Ukupno:3238 stranica o genocidu u Foči 1992. – 1995.
Genocid u Foči počeo je 7.aprila 1992. godine
… Bošnjacima je bilo dozvoljeno da odu samo nakon što bi od fočanske policije dobili potvrde i potpisali dokument kojim svu svoju imovinu prepisuju Srpskoj Republici Bosni i Hercegovini…
Jugoslovenska narodna armija je 7. aprila 1992., potpomognuta lokalnim srpskim snagama, napala grad Foču, nakon čega su Bošnjaci sistematski hapšeni, ubijani i odvođeni u koncentracione logore i druga mjesta zatočenja. Nakon okupacije grada, srpski vojnici su nastavili brutalna hapšenja, ubijanja i uništavanja bošnjačkih vjerskih i kulturnih objekata u svim okolnim selima.
Muškarci i žene su razdvajani i deportovani u logore: bivši gradski zatvor u Foči (KPD Foča), jedan od najvećih zatvora u bivšoj Jugoslaviji, postao je glavni koncentracioni logor za muškarce Bošnjake, među kojima su bili i invalidi, maloljetnici, mentalno zaostali i teško bolesni ljudi. Bošnjaci u ovom logoru bili su žrtve najbrutalnijih tortura, odvođeni su na prisilni rad i korišteni kao živi štit u minskim poljima. Do 5. oktobra 1994. kroz ovaj logor je prošlo 1.360 Bošnjaka.
Žene, djevojke i maloljetne djevojčice su odvođene u posebne zatočeničke logore, gdje su sistematski i grupno silovane: gradski stadion, bivša kasarna JNA na Livadama, gradski Srednjoškolski centar, nekadašnja hidroelektrana „Buk Bijela“, hotel „Zelengora“, motel „Bukovica“, gradska sportska sala „Partizan“, bivši gradski zatvor za žene na Velečevu, te mnoge privatne kuće i stanovi. Žene su mjesecima držane u seksualnom ropstvu gdje su bile žrtve prislilnih trudnoća. Zločinci su ženama govorili da treba da rađaju srpsku djecu. Tokom dugih perioda zatočenja, žene su korištene i kao bijelo roblje i prodavane vojnicima iz Srbije i Crne Gore za novac. Na primjeru ovog grada po prvi put na evropskom tlu seksualno zlostavljanje i porobljavanje okvalifikovano je kao zaseban zločin u međunarodnom krivičnom pravu.
Svi objekti koji su označavali muslimansku kulturu i tradiciju su sistematski uništeni: 11 gradskih džamija, među kojima i Aladža džamija iz XV stoljeća, koja je bila pod zaštitom UNESCO-a, su spaljene i uništene do temelja. Poslije razaranja ruševine su u potpunosti uklonjene da se ne ostavi nijedan trag da su te građevine ikad postojale.
Na području općine Foča oko 3.000 Bošnjaka je ubijeno, a ostalo cjelokupno bošnjačko stanovništvo je prisilno protjerano, a njihovi stambeni i drugi objekti opljačkani i uništeni.
(priredio:Kenan Sarač)
U Tuzli je, u Muzeju Istočne Bosne otvorena izložba pod nazivom „Biti izbjeglica: Evropski narativ“. Izloženi su različiti predmeti, ljudi koji su u nekom periodu svog života bili izbjegli, a zainteresovani ih mogu pogledati do 9.maja.
Podijeliću sa svim izbjeglicama dvije pjesmice koje napisah 2014. godine.
STRANAC U RODNOM GRADU
izbjeglica si mogao biti i ti
(svim izbjeglicama,raseljenim,protjeranim…)
Ovo nije tako ubjedljivo stihovana stranica sudbinske knjige
u kojoj se improvizuje kraj
Ovo je žalosna životna drama da čitalac prosto zanijemi…
i…i…i…stanje to dokučit’ ne more…i…i…i…ne mora…
Koliko samo nostalgičnih i bolnih uspomena fotografije nose…
…kad čovjek shvati da je ničiji…da je u zavičaju otpisan…
…izbrisan…u vlastitoj domovini…bez ikakvog prava…
DA JE STRANAC U SVOJOJ DOMOVINI…
Da je stranac u Sarajevu,Zenici,Visokom,Brezi…
Da je stranac u svom rodnom gradu…nevoljo ljuta…
Za bolji život i komad hljeba borio se…
…postao sam stranac u SVOJOJ DOMOVINI…izgnanik,
prognanik…KOD svog doma i kuće – bez doma i bez kuće…
…napušten od političara i vlastelina raznih…
ostavljen na cjedilu i razmeđi životnih puteva…
…i…ŠTA MI OSTAJE/ ŠTA MI OSTADE…
…OSTADE MI DA FANTAZIRAM…
…da se zavaravam iluzijom nestvarne ljepote fotografija
rodnog grada iz djetinjstva moga…
da ih po džepovima nosam…
da ih grlim…da ih privijam na grudi…
Kad ne mogu u svoj dom, u svoju kuću, u svoju bašću, u svoj grad…
ZAGRLI USPOMENU…
zagrli fotografiju…dočaraj si zavičaj
Dočaraj si rodni grad,dočaraj si domovinu,
Dočaraj si iluziju – kad ne možeš zaprave –
– more ‘k'o bajagi’
uhvati vjetar,uhvati list,uhvati fotografiju…
jer ti možeš to!!!
TI SI STRANAC U RODNOM GRADU!!!
(Kenan Sarač, 2014.) https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/18/stranac-u-rodnom-gradu/
PROTJERANI
Fočacima
Samo Ćehotina i Drina
sve su znali
moj grade voljeni
ostali smo sve do tog jutra
kad smo
PROTJERANI,PROTJERANI,
PROTJERANI,PROTJERANI,
mi smo bili
onog časa, onog trena
kad je pokraj nas prošlo
komšijško nam ludilo srpsko
ostali smo prerezanih
grkljana i vena
PROTJERANI,PROTJERANI,
mi smo bili
onog casa, onog trena
kad je pokraj tebe
i pokraj mene prošlo
kad na tvome minaretu pojavi se
zastava sa lobanjom
tužno tvoje lice,
tužna tvoja sjena
Aladžo ti ljepotice,
PROTJERANI,PROTJERANI,
mi smo bili
dinamitom rušena si
kamen gori,Ćehotinom val se pjeni
gledali smo sve u sjeni
govorili nismo ništa
jer smo
PROTJERANI,PROTJERANI,
PROTJERANI,PROTJERANI,
Zajedno smo grade posli dalje
i ti i ja
kasnim proljećem opijeni
ranim ljetom zaneseni
proveli smo sahate i sahate,
dane, noći,mjesece i godine,
kratka ljeta,duge zime
u izgnanstvu
PROTJERANI,PROTJERANI,
PROTJERANI,PROTJERANI,
mi smo bili
sa svog praga,
sa svog topraka
zalud čežnja
duša pati
Ćehotina,Drina,sastavci
Foča, mati
PROTJERANI,PROTJERANI,
ostadosmo
PROTJERANI,PROTJERANI,
da čekamo da nam svane
da vratimo se domu svome
PROTJERANI,PROTJERANI,
nismo nigdje smirni
nit’ dostojnoga življenja
svak’ te tjera
svak te ganja
svak te gaza
svaka šuša te omalovažava
sve dok smo
PROTJERANI,PROTJERANI,
glas nam drhti
iznenada to se zbilo
niti tebi niti meni grade
nikad tako užasno nije bilo
PROTJERANI,PROTJERANI,
i dok šutnjom nastavlja se
progon naš
PROTJERANI,PROTJERANI,
ostajemo mi
grade moj i ti i ja
PROTJERANI,PROTJERANI,
naša šutnja sve će reći
i Ćehotina nijemo će teći
Drina plahovita tajne kriti će
PROTJERANI,PROTJERANI,
Fočaci biti će…
(Kenan Sarač 2014) https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/19/protjeraniprotjerani/
Sjećanje na nenu Džehvu Durić (1914. – 2006.) – 80.-to godišnju zatvorenicu zloglasnog “Partizana” u Foči.
Nenu Džehvu Durić iz sela Zakmur kod Foče našla je novinarska ekipa magazina “Una” februara 1993. u prihvatilištu za izbjeglice u Stobreču kod Splita i napravila priču o njenom životu. Nena je preživjela tri rata. I dva puta se vraćala iz mrtvih. Donosimo faksimil pisanja tadašnjih novina “UNA” iz 1993. “Una” je tada štampana u štampariji “Slobodne Dalmacije” u Splitu. Pogledajte i pročitajte. Nena koja je sa svojih 80. godina bila zatvorenik zloglasnog logora “Partizan” u Foči.
Alija Matović : Rožaje – utočište nevoljnika Pitali gavrana ima li što crnje od njega. A on im odgovorio: ‘‘Srce muhadžersko je crnje od mene’’ (Husein Bašić, Crnoturci)
Strašne ožiljke rat je ostavio na licima izbjeglica koje smo sretali u Rožajama od 1992. do 1995. godine. Bilježimo neke od njih.
‘‘Teška vremena, ne mogu biti teža. Historija nas je osudila na seobe. Ne znamo gdje treba da se zaustavimo. Može ovdje, a može i tamo… Svejedno je…’’ Dok ovo govori, hvatajući se objema rukama za sijedu glavu, starac Fočak sijeda pored svoja dva unučića od kćerke koja su ostala bez oba roditelja. Ipak su ostala tu, u izbjegličkom naselju. Iza mališana, koje je ratni vihor otrgao iz roditeljskog zagrljaja, ostali su samo šturi podaci, suze i nijeme optužbe. Njihov san nikad nije miran. Niti može biti miran.
‘‘Za tili čas izgubili smo sve što smo godinama stvarali’’ kaže Z. A.
Pored autobusa – žene i djeca, i pokoji stariji čovjek; sjede na zavežljajima, na brzinu pokupljenim stvarčicama… Gledaju preda se. Nijemi, do bola, od očaja, od svega što ih je zadesilo. Ne žele da razgovaraju. Usta im se skamenila. Samo po koje dijete povremeno zaplače, pripajajući se majci na njedra. Djeca ostavljaju tužan utisak.
– Odakle dolazite? – pitamo ih, iako po registracijama autobusa vidimo da su iz Foče, Stoca, Gacka, Trebinja, Ljubinja… Iz Bosne i Hercegovine.
– Dolazimo – ni od kuda! – zajeca srednjovječna žena skrivajući pogled u zgrčene šake. Samo za trenutak, za momenat, jer već sljedećeg trenutka prkos osuši suze.
– Izvinite, niste vi krivi – reče. – No, mi više nemamo imena ni prezimena. Ovi starci, nejač i ove nane, svi smo jedno ime i jedno prezime – izbjeglice.
Ljudi su iscrpljeni, premoreni, uplašeni, pa nije čudo što im se javljaju glavobolje, mučnina, nesvjestica i što pitaju za bolnicu i ljekarsku pomoć.
Ipak, ovi ljudi su suviše ponosni da bi odali neki znak žalosti. Sve tegobe stojički podnose i ne žale se. Prilazimo im sami, prilaze im Rožajci i nude svoju pomoć. Vode ih u svoje domove.
Odmah sa mnom mogu da pođu njih pet do deset.
Vrata Rožaja ponovo se otvoriše. Podijelilo se koliko se moglo i imalo. I tako ova, reklo bi se jedinstvena, sredina prihvati ove nevoljnike, prihvati čovjeka, stranca sa poznatom prisnošću.
‘‘Došli smo iz Foče. Došli smo u dobar svijet, dobar narod, koji nas je prihvatio. Mještani, ovi naši Rožajci su nas prihvatili kao najrođenije’’. (Z. A.)
‘‘U Trebinju nam ostade sve: grobovi, uspomene, čitav svijet, čitav život, ali ovaj narod nam olakša muke. Braća nas ovako ne bi dočekala’’, govori bračni par Ibro i Nafija Nikontović.
‘‘To je za mene jedan najgostoljubiviji narod koji u ovim vremenima može da bude… Mještani su ljudi divni. Da su mi braća, ne bi mi više pomogli i učinili za mene i moju rahmetli suprugu, koja je bila teški bolesnik’’, kaže Mustafa Mujo Kurtanović iz Ljubinja.
Alija Matović
****************
• muhadžerluk • – iseljavanje i život u tuđini, iseljavanje koje bezmalo traje jedno i po stoljeće.
• Muhadžir • (Muhajir oili Mohajir) (arapski: مهاجر) je arapska riječ za izbjeglicu, useljenika ili iseljenika.
• muhadžirluk • muški rod izbjeglištvo, emigracija (tur.)
****************
istaknuta fotografija:izbjeglice iz Podrinja u Gornjoj džamiji u Rožajama
priredio:Kenan Sarač
fotografije:avlija.me/Kenan Sarač/internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
Spor Kenana Sarača sa vlastima Foče traje već nekoliko godina.
Stručnjaci koji se bave zaštitom bošnjačkih povratnika u bh. entitet Republika Srpska kažu da je Saračev slučaj samo nastavak etničkog čišćenja Bošnjaka iz RS, koji, nažalost, nije jedini.
Spor Kenana Sarača sa vlastima Foče traje već nekoliko godina. Lokalne vlasti srušle su mu devestiranu kuću na atraktivnoj lokaciji u centru grada, na dijelu njegove parcele sada će niknuti nova stambena zgrada, a Sarač od svega toga neće dobiti nikakvu naknadu.
– Tražio sam da mi daju neko obeštećenje, da mi isplate novac ili da mi daju stan u toj zgradi koja treba da se gradi na dijelu moje parcele, ali vlasti su to odbile – rekao je Sarač.
– Nude mi da na preostalom dijelu moje parcele mogu sagraditi manji objekt od vlastitih sredstava – dodao je Sarač. Ali, kaže on, to je nikakva protuusluga. Vlasti u Foči mu daju nešto što njemu svakako pripada.
Ombusmenima sam morao dokazivati da je resorno ministarstvo kriminalna ustanova i pod uticajem SDA, kaže Emil Mezbur.
Emil Mezbur je jedan od rijetkih povratnika u Foču koji imaju stalni boravak u ovom gradu. Iako ima status stalnog povratnika, Mezbura zaobilaze skoro sve donacije koje sljeduju ovu kategoriju. Zanimljivo, on nije jedini koji se bori sa ovim problemom. U istoj situaciji je, ističe Emil, i ostalih 15-ak povratnika.
Malo bodova
Ekipu Oslobođenja je sa porodicom uz osmijeh dočekao u svom domu.
– Dugo traje naša borba za prava ljudi odlučnih u svom povratku. Ljudi koji nemaju rezervnog doma, priča nam Mezbur te pojašnjava kako im smeta priča da su isti kao i oni koji tek nekad navrate u Foču.
– Boli me priča predsjednika Skupštine opštine Foča Izeta Spahića kada kaže da smo mi svi isti. Znači, isti su oni koji žive i rade u Sarajevu i ponekad dođu u Foču, kao i nas nekoliko koji ovdje boravimo svaki dan i drugog doma nemamo. Zamislite: naš predstavnik Spahić uopšte ne živi u Foči, već u Sarajevu, tamo ima firmu, a predstavlja nas koji smo ovdje i koji školujemo djecu u Foči, govori razočarano Mezbur i napominje da Spahić nije jedini koji uživa benefite namijenjene povratnicima.
– Šerifu Haliloviću su obezbijedili 20 dunuma malina, a čovjek uopšte nije tu. I takvih je primjera koliko hoćete, a ovako nam je otkako je SDA ovdje na vlasti. Nikakvu korist mi nemamo od Spahića. Obraćao sam se i načelniku Opštine Foča, kako bih ukazao na stvari koje se dešavaju, ali nisam dobio odgovor. Ministar za izbjegla i raseljena lica FBiH Edin Ramić obilazi ovdje samo Halilovića i Fehmu, ženu koja živi i radi u Sarajevu. Fehma živi na Ilidži, ovdje joj je napravljena kuća i nikada nije došla u tu kuću da živi. Tu je samo kada se nešto dijeli, pojašnjava Mezbur, navodeći kako su zaobiđeni i u slučaju donacije Općine Novi Grad Sarajevo.
– Opština je dodijelila 160.000 KM za održivi povratak. Koga god pitate od ljudi koji su zaista u Foči, svi će vam reći da nisu bili na prijemu u Sarajevu. A kada pitate Izeta Spahića šta je bilo s tim, on kaže: “Idite načelniku pa se žalite”, priča Mezbur, koji se najviše druži sa Džemalom Suljićem, komšijom koji živi dva sprata niže i koji se susreće sa istim problemima.
U toku našeg razgovora i Suljić stiže kod Mezburovih na kafu. Emil naglašava kako će se u budućnosti praksa “otimanja ispred naše djece” teže odvijati zbog novih opštinskih procedura.
– Žalio sam se više puta i federalnom Ministarstvu za izbjeglice, ali uvijek bih dobio negativan odgovor. Kažu, nemam dovoljno bodova. Jedino da odselim u Sarajevo i zaposlim se, tada bih možda imao više bodova. Dok nisam došao do Ombudsmana, ništa se pozitivno nije dešavalo. Njima sam morao dokazati da je to kriminalna ustanova i pod uticajem SDA. Sada je već drugačije. Vidjet ćemo kako će sada Ministarstvo bodovati kada dobiju opštinske potvrde o stalnom i sezonskom povratku, navodi Mezbur.
O izdavanju potvrda u Opštini Foča razgovarali smo sa Amirom Čauševićem, stručnim saradnikom za obnovu i rekonstrukciju koji ističe kako u posljednje vrijeme u Opštinu pristižu žalbe na njegov rad, “jer ne izdaje potvrde kakve drugima odgovaraju”.
– Čovjek koji je 2002. napravio kuću u Ustikolini, nekim sistemom je uspio i 2012. od federalnog Ministarstva za izbjeglice dobiti i u Foči donaciju. I sada kada je i ovdje predao papire, šef Zoran Ćosović je zatražio podatke o njegovoj imovini u Ustikolini, gdje smo dobili odgovor od Opštine da je on tamo obnovio kuću. Nakon toga, isti čovjek dolazi nama da nas pita “ko smo mi da njega provjeravamo”, govori nam Čaušević.
Ističe kako je mnogima pokušavao objasniti da se ne mogu izdavati uvjerenja kako kome odgovara.
– Ja sam i ranije radio na isti način, ali ljudi na vlasti nikada nisu bili sirovi kao što je to sada bošnjačka vlast u Foči. Mi uopšte ne dajemo pravne statuse, mi izdajemo samo uvjerenja o fizičkom prisustvu, odnosno da li neko živi u Foči ili ne. Bošnjačka vlast ovdje ništa drugo ne radi nego se samo obračunava s povratnicima. Ovakvo iživljavanje je neizdrživo i ovo ja nisam zapamtio za svojih 14 godina rada u Opštini, upozorava Čaušević.
Izborni dan
I povratnici i Čaušević ističu da nikada u Foči nisu imali problema sa lokalnim stanovništvom.
– Ovdje kada mrak padne, djeca povratnika su u kući, dok djeca ovih koji hoće nazor status povratnika, u Sarajevu uživaju na stadionima, u diskotekama, kafićima. I onda dođe čovjek i kaže svi smo mi isti, pa kako ćemo biti isti. Nije sporno da i ljude koji dolaze samo ljeti treba pomoći, hoće i oni imanje da obrađuju, ali ne možeš čovjeka koji je sav svoj život posvetio Foči i nema drugu soluciju izgurati radi bilo koga drugog, naglašava Čaušević.
Kaže kako ima osjećaj da je izborni dan kada je konkurisanje za donacije.
– Bukvalno kao da je autobus došao iz Sarajeva, pa ih 20 u isto vrijeme uđe u Opštinu. Znači, imate ljude koji ništa drugo ne rade nego samo obilaze javne pozive, to im dođe kao profesija, priča i kaže da ga optužuju da opstruiše povratak u Foču.
Navodi primjer i pomenutog Šerifa Halilovića, koji je predao žalbu u Opštinu, jer nije dobio potvrdu da je stalni povratnik.
– Po istoj žalbi načelnik formira komisiju koja će obići teren. Komisija u kući nije našla nikoga. Samo su zatekli maline koje je dobio od donacije. U 10 kuća komisija je zatekla samo jednog čovjeka. Imate i primjer gdje me zove žena iz Sarajeva da joj pošaljem potvrdu, da ne dolazi u Foču. Pošaljem. Kada joj je stigla potvrda, ona opet zove i pita “odakle nama pravo da joj napišemo da je sezonski povratnik”, kaže Čaušević, uz konstataciju da imenom i prezimenom može nabrojati osam ili devet povratnika koji žive u Foči, ne računajući ljude u Tranzitnom centru koji još nisu riješeni, među kojima su, između ostalih, porodice Mezbur i Suljić.
ADEM DŽAFEROVIĆ
izvor:Oslobođenje
fotografije:internet/screenshot
oprema teksta:focanskidani
umjesto odgovora…
(povodom JAVNog POZIVa Izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine, raseljenim osobama u Federaciji Bosne i Hercegovine i povratnicima iz Federacije Bosne i Hercegovineza podnošenje prijava za obnovu i rekonstrukciju stambenih jedinica u cilju povratka na području opština Republike Srpske) OTVORENO PISMO 2018. : SVIM MINISTRIMA I SVIM VLADAMA – VLADARIMA u BiH
SVIMA KOJI SU ZAPOSLENI U SVIM STRUKTURAMA VLASTI I NA SVIM NIVOIMA!!!
Znam da će ovo moje pismo završiti u košu! I da će uvažena gospoda u stilu Nurkića, Teletovića ili Muse uživati u još jednoj “trojki”, uz svesrdnu podršku svojih najbližih poltrona.
Pitam vas uvaženi, kako beskućnik, čovjek bez vlastite kuće – kome je Općinska vlast u Foči 7.4. 2014. srušila kuću i na toj parceli planirala napraviti zgradu KAKO da vam dostavim validnu dokumentaciju: 1. Dokaz da ste izbjeglica iz BiH (ta nisam sa Tajvana ili Sejšelskih otoka), raseljena osoba u FBiH (ta nisam u Abu Dabu ili Njemačkoj) (Uvjerenje od opštinskog organa – koje mi taj isti “organ” ne želi dati godinama!) ili povratnik iz FBiH (ta nije sa Grenlanda ili iz Grenobla) na područje općina RS-a, (CIPS i Potvrda o povratku – gdje da se vratim na golu ledinu gdje mi je nekada bila kuća ili u bašću, pod krušku!)
PREZENTIRAM VAM FOTODOKUMENTACIJU, jer znam da me ne razumijete iz vaših udobnih fotelja, dvosjeda, trosjeda, mindera i ostalih dunjalučkih čudesa.
POGLEDAJTE, ako vam se ne gadi…
Na osnovu člana 56. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, broj: 35/05), člana 27. Zakona o
raseljenim osobama i povratnicima u Federaciji Bosne i Hercegovine i izbjeglicama iz
Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, broj: 15/05), Uputstva o načinu
i procedurama odabira korisnika projekata povratka i rekonstrukcije stambenih jedinica
(„Službeni glasnik BiH“,broj: 48/06), Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica
objavljuje J A V N I P O Z I V
Izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine, raseljenim osobama u Federaciji Bosne i
Hercegovine i povratnicima iz Federacije Bosne i Hercegovine
za podnošenje prijava za obnovu i rekonstrukciju stambenih jedinica u cilju
povratka na područje opština Republike Srpske
Pomoć u obnovi i rekonstrukciji stambenih jedinica u cilju povratka dodjeljuje se u okviru implementacije Programa obnove stambenih jedinica dodjelom građevinskog materijala i sredstava za ugradnju i Programa obnove stambenih jedinica po sistemu „ključ u ruke“ raseljenim osobama i povratnicima u Federaciji Bosne i Hercegovine i izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine.
Sredstva će se osigurati iz Budžeta Federacije BiH „Transfer za raseljena lica i
povratnike“, sredstava Kantona, općina, kreditnih sredstava i drugih donatora.
Implementator projekta je Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica, ili
implementator definisan posebnim sporazumom. KRITERIJI ZA ODABIR KORISNIKA ZA REKONSTRUKCIJU OBJEKATA OPĆI KRITERIJI Opći kriteriji su eliminatorni i obavezujući za sve korisnike pomoći
Opći kriteriji za utvrđivanje potencijalnih korisnika projekata povratka i
rekonstrukcije stambenih jedinica:
1. da je izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, raseljena osoba u Bosni i Hercegovini ili povratnik sa prebivalištem u Federaciji Bosne i Hercegovine.
2. da je iskazao namjeru za povratkom,
3. da je utvrđen status vlasništva ili stanarskog prava nad stambenom jedinicom koja je predmet rekonstrukcije,
4. da je na dan 30.04.1991. godine imao prebivalište u stambenoj jedinici koja je predmet rekonstrukcije,
5. da se stambena jedinica koja je predmet rekonstrukcije smatra neuvjetnom za stanovanje, u skladu sa odgovarajućim standardima o minimumu stambenih uvjeta,
6. da on i članovi njegovog domaćinstva od 1991. godine nemaju na teritoriji BiH drugu stambenu jedinicu koja se smatra uvjetnom za stanovanje, a u skladu sa odgovarajućim standardima o minimumu stambenih uvjeta,
7. da nije primio pomoć u rekonstrukciji, dovoljnu da zadovolji odgovarajuće standarde o minimumu stambenih uvjeta.
I.1.) Dokaz o statusu izbjeglice iz BiH, raseljene osobe u BiH i povratnika
– Dokumenti kojima se dokazuje ispunjavanje općih kriterija da je potencijalni korisnik
pomoći izbjeglica iz BiH, raseljena osoba u BiH i povratnik je potvrda nadležnog organa
o statusu (za sve članove porodice prijavljene za pomoć u rekonstrukciji):
a) izbjeglica iz BiH svoj status dokazuje odgovarajućom potvrdom (izbjeglička legitimacija/karton), uvjerenje o statusu izbjeglice iz BiH,
b) raseljena osoba u BiH svoj status dokazuje potvrdom/pravosnažnim rješenjem nadležnog organa općine privremenog boravka o statusu raseljene osobe,
c) povratnik svoj status dokazuje potvrdom nadležnog organa općine/opštine povratka o statusu povratka uz kopiju CIPS-ove potvrde o prijavi prebivališta izdate u mjestu prebivališta iz 1991.godine.
I.2.) Dokaz o namjeri za povratkom
– Izjavom podnositelja, koja se ovjerava od strane nadležnog organa općine povratka,
dokazuje se:
a) da je iskazana namjera za povratkom,
b) da je stambena jedinica koja je predmet rekonstrukcije neuvjetna za stanovanje u skladu sa odgovarajućim standardima o minimumu stambenih uvjeta,
c) da korisnik /nositelj domaćinstva i članovi njegovog domaćinstva koji su prijavljeni za dobivanje pomoći u rekonstrukciji, od 1991. godine nemaju na teritoriju BiH drugu stambenu jedinicu koja se smatra uvjetnom za stanovanje, u skladu sa odgovarajućim standardima o minimumu stambenih uvjeta,
d) da korisnik nije primio pomoć u rekonstrukciji, dovoljnu da zadovolji odgovarajući standard o minimumu stambenih uvjeta.
I.3.) Dokaz o vlasništvu/ stanarskom pravu
– Dokumenti kojim se dokazuje vlasništvo/stanarsko pravo nad stambenom jedinicom
koja je predmet rekonstrukcije su:
a) ZK (zemljišno-knjižni) izvadak-izvod iz katastarske evidencije, ne stariji od 6 (šest) mjeseci, i / ili
b) CRPC odluka-odluka Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglice i raseljene osobe, i / ili
c) Pravosnažno rješenje o povratku/stanarskog prava – rješenje nadležnog općinskog
organa o povratku i / ili uvođenju u posjed.
I.4.) Dokaz o kretanju
– Uvjerenjem o kretanju podnositelja zahtjeva za rekonstrukciju, koje izdaje nadležni
organ unutarnjih poslova dokazuje se da je korisnik pomoći na dan 30.04.1991. godine
imao prebivalište u stambenoj jedinici koja je predmet rekonstrukcije.
Potrebno je priložiti original uvjerenja o kretanju ili ovjerenu kopiju.
U izuzetnim slučajevima, kada se uvjerenjem o kretanju ne može pouzdano utvrditi
prebivalište na dan 30.04.1991. godine, kao dokaz prebivališta pribavlja se izjava dva
svjedoka, ovjerena od strane nadležnog organa općine povratka. POSEBNI KRITERIJI
Ispunjavanje posebnih kriterija služi Komisiji za odabir korisnika kao osnova za
formiranje rang liste korisnika, poštujući načela transparentnosti i jednakopravnosti
pristupu pomoći za rekonstrukciju. Posebni kriteriji su:
1. Korisnik pomoći se vratio na svoje prijeratno prebivalište i živi u uvjetima koji su
ispod utvrđenog stambenog minimuma, uključujući i korisnike koji privremeno
borave u improviziranim naseljima, kampovima, kontejnerima i slično.
2. Korisnik pomoći pripada određenim kategorijama kao što su:
a) socijalna kategorija,
b) osobe s onesposobljenjem/invaliditetom,
c) samohrani roditelji, staratelji ili hranitelji porodice,
d) šehidske porodice/porodice poginulih boraca,
e) porodice nestalih osoba i
f) bivši logoraši.
3. Korisnici koji se nalaze u kolektivnim oblicima zbrinjavanja, alternativnom
smještaju ili zadovoljavaju uvjete i ima/ostvaruje pravo na alternativni smještaj.
4. Broj i starosna dob članova domaćinstva koji su se prijavili za povratak na svoje
prijeratno prebivalište.
II.1.) Dokaz o povratku u prijeratno prebivalište
Povratak u prijeratno prebivalište dokazuje se CIPS-ovom potvrdom izdatom u
mjestu prebivališta iz 1991.godine, kojom se dokazuje da korisnik ima prijavljeno
prebivalište na adresi na kojoj se nalazi objekat/stambena jedinica koja je predmet
rekonstrukcije i potvrda nadležnog općinskog/opštinskog organa ili drugog nadležnog
organa da je povratnik.
II.2.) Dokaz o pripadnosti određenim skupinama
II.2.a) socijalna kategorija svoj status dokazuje relevantnim dokazima i to: posljednji
ček od penzije, dokaz da se radi o korisniku socijalnih davanja od nadležnog
centra za socijalni rad ili nadležne općinske službe za socijalnu i dječiju zaštitu, dokaz da se radi o civilnoj žrtv i rata i da ostvaruje/ne ostvaruje prihode po tom osnovu,
II.2.b.)
status lica sa invaliditetom dokazuje se rješenjem koje se pribavlja od strane
nadležnog organa (ratni vojni invalid, lica sa urođenim ili stečenim invaliditetom i sl.),
II.2.c.)status samohranog roditelja, staratelja ili hranitelja dokazuje se relevantnim
dokazom koji se pribavlja od strane nadležnog centra za socijalni rad ili općinskog organa uprave, nadležnog za poslove socijalne i dječije zaštite kod kojeg se vodi službena evidencija,
II.2.d.)status šehidske porodice / porodice poginulih boraca dokazuje se potvrdom
koja se pribavlja od strane nadležnog organa kod kojeg se vodi službena evidencija,
II.2.e.) status porodice nestale/ih osoba dokazuje se potvrdom koja se pribavlja od
strane nadležnog organa kod kojeg se vodi službena evidencija,
II.2.f.) status bivšeg logoraša dokazuje se potvrdom koja se pribavlja od strane
nadležnog organa kod kojeg se vodi službena evidencija.
II.3.) Dokaz o boravku u kolektivnim oblicima zbrinjavanja i alternativnom
smještaju
a) činjenica da se korisnik nalazi u kolektivnim oblicima zbrinjavanja, alternativnom
smještaju dokazuje se potvrdom nadležnog organa na čijoj teritoriji se nalazi
kolektivni centar ili alternativni smještaj.
b) činjenica da korisnik zadovoljava uvjete i ima/ostvaruje pravo na alternativni
smještaj dokazuje se potvrdom nadležnog organa općine, kantona, entiteta u
kojem korisnik privremeno boravi.
II.4.) Dokaz o brojnosti porodice
Brojnost porodice koje imaju više članova domaćinstva i njihova starosna dob, koji su
se prijavili za povratak, dokazuje se kućnom listom, ovjerenom od strane nadležnog
općinskog organa.
Uz ovjerenu kućnu listu korisnik je dužan priložiti rodne listove za maloljetne članove,
odnosno ovjerenu kopiju CIPS-ove potvrde o mjestu boravišta/prebivališta za
punoljetne članove porodice. Podnošenje prijava i dokumenata
Prijave za obnovu i rekonstrukciju stambenih jedinica u cilju povratka u okviru
implementacije „Programa obnove stambenih jedinica dodjelom građevinskog materijala i sredstava za ugradnju“ i „Programa obnove stambenih jedinica po sistemu „ključ u ruke“ raseljenim osobama i povratnicima u Federacij u Bosne i Hercegovine i
izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine sa potrebnom dokumentacijom kojom se dokazuje
ispunjavanje svih općih i posebnih kriterija, dostaviti na protokol Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica svakim radnim danom od 08,00 sati do 16,00
sati, ili poštom na adresu: Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica,
ul.Vilsonovo šetalište br.10, (kancelarija broj 22.) svakim radnim danom od 08,00 sati
do 16,00 sati, ili poštom na adresu:
Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica, Vilsonovo šetalište 10, 71 000 Sarajevo, sa naznakom:
„ZA JAVNI POZIV ZA DODJELU POMOĆI ZA OBNOVU I REKONSTRUKCIJU STAMBE
NIH JEDINICA U CILJU POVRATKA“.
Prijave za rekonstrukciju stambenih jedinica podnose se uz posebno popunjen obrazac
koji će biti dostupan na šalterima općina boravka i općina povratka, u prostorijama
Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica, Vilsonovo šetalište br. 10 i na
internet stranici Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica http://www.fmroi.gov.ba,
gdje će biti objavljen i tekst Javnog poziva.
Javni poziv traje od 27.11.2017. godine do 31.12.2017.godine i bit će objavljen u
dnevnim novinama ________________
Prijave koje budu kompletne i dostavljene u roku iz prethodnog stava bit će uzete u
razmatranje od strane Komisije za odabir korisnika.
Zalba;
Zalbe se podnose Federalnom ministarstvu raseljenih osoba i izbjeglica,
Alipa5ina
41,71000 Sarajevo
u roku od 15 dana od dana javnog oglašavanja rang liste potencijalnih korisnika, koja će
biti objavljena na oglasnoj ploči Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica,
Kantona, Opcina povratka i na internet stranici Federalnog mi nistarstva raseljenih
osoba i izbjeglica http://www.fmroi.gov.ba.
Napomena: Za potencijalne korisnike koji se nalaze na rang listama po Javnom pozivu iz
2015.godine, a koji do sada nisu dobili pomoć u obnovi/rekonstrukciji stambene jedinice,
potrebno je da podnesu novu ovjerenu Prijavu/Obrazac za dobivanje pomoći za rekonstrukciju stambene jedinice dodjelom gradevinskog materijala ili obnova stambene
jedinice po sistemu ,,ključ u ruke” po Javnom pozivu iz 2017. godine,
Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglioca.
Dokumentacija o ispunjavanju opcih i posebnih kriterija za gore navedene potencijalne
korisnike, ce biti preuzeta sa Javnog poziva iz 2015. godine, te potencijalni korisnici sa
rang liste neće biti u obavezi da ponovo dostavljaju istu osim ako su u meduvremenu
imali neke promjene.
Takoder, prilikom obrade svakog pojedinadnog zahtjeva, Komisije za odabir korisnika
će tražiti dopunu dokumentacije, ukoliko to bude bilo potrebno za navedene potencijalne
korisnike sa rang liste.
Prijave/molbe/zahtjevi potencijalnih korisnika, koji se nalaze na utvrdenim rang listama
iz 2015. godine, smatrati ce se nevažećim, objavljivanjem rang listi po ovom Javnom
pozivu.
JAVNI POZIV ZA DODJELU POMOĆI ZA OBNOVU I REKONSTRUKCIJU STAMBENIH JEDINICA U CILJU POVRATKA
U Neumu je održana tematska sjednica posvećena raspuštanju kolektivnih centara u BiH. Pored resornih ministara BiH, u radu tematske sjednice učestvovali su načelnici općina u kojima postoje kolektivni centri, te predstavnici nevladinih organizacija CRS, UNDP i Svjetske banke.
Na sjednici je dogovoreno da se svi kolektivni centri u BiH raspuste do kraja 2020. godine do kada bi svim korisnicima trebao biti pronađen adekvatan stambeni smještaj.
Foča – na ulasku u grad
Problem stambenog zbrinjavanja porodica koje se nalaze u kolektivnom smještaju u općini Foča biće riješen do kraja ove godine. Do kraja septembra treba da počne izgradnja stambene zgrade sa 20 stanova na Velečevu.
U toj zgradi smještaj će dobiti sve porodice koje se nalaze u kolektivnom centru u Miljevini. Na istoj lokaciji, u septembru naredne godine, gradiće se stambena zgrada sa 12 stanova za porodice koje se nalaze u kategoriji socijalne pomoći.
Općina je pripremila projekte i svu potrebnu dokumentaciju, a sredstva za ove investicije obezbijedilo je Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica rs.
Općina Novi Grad iz ovogodišnjeg je budžeta izdvojila 160.000 KM za podršku održivom povratku na područje manjeg bh. entiteta. Realizacija projekta ozvaničena je današnjim potpisivanjem ugovora sa 35 korisnika, a kojem su prisustvovali Tajib Delalić i Džemaludin Kahrović, članovi Koordinacionog odbora za održivi povratak. Ugovori su potpisani sa predstavnicima općina Foča i Višegrad, povratničkih udruženja, vjerskih zajednica, te sa pojedincima-povratnicima. Tom prilikom Tajib Delalić je kazao da ova lokalna zajednica kontinuirano pomaže povratnike na prijeratna mjesta prebivališta, u vidu izdvajanja novčanih sredstava za infrastrukturne projekte, popravku puteva, elektrifikaciju, vodu, popravak zajedničkih objekata. Također je kazao da se kroz ovaj projekat pomaže i obnova vjerskih objekata, a jedan dio novčanih sredstava odvaja se i za kupovinu stoke, poljoprivrednih mašina, građevinskog materijala i za izgradnju kuća pojedincima.
– Općina Novi Grad je jedina lokalna zajednica, koja na ovakav način pomaže povratnike u prijeratna mjesta prebivališta. Sredstva su dobili ljudi koji su prijavljeni u mjestu za koje su aplicirali, rekao je Delalić.
Foča – Tabaci
Radisav Mašić, načelnik Opštine Foča istakao je da je ovo značajan doprinos građanima koji teško žive u mjestima u koja se vraćaju.
– Zaista je ovo pozitivan primjer koji bi trebalo da slijede i sve druge općine. Ovo je već druga godina kako naši povratnici od Općine Novi Grad dobijaju neku vrstu pomoći, za popravku puteva, vodvoda, električne energije, a ove godine ćemo nabaviti jedno vozilo koje će služiti ljudima za prevoz maline, onima koji se već održivo bave poljoprivrednom proizvodnjom u našoj općini, rekao je Mašić.
Općina će pomoći i obnovu džamije u selu Međuriječje u Opštini Rudo, a ugovor je potpisao Mustafa Bašić, predsjednik Medžlisa IZ Opštine Rudo, koji je naglasio da ovo nije prvi put da ova lokalna zajednica pomaže povratnike.
_ _ _ _ _
Zarad gradnje stambene zgrade Fočanske vlasti otele zemlju prognanom Bošnjaku
Fočak Kenan Sarač godinama se bori s lokalnim vlastima u Foči, koje su odlučile bespravno graditi stambenu zgradu na njegovoj zemlji. Fočanske vlasti su ovih dana odlučile ukloniti ostatke u ratu devastirane Saračeve kuće, a da Sarač ne dobije nikakvu naknadu.
”Tražio sam da mi daju neko obeštećenje, da mi isplate novac ili da mi daju stan u toj zgradi koja treba da se gradi na dijelu moje parcele, ali vlasti su to odbile”, kazao je razočarani Sarač.
Ipak, općinske vlasti su mu iznijele neprimamljivu i mizernu ponudu.
”Nude mi da na preostalom dijelu moje parcele mogu sagraditi manji objekt od vlastitih sredstava”, dodao je Sarač.
Tokom agresije na BiH od 1992. do 1995. godine sa prostora Foče protjerano je kompletno bošnjačko stanovništo, a njihovi domovi su porušeni ili oduzeti. Istraživačko dokumentacijski centar objavio je da je 2.805 osoba nestalo ili je smaknuto tokom protjerivanja bošnjačkog stanovništva iz Foče od 1992. do 1995. godine.
Pored vlastite kuće, koja je tokom posljednjih sukoba u BiH uništena, a Sarač je zajedno sa ostalim bošnjačkim stanovništvom prognan iz Foče. On je sada podstanar u Sarajevu, gdje živi sa maloljetnom kćerkom.
On kaže da se pokušao dogovoriti sa lokalnim vlastima u Foči, ali da je u cijelom slučaju izmanipulisan. Prethodno je dao saglasnost da fočanske vlasti mogu ukloniti njegov ruševni objekt i graditi zgradu na dijelu njegove atraktivne parcele, ali je zauzvrat tražio obeštećenje. No, obeštećenje je izostalo, koje Sarač ne može dobiti ni nakon nekoliko godina pravne borbe.
Sarač dodaje da je zaštitu pokušao tražiti na nekoliko adresa u BiH, kao i kod ombudsmana za ljudska prava, ali problem još nije uspio riješiti. Novca za daljnju pravnu borbu sa vlastima u Foči nema.
Ne očekujem izglasavanje nepovjerenja Vijeću ministara, jer bi nas takav scenario uveo u političku nestabilnost, kaže ministrica za ljudska prava i izbjeglice BiH.
Ministrica za ljudska prava i izbjeglice BiH Semiha Borovac govori o tome kako je državna vlast ostvarila zapažene rezultate, ali da je mogla i više da nema opstrukcija sa entitetskog nivoa.
U inostranstvu živi više od dva miliona ljudi porijeklom iz BiH. Šta je Ministarstvo učinilo da se povežu država i iseljeništvo?
– Nakon neuspjelih pokušaja u dvije decenije, Vijeće ministara BiH je na naš prijedlog usvojilo Politiku odnosa sa iseljeništvom, što je prvi dokument na državnom nivou kojim se institucionalizira ta saradnja. Saradnja više ne zavisi od dobre volje bilo koga, nego je obaveza i institucija i državnih službenika na svim nivoima vlasti, a realizira se i kroz uspostavu koordinatora za saradnju sa iseljeništvom. Slijedi formiranje reprezentativnih tijela iseljenika, u čijem sastavu će biti predstavnici sva tri naroda i ostalih, a što će omogućiti da čujemo jedinstven glas naše dijaspore. U toku su uspostava reprezentativnih tijela iseljenika u Njemačkoj i Austriji, mapiranje dijaspore u 10 zemalja, te uspostava interaktivnog web portala za iseljeništvo, ističe Borovac.
Koliko je kuća za izbjegla i raseljena lica dosad napravljeno iz Regionalnog stambenog programa i koliko će ih biti završeno do kraja ove godine?
– U okviru RSP-a do sada je obnovljeno gotovo 200 povratničkih domova, a do kraja ove godine planira se useljenje još oko 600 porodica u obnovljene ili novosagrađene objekte. Očekuje se da će do kraja 2019. biti osiguran dom za oko 2.500 porodica, odnosno za oko 8.250 izbjeglih i raseljenih osoba. Na taj način će biti iskorištena sva odobrena donatorska sredstva od 95,2 miliona KM.
Koliko je u ovom trenutku kolektivnih centara u BiH i šta će biti s njima?
– Strateški cilj BiH je da do 2020. budu zatvoreni svi kolektivni centri. U BiH je 2012. evidentirano 156 kolektivnih centara, u kojima je živio 8.851 naš građanin.
Krov nad glavom
Zahvaljujući 120 miliona KM kreditnih sredstava Razvojne banke Vijeća Evrope, osigurana su sredstva za zatvaranje 121 kolektivnog centra u 45 gradova i općina u BiH. Planirana je izgradnja i rekonstrukcija 2.611 stambenih jedinica socijalnog stanovanja u 82 objekta, čime će biti osiguran smještaj za 7.242 osobe. Realizacijom ovog – CEB II projekta bit će zatvoreni svi kolektivni centri u Brčko distriktu BiH i RS-u, te 72 posto u FBiH čija vlast već paralelno provodi projekte kojim se rješava većina preostalih kolektivnih centara u tom dijelu naše zemlje.
Hoće li se u BiH ikad implementirati aneks 7 Dejtonskoga mirovnog sporazuma, budući da je sve više zaključanih kuća i tamo odakle ljudi nisu nikad izbjegli? Kako učiniti povratak održivim?
– Članstvo u Evropskoj uniji će biti nedostižno sve dok budemo imali neriješeno pitanje izbjeglih i raseljenih osoba i sve dok naši građani budu živjeli u kolektivnim centrima. A, nažalost, takvih je mnogo. Imamo oko 98.000 interno raseljenih osoba i više od osam hiljada ljudi u kolektivnim centrima. Pored toga, interesovanje za povratak najbolje oslikava podatak da se sa zahtjevom za obnovu imovine i povratak kroz RSP javilo čak 25.000 osoba. U provedbi aneksa VII daleko bitnija je njegova suština nego rok za njegovu provedbu. Sve dok ima i posljednji građanin BiH koji želi da se vrati u svoj prijeratni dom i za to ispunjava zakonske uvjete, država je dužna to da mu omogući. To ne znači da mu se osigura samo puki krov nad glavom.
To je obaveza osiguranja održivog povratka, odnosno prava na jednak pristup zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti, proporcionalno zapošljavanje, očuvanje prava stečenih u mjestima raseljenja, osiguranje adekvatnog obrazovnog sistema bez diskriminacije po bilo kom osnovu, jačanje sigurnosnog sistema, što sve zajedno predstavlja preduslov povratka kroz vraćanje i povjerenja u institucije naše zemlje na svim nivoima.
Za koliko nestalih osoba se danas traga u BiH? Koliko je otkriveno posmrtnih ostataka koji još čekaju na identifikaciju i ukop?
– Institut za nestala lica BiH verifikovao je 7.000 prijava nestalih lica za kojima se još traga. Proces verifikacije svih prijava nije završen, pa na osnovu broja neverifikovanih prijava možemo pretpostaviti da se u BiH traga za oko 7.500 do 8.000 nestalih lica. U mrtvačnicama i spomen-kosturnicama ima još više od 3.000 neidentifikovanih posmrtnih ostataka. U toku je revizija tih posmrtnih ostataka, koju, po nalogu nadležnih tužilaštava, vrše ICMP, Institut za nestala lica BiH i drugi zainteresovani subjekti, a po njenom okončanju svi ovi posmrtni ostaci trebali bi biti ukopani kao identifikovana lica ili neidentifikovani posmrtni ostaci, na čijoj će se identifikaciji i dalje raditi.
Izvještaj o radu Vijeća ministara BiH je “pao” na brojnim parlamentarnim komisijama i na sjednici PSBiH. Jeste li Vi zadovoljni onim što je Vaše ministarstvo uradilo? Očekujete li izglasavanje nepovjerenja i kako ocjenjujete saradnju sa SBB-ovim ministrom Ismirom Juskom?
– Uvijek se može i bolje i više. Ali, iskreno smatram kako je ono što je u prethodnom periodu učinilo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH zaista maksimum koji je bio moguć u datim okolnostima. Rad našeg ministarstva umnogome ovisi od podrške entiteta, a poznato je kako smo od RS-a u proteklom periodu imali kontinuirane opstrukcije u pogledu donošenja zakonskih i strateških dokumenata na državnom nivou. Ne očekujem izglasavanje nepovjerenja Vijeću ministara, prvenstveno jer smatram kako bi nas takav scenario uveo u političku nestabilnost koja ne može iznjedriti ništa dobro za naše građane.
Cijenim da svi članovi Vijeća ministara BiH ulažu maksimalne napore kao bi postigli što je moguće bolje rezultate u radu, a da to osjete naši građani. U tom kontekstu, cijenim rad i ministra Ismira Juske i vjerujem kako pruža svoj maksimum u radu, a s ciljem postizanja što boljih rezultata Vijeća ministara u cijelosti.
iz intervjua u “Oslobođenju”
izvor:oslobođenje
_ _ _ _ _
Zarad gradnje stambene zgrade Fočanske vlasti otele zemlju prognanom Bošnjaku
Fočak Kenan Sarač godinama se bori s lokalnim vlastima u Foči, koje su odlučile bespravno graditi stambenu zgradu na njegovoj zemlji. Fočanske vlasti su ovih dana odlučile ukloniti ostatke u ratu devastirane Saračeve kuće, a da Sarač ne dobije nikakvu naknadu.
”Tražio sam da mi daju neko obeštećenje, da mi isplate novac ili da mi daju stan u toj zgradi koja treba da se gradi na dijelu moje parcele, ali vlasti su to odbile”, kazao je razočarani Sarač.
Ipak, općinske vlasti su mu iznijele neprimamljivu i mizernu ponudu.
”Nude mi da na preostalom dijelu moje parcele mogu sagraditi manji objekt od vlastitih sredstava”, dodao je Sarač.
Tokom agresije na BiH od 1992. do 1995. godine sa prostora Foče protjerano je kompletno bošnjačko stanovništo, a njihovi domovi su porušeni ili oduzeti. Istraživačko dokumentacijski centar objavio je da je 2.805 osoba nestalo ili je smaknuto tokom protjerivanja bošnjačkog stanovništva iz Foče od 1992. do 1995. godine.
Pored vlastite kuće, koja je tokom posljednjih sukoba u BiH uništena, a Sarač je zajedno sa ostalim bošnjačkim stanovništvom prognan iz Foče. On je sada podstanar u Sarajevu, gdje živi sa maloljetnom kćerkom.
On kaže da se pokušao dogovoriti sa lokalnim vlastima u Foči, ali da je u cijelom slučaju izmanipulisan. Prethodno je dao saglasnost da fočanske vlasti mogu ukloniti njegov ruševni objekt i graditi zgradu na dijelu njegove atraktivne parcele, ali je zauzvrat tražio obeštećenje. No, obeštećenje je izostalo, koje Sarač ne može dobiti ni nakon nekoliko godina pravne borbe.
Sarač dodaje da je zaštitu pokušao tražiti na nekoliko adresa u BiH, kao i kod ombudsmana za ljudska prava, ali problem još nije uspio riješiti. Novca za daljnju pravnu borbu sa vlastima u Foči nema.
FOČA – povratnici najveća briga društva : GDJE ZAVRŠAVAJU DONACIJE? (GLAS NARODA)
– Sve smo pripremili sami salili temelj ali od donacije nista godinama cekamo ????
Jasminka Omerovic
– Većina gradjana pita kako dobiti donaciju za obnovu kuća ja pitam zar sve porušene i devastirane objekte ne treba obnoviti i jeli ikako moguće dobiti donaciju ako nisi pristalica neke od vodećih stranaka.
Amir Hrbinic
– Tako je Amire ali ko je stao u kraj kriminalu?
Muzafer Keco
– Ovo je moja kuća. Odnosno kuća moje majke. Od 1998 god se borim sa papirologijom, ne ide. Nikada moja majka i mnogi naši ljudi neće dobiti donaciju. Da je sreće do sada su se mogle obnoviti sve kuće, ali nije i neće je biti sa ovakvom vlasti. Neka se stide svi, ama baš svi koji se šepure po Foči i lažu ljudima da se bore za održiv povratak. Ove kuće nisu zapalili vlasnici, oni su jedva žive glave izvukli. E pa sada! Na nama je da ih smjenimo i da se malo izborimo za našu djedovinu i babovinu…
Nisveta Skejovic
– Nemoze cestit narod zapasti dok preko stranki i opstinski vlasti ide. Tesko ce je ko napraviti.jer oni svoje prioritete imaju a ostali gradjani povratnici tesko da sta dobiju. Direktna donacija stranih organizacija za povratak jedini je spas. A od ovih, sto ide preko njih tesko ce nekog sunce ogrijati.
Resad Krso
– Ovo sam iskusio na svojoj koži kad sam trebo da potpišem moj presjednik mjesne zajednice Kratine me ukine i nikad više.Put u moje selo Bujakovinu nikad ni metra nisu napravili.Sav novac koji su izganjali po kantonu Sarajevo na račun Bujakovine i mog rahmetli rođaka generala Envera Šehovića potrošen ja neznam gdje,a izmišljali neke spomen ploče,neke hair česme a od toga baš ništa.Haram him svima bilo.Ja sam 6.kilometara od svog sela gdje imam put na imanje oformio nekakv smještaj da ima gdje doći da obrađujem svoju babovinu.
Ismet Sehovic
– Pokradoše ih sad ove nove vlasti što su na fukciji, a imaju i od koga kad smo budale.
Azem Šabanović
U Foči je, kada smo mi, Bošnjaci, u pitanju, jednoumlje na svakom koraku. Misliš li svojom glavom, ne valjaš.
Izet Kundo
Kome o našim nevoljama išta reći kada ovdje, u Foči, pomoć dobijaju samo poslušnici zvanične politike iz Sarajeva, pita se Lutvo Šukalo.
Usred centra Foče nalazi se mali stambeni objekat. Spolja gladac. Kućica kao u bajci o patuljcima, od 27 kvadrata, oko nje trava. Unutra, jadac. Ni mokrog čvora ni kupatila. Ima nešto još interesantnije i za Ibru još pogubnije. Svojoj kućici ne može ni prići, jer su opštinari prodali okolnu zemlju ne vodeći računa o pravu na prolaz, koji je Ibri zagarantovan po svim rezolucijama i konvencijama svijeta. U Foči je, kada smo mi, Bošnjaci, u pitanju, jednoumlje na svakom koraku. Misliš li svojom glavom, ne valjaš. Dakle, i ja ne valjam i vlast me ne zove na svoje skupove.- govori Izet Kundo. Prije sedmicu predstavnici pomenutog federalnog ministarstva i Opštine Foča potpisali su sa sedam Bošnjaka ugovore o donaciji građevinskog materijala za sanaciju njihovih stambenih objekata i obnovu jedne kuće po sistemu ključ u ruke. U zvaničnoj informaciji iz Opštine stoji da je vrijednost donacije 120.000 KM, a sredstva obezbjeđuje pomenuto ministarstvo.
FOČA – povratnici najveća briga društva : Donacije tek za vikendaše (foto) https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/16/foca-povratnici-najveca-briga-drustva-donacije-tek-za-vikendase-foto/
Ibro Germović ističe da se ponekad čudi samome sebi da je ikako u pameti: Svi govore kako su povratnici najveća briga društva, a njegov slučaj pokazuje suprotno.
Kome o našim nevoljama išta reći kada ovdje, u Foči, pomoć dobijaju samo poslušnici zvanične politike iz Sarajeva, pita se Lutvo Šukalo.
Da li je u pravu Fočak Ibro Germović kada kaže da on živi ni na nebu ni na zemlji?
“U pravu je. Čovjek stvarno nema gdje da živi. Što je najapsurdnije, ne može ni prići svojoj neuslovnoj kućici. Ali, kome to reći kada ovdje, u Foči, pomoć dobivaju samo poslušnici zvanične politike iz Sarajeva”, tvrdi nam Lutvo Šukalo, koordinator lokalne vlasti u Foči i tamošnjih povratnika.
No, kakav je njegov “rejting” kod te politike, odnosno koliko on koordinira, najbolje govori ovaj primjer:
Tužba Opštini
Kada je nedavno u Foču dolazio federalni ministar za izbjeglice i raseljena lica dr. Edin Ramić da bi se susreo s povratnicima, Šukalo uopće nije pozvan na taj sastanak!
Da li mu je lakše ako zna da nije pozvan ni Izet Kundo, aktuelni “alfa i omega” fočanske povratničke priče?!
Dakle, prije sedmicu predstavnici pomenutog federalnog ministarstva i Opštine Foča potpisali su sa sedam Bošnjaka ugovore o donaciji građevinskog materijala za sanaciju njihovih stambenih objekata i obnovu jedne kuće po sistemu ključ u ruke. U zvaničnoj informaciji iz Opštine stoji da je vrijednost donacije 120.000 KM, a sredstva obezbjeđuje pomenuto ministarstvo.
Ibro Germović nije na spisku nedavno doniranih niti se uopće nalazi na njemu. Konkurisao je na javni poziv Ministarstva, ali nije prošao. Uzalud se žalio!
“Ispada da je moj stambeni slučaj riješen”, govori Germović, u šta smo se i sami nedavno uvjerili.
Koga god smo od donatora zvali, svi su nam rekli da je Germović već jednom dobio sredstva i za njih je on završena priča.
Nikoga se, očito je, ne tiče to što je istina nešto drugo. A šta?
Usred centra Foče nalazi se mali stambeni objekat. Spolja gladac. Kućica kao u bajci o patuljcima, od 27 kvadrata, oko nje trava. Unutra, jadac. Ni mokrog čvora ni kupatila. Ima nešto još interesantnije i za Ibru još pogubnije.
Svojoj kućici ne može ni prići, jer su opštinari prodali okolnu zemlju ne vodeći računa o pravu na prolaz, koji je Ibri zagarantovan po svim rezolucijama i konvencijama svijeta.
Dugo bi sada trebalo objašnjavati kako je do toga došlo, ali kako za komplikovane priče niko nema ni vremena ni strpljenja, bitno je to da Ibro nema riješen stambeni problem.
WC i banja su mu bili napravljeni u sedam kvadrata kuće, koje je on samoinicijativno dogradio na predratni objekat. No, kako u našoj državi sve mora biti po zakonu, tih sedam kvadrata su mu opštinari srušili i on tako ostade i bez WC-a i bez banje.
Kome god se potom obratio za pomoć, svi ukucaju Ibrino ime u kompjuteru i odmahnu rukom: Pa, ti si dobio donaciju!
Germović kaže da je on zbog svega šta mu se dogodilo podnio krivičnu prijavu protiv nadležne opštinske službe. Nikakav odgovor nije stigao iz trebinjskog tužilaštva.
“Rekli su mi da tužim Opštinu, što sam i uradio. A znate i sami kako se ovdje završava svaki sudski postupak u kojem je Bošnjak oštećena strana”, govori Germović, koji bi bio sretan kada bi dobio makar građevinski materijal, pa da na porodičnom zemljištu u Miljevini, nedaleko od Foče, sebi osigura dom.
No, i tome su se usprotivili činovnici, našli to da Ibro prije rata na Miljevini nije živio i presudili: Ne može!
I Oslobođenju je isto objašnjeno u nekoliko NVO kada smo se raspitivali za mogućnost da ovaj Fočak dobije donaciju.
“Neko nije dobio ništa, a ispalo bi da je Germović dobio dva puta”, rekli su nam u međunarodnoj organizaciji koja implementira projekte povratka u istočnu Bosnu.
“Činovnike ne zanimaju činjenice. Briga njih kakva je moja kućica niti to što joj ne mogu prići. Njima je važno samo ono šta piše na papiru”, kaže Ibro, dodatno ogorčen time što su i najnovije donacije federalnog Ministarstva za izbjeglice namijenjene, tvrdi, prije svega onima kojima kuće služe samo preko vikenda.
Germovićevu nevolju dobro razumije Izet Kundo, koji, kako rekosmo, takođe, nije ni znao za dodjelu posljednje donacije federalnog Ministarstva.
Na drugoj strani
“Nisam konsultovan, a u Udruženju imamo sve podatke. Niko me ni ne upita da li ti ljudi stvarno žive u Foči, ima li neko preči od njih. Ispada da to nije ni važno. U Foči je, kada smo mi, Bošnjaci, u pitanju, jednoumlje na svakom koraku. Misliš li svojom glavom, ne valjaš. Dakle, i ja ne valjam i vlast me ne zove na svoje skupove. Čujem da hoće i da me smijene, sakupljaju čak neke potpise. U jednom su u pravu, vlast i ja nismo na istoj strani. Eto, za nju je Ibro riješen slučaj, a za mene nije. Pokušao sam putem nekih organizacija i sam da pomognem ovom čovjeku i, taman kada su se našli oni koji bi mu dozidali to što nema, kupatilo, mokri čvor, opštinari nisu dozvolili nikakvu gradnju. Kao, nije po projektu! A jeste sve ono što se posljednjih godina izgradilo u neposrednoj blizini te kućice”, ciničan je Kundo.
Lutvo Šukalo tvrdi da mnogi od onih sa rang-liste federalnog Ministarstva nisu istinski povratnici.
“Među njima je najviše onih s kućama u Sarajevu, koji u Foču dolaze s vremena na vrijeme. Užasno je to, ali sva politika o Fočacima Bošnjacima se vodi u Sarajevu. Nas u lokalnoj zajednici niko ni za šta ne pita”, ističe Šukalo, kojem je, kaže, neprijatno zato što zna da Germović i njega smatra jednim od krivaca što je bez krova nad glavom.
“A i ja sam nemoćan”, tvrdi Šukalo, bivši predsjedavajući SO Foča.
Kakvu moć mogu imati drugi Bošnjaci u Foči? Kundi je još jedina nada OSCE.
“Iz njihove kancelarije su obećali podržati Ibru”, kaže Kundo.
Ibro Germović ističe da se ponekada čudi samome sebi kako je ostao u pameti. U Miljevini on ima dva plastenika i nekoliko ovaca i stvarno želi živjeti u tom kraju.
Ko će mu pomoći? Povratnici, i sami između sebe podijeljeni po stranačkim i ko zna kojim drugim šavovima, sigurno neće.
EDINA KAMENICA
OSLOBOĐENJE,nedjelja,16. juli 2017.
Zarad gradnje stambene zgrade Fočanske vlasti otele zemlju prognanom Bošnjaku
Fočak Kenan Sarač godinama se bori s lokalnim vlastima u Foči, koje su odlučile bespravno graditi stambenu zgradu na njegovoj zemlji. Fočanske vlasti su ovih dana odlučile ukloniti ostatke u ratu devastirane Saračeve kuće, a da Sarač ne dobije nikakvu naknadu.
”Tražio sam da mi daju neko obeštećenje, da mi isplate novac ili da mi daju stan u toj zgradi koja treba da se gradi na dijelu moje parcele, ali vlasti su to odbile”, kazao je razočarani Sarač.
Ipak, općinske vlasti su mu iznijele neprimamljivu i mizernu ponudu.
”Nude mi da na preostalom dijelu moje parcele mogu sagraditi manji objekt od vlastitih sredstava”, dodao je Sarač.
Tokom agresije na BiH od 1992. do 1995. godine sa prostora Foče protjerano je kompletno bošnjačko stanovništo, a njihovi domovi su porušeni ili oduzeti. Istraživačko dokumentacijski centar objavio je da je 2.805 osoba nestalo ili je smaknuto tokom protjerivanja bošnjačkog stanovništva iz Foče od 1992. do 1995. godine.
Pored vlastite kuće, koja je tokom posljednjih sukoba u BiH uništena, a Sarač je zajedno sa ostalim bošnjačkim stanovništvom prognan iz Foče. On je sada podstanar u Sarajevu, gdje živi sa maloljetnom kćerkom.
On kaže da se pokušao dogovoriti sa lokalnim vlastima u Foči, ali da je u cijelom slučaju izmanipulisan. Prethodno je dao saglasnost da fočanske vlasti mogu ukloniti njegov ruševni objekt i graditi zgradu na dijelu njegove atraktivne parcele, ali je zauzvrat tražio obeštećenje. No, obeštećenje je izostalo, koje Sarač ne može dobiti ni nakon nekoliko godina pravne borbe.
Sarač dodaje da je zaštitu pokušao tražiti na nekoliko adresa u BiH, kao i kod ombudsmana za ljudska prava, ali problem još nije uspio riješiti. Novca za daljnju pravnu borbu sa vlastima u Foči nema.
Građevinski materijal za sanaciju kuće u fočanskom selu Bujakovina dobiće i povratnik Selim Begović, koji na rješavanje stambenog pitanja čeka već petnaestak godina.
– Kao izbjeglica sam se svih ovih godina snalazio svakako, a trenutno živim na Ilidži. Konačno mi je drago da sam dobio ovu donaciju da više kuću napravim, imam dobro imanje i volio bih da se to sve napravi , završi, da se vratim da živim normalno-kazao je Begović.
Predstavnik Ministarstva za raseljena lica i izbjeglice FBiH Sead Mulalić pojasnio je da će šest korisnika dobiti građevinski materijal, dok će jednom korisniku biti obnovljena kuća po sistemu ”ključ u ruke”.
– Kompletan građevinski materijal biće isporučen svim korisnicima u roku od dvadesetak dana, dobavljač je odabran, tako da svi mogu vrlo brzo da počnu sa radovima. Izvođač radova za obnovu kuće po sistemu ključ u ruke biće vrlo brzo uveden u posao tako da će se i to u ovom ljetnjem periodu završiti-pojasnio je Mulalić.
Predstavnici Ministarstva za raseljena lica i izbjeglice FBiH i opštine Foča potpisali su 06.07.2017. u Foči sa sedam korisnika bošnjačke nacionalnosti ugovore o donaciji građevinskog materijala za sanaciju stambenih objekata i obnovu jedne kuće po sistemu ključ u ruke. Vrijednost donacije je 120 000 maraka, a sredstva obezbjeđuje federalno resorno ministarstvo.
Federalno ministarstvo i opština Foča primjer su kvalitetne međuentitetske saradnje kada su u pitanju zajednički infrastrukturni projekti, kao i različiti programi podrške održivog povratka na području ove lokalne zajednice, rekao je zamjenik načelnika opštine Foča , Zoran Elez:
-Više zajedničkih projekata i aktivnosti smo realizovali i čine se veliki napori da bi se riješili problem povratnika na području Foče kao i brojni drugi problemi naših sugrađana-rekao je Elez.
Partneri su nedavno potpisali i sporazum o zajedničkom finansiranju uređenja lokalnih i nekategorisanih puteva na području ove lokalne zajednice, čija je vrijednost 300 000 maraka.
Sporazumom je predviđeno da se u ovoj godini rekonstruišu putevi u trinaest fočanskih gradskih i prigradskih mjesnih zajednica u skladu sa Programom uređenja lokalnih puteva.
Polovinu sredstava u iznosu od 150 000 maraka obezbijediće federalno ministarstvo, dok će drugu polovinu izdvojiti lokalna uprava iz budžeta.
stranac u rodnom gradu
STRANAC U RODNOM GRADU izbjeglica si mogao biti i ti
(svim izbjeglicama,raseljenim,protjranim…)
Ovo nije tako ubjedljivo stihovana stranica sudbinske knjige u kojoj se improvizuje kraj Ovo je žalosna životna drama da čitalac prosto zanijemi… i…i…i…stanje to dokučit’ ne more…i…i…i…ne mora…
Koliko samo nostalgičnih i bolnih uspomena fotografije nose… …kad čovjek shvati da je ničiji…da je u zavičaju otpisan… …izbrisan…u vlastitoj domovini…bez ikakvog prava…
DA JE STRANAC U SVOJOJ DOMOVINI… Da je stranac u Sarajevu,Zenici,Visokom,Brezi… Da je stranac u svom rodnom gradu…nevoljo ljuta…
Za bolji život i komad hljeba borio se… …postao sam stranac u SVOJOJ DOMOVINI…izgnanik, prognanik…KOD svog doma i kuće – bez doma i bez kuće… …napušten od političara i vlastelina raznih… ostavljen na cjedilu i razmeđi životnih puteva…
…i…ŠTA MI OSTAJE/ ŠTA MI OSTADE… …OSTADE MI DA FANTAZIRAM… …da se zavaravam iluzijom nestvarne ljepote fotografija rodnog grada iz djetinjstva moga… da ih po džepovima nosam… da ih grlim…da ih privijam na grudi…
Kad ne mogu u svoj dom, u svoju kuću, u svoju bašću, u svoj grad… ZAGRLI USPOMENU… zagrli fotografiju…dočaraj si zavičaj
Dočaraj si rodni grad,dočaraj si domovinu, Dočaraj si iluziju – kad ne možeš zaprave – – more ‘k'o bajagi’ uhvati vjetar,uhvati list,uhvati fotografiju… jer ti možeš to!!! TI SI STRANAC U RODNOM GRADU!!!
(Kenan Sarač, 2014.)
Zarad gradnje stambene zgrade Fočanske vlasti otele zemlju prognanom Bošnjaku
Fočak Kenan Sarač godinama se bori s lokalnim vlastima u Foči, koje su odlučile bespravno graditi stambenu zgradu na njegovoj zemlji. Fočanske vlasti su ovih dana odlučile ukloniti ostatke u ratu devastirane Saračeve kuće, a da Sarač ne dobije nikakvu naknadu.
”Tražio sam da mi daju neko obeštećenje, da mi isplate novac ili da mi daju stan u toj zgradi koja treba da se gradi na dijelu moje parcele, ali vlasti su to odbile”, kazao je razočarani Sarač.
Ipak, općinske vlasti su mu iznijele neprimamljivu i mizernu ponudu.
”Nude mi da na preostalom dijelu moje parcele mogu sagraditi manji objekt od vlastitih sredstava”, dodao je Sarač.
Tokom agresije na BiH od 1992. do 1995. godine sa prostora Foče protjerano je kompletno bošnjačko stanovništo, a njihovi domovi su porušeni ili oduzeti. Istraživačko dokumentacijski centar objavio je da je 2.805 osoba nestalo ili je smaknuto tokom protjerivanja bošnjačkog stanovništva iz Foče od 1992. do 1995. godine.
Pored vlastite kuće, koja je tokom posljednjih sukoba u BiH uništena, a Sarač je zajedno sa ostalim bošnjačkim stanovništvom prognan iz Foče. On je sada podstanar u Sarajevu, gdje živi sa maloljetnom kćerkom.
On kaže da se pokušao dogovoriti sa lokalnim vlastima u Foči, ali da je u cijelom slučaju izmanipulisan. Prethodno je dao saglasnost da fočanske vlasti mogu ukloniti njegov ruševni objekt i graditi zgradu na dijelu njegove atraktivne parcele, ali je zauzvrat tražio obeštećenje. No, obeštećenje je izostalo, koje Sarač ne može dobiti ni nakon nekoliko godina pravne borbe.
Sarač dodaje da je zaštitu pokušao tražiti na nekoliko adresa u BiH, kao i kod ombudsmana za ljudska prava, ali problem još nije uspio riješiti. Novca za daljnju pravnu borbu sa vlastima u Foči nema.
Tokom etničkog čišćenja Bošnjaka 1992. godine u Foči,u zločinima protiv čovječnosti podjednako su, sa vojskom i policijom Republike Srpske, učestvovali i ljekari iz fočanske bolnice,tvrde oni koji su preživjeli zločine u ovom gradu, a koji su među najvećim na teritoriji BiH od 1992. do 1995. godine uz one zločine genocida koji se u julu 1995. godine desio u Srebrenici,zatim u Prijedoru’92.,Višegradu…
_ _ _ _ _
DVIJE RATNE PRIČE IZ FOČANSKE BOLNICE
Doktor Veljko Marić je akter obje priče…
I dok se mnogim Fočacima u ratu srušio život doktor Veljko Marić je ispunio svoj san i postao dekan novog Medicinskog fakulteta i direktor Kliničko – bolničkog centra u Foči. Kako je surađivao s Karadžićem i SDS-om u ratno vrijeme, danas Marić surađuje s Miloradom Dodikom, kao predsjednik njegove lokalne stranke u Foči – SNSD-a, u koju je prešao 2010. godine.
PRIČA PRVA
objavljeno 19.03.2013
O BOŠNJAČKOJ DJECI U FOČANSKOJ BOLNICI
(Svjedok odbrane Radovana Karadžića)
Kao novog svjedoka obrane, bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić doveo je još jednog bivšeg suradnika iz Srpske demokratske stranke (SDS) – fočanskog kirurga Veljka Marića.
Nakon što je svom bivšem predsjedniku potvrdio da u fočanskoj bolnici nije bilo diskriminacije prema bolesnicima i zaposlenicima nesrpske nacionalnosti nakon što su vlasti bosanskih Srba preuzele vlast, Marića je haško tužiteljstvo suočilo s neugodnim činjenicama koje pokazuju drugačije.
Ispitivanje Karadžićevog svjedoka više puta je prelazilo u žustru raspravu strana u postupku.
Doktor Marić je došao Karadžiću potvrditi ratnu propagandu – kako su Bošnjaci prilikom odlaska iz Foče ostavili više svoje djece u bolnici, koju naknadno nisu željeli uzeti ni nakon apela novouspostavljenih srpskih vlasti.
No tužiteljstvo je podsjetio Marića da postoje dokazi da se spomenutu djecu iz bolnice željelo iskoristiti za razmjenu zarobljenika, a ne vratiti ih roditeljima, koji su ili ubijeni ili protjerani prilikom etničkog čišćenja Foče. Između ostalog, to pokazuje i korespodencija oficira srpskih snaga, naveo je haški tužitelj Almir Zec.
„Pred kraj izvještaja pukovnik Kovač (Marko, komandant Taktičke grupe Foča, nap.a.) ponovno spominje ovu djecu i kaže: „Ako postoji interes imamo za razmjenu 21 muslimansko dijete i određeni broj žena, ili da ih pošaljemo za Goražde.“ Ovako se postupalo s ovom djecom“, naveo je tužitelj nakon čega je Marić samo ponavljao – kako se sa svim pacijentima ponašalo jednako, bez obzira na nacionalnost.
Svjedok podsjećan na ubojstva njegovih kolega u logoru.
Tvrdnju Marića u korist Karadžićeve obrane – da kolege liječnici nesrpske nacionalnosti nisu diskriminirani nakon zauzimanja Foče u travnju 1992. godine, tužitelj Zec je osporio podatkom kako je više njih ubijeno u lokalnom Kazneno-popravnom domu koji je pretvoren u logor.
„Hrana i higijenski uvijeti su bili loši. Neki od zatočenika izgubili su i do 40 kilograma. Jeste li znali za takve uvijete u KP domu doktore Marić?“, ispitivao je tužitelj spomenuvši više imena fočanskih liječnika bošnjačke nacionalnosti koji su završili u logoru.
„Ja nisam to znao. Jer sam samo jednom bio u KP domu i to kad sam posjetio kolegu Aziza da vidim – što mu se dogodilo“, odvratio je svjedok spominjući ime liječnika Aziza Torlaka, koji je prvo brutalno premlaćivan u logoru te nakon toga odveden i ubijen kao i veliki broj drugih zatočenika, posebno istaknutih ljudi iz bošnjačke nacionalne zajednice.
U svrhu pokazivanja nevjerodostojnosti svjedoka tužiteljstvo je pustilo i Marićevu izjavu lokalnim medijima u ratno vrijeme, a nakon posjeta tadašnjeg predsjednika Republike Srpske zauzetoj Foči.
„Predsjednik, gospodin Radovan Karadžić, nam odobrava naše planove – da napravimo jedan srpski univerzitet. I da medicinski fakultet bude, u ovoj našoj novoj državi (RS, nap.a.), prvi fakultet koji će početi da radi“, govorio je oduševljeno lokalnim medijima tada svjedok.
I dok se mnogim Fočacima u ratu srušio život doktor Marić je ispunio svoj san i postao dekan novog Medicinskog fakulteta i direktor Kliničko – bolničkog centra u Foči. Kako je surađivao s Karadžićem i SDS-om u ratno vrijeme, danas Marić surađuje s Miloradom Dodikom, kao predsjednik njegove lokalne stranke u Foči – SNSD-a, u koju je prešao 2010. godine.
Doktor i ratni načelnik fočanske bolnice Veljko Marić tvrdio da u radu te ustanove nije bilo diskriminacije po nacionalnoj osnovi i da su Muslimani samovoljno napuštali opštinu, a tužiteljica ukazala da su civili – među kojima su žene, deca, starci, ali i svedokove kolege lekari – bili zatvarani, zlostavljani i ubijani, i tako primorani da napuste svoje domove
Svedočeći u odbranu Ratka Mladića, ratni hirurg i od 1993. godine načelnik bolnice u Foči – doktor Veljko Marić – je tvrdio da su u toj ustanovi lečeni pacijenti svih nacionalnosti. Tako je nastojao da ubedi sudsko veće da muslimansko stanovništvo nije napuštalo Foču zbog diskriminacije i pritisaka, već iz straha za bezbednost koji su osećali i Srbi.
U bolnici je, kaže doktor Marić, od aprila do kraja 1992. lečeno više od 1.900 pacijenata, od čega 300 Muslimana. Među njima je bilo ranjenika, zatvorenika KP doma kojima je bila potrebna nega, a zbrinuta je i grupa dece koja nisu bila bolesna, ali su ostala bez smeštaja. Deca su, kaže, posle višemesečnog boravka u bolnici poslata u crnogorsko letovalište Igalo, a kasnije spojena sa porodicama.
Tužiteljica Grejs Harbor/Grace Harbour je u unakrsnom ispitivanju predočila spiskove iz kojih se vidi da je među pacijentima bolnice bilo muslimanskih žena, dece i staraca sa prostrelnim ranama nanetim vatrenim oružjem. Budući da je u izjavi odbrani tvrdio da je sukob “prisilio ljude da idu tamo gde je njihov narod”, tužiteljica je sugerisala da su napadi u kojima su muslimanski civili ranjavani bio jedan od razloga zašto su napuštali Foču. Marić se sa tim složio, ali je podsetio da su i Srbi bili žrtve napada i da je u bolnici tokom rata ukupno lečeno 2.500 srpskih civila i vojnika.
Svedok je u izjavi odbrani naveo da su muslimanski doktori do polovine jula 1992. godine napustili bolnicu samovoljno, “a ne zato što ih je neko oterao”. Tužiteljica ga je zato podsetila da su doktori fočanske bolnice poput Amira Berberkića i Aziza Torlaka, kao i više njih iz doma zdravlja bili zatvoreni u KP domu Foča. Tamo su, kao i drugi zatočenici, premlaćivani i mučeni, a doktor Torlak je podlegao povredama. Marić kaže da su mu kolege bile zatvorene u KP domu, ali ukazuje da su se za ličnu bezbednost u Foči bez razlikeplašili i Srbi i Muslimani. “Da li su i srpski lekari bili zatvarani u KP domu”, pitao je sudija Moloto, a svedok odgovorio odrečno.
Osvrćući se na deo Marićeve izjave o zbrinjavanju muslimanske dece u bolnici, tužiteljica je ukazala da se radilo o devojčicama i dečacima čiji su roditelji bili ubijeni, a domovi razoreni, pa zbog toga nisu imali gde da borave. Navela je nekoliko primera, među kojima su sedmogodišnja Selma Tafro i njen godinu dana stariji brat Jasko čija sudbina je opisana u jednom novinskom članku. U njihovu kuću su upali srpski vojnici na čelu sa Jankom Janjićem zvanim Tuta i silovali njihovu majku, a zatim nju i muža ubili pred očima dece.
Doktor Marić kaže da u to vreme nije znao ko je zbog čega doveden u bolnicu. Ipak, to je, po njemu, “bila jedna lepa stvar”, jer je bolnica prihvatila decu koja nisu bila bolesna, iako zbrinjavanje zdravih nije primarna funkcija medicinske ustanove.
A kako ćeš me pronaći na mojoj adresi kad si mi i temelj kuće izvadio a mene protjerao?
Ovim bi samo želio skrenuti pažnju četniku Sredoji Noviću da neće uspjeti u svojim četničkim namjerama da protjerane srpskim genocidom i etničkim čišćenjem onemogući u korištenju njihovih osnovnih i ljudskih prava
Neće uspjeti legalizacija genocidne rs jer naše adrese prebivališta su vječne Naši porušeni do temelja domovi ,naši grobovi i mezari nisu fiktivne adrese ma gdje i ma koliko dugo mi živjeli van naše jedine države BiH i sve dok se ne razgradi genocidna rs.
Obrazac nove, biometrijske osobne iskaznice, čije izdavanje u BiH počinje 1. ožujka, siguran je i na njega ne utječe činjenica kako još nisu usvojene izmjene Zakona o prebivalištu i boravištu bh. državljana, potvrđeno je Nezavisnim jučer u Agenciji za identifikacijske
dokumente, evidenciju i razmjenu podataka (IDDEEA).
“Uvođenjem memorijskog elementa na osobnoj iskaznici definira se pojam
digitalnog identiteta i osobna iskaznica se izjednačava sa biometrijskom
putovnicom u elektronskom smislu, što osigurava dodatnu sigurnost samog
dokumenta. Međutim, EU je identificirala rizik vezan za nedovoljno dobre
mehanizme kontrole prijave prebivališta, što izravno utječe na sigurnost sustava
osobnih dokumenata”, kaže Amila Opardija, glasnogovornica IDDEEA.
Ministar civilnih poslova BiH Sredoje Nović najavio je kako će se početkom
ožujka ponovno u parlamentu BiH naći izmjene i dopune Zakona o prebivalištu, a
kojima će biti onemogućena sadašnja praksa fiktivnih prijava prebivališta. Ove
su izmjene prošle godine u parlamentu su odbili zastupnici SDA, SDP-a, SBB-a i
SBiH, a Nović upozorava kako će, ako ne budu sada usvojene, biti ugrožena
sigurnost svih dokumenata. Suština predloženih izmjena zakona je da se građanin
može prijaviti na adresi samo ako ima dokaz o vlasništvu, suvlasništvu ili
posjedovanju objekta za stanovanje ili ako predoči ovjereni ugovor o
zakupu.
Predložene izmjene u suprotnosti s Aneksom 7
U strankama koje su prošle godine bile protiv ovog rješenja kažu kako ga opet
neće podržati u parlamentu. Denisa Sarajlić-Maglić, iznoseći stav SDP-a, rekla
je kako su restriktivne odredbe kojima se prebivalište veže za imovinske
odnose.
“Predložene izmjene neprihvatljive su jer negativno utiču na provođenje
Aneksa 7 o izbjeglim i raseljenim osobama, ali i na bh. državljane koji imaju.”
Ona smatra kako je i na temelju važećeg Zakona o prebivalištu moguće otkriti
i kazniti sve građane koju su prijavljeni na adresama na kojima ne žive.
I Šefik Džaferović, zastupnik SDA u Zastupničkom domu bh. parlamenta, tvrdi kako postojeći zakon nudi sve mehanizme za sprječavanje i kažnjavanje fiktivnih prijava prebivališta. “Ponovo ćemo biti protiv izmjena i dopuna Zakona o prebivalištu jer one ruše princip slobode kretanja unutar BiH koji je zajamčen Dejtonskim sporazumom”, dodao je Džaferović.
NIKADA AMA BAŠ NIKADA NEĆEMO DOZVOLITI LEGALIZACIJU GENOCIDNE tkz rs prekrajajući zakone po volji onih koji su počinili genocid i sada bi ne tim stečevinama gradili monstruoznu Hitlerovu tvorevinu.
Agresija i Odbrambeno-Oslobodilački rat 1992-1995, Historija BiH
Put preko Grebka
Tokom ratnih godina od 1992. do 1994. godine put preko Grebka bio je jedini put preko za dostavljanje lijekova i hrane stanovništvu opkoljenog Goražda. Borci Armije RBiH uspjeli su osigurati “Put života” Goražde – Grebak – Igman – Trnovo – Pazarić uz pomoć jedinica Goražda i 1. Fočanske (slavne) viteške brigade AR BiH.
Grebak i danas predstavlja simbol teškog perioda stanovništva Goražda i borbe za opstanak i ravnopravnost. Preko Grebka prema procjenama prešlo je 30.000 ljudi koji su našli spas u slobodnim teritorijama RBiH, ali i drugih zemalja Evrope.
Na putu preko Grebka mnogi civili su ubijeni iz zasjeda ili su život izgubili umirući od gladi, iscrpljenosti i hladnoće.
_ _ _ _ _
Zašto je zaboravljena Prva fočanska viteška brigada (pismo boraca iz 2007. godine)
Grupa bivših boraca Prve fočanske viteške brigade reagirala je na nedavno održanu manifestaciju „Odbrana BiH Igman 2007“. U protestnom pismu naveli su da na pločama s imenima poginulih boraca i šehida na Velikom polju nema nijedno ime poginulih iz te brigade. Samo nekoliko kilometara dalje, na jugoistočnim padinama Bjelašnice, u julu 1993. godine vodile su se sudbonosne bitke za odbranu Bjelašnice, Igmana i prilaza Sarajevu. Za samo desetak dana tu je poginulo 47 boraca ove brigade, a njih 246 je ranjeno …
..JER FOČACI,
ja to stalno ponavljam, drugi mi mogu naravno zamjeriti,
ali neka mi kažu protuargumente…FOČACI SU S PUŠKOM U RUCI DALI
NAJVIŠE,NAJVIŠE ŠEHIDA BRANEĆI OVU DRŽAVU BiH NA RAZLIČITIM TAČKAMA BiH.
FOČAKA JE POD PUŠKOM U RUCI POSTIGLO ŠEHADET NI MANJE NI VIŠE NEGO DVIJE HILJADE (2000). ONDA KADA JE SARAJEVO BILO PRED PADOM I KADA SU SE POVLAČILE BRIGADE ZA BRIGADOM SA IGMANA ODNOSNO SA BJELAŠNICE NA PROSKOKU SAMO ZA JEDAN DAN JE DVADESET SEDAM FOČAKA POSTIGLO ŠEHADET…
_ _ _ _ _
STRADANJE FOČAKA 1992. – 1995.
U periodu 1992. – 1995. FOČAKA JE STRADALO (PREMA NEKIM IZVORIMA): 2700 je ubijenih civila i 2000 u redovima AR BiH. MEĐUTIM , ni ti podaci NISU RELEVANTNI – SMATRA SE DA JE MNOGO VIŠE UBIJENIH!!! Na samim sastavcima gdje je sada bazen i malo više uz Drinu gdje se gradi hotel/motel je doveženo šlepera i šlepera nastradalih i tu zakopano…Foča je i sinonim za ratna silovanja. Prema nekim podacima oko hiljadu žena (djevojčica,djevojaka,udatih žena,majki,nena) je silovano, mada ni ti podaci nisu relevantni – jer se smatra da je bilo mnogo više silovanih…Kroz logore je prošlo oko 2000 zatvorenika, od kojih je većina i ubijena…
Na žalost, za nekima se još uvijek traga. BARATA SE CIFROM OD 800, A VJEROVATNO I VIŠE NESTALIH/ JOŠ NEPRONAĐENIH/ ŽRTAVA GENOCIDA…
_ _ _ _ _
VIDEO:
vrijeme kazivanje pamćenje Grebak 1993. bajram na Grebku
VIDEO:
Grebak ‘92 – da se ne zaboravi
VIDEO:
Osman Đuderija, čovjek koji je kineskim bestrzajnim topom sa ramena uništio tenk.
TRAJNO STAMBENO ZBRINJAVANJE IZBJEGLIH I RASELJENIH OSOBA
Ministrica za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine Semiha Borovac, federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica Edin Ramić i direktor Fonda za povratak BiH Nebojša Švraka danas će s načelnicima i gradonačelnicima šest općina i gradova u FBiH i izvođačima potpisati ugovore o izgradnji stambenih zgrada u vrijednosti od 5.655.692 KM.
Potpisivanjem ugovora počet će izgradnja 133 stana za trajno stambeno zbrinjavanje izbjeglih i raseljenih osoba u šest višestambenih objekata u Zenici (62 stana) i Tuzli (20 stanova), te općinama Federacije BiH Bosanski Petrovac (20 stanova), Olovo (16 stanova), Foča u FBiH (devet stanova) i Pale-Prača (šest stanova).
Izgradnja stanova finansira se iz multidonatorskog Fonda Regionalnog stambenog programa s prevlađujućim učešćem IPA sredstava koja je osigurala Evropska unija.
U okviru tog, trećeg pod-projekta Državnog projekta stambenog zbrinjavanja bit će izgrađeno 20 višestambenih zgrada s ukupno 438 stanova, od kojih 178 u Federaciji BiH, 252 u Republici Srpskoj i osam u Brčko Distriktu BiH.
Pod vodstvom Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, Državni projekt stambenog zbrinjavanja u okviru Regionalnog stambenog programa provode Jedinice za implementaciju projekta – Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica, Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske i Odjel za raseljena lica, izbjeglice i stambena pitanja Brčko Distrikta BiH u saradnji s lokalnim zajednicama širom države, saopćeno je iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH.
Ima li iko na ovome svijetu pravo da onome kojemu je spaljen dom, srušena kuća, uništeno imanje i koji je, da bi spasio glavu, izbjegao ili je protjeran sa svoje zemlje, kada ovaj hoće da se registrira/ prijavi/ vrati u RS, tražiti kao uvjet za prijavu prebivališta dokaz da ima kuću ili stan ili neku izjavu komšija? Sve njegovo je spaljeno. On nema kuću. On nema ni komšiju. A mora imati pravo da se ponovo prijavi tamo odakle je protjeran. To pravo mora biti starije od svih drugih. O tome, bismo morali voditi javnu raspravu, inače nam se crno piše.
O POVRATNICIMA/ O POVRATKU
Zašto se uporno laže i lažno predstavlja povratak i povratnici u Foču? Ko na lažima gradi karijeru? Da li su svi Fočaci gluhi,slijepi, nijemi? Vidi li iko bombastične naslove u medijima?
DILEMA PRVA : JEDNI U KLIN, DRUGI U PLOČU – NIKO U FOČU (1)
Nedavno su mediji objavili pompezno naslov : OSMIJEH SE VRATIO NA LICA POVRATNIKA U FOČU. Šta se krije iza ovog naslova? Obnovljene su dvije kuće povratnicima u sela u Fočanskoj Slatini dvadesetak kilometara od Foče. Nema ništa loše u tome. ALI…NIJEDNA KUĆA, ama baš nijedna kuća nije obnovljena u samom gradu Foči.ZAŠTO?
DILEMA DRUGA : JEDNI U KLIN, DRUGI U PLOČU – NIKO U FOČU (2)
Bošnjačka sela Ravnice i Lubure kod Foče već dvije decenije bez struje: Povratnici u mraku i okruženi vukovima.(stav,3.2.2016.) FOČA Nakon 15 godina povratnici dobili struju. Povratnici u fočanska sela Lubure i Ravnice dobili struju.(avaz, 26.12.2015.). KOME VJEROVATI? – Da li su ta sela, udaljena 50-tak kilometara zaista poslije dvadesetak godina dobila struju? I OPET O FOČI : NIJEDNA KUĆA, ama baš nijedna kuća nije obnovljena u samom gradu Foči.ZAŠTO?
DILEMA TREĆA : JEDNI U KLIN, DRUGI U PLOČU – NIKO U FOČU (3)
Grebak kod Ustikoline: Eldin je prva slova naučio u kolibi bez struje …(avaz,16.9.2016.) O povratnicima u selo 70-tak kilometara od Foče. Obnovljena im je kuća, ali bez struje i vode. Pored obnovljene kuće oni stanuju u šupi…I OPET O FOČI : NIJEDNA KUĆA, ama baš nijedna kuća nije obnovljena u samom gradu Foči.ZAŠTO?
DILEMA ČETVRTA : Saga ili sapunica oko Careve džamije u Foči
Na tabli je fino pisalo ROK ZAVRŠETKA RADOVA:decembar 2013.!? Prolongiralo se i otvaranje džamije dugo najavljivano za jesen 2016.Na jesen svečano otvaranje Careve džamije(faktor,12.3.2016.) Sad je najavljeno za 7.maj 2017.KO KOGA DRIBLA I ZAŠTO?
Nakon 24 godine prvi bajram-namaz u Carevoj džamiji u Foči.Nekoliko stotina vjernika prisustvovalo je prvom namazu u ovom objektu nakon njegove obnove.(ANADOLIJA,12.09.2016.).Gdje su tih nekoliko stotina vjernika nakon Bajrama? U Foči ili?
DILEMA PETA : Ko tjera poštene imame iz Foče?Imamsku dužnost u Atik Ali-pašinoj džamiji do juče je vršio Faruk ef. Džankić.I otjeran je.A prije njega imam Hodžić.Otjeran!Sjetimo se i časnog i poštenog imama Karovića. I on je otjeran.(3.9.2016.). FOČA: KO TO TAMO TJERA ČASNE I POŠTENE IMAME IZ FOČE?
DILEMA ŠESTA : Zdravko Krsmanović LAŽNI DEMOKRATA. KO MU VIŠE VJERUJE? KONTINUIRANA PRESIJA I NEGACIJA BIH OD DEVEDESETIH GODINA ODVIJA SE PO PLANU: LAŽNI DEMOKRA TVRDI DA JE BiH “AMERIČKO ČEDO STVORENO U DEJTONU”. FAZA RATA ZATIM FAZA DIPLOMATSKOG OPRAVDAVANJA ZLOČINA. Evo primjer iz ličnog iskustva : U prošlom mandatu načelnika – sedam puta sam mu se najavljivao – lažni demokrata me nikad nije primio na razgovor. Obični ljudski razgovor. Ima i drugih koji su isto doživjeli od ovog lažnog demokrate…
DILEMA SEDMA : DA LI JE FOČA PRODANA ZARAD NEČIJIH SITNIH INTERESA?
…i za kraj:”Ko ne zna da se smješi,smijulji i smješka – taj zdravo mnogo griješi.Šta mu je? To mu je životna greška!”
“Čuvaj se kletve onoga kome si nepravdu nanio, jer između njegove kletve i Allaha nema zastora!!!”
Poslanik Muhammed, alejhisselam, rekao: ”Bojte se dove obespravljenog (mazluma) jer ona se dize ka nebu brze od svjetlosti munje.” Putuje nebesima, dize se brze od svjetlosti!
U Foči su (10.08.2016.) potpisani ugovori o obnovi deset kuća za povratnike bošnjačke nacionalnosti. Radi se o korisnicima programa Ministarstva za izbjegle i raseljene osobe FBIH, među kojima su i tri šehidske porodice čije kuće će biti obnovljene po sistemu “ključ u ruke”.
Šerif Halilović svoju porodičnu kuću nije mogao sanirati prije nego što je iz njenih ruševina ekshumirano tijelo njegove majke ubijene u ratu. U Foči živi već dvije godine, a ranije je dobio i sadnice maline pa u ovom gradu pokušava živjeti od vlastitog rada.
– Danas je kruna povratka za mene i moju porodicu u Foču. Po izbijanju rata bio sam po čitavoj BiH. Imam troje djece, sve troje je rođeno u različitim gradovima. Jedno vrijeme sam živio i u Americi – kazao nam je Halilović.
Ramiz Čaušević u ratu je izgubio dva sina, a njegovo selo Jasenovo potpuno je porušeno.
– Mi smo mnogo zahvalni ali nama se ne može nikad nadoknaditi ono što smo izgubili. Ne mogu mnogo ni pričati jer izgubio sam dva sina, pa nemam ni živaca da pričam o onome što sam propatio i preživio. Volim što će mi se napraviti ta kuća, da u njoj prenoćim pa nek umrem odmah – kaže Čaušević, 82-godišnji rudar u penziji.
Šefika Isanović koja trenutno živi u kćerkinom stanu u Sarajevu. Danas je potpisala ugovor za obnovu kuće u Čphodar Mahali/ sada naselju Lazarevo, koja je oštećena u toku ratnih dejstava. Isanovićeva tvrdi da je obnova njene kuće mogla ranije da se završi jer je na objektu bio oštećen samo krov: „Na kući je bio oštećen samo krov, sve ostalo je bilo uredno. Međutim nisam uspjela dobiti donaciju na početku, jer je moja donacija data nekom drugom, i kasnije je kuća devastirana. Ako mi zdravlje i život dozvole planiram da se vratim u Foču“, kaže Isanovićeva.
_ _ _ _ _
Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica Federacije Bosne i Hercegovine odobrilo je, na Javnom pozivu, obnovu 85 kuća na području opštine Foča za povratnike bošnjačke nacionalnosti.
Danas su potpisani ugovori sa deset korisnika koji će u prvoj fazi dobiti kuće ili građevinski materijal, a vrijednost ovog dijela projekta je oko 200.000,00 maraka.
Potpisivanju ugovora prisustvovali su zamjenica načelnika Općine FOCA, Radenka Srndović i odbornik u Skupštini Općine, Izet Spahić.
Po popisu iz 1991. godine od oko 40.000 stanovnika koji su živjeli na području opštine Foča, bošnjaka je bilo 52 odsto. Nakon rata na teritoriju Općine Foča ih se vratilo oko hiljadu.
“Čuvaj se mržnje, da ne pogriješiš prema sebi i prema ljudima. Čuvaj se žalosti, da ne pogriješiš prema Bogu!”
― Meša Selimović, Death and the Dervish
fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik/focanskidani
priredio:Kenan Sarač
Dedi Iliji nikad nisam oprostila što je predao mog oca srpskim vojnicima
Dedi sam rekla pred svima njima da ću ga kad-tad objesiti nasred mosta…
Goraždanka Ines Ribić od 1992. godine ne slavi svoj rođendan. Dvanaesti juni bio je jedan od posljednjih dana u životu njenog oca Ibrahima, koji se sjetio rođendana svoje najstarije kćeri u trenutku kada je isprebijan, svezan za karoseriju kamiona, transportiran ka svom gubilištu negdje u okolini Sokoca. Te godine Ines je imala samo 17 godina.
Prvi dan rata, 4. maj 92. godine, Ines i njen otac Ibrahim, majka Slavica, sestre Anesa (12) i Emina (9), te deda i baba Ilija i Esma Hrenek, dočekali su u porodičnoj kući u Goraždu. Nakon što je na kuću pucano i pod prozorom aktivirana bomba pobjegli su u naselje Mahala. Na insistiranje dede Ilije, koji je ostao među srpskim vojnicima, nakon desetak dana odlučili su se vratiti svojoj kući.
Kućni pritvor
– Zaustavili su nas kod kuće Voje i Vinka Vujisića. Ocu su uzeli ključeve i auto. Mama je prišla nama i rekla nam da je deda predao tatu – sjeća se Ines.
Od tog dana porodica poznatog goraždanskog taksiste bila je u kućnom pritvoru, a Esma Hrenek prisiljavana je da bude kurir u pregovorima srpskih formacija iz okupiranog naselja sa oficirima ARBiH u Goraždu. Kuća porodice Ribić korištena je i kao štit u djelovanjima prema naselju Grabovik.
– Oko 14 sati 26. maja došao je Mića Stojanović sa Sašom Berencom i još jednim. Miću sam odmah prepoznala, živio je u naselju Glamoč i malo je stariji od mene, a danas radi u DGS-u u Višegradu. Odveli su oca na ispitivanje uz obećanje da će ga vratiti za sat-dva. Nisu ga nikad vratili. Dragan Vasiljević je dolazio i donosio ceduljice od tate, a njemu navodno nosio deke, hranu i cigarete. Jedne večeri tražio je od mame pare da plati da ga ne ubiju. Dala mu je sve što je imala – kaže Ines.
Na njihovo kretanje pazili su stražari s obje strane kuće. Provokacije su bile svakodnevne, a braća Vujisić, komšije, svakog dana su pored kuće prolazili u “mercedesu” njenog oca. Iz ovog naselja Ribići su gledali i kako braća Kokošar pale prve kuće prema Graboviku.
– Ubili su mi 19. jula mamu ispred kuće. Sve sam gledala iz kuće, ali imena tih ljudi nikome nisam rekla. Živi su i danas. Obojica. Prvi metak je pomašio, drugi je pogodio. Bila je živa desetak minuta. Unijeli smo je u hodnik i tu je izdahnula. Za kratko vrijeme pojavilo se mnogo komšija Srba. Bila sam ljuta. Uzela sam sestre, jednu torbu i tatinu kapu i rekla da idemo u grad, a vi pucajte. Dedi sam rekla pred svima njima da ću ga kad-tad objesiti nasred mosta. Dvojica su me uhvatila s leđa i više se ničeg ne sjećam – kaže Ines.
Probudila se na fotelji. Mamu Slavicu ukopali su pored obližnje kuće. Bila je, kaže, Srpkinja, ali znala je razlikovati dobro od zla, žrtvu od agresora.
Dan kasnije napustili su kuću u koju se više nisu vratili. Do 9. avgusta živjeli su kod dedinog brata na Površnici. Kako bi spasili goli život, na nagovor Ilijine rodbine, promijenili su imena.
– Tražili su od nas da promijenimo imena i nosimo crninu. Uradili smo to, ponašali se kao i oni. Ja sam ostala Ines, Anesa je bila Ana, a Emina Mira, dok je baba Esma bila Mara – kaže Ines, koja i danas čuva propusnice koje su im potpisali Radenko Jovičić i Stanko Stojanović, gospodari života i smrti na okupiranoj goraždanskoj teritoriji.
Živi u SAD
Nakon izlaska u Užice i Vojvodinu, Ines je sa sestrama i nanom Esmom otišla za Sandžak, a potom u Tursku. Danas živi u SAD i iduće godine namjerava se vratiti u svoju domovinu. Poslušala je savjet pokojne majke Slavice i otišla od djeda Ilije, kojem sve do smrti nije oprostila što je njenog oca Ibrahima praktično izručio srpskim vojnicima, a potom ništa nije učinio za njegovo izbavljenje iz logora u školi u Podhranjenu, gdje je svakodnevno premlaćivan.
– Pet godina sam imala želju da odem u Srbiju, da mu vidim grob. Umro je 96. godine. Bila sam tamo, isplakala se, ali njega mi nije bilo žao. Nikad mu ni sliku nisam poslala, jer tatu je predao i nikad za njega ništa nije želio uraditi. Mogao se kretati, niko ga nije dirao. Mama je pokušavala, a on nije htio – dodaje Ines.
Znaju se imena onih koji su ga odveli, zlostavljali i ubili
Do prije četiri godine Ines je vjerovala pravosudnim institucijama i strpljivo čekala dan kada će ubice njenog oca biti izvedene pred lice pravde. Pošto ni do danas za ovaj i druge zločine u Goraždu niko nije odgovarao, odlučila je započeti vlastitu istragu.
– Išla sam i susretala se s nekim osobama. Došla sam do informacija koje sam potvrdila na više mjesta. Za tatu su odgovorni komšije Vojo i Vinko Vujisić, na njihovo je insistiranje odveden, a i oni su ga maltretirali. Dragan Spasojević i Zoran Uščumlić bili su komandiri koji su naredili odvođenje, a odveli su ga Mića Stojanović, Saša Berenc i još jedan. Mačak i jedan Mutlak su vozili kamion na kojem je on bio. Zadnji put je viđen na tom kamionu 12. juna. Došli su do Sokoca. Bio je vezan žicom. Svi su skinuti s kamiona, a on je ostao – kaže Ines.
Posljednji put viđen na Sokocu
Posljednji put Ibrahima Ribića svjedoci su vidjeli na Sokocu, dokle je prebačen na kamionu sa zarobljenicima iz Kokinog Sela kod Goražda. Među njima je bila i Sida Bogdanić, prijeratna čistačica iz Centroprevoza, koju je rat zatekao u Kokinom Selu, gdje je živjela kao podstanarka.
– Na cesti i pored je izginula masa ljudi. Jedna curica od 12 godina je pod mojim nogama ranjena. Dadoše joj vode i umrije. Tri žene oko mene, Naza Dragolj, Vasvija Hurić i Munira Dedović, trudna, 15 dana do poroda. Na metar od mene su izdahle. Između nas skoči Mirza Kaloper, diže neku bijelu krpu, a ja se ne bih znala ni predati – govori Sida o danu kada je u Kokinom Selu ubijeno više od 40 civila.
– Sve komšiluk. Nabili čarape, a poznam ih i po hodu, 35 nas tu su zarobili. Grupu po grupu istjerivali su iz podruma. Strina i amidžić izgorjeli su u kući, našli su najlon kesu kostiju. Bratičnu mi nikad nisu našli – kaže Sida.
Nakon zatočeništva u privatnim kućama, zarobljenici su prebačeni u školu u Podhranjenu.
– Ispitivanje. Gdje je ovaj, onaj. Braco Rakanović je bio glavni. Tukli su, kako ko, noga u leđa i tako. Ne smiješ ni u koga gledati, ni pričati, obori glavu i šuti – kaže Sida.
Preživjeli iz Kokina Sela nikada neće zaboraviti dan kada su ih povukli prema Crvenim stijenama na strijeljanje i kažu da ih je Bog spasio, jer je počelo nevrijeme te kamion nije mogao dalje.
– Onda su nas povukli prema Sokocu. Tada smo vidjeli Ibra Ribića. Razapeli su ga na “tamić” i svezali. Do tada ga nismo vidjeli, samo smo čuli kako pomaga i ječi iz prostora gdje su ovce zatvarali – kaže Sida.
– Braća Milovići, Slavoljub i Rodoljub, koji su i danas u policiji, pratili su nas do Sokoca. Jedan je nosio mitraljez, drugi automat. I prijete da Ibru ne damo vode. Na kamionu nam je pričao kako su ga tukli Milović i Momira Markovića sin, zvani Mačak, koji je poginuo u Rogatici – dodaje.
Sida i danas pamti čovjeka, sa sijedom kosom i načalama, koji je na Sokocu povirio u kamion, te rekao kako ih treba vratiti za Goražde, jer sve su žene i djeca. Ni ime mu ne zna, ali zahvalna je na hrani koju im je ubacio. Prebačeni su na drugi kamion, odvezeni do sela Šahbegovići i pušteni. Odatle su se prebacili do Olova.
Ibrahim Ribić ostao je svezan za kamion, kaže Sida, a braća Milović znaju kome su ga tada predali. Za ove i druge zločine počinjene na području općine Goražde, i pored brojnih izjava svjedoka koji još uvijek čekaju pravdu, niko još nije ni osumnjičen.
(povodom JAVNog POZIVa Izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine, raseljenim osobama u Federaciji Bosne i Hercegovine i povratnicima iz Federacije Bosne i Hercegovineza podnošenje prijava za obnovu i rekonstrukciju stambenih jedinica u cilju povratka na području opština Republike Srpske)
SVIMA KOJI SU ZAPOSLENI U SVIM STRUKTURAMA VLASTI I NA SVIM NIVOIMA!!!
Da Bog da bili protjerani sa svog ognjišta, da Bog da bili raseljeni i bili izbjeglice, da Bog da se potucali po tuđim stanovima, da Bog da plaćali kirije i dažbine, da Bog da bili nezaposleni, nemali primanja da Bog da, da Bog da bili stranci u svojoj državi, da Bog da vas svaka sića u Općini i u Mjesnoj zajednici zfrkavala za bilo kakav papir, da Bog da se ne skrasili niđe – stalno vas išćeravali iz tuđih kuća, a to vam dobro naplaćivali! Da Bog da slali dokumente na svaki javni POZIV – a vazda vam falio jedan papir! AMIN!
DA LI VAS JE STID ILI STIDA I SRAMA NEMATE!
Ful kuća – FOL POVRATNIKA – vlasnik u Americi i nikad nije ušao u istu. Treba li komentar!?Ful kuća u kojoj žive ISTINSKI/PRAVI povratnici!?Treba li komentar!?FOČA – Centar grada – Dvije kuće kojih više nema – kuća Kenana Sarača i kuća Muhammeda Bašića – ZA CENTAR FOČE NEMA DONACIJA!?Treba li komentar!?
MINISTRE I MINISTRE, I OSTALI MINISTRI,
ZAŠTO NEMA DONACIJA ZA GRAD FOČU I ZAŠTO SE NE OBNAVLJAJU KUĆE U SAMOM GRADU FOČI???
ŠTO ĆE VAM VAŠI JAVNI POZIVI – AKO OD NJIH NEMA NIKAKVA EFEKTA???
ZA SVE ZAINTERESOVANE EVO CIJELOG JAVNOG POZIVA MOREBIT BIDNE NEKOG HAJRA ZA NEKOG!!!
Na osnovu člana 56. Zakona o organizaciji organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, broj:35/05), člana 27. Zakona o raseljenim osobama i povratnicima u Federaciji Bosne i Hercegovine i izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, broj: 15/05), Uputstva o načinu i procedurama odabira korisnika projekata povratka i rekonstrukcije stambenih jedinica („Službeni glasnik BiH“,broj:48/06), Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica objavljuje
J A V N I P O Z I V
Izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine, raseljenim osobama u Federaciji Bosne i Hercegovine i povratnicima iz Federacije Bosne i Hercegovine
za podnošenje prijava za obnovu i rekonstrukciju stambenih jedinica u cilju povratka na području opština Republike Srpske
Pomoć u obnovi i rekonstrukciji stambenih jedinica u cilju povratka dodjeljuje se u okviru implementacije Programa obnove stambenih jedinica dodjelom građevinskog materijala i Programa obnove stambenih jedinica po sistemu „ključ u ruke“ izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine, raseljenim osobama u Federaciji Bosne i Hercegovine i povratnicima iz Federacije Bosne i Hercegovine.
Sredstva će se osiguravati iz Budžeta Federacije BiH „Transfer za raseljena lica i povratnike“, sredstava Kantona, općina, kreditnih sredstava i drugih donatora.
Implementator projekta je Federalno ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica, ili implementator definisan posebnim sporazumom.
KRITERIJI ZA ODABIR KORISNIKA ZA REKONSTRUKCIJU OBJEKATA
OPĆI KRITERIJI
Opći kriteriji su eliminatorni i obavezujući za sve korisnike pomoći
Opći kriteriji za utvrđivanje potencijalnih korisnika projekata povratka i rekonstrukcije stambenih jedinica:
da je izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, raseljena osoba u Federaciji Bosne i Hercegovine ili povratnik iz Federacije Bosne i Hercegovine,
da je iskazao namjeru za povratkom,
da je utvrđen status vlasništva ili stanarskog prava nad stambenom jedinicom koja je predmet rekonstrukcije,
da je na dan 30.04.1991. godine imao prebivalište u stambenoj jedinici koja je predmet rekonstrukcije,
da se stambena jedinica koja je predmet rekonstrukcije smatra neuvjetnom za stanovanje, u skladu sa odgovarajućim standardima o minimumu stambenih uvjeta,
da on i članovi njegovog domaćinstva od 1991. godine nemaju na teritoriji BiH drugu stambenu jedinicu koja se smatra uvjetnom za stanovanje, a u skladu sa odgovarajućim standardima o minimumu stambenih uvjeta,
da nije primio pomoć u rekonstrukciji, dovoljnu da zadovolji odgovarajuće standarde o minimumu stambenih uvjeta.
I.1.) Dokaz o statusu izbjeglice iz BiH, raseljene osobe u BiH i povratnika
– Dokumenti kojima se dokazuje ispunjavanje općih kriterija da je potencijalni korisnik
pomoći izbjeglica iz BiH, raseljena osoba u BiH i povratnik je potvrda nadležnog organa
o statusu (za sve članove porodice prijavljene za pomoć u rekonstrukciji):
a) izbjeglica iz BiH svoj status dokazuje odgovarajućom potvrdom nadležnog organa
zemlje boravka,
b)raseljena osoba u Federaciji Bosne i Hercegovine svoj status dokazuje
potvrdom/pravosnažnim rješenjem nadležnog organa općine privremenog boravka
o statusu raseljene osobe,
c) povratnik svoj status dokazuje potvrdom nadležnog organa o statusu povratka uz
kopiju CIPS-ove lične karte izdate u mjestu povratka i potvrde o prijavi prebivališta.
I.2.) Dokaz o namjeri za povratkom
– Izjavom podnositelja, koja se ovjerava od strane nadležnog organa općine povratka,
dokazuje se:
da je iskazana namjera za povratkom,
da je stambena jedinica koja je predmet rekonstrukcije neuvjetna za stanovanje u skladu sa odgovarajućim standardima o minimumu stambenih uvjeta,
da korisnik /nositelj domaćinstva i članovi njegovog domaćinstva koji su prijavljeni za dobivanje pomoći u rekonstrukciji, od 1991. godine nemaju na teritoriju BiH drugu stambenu jedinicu koja se smatra uvjetnom za stanovanje, u skladu sa odgovarajućim standardima o minimumu stambenih uvjeta,
da korisnik nije primio pomoć u rekonstrukciji, dovoljnu da zadovolji odgovarajući standard o minimumu stambenih uvjeta.
I.3.) Dokaz o vlasništvu/ stanarskom pravu
– Dokumenti kojim se dokazuje vlasništvo/stanarsko pravo nad stambenom jedinicom
koja je predmet rekonstrukcije su:
a) ZK , zemljišno-knjižni izvadak ili posjedovni list, ne stariji od 6 (šest)
mjeseci.
I.4.) Dokaz o kretanju
– Uvjerenjem o kretanju podnositelja zahtjeva za rekonstrukciju, koje izdaje nadležni
organ unutarnjih poslova dokazuje se da je korisnik pomoći na dan 30.04.1991. godine
imao prebivalište u stambenoj jedinici koja je predmet rekonstrukcije.
Potrebno je priložiti original uvjerenja o kretanju ili ovjerenu kopiju.
U izuzetnim slučajevima, kada se uvjerenjem o kretanju ne može pouzdano utvrditi
prebivalište na dan 30.04.1991. godine, kao dokaz prebivališta pribavlja se izjava dva
svjedoka, ovjerena od strane nadležnog organa općine povratka.
POSEBNI KRITERIJI
Ispunjavanje posebnih kriterija služi Komisiji za odabir korisnika kao osnova za
formiranje rang liste korisnika, poštujući načela transparentnosti i jednakopravnosti
pristupu pomoći za rekonstrukciju.
Posebni kriteriji su:
Korisnik pomoći se vratio na svoje prijeratno prebivalište i živi u uvjetima koji su ispod utvrđenog stambenog minimuma, uključujući i korisnike koji privremeno borave u improviziranim naseljima, kampovima, kontejnerima i slično.
Korisnik pomoći pripada određenim kategorijama kao što su:
socijalna kategorija,
osobe s onesposobljenjem/invaliditetom,
samohrani roditelji, staratelji ili hranitelji porodice,
šehidske porodice/porodice poginulih boraca,
porodice nestalih osoba i
bivši logoraši i demobilisani borci.
Korisnici koji se nalaze u kolektivnim oblicima zbrinjavanja, alternativnom smještaju ili zadovoljavaju uvjete i ima/ostvaruje pravo na alternativni smještaj.
Broj i starosna dob članova domaćinstva koji su se prijavili za povratak na svoje
prijeratno prebivalište.
II.1.) Dokaz o povratku u prijeratno prebivalište
Povratak u prijeratno prebivalište dokazuje se kopijom lične/osobne karte, kojom se dokazuje da korisnik ima prijavljeno prebivalište na adresi na kojoj se nalazi objekat/stambena jedinica koja je predmet rekonstrukcije i potvrda nadležnog općinskog organa ili drugog nadležnog organa da je povratnik.
II.2.) Dokaz o pripadnosti određenim skupinama
II.2.a) socijalna kategorija svoj status dokazuje relevantnim dokazima i to: posljednji
ček od penzije, dokaz da se radi o korisniku socijalnih davanja od nadležnog
centra za socijalni rad ili nadležne općinske službe za socijalnu i dječiju
zaštitu, dokaz da se radi o civilnoj žrtvi rata i da ostvaruje/ne ostvaruje prihode
po tom osnovu,
II.2.b.) status lica sa invaliditetom dokazuje se rješenjem koje se pribavlja od strane
nadležnog organa (ratni vojni invalid, lica sa urođenim ili stečenim
invaliditetom i sl.), kod kojeg se vodi službena evidencija,
II.2.c.) status samohranog roditelja, staratelja ili hranitelja dokazuje se relevantnim
dokazom koji se pribavlja od strane nadležnog centra za socijalni rad ili
općinskog organa uprave, nadležnog za poslove socijalne i dječije zaštite kod
kojeg se vodi službena evidencija,
II.2.d.) status šehidske porodice / porodice poginulih boraca dokazuje se potvrdom
koja se pribavlja od strane nadležnog organa kod kojeg se vodi službena
evidencija,
II.2.e.) status porodice nestale/ih osoba dokazuje se potvrdom koja se pribavlja od
strane nadležnog organa kod kojeg se vodi službena evidencija,
II.2.f.) status bivšeg logoraša dokazuje se potvrdom koja se pribavlja od strane
nadležnog organa kod kojeg se vodi službena evidencija, status
demobilisanog borca dokazuje se potvrdom koja se pribavlja od strane
nadležnog organa kod kojeg se vodi službena evidencija.
II.3.) Dokaz o boravku u kolektivnim oblicima zbrinjavanja i alternativnom
smještaju
činjenica da se korisnik nalazi u kolektivnim oblicima zbrinjavanja, alternativnom smještaju dokazuje se potvrdom nadležnog organa na čijoj teritoriji se nalazi kolektivni centar ili alternativni smještaj.
činjenica da korisnik zadovoljava uvjete i ima/ostvaruje pravo na alternativni smještaj dokazuje se potvrdom nadležnog organa općine, kantona, entiteta u kojem korisnik privremeno boravi.
II.4.) Dokaz o brojnosti porodice
Brojnost porodice koje imaju više članova domaćinstva i njihova starosna dob, koji su se prijavili za povratak, dokazuje se kućnom listom, ovjerenom od strane nadležnog općinskog organa.
Uz ovjerenu kućnu listu korisnik je dužan priložiti rodne listove za sve maloljetne članove, odnosno ovjerenu kopiju lične/osobne karte za sve punoljetne članove porodice.
Podnošenje prijava i dokumenata
Prijave za obnovu i rekonstrukciju stambenih jedinica u cilju povratka u okviru
implementacije „Programa obnove stambenih jedinica dodjelom građevinskog
materijala i sredstava za ugradnju“ i „Programa obnove stambenih jedinica po
sistemu „ključ u ruke“ izbjeglicama iz Bosne i Hercegovine, raseljenim osobama u
Federaciji Bosne i Hercegovine i povratnicima iz Federacije Bosne i Hercegovine sa
potrebnom dokumentacijom kojom se dokazuje ispunjavanje svih općih i posebnih
kriterija, dostaviti na protokol Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica
svakim radnim danom od 8,00 sati do 16,00 sati, ili poštom na adresu: Federalno
ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica, Alipašina 41, 71000 Sarajevo, sa
naznakom: „ZA JAVNI POZIV ZA DODJELU POMOĆI ZA OBNOVU I
REKONSTRUKCIJU STAMBENIH JEDINICA U CILJU POVRATKA“.
Prijave za rekonstrukciju stambenih jedinica podnose se uz posebno popunjen
obrazac koji će biti dostupan na šalterima općina boravka i općina povratka, resornim
kantonalnim Ministarstvima, u prostorijama Federalnog ministarstva raseljenih osoba
i izbjeglica, Vilsonovo šetalište 10 i na internet stranici Federalnog ministarstva
raseljenih osoba i izbjeglica http://www.fmroi.gov.ba, gdje će biti objavljen i tekst Javnog
poziva.
Javni poziv traje od 02.11.2015. godine do 31.12.2015.godine, i bit će objavljen u
dnevnim novinama.
Prijave koje budu kompletne i dostavljene u roku iz prethodnog stava bit će uzete u
razmatranje od strane Komisije za odabir korisnika ovog ministarstva.
Žalba: Žalbe se podnose Federalnom ministarstvu raseljenih osoba i izbjeglica, Alipašina 41, 71000 Sarajevo u roku od 15 dana od dana javnog oglašavanja rang liste potencijalnih korisnika, koja će biti objavljena na oglasnoj ploči Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica, Kantona, Općina povratka i na internet stranici Federalnog ministarstva raseljenih osoba i izbjeglica www.fmroi.gov.ba.
Napomena: Prijave/molbe/zahtjevi potencijalnih korisnika, koji se nalaze na
utvrđenim rang listama iz 2012. godine, smatrati će se nevažećim, objavljivanjem
rang listi po ovom Javnom pozivu.
M I N I S T A R
Edin Ramić
Broj:04-36-1-1852-1/15
Sarajevo,26.10.2015
______________________
Otvoreno pismo vam piše i potpisuje Kenan Sarač.
(moje podatake ima svaka šuša, pa tako i vi!!!)
U Sarajevu, 04.11.2015.
_ _ _ _ _
Zarad gradnje stambene zgrade Fočanske vlasti otele zemlju prognanom Bošnjaku
Fočak Kenan Sarač godinama se bori s lokalnim vlastima u Foči, koje su odlučile bespravno graditi stambenu zgradu na njegovoj zemlji. Fočanske vlasti su ovih dana odlučile ukloniti ostatke u ratu devastirane Saračeve kuće, a da Sarač ne dobije nikakvu naknadu.
”Tražio sam da mi daju neko obeštećenje, da mi isplate novac ili da mi daju stan u toj zgradi koja treba da se gradi na dijelu moje parcele, ali vlasti su to odbile”, kazao je razočarani Sarač.
Ipak, općinske vlasti su mu iznijele neprimamljivu i mizernu ponudu.
”Nude mi da na preostalom dijelu moje parcele mogu sagraditi manji objekt od vlastitih sredstava”, dodao je Sarač.
Tokom agresije na BiH od 1992. do 1995. godine sa prostora Foče protjerano je kompletno bošnjačko stanovništo, a njihovi domovi su porušeni ili oduzeti. Istraživačko dokumentacijski centar objavio je da je 2.805 osoba nestalo ili je smaknuto tokom protjerivanja bošnjačkog stanovništva iz Foče od 1992. do 1995. godine.
Pored vlastite kuće, koja je tokom posljednjih sukoba u BiH uništena, a Sarač je zajedno sa ostalim bošnjačkim stanovništvom prognan iz Foče. On je sada podstanar u Sarajevu, gdje živi sa maloljetnom kćerkom.
On kaže da se pokušao dogovoriti sa lokalnim vlastima u Foči, ali da je u cijelom slučaju izmanipulisan. Prethodno je dao saglasnost da fočanske vlasti mogu ukloniti njegov ruševni objekt i graditi zgradu na dijelu njegove atraktivne parcele, ali je zauzvrat tražio obeštećenje. No, obeštećenje je izostalo, koje Sarač ne može dobiti ni nakon nekoliko godina pravne borbe.
Sarač dodaje da je zaštitu pokušao tražiti na nekoliko adresa u BiH, kao i kod ombudsmana za ljudska prava, ali problem još nije uspio riješiti. Novca za daljnju pravnu borbu sa vlastima u Foči nema.
focanskidani 