ovom mjestu presjekao Gabeoski potok pri njegovom ušću u Drinu, procjenjuje se na otprilike 2.000 godina. Morfologija terena i trasa tog drevnog puta ukazuju na činjenicu da je most na ovom mjestu mogao da postoji još u rimskom periodu. Mještani i danas ovaj most nazivaju Rimski most. Sadašnji most arheolozi datiraju u kasni srednji vijek, u vrijeme prije dolaska Osmanlija u ove krajeve.

Most u Kožetini _ 50185151

Most je sagrađen na strmom terenu i njegova sadašnja dužina iznosi oko 10 metara. Izgrađen je od blokova lomljenog kamena različitih dimenzija. Temeljen je direktno na priobalnim stijenama iznad potoka. Svod mosta je polukružan i urađen od grubo obrađenih, ali prilično pravilnih komada krečnjaka. Širina mosta iznosi 3,30 metara, a raspon luka 5,50 metara. Visina mosta iznad korita potoka iznosi 5,80 metara a visina konstrukcije zida na obalama oko 4 metra. Debljina svoda iznosi 50 cm.Nema nikakve dekoracije, niti natpisa. U gruboj građevinskoj tehnici vidljiva je samo sekundarna kamena plastika koja je izražena isticanjem završnog reda ploča postavljenih oko 10 cm preko čeonog zida. Na mostu nema ograde, niti elemenata na osnovu kojih bi mogla da se utvrdi moguća rekonstrukcija ranijeg izgleda. Svod mosta je polukružan i urađen od grubo obrađenih, ali prilično pravilnih komada krečnjaka.

 

priredio:Kenan Sarač

TAJNI DOKUMENTI Zašto se krije broj Bošnjaka ubijenih u Jasenovcu?

Naslovna strana knjige Bošnjaci u Jasenovačkom logoru _ 50185141

TAJNI DOKUMENTI Zašto se krije broj Bošnjaka ubijenih u Jasenovcu?

Zahvaljujući knjizi „Bošnjaci u Jasenovačkom logoru“, autora Nihada Halilbegovića (Istraživačka publicistika. Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca. Sarajevo, 2006.) imenom i prezimenom se navodi da je u tom NDH kazamatu stradalo tačno 1.520 Bošnjaka. Ova cifra je utvrđena na osnovu brojne dokumentacije i originalnih spisa po čemu je napravljena evidencija. Bošnjaci su jedini narod koji posjeduje spisak ubijenih i to po imenu, prezimenu i mjestu rođenja.

Od poznatijih Bošnjaka tog vremena koji su skončali u ovom logoru smrti navodimo samo neke: Sulejman Dizdarević iz poznate familije Dizdarevića; Abdulah Sidran – amidža književnika i akademika Abdulaha Sidrana koji je ime dobio po amidži; Mustafa Skaka – amidža čuvenog doktora Uzejra Skaka; Nezira i Refika Dizdar – majka i sestra velikog bh. pjesnika Mehmedalije Maka Dizdara; Mustafa i Mirza Balić – braća najpoznatijeg skakača sa Starog mosta Emira Balića; Džemal Džumhur – brat legendarnog Zuke Džumhura; Meho Ferhatović – otac legendarnog nogometaša Asima Ferhatovića; Safet Krupić – pisac i filozof, jedan od najvećih bošnjačkih intelektualaca tog vremena, i mnogi drugi.

_ _ _ _ _

 
napisao: Nihad HALILBEGOVIĆ

Prođe još jedna godišnjica stradanja logoraša iz Jasenovca na srpskoj i hrvatskoj strani, na dva različita mjesta sa dvije “istine” o stradalima. Dok srpska strana licitira sa više od 700.000 žrtava Jasenovca, dotle hrvatski zvaničnici ističu 80 do 100 hiljada žrtava, ali ni jedni ni drugi nisu prikupili podatke o stradalim (imena) i pokazali ih javnosti, što dovodi u sumnju njihove paušalne ocjene.
Nadalje, srpski i hrvatski zvaničnici falsifikuju nacionalnu strukturu stradalih u Jasenovcu izostavljajući muslimane – Bošnjake kao žrtve Jasenovca. Uopće ih ne spominju kao stradalnike, kao da Bošnjaci nisu bili žrtve logora. Ističu se Srbi, Jevreji, Romi, Hrvati, Slovenci, čak jedan Čeh i Norvežanin. Bošnjačke žrtve logora u Jasenovcu uopće ne pominju, vjerovatno da bi negirali ili umanjili njihovo učešće u ukupnom stradanju, što su kontinuirano činili od Drugog svjetskog rata do danas. Na ovu nepravdu je jedini reagirao Emir Balić, legenda skokova u vodu sa Starog mosta u Mostaru i niko više. Šta je sa Savezom boraca (1941-1945.), bošnjačkim institucijama, historičarima i drugim?

Strogo čuvana tajna

Radi istine u vezi stradanja Bošnjaka u logoru Jasenovac, oko koje se nadvija veo tajne, izazvane šutnjom, čitaoce ću upoznati sa najčuvenijom tajnom bivše Jugoslavije: stvarnim brojem žrtava logora Jasenovac (spisak žrtava rata od 1941. do 1945. godine – ustaški logor Jasenovac – Savezni zavod za statistiku Beograd 1992.).
Savezni zavod za statistiku u Beogradu još je 1964. godine obavio zamašan posao popisivanja svih osoba koje su tokom tog rata izgubile živote na strani NOB-a ili kao žrtve terora okupatora i njihovih saveznika. Rezultat je popis imena žrtava sastavljen po republikama bivše Jugoslavije s unutrašnjom podjelom po kotarima, općinama i selima. Za taj popis po republikama samo se znalo da postoji, ali ga beogradske vlasti, i sadašnje kao i prijašnje, još kriju od javnosti. Na temelju tog iscrpnog popisa napravljena je 1992. godine u svega nekoliko primjeraka otisnuta lista imena svih koji su izgubili živote u logorima Jasenovac i Stara Gradiška. Bošnjački institut je došao u posjed kopije te super tajne, ekskluzivne knjige, koju je doslovno prekopirao (preslikao) radi naučnih istraživanja.
Razlog da srpski/jugoslovenski vrh nije izašao u javnost s podacima, u koje je uložen ogroman rad državnog administrativnog, političkog i stručnog aparata, bez sumnje se krije u tome da su se rezultati istraživanja pokazali razočaravajućima za inicijatore dokumentacije. Dok se od kraja Drugog svjetskog rata pa sve do današnjih dana uporno ponavljaju pred čitavim svijetom ogromne brojke ratnih žrtava, daleko najviše srpskih, prikupljeni stvarni podaci rezultirali su mnogostruko nižim brojkama. Ovi relativno egzaktni podaci do temelja ruše pomno podignutu i podržavanu zgradu žrtava, po kojoj su ionako stravične brojke žrtava terora bile do apsurda umnogostručene. Takve otrježnjavajuće rezultate, koji obaraju veliki mit, valjalo je po svaku cijenu sakriti od javnosti, te su dati na uvid samo nekolicini na vrhu države i partije u Beogradu.

Stradalo preko 1.000 Bošnjaka

Dokument, baziran na najtemeljitijim studijama i originalnim pouzdanim informacijama koje je pripremio Statistički zavod bivše Jugoslavije, zahvaljujući spletu okolnosti probio je oklop najstrože državne tajne i stoji, evo, pred nama. Popis žrtava je nepotpun – što pripremači dokumenta ističu na svakoj stranici – jer nije do kraja dorađen: nije kod svih imena utvrđen nacionalni identitet, ponavljaju se imena žrtava, nacionalna pripadnost često je pogrešno upisana ili ispuštena. Po našim procjenama, ti će zahvati tek neznatno utjecati na cjelokupni broj, ali to u konačnici valja prepustiti stručnim analitičarima, koji će proučavati različite aspekte dokumenta. Popis će biti interesantan također za pojedine lokalitete iz kojih se žrtve poimence navode, a tako i za familije koje će tu pronaći imena poginulih članova, te moći pridonijeti svoje ispravke i dopune. (Bošnjački institut Zurich – Sarajevo 1998.)
Prema sumarnom pregledu broja žrtava po nacionalnoj pripadnosti u logorima Jasenovac i Stara Gradiška nastradalo je muslimana-Bošnjaka, u logoru Jasenovac 789, u logoru Stara Gradiška 160, ukupno 949. U logoru Jasenovac je ukupno stradalo logoraša svih nacionalnosti prema ovim podacima 49.602, u Staroj Gradiški 9.586 što zajedno iznosi 59.188. Značaj ovog pregleda je da se iza svakog broja nalazi ime i prezime žrtve logoraša.

Nihad Halilbegović Bošnjaci u Jasenovačkom logoru _ 50185142
U ovom, doskora super tajnom i važnom dokumentu, kada su u pitanju muslimani (Bošnjaci) i Hrvati, mogu se primijetiti manipulacije najvjerovatnije dostavljača podataka “s terena”. Uzmimo, npr. selo Ravine, kotar Bosanska Gradiška, na str. 173: od 30 ubijenih u Jasenovcu, 29 su muslimani (Bošnjaci), što se jasno vidi po imenima, deset ih je uvedeno kao neidentificirani, četiri kao Srbi. Veliki dio muslimana (Bošnjaka) krije se među Srbima, Hrvatima, a naročito Romima i neidentificiranima. Ili primjer desetak sela iz okolice Karlovca, na str. 302-305: nedvojbeno hrvatska imena žrtava ostala su gotovo dosljedno bez nacionalne oznake, dok je među njima obilježen svaki pripadnik srpske nacionalnosti.
Dakle, u logorima Jasenovac i Stara Gradiška je stradalo najmanje 949 Bošnjaka, za koje se tačno znaju svi podaci: ime i prezime, godina i mjesto rođenja, ime oca i slično.

U prilog ovog teksta objavljujem imena logoraša bošnjačke nacionalnosti stradalih u Jasenovcu iz Sarajeva, Mostara i Banje Luke, a nekom drugom prilikom objavit ću imena iz drugih mjesta. Nadam se da će mnogi prepoznati svoje najbliže: rodbinu, poznanike, komšije i da će reagirati na eventualne greške. Ukoliko neko od čitatelja na ovim spiskovima ne pronađe neku od žrtava Jasenovca neka se obrati autoru radi evidentiranja u spisak.

Žrtve logora Jasenovac iz Sarajeva

1. Sarajlić (Mustafe) Ethem rođ. 1904.

2. Sidran (Hasana) Avdo rođ. 1909.

3. Sijamhodžić Hankija rođ. 1898.

4. Sijamčić (Juse) Pašo rođ. 1912.

5. Sirbubalo (Omera) Muhamed rođ. 1927.

6. Sirbubalo (Omera) Ramiz rođ. 1924.

7. Smaka (Hasana) Mahmut rođ. 1920.

8. Salihbegović (Zaima) Džemal rođ. 1908.

9. Salihagić (Alije) Hasan rođ. 1923.

10. Ondobaka (Hadže) Avdo rođ. 1909.

11. Nuhanović Sabiha rođ. 1920.

12. Nović (Abdulaha) Hasan rođ. 1917.

13. Novalija (Mehe) Zakira rođ. 1927.

14. Misirlić (Mehmeda) Mustafa rođ. 1890.

15. Mirojević (Osmana) Šefkija rođ. 1925.

16. Memić (Saliha) Suljo rođ. 1919.

17. Memić (Saliha) Omer rođ. 1922.

18. Lingo (Smaila) Mujo rođ. 1920.

19. Karamehmedović (Asima) Sejfudin rođ. 1926.

20. Kalamujić (Mušana) Ramiz rođ. 1922.

21. Kadribegović (Edhema) Hajrija rođ. 1918.

22. Husejnagić (Mehmeda) Hašim rođ. 1911.

23. Hasandedović (Nurudina) Šemso rođ. 1909.

24. Grošo (Edhema) Hasan rođ. 1927.

25. Grabovac (Saliha) Omer rođ. 1910.

26. Golubović (Vehbije) Rasim rođ. 1926.

27. Glibić (Mehmeda) Ahmet rođ. 1913.

28. Glibić (Mehmeda) Ahmed rođ. 1914.

29. Gigović (Mehmeda) Hamdija rođ. 1889.

30. Gigović (Hamdije) Sejad rođ. 1923.

31. Ferhatović (Halila) Vejsil rođ. 1908.

32. Dubravić (Arifa) Esma rođ. 1911.

33. Dubravić (Alizaha) Hilmija rođ. 1911.

34. Čizmić (Mehmeda) Jusuf rođ. 1912.

35. Čengić (Nezira) Aziz rođ. 1916.

36. Bravić (Mustafe) Mustafa rođ. 1900.

37. Bašić (Sulje) Avdo rođ. 1895.

38. Bajraktarević (Ibrahima) Sulejman rođ. 1917.

39. Pekuša (Ibrahima) Mehmed rođ. 1907.

40. Porča (Mehmeda) Meho rođ. 1904.

41. Porča (Muharema) Mehmed rođ. 1904.

42. Potogija (Ahmeda) Muhamed rođ. 1920.

43. Resulović (Nazifa) Abdulah rođ. 1924.

44. Resulović (Nazifa) Avdo rođ. 1924.

45. Tukulija (Mehe) Mujo rođ. 1921.

46. Turulija (Mehe) Mustafa rođ. 1921.

47. Vladović (Hajdara) Ramiz rođ. 1925.

48. Šemaja (Asana) Hasan rođ. 1929.

49. Samičević (Ferida) Muhidin rođ. 1927.

50. Abadžić (Hamdije) Džemal rođ. 1917.

51. Prohić (Hasana) Nusret rođ. 1922.

Žrtve logora Jasenovac iz Mostara

1. Alić (Murata) Salka rođ. 1920.

2. Alikalfić (Hasana) Mustafa rođ. 1900.

3. Alikalfić (Hasana) Mustafa rođ. 1899.

4. Arpadžić (Mahmuta) Nedžad rođ. 1926.

5. Balić (Avde) Mirza rođ. 1912.

6. Balta (Alije) Mujo rođ. 1907.

7. Balta (Osmana) Fatima rođ. 1924.

8. Balta (Osmana) Fatima rođ. 1922.

9. Baraković (Saliha) Muhamed rođ. 1922.

10. Bašagić (Sulejmana) Berisa rođ. 1924.

11. Baltak (Hadže) Zenka rođ. 1920.

12. Blagajac (Mustafe) Džemal rođ. 1902.

13. Bošnjić (Slije) Džemal rođ. 1921.

14. Bukovac (Muniba) Sejad rođ. 1923.

15. Čemalović (Muhameda) Mubera rođ. 1920.

16. Čemalović (Muhameda) Smail rođ. 1889.

17. Čemalović (Saliha) Ibrahim rođ. 1920.

18. Delić (Salke) Džemal rođ. 1925.

19. Elezović (Saliha) Sijo rođ. 1913.

20. Elezović (Salke) Esad rođ. 1921.

21. Hadžiosmanović (Ibre) Nusret rođ. 1915.

22. Jelin (Agana) Čamila rođ. 1904.

23. Jelin (Ahmeda) Enisa rođ. 1931.

24. Jelin (Ahmeda) Jagoda rođ. 1934.

25. Jelin (Ahmeda) Šemsa rođ. 1944.

26. Kažinić (Hasana) Džemal rođ. 1911.

27. Krajina (Muhameda) Senija rođ. 1911.

28. Pašić (Mahmuta) Mujo rođ. 1895

29. Ramić (Avde) Avdo rođ. 1911.

30. Šapuh (Saliha) Safet rođ. 1923.

31. Trbonja (Osmana) Avdo rođ. 1913.

32. Vučijaković (Muhameda) Eman rođ. 192-

33. Vuk (Derviša) Hamid rođ. 1927.

Žrtve logora Jasenovac iz Banje Luke

1. Afgan (Hamida) Salih rođ. 1900.

2. Begić (Saliha) Aiša rođ. 1918.

3. Baručija (Muhameda) Ibrahim rođ. 1914.

4. Beganović (Bibera) Hadžera rođ. 1924.

5. Begić (Dede) Rifet rođ. 1920.

6. Bukić (Avde) Osman rođ. 1923.

7. Čević (Ibrahima) Ismet rođ. 1939

8. Čustić (Smaila) Muharem rođ. 1909.

9. Dervišić (Smaila) Mehmet-Omer rođ. 1924.

10. Džanić (Muse) Mura-Nura rođ. 1900.

11. Dabić (Avde) Nazim rođ. 1914.

12. Đelić (Himze) Kasim rođ. 1918.

13. Ekić (Mustafe) Ahmet rođ. 1918.

14. Majhić (Sulejmana) Fahrudin rođ. 1921.

15. Gvožđa (Idriza) Irfan rođ. 1912.

16. Habnić (Edhema) Abaz rođ. 1900.

17. Husejtinović-Husedžinović (Šemse) Salih rođ. 1900.

18. Ibišević (Ahmeda) Zeina rođ. 1919.

19. Ibišević (Zeine) Zeina nema godine rođenja

20. Ibrišević (Bajre) Suljo rođ. 1920.

21. Ibrišević (Bajre) Ćazim rođ. 1939.

22. Ibrišević (Sulje) Bajro rođ. 1914.

23. Ismailović Ismail rođ. 1926.

24. Katana (Ibrahima) Ferid rođ. 1903.

25. Kučuk (Nedila) Sulejman rođ. 1912.

26. Kurić (Osmana) Fahrudin rođ. 1926.

27. Kušmić (Muhe) Alija rođ. 1906.

28. Maglajlić (Muhameda) Dževad rođ. 1912.

29. Memić (Ibre) Mehmed rođ. 1910.

30. Memić (Mustafe) Redžep rođ. 1922.

31. Mujkić (Hamida) Bećo rođ. 1937.

32. Mujkić (Hamida) Elfa rođ. 1939.

33. Mujkić (Hamida) Fata rođ. 1929.

34. Mujkić (Hamida) Ramiza rođ. 1939.

35. Mujkić (Šaćira) Dilfa rođ. 1900.

36. Numanović (Džede) Osman rođ. 1915.

37. Omeragić Hasan rođ. 1902.

38. Pašalić (Nazifa) Mehmed rođ. 1920.

39. Piljević Mirza rođ. 1907.

40. Ramić (Mehe) Ahmet rođ. 1880.

41. Salihagić (Sulejmana) Ifekat rođ. 1906.

42. Šerić (Hasana) Šemsa rođ. 1928.

43. Tetreik (Mustafe) Meho nema datuma rođenja
Nihad Halilbegović
_ _ _ _ _

Nihad Halilbegović rođen je 1945. godine u Gračanici. Živi u Sarajevu. Bavi se istraživačkim radom, član je Vijeća Kongresa Bošnjačkih intelektualaca od osnivanja, dobitnik više priznanja i autor brojnih djela, a među njima i knjige “Bošnjaci u Jasenovačkom logoru”.

_ _ _ _ _

Nihad Halilbegović Bošnjaci u Jasenovačkom logoru _ 50185146

OD NDH U DRUGOM SVJETSKOM RATU NISU SAMO STRADALI SRBI, JEVREJI I ROMI: U JASENOVCU JE MUČKI UBIJENO I 1.520 BOŠNJAKA!

Onaj narod koji ne spozna svoju historiju osuđen je da je ponavlja. Ovim riječima američkog historičara Santanaja Nihad Halilbegović započinje svoju knjigu “Bošnjaci u Jasenovačkom logoru”, u kojoj je na osnovu brojne dokumentacije i originalnih spisa uspio napraviti evidenciju ubijenih Bošnjaka u ovom logoru smrti.

– 27. avgusta 1942. godine Alija Hodžić je doveden u policijski zatvor, a onda iste noći krenuo s transportom za Jasenovac. Putovalo se 36 sati. Put u Jasenovac Aliju nije obeshrabrio niti se to dalo ma čim na njemu zapaziti. Razgovarao je, pravio dosjetke i šalio se. Na samom polasku rekao je drugovima: “Znam, ubit će me, ali neka će. Naši će sigurno pobijediti. Osvetit će naši mene, a to je važno!”

Voz je usporio, po navici pred skorom stanicom pisnuo dva-tri puta, a onda je još više usporio, pa je stao. Izlazilo se, izlazilo, izlazilo, a onda se stalo. Jasenovac. Lokomotiva se promigoljila sad desno, sad lijevo, a onda se kao od srama odvukla. Kao krupni grad zasuli su udarci ustaških krvoloka na novopridošle stanovnike Jasenovca. Ljudi su pognuli glave lijevo i desno više zbog zgaženog ljudskog ponosa nego zbog boli udaraca. Počelo je prebrojavanje.

Podbočen drvenom toljagom namjesto štake, Alija je mirno čekao s ostalim logorašima. Tada se pojavio, najviša moć logora, Majstorović fra Filipović. Oči toga fratra lukavo su prešle po razbrojanim ljudima, a onda su stale na Aliji. Hitro se digla gojazna ruka sa zamahnutim gvozdenim štapom. Tupo, kao po čvrstoj ledini, padali su udarci po Aliji. Alija je gledao pravo u krvnika bez riječi. “Ti si se borio sa mnom u rogatičkim šumama”, rekao je fra Filipović udarajući i dalje Aliju po glavi, po rukama, pa kad je udario po još bolesnoj nozi i štaci, Alija je pao. Drugovi su ga podigli, a fra Filipović je izdao naređenje da jedna grupa pođe prema logoru 2-b, a druga u 3-c. Sa prvom je bio Alija.

Iste noći Alijina grupa prevezena je skelom preko Save u malu šumicu Gradinu, gdje su svi do jednog maljem likvidirani. Tu je poginuo i Alija Hodžić.

Nihad Halilbegović Bošnjaci u Jasenovačkom logoru _ 50185145
_ _ _
Vjerovatno najstrašniji primjer tragedije koju su Bošnjaci doživljavali pomažući drugim narodima je Ifaket-hanuma Salihagić, ugledna Bošnjakinja.

Jedna od najsavremenijh žena toga doba jahala je konja, skijala s djecom, a svijet je pisao o njenom podvigu kada je u lovu prva na Balkanu ubila medvjeda. Ifaket-hanuma rođena je u najuglednijoj familiji Bakir-bega Tuzlića, u čijoj kući je biran Husein-kapetan Gradaščević. Udala se za uglednog Salihagića u Banju Luku.

Međutim, 1943. godine, kada su pridolazili muhadžiri iz istočne Bosne i Hercegovine, Ifaket-hanuma sav svoj život posvetila je njima. Išla je u razne krajeve i donosila žito. Jednom prilikom kada je išla u Dubicu po žito, naišle su ustaše. Nakon što su joj pokušali uzeti žito, a ona im prkosila, Ifaket-hanumu odveli su u Jasenovac. U logoru su je na najgori način ubili. Naime, polivena je vrelim uljem i spržena. Kada je likvidiran logor, u njenoj ćeliji su pronađeni stihovi koje je pisala.
_ _ _
Iako je donedavno vladalo mišljenje da su u Jasenovcu ubijani samo komunisti, Halilbegović je u svom istraživanju te u razgovorima s bivšim zatočenicima dokazao da to nije tako. Konkretno, Bošnjaci su ubijani, kako kaže, zbog “bošnjačkog merhameta”. Tačnije, ubijani su zbog toga što su pomagali drugim narodima.

– Naprimjer, na upit ko je ubijan u logorima, jedan od logoraša, Fahrudin Ajanović, kazao mi je: “Ubijen je neki Salko iz okolice Banje Luke koji pojma nije imao o komunizmu i antifašizmu. Naišli partizani, on je dao neki prilog i ustaše su ga ubile u logoru” – priča nam Halilbegović.

Među ubijenima su bili pripadnici nekih od najuglednijih bošnjačkih familija. Veliku tragediju doživjela je begovska familija Kapetanović. Također, iz poznate familije Dizdarević ubijen je Sulejman Dizdarević. Ista sudbina zadesila je Abdulaha Sidrana, amidžu velikog bh. književnika i akademika, po kome je on i dobio ime. Tragediju je doživjela i poznata familija Skaka, a ubijen je i Mustafa, amidža čuvenog doktora Uzejra Skake.

U Jasenovcu su stradale Nezira i Refika Dizdar, majka i sestra velikog pjesnika Mehmedalije Maka Dizdara. Simbolična je i sudbina mostarske porodice Balić. Nakon što su u Jasenovcu stradala braća Mustafa i Mirza, teći brat Emir Balić, najpoznatiji skakač sa Starog mosta, tokom devedesetih našao se u hrvatskim logorima.

Ubijeni i Mustafa i Mirza, braća skakača Emira Balića

Također, u Jasenovcu je skončao i jedan od najvećih intelektualaca u to vrijeme, o kojem se vrlo malo govorilo, Safet Krupić, pisac i filozof. Strašna je i tragedija familije Sadović. Smail je ubijen u Jasenovcu, njegov brat poginuo je prilikom oslobađanja Beograda, a treći brat odveden je na Goli otok.

Nihad Halilbegović Bošnjaci u Jasenovačkom logoru _ 50185147

U Jasenovcu je ubijen i Džemal Džumhur, brat legendarnog Zuke Džumhura. Ubijeni su i pripadnici ugledne porodice Cerić, a od ustaške ruke u Jasenovcu stradao je i Meho Ferhatović, otac legendarnog nogometaša Asima Ferhatovića. Ista sudbina zadesila je i Nusreta Prohića, brata poznatog sarajevskog doktora Ismeta Prohića.
– – –

Nihad Halilbegović: Bošnjaci u Jasenovačkom logoru

IZ MOJE BAŠĆE : Jeribasma

zabilježeno: 29. septembra, 2015.

Jeribasma _ 001

IZ MOJE BAŠĆE
Jeribasma – Jeribasma; Jerbasma, vodenac, bljuzgača
U mnoštvu “modernih” sorti krušaka, često se sjetim ove stare kruške. U svojim putopisima spomenuo ju je i poznati putopisac Evlija Čelebija (1611-1679).

Jeribasma _ 004

Veoma sočna kruška i za nju se kaže da se “ne jede, nego pije”. Istina, a dugo je nisam “pio”. Moja omiljena sorta kruške. Fantazija. Ima dobru rodnost , bujno stablo i najbolje rezultate daje na ocjeditom zemljištu. Bere se krajem septembra i plod se mogao dugo sačuvati, onako u slami. Plod je srednje krupan do krupan, jajastozvonast s tankom i nježnom, žučkastozelenkastom pokožicom. Peteljka je duga i tanka, meso slatkonakiselo.
(stari zapisi)

Jeribasma _ 002
Nije onda bilo svega preko cijele godine. Samo za sezone. Pa se kupovala jerbasma na “metar” i onako zelene boje, čuva se, polako jede i dozrijeva. Boja prelazi u neku tamno žučkastu, a ona… sve sočnija. Čini mi se kada rodi, bude tona kruške. A visina… i desetak metara…(stari zapisi)

priredio:Kenan Sarač
29. septembar, 2015.

fotografije:flickr ekranportal13

GENOCID : Foča je simbol “ponavljanja historije” na tlu Bosne i Hercegovine

Ako je Srebrenica simbol genocida nad Bošnjacima, Foča je simbol “ponavljanja historije” na tlu Bosne i Hercegovine. Ona je godinama po završetku posljednjeg rata predstavljala najmračnije mjesto u zemlji, koje su svi zaobilazili, leglo grupe lokalnih ratnih zločinaca sa haške liste.

75 Godina od genocida u Foči _4331

Period Drugog svjetskog rata
Foča je prostor događanja Pete neprijateljske ofanzive, Bitke na Sutjesci. 8000 (osam hiljada) nevinih Fočaka je ubijeno tokom 1942. godine od strane četnika.

75 godina od GENOCIDA u Foči _ 003

žžž50184908

Period agresije na BiH i rata u BiH od 1992. do 1995.
7. aprila 1992. godine
Prvim vojnim akcijama u gradu je počelo političko i vojno preuzimanje općine Foča. Srpske snage, uz podršku artiljerije i teškog naoružanja, počele su zauzimati dio po dio Foče. Zauzimanje Foče završeno je  17. aprila 1992. Okolna sela su bila pod opsadom do sredine jula 1992.

25 Godina od genocida u Foči _ 4465
(č)Etničko čišćenje

Od početka aprila do sredine jula 1992. srpske snage su sprovodile opširan napad usmjeren protiv bošnjačkih civila u području općina Foča, Gacko i Kalinovik. Prije samog napada, bošnjački civili su izbačeni sa posla, plate su im uskraćene, a potom im je uskraćena mogućnost slobodnog kretanja. Nakon što su okolna sela i grad Foča dopali u ruke srpskih snaga: vojske, policije, paravojnih formacija, a ponekad i samih Srba seljaka, primjenjivan je uvijek isti šablon: Kuće Bošnjaka su sistematski pretresane, pljačkane i spaljivane, a građani su hapšeni ili sakupljani na jednom mjestu, a ponekad tokom samog procesa, premlaćivani ili ubijani. Muškarci i žene su odvajani, a većina ih je zatvorena u KP dom u Foči. Žene su odvođene na razne lokacije zatočenja gdje su živjele u nepodnošljivim higijenskim uvjetima, a u tim centrima su zlostavljane na mnoge načine, dok ih je većina sistematski silovana. Srpski vojnici ili policajci su dolazili u zatočeničke centre, odabirali jednu ili više žena, izvodili ih i silovali. Neke od njih su odvođene u privatne apartmane i kuće gdje su silovane, a morale su također kuhati, čistiti i služiti rezidente, koji su bili srpski vojnici. Tokom pomenutog napada na bošnjačke civile, ogroman broj žena i djevojčica je silovan. Svi tragovi postojanja i kulturno naslijeđe muslimana Bošnjaka je zbrisano iz područja zahvaćenih napadom srpskih snaga. Skoro ni jedan Bošnjak nije ostao u Foči. Sve džamije su srušene.

rat uživo _ 005
Srbi su najbrutalnijim sredstvima posezali za tuđim teritorijama i vršili (č)etničko čišćenje, uz masovne likvidacije zarobljenih civila. Bošnjaci su stradali od srpske ruke  uz neviđene brutalnosti, poput spaljivanja više od stotinu živih ljudi, žena i djece kući. U ovom je ratu zatirano sve što je muslimansko, kada su cijele porodice prestale postojati, kada su muslimanske žene silovane, a najljepše džamije, poput Aladža-džamije u toj istoj Foči, spaljene i sravnjene sa zemljom.

žžž501751
Učiniti strašne zločine nad svojim komšijama samo zato što su bili muslimani ili katolici je van svakog razuma.

Oslobođenje, 17.4.1992.,[broj 15743.]

žžž50185026
Oslobođenje, 17.4.1992.,[broj 15743.]
žžž50185027
Oslobođenje, 17.4.1992.,[broj 15743.]
žžž50185028
Oslobođenje, 17.4.1992.,[broj 15743.]
žžž50185029
Oslobođenje, 17.4.1992.,[broj 15743.]
žžž50185030
Oslobođenje, 17.4.1992.,[broj 15743.]
Oslobođenje,27.4.1992.,[broj 15752.]

žžž50185031
Oslobođenje,27.4.1992.,[broj 15752.]
žžž50185032
Oslobođenje,27.4.1992.,[broj 15752.]
priredio:Kenan Sarač

fotografije:flickr ekranportal13

Trebinje : Peticija za ukidanje ezana

 

Objavio : STAV, 15. Aprila 2017.

žžž501833

Bošnjaci su iz Trebinja otjerani, džamije su bile sravnjene sa zemljom, od Begove kuće je napravljeno parkiralište, ali stanovitom Milošu Miloševiću smeta ezan s trebinjskih džamija, pa je pokrenuo peticiju „PROTIV puštanja na razglas hodžine vjerske službe u Trebinju”. Iako peticija za sada nema vidljiviju javnu podršku (niti osudu od za dijalog navodno jako raspoloženog vladike Grigorija) reflektira stanje aparthejda u kojemu se nalaze Bošnjaci u republici srpskoj.

Pročitajte tekst peticije:
„Posljednjih dana smo svjedoci vise nego glasnog zvuka hodžinih službi sa džamije u Trebinju, u Starom gradu. Ovaj zvuk je neuporedivo upadljiviji, glasniji i dugotrajniji nego sva crkvena zvona sa pravoslavnih hramova u Trebinju. Podsjećamo, u Trebinju je manje od 1% opredjeljenih za islamsku religiju, stoga smatramo da većina nije dužna trpiti ogromnu manjinu. Ograđujemo se od gušenja vjerskih sloboda, samo naglašavamo da 30000 ljudi nije dužno slušati propovijedanje vjere ogromne manjine. Mnogi naši sugrađani su poginuli u posljednjem ratu, upravo od bošnjačkih ruku na Treskavici, Goraždu, Nevesinju, Konjicu, stoga njihova djeca NISU DUŽNA da slušaju prethodno pomenute zvuke.Krivo bi nam bilo ako bi bilo ko shvatio ovo kao pokušaj širenja mržnje i zabrane vjerske slobode, jer svaki čovjek ima pravo da vjeruje u svog Boga, i najvažnije je da budemo ljudi, kao sto reče Patrijarh Pavle. Molimo Vas da potpišete peticiju i pomognete u ukidanju ovakvog vida maltretiranja građana Trebinja.“

izvor: Stav.ba

Đikan A.V. iz Višegrada prošetao Goraždem i TC “Bingo“ u Goraždu u majici sa likom đikana DM

žžž501818

13.04.2017.godine u 19,40 sati dežurnoj službi policijske stanice Goražde obratio se uposlenik zaštitarske agencije koja osigurava „TC Bingo“ koji se nalazi u ulici Rabite u Goražde i prijavio da se u navedenom objektu u djelu gdje se nalazi restoran nalazi jedno NN muško lice na sebi ima majicu sa uvredljivim nacionalističkim obilježijima. Na lice mjesta izašli su policijski službenici Uprave policije MUP-a BPK Goražde te lice A.V., nastanjenog u Višegradu, BiH, pozvali u službene prostorije radi obavljanja razgovora.Izvršeno je alkotestairanje gore navedenog lica gdje je utvrđeno prisustvo alkohola u organizmu 0,29 g/kg, a licu A.V., uručen je prekršajni nalog iz oblasti Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira zbog vrijeđanja vijerskih, nacionalnih i rasnih osjećanja građana u alkoholisanom stanju.

izvor:facebook

A Spectrum of Faith – knjiga u izdanju Drake Univerziteta, Des Moines, Amerika

A Spectrum of Faith

žžž501809žžž501810žžž501811žžž501812

Knjiga/udžbenik u izdanju Drake Univerziteta koja je svjetlo dana ugledala u četvrtak, 6. aprila 2017. godine u kojoj je opisana bosanska kula odnosno Islamsko-edukativni centar EZAN u Des Moines-u baš u pravom svijetlu te u kojoj je jasno i nedvosmisleno spomenut počinjeni genocid nad Bošnjacima. Ova knjiga/udžbenik biti će svojevrstan dokument koji će BiH i Bošnjake štititi od falsifikovanja i podmetanja lažne historije.

_ _ _ _ _

žžž501808

A Spectrum of Faith invites readers on a vivid pictorial journey into the diverse religious communities of greater Des Moines. Explore the south-side office park transformed into a Buddhist monastery or the Basilica in the city’s center named to the National Registry of Historic Places; discover the Hindu temple rising above the cornfields of nearby rural Madrid, or the mosque, temple or gurudwara tucked away in a neighborhood near you.

The book, a 134-page coffee-table-style paperback, is a culmination of more than two years of work by Drake students and faculty, as well as numerous academic courses, an editorial board, a local photographer, donors, community-involved committees, and an interfaith partner. Rich with stunning images, each chapter is a story of one faith community written by a student who spent several months immersed in that community. While the production of the book enhanced the skill sets and portfolios of students and faculty alike, the goal from the beginning was to bring the local diversity of religious faiths and their sacred spaces to light.

“One goal of this book is to make Iowans more aware of the rich diversity of religion in their state and how that diversity is a function of Iowa’s rich history of welcoming refugees and immigrants,” said Tim Knepper, professor of philosophy at Drake and editor of the book.

VIDEO:
A Spectrum of Faith – documentary

VIDEO:
A Spectrum of Faith: book teaser

FOČA, 13. april 2017. : Grupa fašistički nastrojenih mladića nije dozvolila projekciju filma “Makedonac”

žžž501807
Foča,13.04.2017. – Trg, pred projekciju filma

Dugo sam birao naslov za ovaj tekst. Da li BRUKA U FOČI ili FOČA još živi u 1992. U 21 stoljeću u Foči još uvijek stanuje fašizam.

Na samu projekciju je došlo 65 osoba… Kad je trebala da krene projekcija filma dođe grupa mladića fašistički, radikalno-četnički nastrojenih. Od projekcije filma nije bilo ništa…Na sreću dođe policija i profesionalno reagova i obavi posao.
Fašisti kažu ovo je naša drzava!!! Idite u Goražde i Sarajevo…Kažu što ste pobjegli, što niste branili Foču???!!!

žžž501804
Foča,13.04.2017. – Pozorište pred projekciju filma

A bilo je finih srba i jedva su čekali projekciju filma. Ovo sam čuo u sali. Ali? Ali? Ali?

Izdvojio bih jedan komentar, kao dokaz da oko nas postoje LJUDI, da LJUDI sa velikim LJ.
“Odoh večeras u pozorište da pogledam ovaj dokumentarni film, ustvari već sam ga gledala, ali imala sam veliku želju da upoznam ovog čovjeka tj. LJUDINU!!! Upoznah ga i mnogo sam sretna zbog toga, međutim, ubrzo doživjeh ogromno razočarenje, jer sam bila svjedok jedne ogromne nepravde prema ovom čovjeku. Nije mu dozvoljeno da prikaže film, a uz sve to doživio je jednu veliku neprijatnost u smislu vrijeđanja od strane… ne znam kako ih nazvati. Jednom riječju ostala sam BEZ TEKSTA…”

žžž501806
Foča,13.04.2017. – Pozorište – sve je bilo spremno za projekciju filma…

Nažalost u Foči još nije pobjeđen fašizam…ni u 21 stoljeću…

VIDEO:
Makedonac u Foči – bruka u Foči 13.04.2017.
https://www.facebook.com/kenan.sarac.39589/videos/425848367770086/

priredio:Kenan Sarač

fotografije:flickr ekranportal13

_ _ _ _ _

KOMENTARI

žžž501820

Da li smo postali grad u kom će neimenovane “grupe mladića” uticati na održavanje kulturnih dešavanja? I kakva je to grupa mladića, imaju li imena? Kakvi su im ciljevi? Mislim da je vijest štura, jer nam ne donosi te informacije.
Al Petrovic

Imas li ti ime? U pravu si, ali nemoj ovako!
Zarko Vreco

Aleksandar Petrović, drago mi je. Nešto sam loše rekao?
Al Petrovic

_ _ _ _ _

IZDVOJENO MIŠLJENJE

žžž501821

Синоћ је у нашем граду требао бити представљен документарни филм “Македонац”, у коме је ријеч о Амиру Реку, некадашњем официру ЈНА из Фоче који је у вријеме ратних дешавања на нашим просторима одбио да изврши “чишћење” српског села, што је свакако очекивана реакција сваког нормалног и моралног човјека било које вјере, без обзира на дате околности. Површно гледајући то заиста јесте промоција истинске људске вриједности. Међутим, у снимку из јануара 2017.год. приликом промоције овог истог филма,господин Амир све вријеме истиче неприпремњеност, невиност, храброст и чојство бошњачког народа наспрам бескрупулозности окоријелих четника како назива војнике Републике Српске. Наводи како су четници плански и организовано сравнили Фочу и Вишеград и док су ишли према Горажду ти исти четници су палили и убијали све што се креће, углавном нејач која им се налазила на путу. Говори о томе колико му је тешко јер није подигнута ни једна оптужница против џелата (Срба) у Горажду, а неки Бошњаци су оптужени јер су можда неком опалили шамар. Притом, господин Амир нигдје не помиње српско страдање на тим истим просторима. Нигдје не помиње најстрашније страдање 56 мјештана Горње Јошанице, од којих вечина дјеце и старијих. Најмлађа жртва имала је 2 године. На најбруталнији начин су убијени клањем, мучењем, силовањем и одсијецањем дијелова тијела. Ни после 19 година починиоци нису одговарали. О томе не прича господин Амир.
Да је ријеч о човјеку који у филму објективно говори о страдању и једног и другог народа, који једнако издиже морал и храброст појединаца и са једне и са друге стране, Фочаци би то препознали и масовно подржали.
Нажалост дошла су времена кад се херојима називају дезертери и они који су одбили да почине злочин, а истински хероји у невјерици ћуте…

žžž501819

fb Milan Jokanovic

_ _ _ _ _

žžž501822

_ _ _ _ _

VIDEO:
Gorostasi sabura i patriotizma – Amir Reko i Arif Ahmetašević

KOMENTAR ISPOD OVOG VIDEA NA YOUTUBE

žžž501823

Међутим, у снимку из јануара 2017.год. приликом промоције
овог истог филма,господин Амир све вријеме истиче неприпремњеност,
невиност, храброст и чојство бошњачког народа наспрам бескрупулозности
окоријелих четника како назива војнике Републике Српске. Наводи како су
четници плански и организовано сравнили Фочу и Вишеград и док су ишли
према Горажду ти исти четници су палили и убијали све што се креће,
углавном нејач која им се налазила на путу. Говори о томе колико му је
тешко јер није подигнута ни једна оптужница против џелата (Срба) у
Горажду, а неки Бошњаци су оптужени јер су можда неком опалили шамар.
Притом, господин Амир нигдје не помиње српско страдање на тим истим
просторима. Нигдје не помиње најстрашније страдање 56 мјештана Горње
Јошанице, од којих вечина дјеце и старијих. Најмлађа жртва имала је 2
године. На најбруталнији начин су убијени клањем, мучењем, силовањем и
одсијецањем дијелова тијела. Ни после 19 година починиоци нису
одговарали. О томе не прича господин Амир.
Да је ријеч о човјеку
који у филму објективно говори о страдању и једног и другог народа, који
једнако издиже морал и храброст појединаца и са једне и са друге
стране, Фочаци би то препознали и масовно подржали.
Нажалост дошла
су времена кад се херојима називају дезертери и они који су одбили да
почине злочин, а истински хероји у невјерици ћуте.
АМААР МАГАРЕСКУ8 hours ago

Očito su Milan Jokanovic i АМААР МАГАРЕСКУ jedna te ista osoba.

Slučaj Ustikolina

žžž501798

piše: Kemal Zukić

Najstarija džamija u BiH bila je ona u Ustikolini. Četnici su je raznijeli ogromnom količinom dinamita da su komadi letjeli i 200 metara uokolo. Džematlije su se spremale za obnovu, ali je problem bio što je to izuzetan spomenik kulture i što mora biti rekonstruirana identično kakva je bila. U tom skanjivanju samoformirana je jedna grupa inžinjera: Hamidović, Omerbašić, Mulabegović, i Isanović. Obavijestili su nas u CIA da žele da rekonstruiraju džamiju u Ustikolini i da će sami prikupljati donacije. Upozoreni su da se donacije moraju prikupljati i trošiti krajnje transparentno, a da novac mora ići preko podračuna Medžlisa Goražde. Nikad nisu dali finansijski izvještaj. Postoje indicije da su prikupili najmanje 100.000 KM. Izgradili su imamsku kuću, uradili projekat i koristili studente da prikupljaju po livadama komade kamenja za koje je Hamidović pretpostavljao da su dijelovi džamije. Na džamiji stvarno nije urađeno ništa. Pojavili su se u CIA noseći projekat i uporno ga utrpavali nama. Odbijali smo da budemo njihovi kuriri. U Muftijstvu i Medžlisu Goražde nerado su uzeli taj projekat koji oni nisu naručili. Ovlaš sam pregledao projekat. Bio je tipičan projekat urađen od ljudi koji nemaju veze sa gradilištem, pun je nepotrebnih i sumnjivih detalja, a nedostaje mnogo toga po čemu se objekti izvode. Negdje pri kraju ove akcije kod nas u CIA došla je grupa džematlija Ustikoline. Bili su ogorčeni. Neko skuplja i troši novac na ime njihove džamije. Smirivao sam ih koliko se moglo. Kako su htjeli odmah početi radove, jer im džamija treba za namaz, a ne kao spomenik, molio sam ih da prave novu džamiju na drugom mjestu, a staru rekonstruiraju precizno, što će dugo trajati. Odbili su. Uskoro je izbila afera. Amra Hadžimuhamedović i Hamidović nadigli su dreku da se džamija gradi pogrešno i da će joj oni ukinuti status spomenika. Posebno je munara neoprostivo mnogo odstupala od originala. Kasnije će dejtonska Komisija organizirati izložbu o obnovi spomenika na kojoj je glavna zvijezda u najnegativnijem smislu bila obnova džamije u Ustikolini. To je negiralo mnogo toga dobrog što je urađeno u obnovi. Hajka se nastavlja tako što je Amra izjednačila nedavno podignute križeve na starom gradu Stocu sa ovom džamijom i insistirala da se oboje poruši. Ne pada mi ni na kraj pameti da branim greške u Ustikolini, ali insistiranje da se ruši tek obnovljena džamija, nakon hiljadu srušenih u agresiji, pokazuje koliko je ta žena nerazumno stvorenje. To bi izazvalo novi rat, ali međubošnjački. Sami sebi radimo o glavi u očajno teškoj situaciji u kojoj smo možda najugroženiji mali narod na planeti i čija je baština svakako ugroženija od bilo koje druge.

Kemal Zukić

žžž501799žžž501800žžž501801žžž501802

žžž501797

FOČA 25 godina poslije : Enisina priča

žžž501772

Enisa Salčinović je Fočanka koja se sjeća, i nakon 25 godina, prve ispaljene granate koja je pala u Foči. Živjela je u porodičnoj kući u fočanskom naselju Aladža. Radila je u lokalnoj bolnici. Prisjeća se da je tog kobnog 7. aprila 1992. godine pozvana da dođe na posao, jer je, kako kaže, u gradu nastao haos.

-Vratila sam se s posla oko pola jedan. Izašla sam ranije jer sam vidjela da situacija na poslu nije dobra. Kada sam došla kući, zatekla sam dvije porodice iz komšiluka koje su došle jer je naš podrum bio dobro ukopan u zemlju. Sjećam se dobro prve granate koja je pala u 17:25 sati. Tada nas je u podrumu bilo osamnaestero. Prva granata je pala na srednjoškolski centar. Treća granata je pala u naše dvorište – prisjeća se Enisa uz duboke uzdahe.

U ranu zoru 8. aprila Enisa je ponovo otišla u bolnicu, u nadi da će u njoj naći sigurno utočište za svoju porodicu. Međutim, poslije se ispostavilo da u Foči više nije bilo sigurnog mjesta za Bošnjake.

-Kada je Foča pala, 18. aprila, suprug je pokušao da ide iz Foče u Goražde. Uhvatili su ga pred bolnicom kada je krenuo, misleći, putem spasa. Nisu tada samo njega zatvorili, nego sve muškarce koji su bili u bolnici, a nisu bili Srbi. Sve su ih odveli u Kazneno-popravni dom (KPD) Foča. Jedino su tada bili pošteđeni, svih tih golgota, tadašnji direktor bolnice Reuf Tafro i rahmetli Fadil Kučuk – priča Enisa, drhtavim glasom, jer u nastavku njene priče saznajemo najstrašnije golgote koje je prošla u Foči te 1992. godine.

-Otišla sam 14. maja da posjetim supruga u zatvoru. Tada sam vidjela doslovno pola čovjeka, čije je lice bilo sive boje. Nisam mogla vjerovati da je to on. Tada smo razgovarali doslovno pet minuta, a njegove zadnje riječi bile su: Bježi, Enisa, iz ovoga grada i ne osvrći se ni na koga – prisjeća se Salčinović, čije svjedočenje prekida snažan plač.

Dani pakla su se nastavili. Enisa je ubrzo prebačena u logor u sportskoj dvorani „Partizan“ u Foči.
-Zatočena sam krajem jula u „Partizanu“. Tu nisam dugo ostala. Goru sam torturu i silovanje proživjela u stanu svoga oca, u koji sam se preselila izlaskom iz bolnice. Tamo su me zatočili Bijeli orlovi. Bila sam žrtva silovanja. O onome što sam vidjela u logoru „Partizan“ ne mogu ni da pričam. Tu su majke gledale kako im siluju kćerke, a nisu imale moć da to zaustave – priča nam Enisa ne krijući suze i bol koju i dan-danas nosi sa sobom.

Zločinac koji je njoj najviše boli nanio bio je radni kolega njenog supruga. Nikada nije doveden pred lice pravde, a Enisa smatra da nikada i neće. Upoznala je Tužilaštvo BiH i navela njegovo ime, ali pravda ga nikada nije stigla.

Ova dama, koja danas ponosno korača, ne želi da šuti o onome što je preživjela. Jednom prilikom je rekla kako bi voljela da sunce nikada ne zađe, jer kada se smrkne, i njene misli su jednake noćnoj tami.

-Sada bih voljela da dan traje 22 sata, a ona ostala dva sata bih spavala, jer toliko moji snovi traju. Nikada, ali nikada, nijedna žena koja je prošla najgore zlo u ratu neće moći spavati, niti o lijepim stvarima razmišljati. Ne samo žene koje su iz Foče, to se dešavalo ženama iz Rogatice, Višegrada… – priča Enisa, koja je iz Foče izašla 13. augusta 1992. godine. Iz „Partizana“ ju je izveo bivši radni kolega iz bolnice.

-Prepoznao me u logoru. Izveo me iz grupe žena i naredio da izađem s njim. Izveo me je izvan dvorane, u neki sokak, a onda mi je rekao: Ja ti više ne mogu pomoći. Vratila sam se u stan svoga oca, odakle sam, nekoliko dana kasnije, uspjela pobjeći na slobodnu teritoriju – ispričala je Enisa.
Enisa se od mnogih drugih razlikuje jer glasno govori o onome što joj se desilo. Kako kaže, nema čega da se stidi. Trebaju se stidjeti samo oni koji su to počinili.

-Podstaklo me je mnogo stvari da govorim javno o ovome, a najviše negiranje Republike Srpske i Srbije svega onoga što se nama desilo. Kako da ne progovorim kada neki negiraju postojanje logora i silovanje žena. Neki tvrde kako smo se same ubijale, silovale… Kako neko može biti toliko bezobrazan. Ja hoću u lice da kažem i evo, stala sam da im kažem da ne govore istinu, da su bezobrazni. Dovoljno su nas potcjenjivali, pljuvali nas i oni nisu jednostavno željeli da budemo žene, majke… Njihova želja je bila da budemo ništa. Ja nisam mogla da šutim i da sjedim skrštenih ruku i da gledam taj bezobrazluk koji su oni sve vrijeme isticali – poručuje Enisa, žena koja je poslala jasnu poruku svim žrtvama koje se danas stide i šute o zločinama koje su preživjeli.

-Treba u životu dići glavu i glas. Reći istinu i služiti se njom. Jer istina uvijek pobijedi i ona ispliva. Istina će donijeti mir u naše duše i u našoj zemlji.

_ _ _ _ _

genocid u Foči _ 4705
LOGOR Partizan

Tokom posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini procjenjuje se da je silovano između 20.000 i 50.000 žena. Dvadeset godina nakon tih zločina u BiH još uvijek ne postoji registar o prezicnom broju žrtava, a samo nešto više od 700 žena ostvarilo je status civilne žrtve rate.

Država ne poduzima gotovo nikakve mjere kako bi žrtvama olakšala suočavanje sa posljedicama zlostavljanja. Pomoć im pruža tek nekoliko nevladnih organizacija. Jedna od njih je Medica Zenica, koja je ovih dana obilježila dva desteljeća postojanja. Tim povodom u Zenici je održana konferencija pod nazivom „Djelujući ka dostojanstvu – 20 godina borbe za dostojanstvo onih koji su preživjeli ratna silovanja“.

Tisuće žena koje su silovane u Bosni i Hercegovini i danas čekaju kažnjavanje počinitelja tih zločina. Neka od njih počele se i javno govoriti o tome što im se dogodilo početkom devedesetih godina. Svoju priču bosanskohercegovačkim medijima, prije godinu dana, ispričala je 59-ogodišnja Enisa Salčinović iz Foče. Silovana je 1992. godine u fočanskom logoru Partizan:

„Zamislite kad u Partizanu ne čuje se ni plač djece. Zamislite kako izgleda kad dušmanin siluje pred majkom kćerku, a vi to morate stojeći da gledate i ne možete da joj pomognete.“

Enisa danas živi u Sarajevu. U rodni grad se ne želi vratiti:

„Ja sam kroz moju priču i kroz moje svjedočenje željela da zločinci budu kažnjeni, da se prepoznaju, da makar ne mogu mirno spavati – jer ja ne mogu mirno da spavam, pa želim ni oni da mirno ne spavaju.“

_ _ _ _ _

genocid u Foči _ 4701
Koncentracioni logori u Foči

Sarajevo, 20 years on
The Telegraph, 08 Apr 2012
By Kim Willsher
For the first time in two decades, our award-winning reporter returns to the Bosnian city – and hears how the pain of a brutal conflict still remains.

Enisa Salcinovic is telling a story. It is one she has told many times before, but her hands are shaking and tears roll down her cheeks as if it happened yesterday. It is a story of war, of killings and rape, of hatred and despair; of the evil people can do to fellow human beings. It is a story of Bosnia.
This weekend, the Bosnian capital of Sarajevo is marking the 20th anniversary of the start of the 44-month siege that came to symbolise the most bloody conflict in Europe since the Second World War. It was sparked by the disintegration of what was Yugoslavia. By the time it ended in an uneasy truce in 1995, it had claimed an estimated 100,000 lives and left around 2.2 million people dispossessed.
Today, 17 years after the shelling and sniping stopped, the pain has continued for women like Enisa. “It doesn’t go away, however many times I tell my story,” she says, weeping in a café near her home in the Dobrinja district of Sarajevo. “Even now I find myself thinking, how could it have happened? How could such hatred, such violence have risen up to consume us all?”
In April 1992, Enisa, a hospital administrator, her electrician husband Nusret and their two young daughters were living in Foca, a river valley town in eastern Bosnia. One day, without warning, local Bosnian Serbs began rounding up thousands of Muslim and Croat civilians, as they were to do across the country. Much later, it would be given a name: “ethnic cleansing”.
Nusret was among those taken away. A few days later, Enisa was visited by one of his colleagues. The man, a Bosnian Serb, had not come to commiserate. Instead he raped her. He then told the terrified woman he would be back in a few days and warned her not to leave home or he would hunt her down and kill her.

Over the next few months, the man repeatedly raped her in the family home, often with her children and elderly parents in the next room. In August, Foca’s Muslims were told to leave.
Enisa never saw Nusret again. Later, she learnt he had been shot by his captors and his body dumped in the Drina river. “He was on a bus being moved somewhere. They stopped by a bridge and took off 24 men, one of them my husband. He knew he was going to die. He told a relative, ‘Give my wife and my children a kiss from me,’” says Enisa, now 58. “The river rose, the river fell. We never found him.”
At the start of 1992, Sarajevo was a cosmopolitan, cultured and ethnically diverse city, home to around 400,000 people. In April that year, Bosnian Serb forces – led by Radovan Karadzic – took to the hills surrounding the capital and cut it off from the world for three times longer than the siege of Stalingrad.
From vantage points overlooking the city, the Bosnian Serbs attempted to pound Sarajevo into submission with mortars and shells. The average number of shells launched daily on the mainly civilian population was 329. On the worst day – July 22 1993– 3,777 fell.
Crowds foraging the almost-bare market stalls for food, or queuing at water standpipes, were easy targets. A football match was hit, killing 15; a water queue hit, killing 12; and at Markale marketplace in February 1994, a shell killed 68 civilians.
Snipers, who could pick off a child walking hand-in-hand with his grandfather at 500 metres – and did – terrorised the local population. Death came in many guises. The sub-zero winter temperatures took their toll on a weakened population without water, electricity and little, if any, food. Desperate Sarajevans cut down almost every tree in the city and dug up bushes to burn to stave off the cold. When there was no plant life left, they burnt their books and their furniture.
Hardly a family emerged from the war unscathed. In a small park by the main road running through Sarajevo, there is a memorial to the children who were killed. Name after name is engraved on seven turning cylinders: Aldin Sipovic 1992-1993; Mirza Parla 1983-1993; Damir Mekic 1988-1992… the list goes on. In the spring sunshine, an elderly woman approaches the monument, kisses her middle and index fingers and touches the cylinder. As she stands, head bowed, the sound of the water in the fountain seems to drown out the traffic.
In 1992, Marina Emersic, then 31, and her sister Mirna, 23, lived in a tower block just 100 yards from the front line. At the entrance to their estate in 1992 someone had written, “Welcome to hell”. That year, they invited me to stay with them, offering a mattress in the hallway. “It’s the safest place,” they assured me. The term “safest” was relative: the inside walls of the flat were peppered with holes where shrapnel from the shells crashing down outside had passed straight through, and sometimes out the other side of, the building.
Every day Marina braved what became known as “snipers’ alley” to reach her office in the accounts department at the Holiday Inn, home to visiting journalists. In the beginning everyone ran. Towards the end, weary and despairing at what had become a living death, Sarajevans would walk, leaving their fate to chance and the mood of the Bosnian Serbs that day.
“I try to think of happier times, the things we laughed about, and not the bad days,” says Marina, who still lives in the same flat and shared a lunch with me last week. “But even today when I see a table full of food, I thank God there is something to eat.”
It took her sister Mirna, who now lives in Germany, years to get over the trauma and guilt of seeing her father injured by a shell that fell just feet from the apartment, and being so paralysed with fear that she was unable to run for help. “I will never forget that. Never,” she says. “He was lying there bleeding and I could not move.”
During the siege, everyday items – soap, toothpaste, cosmetics – became luxuries. For Mirna, pizza and sweets were the stuff of dreams. During one visit, I brought Marina and Mirna some chocolate. Later, I discovered they had argued all the way home about whether to eat it en route or save it to share with family and neighbours. “But what if we are shot and killed on the way home? Then we will never have tasted the chocolate,” argued Mirna.
When the war ended in 1995, Bosnia was divided into three areas representing the country’s warring factions: the Bosniaks, the Croats and the Serbs. Today, representatives of all three have a say in running the country. Since they mostly disagree, the result is often paralysis.
Yet there is a glimmer of hope in the absence, on the surface at least, of outright hostility between the previously warring factions. Some complain of discrimination against the now-minority Bosnian Serbs and Bosnian Croats, but no one I spoke to was anything other than conciliatory. There is anger and frustration – particularly at the rampant unemployment – and accusations of official corruption, but no hatred; at least none that is openly expressed. It is as if everyone is aware where hatred took them to 20 years ago.
Few of the Serbs who fled Sarajevo, crossing to the side of the besiegers, have returned, and for those like Maja Kraljavca, 34, who lost their homes, there has been little closure. In a shanty settlement in Lukavica, an area of what used to be known as Serb Sarajevo, Maja and her two children, Radomir, five, and Elena, 12, live in a tin-roofed former army barracks. Maja was 14 when the war broke out and her parents fled their home. The family, like around 100,000 others displaced by the war, has been waiting to be rehoused ever since.
“What kind of a life is this for my children? Before the war, when I was at school, we were all together – Serbs, Muslims, Croats – and nobody cared who was who. Now look what they have done. I am a Bosnian Serb, but I hate them for what they did. I have never had a normal adult life. That is all I want.”
In Sarajevo, the rare signs of reconciliation between the communities are hindered by high unemployment and poverty. There was widespread astonishment last week when soldiers from both sides, many of whom had been trying to kill each other 20 years ago, gathered in Sarajevo to complain about having their pensions cut. “It was nothing personal, even then, it was political,” said one Bosnian Serb, in army fatigues. “Now we are all poor and all in the same boat.”
On Friday, in a moving tribute, 11,541 empty chairs were laid out in the centre of Sarajevo to symbolise the dead and the missing. In the middle were row upon row of smaller chairs, some decorated with flowers, soft toys or messages, to commemorate the lost children.
For Enisa Salcinovic, her story and the story of Bosnia has to be told, and retold, no matter how painful. It is the only way to ensure the slaughter and suffering were not in vain.
“Even now I cannot understand how people we lived with all our lives, our neighbours, turned on us and wanted to make us disappear,” she says. “All we can do is educate our children to make sure they never have to go through what we did. But I still lie awake at night thinking, how did this happen? Where did this hatred come from?”

Kim Willsher / The Telegraph, 08 Apr 2012
_ _ _ _ _

foca-1992-bol-kao-nekad-boli-isto-i-sad

Zvuk sirene probudio je Fočake u ranu zoru 7. aprila 1992. godine. Ubrzo se proširila vijest da su Arkanovi tigrovi, paramilitarna jedinica koju je predvodio zločinac Željko Ražnjatović Arkan, napala je policijsku stanicu. Sirena za uzbunu značila je i početak pokolja, ubistava, silovanja i progona Bošnjaka iz tog dijela Bosne i Hercegovine.
Foču su tog dana tukli pješadijom i teškom artiljerijom postavljenom na brdima iznad grada. Prve mete su bila naselja u kojima su živjeli Bošnjaci, i to prije svih Donje Polje, Aladža i Čohodor Mahala. U to vrijeme se pokušalo zaustaviti divljačko ponašanje paravojnih snaga.
U strašnim zločinima koji su počinjeni u ovome gradu na Drini i Ćehotini ubijeno je 3.000 građana, Bošnjaka. 1.000 ljudi se još vode kao nestali, iako je jasna njihova sudbina nakon 25 godina.
Za zločine počinjene u Foči izrečeno je svega osam zatvorskih kazni. Na najdužu kaznu zatvora osuđen je Gojko Janković, 34 godine, zatim Dragoljub Kunarac na 28, presuđeno je i Neđi Samardžiću na 24 godine zatvora, te Radomiru Kovaču na 20 godina kao i Radovanu Stankoviću.Nešto manje kazne, po 12 godina, dobili su Zoran Vuković i Milorad Krnojelac, a Dragan Zelenović je prizano krivicu i osuđen je na 15 godina zatvora.

_ _ _ _ _
Enisa je član SULKS – Savez Udruženja Logoraša Kanton Sarajevo.
Sekcija Žena logorašica koja djeluje unutar Saveza logoraša kantona Sarajevo je nevladina asocijacija koja okuplja žene koje su zbog agresije na BiH bile prisilno odvedene i internirane u logore. Sekcija broji oko 1000 članica od čega je oko 60% sa prostora Istočne Bosne: Foča, Rogatica, Rudo, Višegrad, Čajniče a oko 40% sa područja Kantona Sarajevo. Nažalost većina njih je prošla najgore moguće torture psihofizičkog i seksualnog zlostavljanja i silovanja, što je ostavilo trajan pečat na njihovu mentalnu i fizičku konstituciju. Nijedna žrtva nije ostala bez posljedica:te posljedice uključuju sniženi samopouzdanje, sniženo samopšoštovanje, anksioznost, depresiju, noćne more, stid, krivnju, oslabljen identitet žrtve.Nailazimo na osobe izmjenjene personalnosti, koja sebe doživljava trajno izmjenjenom,oslabljenom i slabe su nade da će ikada više moći funkcionirati u skladu sa svojim spolom i svojom ulogom u familiji i društvu.

Savez Udruženja Logoraša, Kantona Sarajevo

_ _ _ _ _

agencije/internet

vidjeti još:

Enisa Salčinović, preživjela žrtva logora “Partizan” u Foči (foto i VIDEO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/01/enisa-salcinovic-prezivjela-zrtva-logora-partizan-u-foci-foto-i-video/

Enisa Salčinović, preživjela žrtva logora “Partizan” u Foči (VIDEO)
Enisa Salčinović, preživjela žrtva logora “Partizan” u Foči (VIDEO)

FOČA:STRADANJE FAMILIJE SALČINOVIĆ IZ ALADŽE (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/02/focastradanje-familije-salcinovic-iz-aladze-foto/

Enisa Salčinović, preživjela žrtva logora “Partizan” u Foči
Enisa Salčinović

“E-GRUNT” IZAZVAO PANIKU MEĐU BH. DIJASPOROM

 

piše:Zlatko Tulić
Nedavno je završen proces digitalizacije zemljišnoknjižnih podataka u FBiH te su oni dostupni na internetu. Realno, korak naprijed u informatizaciji zemljišnoknjižnih podataka zabrinuo je jedan dio populacije iz dijaspore.

E-GRUNT IZAZVAO PANIKU MEĐU BH. DIJASPOROM

Porez na imovinu

Naime, objavljeni podaci vezani uz vlasništvo nad nekretninama dostupni su i poreznim upravama brojnih zemalja te mogu izravno utjecati na provjeru prijavljenih poreznih osnovica koje bh. građani imaju, a time i realno prikazanih obveza.

Informacijski sustav “e-Grunt” mogao bi biti i razlog manjeg priljeva novca bh. dijaspore u BiH. Takvo mišljenje dijeli Haris Lizde, financijski savjetnik iz Rotterdama. Prema njegovim riječima, nitko ne misli da ovaj važan projekt nema pozitivne refleksije na cjelokupno društvo u BiH, tako i na bh građane koji žive diljem svijeta. Sada će bez većih problema moći provjeriti vlasničko stanje svoje imovine. “Ipak, činjenica je da dotiče bh. dijasporu i na mjestu koje je, usuđujem se reći, posebno osjetljivo i problematično, a to su porezne i slične obveze. Nije pretjerivanje ako kažem da bh. dijaspora neuredno prijavljuje svoju imovinu u BiH na poreznim karticama u zemljama gdje živi”, kaže Lizde. Za razliku od poreznog sustava u FBiH, svaka razvijena zemlja poznaje porez na imovinu i svaki građanin, ne državljanin nego baš građanin, stanovnik te zemlje, dužan je plaćati porez na imovinu koju posjeduje bez obzira na to gdje se nalazi. Mali broj bh. građana je prijavljivao imovinu koju ima u domovini, a zna se da ona nije mala.

Udar na socijalu

Sada će svaka od tih zemalja moći jednostavno, koristeći “e-Grunt”, provjeriti imovinu osoba iz BiH koje žive vani, a njihovih poreznih obveznika.

Najveći problem mogla bi biti socijalna primanja koja osobe starije od 65 godina, djeca i nezaposleni imaju. Najčešći uvjet za primanje socijalne pomoći jest taj da osoba nema imovinu. Netko tko ima vlastiti stan ili kuću, 30 duluma zemlje i slično, ne može biti socijalni slučaj. Svako slično socijalno davanje može biti predmet retroaktivne provjere. Ranije su to u Nizozemskoj radili mirovinski zavodi, provjeravajući imaju li i oni koji imaju mirovinu ili neko socijalno primanje tu neprijavljenu mirovinu u BiH. Podaci koje su dobivali od Federalnog zavoda MIO znali su poslužiti kao osnova za pokretanje procesa koji su okončavani desecima tisuća eura koje su morali vratiti. •

Večernji list, objavljeno:11.2.2017

Foča : Veliko groblje (Aladžanski park)

Aladža džamija i Veliko groblje _ 4611

“Pored Aladže nalazi se mezarluk oko 14.000 m2, poznat kao Veliko groblje. U poslijeratnom periodu 1956. godine vladajuća struktura na jednoj od svojih sjednica proglasila je ovo groblje gradskim parkom. Naravno, saglasnost sopstvenika Odbora Islamske zajednice ni muslimana Foče nije tražena. Grobovi su poravnati. Ostalo je nekoliko starih velikih nišana, napravljene su staze, klupe i tako je nestalo Veliko groblje, jedan od elemenata identiteta Bošnjaka”, (Faruk Muftić, Foča: 1470-1996, Sarajevo, 1997, str. 132).

Aladža džamija i Veliko groblje _ 4610
“…U neposrednoj blizini tih spomenika, samo nešto niže i također uz samu ulicu pokraj Ćehotine, stajala je do 1953 jedna druga nekropola, zvana Šehitluk, sa sedam očuvanih nadgrobnih spomenika,… “( Alija Bejtić, Povijest i umjetnost Foče na Drini, Naše starine, Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, IV, Sarajevo, 1957, str. 44.)
“Idući od mosta preko Ćehotine prema Aladži postojale su, sve do 1953. godine, još dvije nekropole sa starim nišanima ‘Od Fetha’ od kojih se jedna nazivala ‘Šehitluk’. Tu su bili najstariji fočanski nišani izvedeni u formi obeliska ili pak sa turbanima vrlo jednostavne obrade, na kojima su bili isklesani: lukovi, strijele, polulopte, mačevi, polumjeseci, a na nekima su postojali i enamluci. Većina tih nišana je uništeno pretvaranjem ovog dijela u parkovsku površinu. Sedam takvih pari nišana, gdje se i danas nalaze, in situ ”, (Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga 2, Istočna i centralna Bosna, 3. izdanje, Sarajevo, 1998, str. 41).

 

priredio:Kenan Sarač

_ _ _ _ _

Natpis na Aladža džamiji u Foči iz 1550./51. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/natpis-na-aladza-dzamiji-u-foci-iz-1550-51-godine/

Aladža džamija u Foči, Bosna i Hercegovina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/aladza-dzamija-u-foci-bosna-i-hercegovina/

Aladža Moschee in Foča,Bosnien-Herzegowina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/aladza-moschee-in-focabosnien-herzegowina/

Foča : Veliko groblje (Aladžanski park)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/foca-veliko-groblje-aladzanski-park/

_ _ _ _ _

VIDEO:
Foča, 18.04.1990. – Aladža džamija – ikindija namaz…

Foča i Aladža džamija

_ _ _ _ _

vidi još:

FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1918. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/02/foca-historija-sta-nam-kazuje-fotografija-nastala-oko-1918-godine/

SEDAMNAEST FOČANSKIH DŽAMIJA (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/sedamnaest-focanskih-dzamija-foto/

Historija Foče : MEĐURJEČKA DŽAMIJA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/07/historija-foce-medurjecka-dzamija/

Mustafa-pašina džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/mustafa-pasina-dzamija-u-foci/

Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime (sa fotografije)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime-sa-fotografije/

Džamija Hasana Nazira – Aladža džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/dzamija-hasana-nazira-aladza-dzamija-u-foci/

Foča:Šehova džamija (Kadi Osman-efendijina džamija)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/22/focasehova-dzamija-kadi-osman-efendijina-dzamija/

IZ HISTORIJE FOČE:TRI DŽAMIJE O KOJIMA SE NE PRIČA I NE PIŠE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/12/iz-historije-focetri-dzamije-o-kojima-se-ne-prica-i-ne-pise/

Careva džamija u Foči – džamija Sultan Bajazid II Valije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/careva-dzamija-u-foci-dzamija-sultan-bajazid-ii-valije/?preview_id=19862&preview_nonce=8513ba369c

Foča:Slovo o Aladži
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/06/focaslovo-o-aladzi/

VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/

Aladža džamija u Foči – ubijanje i uzdizanje monumenta islamske arhitekture
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/aladza-dzamija-u-foci-ubijanje-i-uzdizanje-monumenta-islamske-arhitekture/

Faruk Muftić:VAKUF ATIK ALI-PAŠINE DŽAMIJE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/28/faruk-mufticvakuf-atik-ali-pasine-dzamije-u-foci/

FOČA:Nemaran odnos prema džamiji i medresi Mehmed–paše Kukavice
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/10/focanemaran-odnos-prema-dzamiji-i-medresi-mehmed-pase-kukavice/

FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/

FOČA:Historijsko područje – Čaršija u Foči proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/focahistorijsko-podrucje-carsija-u-foci-proglasava-se-nacionalnim-spomenikom-bosne-i-hercegovine/

FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/

IZ HISTORIJE FOČE : FOČANSKE DŽAMIJE (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-focanske-dzamije-foto/

FOČA:NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU U NOĆI SA 01.01.2016. NA 02.01.2016.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/02/focanapad-na-carevu-dzamiju-u-noci-sa-01-01-2016-na-02-01-2016/

HISTORIJA FOČE : KATOLIČKA CRKVA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/historija-foce-katolicka-crkva-u-foci/

Aladža džamija u Foči, Bosna i Hercegovina

Aladza dzamija _ 07.03.2017. _ 007

Aladža džamija nalazi se na desnoj obali rijeke Ćehotine, oko 1,5 km daleko od ušća Ćehotine u Drinu, uzvodno od Gornjeg mosta, blizu stare fočanske čaršije i centra grada smještenog u prirodnom trougaonom prostoru kog formiraju rijeke Drina i Ćehotina.
Aladža džamija sa jugozapadne strane je ograničena ulicom A. Fetahagića i rijekom Ćehotinom; sa sjeverozapadne strane velikim parkom koji je do početka 60. godina 20. vijeka bio u sastavu harema Aladža džamije; a sa jugoistočne strane mahalom Aladža.
U sastavu kompleksa nalazili su se džamija, turbe, šadrvan, grobni sarkofazi i nišani. Kompleks Aladža džamije nalazio se na parceli površine 1649 m2, bio je ograđen kamenim zidom, imao je dvije ulazne kapije i česmu orijentisanu na ulicu A. Fetahagića.

Aladza dzamija _ 07.03.2017. _ 012
Historijski podaci
Nastanak i razvoj srednjovjekovnog bosanskohercegovačkog naselja Hoča (Hotča)(2) bili su zasnovani, prije svega, na geografskom položaju mjesta na dvije rijeke, Drini i Ćehotini, odnosno njegovoj lokaciji na trasi Dubrovačkog druma(3) koji je povezivao Dubrovnik sa Moravsko-vardarskom kotlinom i centralnim prostorom Balkanskog poluostrva.
Trasa Dubrovačkog druma ostala je prepoznatljiva u matrici ulične mreže Foče(4) u Prijekoj čaršiji, koja se nalazi u tangentnoj zoni Pazarišta (Trgovišta(5)), lokaliteta na kom je nastala Hoča (Hotča) u srednjem vijeku(6).
Srednjovjekovna Hoča (Hotča) je prolazila kroz različite faze graditeljsko-urbanističkog razvoja, od otvorene karavanske postaje (plateja), trgovišta do gradskog naselja. Zbog svog prirodnog položaja između rijeka Drine i Ćehotine, ovaj grad nije bio utvrđen, a gradom je, neposredno prije turskih osvajanja, gospodario posljednji srednjovjekovni hercegovački vladar Stjepan Kosača(7) iz porodice Kosača(8). Kao završna tačka puta preko Čemernog i Sutjeske, po svom položaju Foča je bila predodređena za veće tržište i karavansku stanicu. Ljudi iz Foče počinju da se bave trgovinom, prvenstveno sa Dubrovčanima(9). Domaći trgovci su bili najaktivniji u Foči, gdje ih je bilo najviše (82) (10), a prema intenzitetu zaduženja(11) kod dubrovačkih trgovaca u periodu između 1396. i 1453. godine, odmah su poslije trgovaca iz Prače i Drijeva. Upućeni poslom jedni na druge, fočanski trgovci se udružuju i zajednički zadužuju(12) kod dubrovačkih trgovaca(13), a često poznatiji trgovci bivaju jemci novim trgovcima. U Dubrovnik su isporučivali stočarske proizvode i vosak, a u istočnu Bosnu uvozili tkanine(14). Velika količina tkanina koje se uvoze svjedoči o privrednoj razvijenosti srednjovjekovne Foče, kao i potrebama i kupovnoj moći njenog stanovništva. Prisustvo dubrovačkih trgovaca u Foči povećava značaj samog mjesta(15), koje u 15. vijeku postaje najveće trgovačko središte istočne Bosne, a u Foči rade i dubrovački zlatari(16). Pojedini trgovci posluju sa kapitalom koji prelazi iznos od 1.000 dukata(17). Trgovci često putuju, mijenjaju mjesta boravka, posluju istovremeno u dva mjesta(18), povezuju se sa trgovcima iz drugih mjesta zajedničkim poslovima(19) i time unapređuju trgovinsku razmjenu pojedinačnih mjesta izvodeći ih iz tradicionalne izolacije. U Foči su se skupljali viškovi žitarica proizvedeni u regiji, trgovalo se voskom, kožom i ostalim stočarskim proizvodima, a od zanata krojački se pominje kao “veoma raširen među domaćim ljudima”(20). Puni procvat ovo naselje doživljava u doba turske uprave(21), naročito u periodu od druge polovine 15. vijeka do kraja 16. vijeka, i u tom periodu se transformiše(22) od kasabe do šehera i važnog administrativno-upravnog centra u Hercegovini(23).

Aladza dzamija _ 07.03.2017. _ 011
Grad se ne širi koncentričnom izgradnjom oko srednjovjekovne Hoče, ali se izgrađuje planski, prilagođavajući se topografsko-morfološkim uslovima i mogućnostima izgradnje na obje strane rijeka i potoka. Izgradnjom prvih šest(24) mahala(25) definiše se gradski prostor Foče i daju smjernice za širenje naselja na obje strane rijeke Ćehotine i uz desnu stranu rijeke Drine.
Posljedica činjenice da je Foča bila sjedište Hercegovačkog sandžaka bila je razvijanje grada u urbanom, privrednom i kulturnom pogledu, te uspostavljanje potrebne infrastrukture za razvoj sistema civilne vlasti, vjerskih, kulturno-prosvjetnih i privrednih institucija. To, dakako, objašnjava i izgradnju reprezentativnog vjerskog objekta kakva je bila Aladža(26) džamija. Izgradnja Hasan Nazirove (Aladža) džamije početkom druge polovine 16. vijeka naznačiće početak najplodnijeg građevinskog razvojnog perioda Foče.

Aladza dzamija _ 07.03.2017. _ 005
Prema tarihu isklesanom u kamenoj ploči, dimenzija 50×90 cm, koja je bila uzidana iznad ulaznih vrata, Aladža džamija je sagrađena hidžretske 957. (1550/1551). Natpis na tarihu bio je ispisan i isklesan u tri elipsasta polja u tri reda. Korišćeno je lijepo nesh pismo(27), a slova natpisa se mjestimično prepliću sa dekorativnim listićima i pupoljcima(28), tako da djeluje kao ornament. Prva dva reda teksta su u prozi, a posljednji je u stihu:
«Ovu časnu džamiju i uzvišeni mesdžid sagradio je u ime uzvišenoga Boga dobrotvor Hasan, sin Jusufov za ljubav Bogu, želeći postići božje zadovoljstvo. Tajni glas izreče joj kronogram: ‘O vječni (Bože) primi (ovo djelo), lijepo.'»(29)

Aladza dzamija _ 07.03.2017. _ 006
Vakufnama osnivača džamije, Hercegovca Hasan Balije(30) Nazira, Jusufovog sina, nije sačuvana tako da podatke o njenom osnivaču saznajemo:
1) iz prethodno pomenutog tariha,
2) iz natpisa u turbetu uklesanog na nišanu Ibrahim-bega, sina Hasanova:
“Umro je pomilovani, pokojni, sretni šehid, Ibrahim-beg, sin Hasana Čelebi Nazira. Neka Bog oprosti grijehe njemu i njegovim roditeljima. Početkom džumadel-uhra…(oštećen dio teksta) i devetstotina po hidžri Vjerovjesnika…(oštećeno)”, tj. između 17. do 26. 6. 1550. godine(31),
3) iz natpisa na osnivačevoj grobnici koja se nalazila blizu jugoistočnog mihrabskog zida džamije:
”Naredbom pravednog vladara, sudije, ispio je čašu smrti i preselio se iz kuće tuge u dom počasti i zadovoljstva, potreban božje milosti, pomilovani, pokojni Hasan Nazir, sin Sinanov. Krajem zilhidže devet stotina i šezdesete godine” (tj. između 27.11. do 5.12.1553)(32),
4) na osnovu jednog osnivačevog darovnog zapisa, napisanog početkom muharema 942. godine arapskim jezikom, zabilježenog na prvoj i posljednjoj stranici jednog vjerskog rukopisa:
“…svojoj dobroj djeci, da čitaju iz njega, i svakom ko bude za to dorastao od učenih ljudi nastanjenih u samoj Foči….Ja sam najslabiji božiji sluga, Hasan sin Jusufov, Fočak – Bog mu oprostio!….ispod ovih redova je otisnut pečat pisca ovih redova: “U Boga – dobrotvora pouzdani njegov siromašni sluga Hasan sin Sinanov(33),
5) iz jednog dokumenta dubrovačkog arhiva(34) iz oktobra 1542. godine: pismo pisano “starim ćiriličnim pismenima i na narodnom jeziku(35)”, upućeno dubrovačkoj vlasteli i knezu od “istinitog prijatelja Hasana Balije Nazora(36)”, sa otiskom drugog Hasan Nazirovog pečata na margini pisma: “Rob velikog darovatelja, Boga, ponizni i odani Hasan”,
6) iz zvaničnih bilješki dubrovačkih pisara sačinjenih u periodu između 1543. i 1547. godine(37),
7) iz jedne isprave date srebreničkim ćumurdžijama(38).

Aladza dzamija _ 07.03.2017. _ 004
Na osnovu putopisa Evlije Čelebije i njegovog detaljnog opisa Aladža džamije iz 1664. godine znamo da je glavni arhitekta bio Ramadan-aga, a da su u izgradnji objekta učestvovali razni umjetnici, među kojima su svakako bili i domaći dubrovački majstori. Tome u prilog govore mnogi dokumenti koji osvjetljavaju ulogu dubrovačkih graditelja u BiH, koji su radili u srednjem vijeku i gotovo cijeli turski period, a naročito u XVI i prvoj polovini XVII vijeka kad se tu najviše gradilo(39). Poznati kao vješti majstori, pozivani su da zidaju monumentalnije objekte i naročito osjetljivije konstrukcije: svodove, lukove, kupole, te za finije klesarske radove dekorativnog karaktera: baze, kapitele, stalaktite i dr.
Tehnika zidanja Aladža džamije, precizno obrađeni kameni kvaderi, u pravilnim nizovima i horizontalnim redovima, odgovora načinu zidanja drugih islamskih objekata u Hercegovini, koje su zidali Dubrovčani. Isto tako, analiza dimenzija džamije: kao mjera je korišćen dubrovački lakat (=55 cm), a ne turski građevinski aršin (=75,8 cm).
Konačno, u Dubrovačkom arhivu je sačuvan jedan dokumenat od 21.4.1543. godine kojim Vijeće umoljenih iz Dubrovnika odobrava slanje majstora zidara u Foču radi zidanja jednog hospitiuma, tj. imareta, na molbu hercegovačkog sandžak-bega. Iz Evlijinih putopisa saznajemo da je uz Aladžu džamiju postojao Hasan Nazirov imaret(40).
Većina vakufske imovine Aladža džamije nalazila se u regionu istočno od sela Zavajt prema selu Čelebići(41). Na osnovu toga, njegovog darovnog zapisa, dubrovačkih dokumenata, kao i lokacije njegove zadužbine može da se tvrdi da je Hasan Nazir najveći dio života proveo u Foči(42).
Pominjanje riječi Nazir uz ime osnivača Aladža džamije u pisanim dokumentima i klesanim natpisima pojašnjava funkciju i položaj koje je osnivač džamije zauzimao u hijerarhiji turske državne uprave. Od 1526. godine titula Nazira označava funkciju kontrolora i finansijskog nadzornika državne imovine i prihoda ubiranih na carinama, trgovima, skelama, po rudnicima i solanama, te drugim carskim dobrima koja su davana pod zakup na jurisdiktičkom području jednog sandžaka. Nazir je kontrolisao poslovanje nižih finansijskih službenika Carstva emina, amaldara i mutevelija i bio je nezavisan od drugih predstavnika turske vlasti(43). Iz pisane prepiske sa Dubrovčanima može izvjesno da se zaključi da je Hasan Nazirova nadležnost obuhvatala trgovačke carine, a možda i sva carska dobra u Hercegovini. Funkcija koju je osnivač Aladža džamije Hasan obavljao, arapski rukopis koji je on posvetio svojoj djeci “da iz njega čitaju”, titula kadije, kom ga oslovljavaju Dubrovčani u svom pismu od 4.3.1546. godine ukazuju na to da je Hasan Nazir bio veoma dobro obrazovano lice.
O istoriji kompleksa Aladža džamije iz njenog najstarijeg perioda saznajemo iz putopisa Pavla Kontarina, koji navodi da je 1574. godine prešao most i ugledao džamiju koja je imala lijep trijem i zdenac, a koju je sagradio Nisir Aschocha (Hasan Nazir)(44). Ovaj prvi pisani podatak o objektu, zapisan samo 20. godina nakon izgradnje Aladža džamije, naročito ističe trijem džamije i šadrvan, navjerovatnije zbog slikarskih dekoracija trijema i duboreza u drvenom trijemu, a potvrđuje pretpostavku da su šadrvan, a vjerovatno i trijem građeni istovremeno sa džamijom(45).
Činjenica da se džamija već 1588. godine pominje kao Aladža, kada je izvjesni Ali Čelebija spomenut kao hatib Aladža džamije u Foči(46), govori da ovo ime džamija nosi od svog postanka (1550/51), jer je vremenski interval od 37 godina i suviše kratak da bi se ime jedne džamije moglo da zaboravi i usvoji neko drugo ime(47).
U putopisu Evlije Čelebije 1664. godine o Aladža džamiji je zapisano: “Kad drvenim mostom pređemo na suprotnu stranu onda na vrhu mosta imamo Hasan-pašinu džamiju, koja je po cijelom svijetu poznata pod imenom „Aladža džamija”. To je krasna bogomulja. Ovoj džamiji nema ravne u Bosanskom ejaletu, ni u Zvorničkom sandžaku, ni u gradu Taslidži (Pljevlja), a ni drugdje. Njen je graditelj Ramadanaga, glavni zastupnik (baš halife) starog neimara (Kodža Mimar) Sinana, sina Abdulmennanagina, glavnog neimara (mimar-baši) sultana Sulejmana. On je uložio svu svoju sposobnost dok je napravio tako krasnu i divnu Aladža-džamiju, kojoj ne muže biti ravne. U ovoj džamiji je sa stanovišta arhitekture izraženo toliko sposobnosti, toliko ukusa i finoće i ostvareno toliko ljupkosti, da takvu impresivnost nije ostvario niti jedan raniji neimar na zemaljskoj kugli. Kako je ona ljepša i sjajnija od svih džamija ovog grada, to je ukrasila ovaj grad. Neimar je na zidovima četverougaone osnove napravio, poput plave zdjele, okruglu kupolu (kubbe); ona je uzorna i zaslužuje da se vidi. Minber, mihrab, prozori i galerija mujezina su perforirani (mušebbak) radovi od bijelog mramora poput perforacija (gravura) Fahrije; u svakom tome detalju izražena je neka posebna sposobnost i vještina poput dopuštene mađije. Spolja na sofi nalaze se tri visoke kupule (kubbe), na četiri mramorna stupa bijela kao kristal. Da ne bi snijeg i kiša zasipali veliki džemat na ovi sofama je poređano simetrički dvadeset borovih stupova i od drveta inženjerski napravljena neka vrsta krovnog prepusta (sundurma) tako da onaj koji ga vidi ostaje zapanjen, jer je sav taj prepust izgraviran mrežastim gravurama poput gravura Fahrija. Sav jugoistočni zid ove sofe išaran je raznovrsnim šarama ravnim Behzatovu, Manijevu i Šahkulovu kistu. Unutrašnjost su joj osvjetljavali lijepo izvedeni lusteri, a njen šadrvan je pokrivala visoka fajansna kupola koja se oslanjala na šest stubića(48). Osnivač ove zadužbine Hasan-paša umro je u Budimu kao budimski deftedar. Njegovo su čisto tijelo, prema njegovom testamentu (vasijat), sahranili ovdje, u gradu Foči, u dvorištu ove džamije pod pomenutom email-kupolom. To je i sada svijetao mauzolej. Bog mu se smilovao! To je zaista bio čovjek od ukusa, darežljiv i plemenit, vrijedan i gostoljubiv, pun divnih osobina kao i Hatem Tai i Džafer Bermeki. Kako on nije žalio blaga, to je neimar Ramadan iz dvadeset i jedne džamije koju je on gradio mogao uzeti po neko iskustvo i vještinu (sana’t) i sve ih primjenjivati kod gradnje ove džamije. Kako je osnivač bio darežljiv čovjek, on je raznim umjetnicima koji su iz svih krajeva donijeli dobrotvoru na poklon po jedan umjetnički rad, dao odgovarajuće nagrade i uzarja. Uloživši svu svoju sposobnost, on napravi takav božji hram, da mu nema ravna u Rumeliji (dijar-i Rum) .” (49)
U 17. vijeku Aladža džamija je bila predmet divljenja mnogih posjetilaca, a neki od njih su svoja razmišljanja o Aladža džamiji, u vidu kraćih zapisa, zabilježili na zidovima same građevine, naročito na njenom trijemu, s desne i lijeve strane ulaza u džamiju, kao i na mramornim stubovima trijema. Neki od ovih zapisa su bili datirani i potpisani, a neki su bili polučitljivi. Mehmed Mujezinović je uspio da dešifruje ukupno desetak lirskih zapisa na turskom i persijskom jeziku.
Od ovih zapisa svakako je najinteresantniji bio zapis turskog putopisca Evlije Čelebije. Još 1891. godine mladi saradnik tek osnovanog Zemaljskog muzeja u Sarajevu M. Zarzycki(50) citira natpis “nekog Persijanca”(51): “Sefer kerdem behar šehri residem, velakin enčunan daji nedidem”, koji 64 godine kasnije, prilikom istraživačkih radova Komisije Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Narodne Republike Bosne i Hercegovine, otkriva orijentalista Mehmed Mujezinović: “Sefer kerdem beher šehri residem veliken inçunan cayi nedidem”, što u prevodu znači: “Putovao sam i u mnoge gradove dohodio, ali ovakvo mjesto još nisam vidio”, kao i potpis Evlije Čelebije ispod zapisa: “Alahu avni ve la siv…(ovdje je tekst oštećen) Ketebehu…(de/duhu) Evlija Sene 1074”, što prevedeno glasi: “Alah mi je pomoćnik i nema drugog (pomoćnika) Ovo je napisao rob (božiji) Evlija godine 1074” (=1664).
Na zidovima trijema džamije Mujezinović je otkrio sljedeće zapise:
1) jedan dvostih na persijskom jeziku, lirskog sadržaja, ispisan je krupnijim i lijepim nesh-pismom. Ispod toga zapisa sitno je pisalo: “Katebehu Husein Ulogi, esohta, sene 1026”, tj. “Ovo je napisao učenik medrese Husejin, iz Uloga, godine 1026” (1617),
2) jedan dvostih na turskom jeziku čiji prvi stih glasi: “ Seherde bulbul sordum niçin afigan…” (Upitao sam slavuja u zoru na što se tuži i jadikuje…). Drugi stih je bio oštećen i od njega se razabiralo samo nekoliko riječi. Ispod ovog stiha bila je napisana slovima godina 1084. (1673),
3) neki Muhamed, učenik medrese, napisao je još 1015. (1606/1607) sljedeći dvostih na turskom jeziku: “Nari firkatle seraser jandi cismi canimiz Kildi carile diriga hašredek hicranimiz”, što u prevodu glasi: “Vatra rastanka je spržila naše tijelo i dušu, I zbog toga rastanka s dragom žalićemo do proživljenja.” Među postojećim datiranim zapisima to je najstariji zapis.
4) Ispod jednog nečitkog i oštećenog zapisa čitamo potpis Zutfikara iz Foče, iz hercegovačke live,
5) neki Derviš Abdulah Baki napisao je 1035. (1625/26) u petak u doba ručanice (mjesec i dan nisu označeni) sljedeće riječi: “Men ki reftem der gurbeti kes nedani hali men… “ (Moje stanje u tuđini niko ne zna…). Tekst je dalje oštećen.
6) Jedan učenik medrese, Mostarac, napisao je 1032. (1642/643) sljedeći tekst: „Iza kadalahu liabdin en jemute bierdin ceale lehu ilejha haçeten” ( Kada bog dosudi nekom da umre u izvjesnoj zemlji (mjestu), odredi mu neki posao u toj zemlji).
7) Neki od posjetilaca ispisao je lijepim nesh-pismom sljedeće riječi u dva reda: “Ilahi bu mekamin sahibi daim seid olsun. Girup cenet sarayine cehenemden beid olsun” (Bože! Dobrotvor ovog mjesta (građevine) neka je vječno sretan. Neka uniđe u dvorce raja i od pakla neka je daleko). Ispod ovog zapisa, koji se, svakako, odnosi na Aladžu, nema nikakvog potpisa ni datuma.
8) Godine 1103. (1691/92) ispisao je nepoznati kaligraf 112. poglavlje iz Kur’ana. Tekst je dat u obliku kružnice. Krakovi slova sačinjavaju u sredini kružnice Sulejmanov (Solomonov) pečat. Kaligraf se nije potpisao, ali kako se to vidi i iz priložene kopije, ovaj rad predstavlja jedan neobično lijep kaligrafski ornamenat i djelo je vješte ruke.
9) Učenik medrese Husein iz Taslidže (Plevlja) zabilježio je 1092. (1681) jedan dvostih na turskom jeziku. Tekst je oštećen, ali se iz neoštećenih dijelova razumije to da se učeni ljudi ne treba da žaloste zbog toga što ih neznalice napadaju, jer se niko ne baca na stablo koje ploda ne daje. Tekst je ispisan lijepim nesh-pismom.
10) Među zapisima nalazimo riječi ispisane nesh-pismom: “Kušad bad bedevlet hemiše in dergah, behakki ešhedu en la ilahe ilalah”, (tj. “Neka je ova bogomolja otvorena u ime boga”). Ni kod ovog zapisa nema datuma ni potpisa autora.
Zapisi od rednog broja 6) do10) nalazili su se na stubovima trijema, a među njima ima zapisa koji imaju istorijsku ili umjetničku vrijednost.(52)
Iz prevoda tariha(53) koji se nalazio iznad česme u ogradnom zidu saznajemo da je 1872/73. napravljena česma:
” Hvala Istinitom, a blagoslov na njegova vjerovjesnika,
Sa najljepšim riječima sjetimo se i ashaba (drugova Vjerovjesnikovih).
Ovog objekta ne bijaše ranije na ovom mjestu
I božjom uputom postavi se ovo dobro djelo,
A postavljen je istodobno kada je obnovljen i privlačni šadrvan.
Neka je dobrotvoru Hadži Selimu trajni spomen.
Sabrijo, izreci jedan lijep kronogram:
Obračunavši datum budi vječno zahvalan Istinitom na privlačnom objektu.
Godina 1289.” (1872/73)

Aladza dzamija _ 07.03.2017. _ 006
Nakon aneksije Bosne i Hercegovine austrougarske vlasti su nastojale, preko Zemaljske vlade, pridobiti upravu vakufa Aladža džamije da se preduzmu “restauratorski radovi”. Godine 1908. preduzimač radova Karlo Rihter je angažovao dvojicu soboslikara: Josipa Baldasara i Antonija Feriga, koji izvode ove radove za 45 dana(54). Tom prilikom uklonjena je i drvena nadstrešnica trijema.
Godine 1917. u kampanji prikupljanja olova za ratne potrebe, koju su provodile austrougarske vlasti, skinut je originalni olovni pokrivač sa kupole džamije(55).
Tokom drugog svjetskog rata italijanska vojska džamiju je koristila kao skladište(56), a džamija je pretrpjela velika oštećenja: uništen je ćurs, oštećena kamena plastika minbera, oštećena osnivačeva grobnica, ukradeni svijećnjaci (čiraci), potpuno uništen veliki persijski ćilim koji je krajem 19. vijeka džamiji poklonio austrijski prestolonasljednik Rudolf(57).
Godine 1959. Zemaljski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NRBiH iz Sarajeva je izveo konzervatorsko-restauratorske radove na slikanim ornamentima u trijemu džamije, nakon zemljotresa 1962. godine napukli su kube i jugoistočni zid džamije, a 1963. godine udar groma je oštetio vrh munare, pa su preduzeti konzervatorski i sanacioni radovi građevine. U periodu 1965-1969. slikar-kozervator Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Nihad Bahtijarević je radio na rekonstrukciji slikarskih dekoracija enterijera džamije.
Krajem 1988. godine, u organizaciji Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Sarajeva, izvršeno je detaljno fotogrametrijsko, geodetsko i ručno/manuelno snimanje džamije i izrađen precizan i detaljan tehnički snimak objekta.
Godine 1992. miniran je i potpuno uništen kompleks Aladža džamija u Foči sa objektima koji su joj pripadali: turbetom Ibrahima, sina osnivača džamije, okolnim mezarima i nadgrobnim spomenikom osnivača Hasana Nazira, šadrvanom i česmom u zidu dvorišta, kamenim zidom na jugoistočnoj strani, južnoj i zapadnoj kapiji, a svi ostaci kamionima su odvezeni u korito rijeke Drine.

 

reference:

(2) Hoča, kao trgovište (mercatum) prvi put se pominje 1366. godine. U dubrovačkim izvorima se pominje trgovac Nikola Prodešić iz Drine, a Turci, nakon zauzimanja istočne Bosne, Fočanski kadiluk nazivali su kadilukom Drina. (Desanka Kovačević-Kojić, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo, 1978, str. 42). S obzirom na to da se u ovom dokumentu pominje Foča kao znatnije trgovačko mjesto, može se zaključiti da njegova istorija seže u mnogo dalju prošlost.

“Jireček na str. 40 svojih Handelsstrassen navodi da se u izvještaju o putovanju dubrovačkog poklisara Hercegu spominje Hoča 19. decembra 1451. Imenom Drina susedni Pivljani, Drobljani i krajevi od Gackog do Dubrovnika zovu dolinu gornje Drine. Izgleda da se taj predeo tako nazivao i u Srednjem Veku: u jednom se dubrovačkom zapisniku od 3. juna 1367. spominje Brajanus Osrich de Drina, Mon. reg. IV, 94-Zlaća u Drinče, Mikl. Mon. Serb. 544”, (Risto Jeremić, Has Hoča, Glasnik Geografskog društva, tom 11, Beograd, 1925, str. 94).

(3) Ovaj srednjovjekovni put, takođe, pominje se pod imenima: Via Ragusa, Via Ragusina, Via Drina ili Via Bosna.

(4) U defteru iz 1519. prvi put je srednjovjekovni naziv Hoče zamijenjen imenom Foča (Husref Redžić, Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini, Sarajevo,  1983, str. 324).

(5) Trgovište je dio srednjovjekovnog naselja u kom su smješteni dućani trgovaca i zanatlija, te jedan otvoreni veći prostor za nedjeljne sajmove (Pavao Anđelić, Trgovište, varoš i grad u srednjovjekovnoj Bosni, GZM, arheologija, Sarajevo, 1963, str. 181).

(6) Husref Redžić, 1983, str. 317-343.

(7) Stjepan herceg – Stjepan Vukčić Kosača, vojvoda Humske zemlje, u povelji njemačkog cara Friedricha III nazvan Herzog (njem. vojvoda). Prema toj tituli nastao je naziv Hercegovina.

(8) Plemićka porodica iz sela Kosače u okolini Foče; “…Članovi, kuće, roda, plemena Kosača nisu se nikada odrekli posjeda u oblasti Drine, naročito u župi Osanici gdje je selo Kosače, rodno mjesto svih Kosača…”, (Marko Vego, Postanak srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo, 1982, str. 54).

(9) Prema poslovnom uspjehu se ističu članovi porodice Nartičić. U dokumentima Historijskog arhiva u Dubrovniku iz 1366. godine pominju se: braća Nartičić, Mirko Nartičić, braća Sorčić. Osim ovih trgovaca, pominju se (sa podacima koji se odnose na: ime trgovca, zaduženja vezana za vremenski period, iznos zaduženja): Radič Miomanović sa zaduženjima u periodu 1440-1448. od 801 dukata i 57 perpera; Radoje Dubijević, 1420-1435, 686 dukata i 1.225 perpera; Milj Božićković, 1433-1440, 620 dukata i 408 perpera; Radivoj Crijepović, 1430-1422, 499 dukata i 217 perpera; Tvrdiša Mirušković, 1426-1438, 482 dukata i 216 perpera; Milut Tvrdisavić, 1441-1448, 342 dukata; Radoslav Pribičević, 1431-1440, 273 dukata; Vukoslav Novaković, nazvan Pupelja, 1426-1435, 229 dukata i 160 perpera; Radoje Dubijević, 1420-1435, 686 dukata i 1.225 perpera; Radeta Crijepović, 1420-1445, 226 dukata i 514 perpera; Brajan Brateljević, 1432-1435, 195 dukata; Cvjetko Stanisalić, 1445, 181 dukat; Radonja Ljubinović, 1426-1435, 176 dukata i 240 perpera; Vuketa Bogdanović, 1442-1449, 165 dukata; Božidar Radmilović, 1441-1446, 148 dukata i 26 perpera; Miroslav Prodašić, 1401-1402, 131 dukat i 54 perpera; Stojislav Prodašić, 1401-1402, 131 dukat i 54 perpera; Radonja Grasac, 1430-1442, 122 dukata i 72 perpera; Tvrdiša Stojanović, 1427-1430, 121 dukat i 2 perpera; Radivoj Brajaković, 1432-1441, 112 dukata i 2 perpera (Desanka Kovačević-Kojić, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, biblioteka “Kulturno naslijeđe”, Sarajevo, 1978, str. 43-44, 174-175).

(10) Poređenja radi, u istom periodu u Goraždu su bila 44 trgovca, u Cernici 35, u Višegradu 11, u Tjentištu 13, Borču 7 i Ustikolini 3 trgovca (Desanka Kovačević-Kojić, 1978, str.108).

(11) Podaci o ukupnim zaduženjima trgovaca istočne Bosne kod Dubrovčana, u periodu 1400-1463. godina:   Goražde 4.735 dukata i 2.052 perpera, Cernica 903 dukata i 4.183 perpera, Višegrad 1.019 dukata i 45 perpera, Tjentište 918 dukata i 489 perpera, Borač 86 dukata i 307 perpera i Ustikolina 97 dukata i 176 perpera (Desanka Kovačević-Kojić, 1978, str.108, 168-173).

(12) Godine 1366. Obrad Nartičić sa svojim sinovima Radoslavom i Obradom zadužuje kod Dubrovčana (Desanka Kovačević-Kojić, 1978, str. 177).

(13) U srednjem vijeku trgovina na Balkanu je počivala na  kreditiranju, a Dubrovnik je bio važan centar kreditne trgovine na Balkanu (Desanka Kovačević-Kojić, 1978, str. 167).

(14) Naročito mnogo tkanina se uvozilo u Visoko, Foču i Goražde. Trgovci iz Foče kupuju tkanine iz Mantove (Desanka Kovačević-Kojić, 1978, str.193-194).

(15) U periodu od 1422. do 1448. godine u Foči boravi 95 Dubrovčana, od kojih 22 više od jedanput. Takođe, treba primijetiti da je naseobina Dubrovčana postojala samo u Foči, a da su se pojedinci mogli da nađu u Borču i rijetko u Goraždu i Višegradu.

(16) U svim poznatijim mjestima srednjovjekovne Bosne (Prača, Foča, Kreševo i Goražde) rade dubrovački zlatari (Desanka Kovačević-Kojić, 1978, str. 202).

(17) Kapital Obrada Nartičića u periodu 1396-1404. dostiže iznos od 1.117 dukata i 88 groša (Desanka Kovačević-Kojić, 1978, str. 177).

(18) Za Radoslava Sorčića 1394. godine navodi se da je iz Ustikoline, a 1396. godine se vodi kao trgovac iz Foče (Desanka Kovačević-Kojić, 1978, str. 188).

(19) Vukosav Novaković iz Goražda imao je jemca iz Foče, a Radoslav Veseoković iz Foče jemca iz Cernice. Vučeta Bogavčić iz Foče se udružio sa jednim trgovcem iz Tjentišta, a Vuk Baličević iz Foče posluje zajedno sa Radičem Milobratovićem iz Cernice (Desanka Kovačević-Kojić, 1978, str. 189).

(20) Desanka Kovačević-Kojić, 1978, str. 216.

(21) Andrej Andrejević, Aladža džamija u Foči, Beograd, 1972, str. 19-21.

Turci su Foču zauzeli 1465. godine. (Husref Redžić, 1983, str. 325)

(22) Podatke o promjenama u strukturi stanovništva Hoče i urbanim transformacijama naselja pružaju nam osmanski defteri (popisi stanovništva):

  • Defter Bosanskog sandžaka 1468/69.
  • Defter Hercegovačkog sandžaka 1477.
  • Defter Hercegovačkog sandžaka 1519.
  • Defter Hercegovačkog sandžaka 1585.
  • Defter vakufa Ismail-Čelebije u Foči 1664.
  • Popis Has Foča 1468/69. (objavili Ćiro Truhelka i Risto Jeremić) Husref Redžić, Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini, Sarajevo, 1983, str. 322.

(23) Godine 1470. iz Bosanskog sandžaka je izdvojen Hercegovački sandžak, čije sjedište je bila Foča do 1575. (kada se sjedište Hercegovačkog sandžaka premješta u Pljevlja/Taslidžu) sa prekidima od 1522-1530 i 1533, kada je sjedište Hercegovačkog sandžaka bilo u Mostaru (Husref Redžić, 1983, str. 322).

(24) Prva mahala je Hamza-begova (Ortakolo), koja se, kao najstarija, gradi u drugoj polovini 15. vijeka uz srednjovjekovnu jezgru Hoče, na lokalitetu sjeverno od Pazarišta; druga je Fatima-sultan mahala koja se osniva krajem 15. vijeka, zapadno od Ortakola, na samoj desnoj obali Drine; treća je Mustafa-pašina mahala koja se formira krajem 15. vijeka na desnoj obali Ćehotine; četvrta je Careva mahala koja nastaje 1501. godine, na lokalitetu južno od Pazarišta; peta Džafer-begova mahala se osniva u petoj deceniji 16. vijeka uz samo ušće Ćehotine u Drinu, a šesta je Hasan Nazirova (Aladža) mahala koja se gradi sredinom 16. vijeka, jugoistočno od Mustafa-pašine mahale, na desnoj obali Ćehotine (Husref Redžić, Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini, biblioteka “Kulturno naslijeđe”,  Sarajevo,  1983, str. 326).

(25) U vrijeme turske vladavine na našim prostorima predstavlja najmanju prostorno-organizacionu jedinicu: stambenu četvrt koja mora da ima džamiju, pekaru, česmu i barem 30-40 domaćinstava (kuća).

(26) Aladža tur. raznobojan, šaren (Bratoljub Klaić, Rječnik stranih riječi, Zagreb, 1962, str. 47).

Prvi očuvani pomen ove džamije kao “aladže”, tj. šarene džamije je u dokumentu iz 1588. godine, kada je izvjesni Ali Čelebija pomenut kao hatib Aladža džamije u Foči (Alija Bejtić, Aladža džamija u Foči, El-Hidaje, VII, 1943, str. 71).

(27) Mujezinović, 1998, str. 37-38.

(28) Andrej Andrejević, Aladža džamija u Foči, Beograd, 1972, str. 30.

(29) Hidžretska 957. godina, u kojoj je džamija dovršena, nije ispisana brojkama, nego je sadržana u brojčanoj vrijednosti slova rečenice: “Ja kajumu tekebel bikabulin hasenin”, čiji zbir iznosi tačno 957 (1550/1551). Izvor: Mujezinović, 1998, str. 38.

(30) Naziv Balija, koji je Hasan Nazir dodao uz svoje ime i funkciju u pismu upućenom Dubrovčanima, prema nekim autorima (J. Dedijer, Hercegovina, Srpski etnografski zbornik XII, Beograd, 1909, str. 49, 115, 174; A. Škaljić, Turcizmi u srpskohvatskom jeziku, Sarajevo, 1966, str. 118) označava muslimansku etničku grupaciju koja je naseljavala područje oko Podveležja i Gabele, što dovodi u vezu porijeklo Hasan Nazirovog roda sa tim dijelom Hercegovine (Andrej Andrejević, Aladža džamija u Foči, Beograd, 1972, str. 26).

(31) Mujezinović, 1998, str. 41.

(32) U ovom zapisu, kako vidimo, kaže se da je Hasan Nazir sin Sinanov, a u hronogramu nad njegovom džamijom piše da je sin Jusufov. Međutim, ta činjenica ne treba da nas dovodi u zabunu s obzirom na to da znamo da su Turci često davali ljudima sa imenom Jusuf i drugo ime Sinanudin ili kraće Sinan. Prema tome, Hasan Nazir, sin Sinanov, identičan je sa Hasanom, sinom Jusufovim (Mujezinović, 1998, str. 43).

(33) Naime, M. Handžić je 1939. godine u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu pronašao prepis rukopisa drugog dijela Ebul-Lejs Samarkandijevog komentara Kur’ana, kog je između 1. i 10. jula 1535. godine u Foči uvakufio osnivač Aladža džamije. Ovaj prepis rukopisa je rad Husejina b. Kasima b. Hasana u Karamanu, 1432. godine (H. M. Handžić, Osnivač najljepše džamije u Bosni i Hercegovini, “Jugoslovenski list” br. 96, 23.4.1939. godine, str. 10; K. Dobrača, Katalog arapskih, turskih i persijskih rukopisa Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, sv. I, Sarajevo, 1963, 129-130).

(34) Ćiro Truhelka, Tursko-slovjenski spomenici Dubrovačke arhive, Sarajevo, 1911, str. 161.

(35) Andrej Andrejević, Aladža džamija u Foči, Beograd, 1972, str. 23.

(36) Andrej Andrejević, Aladža džamija u Foči, Beograd, 1972, str. 23.

(37)

–          ….iz jedne odluke Vijeća umoljenih od 14.4.1544.  saznaje se  da je odobreno “čaušu Porte, Naziru Hasan Baliji i eminu Ledenice da bez naplate carine iz grada odveze svoju robu”;

–          oktobra 1544. Hasan Nazir boravi u Dubrovniku o trošku vlade;

–          aprila 1545. Vijeće umoljenih odobrava da se “uz naplatu Hasanu  Baliji da ono što je tražio”;

–          na osnovu zabilješki Vijeća umoljenih,da se zaključiti da je u martu 1546. osnivač Aladža džamije rješavao neki spor u Gabeli, zato što donosi odluku da se omogući “dvojici kadija, od kojih je jedan sklav Porte Hasan Balija, da sa Gabelanima povedu istragu o robi”;

–          krajem 1546. Vijeće umoljenih Hasanu Naziru, njegovom eminu i društvu dozvoljava slobodnu trgovinu u Dubrovniku

(sve navedene  informacije u ovoj fusnoti potiču iz dokumentacije i zvaničnih akata Vijeća umoljenih, a datiraju iz pete decenije 16. vijeka Historijskog arhiva u Dubrovniku: (HAD, Cons. Rog. XLVI, 337; HAD, Detta 1 (1543-1549) 63’ (13.10.1544); Cons. Rog. XLVII, 52 (16.12.1544); isto, 92 (4.4.1545); isto, 184 (4.3.1546); isto, 268’ (23.12.1546) ).

(38) Posljednji pisani trag o Hasanu Naziru pronađen je na jednoj zvaničnoj potvrdi napisanoj na turskom jeziku, izdatoj između 1. i 10. aprila 1549. godine. Odgovarajući na žalbu ćumurdžija koji su radili za srebreničke i druge majdane na rad emina carskih hasova Hajrudina, zbog zavođenja povećane takse na njihov rad, Hasan Nazir se poziva na stari sultanski zakon izdajući ispravu kom se strogo zaštićuju njihova prava, a eventualnim prekršiocima ovog zakona prijeti prijavom Porti (Fehim Spaho, Turski rudarski zakoni, Glasnik Zemaljskog muzeja XXV, Sarajevo, 1913, 137-138; Ćiro Truhelka, Historička podloga agrarnog pitanja u Bosni, Glasnik Zemaljskog muzeja XXVII, Sarajevo, 1915, 202-203 ).

(39) U XVI vijeku u Bosni nastaju najljepša i najznačajnija ostvarenja islamske arhitekture, u vrijeme kada ovdje djeluju ili po njihovim planovima rade čuveni graditelji poput Mimara Sinana, Adžema Esira Alija, Hajrudina i drugih. Na njihovim građevinama rade i vrsni dubrovački majstori: klesari, kamenari, zidari, majstori za svodove, tesari, kovači, staklari (A. Bejtić, Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini, Prilozi za orijentalnu filologiju, (POF), III -IV, Sarajevo, 1952, str. 240).

Pod rukovodstvom iskusnih osmanskih neimara, oni s vremenom stiču iskustvo, te postepeno počinju samostalno da rade na izvođenju složenijih konstruktivnih rješenja. Koliko su bili ovladali tehnikom gradnje na osmanskim građevinama pokazuje i most Mehmed-paše Sokolovića kod Trebinja (poznatiji kao Arslanagića most), na kome je radilo dvanaest dubrovačkih zidara u junu 1568. godine, a da na njemu nema posebnih tragova zapadnjačkog, dubrovačkog graditeljstva. Neki istoričari umjetnosti skloni su mišljenju da je malo mostova u Bosni i Hercegovini koji se maštovitošću oblika mogu da porede sa njime. U dubrovačkim izvorima most se pominje «kao zadužbina koju je za svoju slavu podigao presvijetli gospodin Mehmed-paša» (R. Samardžić, Mehmed Sokolović, Beograd, 1975, str. 368).

U dubrovačkim knjigama ostao je zapisan niz podataka koji govore o učešću primorskih majstora na građevinama po Bosni i Hercegovini. Isto tako, ti podaci govore da su ovdje radili i italijanski majstori, i to najviše na gradnji mostova. Tako je Dubrovačko vijeće 28. septembra 1482. godine zaključilo da Jahja-begu « qui est sanzachus in Vechbossania » da na dar stakla koja opština ima na zalihi (Ć. Truhelka, Tursko-slovjenski spomenici dubrovačke arhive, Sarajevo, 1911, str. 203).

Na zahtjev bosanskog sandžak-bega Firuz-bega 11. maja 1509. godine Dubrovčani su zaključili da mu pošalju dva zidara i četiri druga majstora (magistri conore) za izgradnju njegovog hamama kog je počeo graditi na Baščaršiji (V.Skarić, Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austro-ugarske okupacije, Sarajevo, 1937, str. 46).

Svoje umijeće u gradnji monumentalnih građevina Dubrovčani su pokazali i na čuvenoj Begovoj džamiji, zadužbini najvećeg vakifa Sarajeva Gazi Husrev-bega. Čim je izabran na položaj bosanskog namjesnika, već 27. septembra 1521. godine Dubrovčani su odabrali poslanike da se poklone i uruče uobičajene poklone novom sandžak-begu, kog su odranije poznavali. Njegova majka bila je sultanija, kćerka Bajezida II, a otac Ferhad-beg, njihov susjed, rođen u Hercegovini, sa kojim su Dubrovčani odranije imali dobre veze i sa kojim su se dopisivali. U julu 1529. godine dubrovačka vlada uputila je u Bosnu «pet majstora kamenara i jednog kovača», da rade na gradnji Gazi Husrev-begovih zadužbina, 21. marta 1530. «tesare koje je tražio», a u maju 1531. vlada mu je poslala na njegovo traženje majstora Laurencija staklara (T. Popović, Dubrovnik i Turska u XVI veku, Beograd, 1973, str. 161).

Neki elementi kod najljepše sarajevske džamije koju je podigao veliki vezir, budimski beglerbeg i bosanski sandžak-beg Bošnjak Gazi Ali-paša oko 1557. godine, kao tehnika zidanja centralnog dijela malim kvaderima, debljina zidova, visina kamenih sofa koje su od tla odignute 55 cm, ukazuju na prisustvo primorskih majstora u njenoj izgradnji (A. Andrejević, Islamska monumentalna umetnost XVI veka u Jugoslaviji, Beograd, 1984, str. 50).

(40) Običaj je bio da se uz džamiju koja se tek treba graditi najprije sagradi zgrada imareta koja će služiti u vrijeme gradnje džamije radnicima i majstorima (Andrej Andrejević, Aladža džamija u Foči, Beograd, 1972, str. 60).

(41) Istraživanja gosp. Faruka Muftića, prema gruntovnim dokumentima Vakufske direkcije u Sarajevu, gruntovni ulošci 122, 123, 424, 425, 426, 427, 428 i 128, k.o. Završ, od 27.8.1911. godine, u korist vakufa Hasan Nazirove džamije u Foči bilo je uvakufljeno ukupno 731 dunum i 270 m2 zemljišta.

(42) Andrej Andrejević, Aladža džamija u Foči, Beograd, 1972, str. 26.

(43) (T. Popović, Upravna organizacija Hercegovačkog sandžaka u XVI veku, Prilozi za orijentalnu filologiju XII-XIII, Sarajevo, 1965, str. 97-98).

(44) P. Matković, Putovanja po Balkanskom poluotoku u XVI vieku, Rad JAZU, CXXIV, Zagreb, 1895, str. 64.

(45) Alma Simić, Aladža džamija u Foči, Zaštita i obnova u kontekstu urbane jezgre, magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Poslijediplomski znanstveni studij Graditeljsko naslijeđe, Zagreb, 2003, str.27.

(46) Alija Bejtić, Aladža džamija u Foči, El-Hidaje, VII, 1943, str.71.

(47) (Zdravko Kajmaković, Konzervatorsko-restauratorski radovi na ornamentima Aladža džamije u Foči, Naše starine, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, VII, Sarajevo, 1960, str. 114.)

(48) Andrej Andrejević, Aladža džamija u Foči, Beograd, 1972, str. 65.

(49) Husref Redžić, Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini, biblioteka “Kulturno naslijeđe”,  Sarajevo,  1983, str. 209-210; Andrej Andrejević, Aladža džamija u Foči, Beograd, 1972, str. 53.

(50) M. Zarzycki, E. Arndt, Đ. Stratimirović, Aladža džamija u Foči, Glasnik Zemaljskog muzeja II, Sarajevo, 1891, 103-115.

(51) Zarzycki je odgonetnuo datum zapisa, ali ne i autora zapisa. Evlija Čelebi u to doba bio je još “neotkriven” putopisac. Tek 1896. u Uskudaru je pronađen prvi potpuni Evlijin rukopis. Ni Alija Bejtić, 1956, u svom radu Povijest i umjetnost Foče na Drini, ne pominje Čelebiju kao autora ovog zapisa, zato što je 1956. taj zapis još uvijek bio sakriven pod krečnim nanosima (Mehmed Mujezinović, Autogram Evlije Čelebije u trijemu džamije Aladže u Foči, Naše starine, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Narodne Republike Bosne i Hercegovine, IV, Sarajevo, 1957,  str.291).

(52) (Mehmed Mujezinović, Autogram Evlije Čelebije u trijemu džamije Aladže u Foči, Naše starine, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Narodne Republike Bosne i Hercegovine, IV, Sarajevo, 1957,  str. 293-292.)

(53) Tarih je bio uklesan u kamenoj ploči dimenzija 52×55 cm, uzidanoj iznad česme u dvorišnom zidu Aladža džamije. Sam natpis bio je na turskom jeziku, korišćeno pismo je bilo obični tali, a tekst natpisa je bio mjestimično oštećen (Mujezinović, 1998, str. 44-45).

(54) Zdravko Kajmaković, Konzervatorsko-restauratorski radovi na ornamentima Aladža džamije u Foči, Naše starine, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, VII, Sarajevo, 1960, str. 117; Andrej Andrejević, Aladža džamija u Foči, Beograd, 1972, str. 48.

(55) Andrej Andrejević, Aladža džamija u Foči, Beograd, 1972, str. 65.

(56) Simić, 2003, str. 29.

(57) Andrejević, 1972, str. 65.

_ _ _ _ _

Fotografija korisnika/ce Kenan Sarač.

_ _ _ _ _

Natpis na Aladža džamiji u Foči iz 1550./51. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/natpis-na-aladza-dzamiji-u-foci-iz-1550-51-godine/

Aladža džamija u Foči, Bosna i Hercegovina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/aladza-dzamija-u-foci-bosna-i-hercegovina/

Aladža Moschee in Foča,Bosnien-Herzegowina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/aladza-moschee-in-focabosnien-herzegowina/

Foča : Veliko groblje (Aladžanski park)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/foca-veliko-groblje-aladzanski-park/

_ _ _ _ _

VIDEO:
Foča, 18.04.1990. – Aladža džamija – ikindija namaz…

Foča i Aladža džamija

_ _ _ _ _

vidi još:

FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1918. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/02/foca-historija-sta-nam-kazuje-fotografija-nastala-oko-1918-godine/

SEDAMNAEST FOČANSKIH DŽAMIJA (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/sedamnaest-focanskih-dzamija-foto/

Historija Foče : MEĐURJEČKA DŽAMIJA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/07/historija-foce-medurjecka-dzamija/

Mustafa-pašina džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/mustafa-pasina-dzamija-u-foci/

Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime (sa fotografije)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime-sa-fotografije/

Džamija Hasana Nazira – Aladža džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/dzamija-hasana-nazira-aladza-dzamija-u-foci/

Foča:Šehova džamija (Kadi Osman-efendijina džamija)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/22/focasehova-dzamija-kadi-osman-efendijina-dzamija/

IZ HISTORIJE FOČE:TRI DŽAMIJE O KOJIMA SE NE PRIČA I NE PIŠE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/12/iz-historije-focetri-dzamije-o-kojima-se-ne-prica-i-ne-pise/

Careva džamija u Foči – džamija Sultan Bajazid II Valije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/careva-dzamija-u-foci-dzamija-sultan-bajazid-ii-valije/?preview_id=19862&preview_nonce=8513ba369c

Foča:Slovo o Aladži
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/06/focaslovo-o-aladzi/

VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/

Aladža džamija u Foči – ubijanje i uzdizanje monumenta islamske arhitekture
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/aladza-dzamija-u-foci-ubijanje-i-uzdizanje-monumenta-islamske-arhitekture/

Faruk Muftić:VAKUF ATIK ALI-PAŠINE DŽAMIJE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/28/faruk-mufticvakuf-atik-ali-pasine-dzamije-u-foci/

FOČA:Nemaran odnos prema džamiji i medresi Mehmed–paše Kukavice
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/10/focanemaran-odnos-prema-dzamiji-i-medresi-mehmed-pase-kukavice/

FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/

FOČA:Historijsko područje – Čaršija u Foči proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/focahistorijsko-podrucje-carsija-u-foci-proglasava-se-nacionalnim-spomenikom-bosne-i-hercegovine/

FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/

IZ HISTORIJE FOČE : FOČANSKE DŽAMIJE (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-focanske-dzamije-foto/

FOČA:NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU U NOĆI SA 01.01.2016. NA 02.01.2016.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/02/focanapad-na-carevu-dzamiju-u-noci-sa-01-01-2016-na-02-01-2016/

HISTORIJA FOČE : KATOLIČKA CRKVA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/historija-foce-katolicka-crkva-u-foci/

 

 

 

priredio:Kenan Sarač

FOČA : Bolnica i nezakonite izjave

 

piše:Nikolija Bjelica

bolnica-u-foci-_-006

Bolnica u Foči pacijente tjera da potpišu nezakonitu izjavu kojom se odriču refundacije troškova za određene ljekarske usluge. Na ovaj način Bolnica za jednu operaciju naplati duplu cijenu – od pacijenta i od Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske (FZO RS).

Iz Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske tvrde kako nikada nisu čuli da takav dokument postoji, te naglašavaju da se pacijent odriče refundacije jedino nepodnošenjem zahtjeva za istu.

Sedamdesettrogodišnja penzionerka Milka Prelić iz Rogatice jedna je od desetine pacijenata koji su „pokradeni“ u Univerzitetskoj bolnici Foča. Naime, Milka je za klasičnu operaciju mrene na desnom oku koju obavlja gostujući ljekar, za koju je, kako tvrdi, imala bolničku uputnicu, početkom februara ove godine Bolnici platila 150 konvertibilnih maraka iako je imala pravo na besplatnu operaciju. Ipak, zbog potpisivanja nelegalnog dokumenta kojim se obavezala da od Fonda neće tražiti refundaciju, troškove sada ne može nadoknaditi.

„Moja Hercegovina“ posjeduje dokaze o tome kako su pacijenti za oftamološke operacije kod doktora iz Beograda u fočanskoj Bolnici uplaćivali uglavnom 150 maraka, dok su nam ti pacijenti u telefonskom razgovoru kazali da „nisu ništa plaćali niti potpisivali, jer su oslobođeni troškova“.

Više je nego jasno da se radi o strahu pacijenata da progovore o svom negativnom iskustvu u fočanskoj Bolnici. Pritisnuti bolešću i željom da što prije riješe svoj zdravstveni problem, očigledno, bez pogovora, pristaju na bolničke uslove.

Milkin sin Petar jedan je od rijetkih koji se ne plaši da govori javno o ovom problemu. Za „Moju Hercegovinu“ kaže da je bio iznenađen kada mu je rečeno da za majčinu operaciju mora da plati 150 maraka, budući da je smatrao da je ona, kao penzionerka i majka poginulog borca, oslobođena plaćanja ili pak ima prava na refundaciju troškova. No, u Bolnici su ga ubijedili da griješi. Budući da nije znao koja su njegova prava, bio je laka meta za manipulaciju.

“Mi smo majku doveli i odmah sutradan je bila operacija. Odmah po dolasku na prijemnom sam platio 150 maraka. Pitao sam treba li uopšte plaćati i rekli su mi da se to plaća. Potpisao sam nešto, oni ti, bogami, samo poture papir i potpisuj. Ja sam to morao potpisati. Ja kod sebe imam priznanicu da sam to platio, imam otpusnicu i nalaze. Išao sam ovdje u Fond u Rogatici da pitam da li se mogu vratiti sredstva, ali kod njih je uvijek ista priča – nemaju para“, priča Petar za naš magazin.

Navodi da su mu u rogatičkom Fondu objasnili da troškove sporne operacije snose pacijenti i da je takva praksa i u drugim mjestima.

Dobro upućen izvor “Moje Hercegovine” tvrdi da su nepravilnosti ovakve vrste najviše zastupljene na oftamologiji i hirurgiji.

Rukovodstvo fočanske Bolnice, osim pacijentima, očigledno se odlučilo poigrati i sa Fondom zdravstvenog osiguranja RS, iz kojeg su potvrdili kako nisu upoznati sa postojanjem izjave koju ucijenjeni ili prevareni pacijenti potpisuju, ali su obećali da će provjeriti naše navode.

Nikolija Bjelica

*Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)

izvor:moja hercegovina

FOČA : Zemljotres sa epicentrom u Kunovu

foca-centar-grada-parking-ispred-hotela

Zemljotres jačine 3,7 stepeni po Rihteru registrovan je sa epicentrom na području području Foče kod mjesta Kunovo.
Zemljotres je lociran jutros u 7.36 časova mrežom seizmoloških stanica Republičkog hidrometeorološkog zavoda.
Potres ovog intenziteta ne može izazvati štetu na objektima, a stanovništvo ga može osjetiti.

izvor:srna

i OVO JE FOČA :  MOBiNG, BO(M)BiNG,  SLALOM, MiTO i KORUPCiJA U REŽiJi DiREKTORA BOLNiCE Veljka Marića

Bolnica Foča korupciju liječi mobingom

napisala:Jelena Denda Borjan

bolnica-u-foci-_-001

 

 

Željko Vuković, uposlenik Univerzitetske bolnice Foča, prije nekoliko godina prijavio je korupciju u ovoj ustanovi, ali umjesto da je spriječi, postao je žrtva mobinga. Na poslu konstantno doživljava prijetnje, uvrede, pritiske i ucjene koje su kulminirale prebačajem na drugo radno mjesto i pripisivanjem zdravstvene dijagnoze koju nema. Prošlog mjeseca tužio je direktora ove Bolnice, Veljka Marića, i nada se pravdi, mada mu nanesenu štetu više niko ne može nadoknaditi.

 

Zbog svega navedenog, Željko je odlučio da svoju priču podijeli sa javnošću. Na sastanak sa nama donio je tuce papira – svaki od njih je po jedan dokaz o maltretiranju na radnom mjestu kroz koje prolazi već godinama.

 

Sve je, kaže, počelo u decembru 2013. godine, kada je direktor Veljko Marić postavio Valentinu Burilo za glavnog laboranta na odjeljenju Mikrobiologije, na kome je Željko tada bio zaposlen. Budući da ona ima srednju stručnu spremu, a da je Željko u to vrijeme imao zvanje diplomiranog medicinara zdravstvene njege, prijavio je slučaj inspekciji rada. Mjesec dana kasnije, inspekcija je ustanovila nepravilnosti u postavljanju Valentine Burilo na ovo mjesto. Četiri dana nakon dolaska inspektora, Marić je sazvao sastanak službe Mikrobiologije na kome je Željku otvoreno prijetio pred kolegama.

 

– Rekao mi je da mogu biti i akademik SANU-a, ali da nikad neću dobiti ovo radno mjesto dok je on na vlasti. Rekao mi je da, ako mi se to ne sviđa, uzmem radnu knjižicu, pa da me glavni tehničar isprati preko kapije. Prozivao me je da sam na leru (da ne zna šta će sa mnom) i da se zapitam da li ću ja moći raditi posao laboratorijskog tehničara ikako, i zaprijetio da će mi dati otkaz, ali ne na papiru, već da će mi ga dati uramljenog kao sliku, za uspomenu i dugo sjećanje – prisjeća se Željko.

 

Od tada je, dodaje, skoro svakodnevno izložen mobingu od strane direktora Veljka Marića na sve moguće načine.

– Tjerao me je da pišem izjave za sve što uradim na poslu. Prije dvije godine, pokrenuo je pet tačaka teže povrede radne obaveze protiv mene, od kojih je jedna bila da sam davio kolegu na radnom mjestu i to u vrijeme kada sam bio na bolovanju i uopšte nisam bio u Foči. Za jednu od tih tačaka tada me je kaznio javnom opomenom u trajanju od šest mjeseci bez ijednog dokaza – navodi Željko.

No, kaznama tu nije bio kraj.

– Jednom me je kaznio da sam pogrešno izdao nalaz, a disciplinski postupak protiv mene pokrenuo je dok sam bio na bolovanju. Poslao mi je papire nekoliko dana prije zasjedanja disciplinske komisije, što mi je otežalo da nađem branioca. Upravni odbor Bolnice odbio je moju žalbu i zaključio da sam ja kriv. Rekli su da pravdu tražim na sudu – priča Željko za naš magazin.

bolnica-u-foci-_-006

A kraj nije bio ni maltretiranjima. Željko kaže da mu direktor nije odobrio bolovanje nakon operacije prsta, već ga je primoravao da radi iako je na poslu neprestano u dodiru sa potencijalno infektivnim materijalom. Osim toga, tvrdi, Marić ga je primoravao da obavlja poslove koji nisu u njegovoj nadležnosti.

– Kada je načelnica Mikrobiologije otišla na bolovanje, Marić je doktorici koja je ostala, Ružici Lukić, dao subspecijalizaciju i ostavio službu bez ljekara. Pošto sam ja radio na važnim analizama dijagnostike bolesti krvi, on je mene tjerao da izdajem nalaze, pa sam se obraćao njemu i Sindikatu zdravstva Bolnice Foča da to nije moj posao. Direktor me je tada ucijenio da moram izdavati nalaz ili ću dobiti otkaz, ali nije htio da mi da pismenu naredbu. Onda sam ja izdavao nalaze, ali uz napomenu da ih je radio laboratorijski tehničar bez prisustva ljekara mikrobiologa. On mi je kasnije po kolegama slao te nalaze da izbrišem napomenu, ali ja nisam htio – priča Željko.

bolnica-u-foci-_-002

Osim toga, kaže, kolege laboratorijske tehničare i njega Marić je primoravao i da rade pripravnost u vrijeme kada je Mikrobiologija bila bez ljekara.

U februaru 2015. godine, nama je radno vrijeme bilo od 7 do 15 časova, ali nas je direktor slao kući u 12, da bismo bili pripravni do 7 ujutru sljedećeg dana. Međutim, plaćao nas je kao da radimo od 7 do 15 časova, a pripravnost je plaćana šefici Ružici Lukić koja je tada bila na subspecijalizaciji. Ulagao sam prigovore na pripravnost, ali on nije reagovao – kaže Željko.

Nakon toga, pritisci su postali još jači. Prema Željkovim riječima, Marić je počeo da mu prijeti otkazom putem telefona, a po povratku sa subspecijalizacije u prijetnjama mu se pridružila i Ružica Lukić.

– Doktorica Lukić je počela da me maltretira i da mi prijeti višegradskom mafijom i svojim đeverom Milanom Lukićem koji mog oca i mene prati iz Haškog tribunala, a sve to pred svjedocima. I Marićeve i njene prijetnje sam zabilježio u izjavi koju sam predao na protokol, ali nikad nisam dobio povratnu informaciju. Inače, dr Lukić se udružila sa Marićem, a ja joj smetam zato što je spomenuta glavna laborantkinja Valentina Burilo njena kuma – navodi Željko.

Prebačaj na drugo radno mjesto i dopisivanje dijagnoze

Mjesec dana poslije navedenih prijetnji, Željko je otvorio bolovanje. Razlog – stres zbog mobinga. No, već sutradan sačekalo ga je novo iznenađenje.

– Na kućnu adresu stiglo mi je rješenje o premještaju u Službu za urgentnu medicinu, na mjesto medicinskog tehničara. To je protivzakonito iz dva razloga: kao prvo, zato što me je premjestio dok sam na bolovanju, a kao drugo, zato što to radno mjesto ne odgovara mojoj stručnoj spremi, niti iskustvu – priča Željko.

bolnica-u-foci-_-008

Njegovo bolovanje trajalo je od 1. decembra 2015. do 1. avgusta 2016. godine. Psihijatar je ustanovio da je stres na radu kod Željka rezultovao mentalnom i psihičkom iscrpljenošću, a sve zbog neetičnog postupanja poslodavca prema njemu. Nakon bolovanja, dodatni udarac u seriji pritisaka zadala mu je ljekarska komisija Fonda zdravstvenog osiguranja (FZO) Foča.

– Ta komisija mi je propisala da krenem na posao, pa sam, tri dana prije povratka na posao, otišao u FZO po papire. Međutim, oni su meni, pored dijagnoze stresa, dopisali dijagnozu ‘F78.1 retardio mentalis alia’ (druga duševna zaostalost – značajan poremećaj ponašanja koji zahtjeva pažnju i tretman). Vjerovatno su namjeravali da me penzionišu sa tom dijagnozom, da se više nikad ne vratim na posao, ali ja tu dijagnozu nemam. Fond je pristrasan zato što je njegova direktorica Draženka Đurić u isto vrijeme predsjednica Upravnog odbora Bolnice Foča – priča Željko ogorčeno.

Postavlja se pitanje kako je komisija FZO-a uopšte postavila dijagnozu kada to nisu njene ingerencije. Ali to nije jedino nad čime u ovom slučaju stoji znak pitanja.

Od decembra do avgusta treći član Komisije Ljubo Veljović nije bio prisutan na komisiji, ali je redovno potpisivao sve, uključujući i moju dijagnozu. Zanimljivo je da je nekoliko dana nakon tog potpisa direktor Veljko Marić primio njegovog sina Dragana Veljovića na mjesto medicinskog tehničara na hirurgiji u Bolnici Foča – navodi Željko.

Zbog dopisane dijagnoze i neprisustva Ljuba Veljovića sjednicama Komisije, Željko je uputio pismeni prigovor direktorici fočanskog FZO-a Draženki Đurić. U njenom odgovoru stajalo je da je Komisija radila u skladu sa važećim pravilnikom, te da nije učinila nikakav propust, niti povredu Željkovih prava. O Veljoviću ni riječi.

bolnica-u-foci-_-005

Premještaj ucjenom i čistačica-laboratorijski tehničar

Kada se Željko vratio na posao, 1. avgusta prošle godine, dobio je na potpis aneks ugovora o radu da je prebačen na mjesto medicinskog tehničara u Službi za urgentnu medicinu i bolnički prijem. Negirali su da su mu rješenje o prebačaju poslali još dok je bio na bolovanju i ponudili mu novo rješenje. Kao razlog za prebačaj naveli su sistematizaciju radnih mjesta radi bolje organizacije posla. Novi ugovor je morao da potpiše, jer su mu, kaže, rekli da u suprotnom ostaje bez posla.

bolnica-u-foci-_-007

Međutim, vrlo brzo se pokazalo da sistematizacija nema veze sa Željkovim prebacivanjem na drugo odjeljenje. Na njegovo mjesto u službi Mikrobiologije, isti dan kad je on prebačen na drugo odjeljenje, kao volonter došla je Ivana Mihajlović koja je do tada u Bolnici Foča radila kao – čistačica.

– Ivana je u Bolnici radila kao čistačica firme ‘SM 99’ iz Kotor Varoši, prala je suđe i ribala hodnike u laboratoriji. Onda je uz taj posao počela pripravnički staž kao laboratorijski tehničar, pa je u radila laobratorijske nalaze u plavoj kecelji čistačice, a sve vrijeme platu je primala u svojoj firmi. Čak me je vrijeđala pred načelnicom i ostalim kolegama da sam lopov, ptica švraka, grabljivica, pa sam i tada potražio zaštitu od direktora, ali nije reagovao, naravno, jer je ona pod njegovom zaštitom – kaže Željko.

No, ništa nije slučajno. Željko tvrdi da je Ivana Mihajlović primljena na njegovo mjesto stranačkom linijom, u isto vrijeme kada je zaposlen sin Ljuba Veljovića. Naime, Veljko Marić je predsjednik fočanskog SNSD-a i narodni poslanik ove partije u Narodnoj skupštini Srpske. Njegov lični vozač u Bolnici Foča je Vukan Mihajlović, inače svekar Ivane Mihajlović.

Svima je poznato da Marić troši bolnička sredstva u lične svrhe tako što ga Vukan Mihajlović vozi službenim kolima Bolnice i za potrebe političkog angažmana – ističe Željko.

bolnica-u-foci-_-004

Da je Željko protivzakonito premješten na drugo radno mjesto utvrdila je i inspekcija rada, ali direktor Marić nije sproveo njenu odluku. I ne samo to. Željko trenutno radi svakog dana od 7 do 14 časova, ali mu se u radne sate piše tek svaki drugi dan, a nekada ga, kaže, tjeraju da radi smjenu od 14 do 21 čas iako ona u pravilniku ustanove ne postoji.

„Ovo nije mobing, već strašni teror na radnom mjestu“

Tražeći pomoć, Željko se obraćao i Udruženju „Stop mobing“ iz Trebinja. Anica Ramić, ispred ovog Udruženja, za „Moju Hercegovinu“ je potvrdila da je upoznata sa Željkovim slučajem, nazivajući ovakvo postupanje menadžmenta Bolnice Foča prema njemu „klasičnim mobingom koji ide do mjere iživljavanja“.

– Ovo nije mobing, već strašni teror na radnom mjestu koji ostavlja strašne posljedice na čovjeka. Iako kao treća strana mi možemo da pokrenemo sudski postupak, uputili smo ga da se obrati Ombudsmenu, jer je njemu u interesu da se to završi na nivou menadžmenta i njega lično, pošto se sudski spor ne bi završio za najmanje četiri godine. A čak i da dođe do sudskog spora, to bi vjerovatno bilo u korist poslodavca, jer je politika, nažalost, danas svugdje upletena – ističe Ramić.

bolnica-u-foci-_-003

Veliki problem kod žrtava mobinga je, dodaje ona, to što je okolina ta koja ne smije da reaguje, koja ćuti i boji se za sebe, pa niko neće da pomogne žrtvi.

– Poslodavac i sprovodi mobing da bi na jednom primjeru pokazao da se niko ne smije usuditi da prijavi korupciju, jer bi prošao još gore. Zato zviždača nema više, ljudi se boje da ne ostanu bez posla. Vjerujem da dosta njih oko Željka zna pravu istinu, ali da ne smiju da reaguju – smatra Ramić.

I Ombudsmen ostao bez odgovora Bolnice Foča

Željko je poslušao savjet „Stop mobinga“ i žalio se instituciji Ombudsmena za ljudska prava BiH. U svojoj žalbi, on je na 200 strana detaljno opisao maltretiranja koja godinama doživljava na radnom mjestu. Ombudsmeni su reagovali na Željkovu žalbu, ali na njihovu preporuku u Bolnici Foča nije reagovao niko.

– Dana 30.08.2016. godine upućena Preporuka Univerzitetskoj bolnici Foča da poništi Rješenje o premještaju od 01.12.2015. godine i podnosioca žalbe vrati na radno mjesto laboratorijskog tehničara u Odsjeku za medicinsku mikrobiologiju. Preporučeno joj je i da preduzme neophodne mjere na prevenciji i eliminaciji mobinga putem uspostavljanja internih procedura ili mehanizama koji bi bili dostupni radnicima, a u skladu sa pozitivnim propisima i nalazima iz preporuke, te da u roku od 30 dana, računajući od dana prijema, obavijesti Ombudsmene Bosne i Hercegovine o postupcima i rokovima za preduzimanje mjera na realizaciji preporuke – naveo je za „Moju Hercegovinu“ pomoćnik Ombudsmena Predrag Raosavljević.

 

Međutim, Ombudsmenima u predviđenom roku nije dostavljen odgovor na preporuku, pa su, u skladu sa Zakonom o ombudsmenu za ljudska prava Bosne i Hercegovine, 25. novembra prošle godine uputili urgenciju Upravnom odboru Bolnice da preduzme mjere na provođenju preporuke i da informacije o tome dostavi u novom roku od 20 dana. Istom urgencijom, odgovorni javni organ je poučen da neprovođenje preporuke ombudsmena predstavlja oblik nesaradnje i direktno kršenje članova 30. i 31. Zakona o ombudsmanu za ljudska prava Bosne i Hercegovine, te upozoren da će u slučaju da nakon urgencije ne dođe do provođenja preporuke Ombudsmena, o tome će biti obaviještena Narodna skupština Republike Srpske i Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, uz navođenje imena službenika koji su zauzeli takav stav. No, reakcije ponovo nije bilo.

– Do današnjeg datuma nije dostavljen odgovor bilo na preporuku, bilo na urgenciju Ombudsmena Bosne i Hercegovine, te će ovaj slučaj nesaradnje biti uvršten u Godišnji izvještaj o rezultatima aktivnosti Ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine za 2017. godinu – naveo je Raosavljević za naš magazin.

Uporno do pravde

Zbog svega navedenog, ne čudi što ni „Moja Hercegovina“ nije uspjela da dobije odgovore od Veljka Marića. Pozivali smo ga na intervju više puta, ali nije bio zainteresovan.

Budući da Željkovi pokušaji da riješi probleme unutar Bolnice Foča nisu urodili plodom, prošlog mjeseca podnio je tužbu protiv Veljka Marića zbog premještaja na drugo radno mjesto. Nada se pravdi, ali mu nanesenu štetu, kaže, niko više ne može nadoknaditi. No, ima razlog zbog kojeg ne odustaje.

– Neću odustati dok crno na bijelo ne dobijem da ništa nisam kriv. Hoću da to čuju svi. Hoću da bude pravda – zaključio je Željko za naš magazin.

 

U međuvremenu, Željko nije odustao ni od lične nadogradnje, jer voli svoj posao iznad svega. Stekao je zvanje mastera zdravstvenih nauka i već sedam godina učestvuje u brojnim projektima UNDP-a koji su u vezi sa oblašću zdravstva.

napisala:Jelena Denda Borjan

fotografije:flickr ekranportal13

*Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)

 

 

 

 

 

 

25 godina od GENOCIDA u Foči : Stradanja civila na Mehkim brdima, Ratinama i tunelima u Miljevini (presude Suda BiH)

kanjon-bistrice

Dana 05. avgusta 1992. godine, po odobrenju komande Taktičke Grupe iz
Kalinovika i načelnika SJB Kalinovik, Peri Elezu i drugim neidentifikovanim
vojnicima “Srpskih oružanih snaga” predato 12 zatočenih civila radi navodnog
odvođenja u KPD Foča i to: Bičo Salko, Hatić Ismet, Karaman Fikret, Karaman
Mirsad, Kurtović Salko, Suljić Safet, Suljić Hasan, Mušanović Mustafa, Dudo
Vehbija, Pločo Šaban, Sačić Meša i Hadžić Edin; zatočene civile ovi vojnici
natovarili na kamion “FAP” i odvezli ih u pravcu “Mehkih brda” gdje su ih lišili
života, nakon čega se prazan kamion vratio u „Barutni magacin“; navedeni civili su
nakon rata ekshumirani i identifikovani, osim Suljić Hasana i Mušanović Mustafe,
koji se i danas vode ako nestali.
(P R E S U D A 1. BUNDALO RATKO,i 2. ZELJAJA NEĐO, Broj: X-KR-07/419 – Sud Bosne i Hercegovine)

ratine-spomen-ploca-i-zajednicki-nisan-za-zrtve-koje-jos-uvijek-nisu-pronadene
Dana 5. avgusta 1992. godine u poslijepodnevnim časovima vojnici Pere Eleza
odveli su preostale zatvorenike, koje su vezali žicom, natovarili ih na tri kamiona, pri
čemu su ih udarali rukama, nogama i drvenim palicama, te ih u pratnji policijskog
vozila sa rotacijom povezli u pravcu Miljevine, opština Foča, da bi u mjestu Ratine,
opština Foča, zaustavili kolonu, te iz posljednjeg kamiona iz kolone izveli 24
zatočenika i to:Hadžić Enesa, Hadžić Esada, Hadžić Hasana, Hadžić Selima,
Ahmethodžić Mehmeda, Škoro Avdiju, Vranović Salku, doktora Abdurahmana
Filipovića, Čusto Almira, Rogoj Husniju, Rogoj Refik, Suljić Elvira, Suljić Ramiza,
Suljić Emira, Kurtović Ramu, Suljić Mirsu, Suljić Damira, Suljić Edina zv. „Čiča“,
Suljić Suada zv. „Medo“, Suljić Sadu, Smječanin Ismeta i Mulaomerović Adila i
Juković Sabahudina, zatočenike postrojili iznad štale Mustafe Tuzlaka koja se nalazi
u blizini puta, nakon čega su iz vatrenog oružja pucali u zatočenike i sve ih lišili
života osim Hadžić Fejzije koji je tom prilikom ranjen u nogu, ali se pretvarao da je
mrtav, tijela ubijenih ubacili u gornji dio štale u kojoj se nalazilo sijeno, polili ih
bezninom i zapalili, a ranjeni Hadžić Fejzija, nakon što su preostala dva kamiona sa
zatočenicima nastavili put, uspio izaći iz štale i pobjeći, dok su preostala dva
kamiona sa ostalim zatočenicima odvezli u pravcu Miljevine, na lokalitet zvani
“Tuneli”, opština Foča, gdje su lišili života zatočenike iz „Barutnog magacina“ i od
kojih su nakon rata ekshumirani i identikovani: Hatić (Hasima) Adem,
Mustajbegović (Begana) Adem, Kešo (Avde) Ramiz, Pervan (Hamida) Asim,
Hadžić (Hasana) Veiz, Pervan (Bajre) Bećir, Pervan (Hasana) Hamdo, Mušanović
(Alije) Hasan, Suljić (Meše) Hilmo, Bajrić (Fadila) Ibrahim, Suljić (Meše) Kasim,
Suljić (Meše) Fehim, Pervan (Hasana) Bajro, Kešo (Šabana) Avdo, Mušanović
(Avde) Safet, Kečo (Nasufa) Vejsil, Hadžić (Rame) Nasuf, Velić (Adema) Munib,
Suljić (Muje) Ramo, Srnja (Omera) Fehim, Hadžić (Huse) Jusuf, Bičo (Muje)
Muharem, Hadžić (Smaje) Edhem, Hadžić (Omera) Vahid, Hatić (Bećira) Adem,
Pervan (Bajre) Ibro, Suljić (Nasufa) Salko, Redžović (Murata) Rašid, Jašarević
(Mehe) Hilmo, Suljić (Meše) Adem, Hadžić (Smaje) Smajl, Hadžimuratović
(Ahmeda) Esad, Hadžić Ahmet, a preostali zatočenici Rogoj Hilmo, Čusto
Muhamed, Kešo Džafer, Suljić Sevdo, Ćemo Smajo, Šemić Alija, još uvijek se vode
kao nestali;
(P R E S U D A 1. BUNDALO RATKO,i 2. ZELJAJA NEĐO, Broj: X-KR-07/419 – Sud Bosne i Hercegovine)

miljevina-21
Preostala dva kamiona sa zatočenicima odvezli u pravcu Miljevine, na lokalitet
zv. “Tuneli”, opština Foča, gdje su lišili života sve preostale zatočenike iz „Barutnog
magacina“ i od kojih su nakon rata ekshumirani i identificirani: Hatić (Hasima)
Adem, Mustajbegović (Begana) Adem, Kešo (Avde) Ramiz, Pervan (Hamida) Asim,
Hadžić (Hasana) Veiz, Pervan (Bajre) Bećir, Pervan (Hasana) Hamdo, Mušanović
(Alije) Hasan, Suljić (Meše) Hilmo, Bajrić (Fadila) Ibrahim, Suljić (Meše) Kasim,
Suljić (Meše) Fehim, Pervan (Hasana) Bajro, Kešo (Šabana) Avdo, Mušanović
(Avde) Safet, Kečo (Nasufa) Vejsil, Hadžić (Rame) Nasuf, Velić (Adema) Munib,
Suljić (Muje) Ramo, Srnja (Omera) Fehim, Hadžić (Huse) Jusuf, Bičo (Muje)
Muharem, Hadžić (Smaje) Edhem, Hadžić (Omera) Vahid, Hatić (Bećira) Adem,
Pervan (Bajre) Ibro, Suljić (Nasufa) Salko, Redžović (Murata) Rašid, Jašarević
(Mehe) Hilmo, Suljić (Meše) Adem, Hadžić (Smaje) Smajl, Hadžimuratović
(Ahmeda) Esad, Hadžić Ahmet, a preostali zatočenici Rogoj Hilmo, Čusto
Muhamed, Kešo Džafer, Suljić Sevdo, Ćemo Smajo, Šemić Alija, još uvijek se vode
kao nestali;
(P R E S U D A 1. BUNDALO RATKO,i 2. ZELJAJA NEĐO, Broj: X-KR-07/419 – Sud Bosne i Hercegovine)

SO Foča:Stopa poreza za oporezivanje nepokretnosti na području općine u 2017. godini iznosi 0,12 odsto

foca-odbornici-skupstine-opstine-foca-vecinom-glasova-su-odlucili-da-stopa-poreza-za-oporezivanje-nepokretnosti-na-podrucju-opstine-u-2017

Odbornici Skupštine općine Foča većinom glasova su odlučili da stopa poreza za oporezivanje nepokretnosti na području općine u 2017. godini iznosi 0,12 odsto od procijenjene vrijednosti za sve nepokretnosti, izuzev za nepokretnosti u kojima se obavlja proizvodna djelatnost, za koje je utvrđena stopa od 0,10 odsto. U odnosu na 2016. godinu, kada je iznosila 0,125, opšta stopa je smanjena za 0,005, dok je za proizvodne nepokretnosti ostala na istom nivou.
Prijedlog odbornika opozicionih SDS-a i NDP-a da se stopa za proizvodne nepokretnosti smanji na 0,08 odsto, uz obrazloženje da bi taj način lokalna uprava pokazala spremnost da olakša poslovanje privrednicima i da stvori povoljan ambijent za privlačenje investitora, nije dobio potrebnu većinu glasova. Bilo je i prijedloga, i pozicije i opozicije, da se poveća stopa za proizvodne nepokretnosti u kojima je proizvodnja obustavljena, te da se urade diferencirane stope za stambene i poslovne prostore, poput kladionica, ali se o njima Skupština nije izjašnjavala.
Predsjednik komisije koja je pripremila odluku o utvrđivanju stope poreza na nepokretnosti Dragica Kulić istakla je da je u prošloj godini budžetom općine bilo planirano 280.000 KM prihoda po ovom osnovu, a da je ostvareno 297.000 KM.
„Za 2017. godinu, planirano je 330.000 KM prihoda od poreza na nepokretnosti“, rekla je Kulićeva.
Prethodno je usvojena odluka kojom je određena vrijednost nepokretnosti po metru kvadratnom u gradskim i vangradskim zonama, na osnovu koje se utvrđuje porez na nepokretnosti. Pored ostalog, definisano je da se vrijednost metra kavdratnog stana u gradu kreće od 1.300 maraka u ekstra zoni do 800 maraka u četvrtoj zoni, vrijednost metra kvadratnog kuće od 1.200 do 700, poslovnog prostora od 1.600 do 800 maraka, a građevinskog zemljišta od 100 do 10 KM.
Na sjednici je usvojena odluka o raspisivanju konkursa za izbor tri člana Opštinske izborne komisije, a pokrenuto je i više inicijativa odbornika, između ostalih, inicijativa o izradi socijalne karte općine, formiranju privrednog savjeta i obnavljanju sportske manifestacije održavanja noćnih trka.

priredio:Kenan Sarač

LAKTAŠI : LANDAR'O PO ALEKSANDROVCU SA PUŠKAMA I BOMBAMA

laktasi-landaro-sa-puskama-i-bombama

Policijski službenici u Laktašima 6. januara oko dva časa lišili su slobode M.O. (1976) iz Laktaša, zbog sumnje da je izvršio krivično djelo “nedozvoljena proizvodnja i promet oružja ili eksplozivnih materija”.

“Postupajući po prijavi da se u mjestu Aleksandrovac kod Laktaša, kreće muško lice sa puškom, policijski službenici su izašli na lice mjesta i lišili slobode M.O. kod koga su pronašli i uz potvrdu privremeno oduzeli dvije automatske puške, određenu količinu bombi, municije i eksploziva”, navodi se u saopštenju CJB Banjaluka.

O svemu je obaviješten dežurni okružni javni tužilac Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka, koji je naložio da se M.O. nakon završenog ispitivanja pusti na slobodu, a da se po redovnoj proceduri dostavi izvještaj o počinjenom krivičnom djelu.

izvor:nezavisne/n1

Odbornici Skupštine općine Foča usvojili su većinom glasova budžet za 2017. godinu u iznosu od 12.110.000 KM

foca-inovacije

Poreski prihodi su projektovani u visini od 7.010.000, neporeski 2.850.000, dok su ostalo grantovi i transferi.

Načelnik općine Radisav Mašić je napomenuo da su dva i po miliona maraka namijenjena za investicije, 3,8 miliona za rad javnih ustanova, 2,8 miliona za troškove općinske administracije, dok su grantovi jedan milion, a subvencije 300 hiljada maraka.

Opozicione stranke SDS i NDP uložile su osam amandmana, ali nijedan nije prihvaćen, a uglavnom su se odnosili na povećanje subvencija za zapošljavanje, koje su planirane u iznosu od 190.000 maraka i subvencija za razvoj poljoprivrede, koje su ostale na nivou od 100.000 KM.

Načelnik Mašić je pojasnio da se u toku godine očekuje priliv dodatnih sredstava iz kojih će se nastojati da se povećaju ove stavke.

SDS je tražila i da se Boračkoj organizaciji, pored redovnih 70.000 KM, odobri i 26.000 maraka za pomoć socijalno ugroženim boračkim porodicama, prema programu koji je ova organizacija dostavila, ali prijedlog nije dobio potrebnu većinu glasova.

Za asfaltiranje puteva u budžetu je predviđeno 570.000 KM, za put uz Taru 100.000, za obnovu mosta kod KPZ-a i led rasvjetu 335.000, te za gradnju obdaništa 100.000 KM.

Omladinske organizacije spojene su sa podrškom OK festu na Tjentištu i ta stavka iznosi 40.000 KM, dok su sredstva za sport sa 380.000, koliko je izdvojeno u ovoj godini, smanjena na 350.000 KM.

Odbornici su prethodno usvojili i rebalans budžeta za 2016. godinu u iznosu 12.810.000, što je za 200.000 više u odnosu na rebalans iz juna ove godine.

Na trećoj redovnoj sjednici usvojen je i program rada Skupštine općine Foča u 2017. godini, a na prijedog SDS-a, prihvaćeno je da se održe i dvije posebne tematske sjednice, od kojih će se jedna odnositi na asfaltiranje puteva, a druga na problem zapošljavanja.

Mišljenje s rezervom općini Foča

foca-033

Općina Foča u bilansu uspjeha za period od 1. januara do kraja 2015. godine iskazala je negativan rezultat u iznosu od 6,6 miliona KM, s tim da je prema nalazu revizije on manji za 191.000 KM. Općina Foča iskazala je prihode od 10.954.774 KM, koji su po nalazu revizije viši za 121.050 KM, dok su rashodi iznosili 17.640.605 KM i prema mišljenju revizora manji su za 70.942 KM. Glavna služba za reviziju javnog sektora općini Foča dala je mišljenje s rezervom, a pored pogrešnog evidentiranja, ova lokalna zajednica kršila je i Zakon o sportu, Zakon o budžetskom sistemu, a u potpunosti nije primjenjivan ni Zakon o javnim nabavkama. Što se tiče sporta, općina Foča nije donijela program razvoja sporta i kriterijume za raspodjelu sredstava, niti interne akte kojima se definišu pravila i kriterijumi kako bi se osigurala jednakost i transparentnost prilikom raspodjele sredstava. “Iz tog razloga je dodjela sredstava granta sportskim i omladinskim organizacijama i udruženjima vršena bez utvrđenih kriterijuma, što nije u skladu sa Zakonom o sportu”, navodi se u izvještaju. Prema nalazu revizora, u 2015. godini općina Foča je planirala sprovođenje nabavki vrijednih 3.631.736 KM bez PDV-a, a u periodu od 1. januara do 31. decembra 2015. godine pokrenula je 64 postupka, a okončala njih 60 ukupne vrijednosti 3.400.991 KM. Jedna od zamjerki revizora je i ta što Skupština općine Foča nije donijela godišnji plan utroška sredstava od koncesione naknade, a za objekat Akva park “Ušće” nije donesena skupštinska odluka, već je na osnovu sporazuma za 2014. godinu Sportski savez Foča koristio objekat u 2015. i 2016. godini.

izvor: nezavisne

Prvi kinematograf u Sarajevu – 1897.

prvi-kinematograf-u-sarajevu-1897
U utorak na večer pokazao je poduzetnik Curiel u cirkusu nešto sa svijem novo za Sarajevo, naime jedan od novijeh izuma genijalnoga Edisona, t.z.v. kinematograf.To je električna sprava, koja prijašnje fotografične snimke najpreciznije ponavlja kao žive slike, na kojima se ljudi i životinje kreću kao u životu. Ti živi prizori fotografisani su na kožnim komadićima, koji se nahode u hermetično zatvorenoj kutiji, pa okomito izlaze iz nje i na taj način se reprodukuje u prirodnoj veličini i začudnom brzinom na zastoru pozornice. Taj genijalno smišljeni aparat može u jednoj sekundi da uhvati 15 fotografičnih snimaka, po tome u minuti 900 snimaka. Slike, koje električni aparat baca na zastor pozornice, vide se u prirodnoj veličini sa svjema pokretima dotičnih osoba. Na pr. vidi se društvo, koje se živahno karta za stolom, djeca, koja se igraju preskoka, djevojčice, koje gazaju po plitkoj morskoj vodi, jahač na konju, koji se propinje i rita stražnjim nogama, dva atleta, kako se hrvu i megjusobno obaraju, čitav voz željeznice, kako dolazi na stanicu, a putnici izlaze iz vagona sa ostalim metežem na jednoj stanici. Sve su to slike čisto žive pred očima. Zaista začudan, genijalan izum, koji izaziva divljenje i naravno veliko dopadanje. Isti poduzetnik prikazuje još i druge velike slike iz ogromnog velikozora (mikroskopa) i iz mračne kamere (laterna magica), što je manje više poznato. No kinematograf je po sebi tako zanimiva novina, da ga je zaista vrijedno vidjeti, te preporučujemo našoj publici, da ne propusti ove zanimive predstave sa kinematografom.
izvor: Sarajevski list 30.07.1897.

FOČA : Pokušaj pljačke u gradskoj apoteci

Foca, glavna ulica

Policijskoj stanici Foča, 07.12.2016. godine, prijavljno je da je u toku noći nepoznato lice ili više njih pokušalo da obije magacinska vrata apoteke koja se nalazi u Ulici Kralja Petra u Foči.

Operativnim radom na terenu policijski službenici su došli do saznanja da je mogući izvršilac navedenog krivičnog djela M.Đ. iz Foče. Prilikom pregleda osumnjičenog pronađeni su predmeti koji se mogu dovesti u vezu sa izvršenjem krivičnog djela Teška krađa (u pokušaju), navode iz Centra.

Istog dana, oko 11,30 časova imenovani je lišen slobode. O događaju je obavješten dežurni tužilac koji je naložio preduzimanje potrebnih mjera i radnji na rasvjetljavanju i dokumentovanju predmeta.

Kadija i kralj

oko-1900

 U nekom gradu živio je kadija poznat po svojoj pravednosti i mudrosti. O njegovoj pravednosti je čuo i kralj koji se obardova što u njegovom kraljevstvu živi kadija koji pravedno sudi ljudima.

– Nije mi dovoljno što sam čuo da je pravedan – reče kralj  – želim se lično uvjeriti u njegovu pravednost i saznati na koji način sudi ljudima.

 Kralj se preruši u običnog čovjeka kako ga ljudi ne bi prepoznali. Zajaha svoga konja i napusti dvorac bez tjelohranitelja i vojnika.

U putu srete prosjaka koji je prosio novac od ljudi. Sažali se nad njim i reče mu da se popne na konja kako bi ga poveo do grada.

Kada stigoše u grad, kralj se okrenu i reče mu: – Stigli smo. Možeš sići, samo pazi da ne padneš!

– Ovaj konj je moj –  zagalami prosjak – kako me možeš trjerati?! Ti sidji!

Prosjak je galamio i zvao u pomoć tako da su se oko njih skupili ljudi.

– Ovo je moj konj!- reče prosjak okupljenima.

– Ne, konj je moj! – uzviknu kralj. Ljudi su gledali i nisu znali koji od njih dvojice govori istinu.

– Idite do kadije! – uzviknu jedan od okupljenih – on će vam pravedno presuditi.

Odvedoše ih do kadije koji je sjedio i sudio ljudima. Kralj stade pred kadiju i ispriča mu šta se desilo. Kada završi prosjak uzviknu: – Ovaj čovjek je lažov! Konj je moj. Ja sam ga poveo da mu pokažem put.

– Konja ostavite kod mene! – reče kadija – Sada idite i vratite se ujutro!

Njih dvojica odoše, a kadija odvede konja u štalu.

Kada se ujutro vratiše, kadija ustade sa svoje stolice i reče im: – Slijedite me! Njih dvojica pođose za njim.On ih uvede u štalu u kojoj se nalazio konj. Tu se zadržaše neko vrijeme, a potom se vratiše u kadijinu kuću.

On presudi da se konj da kralju, a stražarima naredi da prosjaka svežu i bace u tamnicu.

Uvečer kralj ode do kadije i upita ga: – Kako si znao istinu?

– Jednostavno je. Kada smo jutros ušli u štalu primijetio sam da ti se konj približio, mirisao te i dirao. Nisam zapazio ni jedan pokret prema drugom čovjeku. Shvatio  sam da je to tvoj konj.

–  A da li znaš ko sam ja? – smiješeći se reče kralj.

– Ne – odgovori kadija.

– Ja sam kralj. Došao sam prerušen da se uvjerim u tvoju pravednost. Zatraži od mene ono što želiš.

– Izvini kralju, ali ja ništa ne želim. Ja samo radim svoj posao!

Foča : U naselju Šukovac ključeve od nove kuće dobila je sedamdesetdvogodišnja Safeta Turudić

u-naselju-sukovac-kljuceve-od-nove-kuce-dobila-je-sedamdesetdvogodisnja-safeta-turudic

Ključeve nove kuće u fočanskom naselju Šukovac dobila je sedamdesetdvogodišnja Safeta Turudić.

-Čekala sam dvadeset godina ovaj dan. U međuvremenu sam živjela u Sarajevu, ovo mi znači više od života, ja sam prezadovoljna i kako je izgrađeno i kako izgleda-zadovoljna je Turudićeva.

u-naselju-sukovac-kljuceve-od-nove-kuce-dobila-je-sedamdesetdvogodisnja-safeta-turudic-2

Suzana Jašarević, direktorica austrijske organizacije “Hilfsverk” za BiH  pojasnila je da je ukupna vrijednost projekta “Podrška trajnim rješenjima revidirane strategije za sprovođenje Aneksa sedam Dejtonskog mirovnog sporazuma” 8,1 milion oera. Projekat finansira Evropska unija, a sufinansira i relizuje UNHCR u saradnju sa partnerima u deset općina i gradova u BiH.

-Danas smo predali šest kuća od ukupno 22 objekta koliko je izgrađeno u Foči u protekle tri godine implementacije projekta. Osim stambenih jedinica obezbijeđeni su i  grantovi u oblasti poljoprivrede čija je vrijednost 60 000 KM, za petnaest porodica koje su radno sposobne, a nisu bili korisnici drugih donacija, prošireni su proizvodni kapaciteti jednog preduzeća i otvorena dva radna mjesta-rekla je Jašarevićeva.

FOČA : KONSTITUISAN LOKALNI PARLAMENT

foca-nekada

Na današnjoj konstitutivnoj sjednici Skupštine opštine Foča tajnim glasanjem za predsjednika Skupštine opštine Foča izabran je Izet Spahić iz Stranke demokratske akcije, a za zamjenika Silvana Vuković iz SNSD-a, dok je za zamjenika načelnika opštine Foča izabran Zoran Elez iz DNS-a.
Za sekretara Skupštine opštine Foča izabrana je Brana Stanković, a na prijedlog načelnika opštine, Radisava Mašića, na devedeset dana izabrani su i vršioci dužnosti pet opštinskih odjeljenja: Zoran Ćosović, v.d. načelnika Odjeljenja za opštu upravu, Mirjana Davidović, v.d. načelnika Odjeljenja za finansije, Branka Salamadija, v.d. načelnika Odjeljenja za privredu i društvene djelatnosti, Mensud Jahić, v.d. načelnika Odjeljenja za prostorno uređenje i stambeno-komunalne poslove i Gordan Drakul, v.d. načelnika Odjeljenja za inspekcije.

priredio:Kenan Sarač

Kozluk : Radojka Josić (72) planirala prikriti ubistvo i rekla da je Nikolu usmrtio bik

cjepanica

Radojka Josić (72) uhapšena je zbog sumnje da je u selu Mešići kod Kozluka udarcima cjepanicom ubila supruga Nikolu (70), pa zatim pokušala sve prikriti.

Tokom razgovora s inspektorima ona je na kraju priznala da je 26. novembra nakon kraće rasprave usmrtila muža Nikolu tako što mu je zadala nekoliko udaraca cjepanicom u glavu.

Prema neslužbenim informacijama policiji je u subotu u 21.30 sati prijavljeno da je u štali u selu Mešići pronađeno Nikolino beživotno tijelo.

Kvislinška Rezolucija Vakufskog Sabora IVZ NR BiH od 14. augusta 1949.

kvislingska-rezolucija-vakufskog-sabora-ivz-nr-bih-od-14-augusta-1949

Rezolucija Vakufskog sabora IVZ NR BiH iz 1949. godine kojom se organizacija Mladi Muslimani proglašava neprijateljskom organizacijom
Naš stav o sramnoj Rezoluciji IVZ
14. augusta 1999. godine navršilo se tačno 50 godina od donošenja sramne i ničim utemeljene Rezolucije Vakufskog sabora Islamske vjerske zajednice u Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini, kojom su članovi Pokreta “Mladi Muslimani”, de facto, izopćeni iz Islamske zajednice i pod očitim pritiskom totalitarnog komunističkog režima nazvani “…neprijateljskom i terorističkom organizacijom…”.
Zajedno sa mladomuslimanima tadašnji, komunističkom režimu lojalni vrh Islamske vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini, u pomenutoj Rezoluciji osudio je i nazvao “tuđim plaćenicima” i takve intelektualne i vjerske veličine kakvi su bili Mehmed ef. Handžić ili Kasim ef. Dobrača. Kao i komunistički režim na montiranom političkom procesu 1949. u Sarajevu, kada je mladomuslimanskom Pokretu i njegovim uhapšenim članovima izrečena sudska presuda (smrtne kazne i dugogodišnje robije), i tadašnji Vakufski Sabor IVZ Bosne i Hercegovine se potrudio da svojom Rezolucijom donese svojevrsnu duhovnu presudu, u kojoj nas je etiketirao identičnim komunističkim riječnikom i stilom (povezivanje bez ikakvih argumenata mladumuslimanskog Pokreta sa aktivnostima jerusalemskog muftije El Huseina, sa navodnim raspirivanjem vjerske i nacionalne mržnja među našim narodima, sa samo njima vidljivim terorističkim karakterom Pokreta, sa SS Divizijom…).
Dalje se u rezoluciji naročito osuđuju oni pojedinci “…iz zajednice koji su u ulozi vjerskih službenika otvoreno ili prikriveno odobravali rad nenarodnih elemenata i imperijalističkih agenata ‘Mladih muslimana’ i time pomagali zavođenje pojedinih još nedovoljno prosvijećenih ljudi na put koji bi vodio u direktnu propast cijele zajednice. Njihova odgovornost je u toliko veća, što su svjesni svog položaja, proigrali povjerenje IVZ i pomagali organizaciju koja sa muslimanima nema ništa zajedničkog osim lažnog imena koje se sa neprijateljskom proračunatošću trebalo iskoristiti za neprijateljsku akciju…”.
Kruna rezolucije je izjava Vakufskog sabora da “…Islamska vjerska zajednica ima samo jedan put: to je put bratstva, jedinstva i jednakosti svih naših naroda, to je put odbrane naše domovine protiv svih njenih vanjskih i unutrašnjih neprijatelja, to je put nesebičnih napora na učvršćenju narodne vlasti i izgradnje naše socijalističke države, nove Titove Jugoslavije…”.
Kojim i kakvim je putem krenuo komunistički režim i tada mu lojalna Islamska vjerska zajednica u BiH, danas je svima, više ili manje, poznato. Brutalna i primitivna ateizacija i ponižavanje vjernika na način da su im bila uskraćena skoro sva ljudska prava i građanske slobode, bili su prisutni cijelo vrijeme postojanja komunističkog režima sve do njegovog samourušenja 1990. godine.
Do tada se nismo ni nadali, ni očekivali, da će se Islamska zajednica ograditi od svoje sramotne Rezolucije iz 1949. godine. Ali, da se od 1990. do danas niko, ni pojedinačno, ni institucionalno, iz Islamske zajednice javno ne oglasi povodom ove “tamne mrlje” na njenom duhovnom i moralnom dignitetu, smatramo, više je nego začuđujuće, s obzirom (bar) na pojavnu identičnost duhovnih i idejnih opredjeljenja mladomuslimana i današnje Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Ili se, što bi nas najviše razočaralo i zabrinulo, u suštini nije ništa promijenilo, pa je sadašnja šutnja Islamske zajednice Bosne i Hercegovine o sramotnoj i nemoralnoj Rezoluciji iz 1949. godine, samo potvrda Kur ‘anske istine da se “stanje naše Islamske zajednice nije izmijenilo, jer nije izmijenjen njen odnos prema Allahu”. Ukoliko je tako, a molimo Boga da nije, Rezoluciju Vakufskog sabora Islamske vjerske zajednice u Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini iz 1949. godine shvatit ćemo kao Božiji znak i potvrdu da smo i onda i danas, za razliku od Islamske zajednice Bosne i Hercegovine, bili na pravom putu.
Rezolucija Vakufskog Sabora IVZ NR BiH
REZOLUCIJA VAKUFSKOG SABORA ISLAMSKE VJERSKE ZAJEDNICE POVODOM NEPRIJATELJSKE DJELATNOSTI TERORISTIČKE ORGANIZACIJE “MLADI MUSLIMANI”
Vakufski sabor IVZ u Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini na svom zasijedanju 14. augusta 1949. u Sarajevu, ocjenjujući djelovanje terorističke organizacije “Mladih muslimana” donio je sljedeću
REZOLUCIJU
Ustav FNRJ koji je proklamovan na tekovinama slavne Narodno-oslobodilačke borbe osigurao je muslimanima, kao i pripadnicima svih ostalih vjerskih zajednica, slobodan i nezavisan vjerski život. Zahvaljujući tome, kao i pomoći naše narodne države, Islamska vjerska zajednica može slobodno da djeluje na principima novodonesenog Ustava IVZ. Na polju vjerskog i vjersko-prosvjetnog života svojih pripadnika IVZ je već zabilježila dobre uspjehe. Zapažen je rad pojedinih naših vjerskih službenika, koji su svoj položaj shvatili kao službu narodu i koji se zalažu da se zaostali dio muslimanskog svijeta izvuče iz zaostalosti, primitivnosti i konzervatizma i pođe putem života novog slobodnog čovjeka socijalističke Jugoslavije.
Međutim, neprijateljima naše zajednice i naše države smeta napredak, bratstvo i jedinstvo naših naroda i oni neprekidno pronalaze nove puteve da bi taj razvoj i bratsku slogu omeli. Nažalost i među pripadnicima IVZ našlo se bezdušnika i izdajnika vlastite zajednice i rođene domovine. U posljednje vrijeme pod plaštom tobožnje vjerske zanesenosti ponovo je pokušala da djeluje neprijateljska organizacija “Mladih muslimana”, koja je svoje ilegalne grupice organizovala, radila na obaranju narodne vlasti i spremala terorističke napade radi ostvarenja svojih odvratnih i izdajničkih ciljeva. Najveće je zlo u tome što su ovi pritajeni neprijatelji naše zajednice svojim radom uspjeli da zavedu i pojedine zaostale i neprosvijećene pripadnike IVZ, koji iza njihovog vjerskog plašta nisu vidjeli izdajničku rabotu uperenu protiv interesa svih naših naroda i naše vjerske zajednice posebno. Ali naš narod ih je odmah poznao. Poznao je u njima one iste učenike i saradnike izdajnika i tuđih plaćenika tipa Pandže, Handžića, Dobrače i ostalih koji su kao fašistički elementi u ahmediji još za vrijeme okupacije u interesu okupatora kovali planove i radili na slabljenju Narodno-oslobodilačke borbe, na rušenju bratstva i jedinstva naših naroda, na kome se osnovu temeljila snaga narodnog ustanka i narodne revolucije. Naš narod je odmah poznao onu istu ruku neprijatelja koji je i ranije slao El Huseina, međunarodnog agenta imperijalizma, da se raspiruje vjerska i nacionalna mržnja među našim narodima, da se uz pomoć pojedinih domaćih izdajničkih hodža i špijuna iz terorističke organizacije “Mladih muslimana” zavode muslimani Bosne i Hercegovine, da se stvaraju SS divizije i lomi rodoljubiva svijest muslimana koji su u Narodno-oslobodilačkoj borbi davali nesebične žrtve za slobodu i bolji život. Panislamizam, s kojom parolom su nastupali “Mladi muslimani” za vrijeme okupacije a i danas, je parola imperijalizma, kojom imperijalisti nastupaju svuda gdje hoće da lome oslobodilačke pokrete naroda u islamskim državama ili gdje razbijaju jedinstvo i slogu muslimana koji žive u sretnoj zajednici sa braćom ostalih vjeroispovjesti. Neprijateljska grupa “Mladih muslimana” vjerovala je, da je napadom klevetničke rezolucije Informbiroa na našu zemlju, narod i Komunističku partiju, došlo vrijeme da i oni svoju aktivnost pojačaju i navrate vodu na svoj mlin. I laćali su se, ali bezuspješno, svakih metoda i parola, kojima su mislili uzdrmati vjeru muslimana u svoju vlastitu narodnu državu i njeno rukovodstvo.
Muslimani Bosne i Hercegovine, svjesni tih neprijateljskih pokušaja, ne daju se zavesti smicalicama, ma kako one bile uvijene u vjerske plašteve. Vakufski sabor, kao najviše predstavničko tijelo IVZ u Bosni i Hercegovini, sa prezorom odbacuje i osuđuje pojedince iz svoje sredine, koji su kao izdajnici i agenti neprijatelja pokušali da podrivaju velike tekovine narodne revolucije, ugrožavaju narodnu vlast i mute bratsku zajednicu naroda u našoj slobodnoj i nezavisnoj državi. Naročito osuđujemo one pojedince iz zajednice koji su u ulozi vjerskih službenika otvoreno ili prikriveno odobravali rad nenarodnih elemenata i imperijalističkih agenata “Mladih muslimana” i time pomagali zavođenje pojedinih još nedovoljno prosvijećenih ljudi na put koji bi vodio u direktnu propast cijele zajednice. Njihova odgovornost je u toliko veća, što su svjesni svog položaja, proigrali povjerenje IVZ i pomagali organizaciju koja sa muslimanima nema ništa zajedničkog osim lažnog imena koje se sa neprijateljskom proračunatošću trebalo iskoristiti za neprijateljsku akciju.
Vakufski sabor u ime pripadnika svoje zajednice izjavljuje da Islamska vjerska zajednica ima samo jedan put. To je put bratstva, jedinstva i jednakosti svih naših naroda, to je put odbrane naše domovine protiv svih njenih vanjskih i unutrašnjih neprijatelja, to je put nesebičnih napora na učvršćenju narodne vlasti i izgradnje naše socijalističke države, nove Titove Jugoslavije. Da muslimani zaista koračaju tim putem, da pokušaji neprijatelja ne mogu niukoliko omesti bratsku slogu naših naroda i povjerenje u narodnu vlast i rukovodstvo pod čijim vođenjem je stvorena nova Jugoslavija, najbolji je odgovor naših radnih ljudi, muslimana širom svijeta, koji sa neviđenim elanom, u izgradnji socijalizma, na djelu dokazuju svoju visoku svijest i svoj patriotizam. Pod rukovodstvom maršala Tita odbićemo sve napade neprijatelja i izgradnjom socijalizma u Jugoslaviji dati najdostojniji odgovor svima neprijateljima naše domovine.
Živjela Narodna Republika Bosna i Hercegovina u slobodnoj Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji.
Živio maršal Tito, prvoborac bratstva, jedinstva i jednakosti naših naroda.
U Sarajevu 14. augusta 1949.
Vakufski sabor IVZ u
Bosni i Hercegovini

FOČA : GRAFITI IZ 1978./1979.

medjurjecje-_2016

FOČA, Međurječje, 07.11.2016.
MLADALAČKI NESTAŠLUCI JOŠ UVIJEK VIDLJIVI
Davne 1978./1979. na ovoj šupi kod Fiskulturne sale tadašnjeg Srednjoškolskog Centra u Foči, u Međurječju, bijelom farbom sam ostavio par potpisa koji su još uvijek vidljivi. Pisalo je između ostalog
Keno, Bosna, Sarajevo…A na zidu Fiskulturne sale Keno, Riki, Bela, Pere…I još par natpisa sam ostavio na šupama kod bašće Čavdara (poznatije kao Preljubova bašća, jer nam je Preljub bušio lopte kad bi prebacili preko ograde u bašću!) tj. na igralištu ispred tadašnje Gimnazije. Tu je pisalo: KK Bosna šampion i FK Sarajevo šampion.

medurjecje-2

priredio:Kenan Sarač

FOČA : SDA pripalo mjesto predsjednika SO Foča, pozicija načelnika Odjeljenja za prostorno uređenje i mjesto šefa Odsjeka civilne zaštite

Skupština općine Foča
SNSD, DNS, SP i SDA formirali skupštinsku većinu.

snsd-dns-sp-i-sda-formirali-skupstinsku-vecinu
SDA-u je pripalo mjesto predsjednika SO Foča, pozicija načelnika Odjeljenja za prostorno uređenje i mjesto šefa Odsjeka civilne zaštite, kaže predsjednik ove partije Izet Spahić i dodaje:
-I vrlo važno je što smo dogovorili da će svako buduće zapošljavanje u općinskim službama, preduzećima i ustanovama imati isti princip kao što smo imali i kod raspodjele vlasti. Slijedi i raspodjela članstva u upravnim i nadzornmim odborima gdje će taj princip takođe biti primjenjivan-rekao je Spahić.
Većinu će, od 25, činiti 14 odbornika, osam SNSD-ovih, tri DNS-ova, dva odbornika SDA i jedan iz SP-a.

priredio:Kenan Sarač

Sarajevski antikvarijati i antikvarnice

antikvarnice

SEHARA
Od decembra 2012. godine, knjižara i antikvarijat Sehara prestaje sa radom i prelazi isključivo na online rasprodaju lagera i naručivanje putem kontakt telefona ili email-a.
Antikvarijat Sehara je otvoren 1997. u Sarajevu. Od samog osnivanja, bavi se prodajom novih i starih knjiga – izdanja (rariteta) od domaćih i stranih autora i izdavača, tako da u svojoj ponudi ima zastupljene naslove iz svih književnih oblasti.
SEHARA
adresa: Terezije bb (Skenderija)
tel: 666-671
Tel.: 061 150 258
Fax:
e-mail: info@seharabooks.com
web: http://www.seharabooks.com
Od decembra 2012. godine, knjižara i antikvarijat Sehara prestaje sa radom i prelazi isključivo na online rasprodaju lagera i naručivanje putem kontakt telefona ili email-a.
PREPOROD kod BKC-a.
adresa: Branilaca Sarajeva 30
tel: 444-073

Antikvarnica Tarih

Naziv firme (organizacije): Antikvarnica Tarih
Kategorija: Grafička industrija, izdavaštvo, marketing, mediji – Antikvarnice i antikviteti
Kratak opis: prodaja antikviteta i polovnih knjiga…
Detaljan opis: prodaja antikviteta i polovnih knjiga
Poštanski broj: 71000
Mjesto: Sarajevo
Općina: Stari Grad
Adresa: Dženetića čikma bb
Mabela u Skenderiji
Terazije bb, BiH
Tel.: 033 211 723
Fax: 033 211 723
e-mail:
web:
https://www.facebook.com/mabeladoo/
Preporod na Markalama.

Knjižara i antikvarnica NUR s.t.r. Sarajevo
adresa Mula Mustafe Bašeskije broj 21
mjesto 71000 Sarajevo
Tel.: 033 239 345
Fax: 033 239 345
e-mail: mensura@knjizara.ba
web: http://www.knjizara.ba

Lycos Knjižara i Antikvarnica
Seherova 32, Sarajevo, Bosnia Herzegovina

Knjižara fotokopirnica VIP DESIGN *
Gradačačka 1, TC Merkur Otoka 2. sprat
Tel: +387 33 714 430; 714 432
Fax: +387 33 714 431
E-mail: vipdesigndoo@gmail.com
http://vipdesign.ba

← Kod Begove džamije.

← Dvije-tri na Siranu.

← Jedna na Grbavici.

← U blizini kampusa znam tek za jednu knjižaru – Bookmark u Importanneu.

Ovdje može dobiti besplatni dnevni obrok svako ko to sebi ne može da priušti – piše na piceriji “Mehdijano” u Ilijašu

Picerija u Ilijašu siromašnima besplatno dijeli hranu

picerija-u-ilijasu-siromasnima-besplatno-dijeli-hranu

Ovdje može dobiti besplatni dnevni obrok svako ko to sebi ne može da priušti, rijedak je natpis u Bosni i Hercegovini, ali se može pročitati na piceriji “Mehdijano” u Ilijašu.

Već drugu godinu tako u ovoj piceriji topli obrok svakodnevno dobija 13-14 standardnih osoba, ali je veći broj onih koji odavde nisu otišli gladni a nisu morali da plate jelo.

U početku je bilo i donacija, uglavnom stranaca kad dođu tokom ljeta u turističku posjetu BiH, ali danas donatora gotovo i nema. Ipak, uporni su u nakani da pomognu gladnima vlasnik picerije Mehdija Hodžić i porodica. Njega, nažalost, nismo zatekli prilikom posjete, ali njegovi uposleni ističu da je “gazda uvijek bio takav”.

Moguće da je to i zato što je i sam, kako pričaju, sa 15 godina došao u Sarajevo iz Sandžaka bez ičega, a uspio je. Osim picerije, ima i agenciju za nekretnine, dok je ranije imao butik, pa je i tada siromašnima dijelio obuću i odjeću koja mu ostane.

“Svakom znači siguran obrok, a pogotovo siromašnom. Ima dosta onih što ne mogu da plate jelo. Ima izbjeglica, ljudi koji nemaju primanja. Bila je baš žena sa djetetom sa posebnim potrebama. Ona je platila jelo, ali smo obrok njenog djeteta pisali na gazdu. Dođe nam troje-četvoro iz ‘samačke kuće’. To je kao kolektivni centar. Ima jedan čovjek koji živi u podrumu zgrade. Znamo sve ljude u Ilijašu, znamo ko ima i ko nema, a i vidi se na čovjeku”, priča radnik picerije Arnes Omerović.

Kaže da, naravno, dozvole siromašnim ljudima da izaberu šta bi pojeli taj dan, a nude pice, kuhana jela, piletinu…

Igor Bogdanović, koji na neki način vodi ovu radnju, ističe da su u pitanju većinom porodice pa obrok nose kući, ali i da oni sami iz picerije dostavljaju hranu ljudima za koje znaju da nemaju, ali ne mogu da dođu.

“Nosim, recimo, za dvoje starih ljudi u Malešićima. Ima ljudi i iz Donje Vogošće. Naše kuharice kažu kad čuju da nekome treba. Imamo i kupone. Svi dobri ljudi mogu uplatiti obrok za nekoga ko to sebi ne može priuštiti. Obrok je pet KM. Taj kupon mogu dati i nekome kome oni hoće. Naravno da ovdje dođu i mogu doći ljudi koji nemaju taj kupon”, priča Igor.

Naglasio je da gazda, ako procijeni da je neko sposoban da radi a traži obrok, zna ponuditi ljudima i posao jer im posebno pred sezonu treba radnika, ali i da je do sada to prihvatilo njih dvoje-troje.

“Bio je jedan momak iz Nišića, socijalni slučaj. Dobio je posao, bio je prijavljen. Gazda mu je dao da živi kod njega, obukao ga i obuo. Radio je jedno vrijeme i kasnije se vratio kući jer su mu roditelji ostali sami, ali je našao posao u blizini”, ispričali su radnici picerije, koja sedmično picom počasti članove Udruženja djece sa posebnim potrebama.

izvor:fokus.ba

Naručio ubistvo sopstvenog oca : Novosadska policija uhapsila je 38-godišnjeg R.M. (VIDEO)

Novosadska policija uhapsila je 38-godišnjeg R.M. sa područja vojvođanske opštine Srbobran, koji se sumnjiči da je unajmio tri osobe da mu ubiju rođenog oca.

Osumnjičeni će u zakonskom roku biti priveden Višem javnom tužilaštvu u Somboru, saopštila je novosadska Policijska uprava.

On je “trojku” angažovao u Srbobranu i naselju Savino selo u vojvođanskoj opštini Vrbas.

Njih je od početka oktobra ove godine stalno podstrekavao da mu ubiju oca, za šta im je isplatio i izvjesnu sumu novca.

Osumnjičenom R.M. određeno je zadržavanje do 48 sati, zbog postojanja sumnje da je učinio krivično djelo podstrekavanja na teško ubistvo.

Protiv tri osobe, koje je R.M. podstrekavao da mu ubiju oca, biće podnijeta krivična prijava u redovnom postupku zbog neprijavljivanja krivičnog djela.
VIDEO:
NOVOSAĐANIN PLATIO DA MU UBIJU OCA: Pogledajte munjevitu akciju policije hapšenja!

izvor:atv

NE ZABORAVI BOŠNJAČE…

...a  kako ćeš tek razlikovati čovjeka i vuka 1
NE ZABORAVI BOŠNJAČE… SVOJE KRVAVE BAJRAME, LOGORE I MUČILIŠTA.. NE ZABORAVI SRUŠENIH 1029 DZAMIJA, MESDZIDA, MUSALA I TEKIJA. NE ZABORAVI DO ZEMLJE SRAVNJENA MEZARJA NAŠIH NAJMILIJIH. NE ZABORAVI NIKAD MASOVNE GROBNICE PUNE TIJELA TVOJE BRAĆE….NEZABORAVI NIKAD SUZE I KRV NARODA SVOG….NEZABORAVI NIKAD DA JE TO SVE I JOS VIŠE PLANIRANO I POČINJENO DA BI SE DOČEKAO TVOJ KRAJ I ISTREBLJENJE.SVE TO JE PLANSKI RADJENO U
IME SUSJEDNOG SPRSTVA I NJEMU DOSTA SLIČNOG HRVATSTVA… TI NAKANICI SU I DANAS TU PORED TEBE I VREBAJU…..CILJ JE ISTI.MOŽDA SU SREDSTVA MALO DRUGAČIJA…. NEMOJ REĆI DA NISI ZNAO! NEMOJ REĆI DA NISI MOGAO!!!! AKO OPE POKLEKNEŠ I POVJERUJEŠ DA NEĆE I DA ĆE SE OKANITI U ŽELJI DA TE NEMA, DA NE POSTOJIŠ….SAM SI KRIV….SAD ILI NIKAD!!!! SVE JE JASNO I GLASNO….BOSNA JE RAZLOG TVOG OPSTANKA…BEZ NJE TVOG NESTANKA….
“BEZ BOSNE..NEDAJ BOŽE”NITI IMAS ZAŠTO ŽIVJETI ,NITI ZBOG ČEGA UMIRATI”
PROMIJENI SE TI NA BOLJE…ZA SEBE,A NE ZA DUŠMANE! VRIJEME JE SAD ILI NIKAD!!!
izvor:fb Istina o genocidu nad Bosnjacima

Edin Tule : Otvoreno pismo aktuelnom vođstvu Islamske zajednice Bosne i Hercegovine sa sjedištem u Sarajevu!

svako-u-svojoj-avliji

Otvoreno pismo aktuelnom vođstvu Islamske zajednice Bosne i Hercegovine sa sjedištem u Sarajevu!

Datum: 27.10.2016.

Dragi naši vjerski predvodnici!

Obraćamo Vam se ispred ogromnog broja visoko obrazovanih mladih ljudi našeg društva koji su još uvijek ovdje sa nama u ovoj našoj lijepoj Bosni i Hercegovini!
Njima treba razlog da ostanu ovdje i da nas ne napuste poput sad već stotina hiljada njihovih vršnjaka, naše djece, koji su otišli u nepoznata svjetska bespuća i ne znamo više ni kako im je u tuđini.
Duboko smo ubijeđeni da je njihov ostanak u našoj državi od vitalnog kolektivnog interesa i da je to i Vaš iskren interes. Suočeni sa korupcijom u raznim državnim institucijama, vjera u pravdu ovih mladih ljudi je duboko poljuljana, a samim tim se počinjemo plašiti i za njihovo uvjerenje u Božansku pravednost. Želimo vjerovati da će ova naša jedina domovina ozdraviti i od te bolesti i da ćemo se izboriti protiv korupcije i nepotizma uz Božiju pomoć i zalaganja predanih aktivista. Znamo da će ta borba biti duga i zahtijevna, zato očekujemo maksimalnu podršku i pomoć od naše Islamske zajednica. Allah Uzvišeni i Vas pomogao na tom časnom putu! Ono što nas plaši jeste ateizacija ovog našeg prostora, ukoliko Islamska zajednica ne bude reagovala brže i ne počne razmišljati pragmatičnije, a za takav destruktivan proces smo onda krivi apsolutni svi ukoliko ne uložimo vlastiti maksimum!
Ono što očekujemo od Vas, kao vjernici i pripadnici Islamske zajednice, je da pokažete vlastitim primjerom kako se bori protiv korupcije i nepotizma. Sad je historijski trenutak da stupite u akciju i pokažete ostatku društva kako se tretiraju ove društvene anomalije.
S obzirom da nam se već duži vremenski period, posebno nakon par objavljenih radova na FB stranici “Pozitiva psihologija sa aspekta islama” (u kojima smo istakli nedovoljan rad određenih imama na terenu), javlja veliki broj ljudi iz raznih džemata Bosne i Hercegovine, ali i diljem naše prostrane dijaspore, žaleći se na nerad svojih imama i zapostavljanje svojih džematlija, pa i zlostavljanja ili finansijske prevare, predlažemo da se formiraju neovisne radne grupe – potpuno neutralne – koja će sprovesti objektivne i anonimne ankete u svim našim džematima počevši od naše domovine. Ono što zapažamo je velik strah kod tih ljudi da otvoreno govore o svim ovim problemima jer su mnogi imali loša iskustva u iskrenoj i otvorenoj komunikaciji sa svojim imamima. Doživljavali su razne odmazde, atake na vlastite porodice, huškanja na njih imamima lojalnih džematlija, odstranjivanja iz džemata zbog otvorenog i hrabrog govora itd. itd.

U želji da Vam dočaramo alarmantnost situacije, reći ćemo Vam da nam se javljaju džematlije iz svih dijelova BiH i dijaspore optužujući svoje lokalne imame za mnogobrojne harame!
Da smo u sređenoj državi, gdje vladaju najpravedniji zakoni (Vi to zovete šerijatom), bilo bi tu svega.
Od bičevanih imama, kamenovanih imama, pa i onih koji su zaslužili višestruke smrtne kazne, a najviše onih koji zahtijevaju, stručne razgovore, suspenzije, dokvalifikacije ili prekvalifikacije.

Tu je naravno najviše žalbi na imame koji ne prave nikakve opipljive vrijednosti. Imamo džemate gdje su imami po 20-30 godina na dužnosti (zašto se ne primjeni turski sistem gdje jedan imam ne može ostati u jednom džematu duže od 4 godine?), a ne vidimo da izvode generacije kvalitetnih ljudi koji su u stanju ozbiljnije mijenjati ovo društvo na bolje.

Sigurni smo da ste i sami u toku, da je situacija više nego alarmantna, te smatramo da ovaj historijski trenutak zahtijeva brzo djelovanje. Smatramo da je ovaj potez jako važan, kako bi razlučili imame radnike od imama neradnika, te adekvatno nagradili prve i istakli njihov rad, a sankcionisali nerad ovih drugih.

Uzimajući u obzir opšte nezadovoljstvo naroda, radom same Islamske zajednice, te da to ne izuzima ni njen vrh, smatramo da nam je svima obaveza da aktivno radimo na poboljšanju imidža ove naše najvažnije institucije, koju želimo čuvati od svih pojava koje su nedostojne njenog imena. Već dugo, u očima značajnog dijela ovog našeg, raznim belajima iskušanog naroda, imami su – preciznije efendije i hodže – sinonim za neefikasnost, sporost, zaostala rješenja, dezorjentiranost, pohlepu, neposvećenost poslu, arogantnost, oholost, neobrazovanost, isključivost, prevare raznih vrsta itd.
Smatramo da je nepravedno spram naših časnih imama, koji bdiju nad svojim džematima majčinskim bdijenjem, da ovo društvo sve njih trpa u jedan koš!
Obavezni smo jasno razdvojiti jedne od drugih jer je velika nepravda prema svima, a posebno prema časnoj vjeri islamu koja nas uči da dobro i zlo nisu isto te da smo obavezni adekvatno tretirati i jedno i drugo.

Nakon što se sprovedu navedene ankete u svim našim džematima, prikupe svi relevantni podaci, analiziraju rezultati – naravno od strane objektivnih i neovisnih komisija – želimo jasnu akciju na putu rješavanja ovog gorućeg problema – korupcije i nepotizma u našoj Islamskoj zajednici.
Bilo je već dobronamjernih imama koji su javno i jasno progovorili o navodnoj korupciji u IZ-u, i umjesto da se tim pitanjima ozbiljno bavi IZ, bave se mediji.
Krajnje je vrijeme da se razdvoji žito od kukolja, barem u jednom segmentu našeg društva, te da na taj načim ohrabrimo i sve druge pozitivne promjene u jedinoj nam domovini.

Nadalje, obraćamo Vam se pitanjema: Na koji način Vi uopšte vršite evaluaciju rada Vaših uposlenih? Kako znate njihovu kvalitetu i na osnovu čega nagrađujete npr. najboljeg imama godine? Ko radi, ako uopšte radi, tu evaluaciju i po kojem obrascu?

Naravno tu je i pitanje imama u dijaspori koj su po dvadeset godina u džematima, a ne govore zvanični jezik države u kojoj službuju te im prevode njihove vrijedne džematlije. Sram nas je takvih slučajeva, uzimajući da Vam ovo pismo upućuje omladina koja govori u prosjeku od tri do šest stranih jezika.
Moramo spomenuti i razna prljanja časnih ahmedija, kroz razne TV gatare, koji nude svoje usluge i predstavljaju se kao efendije.
Naravno, svjesni smo i cijele jedne mreže tzv. “džinomafije” tj. dobro uvezanih nadri iscjeljitelja, bez bilo kakvog stručnog obrazovanja, koji operišu našim brojnim džematima – u saradnji sa Vašim uposlenicima – uzimajući napaćenim ljudima, za svoje jako sumnjive usluge, velike novce.
Da li ste svjesni tog problema i šta poduzimate da se on adekvatno reguliše?

Također, veoma smo zabrinuti za pedagoški pristup našoj djeci u mektebima, s obzirom da taj dio imamskih obaveza izvode uglavnom mualime tj. hodžinice i efendinice koje nemaju ni adekvatno vjersko niti pedagoško obrazovanje.
Plašimo da se u tom segmentu džematskog rada našoj djeci čini još uvijek nemjerljiva šteta, te i tu zahtijevamo objektivne komisije koje će redovno mjeriti kvalitetu rada naših imama i mualima sa našom djecom. U toj djeci je, ipak, naša budućnost.

Pitanje hutbi svakog petka je jedno od najbolnijih uzimajući u obzir bezidejnost sadržaja, loš odabir tema i još lošiju preznetaciju istih. Smatramo je da je vrh IZ-a obavezan uvesti nenajavljene kontrole kvalitete hutbi kroz razne redovne inspekcije tako da imami vode računa o tom izuzetno bitnom segmentu vlastitog djelovanja.

Nadalje se nameće pitanje, kada ćemo vidjeti inovativnije pristupe, u radu imama, kao i planski, organizovan rad sa našom omladinom? Zar se briga za našu djecu završava mektebskom naobrazbom? Zar su samo sufara, horovi, bajramske svečanosti, sirmašni godišnjak “Takvim” domet rada vjerske institucije, muslimana ovog prostora?
Mi želimo da ovo naše društvo obogatima sa najmanje deset savremenih naučnih komenatara Kur'ana Časnog, na godišnjem nivou. Naša zlatna omladina, koja je još uvijek ovdje sa nama, ima taj kapacitet. Ali će teško u tome uspjeti ako im se Vi kao časno vođstvo naše Islamske zajednice u potpunosti i iskreno, roditeljski, ne otvorite i ukažete im povjerenje.
Zato Vas molimo da to što prije uradite.
Svjesni da ste i sami, samo ljudi od krvi i mesa sa svim mahana običnog čovjeka, skloni padovima i velikim oscilacijama Vaših vrlina, mi Vas ne ostavljamo same u Vašoj časnoj misiji i stavljamo Vam se u potpunosti na raspolaganje kao civilni sektor ovog društva.
Unaprijed i javno iznosimo obećanje, da nas ne zanimaju nikakve pozicije u IZ-u.

Obratite pažnju na vrijedne imame po rubovima RS-a koji su prepušteni sami sebi bez adekvatne psiho-socijalne mreže podrške na terenu.
Smatramo da odnos prema njima zahtijeva krajnji institucionalni senzibilitet.
Pomoć njima nam mora biti prioritet.

Još jedan trenutak, u našoj modernoj historiji, koji nas je zbunio i na koji još nismo dobili zadovoljavajući odgovor, je Vaše ‘puštanje niz vodu’ časnog imama Husein efendije Hodžića koji je imao brilijante rezultate u svom džematu i cijelom gradu – izuzetno zahtijevnom Trebinju.
Nije nam jasno zašto ste otpustili tog čovjeka i zašto je on morao otići nevoljku na službu u susjednu državu, Crnu Goru. Molimo Vas za argumentovano objašnjenje.

Drugi, vrlo sličan slučaj je skorašnje napuštanje Bosne i Hercegovine od strane Sulejmana efendije Bugarija, jednog od najplodonosnijih i najvoljenijeg imama koje je ova zajednica ikad imala! On je, također, morao napustiti BiH i otići, zamislite gdje, isto u Crnu Goru.
Molimo Vas za pojašnjenje, jer nama ti ljudi nedostaju.

Ukoliko ne dobijemo brz i adekvatan odgovor (nadamo se ne odmazdu) naći ćemo se pred iskušenjem brzopletog zaključka, kako su svi ti sporni imami u našim džematima samo refleksija našeg vrha, naše nam Islamske zajednice, koju mi iskreno volimo i kojoj bezuvjetno pripadamo.

Plašimo se da je vrh naše Islamske zajednice taoc hohštaplera, a onda smo obavezni da se adekvatno pozabavimo i tim pitanjima. A što se mora, neće ako Bog da, biti teško.
Nama je važno da sarađujemo na duge staze, jer znamo da rješavanje ovih pitanja zahtijeva maratonski pristup.
Ukoliko ustrajemo i pristupimo potpuno iskreno i predano, udruženim snagama, vjerujemo da će nas Gospodar pomoći, te nam dati rezultate i plodove našeg rada, od kojih će korist imati cijela država.
Hvala Vam na Vašoj cijenjenoj pažnji.

Edin Tule i mnogobrojna, zlatna mladost, ove nam lijepe države koju želimo čuvati i njegovati, te joj biti na usluzi, sa FB stranice “Islamska psihologija sa aspekta islama” koja broji 20.000 članova

P.S. Slika ispod predstavlja prikaz kako ustvari većinski dio našeg naroda vidi odnos Islamske zajedice i novih mladih generacija. Anketirajte ih, kao što smo i mi, i sve će vam biti jasno.

 

Dokumentarni film: OTMICA U SJEVERINU (VIDEO)

Film “Otmica” reditelja Ivana Markova govori o otmici 16 Bošnjaka iz Sjeverina i predstavlja mogući odgovor na pitanje o sudbini nestalih radnika pribojskih preduzeća koji su ujutro, 22. oktobra 1992., godine pošli na posao.

“Otmica” je potresna priča o komšijama, o rađanju mržnje i dubokoj patnji koju je izazvala. “Otmica” je priča o prvom masovnom ratnom zločinu nad građanima SRJ, koji su počinili pripadnici paravojne formacije “Osvetnici” pod komandom Milana Lukića iz Višegrada. Zločinu o kojem u “Otmica” svedoči slučajno preživeli svedok ovog događaja. Zločinu koji je mogao da bude sprečen, za koji niko do sada nije odgovarao, i pred kojim je država Srbija prvi put pala na ispitu odgovornosti.

Za ovaj zločin, Okružni