9 kilometara od Foče uz stari put ka Sarajevu u mjestu Daničići na lokaciji Šljivovice, nalazi se geomorfološki fenomen, pješčane piramide.
Pješčane piramide se prvi put pominju još u austrougarskom periodu, pogotovo zato što se tada trebao praviti put prema Kalinoviku. Austrougari su, vidjevši pješčane piramide, pomakli dionicu tog puta drugo mjesto.
Piramide su nastale višestoljetnom erozijom tla, djelovanjem mraza, kiše, vjetra i sunca.
Do piramida posjetioce sada vode putokazi iz oba pravca, Foče i Miljevine, sagrađene su i pristupne stepenice te postavljena zaštitna ograda.
9 kilometara od Foče uz stari put ka Sarajevu u mjestu Daničići na lokaciji Šljivovice, nalazi se geomorfološki fenomen, pješčane piramide
„Kalinovičkom cestom“, ili starim drumom Foča – Miljevina, u Šljivovicama, nalaze se pješčane piramide.
9 kilometara od Foče uz stari put ka Sarajevu u mjestu Daničići na lokaciji Šljivovice, nalazi se geomorfološki fenomen, pješčane piramide
Pješčane piramide pored puta Foča – Miljevina predstavljaju rijedak prirodni fenomen, kojeg iz godine u godinu posjećuje sve veći broj turista. Lokalitet za koji se vežu i brojne narodne legende, Turistička zajednica Općine Foča uređuje u skladu sa svojim mogućnostima, a mještani ističu da bi sve išlo mnogo brže kada bi šanse turističkih potencijala ovog kraja prepoznale i vlasti. (Radio Free Europe / Radio Liberty)
Pješčane piramide Foče
Pjescane piramide kod Foce 2015 – Snimci iz zraka – Aerial Footage
PJESCANE PIRAMIDE MILJEVINA FOCA
IstinaTV Baštine Bosne i Hercegovine PJESCANE PIRAMIDE
Pješčane piramide
„Kalinovičkom cestom“, ili starim drumom Foča – Miljevina, u Šljivovicama, nalaze se pješčane piramide.
9 kilometara od Foče uz stari put ka Sarajevu u mjestu Daničići na lokaciji Šljivovice, nalazi se geomorfološki fenomen, pješčane piramide.
Pješčane piramide se prvi put pominju još u austrougarskom periodu, pogotovo zato što se tada trebao praviti put prema Kalinoviku. Austrougari su, vidjevši pješčane piramide, pomakli dionicu tog puta drugo mjesto.
Piramide su nastale višestoljetnom erozijom tla, djelovanjem mraza, kiše, vjetra i sunca.
Do piramida posjetioce sada vode putokazi iz oba pravca, Foče i Miljevine, sagrađene su i pristupne stepenice te postavljena zaštitna ograda.
Nacionalni park Sutjeska je najstariji i najveći nacionalni park u Bosni i Hercegovini i dom je posljednjoj prašumi u Europi. Štoviše, najviši vrh planine Maglić (2386) također se nalazi unutar nacionalnog parka i u isto vrijeme je i najviši vrh u čitavoj državi. Sutjeska je inače poznata široj javnosti kao mjesto odvijanja bitke na Sutjesci iz 1943. za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Cijena ulaznice za Nacionalni park Sutjeska iznosi 5 KM.
Što raditi u Nacionalnom parku Sutjeska?
Pješačenje: Ljudi uglavnom posjećuju Sutjesku jer žele doživjeti prekrasnu prirodu ovog parka pa je očito da postoje brojne označene staze namijenjene planinarima kako bi mogli u potpunosti istražiti park.
Ukupno je devet pješačkih staza, od kojih je najdulja i najteža duljine 22 kilometra, a obično je potrebno 8 sati da je se prijeđe uz umjeren tempo hodanja i bez odmora.
Dulje staze zahtijevaju oprez, dobru tjelesnu kondiciju i odgovarajuću obuću, pa ako se ne smatrate dovoljno spremnima, radije odaberite kraće staze.
Iako je jedna od najkraćih(samo 2 km), staza VI Prijevor – Maglić kategorizirana je kao teška jer je zapravo riječ o planinskoj stazi. Da biste se popeli, trebate imati odgovarajuću opremu, kacigu, remenje, krampone i sjekiru za led.
Biciklistička staza: Za one koji vole istraživati prirodu biciklom, postoji jedna staza posebno namijenjena za bicikliste. Staza počinje u Tjentištu (kod Info centra) gdje imate mogućnost iznajmljivanja bicikle ako nemate vlastitu. Duljina staze iznosi 48 km, a završava na Orlovačkom jezeru gdje se nalaze lovački dom i kamp.
Rafting: “Ovisnici” o adrenalinu imaju priliku isprobati rafting na rijeci Tari u kanjonu Sutjeske. Turisti koji se odluče spustiti niz Taru dobit će sljedeću opremu za rafting: neoprenska odijela i čizme, prsluk za spašavanje, kacigu i veslo, a u slučaju kiše, i kabanicu. Obučavat će ih profesionalni skiper, koji upravlja brodom. Rafting na Tari je također moguć u susjednom NP Durmitor, koji se nalazi samo 2 sata vožnje od Sutjeske.
Rafting na Tari
Manifestacije: Ako slučajno planirate posjetiti Sutjesku tijekom ovih određenih datuma, ne propustite ih i pridružite se ostalima u slavlju.
25. svibnja – EUROPARC dan: Budući da je Nacionalni park Sutjeska član europske federacije prirodnih baština, svake godine NP Sutjeska ima posebnu temu posvećenu očuvanju prirode
Lipanj – Parkovijada: Parkovijada je vrlo značajna manifestacija, poznata kao radničke sportske igre, koja okuplja veliki broj radnika koji rade u nacionalnim parkovima regije. Organiziraju se brojna sportska natjecanja, kulturna i zabavna događanja, izleti, itd.
Kolovoz – Jezera Zelengore: Ova manifestacija je vjerojatno jedna od najzanimljivijih za planinare. Traje četiri dana, a tijekom tog vremena planinari i ljubitelji prirode posjete 8 jezera i 8 vrhova ove prekrasne planine.
Nacionalni park Sutjeska nudi nekoliko stručnih vodiča, ovisno o tome koji dio parka želite posjetiti: planinski turizam, canyoning, znanstveni i obrazovni turizam, kulturno-povijesni turizam i ekoturizam.
Kako doći do Nacionalnog parka Sutjeska?
Glavni ulaz NP Sutjeske nalazi se na sjevernom dijelu parka, u blizini sela Tjentište, gdje se nalazi uprava parka.
Automobilom: Iz pravca Sarajeva – krenite cestom Sarajevo-Trnovo u smjeru Foče, a zatim skrenite na jug do ceste za Trebinje/Dubrovnik. Vidjet ćete dugu zavojitu putanju do Tjentište, središnjeg dijela parka koji se nalazi ispod glavne ceste.
Autobusom: Autobus iz Sarajeva polazi redovito svaki dan, prolazi kroz Foču i obično trebaju oko 2 sata i 20 minuta kako biste stigli do Tjentšta. Ulaznica se kupuje u autobusu i košta oko 13 KM (jedan smjer).
Gdje prenoćiti?
Unutar parka imate nekoliko opcija za smještaj:
Hotel Mladost – nalazi se u Tjentištu; besplatni pristup bežičnom internetu
Kamp mladih – 2 minute hoda od hotela Mladost; Da biste imali pristup kampu, prvo se morate prijaviti u hotel i dobiti odobrenje od hotela. NAPOMENA: Zabranjeno je parkiranje vozila unutar kampa.
Planinske kolibe u Dobrim Vodama, Donjim Barama i kod Orlovačkog jezera
Bungalov u kampu za mlade; ima 4 sobe s dva kreveta
Ili možete kampirati u obližnoj dolini rijeke Sutjeske ili u dolini Tjentišta koje su pogodne za postavljanje šatora (naravno ako to dopuštaju vremenski uvjeti).
Zahtjev za reagiranje i obustavu radova potpisalo je 28 ljudi
– IPSA institut uradio je projekt novog puta, on bi prolazio između Huma i Hrankovića i bio čak tri kilometra kraći. Kada dođe vikend, u oko 20 kampova boravi više od 1.000 gostiju i da bi se oni prebacili do Tare, potrebno je oko 150 vožnji kombijem. Kako ću ja opstati ovdje od prašine, kako da držim pčele, kako će moj amidža nastaviti graditi kuću pored takvog puta – kaže Bećirević. On dodaje da bi frekventniji saobraćaj kroz selo doveo i do provokacija, kojih povremeno i danas ima, te da se iza svega krije iseljavanje stanovnika Bošnjaka koji žive ili ljeta provode ovdje. Sličnog je stava i Jasmin Šahinović. – S nama niko nije razgovarao niti nas je pitao za mišljenje. Jednostavno su doveli mašine i počeli kopati. Nekoliko puta smo se obraćali direktno u Ministarstvo odbrane BiH, kao i Općini Foča. Nikakav odgovor nismo dobili. Zahtjev za reagiranje i obustavu radova potpisalo je 28 ljudi – kaže Šahinović.
Sukobi: Gradnja puta za raftere kod Foče posvađala mještane i općinske vlasti.
Put od rafting kampova u Bastasima kod Foče do Tare, čija je gradnja počela prošle godine, još nije završen, jer mještani Huma ne pristaju da on prolazi kroz centar njihovog sela, kroz bošnjačka imanja i ugrozi staro seosko mezarje.
Asim Bećirević ističe da Općina Foča na ovaj način prisvaja dio puta koji su mještani sami gradili kroz svoju zemlju, koji traže da put za raftere i turiste bude građen van sela.
Ima i provokacija
– IPSA institut uradio je projekt novog puta, on bi prolazio između Huma i Hrankovića i bio čak tri kilometra kraći. Kada dođe vikend, u oko 20 kampova boravi više od 1.000 gostiju i da bi se oni prebacili do Tare, potrebno je oko 150 vožnji kombijem. Kako ću ja opstati ovdje od prašine, kako da držim pčele, kako će moj amidža nastaviti graditi kuću pored takvog puta – kaže Bećirević. On dodaje da bi frekventniji saobraćaj kroz selo doveo i do provokacija, kojih povremeno i danas ima, te da se iza svega krije iseljavanje stanovnika Bošnjaka koji žive ili ljeta provode ovdje. Sličnog je stava i Jasmin Šahinović. – S nama niko nije razgovarao niti nas je pitao za mišljenje. Jednostavno su doveli mašine i počeli kopati. Nekoliko puta smo se obraćali direktno u Ministarstvo odbrane BiH, kao i Općini Foča. Nikakav odgovor nismo dobili. Zahtjev za reagiranje i obustavu radova potpisalo je 28 ljudi – kaže Šahinović.
Gradnjom puta koji bi Taru povezao s magistralnom cestom Foča – Šćepan-Polje prvi put u historiji bio bi osiguran pristup ovoj rijeci kroz teritoriju BiH, a turistički radnici mogli bi organizirati rafting ture bez prelaska u Crnu Goru i procedura i troškova na granici. Inače, ovaj projekt podržavaju Vijeće ministara i Ministarstvo odbrane BiH, a radove izvode inžinjerijske jedinice Oružanih snaga. Zbog spornih 14 kilometara već probijene trase put trenutno ne vodi nigdje, a mašine OSBiH parkirane su u Bastasima.
S druge strane, načelnik Foče Radisav Mašić kaže da je polovina od 84 vlasnika parcela potpisala rješenja i primila naknadu za eksproprirano zemljište. – Taj put proglašen je putem od opšteg interesa, ali imamo dva-tri vikendaša iz Sarajeva, jedan od njih živi u Holandiji, koji su vrlo glasni u svojim istupima. Prvi put otvaramo prostor koji je bio bez komunikacije, povećavamo vrijednost zemljišta, rafterima omogućujemo da se intenzivnije bave raftingom, a putarinama koje će oni plaćati nama, a ne više Crnoj Gori, taj put ćemo održavati. Crna Gora ulazi u NATO i već pomalo stavlja rampe. Ljudima će značiti puno, jer će imati mogućnost da sve što mogu proizvesti prodaju rafterima i to je već dogovoreno. Kakvo iseljavanje zbog gradnje puta? Tamo gdje nema puta, otud se narod iseljava – dodaje Mašić.
Veliki troškovi
S grupom koja osporava gradnju bio je postignut dogovor da se gradi alternativni pravac. – Njihova je obaveza bila da donesu potvrde od ljudi kroz čiju zemlju prolazi put da se odriču novca za eksproprijaciju, jer imamo velike troškove. Oni su pristali i da tu trasu, gdje god ima potrebe da se krči šuma, iskrče i drvo iskoriste. To ni za šest mjeseci nisu završili – ističe Mašić.
Spahić: Alternativna trasa
Predsjedavajući SO Foča, Izet Spahić kaže da mu nije jasno zašto se odstupilo od dogovora postignutog još u aprilu, kada su predstavnici Ministarstva odbrane, Općine, Oružanih snaga i mještana dogovorili da se gradi alternativni pravac. – Ovi ljudi prikupili su od vlasnika parcela izjave da su saglasni da se koristi njihova zemlja. Moguće da je neko „iskočio“ i nije to dozvolio. Međutim, mnogo je veći broj onih koji ne daju sadašnjom trasom. Mislim da je nepotrebno sve ovo i da se treba vratiti tom dogovoru o alternativnoj trasi – dodaje Spahić…
U mjestu Dučeli udaljenom osamnaest kilometara od Foče, na desnoj obali Drine, nadomak rafting centra “Bastasi” nikao je novi luksuzno opremljeni turističko-rekreativni kompleks “Trioluksrizort”, čiji je investitor Beograđanka Mirjana Vasić. Bogat i predivan objekat, u čiju izgradnju je uloženo 340 000 oera, posjeduje 90 spavaćih mjesta, 25 neobičnih drvenih bungalova, restoran i bazen za kupanje.
Američki magazin “Ger Patrol” svrstao je zapadni Balkan i Via Dinarica i među njima Nacionalni park “Sutjesku”(kao dio trase “Via Dinarica”), – među 25 svjetskih destinacija koje treba posjetiti u 2017.godini.Trasa “Via Dinarica” duga je 1800 km.
Nacionalni park “Sutjeska”,izdvojena je kao jedno od najtraktivnijih mjesta u šest zemalja Zapadnog Balkana. Ovaj časopis poredi je sa američkim nacionalnim parkom “Josemiti” smještenim u Kaliforniji i preporučuje je turistima širom svijeta.
_ _ _ _ _
The Western Balkans
Hike Eastern Europe’s version of Yosemite.
Now that the Via Dinarica trail will finally be completed this year, fully connecting over 1,200 miles of trekking trails across seven countries — Albania, Bosnia and Herzegovina, Croatia, Montenegro, Kosova, Serbia, and Slovenia — the western Balkan region is ripe for an outdoor adventure. Sutjeska National Park in Bosnia is often referred to as the Yosemite of the Balkans, and it’s a must-see if you’re making your way along the Via Dinarica trail. But if you have to pick one spot to settle down in and relax, you can’t go wrong in Montenegro. Stay at the hotel Forza Mare on the shores of Boka Bay and take in all the enormous beauty that Adriatic coast has to offer. – Bryan Campbell
Drina protiče kroz slikovite klisure i vrlo zanimljive predjele, stoga je plovljenje njome pravo zadovoljstvo, kakvo se rijetko gdje može naći. Baš i zbog mnogih smetnji za plovidbu, ona pruža takvu osobitu draž, da onaj, koji je jedanput prošao njome, zaželi da to ponovo učini. Zbog njenog jakog i brzog toka i velikih padova njome se može ploviti samo nizvodno i to samo plovnim sredstvima koja vrlo plitko gaze, jer joj je korito na mnogim mjestima vrlo plitko, a ima i mnogo stijenja pod vodom. Jedino korisno plovno sredstvo na Drini su splavovi. Od prije nekoliko godina oni su iskorišćeni i za turizam, jer se inače ne mogu vidjeti prirodne ljepote ove divlje rijeke i njenih klisura. Sem toga putovanje splavom je i veoma lijepa razonoda. I usred žarkih ljetnih dana na Drini je prijatna svježina, naročito u klisurama. Vazduh je kristalno čist i pun mirisa borovine. S vremena na vrijeme zapljusnu vas, kad veći kad manji talasi od bukova, stoga su turisti preko dana u kupaćem odijelu. Gdje je voda mirnija i dovoljno duboka, možete skočiti sa splava i zaplivati. Splavovi plove samo danju; čim se smrkne, prilazi se kraju, na pogodnom mjestu. Možda se nigdje tako dobro ne spava kao na splavu. Tišina, praćena ritmom riječnog žubora ili daleka ravnomjerna buka od nekog udaljenog buka uljuljkuje vas i uspavljuje.-
U najnovije vrijeme kao sport na vodi pojavljuju se platneni čamci za sklapanje, kajaci. Vožnja splavom mogla bi se uporediti sa vožnjom na automobilu, gdje putnik turista može slobodno da razgleda okolinu i uživa u prirodnim ljepotama, jer se o samome kretanju brine vozar (šofer), kao na splavu splavari. Vožnja pak kajakom više liči na vožnju motociklom ili točkom, gdje je sam turista vozar, te mora da pazi kuda ide, pa je manje u mogućnosti da razgleda okolinu; isto tako kajakaš. Ovo je, dakle, više sport, no turizam, upravo: turistički sport.
S vremena na vrijeme splavom se spuštao niz Drinu i poneki radoznao putnik ili naučnik. Na splavovima, razumije se, sem ponekad primitivno sagrađene kolibice, nema nikakve udobnosti.
Prvi turisti stranci, neki Englezi i Nijemci, spuštali su se na splavovima oko 1923. god. Kad se kajak-sport stao razvijati, počeli su, 1931. g., na Drinu dolaziti i kajakaši, pojedinci i u grupama od 3 – 10 čamaca, a bilo je putnika i na splavovima. Počeli su dolaziti u većem broju i Česi i Austrijanci. Do 1934. g. Ponekad su strancima činili pratnju i naši kajakaši. Te godine počeo je g. Jov. Blagojević iz Zvornika organizovati izlete splavom i kajacima (kajaci su pošli niz Taru od Levertare i u Višegradu se pridružili splavu). Na Drini su sreli i jednu grupuod 6 Čehoslovaka na kajacima. Taj je put i filmski snimljen od Prosvetnog filma. 1936. g. Bilo je i Rumuna na splavovima i Francuza na kajacima. Nekoliko čuvenih sportista iz Njemačke i Austrije gotovo svake godine provedu na Drini, Tari i Limu po nekoliko dana. Tako je g. E. Švajcer iz Ludvigsburga u Njemačkoj dolazio više puta, a pretprošle godine doveo na Drinu i do sada najveću grupu od 25 kajaka. I taj je izlet filmovan, za društvo Putnik.
god. od 17. jula do 2. avgusta priredilo je Društvo Fruška Gora jednu ekspediciju splavom niz Drinu u cilju proučavanja i opisivanja Drine i vršenja pokušaja da se na splavu udesi što je bolje mogućna udubnost. Provedeno je na vodi 11 dana i 10 noći.
…………
Spuštajući se splavom, ili kajakom, niz Drinu, vide se sve njene izvanredne lokalne, takoreći unutrašnje ljepote.
_ _ _ _ _
iz knjige : Drina: geografsko-turistička monografija Dragutin J. Deroko.
Balvani su redani i međusobno povezivani čeličnim sajlama i željeznim klanfama i od njih su nastajali splavovi, a na njih nabacivana drvena građa, koju su samo izuzetno hrabri i fizički spretni i sretni pojedinci vozili Tarom i Drinom do pilana u Foči i Višegradu, pa sve do Beograda. Ti vješti drinski vukovi zvali su se triftari i od njih je zavisilo koliko će posječene šume iz bosanskih vrleti stići do središta Austrougarske carevine, koja je u 19.vijeku okupirala Bosnu.
U Fočanskom Muzeju postoji podatak da je još 1906. godine, jedan fočanski triftar, na drvenom splavu, Drinom, od Šćepan Polja do Foče, vozio jednog austrijskog šumarskog inžinjera, radi odmora i rekreacije, što bi se moglo uzeti za početak turističkog splavarenja u Foči i okolini.
1932.godine beogradska “Politika” je pisala o zamahu turističkog splavarenja na drvenim splavovima u Foči. Splavovi su naprijed imali drveno kormilo, kojim je snažni triftar upravljao plovilom kroz brzake i slapove Tare i Drine. Dešavalo se da se zbog plahovite rijeke, splav ukliješti među kamene hridi ovih rijeka, ili da se zbog udara raspadne, što nije bio rijedak slučaj.
Ljudi su splavarili Tarom i puno prije nego što su se prvi avanturisti dosjetili prevoziti turiste na tradicionalnom splavu. Krajem 19. stoljeća, kad je porasla potražnja za drvenom građom, nije bilo teških kamiona i suvremenih putova, pa su trupci transportirani rijekom. Šumski su radnici drvene trupce spuštali niz kanjon iznimno opasnim i mukotrpnim načinom. Vezali su ih na splavove na kojima su onda plovili niz rijeku do odredišta. Tada se to zvalo triftarenje. Tara je divlja rijeka i krije mnoge opasnosti, pa su život i sigurnost triftara ovisili isključivo o njihovoj spretnosti i snalažljivosti; kad bi upali u maticu rijeke okruženi brojnim trupcima, teško bi sačuvali živu glavu. Trupci su iz kanjona Tare dalje plovili Drinom do Foče ili Višegrada, a nerijetko i dalje. Triftarenjem se drvena građa prevozila sve do kraja Drugog svjetskog rata.Triftarenje, ili transport drvene građe Tarom i Drinom prekida Drugi svjetski rat, da bi se obnovio 1958.godine, kada se osniva Turistička organizacija Foče i kada triftari na svoje splavove preuzimaju turiste, ljude željne odmora i uživanja u čarima rijeke.
Fočaci svjedoče da je među drinskim vukovima sve do devedestih godina prošlog vijeka, najpoznatiji bio Adem Pendek, o kome se ispredaju brojne priče. Poznate su splavarske familije Pendek, Šabanović, Čelik, Šahinović, Polovina, Lagarija, Dželil i Vejo, a tridesetak kilometara nizvodno, oko Ustikoline, bili su Sofradžije, Mujezinovići, Osmanspahići, Subašići, Sobe, Uzunovići, Merkezi i dr., u Višegradu familije Hašima Paje, Abida Cocalića i Nurka Čankušića, a u selu Godijeno bile su familije Babić i Kovač.
Glavna splavišta za građu su bila u području Huma i Broda na Drini. Stabla su se do rijeke spuštala niz točila (strmi klanac niz koji se spuštala građa) koja su bila dugačka i do 3km. Prirodna točila se zovu riža. Splavari su na Drini imali komande drži ka Bosni sto je značilo lijevo i tjeraj Crnoj Gori što je značilo desno.
Zelengora (sa najvećim vrhom Bregoč od 2 014 mnv) je planinsko područje koje se nalazi na jugoistočnom dijelu BiH i sastavni je dio NP “Sutjeska”.
Za mnoge najljepša je planina ovih prostora. Prostrana je, nepregledna, bogata šumom, zelenim pašnjacima i vodenim površinama. Iako na njoj postoje brojni vrhovi (Vilinjak, Uglješin vrh i dr.), Zelengora je ujedno i pitoma i blaga planina. Sušta suprotnost Magliću i Volujaku.
Posebnu draž Zelengori daju njene ”gorske oči” – bistra glacijalna jezera, smještena u samim podnožjima njenih vrhova: Gornje i Donje bare, Orlovačko, Kotlaničko, Štirinsko, Borilovačko, Crno i Bijelo jezero.
Na Zelengori je, takođe, dragocjen i bogat fond divljači i rijetkih biljnih vrsta, od kojih su brojne endemske.
Navedene karakteristike upućuju da ova planina predstavlja izvanredno mjesto za šetanje i planinarenje, ali i lov.
Na njoj se nalazi i nekoliko renoviranih planinskih domova, a svake godine u prvoj sedmici avgusta održava se manifestacija “Jezera Zelengore” u cilju promocije planine i njenih ljepota.
Na Dragoš sedlu je urađen vidikovac sa kojeg se pruža pogled na prašumu Perućicu i vodopad Skakavac. Od parkinga na Dragoš Sedlu, stotinjak metara duga staza dovešće vas do Vidikovca. Pod vama se odjednom otvara, pomalo zastrašujuća u svojoj ljepoti, duboka, šumovina uvala, gotovo potpuno nepristupačna. U srcu te iskonske ljepote huči vodopad Skakavac stropoštavajući se u ponor sa preko 75 metara visine.
Na drugoj strani kotiline se naglo izdižu kamene litice Volujaka, lijevo se izdiže najveći vrh Bosne i Hercegovine, Maglić (2386 m), a desno, u daljini, preko kanjona Sutjeske, vide se vrhovi Zelengore.
Pogled za nezaborav!
Netaknuta priroda – šume koje su bogate raznovrsnom divljači, na evropskom prostoru, veoma su rijetki komadići zemlje kojima ljudska ruka nije utisnula svoj pečat. Nedovoljno je znano da jedan takav kutak postoji svega stotinjak kilometara od Sarajeva, smješten u Nacionalnom parku „Sutjeska“ na Tjentištu. Riječ je o prašumi, jedinstvenoj u Evropi, o prašumi Perućici.
Prije nekoliko dana posjetili smo Tjentište. U Upravi NP Sutjeska uz srdačnu dobrodošlicu dočekao nas je prvi čovjek parka, Dejan Pavlović, veliki zaljubljenik u majku prirodu. Uz kafu u rakiju pričao nam je o prirodnikm ljepotama ovog kraja.
Kroz prašumu Perućicu proveli su nas vodići – lovočuvari NP Sutjeska, Dejan Baturan i Vladimir Lalović. Preko rječice Perućičkog potoka vidjeli smo brojne oborene jelike, na kojima je niklo novo drveće, uglavnom smrče i jelike koje prkose zubu vremena.
Brojne su jelike i smrče koje se penju nebu u visine, više od 50 metara, a i promjera su većeg od dva metra. Na jednom mjestu ima tri ogromne jelike koje su slične jedna drugoj po visini i debljini, a narod ovog kraja ih naziva tri sestre. Nalaze se ispod Mrkalj klada u dubini Perućice oko 500 metara.
U Perućičkom potoku vidjeli smo na nekoliko mjesta potočne pastrmke. Ali ovdje je strogo zabranjen lov pastrmke.
Poseban ukras prašume Perućice je vodopad Skakavac. Sa vrha vodopada pokušali smo se spustiti u kanjon, ali su nas dočekale strmovine litice i izvaljena stabla, pa smo se morali ponovo vratiti u Perućicu. Kamerom smo zabilježili brojna stabla koja oborena leže u prašumi. Kroz prašumu Perućicu vodi pješačka staza, koja je markirana, ali bez vodiča nije poželjno prolaziti kroz Perućicu, jer se vrlo lako može zalutati.
Ovih dana Perućicu posjećuju brojni domaći i strani turisti, ali uz pratnju vodiča – lovočuvara NP Sutjeska. Svi koji žele da vide Perućicu potrebno je da se jave u Upravu NP Sutjeska kako bi imali vodiče kroz prašumu do Prijevora i nazad.
U prašumi Perućici, tim ogromnim šumskim carstvom, gospodare njegovi jedini stanovnici. Tu su staništa divljih životinja: medvjedi, vukovi, srne, divojarci, lisice, divlje svinje – veprovi, orlovi, tetrijebi…
Za jedan dan prošao sam nepristupačnim dijelovima Perućice i slikao brojna stabla i vodopad Skakavac sa lokacije i mjesta gdje je nepristupačan teren, ali vrijedni lovočuvari Dejan Baturan i Vladimir Lalović su nas proveli kroz najljepše predjele, i bio sam očaran ljepotama jedinstvene evropske prašume.
Na platou Dragoš Sedla Dijana i Željko Vinković iz Bjelovara rekli su nam da su oduševljeni prirodnim ljepotama NP Sutjeska i da su veliki ljubitelji prirode.
Svi oni koji su ljubitelji prirode i željni čistog zraka, tišine u velikoj šumetini neka dođu na Tjentište i posjete prirodne ljepote ovog kraja.
Prokoško jezero ili “Gorsko oko”, kako ga neki nazivaju, smješteno u središtu planine Vranica, 22 kilometra od Fojnice, na nadmorskoj visini od 1.635 m, po mnogima je jedno od najljepših ledničkih jezera u Evropi.
Specifično je, osim činjenice da je ledničkog tipa, po tome što u njemu živi endemična vrsta čovječije ribice – triton i brojne druge biljne i životinjske vrste.
Načelnik Općine Fojnica Sabahudin Klisura kazao je u razgovoru za Fenu da se Općina Fojnica fokusirala na turizam, te da je jedan od segmenata koji nudi, upravo Prokoško jezero.
Kaže da su u posljednje vrijeme radili na uređenju ovog područja, gdje je prije dvije godine bivši načelnik Općine Fojnice riješio problem otpadnih voda te je izgrađen kanalizacioni sistem.
– Također su postavljeni info pultovi, klupe, a uređena je i staza za šetanje oko cijelog jezera – pojašnjava Klisura, dodajući da je jezero okruženo malim drvenim planinskim kućama, koje su jednim dijelom nastanjene do početka zime, dok se drugi dio izdaje za turiste.
Inače, Prokoško jezero i okolina su 1982. godine proglašeni za regionalni park prirode i postali su zona stroge zaštite, a 2005. područje je proglašeno spomenikom prirode.
Ulaz u ovaj park prirode naplaćuje se dvije KM, a Prokoško jezero godišnje posjeti oko 20.000 turista, što je, kaže, impresivan broj.
– Pokušavamo da što više smanjimo dolazak motornim vozilima do jezera, stoga smo obezbijedili veliki parking za autobuse i posebno za male automobile – kaže Klisura i dodaje da je Općina svojim budžetom učinila koliko je mogla.
Fojnica, ali i cijeli Srednjobosanski kanton, istakao je Klisura, mnogo su dobili zahvaljujući ovom predivnom spomeniku prirode.
focanskidani 