Podignuta optužnica protiv Dragana Janjića za zločine u Foči 1992. godine

Foča - pogled sa Sastavaka 2017

Državno tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Dragana Janjića zbog silovanja žrtve bošnjačke nacionalnosti i nezakonitog hapšenja civila u Foči 1992. godine.

Kako je saopćeno iz Tužilaštva BiH, Janjić je, kao pripadnik Policijske stanice u Miljevini, u periodu od početka aprila do kraja septembra 1992. godine izvršio silovanje i seksualno zlostavljanje.

“Optuženi se tereti da je u navedenom vremenskom okviru, zajedno s drugim pripadnicima policije, vršio nezakonita lišavanja slobode i zatvaranja civilnih osoba bošnjačke nacionalnosti u prostorije stanice policije u Miljevini”, navedeno je u saopćenju.

Janjić, koji je državljanin BiH i Srbije, tereti se da je počinio zločin protiv čovječnosti.

Optužnica je proslijeđena Sudu BiH na potvrđivanje.

Lamija Grebo, 23.11.2017
izvor:detektor.ba/BIRN BiH
oprema teksta:focanskidani

Advertisements

Oprosti nam, Fatima

Srebreničanke
Foto: Adam Jones/WIkipedija

Tekst beogradskog Danasa povodom izricanja presude Mladiću: Oprosti nam, Fatima

Nenametljiva je i duhovita, ima mnogo prijatelja. Ovog zlatnog jutra ona sedi sama na Baščaršiji, lista beleške sa predavanja, voli svež vazduh. Diše duboko, pije kafu i grize slatki ratluk od ruže. Uzima gutljaj hladne vode, gleda u maglovita sarajevska brda i mašta o odlasku u Njujork. Sada gleda u sat, vreme je za pokret, visoko diže šake na čelo, zaokruži lice prstima i zategne kosu ispod marame. Šalje poruku mami, u Srebrenicu, želi dobro jutro i kaže joj da ih sve voli. Ustaje, prebacuje torbu preko ramena, nasmejana prolazi kroz grupu turista i nestaje u masi. Da li je vidite? Sada otvorite oči.

Fatima je rođena u Potočarima, dan nakon što je Vojska Republike Srpske umarširala u Srebrenicu. Na nepodnošljivoj vrućini hiljade ljudi panično je bežalo od srpske armije – u šume, brda, samo što dalje, ka Tuzli, u Potočare. Srbi su tog dana dobro razumeli reči svog komandanta u izjavi koju je dao čim mu je smrdljiva čizma kročila u Srebrenicu. Slavili su i pevali do duboko u noć, dok su šefovi pripremali masovni pokolj, a mehanizacija iz Srbije se gomilala za nedelje njihovog krvavog pira. Za lov na muškarce po šumama, za komande “na kolena!”, za laži “neće vam biti ništa, slobodno izađite”. Za dijabolično smejanje u potiljak mladićima koji, mokri od znoja i mokraće, pred srpskim herojima kleče nenaoružani, za snimanje kamerom njihovih ubistava, za tupi zvuk koje mrtvo telo pravi kad padne na požutelu travu i tešku bosansku zemlju.

Jedanaestog jula žene, deca, starci i mladići bežali su ka bazi UN. Nisu znali, kako su mogli znati, da trče u čekaonicu za smrt i svoje mesto u masovnoj grobnici. U stampedu uplašenih duša nalazila se hrabra Hava sa velikim stomakom, bojala se da će pasti, da će je masa prevrnuti na vrelu zemlju. Hava se tokom prve noći u Potočarima porodila u nezamislivim uslovima. Noć je bila gora od dana, paklena vrućina gušila je hiljade ljudi koji su delili grozan vazduh skloništa. Rodila je devojčicu.

Istovremeno, 120 kilometara odatle, u smrdljivom Beogradu, gospoda je iz fotelja gledala Dnevnik i slušala generalovu izjavu: “Evo nas u srpskoj Srebrenici. Napokon je došao trenutak da se osvetimo Turcima na ovim prostorima.” Gospođe su završavale pripreme za sutrašnju krsnu slavu, Petrovdan. Nedelju dana kasnije u Dnevniku RTS-a čuo se mladi glas poslanika Vučića, koji je pretio sa skupštinske govornice: “Ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu muslimana.”

Hiljade muslimana je već bilo bačeno u masovne grobnice. Kada su postale prepune, tela su komadana i prenošena u sekundarne, pa opet prekopavana i bacana u tercijarne grobnice. Srbi su imali pune ruke posla sve do kraja leta. Ko je upravljao bagerima? Ko je vozio autobuse iz Valjeva, Šapca, Užica da iz Potočara voze ljude na lokacije gde su streljani? Ko je dizao leševe i bacao ih u jame u Tomašici, Kozluku, Budaku, Snagovu, Kamenici?

Komandant ovih ubica je 16 godina posle genocida bio pod zaštitom naše države, “u bekstvu”. Često je viđan u Beogradu, na utakmicama, među gostima na veseljima. Onda je nestao. Danas znamo da se neko vreme krio u vojnom objektu na Topčideru. Ko su Dražen i Dragan? Dvojica gardista koji su pronađeni mrtvi 5. oktobra 2004. godine u istom vojnom objektu. Naša država i mediji tvrde da je reč o ubistvu i samoubistvu, a gardisti su zapravo ubijeni jer su tog jutra slučajno videli samog đavola. U to vreme ministar odbrane bio je Boris Tadić.

General je “pronađen” 2011. godine u selu Lazarevo kod Zrenjanina. Policiji je odmah ponosno izgovorio svoje pravo, prokleto ime. Predsednik Srbije Boris Tadić tada je ucveljeno obavestio javnost da je heroj uhapšen. Komandant je odmah tražio da poseti grob svoje ćerke Ane, sahranjene baš na Topčideru. Ana je izvršila samoubistvo 1994. godine pucajući sebi u glavu iz tatinog pištolja. Prema glasinama, njen otac je zahtevao da je poslednji put našminka i opstruirao istragu o njenoj smrti. Kažu da ga je smrt ćerke toliko pogodila da je zbog toga promenio svoju “ratnu strategiju”.

Sećate li se Fatime? Hava Muhić je svojoj devojčici dala ime tek 2012. godine kada su identifikovane njene bebeće kosti. Bile su male i pomešane sa drugima, nije bilo lako ni pronaći ih, ni utvrditi čije su. Fatima je najmlađa žrtva genocida u Srebrenici. Takvih žrtava ima još bar 8.371, ali Fatima je živela najkraće tokom one paklene julske noći. Fatima, koju danas zamišljamo da nasmejana prolazi Baščaršijom, umrla je istog sata kada se i rodila. Nikada neće videti sarajevska brda, ni popiti gutljaj hladne vode. NJena majka danas gleda izricanje presude ubici svog deteta, dok njene ostale ubice slobodno žive među nama, neki od njih su na vlasti, neki u opoziciji, neki nam deci predaju u školama, neki nam pišu vesti, neki od njih nam vode državu.

Oprosti nam, Fatima.
Miloš Ćirić
(Autor je aktivista za ljudska prava i saradnik Fakulteta za studije medija, Univerziteta The New School u Njujorku, SAD)

danas.rs
http://www.danas.rs/licni_stavovi/licni_stavovi.1148.html?news_id=362934&title=Oprosti+nam%2C+Fatima

Stefan Schwarz : DOŽIVOTNO. TAČNO. KONAČNO.

MLADIC VERURTEILT! LEBENSLANG.

MLADIC VERURTEILT! LEBENSLANG.

Ich verneige mich vor den Opfern.
Seit 1992 spüre ich Euren Schmerz.
Nie aufgeben. Nie vergessen.
Ja sam Bosanac.
Stefan Schwarz

 

MLADIĆ OSUĐEN! DOŽIVOTNO.
TAČNO. KONAČNO.

Sjedinjen sam sa žrtvama.
Od 1992. osjećam Vašu bol.
Nikad odustati. Nikad zaboraviti.
Ja sam Bosanac.
Stefan Schwarz
(BOSANSKI – Hvala Ti, Nada Strepacki)

tekst i fotografije preuzete sa fb Stefan Schwarz

izvor:fb Stefan Schwarz

Mediji i rat: Kako je “Politika” izveštavala 1992. godine

 

Pripremile: e-Novine 2010. godine
Do septembra 2010. godine na našem portalu (e-Novine) pratićete dokumentarni feljton o izveštavanju beogradske “Politike” tokom 1992. godine.
Ova najmračnija epizoda Miloševićevog huškačkog lista svesno je u Srbiji deponovana u zaborav: taj period se uglavnom ne pominje, postoji samo maglovito sećanje na tekstove koji su raspirivali mržnju i na pojedine autore koji su se svesno stavili na stranu šovinističke histerije. Za mnoge čitaoce, danas, 18 godina docnije, ovo štivo srpske novinarske sramote biće prvi susret sa miloševićevskom krvavom ideologijom koja se otvoreno pripremala za zločine. Baš zato, ovaj feljton valja čitati kao upozorenje i iskustvo ratne propagande bez paralela u poslednjih 50 godina. Tekstove iz “Politike” prenosićemo u celini, bez komentara.

***

BLOKIRANA BOLNICA U FOČI (6. april):

Prilazi bolnici u Foči danas su blokirani barikadama koje su organizovali pripadnici Stranke demokratske akcije, javljeno je Tanjugu iz uprave te bolnice. Prema navodima iz uprave bolnice, barikade čuvaju naoružani ljudi koji sprečavaju transport lekova i hrane i onemogućavaju pristup u bolnicu bolesnicima i osoblju. Uprava bolnice apeluje da se barikade odmah uklone i da se omogući normalan rad ove zdravstvene ustanove.
(Politika, 6. aprila 1992.)
***

ŽESTOKE BORBE U FOČI (Goražde, 14. aprila):

U Foči se vode žestoke borbe. Nema, međutim, preciznijih podataka o žrtvama, ali se saznaje da ima razaranja i paljevina, saopštavaju izvori bliski teritorijalcima. Srpska novinska agencija SRNA potvrđuje te vesti. Prema njenom izveštaju, u Foči je od ranih jutarnjih časova bilo vatrenih okršaja. Najžešće je bilo oko 15 sati kada su, kako SRNA saznaje, srpski teritorijalci pokušali da oslobode stanovništvo u jednom neboderu u Donjem Polju, a koje su blokirali SDA oružnici – precizira Srpska novinska agencija. SRNA dodaje da je primećeno da je SDA iz Donjeg Polja na šire polje ubacila snajperiste koji pucaju na sve što se kreće i tako zavode teror nad stanovništvom svih nacija. Isti izvor navodi da su srpski teritorijalci preduzeli akcije kako bi pohvatali teroriste opremljene ubitačnim i preciznim oružjem.
(Politika, 14. aprila 1992.)

***

Mediji i rat - Kako je “Politika” izveštavala 1992. godine _ 001

Mediji i rat: Kako je “Politika” izveštavala 1992. godine
Pripremile: e-Novine 2010. godine
Do septembra 2010. godine na našem portalu (e-Novine) pratićete dokumentarni feljton o izveštavanju beogradske “Politike” tokom 1992. godine.
Ova najmračnija epizoda Miloševićevog huškačkog lista svesno je u Srbiji deponovana u zaborav: taj period se uglavnom ne pominje, postoji samo maglovito sećanje na tekstove koji su raspirivali mržnju i na pojedine autore koji su se svesno stavili na stranu šovinističke histerije. Za mnoge čitaoce, danas, 18 godina docnije, ovo štivo srpske novinarske sramote biće prvi susret sa miloševićevskom krvavom ideologijom koja se otvoreno pripremala za zločine. Baš zato, ovaj feljton valja čitati kao upozorenje i iskustvo ratne propagande bez paralela u poslednjih 50 godina. Tekstove iz “Politike” prenosićemo u celini, bez komentara.

 

Sve spremno za pokolj!
http://www.e-novine.com/feljton/36074-Sve-spremno-pokolj.html

Genocid može da počne!
http://www.e-novine.com/feljton/36155-Genocid-moe-pone.html

Širenje mržnje i straha
http://www.e-novine.com/feljton/36213-irenje-mrnje-straha.html

Arkan stigao, Bijeljina u krvi
http://www.e-novine.com/feljton/36289-Arkan-stigao-Bijeljina-krvi.html

Mrtve više niko ne broji
http://www.e-novine.com/feljton/36342-Mrtve-vie-niko-broji.html

Sarajevo: Počelo ubijanje grada
http://www.e-novine.com/feljton/36421-Sarajevo-Poelo-ubijanje-grada.html

Goloruki Srbi žestoko uzvraćaju
http://www.e-novine.com/feljton/36529-Goloruki-Srbi-estoko-uzvraaju.html

Karadžić proglasio privatnu državu
http://www.e-novine.com/feljton/36593-Karadi-proglasio-privatnu-dravu.html

Svetska zavera protiv miroljubivih Srba
http://www.e-novine.com/feljton/36679-Svetska-zavera-protiv-miroljubivih-Srba.html

Pošteni Muslimani vole Arkana!
http://www.e-novine.com/feljton/36751-Poteni-Muslimani-vole-Arkana.html

Ko to laže da Srbi imaju paravojne jedinice?
http://www.e-novine.com/feljton/36837-lae-Srbi-imaju-paravojne-jedinice.html

Ako priđe vojnik, brana će poleteti…
http://www.e-novine.com/feljton/36911-Ako-prie-vojnik-brana-poleteti.html

Srbija telepatski opšti sa Rusijom!
http://www.e-novine.com/feljton/36968-Srbija-telepatski-opti-Rusijom.html

BBC nas vekovima mrzi
http://www.e-novine.com/feljton/37044-BBC-nas-vekovima-mrzi.html

Velika Srbija idealna za Srbe
http://www.e-novine.com/feljton/37096-Velika-Srbija-idealna-Srbe.html

Armije se plaše samo skloni kavzi
http://www.e-novine.com/feljton/37192-Armije-plae-samo-skloni-kavzi.html

Srpska tuga: Evropi i SAD nije stalo do istine
http://www.e-novine.com/feljton/37291-Srpska-tuga-Evropi-SAD-nije-stalo-istine.html

Pravoslavna kost u grlu
http://www.e-novine.com/feljton/37379-Pravoslavna-kost-grlu.html

Vostani Serbie, Hristos voskrese!
http://www.e-novine.com/feljton/37480-Vostani-Serbie-Hristos-voskrese.html

Neprijatelji će nas naterati da se udružimo
http://www.e-novine.com/feljton/37573-Neprijatelji-nas-naterati-udruimo.html

Milošević: Naše okruženje je čitav svet
http://www.e-novine.com/feljton/37670-Miloevi-Nae-okruenje-itav-svet.html

I horoskop je na srpskoj strani
http://www.e-novine.com/feljton/37897-horoskop-srpskoj-strani.html

Najbolje se osećamo kada smo sami protiv svih
http://www.e-novine.com/feljton/37992-Najbolje-oseamo-kada-smo-sami-protiv-svih.html

 

Pripremile: e-Novine 2010. godine

***

FOČA 1992. : Fočanske tužne priče, neispričane

 

Foča 2017 - sa satavaka _ 068

Otac i sin, Šerif Muja Balić, rođen 1936. i Edhem Šerifa Balić, zarobljeni u junu 1992. u Balićima.
Bili su jedno vrijeme u KP Domu Foča i nekad su odvedeni i pobijeni iznad kuća na putu, gdje je pronađeno nekoliko komadića kostiju, a ostale kosti su premještene negdje na drugu lokaciju i još nisu pronađeni.
Mujo Čankušić spaljen u kući. Nikad nije pronađen. Živio je iznad auto servisa na Brodu na Drini.

1000 nestalih Fočaka

IMG_3407

priredio:Kenan Sarač

fotografije: flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik

 

– vidi više na:
Foča 1992. – 1995. : Kazneno-popravni dom
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/19/foca-1992-1995-kazneno-popravni-dom/

Foča 1992. – 1995. : DOPUNJAVAMO SPISAK UBIJENIH/NESTALIH (reakcije na tekst:Foča 1992. – 1995. : Kazneno-popravni dom)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/20/foca-1992-1995-dopunjavamo-spisak-ubijenihnestalih-reakcije-na-tekstfoca-1992-1995-kazneno-popravni-dom/

Sud Bosne i Hercegovine : Određen pritvor Draganu Janjiću

 

Odlučujući o prijedlogu Tužilaštva Bosne i Hercegovine za određivanje pritvora osumnjičenom Draganu Janjiću, Sud Bosne i Hercegovine je dana, 03. novembra 2017. godine donio rješenje kojim je osumnjičenom određen pritvor koji može trajati najduže mjesec dana od dana lišenja slobode, odnosno do 02. decembra 2017. godine ili do drugačije odluke Suda.

Nakon što je utvrdio postojanje osnovane sumnje, Sud je odredio pritvor po osnovu pritvorskih razloga iz člana 132. stav 1. tačke a) i b) Zakona o krivičnom postupku BiH odnosno zbog postojanja opasnosti od bjekstva, te zbog postojanja naročitih okolnosti koje ukazuju da će ometati krivični postupak uticajem na svjedoke.

Dragan Janjić osumnjičen je da je počinio krivično djelo zločin protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1., a u vezi sa članom 180. stav 1. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH).

izvor:Sud Bosne i Hercegovine

istaknuta fotografija: Foča

oprema teksta:focanskidani

 

_ _ _ _ _

Foča : Uhapšen Dragan Janjić
https://focanskidani.wordpress.com/2017/11/03/foca-uhapsen-dragan-janjic/

U BiH tokom rata 1992. – 1995. stradalo 105.000 ljudi prema podacima Haškog suda (objavljeno 2011.)

U BiH tokom rata stradalo 105.000 ljudi

Objavila Radio Slobodna Evropa – 31. mart/ožujak, 2011.

Nakon 12 godina prikupljanja podataka Demografska služba Haškog tužilaštva prezentirala je podatke o demografskim kretanjima i procjeni ljudskih žrtava u BiH od 1992. do1995. godine.

Srpski junak nazdravlja srpskim arhitektama_3392

Prema ovoj procjeni, kao posljedica ratnih dešavanja život je izgubilo skoro 105.000 osoba. Po nacionalnoj strukturi najviše je stradalih muslimana, više od 68.000, potom Srba skoro 23.000, Hrvata oko 9.000 i gotovo 5.000 ostalih.

Glasnogovornica Haškog suda (ICTY) Nerma Jelačić naglašava kako podacima treba pristupiti trezveno i suzdržati se političkih ocjena.

„Bilo bi neumjesno i neodgovorno s bilo koje strane da tvrdi da ima tačan broj žrtava rata, što civilnih, što vojnih. Međutim, važno je da s
“Ovo je prvi sud koji je koristio demografske podatke u sudskim postupcima kako bi dokazao zločine“, navodi glasnogovornicaJelačić.
u ovi podaci dostupni javnosti zato što je ovo od historijske važnosti ne samo za region bivše Jugoslavije nego i za međunarodnu pravdu, jer je ovo prvi sud koji je koristio demografske podatke u sudskim postupcima kako bi dokazao određene akcije, tj. aktivnosti i zločine počinjene u toku rata, kao i sam efekt tog rata na demografsku situaciju u zemlji“, navodi Jelačić.

Podaci se u velikom mjeri poklapaju sa onima do kojih je u svom istraživanju o ljudskim gubicima iznio Istraživačko dokumentacioni centar iz Sarajeva, prema kojem je više od 97.000 osoba stradalo od posljedica ratnih djelovanja.

Sarajevo 1992._3395

Direktor Centra Mirsad Tokača ne krije zadovoljstvo što je i Tribunal dao svoju riječ, s obzirom na pritiske kojima su on, ali i Centar bili izloženi zbog svog rada.
„Bio sam izložen toj jednoj vrsti linča, što je bilo neprijatno u jednom trenutku, prijetnji, lijepljene su različite etikete onome što smo mi uradili. Na neki način meni nije kamen pao sa srca jer sam znao šta sam radio, ali mi je drago da se na nivou struke i nauke nešto potvrđuje.Vrlo sam zadovoljan što je Tribunal to uradio, što je i on svoje rezultate učinio javnim“, navodi Tokača.

Organizacija porodica zarobljenih, poginulih boraca i nestalih civila Republike Srpske već je izrazila nezadovoljstvo podacima Tribunala ,smatrajući kako su srpske žrtve umanjene, te tvrde da ih je i do 10.000 više.

Majke Srebrenice_3398

Podaci blizu realnih

U BiH se manipulisalo brojem žrtava konstantno povećavajući i do broja od 200.000. Iako podaci nisu konačni, blizu su realnih, te ih treba uzeti kao osnov, kaže direktor Republičkog centra za istraživanje ratnih zločina RS Janko Velimirović.

„Neki naši istraživači tvrde da je bilo i više gubitaka na srps
Iako podaci nisu konačni, blizu su realnih, te ih treba uzeti kao osnov, kaže direktor Republičkog centra za istraživanje ratnih zločina RS Janko Velimirović.
koj strani. Te se procjene kreću i do 35.000, ali uzmimo da su eksperti Haškog tribunala uložili dosta truda i da je ovo dobra podloga i osnova za nastavak istraživanja. Ali ne očekujem neka veća odstupanja u odnosu na ovaj sadašnji broj, dakle, taj procenat može biti 10 posto možda gore, ali ne više i daleko je niži od onoga što je bio stereotip koliko je bilo gubitaka“, kaže Velimirović.

Jedino što bi moglo biti disikutabilno, prema Velimiroviću, jeste omjer civilnih i vojnih žrtava, i to na štetu civila, jer su, prije nego što su usvojeni zakoni o statusu civilnih žrtava rata, često u vojne evidencije upisivani poginuli civili kako bi porodice ostvarile veća prava.

Logor Partizan - Foča _3399

Demografski eksperti utvdili su i broj žrtava u pojedinim regijama, a za to su korišteni podaci zavoda za statistiku, zdravstvenih ustanova, pogrebnih zavoda, međunarodnih institucija, te samog Tribunala. U opsadi Sarajeva je prema haškim podacima stradalo stradalo oko 9.500 osoba, dok je oko 7.500 stradalih u Srebrenici.
Procentualni odnos minimalnog broja smrtnih slučajeva i nestalih osoba prema nacionalnosti – BiH, 1992-1995., podaci Demografske službe ICTY
Stručnjaci su se bavili i pitanjem promjena nacionalne strukture poredeći onu prije i nakon rata.

Izvještaj pokazuje da, ukoliko se ima u vidu da je najveća promjena nacionalnog sastava stanovništva u Srebrenici i Bratuncu vezana za jedan događaj – pad enklave, najdramatičnije promjene u ovoj regiji doživio je Višegrad ostavši bez 99 posto nesrpskih žitelja.

Srebreničani u kampu _3397

 

Predsjednica udruženja Žene žrtve rata Bakira Hasečić, koja je tokom rata zlostavljana, a potom i protjerana iz Višegrada, kaže:

„U jezgru grada vratila su se samo tri povratnika – jedan bračni par i jedna starija djevojka. Imamo dva uposlenika u Općini, i imamo hodžu i medžlis Islamske zajednice. Višegrad je etnički očišćen od bošnjačkog stanovništva. Teško je živjeti u jednonacionalnom gradu gdje nemaš pravo glasa, gdje svaki dan srećeš ratne zločince, a posebno čuvare javnog reda i mira koji su radno mjesto policajca dobili ratnom zaslugom.“

Srpski junak sa šibicom i benzinom_3393

Broj Srba se, prema analizi demografa Tribunala, u Federaciji BiH smanjio u velikom obimu. Tako su, naprimjer, pojedine sarajevske opštine ostale bez srpskog stanovništva u omjerima između 50 i 99 posto .

Logor Dretelj

Inače, podaci objavljeni na internet stranici Tribunala bi trebali pomoći da se realno sagleda stradanje stanovništva, te su, kako navode u Tribunalu, izuzetno važno za dalji tok tranzicijske pravde i suočavanja ss prošlošću.

Dženana Halimović
Radio Free Europe / Radio Liberty

fotografije:preuzete sa fb PutnikNamjernik
oprema teksta i naslov:focanskidani

Foča : Uhapšen Dragan Janjić

Foča 2017 - Trg i oko trga

Policijski službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapsili su Dragana Janjića zbog sumnje da je 1992. godine počinio ratni zločin nad civilima bošnjačke nacionalnosti na području općine Foča.

Prema Tužilaštva BiH, Janjić je osumnjičen da je tokom 1992. godine, kao pripadnik Policijske stanice (PS) Miljevina, postupao protivno odredbama međunarodnog humanitarnog prava i Ženevskih konvencija o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata.

Kako se navodi u saopćenju Tužilaštva, Janjić je osumnjičen da je počinio ratni zločin silovanja i seksualnog zlostavljanja jedne žrtve bošnjačke nacionalnosti te hapšenje i zatvaranje civila.

Osumnjičeni će biti predat tužiocu, koji će nakon ispitivanja donijeti odluku o prijedlogu za određivanje pritvora.

Emina Dizdarević/detektor.ba/BIRN BiH

oprema teksta:focanskidani

[izlog knjige] Rade Hamović : O Kalinovačkom odredu i Vrhovnom štabu

 

…još danas putujem u Foču, u Vrhovni štab. Foča je moj rodni grad. Tu je moja majka i tu su moje četiri sestre. Tu je živio i moj brat. Prije nekoliko dana sam čuo da su ga zaklali četnici. Kako je do toga došlo nisam sebi mogao predstaviti. Moj je brat sa srpskim komšijama živio vrlo dobro. Politički se nije isticao. Iz naše kuće niko nije bio u ustašama, pa ni u hrvatskoj vojsci. Ja sam od prvog dana u partizanima. Na Drini je izvršeno nečuveno klanje. To se pročulo po čitavoj zemlji.

Sa mnom su na putu za Foču jahali Rade Hamović, zapovjednik Odreda, Pero Kosorić, zapovjednik bataljona i još nekoliko pratioca. Na putu između Dobropolja i Poljica dočekala su nas zgarišta i nijema pustoš muslimanskih sela.
Putem nam je dolazio u susret neki seljak, vidjelo se po nošnji da je Srbin.

– Šta je bilo sa ovim svijetom, čiča?
– Kojim svijetom? – pravio se nevješt.
– Iz Poljica i Drača…
– A, sa Turcima? – kao dosjetio se. – Satrli ih, brate, i sjeme im satrli. Puni su ih potoci, to će u proljeće, ako ih zvijeri dotle ne pojedu da smrdi. Još ćemo kakvu bolest navući. Kaz’o sam ja vojvodi Klariću: “Iskopajte jame, pa zatrpajte, naćerajte neka sami sebi kopaju.” A on meni kaže: “Nemam vremena, čoče, partizani mogu svaki čas da bahnu.” Vi ste ih, eto, vala, omeli.

Ništa mu nisam odgovorio.

Srbi su bili u 1941. unutar partizanstva u ogromnoj većini. Mržnja prema ustašama prenijela se na sve katolike i muslimane. Partija, a ni mi s njom, nismo učinili mnogo da se to izmijeni. Podsjetio sam Pera na njegov govor Kijevskom bataljonu u kojem je obrazlagao zašto je bivši komandant “Boro”, ustvari musliman Akif Bešlić, premješten. On je, navodno, kao musliman bio nepodesan. Na njegovo mjesto došao je popovski sin, Pero je to naročito naglasio u svome govoru. Nije čudo, da i zbog toga Srbi misle da biti musliman znači nešto manje nego biti Srbin.

– To je bio samo manevar, jer ja sam doznao da se bataljon buni da im musliman komanduje.
– Onda im je trebalo ukazati na zabunu, a ne povlađivati im.

Jašući dalje cestom prema Foči svugđe svugđe smo nailazili na spaljena sela. Čitavim putem do Foče nismo sreli nijednog muslimana ni muslimanke. Šta je sa njima? Prije je u fočanskom srezu bilo 67 posto muslimana. (…) Prenuo sam se kad je Rade uzviknuo: – Foča!

Ugledao sam svoje rodno mjesto. Kako sam se nekad radovao, kada sam se za školskih raspusta vraćao kući. U mojoj duši je sad bila tuga i strah. Pokušao sam se savladati. S one strane Drine sablasno se prostirala nekad lijepa i šarena Foča. Mjesto crvenih krovova, bijelih kuća i šarenih bašči iz snijega su virila crna zgarišta. (…) Preko mosta smo pošli pješice. Još uvijek je bio krvav. Ispod mosta niz zidine kula visile su poput stalaktita (u carstvu Nečastivoga) ogromne ledenice krvi. Pod tim strašnim crvenim baldahinom Drina je ljuljuškala mrtva tijela kao da ih uspavljuje. Uz obalu ležali su naduti leševi žena, đece i ljudi u građanskim i seljačkim odijelima. Neki mrtvaci su bili goli.

– Ko je to učinio? – pitao sam.
– Većinom mještani i srbijanski četnici, ali ovih zadnjih je bilo vrlo malo. Četnici su ušli bez borbe i otpora u Foču i napustili je bez borbe i otpora. Kad je došla naša brigada i Kalinovački odred, srbijanski četnici i desetak mještana su pobjegli, ostali su ostali i ništa im se nije dogodilo. Eto, za šest mjeseci našlo se među muslimanima dvanaest ljudi koji su prihvatili poziv da surađuju sa ustaškim vlastima, a za osam sati su skoro svi Srbi postali četnici i počeli da kolju sve od reda ne birajući i ne praveći razliku ko je kriv, a ko nije. I nije se našlo ni 12, od 6.000 Srba da uzme u zaštitu bar jednog muslimana ili njegovu obitelj i imovinu od 8.000 poklanih muslimana u fočanskom srezu, odgovorio mi je Vojin Božović, partizan, Crnogorac koji je dugo radio u Foči.

To je ljaga koju niko neće moći izbrisati sa lica mojih srpskih sugrađana. To je zločin kome nema premca.

Ja sam rođen u ovom gradu. Odrastao sam zajedno sa Srbima. Između muslimana i Srba vladali su korektni susjedski odnosi. U Foči nije bilo posebnih kafana i gostionica, svugđe smo bili izmiješani kao prijatelji. Škole su bile zajedničke, igrališta su bila zajednička.

Od mosta uz Donje Polje slika nije bila ljepša. Kuće koje nisu bile spaljene, bile su polupanih prozora i vrata, izgledale su kao napuštene. Kod Grujića kafane sreo sam Feridu Mulabdić.

– Molim te, ispričaj mi kako je bilo.
– Šta da ti pričam, vidiš i sam. (…) Talijani su otišli jedne noći prema Čajniču za Pljevlje, a četnici su isto jutro došli. Ujutru su svi mještani Srbi bili sa kokardama i pod puškama. Desetak ih se proglasilo za vojvode, stotine za komandante i komandire. Komandant mjesta je fočanski prota Jovičić. Svi muslimani morali su predati ključeve radnji i duplikate kućnih ključeva… Veče nakon toga počelo je klanje. Po mog oca i brata došao je Dejan Kočović sa nekoliko seljaka i Dejanova sestra. Bože, to nije vjerovati da je prva naša komšinica, s kojom smo bili čitavo vrijeme tako dobro, u stanju tako nešto uraditi.
– Dobro, a šta je sa Vladom Hadživukovićem, Vasilijem, Sunarom, Slavkom, Mazićem i ostalim uglednim Srbima koje smo mi muslimani držali prijateljima i štitili od ustaša?
– Vlado i Vasilije bili su u glavnom odboru komande mjesta i pravili plan strijeljanja. Slavko je sa Bobom Jojićem bio za preuzimanje radnji. Eto, dali smo sve… Ali najstrašnije su bile noći. Po danu su samo odvodili na strijeljanje. Ali po noći su išli po kućama i onda je počinjalo silovanje i tučnjava. Samo si čuo pomaganje i vatru… Jednog dana priredili su lov. Pravi lov na ljude. Uzeli su pse i nekoliko stotina vojnika i otišli u brda da love one koji su izbjegli smrti…
– Jesu li uspjeli ti koljači pobjeći ili smo neke pohvatali?
– Pobjeglo ih je samo desetak, ostali su svi ostali ovđe, primljeni su u partizane, imaju svoj odred. Komandant im je Strajo Kočović, samozvani četnički vojvoda koji je bio jedan od najgorih koljača…

Vrhovni štab smjestio se u hotel Gorstl. Rekli su mi da me je Tito očekivao. U predsoblju me je zaustavio njegov pratilac rekavši mi da neko ima kod njega. Nakon nekog vremena izašao je Strajo Kočović, bradat, obučen u oficirsku uniformu sa čizmama. Preko ramena visili su mu redenici. Na šubari je imao petokraku.

– Šta ovaj radi kod tebe? – pitao sam Tita.
– To je komandant fočanskog partizanskog odreda, ostavio je četnike i prešao nama. Vrijedan mladić, preko njega ćemo privući još mnogo ljudi. (…)

Na savjetovanju su bili Tito, Marko (Aleksandar Ranković), Moša Pijade, Lola Ribar, Milutin Milutinović i Milovan Đilas. Tražio sam da se izda proglas koji će osuditi četničko klanje nad nevinim muslimanima; organiziranje komisije koja će vratiti opljačkane stvari; da se ukine narodni odbor u kome su samo Srbi, i to neki četnici, i samo jedan musliman Ferid Čengić, koji uopšte nije iz Foče… Aleksandar Ranković mi je odgovorio: “Treba smatrati našom velikom političkom pobjedom da je osnovna četnička masa prilikom nastupanja naših jedinica prešla nama. Mi ne možemo iz obzira prema njima da pohapsimo i sudimo njihove komandante, mada su oni bez sumnje počinili zločin prema muslimanima. Drugo, muslimani se još kolebaju i ne može biti govora o njihovom masovnom prelazu na našu stranu, a pojedinačni prelazi mogu nam škoditi, jer će izazvati lošu reakciju Srba…’” – Adil Zulfikarpašić.

 

O Kalinovačkom odredu i Vrhovnom štabu – Rade Hamović
izdavač Društvo za istinu o NOBu i Jugoslaviji i porodica Rade Hamovića, Beograd, 2016
mek povez, 358 strana, 25 cm, ilustrivano

_ _ _ _ _

Ratomir Rade Hamović (1916 — 2009), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, general-pukovnik JNA i narodni heroj Jugoslavije. U periodu od 1961. do 1967. godine je obavljao dužnost načelnika Generalštaba JNA.

 

_ _ _ _ _

priredio: Kenan Sarač

_ _ _ _ _

vidi još:

GENOCID NAD MUSLIMANIMA FOČE 1941. – 1945. : Smrt do smrti…Priča Nataše Zimonjić-Čengić
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/04/genocid-nad-muslimanima-foce-1941-1945-smrt-do-smrtiprica-natase-zimonjic-cengic/

FOČA 1941.-1945.:Protiv zaborava i tabua…(FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/04/20/foca-1941-1945-protiv-zaborava-i-tabua-foto/

STARI TEKSTOVI » ADIL ZULFIKARPAŠIĆ: PUT U FOČU 1942.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/29/stari-tekstovi-adil-zulfikarpasic-put-u-focu-1942/

[izlog knjige] Rade Hamović : O Kalinovačkom odredu i Vrhovnom štabu
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/31/izlog-knjige-rade-hamovic-o-kalinovackom-odredu-i-vrhovnom-stabu/

HISTORIJA FOČE : 75 GODINA OD PRVOG OSLOBOĐENJA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/historija-foce-75-godina-od-prvog-oslobodenja/
FOČA, 20. januara,1942.
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/foca-20-januara1942/
FOČANSKA OMLADINSKA ČETA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/06/focanska-omladinska-ceta/
FOČANSKI PROPISI
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/10/focanski-propisi/
IZ HISTORIJE FOČE : Partizanska olimpijada u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/06/09/iz-historije-foce-partizanska-olimpijada-u-foci/

O GENOCIDU NAD MUSLIMANIMA FOČE 1941. – 1945. iz pera Ševka Kadrića
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/05/o-genocidu-nad-muslimanima-foce-1941-1945-iz-pera-sevka-kadrica/

75 godina od GENOCIDA u Foči : Stravične priče iz 1942.godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/75-godina-od-genocida-u-foci-stravicne-price-iz-1942-godine/

 

Predao se osumnjičeni za ratni zločin u Foči

Foča _ 202
Foča

Jedna osoba s područja Foče, osumnjičena za ratni zločin, javila se Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA), te će nakon kriminalističke obrade biti saslušana pred tužiocem Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH.

Osumnjičeni se javio u prisustvu advokata, a tužilac će nakon njegovog ispitivanja donijeti odluku o daljnjim aktivnostima u predmetu.

Radi se o osobi koja je pod istragom zbog sumnje da je tokom rata u BiH počinila ratni zločin – silovanje žrtve bošnjačke nacionalnosti s područja Foče.

Zbog zaštite istrage, u ovom trenutku Tužilaštvo BiH ne može davati više detalja, saopćeno je iz ove ustanove.

Admir Muslimović 24.10.2017
BIRN BiH/detektor.ba

Sud BiH: Oslobođeno više od 50 bivših pripadnika vojske i policije RS-a

 

Oslobođeno više od 50 bivših pripadnika vojske i policije RS-a

Od svog osnivanja, Državni sud je 60 pripadnika bivših vojnih, paravojnih i policijskih struktura Republike Srpske (RS), kao i civilnog rukovodstva ili stražara u logorima, pravosnažno oslobodio optužbi za ratne zločine ili genocid počinjen u Bosni i Hercegovini.

Od 60 oslobođenih osoba, preko 50 njih su bivši pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) i pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova entiteta, dok su ostali bivši rukovodioci civilnih struktura, paravojski ili stražari u logorima.

Pred Sudom BiH trenutno su tri nepravosnažne oslobađajuće presude koje se odnose na bivše pripadnike vojnih i policijskih struktura RS-a.

U više predmeta u vezi s genocidom i ratnim zločinima počinjenim u Srebrenici, Sud BiH je donio oslobađajuće presude. Oslobođeni su: Miloš Stupar, Aleksandar Cvetković, Momir Pelemiš, Zdravko Božić, Željko Zarić, Zoran Živanović, Dragan Nešković, Zoran Ilić, Miladin Stevanović, Zoran Tomić, Neđo Ikonić, Milovan Matić, Dragiša Živanović i Velibor Maksimović.

Optužbi za ubistva počinjena na Korićanskim stijenama, kada je strijeljano oko 200 muškaraca iz Prijedora i okoline, oslobođeni su Petar Čivčić, Branko Topola i Milorad Radaković.

Sud BiH oslobodio je i visokorangirane civilne i policijske službenike poput Gorana Sarića, Momčila Mandića i Gojka Kličkovića.

Oslobađajuća prvostepena presuda Naseru Oriću, optuženom za ratni zločin u Srebrenici i Bratuncu, izazvala je niz komentara političkog rukovodstva Republike Srpske i Srbije.

Predsjednik RS-a Milorad Dodik kazao je, između ostalog, da je “sudija Bošnjak presudio muslimanu koji je u ime džihadista pobio Srbe u Srebrenici”, te pozvao Srbe da napuste Sud i Tužilaštvo BiH. Drugi zvaničnici rekli su da je “dovoljno da budete Srbin” pa da pred Sudom BiH budete osuđeni za ratni zločin.

Predsjednik Suda BiH Ranko Debevec je nakon presude poručio da institucija na čijem je čelu radi profesionalno, a ne pod pritiscima.

“Sud BiH radi profesionalno, u skladu s ponuđenim dokazima od strane Tužilaštva, a ne temeljem političkih i medijskih špekulacija i pritisaka. Očito da su ponuđeni dokazi od Državnog tužilaštva bili nedovoljni za donošenje osuđujuće presude, što će biti naknadno preispitivano u žalbenom postupku. Također, valja napomenuti da je presuda donesena odlukom Vijeća, a ne sudije pojedinca. Vijeće donosi odluke većinom glasova sudija, članova istog”, kazao je Debevec u izjavi za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine.

Optužbi za ratne zločine oslobođeni su još i Zoran Janković, Radmilo Vuković, Ranko i Rajko Vuković, Mile Marković, Ljubo Tomić, Krsto Josić, Radoje Lalović, Soniboj Škiljević, Zoran Marjanović, Slobodan Grujić, Goran Marković, Srpko Pustivuk, Mladen Drljača, Jovan Ostojić, Milan Perić, Spasoje Doder, Predrag Terzić, Aleksandar Cerovina, Duško Tadić, Savo Živković, Savo Babić, Ljubomir Tasić, Goran Popović, Fundup Radoman, Zoran Bjelica, Nenad Pržulj, Radomir Marković, Mile Kušić, Dragan Božović, Saša Perković, Radomir Gluhović, Pero Radović, Ilija Vukašinović, Miloš Vukašinović, Mitar i Rade Vlasenko, Drago Končar, Stevo Jovanović i Blagoje Golubović.

Nepravosnažno oslobođeni su Marko Milošević, Milan Gavrilović te Jovan Popović.

Erna Mačkić 24.10.2017
BIRN BiH/detektor.ba

Ratna silovanja : “Nemoj, čiko, molim te…”, vrištala je jedanaestogodišnja djevojčica kada se vojnik okomio na nju da je siluje

ispovijest silovane žene

“Nemoj, čiko, molim te…”, vrištala je jedanaestogodišnja djevojčica kada se vojnik okomio na nju da je siluje

 

“Nina” – ispovijest silovane žene

 

Oko 1.000 žrtava ratnog silovanja u BiH ne mogu biti majke. Razlog tome, uz psihičku komponentu koja blokira odnos s muškarcem, jesu netretirane infekcije koje su nastale opetovanim silovanjem i dovele do zapušenja jajovoda.

“Istina je, ubili su mi mladost. Istina je, ostala sam bez kuće, braka. Da, uzeli su mi dijete. Istina je da nikad više nisam bila, ne mogu biti i nisam majka”, kazala je Zlata, koja se nećkala da priča s nama.

Zlata nije njeno pravo ime, ali inicijali, hladni i statistički, nikad neće prizvati sliku žene koja je bila pred nama. Njena spoljašnost ničim ne odaje unutrašnje pukotine. Lijepa je, pomirena i dostojanstvena.

“Bila sam tu najmlađa žena. One još dvije, bile su starije. I onda odjednom me je taj Rus povukao za ruku i rekao: ‘Ideš gore.’ Tako da sam ja išla. Kako se desilo, stvarno nemam pojma… Dobila sam veliki odljev. Znam da sam bila trudna”, kaže Zlata.

Nastavlja da priča kako joj je jedna nena dala, kad već ništa drugo nije imala, vunene čarape.

“Da se zaštitim k’o žena. Bila sam oteknuta, podbuhla, krvava od tih udaraca po licu. Pogotovo zbog tih ženskih problema. To je bilo grozno. Odveo me gore na sprat i naredio da se skinem. Fino sam mu rekla da sam bolesna. Nije me htio slušati. Nekako sam se otimala od toga svega”, kaže.

Izvadio je iz čizme nož i, kako tvrdi, prišao i isjekao joj garderobu. “Ostala sam naga. Odradio je to nedjelo nada mnom. Kad je on to sve završio, zvao je drugu vojsku”, pojašnjava ona.

Zlata iz Brčkog je jedna od 20.000 do 50.000 silovanih žena, koliko Ujedinjene nacije (UN) procjenjuju da ih je bilo tokom rata u Bosni i Hercegovini, i jedna od 1.000 onih koje su za posljedicu imale neplodnost. One više nikad nisu mogle postati majke.

Razlog tome, u nekim slučajevima, jeste fiziološke prirode. Senad Mehmedbašić, profesor doktor ginekologije, navodi da se s početka rata sjeća tinejdžerke koja je imala 15 ili 16 godina.

Skoro 50.000 žena u BiH silovano u ratu – 25.11.2014

“U to vrijeme izuzetno kahektična mlada osoba iz okoline Višegrada, koja je šumama došla do slobodne teritorije. Dala je podatke da je silovana u više navrata. Doktor Srećko Šimić i ja smo je operisali i našli kolekciju gnoja u maloj zdjelici. U uobičajenim uvjetima na takvo stanje se vade materica i jajnici”, kaže Mehmedbašić u razgovoru za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Dvojica ljekara su pokušavali učiniti gotovo i nemoguće da sačuvaju reproduktivne organe nesretnoj djevojčici. Ipak, velike infekcije, kakvu je ona imala, nerijetko dovode do zapušenja jajovoda, što za posljedicu ima neplodnost.

“Ne treba zanemariti ni psihološke blokade koje se zapažaju na dva nivoa. Direktni nivo je animozitet prema muškarcima, koji ne zaobilazi ni rođenog oca, te strah od odnosa. Indirektno se manifestira u krvi takve osobe, gdje se stvaraju hormonski supstrati, hiperprolaktinemija. Povišen prolaktin nije stalna kategorija, ali je omča za sva uredna zbivanja”, pojašnjava doktor Mehmedbašić.

Produženo djelovanje zločina

I tako je rat, kao dominantno muška priča, dolazio ženama u najgorem obliku. Ranije se u ratove išlo… Ovaj naš, postmoderni, poseban je i po tome što je dolazio u urbana područja. Silovanje, kao oblik ratovanja, za cilj je imalo iskazivanje moći i označavanje teritorije.

Taj bolni i ponižavajući čin, koji je živote ovih žena obilježio do kraja i poslije kraja, transgeneracijski, koristio se kao strategija kojom se nadvladavao neprijatelj označen preko ženskog tijela.

“Biologija je iznad nas”, tvrdi doktor Mehmedbašić.

“Imam jedno jare i dođe mi u krilo, pa se s njim ispričam. Pa mi proleti neki film, a ja njega bacim da ga ne bih ubila. Živci prorade. ‘Bježi, jare, dok te nisam ubila’, kažem. Jer ja bih ga za noge uhvatila, razbila i gotovo. Meni, eto, nekad smeta kad ono bleće. Pogotovo kad sam u depresiji. Nekad vičem: ‘Uhvatit ću te za glavu, udavit ću te!’ Izvinite, u mene se malo ruke tresu”, govori nam Nina.
Potreba za reprodukcijom je ultimativna, iznad svakog poimanja i želje. Protivno je prirodi da je žena ravnodušna ili bez želje za potomstvom. U tom svjetlu sagledano, shvatamo kako je silovanje zločin s produženim djelovanjem.

“Prvog maja silovali su me na krevetu. Iza podne su me izveli na hodnik. Šestorica su me silovali taj dan. Navečer su me silovala dvojica-trojica. Onda je stigla vojska. Pjevali su. Bila je još jedna čistačica. Da li je bila čistačica ili doktorica, nemam pojma. Kada završe posao s nama, onda su nju silovali”, priča nam naša druga sugovornica, Nina. Misli i rečenice su joj isprekidane. Pogled joj više puta ide prema torbi na stolu i pita imamo li “lexilium”.

Ninina priča plastično pokazuje dinamiku između uzroka i posljedice.

“Tako je bilo svaki dan. Jedno jutro je došao Mauzer. Jeste, Mauzer. I mi smo doručkovali. Pitao nas je koje smo vjere i da li se znamo krstiti. Rekla sam da znam, ali neću. Istukao me i otjerao u sobu. Kaznio me 29 sati da ne jedem i ne pijem ništa. Tako, da ja crknem. U međuvremenu, našla sam kuharicu koja mi je davala hljeb i ja sam u WC-u jela i iz vodokotlića pila vodu. Jednom su me silovala desetorica, da osvete nekog svog koji je poginuo”, kaže Nina.

Njena agonija je trajala oko dva mjeseca. Na koncu je razmijenjena i odvedena na slobodnu teritoriju. Umjesto utjehe, dočekala su je optuživanja od muža i skori razvod.

“Mene muškarci ne interesuju. Uopšte. Ne mrzim ih, ali im ne vjerujem. Da ja s nekim u automobil sjedem, da mene muškarac vozi, nema šanse. Ići ću pješke, ali s muškarcem neću sjesti. Meni nije svako napravio zlo, ali ja ne mogu to iz sebe izbaciti”, pojašnjava Nina.

Ipak, ističe da bi voljela to nadjačati, ali ne može. “Pokušavam, ali šta ja znam… Ne podnosim više to, da mi neki muškarac dobacuje. Odem kod Fadila i družimo se i on počne na šalu, ali ga brzo otresem. Ne mrzim ga, ali i ne podnosim. Možemo zdravo za zdravo. Nije on kriv, ali ja ne mogu”, govori Nina.

Prema Abdulahu Kučukaliću, specijalisti neuropsihijatrije, svaka psihička trauma koju doživi neka osoba dovodi ne samo do poremećaja psihičke ravnoteže nego i do niza disfunkcija i disbalansa.

Pokušaj samoubistva

Kučukalić objašnjava da dolazi do neurofizioloških, metaboličkih i hormonalnih disbalansa, što ostavlja čitav niz posljedica na određene organske sisteme, između ostalog i na mogućnost začeća kod osoba koje su bile izložene takvoj vrsti psihičke traume, a naročito seksualne traume.

 

“Takva psihička trauma koja dovede do endokrinog disbalansa i neuropsihičkog disbalansa, može utjecati da u nekom vremenskom periodu žena ne može začeti. Imao sam iskustva s takvim ženama. Njima nije potreban samo ginekološki, već i psihijatrijski tretman koji bi reducirao psihičke probleme koji se ogledaju u velikoj anksioznosti, depresiji i psihosomatskim tegobama”, kaže Kučukalić u izjavi za BIRN.

Tretman psihijatra je neophodan za ovu grupu žena. Ipak, do danas je izostalo sistemsko rješenje od države. One su prepuštene lokalnim udruženjima žena koje dijele istu sudbinu ili odgovornim pojedincima.

“Nemoj, čiko, molim te…”, vrištala je jedanaestogodišnja djevojčica kada se vojnik okomio na nju da je siluje. Djeca njene dobi ne znaju šta se sprema kada vojnik odvodi, otkopčava hlače.

Toliko godina imala je i Mina kada je prvi put silovana.

ispovijest silovane žene 2

“Pokušavam da ne mislim o onome što se dogodilo. Rane ostaje, to nikada i ne mogu zaboraviti, niti izbrisati iz svog sjećanja. Nekako bih, ovako kad razmišljam sama sa sobom, zaključila kako sam možda ovo sve morala da proživim i doživim da bih bila taj neki svjedok, da bih mogla ljudima pričati istinu”, kaže Zlata.
“Došao je jedan vojnik i rekao: ‘Ti u zelenom džemperu, ideš sa mnom, trebaš mi da počistiš stan.’ Ta u zelenom džemperu bila sam ja. Kad smo došli u stan, naredio mi je da se okupam.
Otišla sam i okupala se hladnom vodom jer nije bilo tople. Kada sam izišla iz kupatila, krenuo je prema meni, a ja sam potrčala prema prozoru. Htjela sam da skočim, a on me je uhvatio i spriječio. Onda me je silovao. Izgubila sam svijest dok je to radio”, kaže Mina.

Isti vojnik je narednu večer odveo i njenu majku. Silovao ih je jednu pred drugom. Slijedilo je još mnogo svakodnevnih silovanja.

“Ja sam se u toku rata i razboljela, pa su me, samu, pripadnici UNPROFOR-a prevezli u bolnicu u Sarajevu. Doktori su me pregledali i mislili su da sam trudna. Nisu me ni pitali, a ja im nisam mogla objasniti da kada sam prvi put silovana, još uvijek nisam imala ni prvu menstruaciju. Ležala sam tu mjesec i po. Pošto je grad bio u opsadi, niko nije došao da me vidi”, prisjeća se Mina.

Ona također nikad neće u rukama držati svoje dijete. Udala se, kaže, ali s mužem nikad nije pričala o onome što joj se desilo. Okupirani su golim preživljavanjem.

Za razliku od žena koje su doprinijele Narodnooslobodilačkoj odbrani, ili bile žrtve toga rata, pa se njihova uloga poslije slavila i obilježavala, njihova imena su bila lekcije iz historije ili nazivi ulica, žene koje su bile voljne ili nevoljne učesnice rata od 1992. do 1995. godine ostale su nedovoljno vidljive, viktimizirane i diskriminirane.

“To je ona bolesna… tako o meni govore u opštini. Mislili su da ih nisam čula”, žali se Nina.

I dok će um uvijek moći da podigne tijelo, a tijelo um neće nikada, zadivljuje kako je u njihovim srcima ostalo mjesta za još pokoju ljepotu, želju, supstituciju.

Minina želja je bila da napravi zube. Od udaraca vojnika ostala je bez njih.

“Najviše bih voljela završiti srednju školu, pokušati naći posao. Ne znam šta će biti dalje, ali ničega se ne bojim. Valjda mi se od ovoga što sam preživjela ništa gore ne može desiti”, kaže Mina.

ispovijest silovane žene 3

Zlata s početka ove priče se udala i ima, kako ističe, svoj drugi život. Dodaje i da je možda Bog htio tako. “Danas nisam više u gradu, ali jesam u obližnjem selu pored Brčkog. Moj muž i ja bavimo se voćarstvom i jako se lijepo osjećamo u tom voćnjaku. To je nešto što ja radim. Što ja sadim i što gledam ono što sam zasadila da rađa, i to me nekako vraća u život. Eto, to je to”, kaže Zlata.

Foča, 2011. – SILOVANE BOŠNJAKINJE

Do danas nije uspostavljen zakonski okrvir koji bi ženama silovanim u ratu i koje više ne mogu postati majke, omogućio vantjelesnu oplodnju ili usvajanje. Do danas, od njih se samo uzima, a ništa im se ne daje. Postale su svjedoci po profesiji. Njihova uloga svedena je na pokazivanje, prepričavanje, kopanje po ranama koje se takvim tretmanom zauvijek ostavljaju otvorene.

 

Ratna silovanja – zločin s produženim djelovanjem
Elameri Škrgić Mikulić and BIRN BiH – 20.10.2016
izvor: Detektor.ba
http://detektor.ba/ratna-silovanja-zlocin-s-produzenim-djelovanjem/

FOČA 1992. : TUŽNA PRIČA SA BRODA NA DRINI

Brod na Drini _ 102

DA SE NE ZABORAVI!
Ovim stazama i putevima isli su i braća Saud i Nermin Hadžimusić. Završili škole, zaposlili se i živjeli od svog rada. Danas, nažalost, nisu među živima. Nema ih samo zato što su se zvali Saud i Nermin. Njihova majka Sajma vidjevši šta joj bi s djecom uđe u kuću i objesi se!

Brod na Drini _ 103

 

Brod na Drini _ 101

 

priredio:Kenan Sarač

Prst u oko susedima i EU

preneseno sa portala VOICE

Nastavak politike nesuočavanja s prošlošću
Nastavak politike nesuočavanja s prošlošću

Rehabilitacija osuđenika za ratne zločine nastavak je procesa istorijskog revizionizma koji se godinama sprovodi u Srbiji. Ova vlast negira sve ono što su standardi i vrednosti EU, ka kojoj se formalno krećemo, ocenjuju sagovornice VOICE-a. Komentarišući navode „Novosti“ da će generali i visoki oficiri Vojske Jugoslavije koji su komandovali u ratu na Kosovu 1998. i 1999. godine, među kojima i Vladimir Lazarević (osuđen pred Haškim sudom za komandnu odgovornost za ratne zločine) biti vraćeni kao predavači na Vojnu akademiju, naše sagovornice kažu da je na delu zamena teza gde se zločinci imenuju žrtvama i braniteljima, a žrtve – zločincima.

Predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava Sonja Biserko upozorava da je reč o široj strategiji koja se ne odnosi samo na ratne zločince koji su odslužili svoje zatvorske kazne.

Radi se o strategiji negiranja i poricanja svega što se desilo, o normalizaciji Miloševićeve politike i, na neki način, njenog kontinuiteta. To istovremeno pokazuje da Srbija nije baš na putu za Evropsku uniju, pošto je jedan od prioriteta EU – suočavanje s prošlošću – kaže ona za VOICE.

Da li su ratni zločinci moralna vertikala ovog društva - (foto Ron Haviv)
Da li su ratni zločinci moralna vertikala ovog društva – (foto Ron Haviv)

Dubravka Stojanović: Isti program i isti ljudi koji su Srbiju i odveli u rat

Istoričarka Dubravka Stojanović za VOICE upozorava da se Srbija se nikada nije suočila sa ratovima devedesetih, te da je i posle 2000. godine vidljiva neprekidna potvrda istog programa i istih ljudi koji su Srbiju i odveli u rat.

– Srbija se nije suočila s tim šta je u tim ratovima htela i tražila, zašto je do njih došlo, koja je odgovornost Srbije, koji je to program koji je stajao iza tih ratova. Mi smo svih ovih godina imali novinare, intelektualnce, akademike i sveštenike koji su nastavili da govore isto. Ovo je sada samo jedna potvrda na vojnom nivou – kaže Stojanović.

Kulturološkinja Aleksandra Bosnić za VOICE kaže da bi rehabilitacije i povratak ljudi optuženih za vršenje teških zločina za vreme ratnih dešavanja trebalo posmatrati u kontekstu revizionističke opsesije koja se odnosi na pokušaj preoblikovanja onoga što je nekada bila stvarnost i ovoga što bi danas trebalo da bude stvarnost, što je proces koji šteti društvu.

– Retrogradni potezi poput rehabilitacije, revizije istorije, udžbenici koji se isključivo oslanjaju na takvu vrstu revizionističkog manira, kulturološki obrasci koji zapravo šire svaku vrstu predrasudnog mišljenja do unedogled, zapravo sprečavaju nešto što bi bilo osnovno pravo svakog građanina ove države, a to je pravo na uvid i na znanje o tome šta se nekada dešavalo u njenoj prošlosti i šta zapravo jesu njena sadašnjost i stvarnost – rekla je Bosnić. Ona dodaje da zamene teza poput onih u kojima se žrtve imenuju zločincima, a zločinci žrtvama i braniteljima govori o nezrelosti društva da se kreće napred i u pravcu ka nečemu što bi jednom moglo biti otvorenije društvo.

– Svakako ovakvi postupci spadaju u red onih koji nas vraćaju unazad i nanose trajnu štetu – kaže ona.

Zašto najveći deo ljudi iz kulture ćuti dok se društvo razara
Zašto najveći deo ljudi iz kulture ćuti dok se društvo razara

Moralna vertikala

Ministar odbrane Aleksandar Vulin potvrdio je za “Novosti” da će nekadašnji komandanti dobiti “svoju ulogu” u vojnom školstvu.

– Uveli smo pravilo da najistaknutije starešine iz ratova koji su za nama dobiju prostor na Vojnoj akademiji i da drže predavanja kadetima, pa i sadašnjim generacijama oficira. To je na neki način ispravljanje nepravde koja im je naneta prethodnih godina – rekao je Vulin i dodao da ratni generali imaju mnogo toga važnog da prenesu mlađim kolegama.

 

Sonja Biserko se pita kuda Srbija zapravo ide sa takvom politikom.

– Ovako se ispostavlja da su ti ratni zločinci neka moralna vertikala u ovom društvu i da će oni uticati na mlade kadrove u vojsci ili tamo gde budu radili kao predavači – kaže ona.

Napadi na građansko društvo – dimna zavesa i opasna igra
Izvinjenja sa figom u džepu

Izvinjenja sa figom u džepu

Komentarišući to što se danas visoki državni funkcioneri poput ministara ili predsednika Republike javno susreću sa osuđenim ratnim zločincima, Dubravka Stojanović ističe da to dokazuje da su ranija izvinjenja bila samo formalna.

– Mislim da su izvinjenja koja je upućivao Boris Tadić bila izvinjenja sa, kako se kaže, figom u džepu i da je to bilo do te mere formalno da to niko nije ozbiljno shvatio. Sve drugo što se radilo, sve drugo što se govorilo pokazivalo je da nikakvog preokreta tu nema – kaže Stojanović dodajući da zato ovakvi procesi ne treba da iznenađuju nikoga jer sve ide „u najboljem pravcu za njih“

– Ja sam to pratila i kroz udžbenike istorije, mi smo u njima imali potpuni kontinuitet sa Miloševićevim argumentima koji su do rata doveli. Prema tome, mislim da je ovo samo jedan jasan nastavak, naravno on je sada očigledniji, to je sada jedan bljesak, jedan šamar – kaže Stojanović.

.... v

Aleksandra Bosnić: Širenje slike u kojoj se jedan narod večno doživljava kao žrtva

Slično misli i Bosnić, dodajući da osim u Srbiji i u regionu postoji problem sa istorijskim revizijama i isključivostima.

– Kada se ovakve rehabilitacije i ovakvi postupci spoje sa onim što je znanje koje se godinama unazad plasira učenicima osnovnih i srednjih škola, u smislu istorijskog znanja, kada se sve to spoji sa tvrdokornim vrednosnim stavovima koji su uglavnom predrasudni stavovi, a koji su vezani za isključivu usmerenost ka očuvanju etničkog identiteta i za širenje slike u kojoj se jedan narod večno doživljava kao žrtva, onda dobijamo sintezu nečega što ne može da nas vodi, u smislu preobražaja, onakvom kakvom smo se nadali i kakvom se još uvek nadamo – kaže Bosnić.

22. jula 1993. zabilježen je rekord od 3.777 granata ispaljenih na Sarajevo

Prst u oko susedima i EU

Dubravka Stojanović navodi da ovakvo ponašanje može izazvati dodatne probleme u ionako lošim odnosima sa susedima.

– Ovo je očigledni pokazatelj da Srbija u tome ima neku podršku. Ona je podršku iznutra, od glasača, za tu vrstu politike uvek imala. To vidimo po rezultatima svih izbora. A ovo je, očigledno, neka malo jača podrška sa strane, koja nas je osokolila da se svim susedima i Evropskoj uniji, kojoj tobož idemo, stavi prst u oko – zaključuje Stojanović.

Biserko kaže da je u pitanju negiranje svih vrednosti Evropske unije.

– To je jedna vrsta cinizma i ruganja svima onima koji su bili protiv rata i Evropi koja se tu sve ove godine zalagala za priključenje Srbije EU, njenim standardima, kriterijumima i vrednostima. Ovo sve što čini ova vlast zapravo je negiranje svega toga – rekla je Biserko.

Dalibor Stupar (VOICE)
Vojvođanski istraživačko-analitički centar – VOICE istraživački centar je Nezavisnog društva novinara Vojvodine

Dalibor Stupar

Dalibor Stupar
Novinar od 2001. godine. Počeo je u novosadskoj TV produkciji “UrbaNS” koja je, u sklopu ANEM-a, funkcionisala i kao dopisništvo TV B92 iz Beograda. Nakon toga, radio je nekoliko godina u novosadskom “Građanskom listu”, i pisao za portale “Autonomija.info”, “Magazin Vojvodina” i međuregionalnu agenciju “AIM-ng”. U novembru 2006. godine za reportažu “Čokoladni reper i beli brat”, snimljenoj u sklopu projekta “Triput” Novosadske novinarske škole na takmičenju TV minijatura Press Vitez dobio “Povelju za studentski rad”. Decembra 2007. dobija drugu nagradu za najboljeg mladog novinara koju uručuju NNŠ i Fondacija “Konrad Adenauer”. Od februara 2017. saradnik VOICE-a. Karikaturista portala “Autonomija.info” od maja 2016. godine.

naslov i oprema teksta:focanskidani

Oružje rata : Silovanje, etničko čišćenje, ratni zločini,…, Bosna i Hercegovina 1992. – 1995. (video)

Silovanje, etničko čišćenje, ratni zločini,...Bosna i Hercegovina 1992. - 1995. _ 010

 

Ovo je filmsko svjedočenje o strahotama ratnog zločina silovanja u BiH.
Oružje rata : Silovanje,  etničko čišćenje,  ratni zločini, …, Bosna i Hercegovina 1992. – 1995. (video)

Silovanje, etničko čišćenje, ratni zločini,...Bosna i Hercegovina 1992. - 1995. _ 001

Silovanje, etničko čišćenje, ratni zločini,...Bosna i Hercegovina 1992. - 1995. _ 003

Silovanje, etničko čišćenje, ratni zločini,...Bosna i Hercegovina 1992. - 1995. _ 004

Silovanje, etničko čišćenje, ratni zločini,...Bosna i Hercegovina 1992. - 1995. _ 005

Silovanje, etničko čišćenje, ratni zločini,...Bosna i Hercegovina 1992. - 1995. _ 006

Silovanje, etničko čišćenje, ratni zločini,...Bosna i Hercegovina 1992. - 1995. _ 007

Silovanje, etničko čišćenje, ratni zločini,...Bosna i Hercegovina 1992. - 1995. _ 008

Silovanje, etničko čišćenje, ratni zločini,...Bosna i Hercegovina 1992. - 1995. _ 009

Silovanje, etničko čišćenje, ratni zločini,...Bosna i Hercegovina 1992. - 1995. _ 019

MISIJA SILOVANJE oružje rata i etničkog čišćenja – Dokumentarni Film

Silovanja – smišljen genocid

Žene žrtve rata – žive u tišini sa bolom, gotovo zaboravljene

Šutnja o silovanju je mnoge žene dovela do psihičkih stanja iz kojih se ne mogu povratiti (N.Mujčić)

Foča, 2011. – SILOVANE BOŠNJAKINJE

tužna priča djevojčice silovane kada je imala 12. godina

I Came to Testify Women, War, and Peace

BOSNIA “SARAJEVO, WAR AND PEACE” – Sergio PAINI

Women and Girls Lead | Women, War & Peace | Trailer | ITVS

Za silovanje u Foči 17 godina zatvora

 

 

priredio:Kenan Sarač

Haški Tribunal i zločini u Bosni i Hercegovini : KONFERENCIJA FOČA (video)

Emisija se fokusira na dva obimna predmeta vođena pred Tribunalom koja su se bavila zločinima počinjenim na području Foče. Prvi, u kojem su osuđeni Dragoljub Kunarac, Milan Vuković i Radomir Kovač, obrađuje sistematsko silovanje bošnjačkih žena i djevojčica, a drugi predmet, vođen protiv Milorada Krnojelca, obrađuje zločine počinjene u logoru ‘KP Dom’, gdje je zatočeno, mučeno i ubijeno nekoliko stotina bošnjačkih muškaraca. Peter Mitford-Burgess, glavni istražitelj za podrucje Foče, opisuje prikupljene dokaze o silovanju u Foči, Karamanovoj kući i drugim lokacijama gdje su djevojke, neke od njih dvanaestogodišnjakinje, držane kao seksualno roblje, premlaćivane, zlostavljane i kasnije prodavane srpskim vojnicima. Uz to, Burgess opisuje događaje iz KP Doma koristeći svjedočenja preživjelih logoraša i razne dokaze do kojih se došlo tokom istrage. Hildegard Uertz-Retzlaff i Christina Moeller predstavljaju strategiju krivičnog gonjenja u dva pomenuta predmeta, objašnjavaju odluke o biranju meta za optuživanje i izbor dokaznog materijala korištenog u postupcima. Gabrielle McIntyre opisuje način na koji su sudije propitivale dokaze i proces donošenja odluke da je silovanje korišteno kao oruđe kampanje progona i po prvi put okvalifikovano kao zločin protiv čovječnosti. U emisiji je korišten dokazni materijal koji uključuje svjedočenja žrtava i arhivski materijal.
Foča
XY Films Sarajevo

Božidar Krnojelac, zvani Mika, bivši pripadnik interventnog voda iz Foče i sin ratnog upravnika tamošnjeg KP Doma, svjedočeći u odbranu Ratka Mladića priznao da su pojedini fočanski Muslimani zatvarani “bez pravnog osnova” – video

Božidar Krnojelac, zvani Mika, bivši pripadnik interventnog voda iz Foče i sin ratnog upravnika tamošnjeg KP Doma _ 001

Božidar Krnojelac, zvani Mika, bivši pripadnik interventnog voda iz Foče i sin ratnog upravnika tamošnjeg KP Doma, svjedočeći u odbranu Ratka Mladića priznao da su pojedini fočanski Muslimani zatvarani “bez pravnog osnova”, ali odgovornost za nasilje nad njima skida sa svog oca i prebacuje na paravojne grupe.

Božidar Krnojelac, zvani Mika, bivši pripadnik interventnog voda iz Foče i sin ratnog upravnika tamošnjeg KP Doma _ 003

Bivši pripadnik interventnog voda iz Foče Božidar Krnojelac, zvani Mika, osporava navode optužnice protiv Ratka Mladića o nasilnom protjerivanju Muslimana iz Foče i tvrdi da su otišli “samoinicijativno iz samo njima znanih razloga”, a ni slučajno zbog pritiska vlasti i vojske bosanskih Srba. Najveći broj muslimanskih civila se, tvrdi, odselio iz grada još u aprilu 1992. godine kada su njihove jedinice poražene u sukobu sa tamošnjim Srbima, a u narednom periodu su isto učinili skoro svi preostali nesrbi. Prvi talas odlaska iz Foče dogodio se, smatra, pod pritiskom muslimanskih medija koji su svoje sunarodnike plašili navodima o dolasku pet hiljada “srbo-četnika”, a iz Srbije je, po njegovoj procjeni, došlo manje od sto pripadnika paravojnih grupa “Srpska garda” i “Beli orlovi”. Odgovarajući na pitanja Branka Lukića, rekao je da su pripadnici “Srpske garde” dovodili zarobljenike u fočanski KP Dom, gdje su ih čuvali “Beli orlovi”. I jedni i drugi su, kaže, bili agresivni, “derali su se i pucali”, pa su ih se plašili i Srbi i Muslimani.

Božidar Krnojelac, zvani Mika, bivši pripadnik interventnog voda iz Foče i sin ratnog upravnika tamošnjeg KP Doma _ 004

Upravnik KP Doma Foča tokom rata je bio svjedokov otac Milorad Krnojelac, koji je pred Haškim tribunalom osuđen na 15 godina zatvora jer je organizovao i tolerisao premlaćivanja muslimanskih zatočenika, od kojih su neki podlegli povredama. “Osuđen jeste, ali nije kriv”, rekao je svjedok u unakrsnom ispitivanju odgovarajući na pitanja tužioca Traldija. Ipak, priznao je da su on i otac znali da su “pojedini” zatvorenici u KP dom dovedeni “bez pravnog osnova”. Krnojelac je od 20. aprila do 15. maja 1992. godine odlazio u zatvor i tamo je, kaže, boravio svakodnevno od 7 do 15 časova. U izjavi timu odbrane je naveo da je svojim prisustvom želeo da spriječi nasilje nad muslimanskim zarobljenicima, ali tvrdi da nije zalazio u dijelove gdje su se oni nalazili već je sve vrijeme sjedio u očevoj kancelariji. Svjedok je 15. maja pozvan da se javi u interventni vod da bi učestvovao u borbama, a 22. juna 1992. godine je zajedno sa grupom srpskih vojnika vozilom naišao na minu i tada je izgubio obje noge. Jedno vrijeme je bio na liječenju u Beogradu, pa u Rudom, nakon čega se vratio u Foču. Tamo se, ukazuje tužilac, uselio u stan lokalnog Muslimana koji je ranije izbjegao. Kaže da je to bio opštinski stan koji je njemu dodjeljen, a na sličan način stana se domogao i njegov brat.

Božidar Krnojelac, zvani Mika, bivši pripadnik interventnog voda iz Foče i sin ratnog upravnika tamošnjeg KP Doma _ 002

Krnojelac priznaje da mu je adaptaciju stana radio Musliman koji je za tu potrebu izveden iz KP Doma Foča. Po optužnici protiv Ratka Mladića u KP domu Foča ubijeno je najmanje 200 zatočenika, a zločini u toj opštini dosegli su razmjere genocida. Odbrana negira razmjere zločina, a naročito učešće vojske bosanskih Srba u njima.

 

Ген.Младић.Б.Крнојавец.бр.1.-22.9.14.

Ген.Младић.Б.Крнојелац.бр.2.22.9.14.

Ген.Младић.Б.Крнојелац.бр.3.22.9.14.

_ _ _ _ _

koncentracioni logori u Foči 1992

tužna priča djevojčice silovane kada je imala 12. godina

[izlog knjige] Roman o Srebrenici

roman_o_srebrenici _ 006

“Bog neka mi oprosti.

Neka mi Bog oprosti na svemu što ću napisati.
I što neću napisati. Ali sam ja svoje napisao.
Četvrtu godinu na prsima nosim ispisano:
Allah, dželle šanuhu, moj je Bog. Dini islam je moja vjera. Kur'an je moja knjiga. Kibla je moja Ćaba. Muhammed, alejhiselatu vesselamu, moj je pejgamber. Zurrijeta sam Adema pejgambera. Milleta sam Ibrahima pejgambera. Ummeta sam Muhammeda, alejhiselam.
Neće biti nikoga da po mom mezaru iz ibrika polije vodu. Dženaze neće biti. Neće me niko spustiti u mezar. Mene neće imati ko zovnuti na talkin. Ni mezara neće biti. I ne znam hoću li se moći i odazvati melekima. Zato sam razdrljio prsa i urezao ahdnamu: ko sam, šta sam, čiji sam. Neka Munkir i Nekir sami pročitaju. I neka me ostave da na misru predahnem u kaburu. Ili će mene, ipak, propitivati Mubešir i Bešir? Ja se uzdam, ja u Boga vjerujem, u Božije meleke, i u Božije kitabe, i u sve što je objavljeno pejgamberima, u Kur'an objavljen Muhammedu, alejhi selam, da će meni u kabur doći Mubešir i Bešir. I da će samo navratiti, svratiti, kao sa vrata pogledati, samo da virnu jesam li ja taj koji na prsima četiri godine nosim iman-tahtu. I neće me propitivati. I zato što će vidjeti da sve piše na mojim prsima i zato što će im o meni reći melek smrti Azrail. Ja se u Boga uzdam, pustit će me kaburski ispitivači na miru. Inšallah, dva meleka reći će: Ne boj se, mi smo tvoje društvo do Sudnjega Dana!”
(Roman o Srebrenici – Isnam Taljić)

roman_o_srebrenici _ 002

Smrt mi se odavno ne javlja kao šuhva. Umrtvljena su sva osjećanja i predosjećaji osim prisutnosti u vlastitom umiranju. Bliže mi je od košulje. Svlačim košulju. Potkošulju. Gaće. I čarape, ali ona gamiže. Ne može se sastrugati noktima. Skidam i zaboravljeni pokvareni ručni sahat. Burmu nikako ne mogu. Urasla je u prst. Padnem li im živ u ruke skinut će je Srbi. Tada će mi bol odsijecanja prstenjaka nakratko probuditi osjećanje života.

Ne uspijeva mi svući prsten. Pokušavam na hiljadu i jedan način. Suh sam kao grana. Izobličen od mršavosti. Kad bi mom skeletu uspjelo spasiti se i izvući se iz moje kože, prepao bi se tijela koje je visilo po njemu. Ali je burma, haman, srasla s prstnom kosti.

Neće, zar, biti da mi se smrt omotala baš ispod vjerničke burme? Moja nevjesta i ja, njezin zavjerenik. Vjerenica zavjerenica.

Bit će da se vjerenica svačijeg života meni mogla sakriti samo ispod vjereničke burme ikad vjenčane davne djevojke Tenzil Muhurdar.

Razgolićen do ogoljene duše. Samo s prstenom. Uzalud je pokušavam sastrugati noktima. Ona ne gamiže mojom vanjštinom. Odavno se uselila u nutrinu. Smrt kruži u meni polagahno, pomicaj po pomicaj, zatvara krug.

Drugi horozi se ne oglašavaju. I prvo javljanje bilo je iz jednog grla. Oglasio se samo jedan. Ostali horozi nisu ga podržali. A nijedan da se opet javi. Uvijek imaju prvi. I, uvijek u tačnom razmaku, drugi horozi razbiju gluhoću noći najavljujući skoro svitanje.

Veća sahatna kazaljka ili načini ili ne načini pun krug poslije prvih horoza, a oni se redovno opet jave. Osim to se ne javljaju u ovoj noći. Samo traje gluho doba. Gluhoća gluhog doba. Hoće li i osvanuti? Ili ovako započinje četvrta i konačna smrt starinskoga grada?

Umire li, ovo i ovako, Srebrenica za sva vremena?

Smrt mi se zavukla pod kožu, pa nahrupila krvnim žilama i sada ispunjava najskrovitije kutke moždana istiskujući iz njih posljednje djeliće kisika. Život gubi posljednju bitku. Smisao je ionako izgubljen.

Smrt.

Samo smrt.

Samo sama smrt.

S.

M.

R.

T.

Rukom opipljiva kao što je opipljivo svako slovo iz njezina imena. Oslušljiva poput muklosti svakog suglasnika u njezinom izgovoru. Širi svoj zadah. Nagledana više od ičega na Ovome svijetu. Samo se još treba javiti peto osjetilo njene četvrte dimezije.

Noćas će se moja majka, daleko odavde, u prostorima koji postaju sve samjerljiviji sa vremenošću Srebrenice, prenuti iz sna i u bunilu mene mrtva dozivati. I neće znati, dobra starica, muči li je morija ili je na zbilji.

Morila i zbilja su se ispreplele i ne može se razaznavati šta je koje. I ne zna jadnica majka da joj se sin odavno izgubio u smrti. Ili zna? Ili i bolje zna od mene?

Da joj nije mene, bolje bi joj bilo. Da sam rođen bez majke, bolje bi mi bilo.

Bolje biti keruša, nego majka.

Ali je, opet, i keruša majka.

Lakše bi nam bilo, majko, da nejmamo jedno drugoga.

(odlomak)

(Roman o Srebrenici – Isnam Taljić)

roman_o_srebrenici _ 007

Zebnja smrti obuzela me nakon što mi je umiranje postalo najuobičajenija naviknutost. Nagledao sam se bio smrti i smrti. Bio sam je sit do grla. U meni se izgubila bol patnje za rahmetlijama. Sva misterija smrti svela se na tupo shvaćanje uskraćene materijalnosti u obzorju čaršije, na čin konstatiranja da opet neko nije na Ovome svijetu.
(Roman o Srebrenici – Isnam Taljić)

roman_o_srebrenici _ 004

Insan je uznosito i oholo stvorenje koje najčešće ne vidi dalje od vlastitog nosa i redovno smeće s pameti da uvijek ima gore od gorega.
(Roman o Srebrenici – Isnam Taljić)

roman_o_srebrenici _ 001

Ministarstvo obrazovanja, nauke, vjera i sporta, 1998
Izdavač:Biblioteka Savremena književnost
Općina Srebrenica, Bemust, Sarajevo, 2005
_ _ _ _ _

roman_o_srebrenici _ 005

Isnam Taljić (Vlasenica, 1954. – Sarajevo, 2017.)

 

priredio:Kenan Sarač

[izlog knjige] Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945.

Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2003

Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945. Dr Šemso Tucaković
El-Kalem i OKO ,Sarajevo, 1995., 673 stranice ; 25 cm.

Stvarnih 14.000 žrtava

Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2004

SVJEDOČENJA

Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2005Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2006Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2007Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2008Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2009Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2010Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2011Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2012Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2013Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2014Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2015Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2016Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2017Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2018Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2019Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2020Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2021Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2022Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2023Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2024

Stvarnih 14.000 žrtava

Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2025

[SPISAK JE NEPOTPUN] BOŠNJACI-MUSLIMANI žrtve četničkog genocida na području opštine Foča tokom Drugog svjetskog rata [SPISAK JE NEPOTPUN]

Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2026Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2027Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2028Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2029Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2030Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2031Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2032Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2033Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2034Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2035Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2039Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2040Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2041Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2042Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2043Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2044Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2045Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2046Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2047Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2048Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2049Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2050Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2051Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2052Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2053Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2054Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2055Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2056Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2057Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2058Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2059Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2060Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2061Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2062Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2063Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2064Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2065Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2066Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2067Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2068Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2069Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2070Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2071Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2072Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2073Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2074Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2075Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2076Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2077Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2078Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2079Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2080Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2081Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2082Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2083Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2084Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2085Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2086Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2087

[SPISAK JE NEPOTPUN]

Stvarnih 14.000 žrtava

Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2025

Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 _ 2002

[izlog knjige] Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 Dr Šemso Tucaković
El-Kalem i OKO ,Sarajevo, 1995., 673 stranice ; 25 cm.

Sedam godina zatvora za silovanje u Foči(?) : ŽARKO VUKOVIĆ SE NIJE POJAVIO NA IZRICANJU PRESUDE(!)

0

Sedam godina zatvora za silovanje u Foči(?) : ŽARKO VUKOVIĆ SE NIJE POJAVIO NA IZRICANJU PRESUDE(!)

Sud Bosne i Hercegovine osudio je Žarka Vukovića na sedam godina zatvora za višestruko silovanje zaštićene svjedokinje A-1, počinjeno na području opštine Foča, od aprila do augusta 1992.

“Uvjerenje Vijeća o krivici optuženog za silovanje oštećene utemeljeno je na njenom iskazu, koji je detaljan, uvjerljiv i potkrijepljen iskazima drugih svjedoka”, kazala je Mediha Pašić, predsjedavajuća Sudskog vijeća.

Pašić je navela da je Vuković oštećenu silovao upotrebom sile u podrumu svoje kuće, te je silovanje u više navrata izvršio u njenoj kući.

“Vijeće je utvrdilo da je Vuković postupao kao pripadnik VRS-a (Vojske Republike Srpske) u okviru širokog i sistematičnog napada vojnih, paravojnih i policijskih struktura usmjerenih prema bošnjačkom stanovništvu, svjestan da su njegove radnje upravo dio tog napada čime je počinio zločin protiv čovječnosti”, izjavila je Pašić.

Predsjedavajuća Vijeća je navela da je smrt oštećene nastupila nakon podizanja optužnice te da nije saslušana tokom glavnog pretresa, ali je naglasila da su iskazi koje je dala u istrazi saglasni i da su zajedno s drugim iskazima svjedoka potvrdili činjenične navode optužnice.

Foča_Drina_ 00026

Dokazi Odbrane, kako je kazala Pašić, nisu mogli dovesti u sumnju iskaze svjedoka Tužilaštva BiH, kao i materijalne dokaze. Posljedice koje su nastupile kod oštećene, prema obrazloženju presude, iznio je neuropsihijatar Omer Ćemalović, navodeći da se dugotrajno liječila kod psihijatra nakon posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) i trajne promjene ličnosti.

Prilikom odmjeravanja kazne, Sud je kao olakšavajuće okolnosti cijenio da Vuković nije ranije osuđivan, a otežavajuće ustrajnost i bezobzirnost u počinjenju djela.

“Izrečena kazna od sedam godina je srazmjerna težini počinjenog djela”, navela je Pašić.

Vuković se nije pojavio na izricanju prvostepene presude. Oslobođen je plaćanja troškova krivičnog postupka zbog lošeg imovinskog stanja.

Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe Apelacionom vijeću Suda BiH.

Albina Sorguč/detektor.ba

000000

 

_ _ _ _ _

vidi još:

FOČA 1992. : Silovanja po kućama – silovanja po povratku s ratišta (Žarko Vuković, suđenje za ratni zločin počinjen u Foči – završen dokazni postupak Optužbe, 3.dio)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/22/foca-1992-silovanja-po-kucama-silovanja-po-povratku-s-ratista-zarko-vukovic-sudenje-za-ratni-zlocin-pocinjen-u-foci-zavrsen-dokazni-postupak-optuzbe-3-dio/

FOČA 1992. : Silovanja po kućama – silovanja po povratku s ratišta (Žarko Vuković, suđenje za ratni zločin počinjen u Foči, 2.dio)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/14/foca-1992-silovanja-po-kucama-silovanja-po-povratku-s-ratista-zarko-vukovic-sudenje-za-ratni-zlocin-pocinjen-u-foci-2-dio/

FOČA 1992. : Silovanja po kućama (Žarko Vuković, suđenje za ratni zločin počinjen u Foči)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/19/foca-1992-silovanja-po-kucama-zarko-vukovic-sudenje-za-ratni-zlocin-pocinjen-u-foci/

Žarku Vukoviću zvanom “Žara” presuda za silovanje u Foči 11. oktobra
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/10/zarku-vukovicu-zvanom-zara-presuda-za-silovanje-u-foci-11-oktobra/

Žarko – Žara Vuković: Presuda za silovanje u Foči 11. oktobra 2017
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/02/zarko-zara-vukovic-presuda-za-silovanje-u-foci-11-oktobra-2017/

ALEN MUHIĆ : “JAVILA MI SE ŽENA KOJU SU SRBI SILOVALI KADA JE IMALA 11 GODINA”…

ALEN MUHIĆ : “JAVILA MI SE ŽENA KOJU SU SRBI SILOVALI KADA JE IMALA 11 GODINA”…

“Istu noć kada sam objavio informaciju da će se snimati film, na Facebooku sam dobio nekoliko stotina prijatelja. Javilo mi se toliko usvojene djece koja ne znaju ko su im biološki roditelji i da im je život pakao. Javilo mi se nekoliko djece koja su prošvercovana u Italiju, gdje se bave prostitucijom. Čak su mi se javile i žene koje su silovane.
Jedna od njih imala je samo 11 godina kada joj je počinjen taj stravični zločin, dok je sa 12 godina rodila, a potom su joj Srbi uzeli dijete o kojem ni danas ništa ne zna, da li je uopšte živo, zna samo da je bila djevojčica. Sjećam se i gospođe koja mi se obratila za pomoć, jer je i sama usvojila dijete prije šest godina i nije znala kako da mu kaže da je usvojeno. Nakon što smo satima pričali telefonom, nije mi bilo teško, otišao sam u Sarajevo kako bi se sastao s njom i prepričao kako je to bilo u mom slučaju. Nekoliko dana pred premijeru mog filma javili su mi da su mu rekli istinu“.
Alen Muhić

Žarku Vukoviću zvanom “Žara” presuda za silovanje u Foči 11. oktobra

Sud BiH izreći će 11. oktobra presudu Žarku Vukoviću zvanom “Žara”, optuženom za ratni zločin počinjen silovanjem na području općine Foča 1992. godine.

raspored suđenja za 11. 10.2017
raspored suđenja za 11. 10.2017
Vuković - Presuda za silovanje u Foči 11. oktobra 2017
Vuković – Presuda za silovanje u Foči 11. oktobra 2017
ŽRTVE RATA u Foči
ŽRTVE RATA u Foči
OSUĐENI RATNI ZLOČINCI (ima ih još ...i)
OSUĐENI RATNI ZLOČINCI (ima ih još …i)

 

_ _ _ _ _

vidi još:

FOČA 1992. : Silovanja po kućama – silovanja po povratku s ratišta (Žarko Vuković, suđenje za ratni zločin počinjen u Foči – završen dokazni postupak Optužbe, 3.dio)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/22/foca-1992-silovanja-po-kucama-silovanja-po-povratku-s-ratista-zarko-vukovic-sudenje-za-ratni-zlocin-pocinjen-u-foci-zavrsen-dokazni-postupak-optuzbe-3-dio/

FOČA 1992. : Silovanja po kućama – silovanja po povratku s ratišta (Žarko Vuković, suđenje za ratni zločin počinjen u Foči, 2.dio)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/14/foca-1992-silovanja-po-kucama-silovanja-po-povratku-s-ratista-zarko-vukovic-sudenje-za-ratni-zlocin-pocinjen-u-foci-2-dio/

FOČA 1992. : Silovanja po kućama (Žarko Vuković, suđenje za ratni zločin počinjen u Foči)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/19/foca-1992-silovanja-po-kucama-zarko-vukovic-sudenje-za-ratni-zlocin-pocinjen-u-foci/

Žarku Vukoviću zvanom “Žara” presuda za silovanje u Foči 11. oktobra
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/10/zarku-vukovicu-zvanom-zara-presuda-za-silovanje-u-foci-11-oktobra/

Žarko – Žara Vuković: Presuda za silovanje u Foči 11. oktobra 2017
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/02/zarko-zara-vukovic-presuda-za-silovanje-u-foci-11-oktobra-2017/

FOČANSKI KREATORI ZLA 1992

11c

Na fotografiji su s desna na lijevo Brane Ćosović – Ćosa,u sredini je Slavko (Boriša) Jojić i krajnji je Joković iz Mijakovića (brat od Zorana Jokovića zvanog Joka)… tzv komandant Ćosa i tzv “Ćosini stražari”…Foča, 1992…Svijet zna…Javnost zna, ali ne reagira…

11d
Brane Cosovic, the commander of the Foca military police during the
take-over of Foca, allegedly organised a paramilitary unit in which Hagueindicted
Janko Janjic and Zoran Vukovic served. Janjic killed himself and injured four German soldiers with a hand grenade in October 2000 when SFOR attempted to arrest him. 123 A 1998 Human Rights Watch report described Cosovic's involvement in the ethnic cleansing of Foca. He has been named as a “key link between paramilitary forces and the Crisis Committee.” 124 His soldiers allegedly participated in rapes at the Partizan Sports Hall and High School and in taking prisoners away from the KP Dom, who subsequently disappeared.125 The ICTY indictment against individuals for rapes committed in the Foca camps refers to the fact that military police committed rapes, calling themselves “Cosa's Guards,” after Cosovic.126 A 1998 Human Rights Watch report confirmed that Cosovic was still serving as a uniformed police officer at that time.127
_ _ _ _ _
123 “NATO Troops Hurt in War Crimes Suspect Arrest,” Dow Jones News, 13 October 2000.
124 Foca Report, op. cit.
125 Ibid.
126 Ibid.
127 Ibid.
128 ICG has reviewed the statements of eight witnesses, as well as other documentation relating to
this incident. These documents are in the possession of the ICTY.

War Criminals in Bosnia’s Republika Srpska: Who Are the People in Your Neighbourhood?
ICG Balkans Report No. 103, 2 November 2000

I jedna novija fotografija Brane Ćosovića – Ćose…Ćosa je drugi s lijeva, do njega je Branko Banović – Bota u kolicima, takođe ratni komandant…

11e

11g

 

_ _ _ _ _

Criminels guerre/Bosnie
En Bosnie, dans les territoires sous contrôle français, de nombreuses personnes soupçonnées de crimes de guerre vivent en toute impunité. Le cas du vice président de la république serbe de Bosnie et président de la commission des droits de l'homme de Bosnie Herzégovine, Velibor OSTOJIC accusé de crimes de guerre à Foca en 1992.
http://www.ina.fr/notice/voir/CAB97142852

_ _ _ _ _

Bosnie
Le calme est revenu dimanche 10 janvier à Foca, dans l'est de la Bosnie, après le mouvement de protestation de la population serbe provoqué par la mort de Dragan GAGOVIC. Ce criminel de guerre présumé a été tué samedi lors d'une tentative d'arrestation par des soldats français de la SFOR (la force de stabilisation de l'OTAN en Bosnie Herzégovine).
http://www.ina.fr/notice/voir/CAB99001893

 

priredio:Kenan Sarač

[faksimili] : GENOCID U FOČI 1992 (foto)

 

[faksimili] o genocidu u Foči:
Zločin u hangaru, feljton, Oslobođenje, petak 1. novembar/studeni 2013.
Svjedočenje Alije Uglješe o torturi u KPD-u FOča, avaz, ponedjeljak, 3.jula/srpnja 2006.
Silovane su djevojčice od 14 godina, Oslobođenje, ponedjeljak, 11.10.2004.
Obavite što imate i idite!, Dani, 28.08.2009.
Monstrum iz hotela Zelengora, Dani, 2.09.2005.

 

Zločin u hangaru, feljton, Oslobođenje, petak 1. novembar/studeni 2013.

67

Svjedočenje Alije Uglješe o torturi u KPD-u FOča, avaz, ponedjeljak, 3.jula/srpnja 2006.

88a8b8c

Silovane su djevojčice od 14 godina, Oslobođenje, ponedjeljak, 11.10.2004.

1010a10b

Obavite što imate i idite!, Dani, 28.08.2009.

1112131415161718

9

19202122232425

 

Monstrum iz hotela Zelengora, Dani, 2.09.2005.

2627282930313233343536

 

priredio:Kenan Sarač

[izlog knjige] Put kroz Pakao

 

Idući pored Kule begova Kulenovića na Kliševiću i dalje prema mostu u Štrbačkom Buku, vidio sam dosta naoružanih zlikovaca u uniformama. Jedan mi je prišao i pozdavio se sa mnom. Bio mi je šef u firmi gdje smo zajedno radili. Zvao se Kovačević Miladin.

Pitao me je:

„Kuda ste krenuli znate li?“
Ja sam mu rekao:

„Ne znam, pred nama je neizvjesnost, cilj nam je doći u Bihać.“
Nasmijao se:

„Šta ćete dolje u Bihaću, mi ćemo u Bihać doći za dva dana. Nećete vi u Bihać, vama su pripremljeni smještaji oko Lipe i Vrtoča.“
Pomislio sam to su logori. Dugo sam o tome mislio idući putem prema mostu. Usput sam primjetio da je pored puta sve minirano, svakih 50 metara improvizirani zakloni napravljeni od kamena, na njima mitraljezi koje su držali zlikovci, koji su također imali redenike preko svojih tijela. Vidim slike iz filmova, vidim one troprste bradate nakaze, one četnike koji znaju samo ubijati i klati.

Kolona je silazila i približavala se visećem mostu. Primjetio sam masu uniformisanih vojnika koji nam pripremaju lošu dobrodošlicu. Kako sam prilazio bliže mostu prepoznao sam neke od njih:

Majstorović Ilija – selo Doljani
Blanuša Milan – Ćelije
Kokot Momčilo – Doljani
Kantar Slavko – Doljani
Divjak Mile – Doljani

Duga kolona napaćenog, iscpljenog i umornog naroda sustizala je na most na kojem nije bilo prolaza. Svi smo bili zaustavljeni, zbili su nas na mali prostor pred mostom i vikali:

„Nećete preko mosta dok ne dođe spisak, došli ste na strugu, ovdje ćemo odvajati zelene beretke, pripadnike stranke SDA i one koji su imali oružje.“
Divjak Mile je bio najgrublji prema nama. Na mostu je psovao i prijetio da će nas sve pobiti i da će leševi Unom plutati prema Bihaću. Zatim se začula pucnjava na Kliševiću i narod se uspaničio, jer smo se bojali da će zlikovci početi pucati prema nama. Četnici su vikali:

„Ovo pucaju vaše Zelene Beretke!“
Počeli su psovati i govoriti da ako od njihovih ljudi neko strada, u koloni neće niko ostati živ i niko neće preći preko visećeg mosta. To su bile riječi Mile Divjaka.

U tim trenitcima situacija je bila jako napeta. Dolazi UMPROFOR na drugu stranu mosta i rijeke Une iz pravca Nebljusa, zaštićene zone sa nekoliko transpotera. Oni su pratili sve šta se dešava i oni su, možda, svojim dolaskom spriječili teror koji je trebao usljediti. Primjetio sam, kao i nekolicina drugih, desno od mosta 100 metara prema slapu Une, ogroman panj i na njemu sjekira. Pomislio sam:

„Majko mila, zašto će ono služiti, hoće li nam tu glave odsijecati!?“
Tih trenutaka dolazi Safet Kasić Saša, kao da je čekan, sa zlikovačkim oficirima koji su ga dovezli preko Gorijevca i Doljana na Buk. Tada su doneseni spiskovi i počeli su s prozivanjima uglednih ljudi iz političkog i javnog života Orašca i Kulen-Vakufa. Najviše su prozivani ljudi iz Duljaka i Ćukova. Počela su odvajanja na stranu i odvođenje ljudi.

UMPROFOR je intervenirao kod zlikovaca prelaskom dvojice njihovih oficira. Pitali su:

„Šta se dešava s tim narodom, kakvu namjeru imate? Pratili smo događanje i progon stanovništva, i odmah sve da ih pustite preko mosta!“
Zlikovcima se to nije uklapalo u njihov plan i upućivali su pogrdne riječi UMPROFOR-cima, koji su bili, po našem zaključku i po oznakama po njihovim uniformama francuzi. Nakon intervencije UMPROFOR-a, počelo je puštanje naroda preko mosta, ali i prozivka ljudi sa spiskova. Prvo su tražili da se preda Hamza Kolaković i njegovi sinovi, a prozvan je i Nermin Bilić kojega je jedan četnik odveo preko mosta držeći ga za rame, a u drugoj ruci je držao pištolj škorpion. Pomislio sam: „Odvede ga ubiti“. Ljudi sa spiskova i dalje su prozivani i odvajani, a ja sam bio sve bliže visećem mostu. Na vratu sam nosio svoju kćerkicu Amiru, koja je tada imam 3 godine. Kada sam trebao nastupiti na most, zlikovci su mi silom skinuli dijete s vrata, a supruga Enisa ga je uzela i nastavila put preko mosta. Uspio sam samo reći: „Čuvajte se!“ Pomislio sam da više nikada neću vidjeti svoju poodicu. Prozivani su ljudi i odvajani na stranu pored mosta iz političkog rukovodstva i rezervnog sastava policije, a među njima su bili Fikret Omanović, Efendija Smail Džafica, Salko Behrem, Mumin Šehić, Muharem Kurtagić, Ja – Hilmo Kozlica, Muharem Kadić, Smail Jukić, Muharem Beganović i mnogi drugi.

Kako je ko nailazio na luk visećeg mosta četnici su ga pretresali i pitali jeli imao naoružanje, ako je imao nešto od vojne uniforme odjeću ili čizme, nije mogao proći. Nastavilo se dalje sa sporim prelaskom i prozivkama. UNPROFOR je htio da se prekine s odvajanjima ljudi i da se puste svi preko mosta, ali su četnici rekli da im trebaju ovi ljudi sa spiska za razmjenu koja će biti u Bihaću za tri dana, tako da su mnogi iz Orašca i Kulen-Vakufa odvojeni, a pogotovu oni koji su se nalazili u strukturama vlasti i u rezervnom sastavu policije. Svima nama dok smo bili odvojeni prilazi Safet Kasić Saša obučen u kožun, smješkajući nam se čudno, a Salko Behrem mu kaže:

„Saša, šta si ovo uradio i zašto si napravio spiskove i dao četnicima! Za ovo ćeš odgovarati, ovo je izdaja. Ako se nekom nešto desi, odgovaraćeš, vjeruj mi! Ako dođem do Bihaća, vidjećemo se!“
Saša, smijući se kaže:

„Prekini! Ni jedne više! Za ovo si ti, Salko kriv, Fikro i efendija Smail.“
Na mostu na Štrbačkom Buku bila je i četnička Vojna policija, koja nas je odvajala i pretresala uz drvene tarabe te su nam vezali ruke ozada konopcem i zicom, da bi nas doveli na plato u jedno dvorište u blizini mosta, gdje je bila jedna pojata u koju su zlikavci zatvorili puno ljudi, a jedna grupa je bila odvojena u ovčiji tor jednog dvorišta. Naredili su nam da kleknemo na koljena na zemlju, gdje smo morali biti pognutih glava s pogledom u zemlju. Mnoge koje su odvajali i vodili, putem su udarali kundacima. Čizmama šakama i raznim tvrdim predmetima po tijelu, leđima. Kako se već smrklo, po nas zarobljene došao je vojni transporter i kamion iz pravca Doljana. Otvorili su zadnju stranicu i strpali nas na kamion vezanih ruku. Nismo se sami mogli penjati na visok kamion. Tad su nas oni bacali kao vreće, pa su mnogi zadobili teške povrede. Naređeno nam je da sagnemo glave do koljena i tu sam dobio udarac u potiljak. Krenuo je kamion, a za njim transporeter upaljenih reflektora. Vikali su za nama:

„Dolje glave, balije, pobićemo vas, majku vam tursku!“
Sada se više nismo plašili bilo nam je sve jedno. Vođeni smo po makadamskom putu prema Doljanima.

Na visećem motu Štrbačkog Buka odvojeno je iz kolone 210 ljudi pred očima UMPROFOR-a- Francuskog bataljona. Odvajani su muževi od žena, očevi od djece, i djeca od roditelja. Na njemu su mnogu zadnji put zagrlili i vidjeli svoje očeve sinove i braću.
(odlomak iz knjige “Put kroz Pakao“ Hilme Kozlice)
…………

put kroz pakao

Knjiga “Put kroz pakao“, autora Hilme Kozlice, bivšeg logoraša logora Kamenica, Prekaja i Kozila. Ovo autobiografsko djelo prikazuje sve strahote četničkih logora smrti i neviđenih tortura i poniženja kroz koje su prolazili logoraši Ljutočke doline, Bosanskog Petrovca Ključa i Sanskog Mosta. Knjigu su recenzirali prof. dr. Mujo Demirović, mr. Mujo Begić i Haris Mešić prof., dok je izdavač knjige Savez logoraša Bosne i Hercegovine CID -Centar za istraživanje i dokumentaciju.

[izlog knjige] Obuka za genocid

 

Knjiga Bisić Mustafe i Kreho Senada „Obuka za genocid“ pisana još dok je na Bosnu trajala agresija. U podnaslovu ove knjige piše i povod njenog nastanka a to je suđenje Borislavu Heraku, rođenom Sarajliji koji je prošao obuku za genocid nad Bošnjacima.

Obuka za genocid _ 001
„Za vrijeme mog boravka u redovima srpske vojske obučavao sam se, i od strane Pustivuk Krste – na svinjama, pa nam je tom prilikom Risto rekao da se u pogledu klanja obučimo najprije na svinjama i da ćemo kasnije na takav način klati ljude, to jest muslimane, pa sam u toku obuke zaklao dvije svinje, i rečeno mi je da oborimo na leđa, zatim uhvatimo za uši i nakon toga prerežemo vrat i na takav način postupim i uradim kada uhvatim muslimana.„ (fragment br.1)
„…Poslije proteka od 20 minuta, nakon naredbe da izvršim klanje tih ljudi, ja sam na livadi, odmah pored rova, zaklao nožem prvogod njih, koji se zvao Osman a inače ne znam kako se prezivao. Tom prilikom su Ždrale Dragan i Danilo meni pomagali na taj način što su Osmana oborili, odnosno sapleli na zemlju, oborivši ga na leđa, i tom prilikom su ga oni držali za ruke, priljubivši ih za zemlju, a noge je držao priljubljene za zemlju Rade Vrlješ, i poslije toga sam izvadio nož koji se nalazio za opasačem – a inače sam isti dobio po dolasku na položaj Dragače i nožje bio marke „Fanipa“. Ja sam tom prilikom lijevom rukom izvadio nož iza pojasa i sageo sam se tako da sam desnom rukom Osmana uhvatio za glavu, odnosno kosu, stavivši mu glavu na zemlju i lijevom rukom prerezao vrat istoga, jer sam inače ja „ljevak“. Tom prilikom ja sam žrtvu zaklao do kraja, tako da je odmah nastupila trenutna smrt a nisam odvojio skroz glavu od tijela. Poslije toga na red je došao Zijad, tako da sam ja sve to isto ponovio. A poslije Zijada sam na isti način zaklao Ahmeda.“ ( fragment br.2)

„Po dolasku u Kremeš i u Kremešku četu, ja sam zajedno, mislim da je to bilo negdje desetak dana po mom dolasku, ja sam zajedno sa Damjenović Sretkom, Damjanović Mićom i Draganom išao u restoran „Kod Sonje“ u namjeri da silujemo djevojke koje su dole bile prisutne a isto nam je kazao komandir Boro, kao i to da idemo zbog jačanja morala srpske vojske, gdje silujem djevojke po imenu Amela, Fatima, Mejra, Ina, Enisa, Sumbula, Senada, Zehra, Alma, Miša, Sabina, koje djevojke sam ubio nakon silovanja, nakon što sam iste odveo na brdo Žuč, gdje sam ih ubio pucanjem iz vatrenog oružja.“ (dio fragmenta br. 10)

_ _ _ _ _

– BH dani : „ Vjerovatno si se družio sa muslimanima kao rođeni Sarajlija?“, Herak je odgovorio: „ Imao sam puno jarana i komšija muslimana. Uglavnom su svi bili dobri i što se tiče Bajrama, Božića i tako tih praznika, stalno smo posjećivali jedni druge i niko nije na to gledao. Imao sam i postanara muslimana, Izeta sa Vratnika…
(iz intervjua BH dana sa Borislavom Herakom)

priredio:Kenan Sarač

Apelacioni sud u Beogradu : Optužnica za Štrpce odbačena iz procesnih razloga

Portparol suda Mirjana Piljić rekla je Tanjugu da je optužnica Tužilaštva iz aprila ove godine odbačena rješenjem Suda jer nije podnijeta od ovlašćenog tužioca, i pored toga što je novi tužilac za ratne zločine Snežana Stanojković stupila na funkciju 31. maja.

“Apelacioni sud smatra da su ispunjeni zakonski uslovi da se donese formalno rješenje zbog okolnosti koje privremeno sprječajanju krivično gonjenje”, navela je Piljić i ukazala da to rješenje nije smetnja za kasniji nastavak krivičnog postupka, ako se otklone procesne smetnje.

Nedavno je iz istih razloga bila odbačena optužnica za Srebrenicu, a nakon što je nova tužiteljka podnijela zahtjev za nastavak krivičnog postupka, smetnje za nastavak suđenja su otklonjene i očekuje se njegovo zakazivanje.

Štrpci.jpg

Odjeljenje za ratne zločine Višeg suda u Beogradu potvrdilo je početkom maja optužnicu za Štrpce, koju je prethodno u više navrata vraćao na dopunu istrage ili ispravku tužilaštvu.

Optužnica je podignuta protiv Gojka Lukića, Ljubiše Vasiljevića, Duška Vasiljevića, Jovana Lipovca i Dragane Ðekić zbog sumnje da su, kao saizvršioci, počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva u mjestima Štrpci, Prelovo i Mušići u Bosni i Hercegovini, 27. februara 1993. godine.

Oni su optuženi da su učestvovali u otmici i ubistvu 20 putnika iz voza koji je saobraćao na relaciji Beograd-Bar.

Prema optužnici, nakon što su zaustavili voz u stanici Štrpce, otete putnike odveli su u školu u Prelovu, gdje su ih opljačkali i tukli, a potom su ih odveli do napuštene kuće blizu obale Drine gdje su ih ubili hicima iz vatrenog oružja, a njihova tijela potom bacili u rijeku.

Kako je ranije saopštilo Tužilaštvo, oni se terete da su pod komandom Milana Lukića, u sastavu VRS, zajedno sa pripadnicima formacije “Osvetnici”, Višegradske brigade i drugim pripadnicima VRS i osuđenim Nebojšom Ranisavljevićem, nečovječno postupali, mučili i učestvovali u ubistavima civila nesrpske nacionalnosti.

Mina

Podignuta optužnica protiv Radomira Šušnjara, zvanog „Lalco“ zbog ratnog zločina u Višegradu

Radomir Šušnjar, zvan „Lalco“ _ 002

Tužilac Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH podigao je optužnicu protiv Radomira Šušnjara, zvanog „Lalco“, rođenog 1955. godine u mjestu Sase, općina Višegrad, državljanina Bosne i Hercegovine. Očekuje se izručenje optuženog iz Republike Francuske, prenosi Anadolu Agency (AA).

Optuženi se tereti da je za vrijeme rata i oružanog sukoba između Armije Republike Bosne i Hercegovine (AR BiH) i Vojske Republike Srpske (VRS) na području općine Višegrad, u mjesecu junu 1992. godine, postupao suprotno odredbama Ženevske konvencije o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata.

Prema navodima optužnice, optuženi se tereti da je lično i zajedno sa drugim pripadnicima paravojnih formacija i VRS, naoružanim automatskim oružjem, došao do kuće u ulici Pionirska u koju su prethodno dovedeni civili bošnjačke nacionalnosti iz sela Koritnik, gdje su zatočenicima prijetili da će ih ubiti ukoliko ne predaju novac i dragocjenosti, a optuženi Šušnjar je lično, uz prijetnje i vrijeđanje, vršio pretres civila kako bi se uvjerio da nemaju ništa sakriveno.

Optuženi se također tereti da je iste večeri naredio civilima da u koloni pređu u drugu kuću i uđu u prostoriju u prizemlju kuće, te lično u kuću ugurao posljednjeg civila u koloni, nakon čega su zaključali vrata.

U optužnici se navodi da je nakon toga u prostoriju ubačena zapaljiva eksplozivna naprava koja je izazvala požar, a zatim je optuženi ubacio ručnu bombu, dok su istovremeno iz automatskog oružja pucali po kući kako bi spriječili civile da pobjegnu.

U kući je bilo zatočeno 57 civila, među kojima žene, djeca i starci, koji su živi zapaljeni. Samo nekoliko osoba je uspjelo pobjeći i spasiti se, a posmrtni ostaci ubijenih do danas nisu pronađeni.

Ovaj događaj, poznat kao „živa lomača“ u kući u Pionirskoj ulici, procesuiran je i u predmetima u Haškom tribunalu, sa kojim je Tužilaštvo BiH ostvarilo značajnu saradnju.

Zbog svega navedenog, optuženi se tereti da je počinio krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, a u vezi sa članom 22. istog Zakona.

Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH.

Radomir Šušnjar, zvan „Lalco“ _ 003

[izlog knjige] HRABRE, DOSTOJANSTVENE I ELEGANTNE – Fotomonografija “Žene u opkoljenom Sarajevu” Hidajeta Delića

Žene u opkoljenom Sarajevu _ 002
Svi zainteresovani građani i građanke, knjigu “Žene opkoljenog Sarajeva“ mogu preuzeti besplatno u direkciji Internacionalnog teatarskog festivala MESS (Maršala Tita 54/1).
Fotomonografija “Žene u opkoljenom Sarajevu” s više od 60 ratnih fotosa autora Hidajeta Delića, predstavljena je u okviru 57. internacionalnog teatarskog fesivala MESS u Sarajevu.Ova knjiga žene opkoljenog Sarajeva prikazuje ne kao žrtve nego kao heroine. Pokazale su dostojanstvo, drskost i želju da prežive.
Publikacija ovih fotografija u formi monografije je pokušaj da se tematitizira uloga žene pod opsadom te bi trebala biti primjer, motivacija i inspiracija da se ta tema dublje istražuje i da joj se dodijeli mjesto i pažnja u našem društvu i vremenu u kojem živimo.

“U jednom trenutku, Delić mi je pokazao fotografiju za koju sam čuo, ali je nikada do tada nisam vidio. Potresna slika na kojoj nekolicina građana nosi ženu pogođenu hicem iz snajpera. Dramatična atmosfera s fotografije opisivala je historijski trenutak. Olga Sučić i Suada Diberović bile su prve žrtve otvorene agresije, početka napada i opsade grada. One su bile prve od 14.385 ljudi ubijenih u opsjednutom gradu”, naveo je direktor MESS-a Nihad Kreševljaković.
Fotomonografija sadrži više od 60 fotografija koje je Delić zabilježio u periodu opsade Sarajeva od 1992.-1995.godine. To je vrijeme kad je on započeo borbu protiv agresije suprotstavljajući se svojim fotoaparatom.

Žene u opkoljenom Sarajevu _ 003

Hidajet Delić, poznat po nadimku Degi, radio je svojevremeno u Tanjugu, a tokom i nakon rata u Sarajevu kao fotoreporter BH Pressa, kasnije Federalne novinske agencije (FENA). Bio je i dugogodišnji saradnik AP-a.

Nažalost nije dočekao kraj priprema za fotomonografiju. Preselio je 26. februara 2017. godine.

priredio:Kenan Sarač

[izlog knjige] DRUGI PIŠU O GENOCIDU U BOSNI:Luca Leone : Višegrad. L’odio, la morte, l’oblio

Luca Leone _ 002
Dok se pojedinci sprdaju, izruguju, pričaju viceve i gledaju kako da više povrijede žrtve…drugi pišu…Prijatelji Bosne…
Nella primavera del 1992, all’inizio del conflitto che sino alla fine del 1995 insanguinerà la Bosnia Erzegovina, Višegrad viene sottoposta a un intenso bombardamento da parte dell’esercito regolare jugoslavo. Ritiratesi le forze armate, millantando una situazione ormai sicura e sotto controllo, la cittadina della Bosnia orientale finisce sotto il controllo di un gruppo paramilitare guidato dai cugini Milan e Sredoje Lukic, che inaugurano un regime del terrore e dell’orrore. In pochi mesi la pulizia etnica ai danni dei musulmani-bosniaci – che costituivano il 63 per cento della popolazione locale – viene portata a termine con operazioni di rastrellamento, deportazioni, omicidi di massa e persino attraverso la combustione, in almeno due casi, di decine di civili all’interno di case private.
Circa tremila persone vengono uccise e fatte scomparire.
Lo stupro etnico ai danni di donne, bambini e uomini diviene pratica comune.
Il fiume Drina, mirabilmente cantato dal premio Nobel per la letteratura Ivo Andric, diviene la più grande fossa comune di quella guerra.
Questo reportage scritto sul campo racconta le vicende, raccoglie le testimonianze di tutte le parti e fa il punto sull’episodio che ha rappresentato la prova generale di ciò che sarebbe accaduto tra il 1992 e il 1995 a Srebrenica, Prijedor, Foca e in altri luoghi passati alla storia per la crudeltà degli eventi verificatisi.
“Venticinque anni di silenzi complici, di rimozione, di inganni e tradimenti. Di quel negazionismo spicciolo che si nutre di ‘letteratura’ cospirazionista e che, per mera affiliazione ideologica, ci spiega ogni tanto con un post tradotto o scritto pure male, che è tutto falso”. (Riccardo Noury)
“Luca Leone questa volta si supera in un libro inchiesta che sa di urla nel silenzio, di disperato tentativo di denuncia; mette in fila nomi e cognomi di chi è stato, di chi ha eseguito, di chi ha stuprato e ucciso, di chi ha deriso, ma anche di chi ha salvato a suo rischio e pericolo in quei giorni, mesi, anni tremendi di morte violenta autorizzata e sdoganata come pratica usuale”. (Silvio Ziliotto)
“Questo libro è importante perché offre una sponda, una voce e – perché no? – una speranza a tutte quelle persone in attesa di giustizia, di un riconoscimento del dolore patito, di pietà umana”. (Marco Travaglini)
“Le ferite che ci portiamo tutti addosso e dentro facilitano non poco il compito di chi vuole dividerci con la propaganda di parte. Viviamo, così, solo da un ciclo di guerra all’altro, mentre quelli sopra stanno bene e noi sotto, purtroppo, subiamo”. (Rato Rajak)

_ _ _ _ _ _

Luca Leone _ 001

Luca Leone, giornalista professionista, è nato il 20 agosto 1970 ad Albano Laziale (Roma).

Ha scritto o scrive, tra gli altri, per Liberazione, Avvenimenti, Internazionale, Modus Vivendi, Il Venerdì di Repubblica, Popoli e Missione, Medici Senza Frontiere, Galatea, Vita, Misna.

Ha scritto:
– Infanzia negata, Prospettiva edizioni, Roma, 2003;
– Il fantasma in Europa. La Bosnia del dopo Dayton tra decadenza e ipotesi di sviluppo, Il Segno dei Gabrielli, Verona, 2004;
– Anatomia di un fallimento. Centri di permanenza temporanea e assistenza (a cura di), Sinnos editore, Roma, 2004;
– Srebrenica. I giorni della vergogna, Infinito edizioni, Roma, 2005 (quattro edizioni, 2005-2011);
– Il prode Ildebrando e la bella Beotonta, Infinito edizioni, Roma, 2005;
– Sotto il Mattone. L'avventura di cercare casa, Infinito edizioni, 2007;
– Uomini e belve. Storie dai Sud del mondo, Infinito edizioni, 2008;
– 100 ottime ragioni per non amare Roma, Infinito edizioni, 2010;
– Enzo, Infinito edizioni, 2010;
– Bosnia Express, Infinito edizioni (tre edizioni), 2010;
– Saluti da Sarajevo, Infinito edizioni, 2011;
– Mister sei miliardi, Infinito edizioni, 2012;
– Fare Editoria, Infinito edizioni, 2013;
– Le avventure dell'Agente Zero Zero Meh, Infinito edizioni, 2013 (solo digitale);
– I bastardi di Sarajevo, Infinito edizioni, 2014;
– Srebrenica. La giustizia negata, Infinito edizioni, 2015 (con Riccardo Noury);
– Eden. Il paradiso può uccidere, Infinito edizioni, 2016;
– Vai Razzo, veloce e feroce (con Giuliano Razzoli, 2016).

Per contattarlo:
direzione.editoriale@infinitoedizioni.it

Luca Leone _ 008Luca Leone _ 009Luca Leone _ 040Luca Leone _ 039Luca Leone _ 029Luca Leone _ 019Luca Leone _ 003

priredio:Kenan Sarač

Žrtve rata u BiH i 22 godine od rata suočene s visokim nivoom stigmatizacije

Foča 2017 _ 077
Prošle su 22 godine od okončanja ratnih sukoba u Bosni i Hercegovini, ali žrtve seksualnog nasilja u ratnim sukobima još se suočavaju s visokim nivoom stigmatizacije u društvu, a postoji i pogrešan stav da je to problem prošlosti, dok se zapravo radi o pitanju sadašnjosti i budućnosti.
Istaknuto je to danas u Sarajevu na Konferenciji o ublažavanju stigmatizacije koju su organizirali Populacijski fond Ujedinjenih nacija (UNFPA) u saradnji s Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH, kada je predstavljen i Program ublažavanja stigmatizacije za BiH.
Ovaj pilot-projekt bit će implementiran u Goraždu, a kako je pojasnio aktivista Harun Čustović bit će to prilika da u maloj zajednici stigmatizirane osobe, koje su preživjele seksualne torture, dobiju podršku te će biti organizirane brojne aktivnosti koje će imati za cilj destigmatizaciju.
Ministrica za ljudska prava i izbjeglice BiH Semiha Borovac ocijenila je da je potrebno mnogo otvorenije i s više vještina prići rješavanju pitanja stigmatizacije preživjelih žrtava, jer smatra da svi snose dozu odgovornosti za to, budući da se na vrijeme nije pristupilo destigmatizaciji.
– Nažalost, dozvolili smo da se pitanje žrtava torture u BiH ispolitizira što je rezultat da i nakon 22 godine od rata još nemamo jedinstveno zakonodavstvo kada su u pitanju žrtve torture. To više nije pitanje ljudskih prava, nego se radi o ljudskosti i humanosti društva – stav je Borovac.
Najavila je i da se neće odustati od zakonskog reguliranja ove materije na državnom nivou da bi sve žrtve torture, među kojima su i tokom rata silovane žene, što je jedna od najbrojnijih kategorija žrtava, dobile jednaka prava zaštite u BiH.
Specijalna predstavnica generalnog sekretara UN-a za seksualno nasilje u konfliktu Pramila Patten pojasnila je da stigma i šteta koja nastaje kao njena posljedica ne nestaje, stoga neće izostati podrška za napore koji se u BiH čine da bi se ublažila stigmatizacija posebno kada je u pitanju ekonomsko osnaživanje žrtava torture.
– Razgovarala sam s djecom koja su rođena nakon silovanja u ratu u BiH, a jedna od njih, koja je danas djevojka, radi s drugom djecom. Žrtve iz BiH imaju brojne lekcije koje mogu podijeliti. Upoznala sam djecu iz drugih zemalja koja su rođena nakon silovanja njihovih majki što znači da je to univerzalni problem – dodala je Patten.
Predstavnica UNFPA u BiH Dorina Bologa mišljenja je da je predugo bilo lakše promovirati prava žrtava izvan zemlje nego unutar nje, a ovi preživjeli žive u sramoti, marginalizirani su i zanemareni, ali sada će oni biti primjer kako se boriti za uspostavljanje kontrole nad vlastitim životom i moći će to učiniti uz pomoć integriranog pristupa tom pitanju.
Ambasador Velike Britanije u BiH Edward Ferguson istaknuo je da se u toku izrada plana kojim se nastoji pomoći preživjelim žrtvama seksualnog nasilja da prevaziđu samokrivnju te da se radi s njima i njihovim porodicama, ali i zajednicama kako ih okolina više na bi osuđivala nego pružila potrebnu podršku.
– Ovo je problem sadašnjosti i budućnosti jer zbog stigmatizacije mnoge žrtve ne govore o tome nego pate u tišini i prenose traumu na porodice i zajednicu, što postaje skriveni problem društva. Stoga rješenje stigmatizacije i pružanje ekonomske moći žrtvama omogućava ozdravljenje društva – zaključio je Ferguson.
Program ublažavanja stigmatizacije za BiH izrađen je na osnovu Ankete o stigmatizaciji osoba koje su preživjele seksualno nasilje u sukobu u BiH te konsultacije s građanima koju je UNFPA provela 2015. godine.
Fena

Foča : SIPA uhapsila Milomira Davidovića Ličija, osumnjičenog za ratni zločin i silovanje

 

Foča 2017 _ 072

Milomir Davidović Liči, rođen 1955. godine u Foči, uhapšen je u svom rodnom mjestu zbog više krivičnih djela, nakon što su ga locirali policijski djelatnici SIPA-e. Uz ostalo je osumnjičen i za silovanje.
Akcija je izvedena u Foči po nalogu tužitelja iz Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva Bosne i Hercegovine.

Milomir Davidović Liči

Osumnjičen je da je kao pripadnik VRS, u ljeto 1992. godine, na području Foče, počinio ratni zločin, silovanje i seksualno zlostavljanje žrtava bošnjačke nacionalnosti sa područja Foče, te se sumnjiči da je počinio kazneno djelo zločina protiv čovječnosti.

“Nakon lišenja slobode, osumnjičeni će biti priveden postupajućem tužitelju koji će ispitati osumnjičenog i nakon toga donijeti odluku o daljim aktivnostima prema osumnjičenom, odnosno predlaganju mjere pritvora ili mjera zabrane u skladu sa zakonom”, saopćio je portparol Tužilaštva BiH Boris Grubešić.

Milomir Davidović Liči - kao igrač OK Maglić Foča
Milomir Davidović Liči – kao igrač OK Maglić Foča… Žalosno je, a i tužno je da je bio trener ženskog odbojkaškog kluba “Maglić” Foča…

Saopćeno je da Tužilaštvo BiH radi na većem broju istraga i predmeta, koji se odnose na ratne zločine silovanja i seksualnog zlostavljanja u ratu, u svim krajevima BiH.

 

Žarko – Žara Vuković: Presuda za silovanje u Foči 11. oktobra 2017

Foča 2017 _ 081

 

Sud BiH izreći će 11. oktobra presudu Žarku Vukoviću zvanom “Žara”, optuženom za ratni zločin počinjen silovanjem na području općine Foča 1992. godine.

Odbrana optuženog predložila je Sudskom vijeću da njihovog branjenika oslobodi, dok je Tužilaštvo BiH ranije zatražilo da bude osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora.

“Zločin je posljednja stvar koju bi Žarko Vuković počinio”, kazala je braniteljica Nada Mandić, istaknuvši da Tužilaštvo BiH nije dokazalo da je počinio djelo za koje je optužen.

Prema Mandić, ne može se sudska odluka zasnovati na iskazima svjedokinje S-1, koje je dala Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) 2013. i godinu kasnije Tužilaštvu BiH, jer nije unakrsno ispitana s obzirom da je preminula. Iskazi, prema braniteljici, su kontradiktorni i riječ je o “apsolutno unikatnom predmetu”.

Za još jednu svjedokinju, ona je navela da nije unakrsno ispitana jer ne može svjedočiti, zaključivši da su to ukupno dva svjedoka “rekla-kazala”.

“A-1 je bila stara žena godina majke mog branjenika. On je u tom period imao djevojku koja mu je kasnije postala supruga, što navode A-1 čini apsurdnim”, kazala je Mandić, dodavši da je A-1 imala 55 ili 60 godina.

Foča 2017 _ 071

Svako razumno prosuđivanje, kako je istakla Mandić, ukazuje na pitanje zašto optuženog nije odmah prijavila policiji ako je izvršilac takvog gnusnog djela.

Tužilaštvo BiH tereti Vukovića da je, kao pripadnik vojnih snaga Srpske Republike BiH, u periodu od maja do sredine augusta 1992. godine više puta silovao žensku osobu u njenoj kući na području Foče.

Iznoseći završnu riječ, Mandić je rekla da Tužilaštvo BiH nije izvodilo dokaze o postojanju širokog i sistematičnog napada na civilno stanovništvo iako je Vukoviću na teret stavljen zločin protiv čovječnosti.

Mandić je zatražila da se u ovom predmetu primijene odredbe preuzete iz zakona bivše Jugoslavije, istaknuvši da su blaže za počinioca.

Vuković se obratio Sudskom vijeću kazavši da nije počinio nikakvo krivično djelo.

Foča 2017 _ 085

Albina Sorguč
izvor:BIRN BiH/detektor.ba

oprema teksta:focanskidani

Žara - ratni zločinac

 

_ _ _ _ _

vidi još:

FOČA 1992. : Silovanja po kućama – silovanja po povratku s ratišta (Žarko Vuković, suđenje za ratni zločin počinjen u Foči – završen dokazni postupak Optužbe, 3.dio)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/22/foca-1992-silovanja-po-kucama-silovanja-po-povratku-s-ratista-zarko-vukovic-sudenje-za-ratni-zlocin-pocinjen-u-foci-zavrsen-dokazni-postupak-optuzbe-3-dio/

FOČA 1992. : Silovanja po kućama – silovanja po povratku s ratišta (Žarko Vuković, suđenje za ratni zločin počinjen u Foči, 2.dio)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/14/foca-1992-silovanja-po-kucama-silovanja-po-povratku-s-ratista-zarko-vukovic-sudenje-za-ratni-zlocin-pocinjen-u-foci-2-dio/

FOČA 1992. : Silovanja po kućama (Žarko Vuković, suđenje za ratni zločin počinjen u Foči)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/19/foca-1992-silovanja-po-kucama-zarko-vukovic-sudenje-za-ratni-zlocin-pocinjen-u-foci/

Žarku Vukoviću zvanom “Žara” presuda za silovanje u Foči 11. oktobra
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/10/zarku-vukovicu-zvanom-zara-presuda-za-silovanje-u-foci-11-oktobra/

Žarko – Žara Vuković: Presuda za silovanje u Foči 11. oktobra 2017
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/02/zarko-zara-vukovic-presuda-za-silovanje-u-foci-11-oktobra-2017/

 

POZIV ZA SVE ONE KOJI ZNAJU : Pomozite nam da pronađemo posmrtne ostake Samira Halilovića sa Livada u Foči i dostojanstveno ga sahranimo

traži se samir halilović sa livada kod foče _ 001

Samir Halilović sa Livada u Foči je bio ranjen i poslan u fočansku bolnicu i tu mu se gubi svakì trag…Samir je bio 1965. iĺi 1966. godište ,otac mu je Suljo…
Samirov otac Suljo umro je kada je počeo napad na Foču. Njegovi su htjeli da ga ukopaju i kad su prelazili na drugu stranù preko onog nesretnog mosta (Mosta Stradanja) gdje je zloglasni zatvor KP Dom, Samir je ranjen snajperskim metkom. Odveli su ga u bolnicu. I tu mu se gubi svaki trag.
Da lì ga je nèko vìdio iĺì znà njegovù sudbinù?

nesretni most stradanja

 

nekadašnja kasarna u prigradskom naselju Livade

 

livade foča

POZIV ZA SVE ONE KOJI ZNAJU : Pomozite nam da pronađemo posmrtne ostake Refika i Alije Rustem sa Broda na Drini kod Foče i dostojanstveno ih sahranimo

Brod na Drini kod Foče _ 001

Refik (Suljo) Rustem (1956.) i Alija (Suljo) Rustem (1967.) su ubijeni – nestali u fočanskom krugu pakla 1992. i do danas nisu pronađeni njihovi posmrtni ostaci. Zato upućujemo apel svima koji nešto znaju o njihovom stradanju i gdje im se nalaze kosti da nam kažu da ih možemo dostojanstveno sahraniti.

Brod na Drini kod Foče _ 002

RUSTEM(SULJA) REFIK-REPAK,1956
RUSTEM (SULJA) ALIJA-AKO,1967
Da lì ih je nèko vìdio i da li znà njihovù sudbinù?

ubijeni - nestali _ 001

FOČANSKA BOLNICA, APRIL – MAJ 1992. : Pomozite da saznamo sudbinu žene duge kose sa naočalama koja je ležala na Pedijatriji sa malim djetetom

FOČANSKA BOLNICA, APRIL – MAJ 1992. : Pomozite da saznamo sudbinu žene duge kose sa naočalama koja je ležala na Pedijatriji sa malim djetetom
Na Odjeljenju Pedijatrije u fočanskoj bolnici ležala je majka sa djetetom starosne dobi od 2 – 4 godine. Prema saznanjima majka tog djeteta je ubijena. Ubijena žena je imala dugu kosu i navodno je nosila naočale.
Ako neko zna nešto o njoj i djetetu neka se javi porukom.

FOČANSKA BOLNICA _ 001

O STANJU u fočanskoj bolnici na dan 11. aprila 1992. Dnevnik RTV Sarajevo:
Matić: Ima li nekog od naoružanih ljudi u samoj bolnici?
Dr. Tafro: Nema niko…naš stražar na kapiji… Imamo pet stotina bolesnika, puno djece sklonjene, oko dvijestotine, koja su došla iz grada da nađu sklonište tu u bolnici…
Matić: Da li ste od nekoga tražili pomoć? Neki nadležni organ?
Dr. Tafro: Nismo. Ne postoji više nikakva vlast…
(Dnevnik RTV Sarajevo od 11. aprila 1992. godine)

vidi više na:
25 godina od GENOCIDA u Foči : Dnevnik RTV Sarajevo od 11. aprila 1992. godine (War:Live On Air)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/28/25-godina-od-genocida-u-foci-dnevnik-rtv-sarajevo-od-11-aprila-1992-godine-warlive-on-air/

Sjećanja » Ismet Čaušević – Čaki (Foča, 1950. – Foča, 1992.), umjetnik (foto)

 

Čaki _ 001

Ako mogu ubiti tebe, tvoje slike neće moči, Čaki!(varijacija)

Ako mogu ubiti tebe
Tvoje slike neće moći
Ja Ismete! Čaki!
Rana zvijezdo duge noći!

Foča nijemo strijepi
Crni dani!
Odvedoše nam Ismeta (Čakija)
U zindan!

I njih deset
I njih stotinu
I njih hiljadu
U zindan odvedoše!

Još jedanput grad pogledaj rodni
Bistrim okom sve munare
I Aladžu
Odveli su na put bez povratka
Ćafiri!

Odveli su i njih deset
Odveli su i njih stotinu
Odveli su i njih hiljadu
Na put bez povratka

I za mezar im se ne zna!

Ako mogu ubiti tebe
Tvoje slike neće moći
Ja Ismete! Ja Čaki!
Rano neprebolna.
(varijacija)

Kenan Sarač

Čaki _ 012

_ _ _ _ _

Ismet Čaušević – Čaki (Foča, 1950. – Foča, 1992.)
akademski slikar i profesor likovne umjetnosti

Čaki _ 008

Poznato je koliko je Čaki volio Foču i Čakijevo fočoljublje:
„Rodio se, dobro progledao, prohod'o, odškolov'o se, zavolio i volim… sve u njoj volim.“

Ubili su ga zlikovci na svirep način, na pravdi Boga. Jer zvao se Ismet. Iako su ga zlikovci ubili, Ismet Čaušević je među Fočacima. On je ime među slikarima. Čakijeve slike su sa nama.

čaki _ 007čaki _ 006čaki _ 009

Clipboard01

priredio:Kenan Sarač
fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik

vidi još:
JA I DA HOĆU NE MOGU ZABORAVITI ZATVOR – KP Dom i grad FOČU
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/10/ja-i-da-hocu-ne-mogu-zaboraviti-zatvor-kp-dom-i-grad-focu/

Janja BEČ-NEUMANN: GENOCID NA BOŠNJACIMA NIKADA NIJE PRESTAO, PORICANJE JE NJEGOVA OSMA FAZA

Janja BEČ-NEUMANN - GENOCID NA BOŠNJACIMA NIKADA NIJE PRESTAO, PORICANJE JE NJEGOVA OSMA FAZA _ 006

Janja Beč – Neumann, članica je svjetske Asocijacije istraživača i profesora genocida, o fenomenu poricanja genocida kaže:

Poricanje je jedan od najsigurnijih preduslova da se genocid ponovi. Strategije poricanja su veoma slične, skoro iste; Jermenski genocid, Holokaust, Kambodža, Argentina, Gvatemala, Bosna i Hercegovina, Ruanda, Sudan. Zajedničko im je i to da su to pre svega državne strategije (top-down procesi) koje se ostvaruju na 12 sličnih načina. Konteksti, vreme dešavanja i društveni ugovori su različiti.
Broj žrtava i sumnje u verodostojnost statistika;
Moralna diskvalifikacija svedoka;
Tvrdnje da su smrti bile nenamerne, slučajne;
Isticanje “čudnih običaja žrtava”;
Racionalizacija ubijanja kao plemenskih konflikata;
Sile koje su se “otele kontroli”;
Plašenje diplomata tvrdnjom da ako se uhapse ubice da će biti ugrožen ili čak i neostvariv mir;
Pravdanje poricanja zbog ekonomskih interesa;
Žrtve imaju dobar tretman;
“Definicionalisti”;
Optuživanje žrtava;
Mir i pomirenje su važniji nego optuživanje ljudi za genocide.

Janja BEČ-NEUMANN - GENOCID NA BOŠNJACIMA NIKADA NIJE PRESTAO, PORICANJE JE NJEGOVA OSMA FAZA _ 004

„Ta igra, taj ples sa brojkama, to je jedan od oblika koji se koristi svuda u svetu.

Recimo u Darfuru – vlada u Sudanu kaže 5.000 žrtava, Crveni krst kaže 160.000, procene su preko milion. Ta igra smrti posle smrti je nešto što je fascinantno.

Drugi oblik – moralna diskvalifikacija svedoka – to sad imamo kod suđenja Karadžiću. Zatim tvrdnje da su smrti bile nenamerne, odnosno slučajne, da su rezultati gladi, migracije, bolesti, a nikako namernog bijanja.

Zatim isticanje ’čudnih’ običaja žrtva – oni su drugačiji, oni su ovo, ono. To smo sve mi gledali. Zatim racionalizacija ubijanja kao plemenskih konflikata, što nije tačno.

U Darfuru nije bilo, ja sad ne govorim o Bosni, ubijanja dok nije sudanska država opremila i finansirala janjawid red milicije. Onda se govori o silama nekim koje su se otele kontroli. I to je isto oblik poricanja. Zatim se neprestano plaše diplomati tvrdnjom da ako se uhapse ubice da će biti ugrožen mir.

Zatim pravdanje porcianja zbog ekonomskih interesa – ja na tome inistiram – u Sudanu danas Rusija snabdeva oružjem sudansku državu, a glavni finansijer sudanske vlade je Kina preko kupovine nafte.

Tvrdnja da su žrtve imale dobar tretman: ’Pa nije Omarska, Omarska je bila maltene hotel.’ Ili danas se kaže: ’Jasenovac maltene bio hotel.’

Zatim definicionalisti – to su ljudi u teoriji, posebno u pravnoj teoriji, diplomate, pravnici međunarodnog prava i neki novinari koji se za svaku reč bore da bude baš onako precizna, odnosno da se ne spomene ni G od reči genocid da bi se izbegla intervencija.

Zatim optuživanje žrtava od strane te države koja čini genocid tvrdeći da je to ustvari bio građanski rat, svi ubijaju u ratu, niko nije kriv itd.

I još jedan oblik poricanja koji je prisutan – svih tih 12 su prisutni u RS nažalost – mir i pomirenje su važniji nego optuživanje ljudi za genocid. To je ustvari pitanje pravdanja za amnestiranje genocidnih počinilaca, i ne samo njih nego i tih arhitekata genocida, a to nisu isti ljudi.“

Janja BEČ-NEUMANN - GENOCID NA BOŠNJACIMA NIKADA NIJE PRESTAO, PORICANJE JE NJEGOVA OSMA FAZA _ 002Janja BEČ-NEUMANN - GENOCID NA BOŠNJACIMA NIKADA NIJE PRESTAO, PORICANJE JE NJEGOVA OSMA FAZA _ 003Janja BEČ-NEUMANN - GENOCID NA BOŠNJACIMA NIKADA NIJE PRESTAO, PORICANJE JE NJEGOVA OSMA FAZA _ 005Janja BEČ-NEUMANN - GENOCID NA BOŠNJACIMA NIKADA NIJE PRESTAO, PORICANJE JE NJEGOVA OSMA FAZA _ 007Janja BEČ-NEUMANN - GENOCID NA BOŠNJACIMA NIKADA NIJE PRESTAO, PORICANJE JE NJEGOVA OSMA FAZA _ 008

 

Janja BEČ-NEUMANN - GENOCID NA BOŠNJACIMA NIKADA NIJE PRESTAO, PORICANJE JE NJEGOVA OSMA FAZA _ 001

Janja Beč Neumann je srbijanski sociolog, istraživač genocida, pisac i predavač. Diplomirala je tehnologiju na Beogradskom univerzitetu, a doktorirala sociologiju na Zagrebačkom univerzitetu i Univerzitetu Cambridge.

U svom naučnom radu fokusira se na istraživanje ratnih zločina i genocida počinjenih na teritoriji bivše Jugoslavije. Napisala je brojne akademske publikacije i teatarske predstave koje se tiču ovih tema. Beč Neumann je poznata kao rijetki glas razuma koji je u Srbiji pozivao na priznavanje da je tokom rata 1992 – 1995 počinjen genocid nad Bošnjacima. Članica je Međunarodnog udruženja istraživača i profesora genocida.

Prema njenoj knjizi sa ispovjestima silovanih Bošnjakinja, “Pucanje duše”, na daskama Kamernog teatra 55, postavljena je istoimena predstava u režiji Aleš Kurta.

2005 godine nominovana je za Nobelovu nagradu za mir.

Objavljene knjige
Zašto ratovi u Jugoslaviji? (Novi Sad & Beograd, 1993)
Pucanje duše (Beograd, 1997)
Sewing up the Blue (Kairo, 2002)
Genocide live (Granada, 2003)
Arhipelag Atlantida (Sarajevo, 2004)
Srebrenica – od poricanja do priznanja (2005)
Top 10 Bystaders in Srebrenica (2005)
Pomračenje u podne: Ratni zločini, genocid i sećanja (Sarajevo, 2007)
Talks with Richard Goldstone (Sarajevo, 2007)

izvor:internet

peiredio: Kenan Sarač
fotografije: flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik

FOČA : KADA ĆE BITI POSTAVLJEN SPOMENIK NEVINO STRADALIM BOŠNJACIMA 1941. – 1945. i 1992. – 1995.???

FOČA - kad će biti postavljen spomenik GENOCIDA nad bošnjacima 1941 - 1945 i 1992 - 1995 _ 004
U Foči nikada nije postavljeno nikakvo spomen obilježje, niti spomen ploča, niti SPOMENIK NEVINO STRADALIM BOŠNJACIMA 1941. – 1945. i 1992. – 1995.(!?)…
Teško je ukratko opisati strašni progon i teror koji su izvršili srpski zločinci nad Bošnjacima Foče 1941. – 1945. i 1992. – 1995. godine. Danas se o tome govori malo ili skoro nikako.
Spomen obilježje bi očuvalo od zaborava stradanje nedužnih civila i zvjersko iživljavanje nad njima.
FAKTI I ČINJENICE
FOČA 1941.-1945.:
Više od 8000 fočanskih muslimana je pobijeno u zimskom i ljetnom pokolju 1942 godine. Četnici su klali, spaljivali, silovali…Drina je bila krvava, krvava je bila i Ćehotina. Opljačkano je sve muslimansko. Opustošeno. Satrveno. Nekim porodicama sjeme se zatrlo. U muhadžirluk otišlo podosta fočanskog naroda.
NEKO SE VRATIO, neko nije…Opravdano se postavlja pitanje kako je funkcionirala FNRJ/SFRJ fabrika laži – da se nikad u Foči nije postavilo nikakvo znamenje, nikakva tabla na sjećanje na žrtve genocida u Foči 1941. – 1945. godine.
Pored takvih stravičnih prizora, razrušenih objekata, porušenih džamija, mesdžida, mekteba… Ubijanja svega što je muslimansko…
(prema knjizi GENOCID NAD MUSLIMANIMA 1941 – 1945 – Zbornik dokumenata i svjedočenja od Vladimira Dedijera i Antuna Miletića, u izdanju “Svjetlost” Sarajevo, 1990.)

FOČA 1992.-1995.:
Preko 3000 bošnjaka je pobijeno…

 

priredio:Kenan Sarač
fotografije: flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik

FOČA - kad će biti postavljen spomenik GENOCIDA nad bošnjacima 1941 - 1945 i 1992 - 1995 _ 002

FOČA : KADA ĆE BITI POSTAVLJEN SPOMENIK NEVINO STRADALIM BOŠNJACIMA 1941. - 1945. i 1992. - 1995.???
FOČA : KADA ĆE BITI POSTAVLJEN SPOMENIK NEVINO STRADALIM BOŠNJACIMA 1941. – 1945. i 1992. – 1995.???

 

25 - 6

Nikad Keno, nikad. Nije se ni Tito udostojio da javno kaze i osudi genocid na Bosnjacima 1941-45. u Foci. A svi znaju da je prvi zadatak Vrhovnog staba po dolasku u Focu u januaru 1942. bio da ocisti Cehotinu od ubijenih Bosnjaka koji su zaustavilo tok Cehotine kod gornjeg mosta. Tu ih je bilo na stotine zaledjenih i mogao si preci sa obale na obalu, hodajuci sa lesa na les. Stemali su ih sjekirama da ih odvoje jednog od drugoga. Gdje su sahranjeni, to nitko ne zna. A koliko ih je Drina odnijela, ni to se ne zna. Al se zato na Tjentistu odigravala igranka na partizanskim kostima, svakog 4. jula. I danas isto, igranke na Tjentistu.
Pravda je davno umrla, nije je nikad ni bilo u Bosni…
Avdo Pilav

 

Pročitajte i ovo:

FOČA 1941.-1945.:Protiv zaborava i tabua…(FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/04/20/foca-1941-1945-protiv-zaborava-i-tabua-foto/

STARI TEKSTOVI » ADIL ZULFIKARPAŠIĆ: PUT U FOČU 1942.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/29/stari-tekstovi-adil-zulfikarpasic-put-u-focu-1942/

GENOCID NAD MUSLIMANIMA FOČE 1941. – 1945. : Smrt do smrti…Priča Nataše Zimonjić-Čengić
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/04/genocid-nad-muslimanima-foce-1941-1945-smrt-do-smrtiprica-natase-zimonjic-cengic/

HISTORIJA FOČE : 75 GODINA OD PRVOG OSLOBOĐENJA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/historija-foce-75-godina-od-prvog-oslobodenja/
FOČA, 20. januara,1942.
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/foca-20-januara1942/
FOČANSKA OMLADINSKA ČETA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/06/focanska-omladinska-ceta/
FOČANSKI PROPISI
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/10/focanski-propisi/
IZ HISTORIJE FOČE : Partizanska olimpijada u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/06/09/iz-historije-foce-partizanska-olimpijada-u-foci/

O GENOCIDU NAD MUSLIMANIMA FOČE 1941. – 1945. iz pera Ševka Kadrića
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/05/o-genocidu-nad-muslimanima-foce-1941-1945-iz-pera-sevka-kadrica/

75 godina od GENOCIDA u Foči : Stravične priče iz 1942.godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/75-godina-od-genocida-u-foci-stravicne-price-iz-1942-godine/

FOČA - kad će biti postavljen spomenik GENOCIDA nad bošnjacima 1941 - 1945 i 1992 - 1995 _ 003

_ _ _ _ _

Pročitajte i ovo:

25 godina od GENOCIDA u Foči : Spisak ubijenih i nestalih FOČAKA objavljen u BiH EKSKLUZIVu početkom 1993. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/11/25-godina-od-genocida-u-foci-spisak-ubijenih-i-nestalih-focaka-objavljen-u-bih-ekskluzivu-pocetkom-1993-godine/

25 godina od GENOCIDA u Foči : Na površinskom kopu rudnika u Miljevini pronađena je masovna grobnica veličine nekoliko fudbalskih stadiona
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/12/25-godina-od-genocida-u-foci-na-povrsinskom-kopu-rudnika-u-miljevini-pronadena-je-masovna-grobnica-velicine-nekoliko-fudbalskih-stadiona/

25 godina od GENOCIDA u Foči : Na području općine Foča do sada je ekshumirano između 750 i 800 osoba, od ukupno 1.600 nestalih
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/12/25-godina-od-genocida-u-foci-na-podrucju-opcine-foca-do-sada-je-ekshumirano-izmedu-750-i-800-osoba-od-ukupno-1-600-nestalih/

Foča, 25 godina nakon genocida : JOŠ JEDNOM O NESTALIM – UBIJENIM FOČACIMA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/11/foca-25-godina-nakon-genocida-jos-jednom-o-nestalim-ubijenim-focacima/

25 godina od GENOCIDA u Foči : SVIM FOČACIMA KOJI SU UBIJENI I KOJI NESTADOŠE TOKOM AGRESIJE NA BiH 1992. – 1995.
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/21/25-godina-od-genocida-u-foci-svim-focacima-koji-su-ubijeni-i-koji-nestadose-tokom-agresije-na-bih-1992-1995/?frame-nonce=f95a39cb8b

Žrtve Fočanskog GENOCIDA : TRAŽI SE Smail Đozo
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/25/zrtve-focanskog-genocida-trazi-se-smail-dozo/

POZIV ZA SVE ONE KOJI ZNAJU ZA MASOVNE GROBNICE U FOČI I OKOLINI : Pomozite nam da ih pronađemo!
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/23/poziv-za-sve-one-koji-znaju-za-masovne-grobnice-u-foci-i-okolini-pomozite-nam-da-ih-pronademo/?frame-nonce=f95a39cb8b

Neću da zaboravim! : Foča 1992. – 1995. (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/13/necu-da-zaboravim-foca-1992-1995-foto/?frame-nonce=f95a39cb8b

25 godina od GENOCIDA u Foči : Tužna priča iz sela Bjeliš iz 1992.godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/22/25-godina-od-genocida-u-foci-tuzna-prica-iz-sela-bjelis-iz-1992-godine/?frame-nonce=f95a39cb8b

DO SADA U BIH PRONAĐENO I IDENTIFICIRANO VIŠE OD 22.500 NESTALIH OSOBA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/05/do-sada-u-bih-pronadeno-i-identificirano-vise-od-22-500-nestalih-osoba/?frame-nonce=f95a39cb8b

25 godina od GENOCIDA u Foči : Na području općine Foča do sada je ekshumirano između 750 i 800 osoba, od ukupno 1.600 nestalih
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/12/25-godina-od-genocida-u-foci-na-podrucju-opcine-foca-do-sada-je-ekshumirano-izmedu-750-i-800-osoba-od-ukupno-1-600-nestalih/

FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA 1992. – 1995.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/11/focanska-je-tuga-pregolema-1992-1995/

FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA 1992. – 1995. (2)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/11/focanska-je-tuga-pregolema-1992-1995-2/

FOČA 1992. – 1995. : Fočanska je tuga pregolema (3)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/13/foca-1992-1995-focanska-je-tuga-pregolema-3/

FOČA 1992. : SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE ŽENA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-seksualno-zlostavljanje-zena/

FOČA : KO NIJE BIO U KPD-U IZA REŠETAKA…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/12/22/foca-ko-nije-bio-u-kpd-u-iza-resetaka/

Za mene je KPD Foča bio logor i bio sam siguran da iz njega nikad neću izaći
https://focanskidani.wordpress.com/2016/12/22/za-mene-je-kpd-foca-bio-logor-i-bio-sam-siguran-da-iz-njega-nikad-necu-izaci/

Svjedok o zlostavljanju i ubijanju Muslimana u KPD Foča
https://focanskidani.wordpress.com/2016/12/22/svjedok-o-zlostavljanju-i-ubijanju-muslimana-u-kpd-foca/

JAMA PILJAK KOD FOČE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/12/22/jama-piljak-kod-foce/

Tužne fočanske priče : Suad (Mustafe) Dervišević
https://focanskidani.wordpress.com/2016/12/22/tuzne-focanske-price-suad-mustafe-dervisevic/

FOČA 1992.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/12/22/foca-1992/

U Srbiji uhapšen Nikola Brčić zbog zločina u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/12/26/u-srbiji-uhapsen-nikola-brcic-zbog-zlocina-u-foci/

FOČA 1992. : SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE MUŠKARACA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-seksualno-zlostavljanje-muskaraca/

FOČA 1992. : SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE ŽENA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-seksualno-zlostavljanje-zena/

FOČA 1992. : SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE (DJECE) MALOLJETNICA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-seksualno-zlostavljanje-djece-maloljetnica/

FOČA 1992. : UBIJANJE HLADNIM ORUŽJEM
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-ubijanje-hladnim-oruzjem/

FOČA 1992. : SEKSUALNO ZLOSTAVLJANE PRED RODITELJIMA, DJECOM I ČLANOVIMA OBITELJI
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-seksualno-zlostavljane-pred-roditeljima-djecom-i-clanovima-obitelji/

FOČA 1992. : GNJEČENJE POVRIJEĐENIH LICA GRAĐEVINSKIM MAŠINAMA (MINOLOVAC)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-gnjecenje-povrijedenih-lica-gradevinskim-masinama/

FOČA 1992. : TJERANJE LOGORAŠA DA PASU TRAVU
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/21/foca-1992-tjeranje-logorasa-da-pasu-travu/

FOČA 1992 : PRISILJAVANJE LOGORAŠA DA JEDU IZMET
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/21/foca-1992-prisiljavanje-logorasa-da-jedu-izmet/

FOČA 1992. : GAŠENJE CIGARETA NA LOGORAŠIMA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/21/foca-1992-gasenje-cigareta-na-logorasima/

FOČA - kad će biti postavljen spomenik GENOCIDA nad bošnjacima 1941 - 1945 i 1992 - 1995 _ 001

Bosnian Serbs convicted of rape
BBC News, Thursday, 22 February, 2001,
http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/1184313.stm

FOČA - kad će biti postavljen spomenik GENOCIDA nad bošnjacima 1941 - 1945 i 1992 - 1995 _ 005

 

 

 

 

25 godina od noći kada je gorio simbol Sarajeva

U noći sa 25. na 26. august 1992. godine zapaljena je Vijećnica,a u požaru je nestao Katalog Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine, oko 80 posto knjižnog fondai dokumenata koji svjedoče o historiji BiH.

25 godina od noći kada je gorio simbol Sarajeva

U noći 25. na 26. avgust 1992. godine, snage Vojske Republike Srpske su zapalile jedan od simbola grada Sarajeva i Bosne i Hercegovine, Gradsku vijećnicu. U vatrenoj stihiji je nestao Katalog nacionalne i Univerzitetske biblioteke BiH, oko 80% bibliotekarskog fonda i dokumenata koji svjedoče o historiji BiH. Nakon granatiranja izbio je i požar koji je gotovo u potpunosti uništio unutrašnjost vijećnice. Barbarskim činom nepovratno je nestalo preko 1,5 milion knjiga i dokumenata, što predstavlja 3. najgori barbarski čin u historiji čovječanstva, odmah nakon nacističkoj uništenja biblioteka u Poljskoj u periodu Drugog svjetskog rata i nacističkog paljenja knjiga u njemačkim bibliotekama.

priredio:Kenan Sarač

Đikan Aleksandar Knjeginić pred američkim sudom priznao da je bračnom paru iz Bosne odrubio glave

Aleksandar Knjeginić, đikan - bosanski Srbin s američkim državljanstvom

Aleksandar Knjeginić, bosanski Srbin s američkim državljanstvom, mogao bi biti osuđen na 10 godina robije i gubitkom dokumenata SAD, jer je lagao o svojoj ratnoj prošlosti. Kako javljaju agencije, Knjeginjić je prilikom useljenja u SAD i dobijanja državljanstva, sakrio da je u Bosni i Hercegovini optužen za ubistvo bračnog para koji su bili Bošnjaci.
Nakon što je optužen, on je tokom izjašnjenja o krivici pred sudom priznao da je bračnom paru iz Bosne odrubio glave. Agencije najavljuju da će mu presuda biti izrečena 14. novembra.
agencije

Foča 1992. : 25 godina od zločina nad Bošnjacima sela Vikoč

25 godina od zločina nad Bošnjacima sela Vikoč

DA SE NE ZABORAVI…Dana 08.08.2017 navršilo se 25 godina od zločina nad Bošnjacima Vikoča od strane komšija srba, tzv JNA i paravojnih četničkih jedinica. I to samo što su bili drugačiji od njih. Pamti bošnjo, ne zaboravi šta si doživio. Tog zlokobnog dana za naš kraj preseliše IDRIZ (ZAHIRA) AHMIĆ,MIRALEM (ĆAMILA) AHMIĆ,IBRAHIM HRUSTAN,RASIM (ŠABANA) HRUSTAN,MOCO (JUSUFA) OMER,AVDOVIĆ (FADILA) ADIL,ŠANDAL (OMERA) ZAHIR,SELMAN KURT,BEGA DURAKOVIĆ,ŠAĆIR KOLENDA.HANKIJA KOLENDA, A kao nestali su još HASAN – DEDA DURAKOVIĆ,HASO MEHMEDSPAHIĆ,ESO ČAUŠEVIĆ,MEJRA BABIĆ,HAMDO HODZIĆ,HASNIJA HODZIĆ…(Dž.Š.)

1                                        zahir sandal   105

MIRALEM AHMIC   - žrtva genocida u Foči 1992.

Hasan Duraković  - žrtva genocida u Foči 1992.

Koliko košta informacija o masovnim grobnicama?

Koliko košta informacija o masovnim grobnicama _ 002

U Bosni i Hercegovini i danas se traga za blizu sedam hiljada osoba nestalih tokom rata. Više od 20 hiljada nađeno je u masovnim grobnicama i identificirano. Ipak, u posljednje vrijeme sve teže se dolazi do informacija o masovnim grobnicama. Mnogi, koji tvrde da znaju gdje se nalaze, za te informacije traže novac.

Koliko košta informacija o masovnim grobnicama _ 003Koliko košta informacija o masovnim grobnicama _ 004

 

VIDEO:
Koliko košta informacija o masovnim grobnicama?

izvor:Al Jazeera Balkans
fotografije:screenshot

Moj otac – ratni zločinac: Pokucao sam mu na vrata u Foči, u njemu nema ništa ljudsko

alen muhic _ 007

Alen je otišao u džamiju na molitvu, a onda se sa hodžom zaputio u Foču, gdje danas živi njegov otac. “Pokucali smo na njegova vrata. Pitao sam ga jesi li ti Radmilo? Rekao je da jeste. Ja sam mu se predstavio. Rekao mi je da zna ko sam i da je preko interneta pročitao moju priču. Razgovarali smo. Poricao je da je moj biološki otac i da poznaje moju majku. Uvidio sam da u njemu nema ništa čovječno.”

alen muhic _ 008

Njemački mediji osvrću se na priču Alena Muhića. Njegov otac bosanski Srbin silovao je njegovu majku muslimanku. Ona je Alena dala na usvajanje. O silovanjima u BiH se ne govori, kaže ovaj mladić.

Alenu Muhiću su 24 godine i živi u Goraždu, 100 km jugoistočno od Sarajeva. Radi kao bolničar u kantonalnoj bolnici. On je dijete rata u BiH: Njegov otac – bosanski Srbin silovao je njegovu majku – bosansku muslimanku u jednom logoru. Devet mjeseci kasnije Alen je došao na svijet u istoj bolnici u kojoj danas radi. Usvojili su ga kućepazitelj bolnice i njegova žena, piše DW.

“Bilo mi je 6 ili 7 godina kada sam u školi saznao šta se desilo. Znao sam da sam usvojen mada nisam tačno ukapirao šta to znači. Moji roditelji su se trudili da se ne osjećam kao usvojeno dijete. A onda su snimili film o meni. Pogledao sam ga 15 puta zaredom. I onda je provalilo iz mene. Počeo sam postavljati pitanja. Shvatio sam da to nije samo teret koji ja nosim već i teret cijelog bosanskog društva.”

Alenova majka je nakon njegovog rođenja uspjela napustiti BiH i pobjeći u SAD. Udala se i dobila dvoje djece. Alen ju je sreo prvi put kada mu je bilo 22 godine. “Kada sam je vidio, skoro sam doživio nervni slom. Oboje smo plakali. Pričali smo o tome šta se desilo u ratu i saznao sam da je čovjek, koji ju je silovao, ubio njenog oca.”

Tog čovjeka je Alen isto tako upoznao – svog oca, ratnog zločinca. Bila je to spontana odluka. Alen je otišao u džamiju na molitvu, a onda se sa hodžom zaputio u Foču, gdje danas živi njegov otac. “Pokucali smo na njegova vrata. Pitao sam ga jesi li ti Radmilo? Rekao je da jeste. Ja sam mu se predstavio. Rekao mi je da zna ko sam i da je preko interneta pročitao moju priču. Razgovarali smo. Poricao je da je moj biološki otac i da poznaje moju majku. Uvidio sam da u njemu nema ništa čovječno”.

alen muhic _ 004

Istina se krije

I pored te spoznaje, Alen je odmah uočio sličnost koju ima s tim čovjekom: imamo istu figuru. Radmilo je doduše osuđen za nedjela koja je počinio, ali nije morao u zatvor. Cijelo Goražde zna za Alenovu sudbinu. On tvrdi da ima 1.000 djece sa njegovom sudbinom u Bosni ali da niko o tome ne govori.

“Istina se sakriva. Meni to pada teško, jer znam da bi sve bilo drugačije kada bi se o tome otvoreno pričalo. Ali jedva da se govori o ratu i silovanjima. Sve se to stavlja pod tepih”.

Ovaj mladić priča smireno i bez bijesa.

Alen Muhić je pronašao svoju sreću. To je njegova supruga Dženana, koju je upoznao u bolnici kada je bila na praksi na hirurškom odjelu. Alenov sin je napunio godinu dana. Njegova supruga kaže kako je Alen uvijek pozitivan i kako zrači pozitivnom energijom tako da se njegova patnja ne primjećuje”, piše na internet stranici njemačkog radija Deutschlandfunk iz Kelna.

_ _ _ _ _

alen muhic _ 001

Bosnien-Krieg vor 25 Jahren
Mein Vater, der Kriegsverbrecher
Alen Muhic ist 24 Jahre alt und ein Kind des Bosnien-Krieges. Sein Vater ist bosnischer Serbe und hat in einem Lager Alens Mutter, eine Muslimin, vergewaltigt. Sie gab Alen zur Adoption frei, erst vor zwei Jahren lernte er sie kennen – und auch seinen Vater. Über die Vergewaltigungen im Krieg werde in Bosnien kaum gesprochen, sagt der junge Mann.

alen muhic _ 002
Alen Muhic ist 24 Jahre alt und lebt in Goraschde, 100 Kilometer südöstlich der Hauptstadt Sarajevo. Er ist Krankenpfleger im Kantonalkrankenhaus, ein blaues Gebäude am östlichen Ufer des Flusses Drina. Alen Muhic ist ein Kind des Bosnien-Krieges. Sein Vater ist bosnischer Serbe und hat in einem Lager seine Mutter, eine Muslimin, vergewaltigt. Neun Monate später kam Alen auf die Welt – in dem Krankenhaus, wo er jetzt arbeitet. Das Hausmeister-Ehepaar nahm ihn auf.
“Ich war sechs, sieben Jahre alt, als ich in der Schule mitbekommen habe, was da geschehen ist. Ich wusste, dass ich adoptiert worden war, aber richtig kapiert hatte ich das nicht. Meine Adoptiveltern haben sich immer bemüht, dass ich mich nicht als Adoptionskind fühle. Dann wurde ein Film über mich gedreht, den habe ich 15 Mal hintereinander angeschaut und dann habe ich Fragen gestellt. Das ist nicht nur meine persönliche Last, sondern die Last der ganzen bosnischen Gesellschaft.”
Treffen mit dem Vater
Seine leibliche Mutter ist nach der Geburt in die USA geflohen, sie hat geheiratet und zwei weitere Kinder bekommen. Mit 22 Jahren hat Alen sie zum ersten Mal getroffen:
“Als ich sie gesehen habe, bin ich völlig zusammengebrochen. Wir mussten beide weinen, wir haben uns über die Ereignisse im Krieg unterhalten und ich habe erfahren, dass der Mann, der sie vergewaltigt hat, auch ihren Vater getötet hat.”

Und diesen Mann hat Alen schließlich ebenfalls getroffen, seinen Vater, den Kriegsverbrecher. Ein spontaner Entschluss: Alen hatte in einem Dorf bei Goraschde die Moschee besucht zum Freitagsgebet, dann fuhr er mit dem Imam in die serbische Nachbarstadt Foca, wo sein Vater wohnt.
“Wir sind an seine Tür gekommen. Er hat aufgemacht und sagte: Bitte? Ich fragte: Bist du Radmilo? Er sagte: Ja. Dann habe ich mich vorgestellt. Er sagte, ich weiß, wer du bist. Ich habe über deine Geschichte im Internet gelesen. Wir haben uns unterhalten. Er hat abgestritten, mein biologischer Vater zu sein und meine Mutter zu kennen. Und ich habe gesehen, dass in ihm nichts von einem Menschen ist.”

alen muhic _ 005
Die Wahrheit wird verborgen
Und gleichzeitig sieht er Ähnlichkeiten mit diesem Menschen: Wir haben die gleiche Statur, sagt er. Der Mann wurde für seine Taten verurteilt, ins Gefängnis musste er nicht. Ganz Goraschde kennt Alen Muhics Schicksal, und er selbst sagt, dass es 1.000 Kinder gibt wie ihn in Bosnien. Aber niemand redet darüber:
“Die Wahrheit wird verborgen. Mir fällt das schwer, denn ich weiß, die Lage würde anders aussehen, wenn man darüber sprechen würde. Aber man spricht kaum über den Krieg und die Vergewaltigungen. Das wird unter den Teppich gekehrt.”
Aber der junge Mann redet ruhig und ohne Zorn.
Das Glück gefunden
Er hat sein Glück gefunden: seine Frau Dschenana, die er bei der Arbeit im Krankenhaus kennengelernt hat, als sie ein Praktikum in der Chirurgie machte. Ihr Sohn Rejjan wird jetzt ein Jahr alt.
“Ich habe ihm viel Unterstützung gegeben. Alen ist immer positiv. Er strahlt eine positive Energie aus, man merkt ihm dieses Leid nicht an.”
Alen:
“Mit meiner Familie ist es leichter. Dann widmet man dem anderen nicht so viel Aufmerksamkeit. Man konzentriert sich einfach auf die Familie und auf die Erziehung und mir ist das alles unwichtig geworden. Das war vor zwei, drei Jahren noch völlig anders.”

Die drei haben sich in einer kleinen, hellen Wohnung eingerichtet direkt am Fluss. Aus dem Wohnzimmerfenster sieht man das blaue Krankenhaus gegenüber am anderen Ufer.
(Deutschlandfunk Köln)

alen muhic _ 009

_ _ _ _ _

Alen Muhić, dijete silovane Fočanke: Bilo je teško prihvatiti takvu istinu!
https://focanskidani.wordpress.com/2017/06/05/alen-muhic-dijete-silovane-focanke-bilo-je-tesko-prihvatiti-takvu-istinu/

 

 

Drina je najveći mezarluk koji teče na zemaljskoj kugli

Drina je najveći mezarluk koji teče na zemaljskoj kugli, jer su tu rijeku tri puta u prošlom stoljeću srpske snage punile leševima ubijenih Bošnjaka. U njenim virovima i muljevitom koritu još se nalazi više hiljada kostura ubijenih bošnjačkih žena, djece i staraca. Samo s malog dijela njenog toka, s dna jezera Perućac, prošlog ljeta je izvađeno nekoliko stotina tih kostura. Mostovi u Višegradu, Foči i Goraždu su mjesta najvećih četničkih zločina. (prof. dr. Šemso Tucaković)

 

Drina je najveći mezarluk koji teče na zemaljskoj kugli

priredio:Kenan Sarač

fotografija:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik

 

Čudan je Prijedor grad.

Čudan je Prijedor grad.
Neko vam pobije sve članove porodice, većinom ne odgovara za zločine, živi pored vas i svaki put vam svojom pojavom utjeruje strah u kosti. E, ali nije to sve. Vi hoćete da nađete kosti najmilijih, da ih ukopate kako već čovjeku i Bogu dolikuje. Ali, ne! U morbidnoj i perverznoj igri “skrivača leševa”, ubice, saučesnici i svjedoci traže od vas dopunu telefonskog računa, kako bi došli do informacije o mrtvim. Dopunite im račun. Jer, šta drugo da radite? Prevare vas. Onda od vas traže 500 maraka za neku informaciju o nastradalim. Prevare vas opet! Onda naprave milionski biznis od čitave igre “skrivača leševa” i vi učestvujete u njoj. Jer, šta ćete, samo bi svoje mrtve da nađete i upokojite. Tražili su onomad ‘92 tih 500 maraka da vam ne ubiju rođaka. Slagali su i ubili ga. Traže vam sad 500 maraka, e da bi kosti ubijenog pokazali. Opet lažu.
E, tako žive Bošnjaci danas u Prijedoru dok im komšiluk drugi put ćutnjom i prevarom ubija mrtvu rodbinu.
Čudan je Prijedor grad.
Dragan Bursać

FOČA 1992. : BOLNO PODSJEĆANJE NA GENOCID

FOČA 1992. : BOLNO PODSJEĆANJE NA GENOCID

Izbjeglice 1993.

11. travnja, grupa pod vodstvom Murata Šabanovića zauzima hidroelektranu u Višegradu i prijeti dizanjem brane u zrak ako JNA ne prestane s napadima na Višegrad i ne dopusti evakuaciju stanovništva iz grada. Ratni recept, isproban na Bijeljini, ponovit će se u cijeloj istočnoj Bosni, a najpoznatiji od prvih masakara će postati onaj u Foči, koja je osvojena 17. travnja. Srpske paravojne snage, koje dolaze iz Crne Gore, pobile su gotovo tisuću više ljudi nego njihovi prethodnici iz Drugog svjetskog rata, koji su 1941. zaklali oko 2.000 Muslimana i silovali tamošnje žene.[28] Moderni četnici će u Fočanskom genocidu,[29] ubiti 2.704 ne-Srba [30] a Muslimanke, stare 15 ili više godina će biti zatvorene u logore za silovanje kako bi rađale srpsku djecu.[31][32]

FOČA 1992. BOLNO PODSJEĆANJE NA GENOCID _ 6347
[28] Partisans: War in the Balkans 1941 – 1945
[29] Prosecutor v. Radislav Krstic – Trial Chamber I – Judgment – IT-98-33 (2001) ICTY8 (2 August 2001), The ICTY, paragraph 589. citing Bavarian Appeals Court, Novislav Djajic case, 23 May 1997, 3 St 20/96, section VI, p. 24 of the English translation.
[30] IDC: Podrinje victim statistics.
[31] ICTY: The attack against the civilian population and related requirements.
[32] The Society for Threatened Peoples (GfbV): Documentation about war crimes – Tilman Zülch.

FOČA 1992. BOLNO PODSJEĆANJE NA GENOCID _ 0761
Nakon što su sela i gradovi u istočnoj Bosni bila pod kotrolom srpskih snaga, poput vojske, policije, paravojnih formacija, a ponekad i samih srpskih seljaka, primjenjivan je uvijek isti obrazac: muslimanske kuće su sustavno pretresane, pljačkane i spaljivane, a građani su uhićivani ili okupljani na jednom mjestu, a ponekad tijekom samog procesa, premlaćivani ili ubijani. Muškarci i žene su odvajani, a većina ih je pritvorena ili izmasakrirana u logorima. Žene su odvođene na razna mjesta zatočenja, gdje su živjele u nepodnošljivim higijenskim uvjetima, a tu su zlostavljane na mnoge načine, dok ih je većina sustavno silovana. Srpski vojnici ili policajci su dolazili u zatočeničke logore, odabirali jednu ili više žena, izvodili ih i silovali.
Kada se govori o ratnom zločincu i silovatelju Radomiru Kovaču koji je žene za silovanje zaključavao u svojem stanu i ostavljao ih bez hrane da skapavaju od gladi, moramo se sjetiti i njegovog rođaka koji je tim ženama dostavljao hranu preko prozora i kasnije na suđenju svjedočio o zločinima svog rođaka [124] ili se trebamo sjetiti slučaja Almire S. za čiju je slobodu njen srpski susjed platio 5,600 njemačkih maraka u doba kada je mjesečna plaća bila ispod 50 maraka [125]
[124] FINDINGS OF THE TRIAL CHAMBER, točka 752
[125] Žene žrtve silovanja pod udarom zakona

Foča - Sastavci _ 004

Po mjestima smrti najviše žrtava je bilo u dolini rijeke Drine gdje je bilo ubijeno ili poginulo 28 666 ljudi ili 30% od svih žrtava rata dok se na drugom mjestu nalazi Sarajevo s 14 656 žrtava.[2] Prije rata na području današnje Republike Srpske je živjelo više od 500 tisuća Nesrba, a nakon rata ih je ostalo samo 20 tisuća.[165]
[165] The Unindicted: Reaping the Rewards of “Ethnic Cleansing” in Prijedor, HRW – 1. siječnja 1997.
Današnju nacionalnu sliku na području Republike Srpske nam daruje grad Foča poznat po genocidu nad bošnjacima 1992. godine [174]. Prije rat u gradu je živjelo 22,500 Bošnjaka, a sada ih ima samo 4,000 [175].
[174] Prosecutor v. Radislav Krstic – Trial Chamber I – Judgment – IT-98-33 [2001 ICTY 8 (2 August 2001)]
[175] World Agenda: US hopes for Bosnia rest on town mayor's shoulders, Timesonline 28.05.2009.

Foča - Sastavci _ 008
Sveukupno po službenim podacima od 2,2 milijuna ratnih izbjeglica [172] smatra se da ih se 1,026,692 vratilo u Bosnu i Hercegovinu, a njih 467,297 ih se vratilo u entitet gdje su manjina i to njih 274,965 se vratilo u Federaciju Bosnu i Hercegovinu, 170,237 u Republiku Srpsku i 22,095 u Distrikt Brčko. [173].
[172] BiH politicians squabble over census details
[173] UNHCR statistical Summary as of 31. December 2008.

priredio:Kenan Sarač

fotografije: flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik

GENOCID U GACKU

RASELJAVANJE I DEPORTACIJA BOŠNJAKA OD 1992. DO 1995. GODINE KAO ELEMENAT GENOCIDA
Nasilno raseljavanje i deportacija Bošnjaka potvrđeni su na suđenjima u Hagu

Genocid u Gacku 1 _ 001

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju donio je pod brojem IT-00-39-I izmijenjenu i dopunjenu optužnicu protiv Momčila Krajišnika, bivšeg predsjednika Skupštine Bosne i Hercegovine i jednog od čelnika Srpske demokratske stranke iz tog vremena, te jednog od najbližih saradnika ratnog zločinca Radovana Karadžića, kao i protiv drugih prijeratnih, ratnih i poslijeratnih političkih i vojnih vođa bosanskih Srba, odgovornih za planiranje, organizranje, realizaciju i rukovođenje u realizaciji planova i programa rukovodstva SDS-a i ratnog srpskog rukovodstva u okupiranom dijelu Bosne i Hercegovine za okupaciju bosanskih gradova, ubijanju, mučenja u logorima, silovanja i raseljavanja nesrpskog stanovništva. Prema ovom dokumentu koji je potpisala glavna tužiteljica Carla Del Ponte, Momčilo Krajišnik tereti se za genocid, zločine protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja rata i teške povrede ženevskih konvencija. Tako se u ovoj optužnici navodi, između ostalog, slijedeće: “Između prvog jula 1991. i 30. decembra 1992. Momčilo Krajišnik je, djelujući sam ili u saradnji s Radovanom Karadžićem i drugima, učestvovao u krivičnim djelima kako bi se osigurala kontrola nad onim područjima Bosne i Hercegovine koja su proglašena dijelovima ‘Srpske republike Bosne i Hercegovine’. Ta područja uključuju općine: Banja Luka, Bijeljina, Bileća, Bosanska Krupa, Bosanski Novi, Bosanski Petrovac, Bosanski Šamac, Bratunac, Brčko, Čajniče, Čelinac, Doboj, Donji Vakuf, Foča, Gacko, Hadžići, Ilidža, Ilijaš, Jajce, Ključ, Kalinovik, Kotor-Varoš, Nevesinje, Novi Grad, Novo Sarajevo, Pale, Prijedor, Prnjavor, Rogatica, Rudo, Sanski Most, Šekovići, Šipovo, Sokolac, Teslić, Trnovo, Višegrad, Vlasenica, Vogošća, Zavidovići i Zvornik. Da bi postiglo taj cilj, vođstvo bosanskih Srba, uključujući Krajišnika i Karadžića, potaklo je i sprovelo stvaranje nemogućih uvjeta za život, uključujući taktiku progona i terora čiji je efekat trebao biti da podstakne nesrbe na odlazak iz tih područja, deportaciju onih koji nisu bili voljni otići i likvidaciju drugih. Takav način ponašanja je do 31. decembra 1992. imao za rezultat smrt ili prisilni odlazak značajnog dijela bosanskih muslimana, bosanskih Hrvata i drugih nesrpskih grupa iz tih općina. Počevši od kraja marta 1992, snage bosanskih Srba preuzele su fizičku kontrolu nad ovim općinama, često putem silovitih napada. Ti napadi i preuzimanje vlasti dešavali su se na koordinisani i planirani način. Organizaciju i rukovođenje u preuzimanju vlasti i događajima koji su uslijedili osigurali su SDS, vojno i policijsko vođstvo i rukovodeći organi srpskih općina, uključujući krizne štabove, ratna predsjedništva i ratna povjerenstvo.”(1)
(1) Optužnica haškog tribunala Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju protiv Momčila Krajišnika.

priredio:Kenan Sarač

Genocid u Gacku 1 _ 002Genocid u Gacku 1 _ 003

Genocid u Gacku 1 _ 004Genocid u Gacku 1 _ 005

JEZIV DETALJ SA SNIMANJA FILMA “LEPA SELA, LEPO GORE”

JEZIV DETALJ SA SNIMANJA FILMA “LEPA SELA, LEPO GORE”
– Jedan tip iz Višegrada, ne sjećam mu se imena a i ne želim da se sjetim, u vrijeme dok smo snimali film, jedne večeri u kafani je pričao kao šaljivu, jednu odvratnu priču kako su se muslimanske izbjeglice – žene i djeca, krili u tunelima. I oni su gađali iz topova te tunele da pogode što više ljudi. To je bilo vrijeme kada su se takve priče pričale kao anegdote. I taj isti tip nešto kasnije ispriča kako je išao Titu peške na sahranu. Taj isti zločinac koji je pucao na tunel u kome se kriju žene i deca ispriča to o Titovoj sahrani i ja zabeležim priču za kafanskim stolom, a Bata Živojinović to izgovori u filmu – rekao je Srđan Dragojević za Nedjeljnik.rs.

JEZIV DETALJ SA SNIMANJA FILMA "LEPA SELA, LEPO GORE"

Lokalitet Tuneli Miljevina kod Foče : Nastavljena ekshumacija, nađeni nekompletni skeleti

 

Ekshumacija na lokalitetu Miljevina-tuneli, na području općine Foča

Ekshumacija na lokalitetu Tuneli Miljevina kod Foče, nastavljena je i danas.

Glasnogovornica Instituta za nestale osobe (INO) BiH Lejla Čengić kazala je Feni da su danas ekshumirani dijelovi ljudskog skeleta, te da je riječ o nekompletnim posmrtnim ostacima.

“Ekhumacija na ovom lokalitetu, koja je počela 14. jula, nastavlja se i sutra. Bit će pretražen kompletan lokalitet kako bi se utvrdilo da li se u ovoj masovnoj grobnici nalazi još posmrtnih ostataka ubijenih žrtava”, kazala je Čengić, podsjećajući da su do sada iz ove masovne grobnice ekshumirani uglavnom kompletni posmrtni ostaci pet žrtava.

ekshumacije - ilustracija

Ekshumacijom, po naredbi Suda BiH, rukovodi Tužilaštvo BiH.
Posmrtni ostaci su nakon ekshumacije prevezeni u Centar za obdukciju i identifikaciju u Goraždu gdje će biti izvršena sudskomedicinska i kriminalističko-tehnička obrada i uzeti koštani uzorci kako bi se na temelju DNK analize utvrdio identitet pronađenih žrtava.

 

_ _ _ _ _

NAKON PRONALASKA JOŠ JEDNE MASOVNE GROBNICE KOD FOČE : Kuća mrtvih bez imena – Centar za obdukciju i identifikaciju Goražde
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/18/nakon-pronalaska-jos-jedne-masovne-grobnice-kod-foce-kuca-mrtvih-bez-imena-centar-za-obdukciju-i-identifikaciju-gorazde/

Miljevina kod Foče : OTKRIVENA JOŠ JEDNA MASOVNA GROBNICA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/17/miljevina-kod-foce-otkrivena-jos-jedna-masovna-grobnica/

Lokalitet Tuneli Miljevina kod Foče : Nastavljena ekshumacija, nađeni nekompletni skeleti
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/19/lokalitet-tuneli-miljevina-kod-foce-nastavljena-ekshumacija-nadeni-nekompletni-skeleti/

 

 

NAKON PRONALASKA JOŠ JEDNE MASOVNE GROBNICE KOD FOČE : Kuća mrtvih bez imena – Centar za obdukciju i identifikaciju Goražde

 

Još jedna masovna grobnica, koja je krila posmrtne ostatke pet žrtava posljednjeg rata, otkrivena je nedaleko Foče, u mjestu Miljevina, u Tunelima.

Ekshumirani posmrtni ostaci, prevezeni su u Centar za obdukciju i identifikaciju Goražde.
Ekshumacija na tom lokalitetu bit će nastavljena i u narednim danima, a pretraživanje će se izvoditi i ručno, i mašinski.

Kuća mrtvih bez imena – Centar za obdukciju i identifikaciju Goražde
Tu se odvija najteži dio posla – identifikacija žrtava, tu počinje i završava svaka nada.
Ni dvadeset pet godine nakon genocida u Foči, proces traženja osoba nestalih u posljednjem ratu u Fočanskom kraju, nije završen.
Mnoga djeca,sestre,majke,rodbina dvadeset i više godina traže kosti sinova, kćeri, muževa, braće, rođaka po masovnim grobnicama, po njivama, livadama, šumama…
Nažalost mnogi su već otišli u mezare, a da istinu o svojim nestalim nisu saznali.

hiljadu grobnica u fočanskom kraju 1992. - 1995. _ 012

hiljadu grobnica u fočanskom kraju 1992. - 1995. _ 011

hiljadu grobnica u fočanskom kraju 1992. - 1995. _ 010

 

priredio:Kenan Sarač

_ _ _ _ _

NAKON PRONALASKA JOŠ JEDNE MASOVNE GROBNICE KOD FOČE : Kuća mrtvih bez imena – Centar za obdukciju i identifikaciju Goražde
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/18/nakon-pronalaska-jos-jedne-masovne-grobnice-kod-foce-kuca-mrtvih-bez-imena-centar-za-obdukciju-i-identifikaciju-gorazde/

Miljevina kod Foče : OTKRIVENA JOŠ JEDNA MASOVNA GROBNICA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/17/miljevina-kod-foce-otkrivena-jos-jedna-masovna-grobnica/

Lokalitet Tuneli Miljevina kod Foče : Nastavljena ekshumacija, nađeni nekompletni skeleti
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/19/lokalitet-tuneli-miljevina-kod-foce-nastavljena-ekshumacija-nadeni-nekompletni-skeleti/

Prema presudi Njemačkog suda život Bošnjaka iz Foče u prosjeku vrijedi 4 mjeseca, 12 dana, 20 sata i 34 minute zatvora

Prema presudi Njemačkog suda život Bošnjaka iz Foče u prosjeku vrijedi 4 mjeseca, 12 dana, 20 sata i 34 minute zatvora _ 003

MALO SE ZNA DA JE NJEMAČKI SUD JOŠ 1997. GODINE PRESUDIO DA JE U FOČI POČINJEN GENOCID

Novislav Đajić - okončo 2017 _ 013
Novislav Džajić pripadnik TG Foča tzv vojske republike srpske uhapšen je u Njemačkoj i suđen u Minhenu za masakre u Foči.
Vrhovni sud Bavarske nije neupitno utvrdio da je Novislav Džajić imao namjeru počiniti genocid. Ipak, Džajić je proglašen krivim za 14 slučajeva ubistava i jedan pokušaj ubistva te je osuđen na pet godina zatvora.
Džajiću je izrečena sramno niska kazna, jer je za po ubijenom Bošnjaku Foče, kažnjen sa 4 mjeseca, 12 dana, 20 sata i 34 minute.
Iako oslobođen krivnje od genocida, Bavarska sudska komora je zaključila da se u Foči 1992. dogodio genocid.

Novislav Đajić - okončo 2017 _ 011

 

Novislav Đajić - okončo 2017 _ 009
…i krvnici i zločinci umiru…

 

NOVISLAV DŽAJIĆ – KRVNIK I ZLOČINAC IZ FOČE (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/06/novislav-dajic-krvnik-i-zlocinac-iz-foce-foto-i-video/

Miljevina kod Foče : OTKRIVENA JOŠ JEDNA MASOVNA GROBNICA

 

Tuneli Miljevina - masovna grobnica
Tuneli Miljevina – masovna grobnica

Na području Foče, u mjestu Miljevina-tuneli, otkrivena je masovna grobnica.

Miljevina
Miljevina

Glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Lejla Čengić kazala je Feni da su iz ove grobnice do sada ekshumirani posmrtni ostaci pet žrtava. Pretpostavlja se da je riječ o civilima bošnjačke nacionalnosti ubijenim u toku proteklog rata na ovom području.

Miljevina
Miljevina

Ekshumacija na tom lokalitetu bit će nastavljena i u narednim danima, a pretraživanje će se vršiti i ručno i mašinski.

Masovna grobnica _ ilustracija
Masovna grobnica _ ilustracija

 

Ekshumacijom, po naredbi Suda BiH, rukovodi Tužilaštvo BiH.

Miljevina-tuneli - masovna-grobnica
Miljevina-tuneli – masovna-grobnica
Miljevina-tuneli - masovna-grobnica
Miljevina-tuneli – masovna-grobnica
Miljevina-tuneli - masovna-grobnica - ekshumacija
Miljevina-tuneli – masovna-grobnica – ekshumacija

 

izvor:FENA

Tuneli Miljevina - masovna grobnica _ 013

fotografije: flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik

_ _ _ _ _

NAKON PRONALASKA JOŠ JEDNE MASOVNE GROBNICE KOD FOČE : Kuća mrtvih bez imena – Centar za obdukciju i identifikaciju Goražde
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/18/nakon-pronalaska-jos-jedne-masovne-grobnice-kod-foce-kuca-mrtvih-bez-imena-centar-za-obdukciju-i-identifikaciju-gorazde/

Miljevina kod Foče : OTKRIVENA JOŠ JEDNA MASOVNA GROBNICA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/17/miljevina-kod-foce-otkrivena-jos-jedna-masovna-grobnica/

Lokalitet Tuneli Miljevina kod Foče : Nastavljena ekshumacija, nađeni nekompletni skeleti
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/19/lokalitet-tuneli-miljevina-kod-foce-nastavljena-ekshumacija-nadeni-nekompletni-skeleti/

FOČA 1992. : BRANJE ŠLJIVA, JELEČ, TUZLAKOVA ŠTALA….

Kada u Foču dođeš Putniče Namjerniče _ 020
da se ne zaboravi

Do sada su za zločine u Foči pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Hagu osuđeni Dragoljub Kunarac (28 godina zatvora), Radomir Kovač (20 godina), Zoran Vuković (12 godina), Milorad Krnojelac (15 godina), Dragan Zelenović (15 godina).
Sud Bosne i Hercegovine je osudio Gojka Jankovića (34 godine), Savu Todovića (12,5), Mitra Raševića (sedam godina), Radovana Stankovića (20 godina), Jaska Gazdića (17 godina)…
Ipak, veliki broj zločina nad Bošnjacima na području opštine Foča su još uvijek nekažnjeni.
Spomenućemo samo neke od velikih nekažnjenih zločina.
Između 35 i 60 logoraša, 17. septembra 1992. godine izvedeno je iz KP doma Foča “na navodno branje šljiva”, od kada im se gubi svaki trag.
Stražar Milorad Vuković zatražio je od njih da se dobrovoljno popišu za branje šljiva. Odvedeni su Sulejman Čelik, Avdo Hodžić, Suad Borovina, Rasim Kajgana, Džemal Vahida, Refik Veiz, Murat Crneta i drugi. U egzekuciji ovih logoraša učestvovalo je 20-tak srpskih vojnika, međutim, još uvijek Tužilaštvo nema njihova imena.
Nikada Tužilaštvo nije sprovelo istragu protiv Vojislava Maksimovića, Petka Čančara, Velibora Ostojića (umro u Užicu 24.jula 2009.godine) i Ljube Ninkovića, koji su bili glavni ideolozi i naredbodavci zločina nad fočanskim Bošnjacima.
Od svih sela u okolini Foče, u Jeleču je najviše evidentirano ubijenih Bošnjaka: 82.
Među njima je 30 žena, dva dijeteta i 12 osoba starijih od 60 godina. Iz 17 porodica ubijeno je 68 članova: iz pet porodica po dva člana; iz četiri po tri člana; iz četiri po četiri člana; iz dvije po pet članova; iz porodice Zametica osam članova i iz porodice Srnja 12 članova, od kojih je osam zaklano. Ovi još uvijek nekažnjeni zločini, počeli su početkom maja 1992. godine i trajali do oktobra, te krvave godine.

Tuzlakova štala kod Jeleča
Tuzlakova štala kod Jeleča

Fočanski zločinci na čelu sa Perom Elezom, 05.avgusta 1992.godine, došli su po logoraše u logor „Barutni magacin“ kod Kalinovika, rekavši im da idu na razmjenu u Foču. Mlađima su vezali ruke žicom. Njih 24 su utovarili u kamion i makadamskim putem odvezli do livade pored Tuzlakove štale u selu Ratine u opštini Foča. Postrojili su ih u kolonu i iz automatskih pušaka pucali na logoraše sa strane. Preživio je jedino Fejzija Hadžić, bivši direktor Komunalnog preduzeća u Kalinoviku.
Fejziju je metak pogodio u lijevu nogu, pao je, kao i ostali, i pravio se da je mrtav. Ostali su bili mrtvi. Srpski vojnici su ga sa tijelima ubijenih prenijeli u obližnju Tuzlakovu štalu, koju su zapalili.
Dok požar još nije zahvatio cijeli objekat, iako ranjen u nogu i vezanih ruku, kad je čuo da vozila odlaze, uspio je Fejzija da se neopaženo izvuče i pobjegne.
Grobnica u Tuzlakovoj štali u selu Ratine ekshumirana je 1999. godine, kada su pronađene dvije vreće pepela. Ubijena su 23 Bošnjaka logoraša.
Džemili Suljić su fočanski srpski zločinci u Tuzlakovoj štali ubili dva sina Damira i Mirsada, a muža Ševku u tunelima kod Miljevine.

Motel Miljevina
Motel Miljevina

Iako je zločinac Pero Elez poginuo ispred hotela u Miljevini, krajem jeseni 1992.godine, veći dio zločinaca iz njegove jedinice koji su izvršili zločin u Tuzlakovoj štali, još je na slobodi.
Istina i suočavanje s prošlošću su jedina medicina koja može da izliječi bol koja stanuje na dušama žrtava. Ni danas, kada se još otkopavaju masovne grobnice Bošnjaka, kod Srba u gornjem Podrinju nema vidljivog kajanja. Itekako su bili svjesni zla koje rade.
Ubijanja Bošnjaka u ovom dijelu Bosne provođena su danima, ubistva su se dešavala pred očima stanovništva, srpskih žena, staraca i djece…
Nažalost, Srbi u gornjem Podrinju još poriču jezivu prošlost ovog područja. Rijeka Drina je najveća masovna grobnica Bošnjaka, ali Drina je i velika grobnica istine i pravde. U njenim dubinama će zauvijek ostati skrivene hiljade tajni.
Zadovoljenje pravde nema bez adekvatnog kažanjavanja počinioca zločina. A, dokazi oči izbiše.

Avdo Huseinovic
izvor:fb Avdo Huseinovic

fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik

 

[izlog knjige]: LANET OLSUN – – ZLOČIN NAD BOŠNJACIMA ISTOČNE BOSNE

Knjiga obrađuje zločin koji se desio u prvim mjesecima agresije nad Bošnjacima u 12 općina istočne Bosne: Bijeljina, Zvornik, Bratunac, Vlasenica, Han-Pijesak, Sokolac, Višegrad, Rudo, Čajniče, Rogatica, Foča, Kalinovik. Recenzenti knjige su Sejo Omeragić, novinar i publicista, dugogodišnji urednik magazina Ljiljan, i autor nekoliko knjiga o ratnim dešavanjima u BiH; te Kemal Baković, novinar, dugogodišnji urednik magazina Saff. Urednik knjige je mr. sci. Fatmir Alispahić, a predgovor je napisao mr. sci. Admir Mulaosmanović. Knjiga je nastala na bazi tekstova koji su objavljivani u magazinu Saff u posljednje četiri godine, a podjeljena je u dva poglavlja. U prvom poglavlju obrađena su dešavanja na početku agresije u pomenutim općinama, i to u svakoj općini posebno. Drugo poglavlje obrađuje pet tema: Žrtve i zločinci, Logori, Silovanja, Grobnice, Suđenja.

U prvom poglavlju idući od općine do općine autor u najkraćim, ali upečatljivim crtama, kroz primjere, odnosno svjedočenja, ali i brojke, pokazuje šta se to dešavalo u tim općinama u prvim mjesecima agresije. Kako su se četnici pripremali za okupaciju i genocid, ko su organizatori i izvršioci tog zločina, te kako su zločin sproveli u djelo kroz ubijanja, zatočavanja, silovanja, mučenja, maltretiranja, deportacije. Sve je potkrepljeno svjedočenjima preživjelih Bošnjaka iz tih krajeva, te podacima koje su prikupila razna udruženja, grupe i pojedinci koji dolaze iz tih općina. Naravno, autor koristi i druge izvore, ali osnovni je bio živa riječ preživjelih Bošnjaka.

U drugom dijelu knjige koristeći podatke IDC-a, Udruženja ”Žena žrtva rata”, Saveza logoraša BiH, Instituta za nestale osobe, Suda BiH itd., autor iznosi precizne podatke o broju stradalih Bošnjaka (ali i drugih) u istočnoj Bosni, zatim podatke o broju silovanih Bošnjakinja, o logorima i logorašima, o masovnim grobnicama do sada otkrivenim, o suđenju zločincima koji su počinili zločine u istočnoj Bosni u prvim mjesecima agresije. Autor u uvodu u knjigu kaže da nije imao ambicija da sve kaže o zločinu koji se desio Bošnjacima istočne Bosne, jer je to praktično i nemoguće uraditi kroz novinske članke, ali priznaje da je njegova ambicija bila da na jednom mjestu u kratkoj formi kaže kakvo se zlo dogodilo Bošnjacima istočne Bosne, te ko je to zlo počinio. Zbog toga, iako se izlaže opasnosti, u knjizi navodi 1.018 imena ljudi koji se dovode u vezu sa zločinom, na direktan ili indirektan način. I to je glavna vrijednost ove knjige. Jer, nije desetine hiljada ljudi ubilo 10-ak ljudi kojima je suđenjo ili im se sudi. I, nije odgovornost samo na civilnim i vojnim nalogodavcima, već i na ubicama, silovateljima, stražarima u logoru, onima koji su izvodili iz kuća ljude, i odvodili ih u nepoznato, u logore, u smrt, u muhadžirluk. Odgovornost je na policajcima, na službenicima u raznim resorima u općinama koji su zločine često pokrivali kroz papire, u direktorima i radnicima preduzeća koja su ukopavala ubijene u masovne grobnice. Odgovornost je na uposlenim u civilnoj zaštiti, na uposlenim u crvenom krstu, na upravama preduzeća iz kojih su protjerani Bošnjaci. Odgovornost je na upravi i radnicima preduzeća koja su bila zadužena da ruše bošnjačke kuće i vjerske objekte. Odgovornost je i na komšijama koji su palili i pljačkali imovinu komšija Bošnjaka, ili nisu spriječili da do toga dođe.

LANET OLSUN - Anes Džunuzović

ANES DŽUNUZOVIĆ: LANET OLSUN – ZLOČIN NAD BOŠNJACIMA ISTOČNE BOSNE

izdavač : Udruženje ”Mladi muslimani”, Sarajevo 2009.godina

tvrdi uvez, format 24cm, 400 strana

 

izlog knjige : Sjećanje na ožiljke iz devedesetih

Promocija knjige “Sjećanje na ožiljke iz devedesetih” autora Enesa Dželilovića, u srijedu 12.07.2017. u 19.00 časova u Multimedijalnoj sali kina “Igman” na Ilidži.

Sjećanje na ožiljke iz devedesetih

Knjiga govori o sjećanjima i preživjeloj golgoti u logorima, a rezultat je prkosa i ustrajne borbe samog autora.
U knjizi se spominju zločini i zločinci koji nisu nikad procesuirani.To je lična ispovjest o stradanju i borbi za život i opstanak.Oživljene su kroz knjigu slike iz prošlosti koje su duboko urezena u sjećanje autora.

knjiga "Sjećanje na ožiljke iz devedesetih"
knjiga “Sjećanje na ožiljke iz devedesetih”

_ _ _ _ _

Fotografija korisnika/ce Hifzija Čavčić.
sa promocije knjige “Sjećanje na ožiljke iz devedesetih”

_ _ _ _ _

Fotografija korisnika/ce Hifzija Čavčić.
sa promocije knjige “Sjećanje na ožiljke iz devedesetih”

Udruženje logoraša Općine Ilidža održalo je promociju knjige “Sjećanje na ožiljke iz devedesetih” autora Enesa Dželilovića. Promotor brigadir Emir Redžović.

Promocija je održana u Multimedijalnoj sali kina “Igman”.

Posmrtnica ispred koje se zanijemi

Posmrtnica ispred koje se zanijemi: Zvornički mališani Sabrija(2) i Ismeta(3) će biti ukopani pored četiri sestre, majke i oca

Posmrtnica ispred koje se zanijemi
U kabure iskopane u zvorničkoj zemlji, u naselju Skočić pored Drine, 12. jula ove godine bit će spušteni najmanji tabuti.

 

U njima će biti kosti, dijelovi sićušnih skeletnih ostataka koje su vještaci uspjeli pronaći i prikupiti, brata i sestre, 2-godišnjeg Sabrije i 3-godišnje Ismete. Zvorničkih maksuma, koji su tek počeli trčkarati po podrinjskoj zemlji.

Ovi mališani su iz porodice Ribić. Samo rijetki nisu čuli za najveću pojedinačnu porodičnu tragediju, ispisanu tokom genocida od 1992. do 1995. godine u Podrinju. Ziji Ribiću, jedinom preživjelom članu ove porodice, monstrumi su ubili šest maloljetnih sestara, brata, oca i majku.

Prethodnih godina, Zijo je u kabure spuštano jedno po jedno, nadajući se da će doći dan kada će zaokružiti ovu tragičnu životnu priču. No, taj dan još nije došao, jer se u nekoj od brojnih grobnica u Zvorniku nalaze kosti još jedne njegove sestre.

 

Kada je u januaru prošle godine Zijo u kabure spustio tabute četiri njegove setrice, efendija je na dženazi jecao dok je govorio.

-Trebalo bi da tražim halal. Ali, neću ga tražiti iz dva razloga. Prvi je njihova dob. Bile su maloljetne, a svi oni koji umru maloljetni, idu u Dženet. Allah najbolje zna. Drugi je, naravno, uzrok njihove smrti, njihovo ubistvo – govorio je efendija, dodajući kako se nada “da će one nama halaliti”.

 

Zločin nad 27 stanovnika Skočića se desio 12. jula 1992. godine. Tada su monstrumi i ljudski ološ iz paravojne formacije, koji su sebe nazivali “Simini četnici”, Ziji su ubili šest maloljetnih sestara, maloljetnog brata, majku i oca. Prije likvidacije porodice Ribić i njihove rodbine i komšija, silovali su 13-godišnjakinju Zlatiju, koja je ukopana.

 

Ziju su odveli do jame, gađali ga nožem, pucali u njega i bacili na tijela ubijenih. Osmogodišnji dječak je nekim čudom preživio.

Pravda je za sada daleko. “Simini četnici” su na slobodi, a zvornička djeca u kaburima. I to nešto, reći će preživjeli, danas govori o obrazu Srbije i srbijanskog pravosuđa.

(Bportal.ba)