Fočanske priče : Autobuska stanica 1992.

Autobuska stanica 1992.

Fočanske priče - Autobuska stanica 1992. _ 002
Nikada onu sliku sa autobuske stanice neću zaboraviti…
kada su nas trpali kao stoku u zadnji konvoj iz Foče
/neko ga je od političara ili ti nekih velikana dobro platio,
jer nas nisu smjeli dirati niti ubijati i silovati usput/…
…uguraše mene,moje snahe i djecu,a ostade nam Majka,
onako jadna sva izbezumljena,isprestravljena šta će biti sa nama,
ostade napolju…nema mjesta u autobusu više ni ptica da stane…
ja zapomagah , bješe tu Boro Škobo,moj prvi komšija…
…povikah: – Boro pomagaj ostade mi Majka….
Bogami pomože, pomože Boro tad, ne mogu zaboraviti,
nekako je ugura na silu, nema mjesta da dukatima plaćaš,
iako smo imali i karte i propusnice /morali smo potpisati
u MUP-u Foča potvrde da *dobrovoljno*napuštamo svog grad
i svoju imovinu…
Kako su to *Braća* još prije sto ljeta dobro iscenirala…
…i uspjeli su što je najžalosnije od svega…
Preko puta autobuske stanice bila je od Zlatara Nedžada kuća,
kažu da je njegova supruga Goca bila savršen saučesnik u zločinima
i da je u njhovoj kući vršeno masovno i sistematsko silovanje naših žena…
mi nismo smjele ni glave podići od zuluma, straha,torture, zavijene u crno,
zavijene kao stare nene, da nas ne prepoznaju…
…i ne odvedu na put bez povratka…
Strašno, prestrašno…
…i da im je Hičkok pravio scenario ne bi umio iscenirati sve što su Fočanski zlikovci radili…
Haram im bilo…

Halida Dida

priredio:Kenan Sarač
design Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
oprema teksta:focanskidani

FOČANSKE PRIČE : JEDNA KESA ZA SVE ŠTO MI TREBA

 

KESA ZA SVE ŠTO MI TREBA

Ovih dana navršilo se 27 godina od početka genocida nad Bošnjacima Foče.
Bio je 2. juli 1992. kad sam napustio Foču.
Sa jednom kesom. Za sve što mi je bilo potrebno.
U tu plastičnu vrećicu, kako smo je tada zvali “najlonku” stala je sva moja imovina. I pokretna i nepokretna.
Nekoliko potkošulja, nešto donjeg veša, par čarapa, pribor za ličnu higijenu, lična karta, pasoš, svjedočanstvo i par fotografija.
Čitav dotadašnji život stao je u jednu plastičnu kesicu.
Posljednji put gledam po sobama, razgledam kuću, avliju.
Ne zaključavam vrata. Nema potrebe.
Bacam pogled na bašću. Ima povrća. Rodilo je. Pobraće ga neko.
Pored Hotela prolazim tiho i nešto me steže u grudima.
Polahko idem iza Delikatesa.
Srećem Prleta Lakovića. Kaže – Odlaziš?
– Odlazim!, odgovaram i pokazujem mu kesicu.
Na autobuskoj stanici već se iskupilo podosta “putnika” – prognanika.

priredio:Kenan Sarač
design Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
oprema teksta:focanskidani

_ _ _ _ _

Sve što mi treba _ 002

Navršilo se i 27 godina od izdavanja sramnih i ponižavajučih tzv. PROTJERNICA, u stvarnosti PROPUSNICA – ODOBRENJA za Bošnjake-Muslimane Foče, da k'o biva mogu napustiti Foču i otići iz nje zauvijek, ostavivši svu svoju imovinu nakaradnoj i nakaznoj genocidnoj tvorevini.
Naime, Bošnjacima je bilo dozvoljeno da odu samo nakon što bi od fočanske policije dobili potvrde i potpisali dokument kojim svoju imovinu prepisuju srpskoj republici Bosni i Hercegovini.

Foča, april 1992. : Hronologija događanja

 

Krajem marta 1992. srbi opremaju bolnice na terenu, jedna je u Velečevu, u ugostiteljskom objektu ” Kod šumara”, a druga je u crkvi u Kozarevini. U Čelebićima i ženskom zatvoru na Velečevu smješta se štab SDS-a i paravojne jedinice pristigle iz Hrvatske, sa vukovarskog ratišta.
Sve se više zastrašuju Bošnjaci da napuste grad.
Formira se srpski krizni štab za Foču i po selima.

Nakon svih navedenih događaja, okupacija Foče uslijedila je 7. aprila 1992.
Pucanjem sa brda Dub i od Ivanovića kuća, prema voznom parku “Fočatransa”, biva ranjena starica Mileva Radojčić. Pokušava joj pomoći Abid Ramović, milicioner, želeći je prabaciti u bolnicu. Iz pravca kuća Ivanovića su izrešetana kola milicije. Gine milicioner Abid Ramović. On se smatra prvom žrtvom agresije na Foču. Postoje neprovjerene priče da ga je ustvari ubio milicioner srbin koji je bio sa njim u patrolnim kolima.

Prve granate prelijeću iznad grada. Svojom teškom artiljerijom srbi kontrolišu sve prilaze gradu.

Narod priprema skloništa u podrumima.

Cijeli dan 8. aprila 1992. traje puščana paljba i granatiranje sa brda.
Srbi zauzimaju Dom zdravlja gdje zarobljavaju dr. Ibru Karovića i stomatologa Avdu Šadinliju.
….
Srbi su 11. aprila 1992. zauzeli veći dio grada.
Nastavlja se granatiranje grada.
Bošnjačko stanovništvo se i dalje povlači prema Goraždu.
Narednog dana srbi su zapalili Prijeku čaršiju, trgovački i zanatski centar grada. Čuje se jaka eksplozija. Najvjerovatnije dolazi iz prodavnice boja i lakova.

Iz Sarajeva šalju pomoć u hrani za fočansku bolnicu. Srbi na Miljevini ne dozvoljavaju da kamioni sa hranom prođu prema Foči.

Kod gornjeg mosta na Ćehotini gori direkcija “Građenja”.
U centru grada kod Doma JNA gore kuće Šućre Loje i Safeta Jahića.
Sa lokalne radio stanice koja je u rukama srba, oglašava se predsjednik SDS-a Miroslav Stanić, koji obećava bošnjačkom stanovništvu, ako želi da napusti Foču, da mu garantuje bezbjednost.

U popodnevnim časovima 17. aprila 1992. zvanično je “proradio” koncentracioni logor u Foči, smješten u bivšem KP domu.
Prije toga, domaći srbi i srbi sa strane masovno su zatvarali stanovništvo pokupljeno iz njihovih kuća u sabirne logore. Bilo ih je više u Foči: magacin TRO “Perućica” u Livadama, Srednjoškolski centar u Aladži, DTV “Partizan”, direkcija TRO “Perućica” na Gornjem Polju, barake hidroelektrane u izgradnji “Buk Bijela”, privatne kuće.
Granatiranje je i dalje trajalo prema Šukovcu i Kalinovačkoj cesti.
Gore kuće u Donjem Polju i Ljuboviću.
Nekako u to vrijeme srbi zauzimaju i fočansku bolnicu.Čine neviđene zločine po bolnici. Maltretiraju bolesnike, izvode neke iz bolnice i ubijaju ih tu, iza bolnice.
Vrše silovanja. Vojne obveznike prebacuju u koncentracioni logor. Zaposlene ljekare i medicinare, Bošnjake, prebacuju takođe u logor. Prema nekim novinskim napisima iz tog vremena, svi zločini počinjeni u bolnici vezani su za dr. Radovana Mandića, ljekara bolnice.
Srbi zauzimaju i posljednje uporište odbrane Foče, Šukovac 18. aprila 1992. Foča je definitivno okupirana.
Tada nastaje pakao za Bošnjake koji su ostali u Foči i prigradskim naseljima. Kuće Muslimana su u plamenu.
Nekako u to vrijeme u Foču helikopterom dolazi Biljana Plavšić. Provozala se Fočom u opljačkanom automobilu tek ubijenog Fočaka Adnana Isanovića. Vidjevši fočanske džamije, koje još nisu bile porušene, uzviknula je: “Kako će, molim vas Foča biti srpski grad, s ovoliko turskih džamija.” Time je dala jasnu poruku srpskim rušiteljima, šta im je raditi.
Na sve strane se pljačka sve što je bošnjačko. U pomoćdomaćim pljačkašima pristižu i oni iz Crne Gore, sa kamionima. Prepuni kamioni namještaja, bijele tehnike i svega što su “junački” đetići” opljačkali, odlazi prema Pivskoj planini.
Počinju ubistva, silovanja. Zabranjuje se kretanje Bošnjacima. Postaju svi taoci. Svi su u kućnom pritvoru. Čeka se kada će dželati udariti na vrata. Rušitelji i ubice ne žele svjedoke svojih nedjela. Svjedoke ili ubijaju ili odvode u koncentracioni logor.

zzzz392

izvor: Preljub Tafro, Dr. Bećir Macić GENOCID NAD BOŠNJACIMA NA PODRUČJU FOČE 1992-1995. -PRILOG UTVRĐIVANJU ŽRTAVA
Sarajevo, 2004.
Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Sarajevo, Sarajevo, 2004., 461 strana.

priredio:Kenan Sarač
design Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
oprema teksta:focanskidani

 

SVJEDOČENJA : U Foči je radio pakao

U Foči je radio pakao

“U Foči je radio pakao”, rekla je dvanaestogodišnja djevojčica, Bošnjakinja, nakon što se izvukla iz Foče na slobodnu teritoriju. I to je najbolji opis onoga što su preživjeli Bošnjaci, posebno oni koje su četnici uhapsili i držali zatočene po mnogobrojnim tamošnjim logorima. Poseban teret preživjele su mnogobrojne zatočene Bošnjakinje, zatočene u nekoliko logora namijenjenih samo za žene, za njihova mučenja, silovanja, zlostavljanja i najbrutalnija seksualna iživljavanja svih vrsta. Po ovim ženskim logorima Foča je bila posebna u posljednjoj agresiji.
Imali su četnici i u drugim gradovima koje su okupirali svoje ženske logore, namijenjene za seksualna iživljavanja, ali ne u broju i svireposti kako je to bilo u Foči.

priredio:Kenan Sarač
design Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
oprema teksta:focanskidani

DOKTOROVE PRIČE : Crni humor

 

 

Crni humor
Na početku rata bio sam u fočanskoj bolnici.
Susretao sam se sa ranjenicima, sa vojnicima i sa pripadnicima četničke garde.
Jednog dana donesoše ranjene vojnike.
Pitam gdje su ranjeni.
Neko mi reče – “operacija čišćenja“ na desnoj obali Drine.
“stvarno su ovi Muslimani bezobrazni. Vojnici došli da im čiste selo, a oni ih upucali.“ – rekao sam tada.
Na momenat prisutni prasnuše u smjeh, a zatim začutaše.
Skoro sam siguran kako su pomislili da sutra i njihov sin može dobiti poziv da ide na bojište…

Zijad Ajanović

Hvala doktoru Ziji na ovoj priči.

priredio:Kenan Sarač
design Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
oprema teksta:focanskidani

DOKTOROVE PRIČE : Fočanski megafon

DOKTOROVE PRIČE : Fočanski megafon

Negdje sredinom maja,oglasili su se takozvani fočanski megafoni i najavili neke zabrane.
Čuo megafon iz nekih kola koji govori da se zabranjuje Srbima da se druže sa Muslimanima.
Moram ponovo napomenuti jedan važan događaj.
Još je bila SFRJ.
Prvi miting SDS u Foči.
Tada smo mislili da će Jugoslavija opstati.
Na mitingu neki važni gosti govore:
– Ne možemo živjeti zajedno…

Zijad Ajanović

Hvala doktoru Ziji na ovoj priči.

Fočanski megafon 14. maja 1992. _ 77777707

miting sds u Foči 1.9.1990. _ 103

priredio:Kenan Sarač
design Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
oprema teksta:focanskidani

Ekshumacija u Foči 2002. : Tekija, mjesno groblje, 03.09.2002.

 

Ekshumacija na mjesnom groblju Tekija, 03.09.2002.
Pronađeni su posmrtni ostaci slijedećih žrtava genocida u Foči:

1. BAJGORIĆ (HUSO) ENVER, 10.07.1959. Bijelo Polje. Živio i radio u Foči. Zarobljen u maju 1992. i odveden u KPZ u Foču. Pronađen i ekshumiran.(iz knjige Foča 1992. – 1995. žrtve genocida, Rasim Halilagić)

2. BOROVIĆ (EJUB) EDIB, 27.03.1967.

3. ČANKUŠIĆ (SULJO) UZEIR, 12.03.1939. – Uhvatili su ga 20. aprila 1992., strahovito ga mučili da bi ga na koncu ubili pred bolnicom u Foči. Sa njim su ubijeni Adnan Isanović i Ibro Selimović.(iz knjige Foča 1992. – 1995. žrtve genocida, Rasim Halilagić)

4. DELIĆ (AVDO) TAIB, 04.04.1971. – teže ranjen pa onda ubijen kod benzinske pumpe u Donjem Polju.(iz knjige Foča 1992. – 1995. žrtve genocida, Rasim Halilagić)

5. SELIMOVIĆ (ŠAĆIR) IBRO, 15.02.1952. – Rođen 1952.u Foči, Tabaci. Uhapšen u aprilu 1992. i odveden u KPZ. U logoru strašno mučen. Jednog je dana mnogo pretučen, te mu nisu mogli više slušati jauke i odvezli su ga u bolnicu. Tamo je ostao dva dana, a onda su ga izveli i strijeljali u potoku iza bolnice sa još trojicom muslimana iz Foče. (iz knjige Foča 1992. – 1995. žrtve genocida, Rasim Halilagić)

6. SUBAŠIĆ (HASAN) MIRSAD, 07.01.1956.

7. (?) – iz te grupe ima još jedna ŽRTVA koja je ekshumirana a nije identificirana…

Tekija - mezarje _ 007

 

Ekshumacija u Foči 2001. - Tekija, mjesno groblje, 2001. _ 003Ekshumacija u Foči 2001. - Tekija, mjesno groblje, 2001.

priredio:Kenan Sarač
design Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
oprema teksta:focanskidani

KaPeDomske tužne priče : Saslušavanja i premlaćivanja

 

Saslušavanja i premlaćivanja
U junu, poslije večere, stražari su odvodili zatočenike po spiskovima, u grupama od tri do četiri zatočenika, na saslušanje. Ti se ljudi nikada više nisu vratili, odvedeno je 16 do 18 osoba.
Svjedok se sjeća nekih imena: Halim Konjo, Isanović Kemal, Munib Vejz, Nišić Nurko. Tokom premlaćivanja svjedok je čuo njihove krike, u sjećanju mu je ostalo kada su Nurki govorili: ”Umri Nurko, šta čekaš!”. Ibro Sadović umro je od posljedica premlaćivanja.

Kada su na saslušanje odvedeni Kemal, Munib, Vejz, svjedok je čuo njihove krike i glas
Mitrašinović Gorana. Tom je prilikom vidio Bubalo Gorana kako nosi ćebad iz susjedne
prostorije. Kada su prestali krici čuo je muziku i prigušene pucnje. Kada je Burilo Milenko ušao u prostoriju, muzika je prestala, i čulo se vozilo KP doma (cady) koje odlazi pred ulaz. Nakon toga je čuo neki ”pljesak”, pa je pretpostavio da su ubijeni i bačeni sa Drinskog mosta. Tu je noć izvedeno oko 12 zatočenika.

izvor:ZLOČIN U FOČI – Kazneno popravni dom «Foča»
Predmet: Mitar Rašević i Savo Todović
Haški predmet prepušten Sudu Bosne i Hercegovine

Kliknite da pristupite FOCA_izvjestaji_s_rasprava.pdf

priredio:Kenan Sarač
design Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
oprema teksta:focanskidani

KaPeDomske tužne priče : TORTURA, OKRUTNO POSTUPANJE, NEHUMANA DJELA, MUČENJE, PREMLAĆIVANJE…

TORTURA, OKRUTNO POSTUPANJE, NEHUMANA DJELA, MUČENJE, PREMLAĆIVANJE…

TUŽILAC protiv MILORADA KRNOJELCA (presuda od 15. marta 2002.)

462. Pretresno vijece je vec konstatovalo da su nekoliko zatocenika iz njihovih soba odveli u upravnu zgradu, gdje su ih tukli vojnici i stražari KP doma, nakon cega se zatocenici nisu vratili u svoje sobe.1394 Pretresno vijece se nije uvjerilo da su bilo u kojem od ovih slucajeva premlacivanja bila izvršena na jednoj od navedenih diskriminacionih osnova. S obzirom na premlacivanja koja su izvršena na ovaj nacin, nije predocen nikakav dokaz o razlozima zašto su za takav postupak bili odabrani Kemo Dželilovic (B 19),1395 Nail Hodžic (B 28), Halim Konjo (B 33), Husein Rikalo (B46), Mithat i Zaim Rikalo (B 48), ili Munib Veiz (B 59). Adila Granova (B 22) su isljednici optužili da posjeduje radio-stanicu,1396 te da je prije rata putovao u inozemstvo, navodno u
Njemacku, radi kupovine oružja.1397 Mustafa Kuloglija (B 34) je jednom drugom zatoceniku rekao da se prije rata zavadio sa jednim Srbinom i da misli da su ga tako mnogo tukli iz osvete.1398 Pretresno vijece zakljucuje da postoji razumna mogucnost da su Granova tukli za kaznu što je navodno bio umiješan u vojne aktivnosti, dok su Kulogliju tukli radi osvete. S obzirom na te okolnosti, Vijece se nije uvjerilo van razumne sumnje da je bila prisutna tražena diskriminaciona namjera.

467. Iz razloga koje smo vec iznijeli u prethodnom dijelu,1407 Pretresno vijece se nije uvjerilo da su Hamid “Salem” Bico (C 2), Abdurahman Cankušic (C 3), Elvedin “Enko” Cedic (C 5), Kemal Dželilovic (C 7), Ramo Džendušic (C 8), Adil Granov (C 9), Halim Konjo (C 13), Mustafa Kuloglija (C 15), Fuad Mandžo (C 16), Nurko Nišic (C 19), Husein Rikalo (C 21), Mithat Rikalo (C 22), Zaim Rikalo (C 23), Enes Uzunovic (C 26), Džemal Vahida (C 27), Munib Veiz (C 28) i Zulfo Veiz (C 29 ), bili izabrani da budu lišeni života na bilo kojoj od navedenih diskriminacionih osnova.1408

469. Cini se da su drugi bili birani zbog svojih direktnih ili indirektnih veza sa vojnim sukobom. Pretresno vijece se nije uvjerilo da su u bilo kojem od ovih slucajeva žrtve bile podvrgnute diskriminaciji na nekoj od navedenih osnova. Mate Ivancic (C 11), bolnicar, Hrvat,1411 rekao je jednom od svjedoka da je osumnjicen da je bio u Hrvatskoj i tamo ubijao Srbe.1412 Krunoslav Marinovic (C 17), Hrvat, TV-mehanicar,1413 bio je dopisnik jednih hrvatskih novina i postoji razumna mogucnost da je ubijen zbog toga.1414 Hamid Ramovic (C 20) je imao brata Abida koji je bio policajac i koji je bio prva žrtva sukoba. 1415 Kemal Tulek (C 25), bivši policajac u KP domu,1416 optužen je za posjedovanje oružja,1417 te je možda izabran zato što je njegov brat bio u bosanskoj vojsci.1418 Što se tice Alije Altoke (C 1), Refika Cankušica (C 4), Esada Kiselice (C 12) ili Ševala Šore (C 24), nisu predoceni dovoljni dokazi da bi Pretresno vijece moglo da utvrdi zašto su njih
izabrali kao žrtve.

480. Što se tice mnogih incidenata koje je naveo tužilac, zatocenike odvedene iz KP doma poslije toga niko više nikad nije vidio. U tim slucajevima Vijece nema nacina da utvrdi da su ti zatocenici stvarno raseljeni van granice maticne države, tako da se nije uvjerilo da su oni fakticki deportovani ili protjerani. To ukljucuje takozvane razmjene od 15. ili 19. augusta 1992. (15-20 muškaraca),1452 u ljetu 1992.,1453 22. augusta 1992. (8 muškaraca) , 1454 25. augusta 1992. (otprilike 18 do 25 muškaraca),1455 31. augusta – 2. septembra 1992. (otprilike 71 muškarac),1456 10. septembra 1992. (otprilike 10 do 40 muškaraca), 1457 12. septembra 1992. (50 muškaraca),1458 negdje izmedu 11. i 16. decembra 1992. (7 muškaraca),1459 u februaru ili martu 1993. (dr. Aziz Torlak),1460 te 21. marta 1993. (Šucrija Softic).1461

464. Vijece se nije uvjerilo da su premlacivanja bilo koga od pojedinaca koji slijede bila izvršena na nekoj od navedenih diskriminacionih osnova. Remziju Delica (B 14), Nedžada Delica (B 15) i Hasana Džanu (B 18) tukli su njihovi nekadašnji školski drugari ili komšije.1400 Jusu Džamaliju (B 17) su tukli zato što je njegov sin prije rata bio policajac u Foci.1401 Ibrahim Kafedžic (B 31) je jednom svjedoku rekao da se jedan njegov rodak prikljucio bosanskoj vojsci i da je to bio razlog zašto su ga tako jako tukli.1402 Nema dokaza o tome zašto su bili izvedeni i premlaceni Latif Hasanbegovic (B 25 ),  Aziz Haskovic (B 26) i Halim Seljanci (B 51) (Albanac rodom sa Kosova).1403
Slicno tome, nema dokaza zašto je premlacen Kemo Isanovic (B 30).

461. Sudu nije predocen nikakav dokaz o razlozima premlacivanja Emira Frašte (B 21). Što se tice Rame Džendušica (B 20), postoje dokazi da je on prije sukoba radio u Sekretarijatu za narodnu odbranu.1392 Nakon jednog ispitivanja, on je jednom svjedoku rekao da misli da vjerovatno nece preživjeti jer isljednici znaju štošta o njemu.1393 Pretresno vijece zakljucuje da postoji razumna mogucnost da su ga tukli zbog toga što je znao o vojnim djelovanjima tako da se, s obzirom na te  okolnosti, nije uvjerilo da je bio diskriminisan na nekoj od navedenih osnova. Stoga nema potrebe da se razmatra da li bilo koja od ovih radnji ima dovoljnu težinu da bi se smatrala progonom.

458. Pretresno vijece je konstatovalo da je Džemo Balic više puta teško premlacen i zlostavljan prilikom ispitivanja o clanovima SDA-a i o Muslimanima koji posjeduju oružje (B 4).1387 Vijece se nije uvjerilo da ta premlacivanja zaista predstavljaju diskriminaciju na politickoj ili bilo kojoj drugoj od navedenih osnova. Postoje neki dokazi da je Balic bio prisiljen da potpiše izjavu da je on osnovao neke “jedinice” i o tome da je njegov brat bio direktor vojne škole u Vranici, te da su ga tukli iz tog razloga.1388 Ti dokazi nisu, medutim, dovoljno jasni da bi Vijece moglo da potvrdi da je Džemo Balic uistinu bio pristalica SDA-a.

459. Pretresno vijece je vec konstatovalo da su Mehmeda Sofradžiju držali u samici sedam dana i podvrgavali ga teškim premlacivanjima (B 52).1389 Nije potvrdeno da ta premlacivanja dosežu nivo progona. Iako postoje dokazi da je za takav postupak bio odabran zato što mu je brat bio u vojsci,1390 Vijecu nisu predoceni nikakvi uvjerljivi dokazi o tome da su Mehmeda Sofradžiju tukli na nekoj od navedenih diskriminacionih osnova.

457. Džemala Vahidu, Enesa Uzunovica, Aziza Šahinovica i Elvedina Cedica tukli su i zatvarali u samicu najmanje dva puta (par. 5.29).1381 Nema dokaza da je ovaj postupak s tim zatocenicima imao bilo koju diskriminacionu osnovu, tako da se ne može smatrati progonom. Enes Uzunovic je prije rata bio predsjednik omladine u Foci (omladinske aktivisticke organizacije),1382 a zatim je ušao u SDA,1383 ali nema dokaza da su ga tukli na toj osnovi. Postoje neki dokazi da je Aziz Šahinovic bio podvrgnut mucenju da bi dao informacije o 36.000 njemackih maraka koje su nestale iz banke u kojoj je radio.1384 Jedan od svjedoka odbrane je tvrdio da je Šahinovic bio muslimanski vojnik.1385
Džemal Vahida je bio policajac.1386 U dokaznom materijalu ne postoji ništa što bi potvrdivalo bilo koju od traženih diskriminacionih osnova.

455. Pretresno vijece je vec konstatovalo da su Nurka Nišica, Zulfu Veiza i Salema Bicu stražari KP doma ili policajci teško pretukli u junu ili julu 1992. godine (par. 5.27).1373 Pretresno vijece se nije uvjerilo da je bilo koji od ova tri zatocenika bio mucen po nekoj od navedenih osnova. Kako se cini, sva trojica muškaraca bili su prije sukoba policajci, 1374 a dvojicu od njih (Nišica i Veiza) ispitivali su o naoružanju ili vojnim djelovanjima. 1375 Postoje dokazi da su ih za premlacivanje odabrali njihovi bivši kolege,1376 te da su Nišica tokom ispitivanja tukli zbog toga što se dogodilo sa srpskim vojnikom s imenom ili nadimkom “Bota”.1377 Nema zadovoljavajucih dokaza o razlogu zašto je za premlacivanje odabran Salem Bico (žrtva incidenta B 5).

453. Pretresno vijece je vec konstatovalo da su odredena djela mucenja ili premlacivanja bila izvršena kao kazna za kršenje izdatih naredenja ili pravila KP doma.1365 Iako se Pretresno vijece uvjerilo da su ta pravila bila diskriminacionog karaktera jer su važila samo za zatocenike ne-Srbe, Pretresno vijece se nije uvjerilo da ta djela izvršena premlacivanjem predstavljaju progon. Ta diskriminaciona pravila odnosila su se samo na životne uslove, a diskriminaciona namjera u vezi sa djelima premlacivanja nije potvrdena. Svjedoka FWS-54 su tukli za kaznu što je, protivno naredenjima, jednom zatoceniku dao krišku hljeba više (par. 5.18).1366 Svjedoke FWS-71, FWS-76,
FWS-08  i Dževada Cosovica tukli su i zatvorili u samicu za kaznu što su krali hranu (par. 5.20).1367 Nakon neuspješnog pokušaja bijega Ekrema Zekovica, batinama su bili kažnjeni i njegove radne kolege, medu njima svjedoke FWS-73, FWS-110, FWS-144 i FWS-210 (par. 5.21).1368 Slicno tome, Pretresno vijece je vec konstatovalo da su Avdo Muratovic, Fahrudin Malkic i Sacic bili šamarani za kaznu što su, protivno naredenjima, jedan drugom slali poruke, ali to ne doseže nivo mucenja, nehumanih djela ili okrutnog postupanja (par. 5.19).1369 Pretresno vijece se ni za jednu od tih radnji premlacivanja nije uvjerilo da su žrtve bile diskriminisane na rasnoj, vjerskoj ili politickoj osnovi.

450. Pretresno vijece se nije uvjerilo da je za incident u vezi s Edhemom Gradišicem potvrdeno da je bio izvršen na diskriminacionim osnovama.1355 Edhema Gradišica, zatocenog invalida koji je bolovao od epilepsije, pretukli su i odveli ga u samicu nakon što se požalio na male porcije hrane (par. 5.9 ).1356 Medu dokazima nema nicega što bi potvrdivalo da je to djelo izvršeno sa pripadnom diskriminacionom namjerom.

451. Kao što je vec receno, potvrdeno je da je izvršeno više proizvoljnih premlacivanja (par. 5.14).1357 Pretresno vijece se uvjerilo da je u jednom od tih incidenata premlacivanje  izvršeno na politickoj osnovi i da doseže nivo progona. Džemu Balica su teško premlatili i zatvorili u samicu, a od tog premlacivanja žrtva je ostala gluha na jedno uho (par. 5.15).1358 Balic je nakon premlacivanja jednom drugom zatoceniku rekao da mu je glavni pocinilac rekao: “Ti si taj što je Aliji obecao osam kila srpskih ociju”.1359 Što se tice drugih proizvoljnih premlacivanja, nije potvrdeno da su ona bila izvršena na bilo kakvoj diskriminacionoj osnovi, te se Pretresno vijece nije uvjerilo u to da ona dosežu nivo progona. U nekoliko prilika zatocenike su tukli u prostorijama u
kojima su bili zatvoreni ili ispred njih, odnosno nakon što bi ih izveli iz njihove sobe ili samice, a medu njima i svjedoka FWS-71 (par. 5.16),1360 Muharema Cauševica (A 2)
1361 i Ahmeta Durica (A 7).1362 Kemu Kajganu (A 10) i Fikreta Kovacevica (A 12) izveli su iz jedne samice, takode ih tukli i još prisilili da tuku jedan drugoga.1363 Ni za jedno od ovih djela nije potvrdeno da je bilo zaista diskriminaciono.
452. Što se tice premlacivanja Smaje Bacvica (A 1), Halima Corovica (A 4) i svjedoka FWS-111 (A 11), tj. incidenata za koje je vec konstatovano da nemaju dovoljnu težinu da bi predstavljali nehumana djela ili okrutno postupanje,1364 nema dokaza koji bi potvrdivali da su ta djela imala diskriminacioni karakter ili bila izvršena sa namjerom diskriminacije tako da nema potrebe da se razmatra da li bilo koje od tih djela ima dovoljnu težinu da bi se moglo smatrati progonom.
izvor : TUŽILAC protiv MILORADA KRNOJELCA – PRESUDA

Kliknite da pristupite krn-tj020315b.pdf

priredio:Kenan Sarač
design Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
oprema teksta:focanskidani

Lokacije masovnih grobnica još kriju – zločinci nisu izvedeni pred lice pravde

 

Lokacije masovnih grobnica još kriju – zločinci nisu izvedeni pred lice pravde

Više od četvrt stoljeća prošlo je od stravičnih zločina koji su nad muslimanskim stanovništvom i zarobljenicima u konc logoru zvanom Foča napravile dojučerašnje komšije.

 

“Bošnjaci, preživjele žrtve zločina, više nikada neće šutiti! Jasno i glasno ćemo punim imenom i prezimenom prozivati zločinitelje. Pa neka košta koliko košta i tačka!”
U periodu 1992. – 1995. FOČAKA JE STRADALO (PREMA NEKIM IZVORIMA): 2700 je ubijenih civila. MEĐUTIM , ni ti podaci NISU RELEVANTNI – SMATRA SE DA JE MNOGO VIŠE UBIJENIH!!! Na samim sastavcima gdje je sada bazen i malo više uz Drinu gdje se gradi hotel/motel je doveženo šlepera i šlepera nastradalih i tu zakopano…

Foča je i sinonim za ratna silovanja. Prema nekim podacima oko hiljadu žena (djevojčica,djevojaka,udatih žena,majki,nena) je silovano, mada ni ti podaci nisu relevantni – jer se smatra da je bilo mnogo više silovanih…

Kroz logore je prošlo oko 2000 zatvorenika, od kojih je većina i ubijena…Na žalost, za nekima se još uvijek traga. BARATA SE CIFROM OD 800, A VJEROVATNO I VIŠE NESTALIH/ JOŠ NEPRONAĐENIH/ ŽRTAVA GENOCIDA…
(izvor:focanskidani – https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/24/stradanje-focaka-1992-1995/)

 

 

 

 

 

 

priredio:Kenan Sarač
design Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
oprema teksta:focanskidani

Genocid u Foči počeo je 7.aprila 1992. godine

Genocid u Foči počeo je 7.aprila 1992. godine

… Bošnjacima je bilo dozvoljeno da odu samo nakon što bi od fočanske
policije dobili potvrde i potpisali dokument kojim svu svoju imovinu prepisuju
Srpskoj Republici Bosni i Hercegovini…
Jugoslovenska narodna armija je 7. aprila 1992, potpomognuta lokalnim
srpskim snagama, napala grad Foču, nakon čega su Bošnjaci sistematski hapšeni, ubijani i odvođeni u koncentracione logore i druga mjesta zatočenja.
Nakon okupacije grada, srpski vojnici su nast
avili brutalna hapšenja, ubijanja i uništavanja bošnjačkih vjerskih i kulturnih objekata u svim okolnim selima.

Muškarci i žene su razdvajani i deportovani u logore: bivši gradski zatvor u Foči (KPD Foča), jedan od najvećih zatvora u bivšoj Jugoslaviji, postao je glavni koncentracioni logor za muškarce Bošnjake, među kojima su bili i invalidi, maloljetnici, mentalno zaostali i teško bolesni ljudi. Bošnjaci u ovom logoru bili su žrtve najbrutalnijih tortura, odvođeni su na prisilni rad i korišteni kao živi štit u minskim poljima. Do 5. oktobra 1994. kroz ovaj logor je prošlo 1.360 Bošnjaka.

Žene, djevojke i maloljetne djevojčice su odvođene u posebne zatočeničke logore, gdje su sistematski i grupno silovane: gradski stadion, bivši gradski zatvor za žene na Livadama, gradski Srednjoškolski centar, nekadašnja hidroelektrana „Buk Bijela“, hotel „Zelengora“, motel „Bukovica“, gradska sportska sala „Partizan“, te mnoge privatne kuće i stanovi. Žene su mjesecima držane u seksualnom ropstvu gdje su bile žrtve prislilnih trudnoća. Zločinci su ženama govorili da treba da rađaju srpsku djecu. Tokom dugih perioda zatočenja, žene su korištene i kao bijelo roblje i prodavane vojnicima iz Srbije i Crne Gore za novac. Na primjeru ovog grada po prvi put na evropskom tlu seksualno zlostavljanje i porobljavanje okvalifikovano je kao zaseban zločin u međunarodnom krivičnom pravu.

Svi objekti koji su označavali muslimansku kulturu i tradiciju su sistematski uništeni: 11 gradskih džamija, među kojima i Aladža džamija iz XV stoljeća, koja je bila pod zaštitom UNESCO-a, su spaljene i uništene do temelja. Poslije razaranja ruševine su u potpunosti uklonjene da se ne ostavi nijedan trag da su te građevine ikad postojale.

Na području općine Foča oko 3.000 Bošnjaka je ubijeno, a ostalo cjelokupno
bošnjačko stanovništvo je prisilno protjerano, a njihovi stambeni i drugi objekti opljačkani i uništeni.

priredio:Kenan Sarač
design Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
oprema teksta:focanskidani

Foča, april 1992. : Foča tragedija i sramota Evrope / Da li je to drugi Vukovar? – tako je pisalo “Oslobođenje”

 

Tako je pisalo “Oslobođenje” o Foči, aprila 1992. 
„Da li je to drugi Vukovar?“, Oslobođenje, 19. april 1992.

Mrkić, Vlado , „Fočanski nokturno“, Oslobođenje, 19. april 1992.

Tucaković, Šemso , „Izbjeglo 10.000 ljudi“, Oslobođenje, 13. april 1992.

 

Foča – stravična slika : još se ne zna broj poginulih i ubijenih (april 1992.)

Tucaković, Šemso , „Pakao se nastavlja“, Oslobođenje, 18. april 1992.

Tucaković, Šemso , „ Fočanska drama se nastavlja“, Oslobođenje, 20. april 1992.

 

Tucaković, Šemso ), „Muslimani taoci okupatora“, Oslobođenje, 19. april 1992.

 

Tucaković, Šemso , „Odvođenje u zatočeništvo“, Oslobođenje, 20. april 1992.

Da li je to drugi Vukovar _ 015

 

 

Oslobođenje, 17.4.1992.,[broj 15743.]

 

Oslobođenje, 17.4.1992.,[broj 15743.]

 

Oslobođenje, 17.4.1992.,[broj 15743.]

 

 

Oslobođenje, 17.4.1992.,[broj 15743.]

 

 

Oslobođenje, 17.4.1992.,[broj 15743.]

 

 

Oslobođenje,27.4.1992.,[broj 15752.]

 

 

 

 

Oslobođenje,27.4.1992.,[broj 15752.]

 
priredio:Kenan Sarač
design Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
oprema teksta:focanskidani