I U FOČI SU UBIJALI SPORTISTE

I u Foči su ubijali sportiste, ugledne i uzorne građane.

Fotografije govore više od 1000 riječi.

I niko nije još uvijek odgovarao za ta zlodjela bolesnog uma.

Osam (8) fudbalera FK “Sutjeska” Foča ubijeno – KPD Foča

– 1 razmjenjen (pušten iz KPD Foča)

Fudbaleri FK “Sutjeska” koji su ubijeni – žrtve zloglasnog logora KPD Foča :

Ismet Pašović. 

Šaban (Hasan) Durak /10.03.1933. – 1992./

Nedžib Lojo – Jojac

Avdo (Mehmed) Mehmedspahić (1950. – 1992.)

Smajo Bačvić – Turulja

Rešad (Avdo) Hadžimešić – Rešo (1954. – 1992.)

Suad Memić – Sule

Murat Granov – Fure 

_ _ _ _ _ _ _ _ _

U zloglasnom logoru KPD Foča je bio i nekadašnji golman FK “Sutjeska” Uzeir Aganović – Agana. On je razmjenjen. Živi u inostranstvu.

REŠAD (Avdo) HADŽIMEŠIĆ (1954. – 1992.) – odveden u zloglasni KPD aprila 1992. Odveden u avgustu 1992. u nepoznatom pravcu. Od tada mu se gubi svaki trag.

AVDO (Mehmed) MEHMEDSPAHIĆ (1950. – 1992.) – Odveden u zloglasni KPD, odakle mu se gubi svaki trag.

priredio:Kenan Sarač

design:Kenan Sarač

oprema teksta:focanskidani

KOME SMETA KENAN SARAČ KOJI PIŠE O GENOCIDU NAD BOŠNJACIMA???

KOME SMETA KENAN SARAČ KOJI PIŠE O GENOCIDU NAD BOŠNJACIMA???

POVRATAK UDBE, OZNE I KOS-a NA VELIKA VRATA U BiH!!!

ODGOVORIĆU SVIMA – IDEMO DALJE… NASTAVLJAMO PISATI… BILO KOME PRAVO, BILO KOME KRIVO…

SVE ĆE OVO JEDNOG DANA BITI SVJEDOKOM…

SVIMA ONIMA KOJIMA SMETA MOJ RAD ODGOVARAM SA PJESMICOM KOJU NEDAVNO NAPISAH MOREBIT IMA GODNU – DVIJE, NEBITNO.

 

priredio:Kenan Sarač

fotografije:Kenan Sarač

oprema teksta:focanskidani

NAJMLAĐI BORAC AR BiH

NAJMLAĐI BORAC AR BiH

Rijedak je slučaj da dijete od 13 godina uzme oružje u ruku i stavi se AR BiH na raspolaganje u odbrambeno-oslobodilačkom ratu. To se desilo sa mladim Fočakom Harisom.
“Ja sam se bojao za njega”, govori tadašnji Harisov komandant.
“Htio je svim srcem da bude uz nas, da učestvuje u bitkama”, – nastavlja kazivanje komandant.
“Sreća, ostao je živ. Dobro je bio ranjen”, dodaje komandant.
“Pokazao se kao dobar borac. Navešću jedan slučaj. Kad je bila akcija na Obarku, spasio je pet naših ljudi. U jednom trenutku spazio je četnike, dojavio je nama, i počeo pucati na njih. Sa trinaest godina je pucao iz kalašnjikova k'o borac od dvadeset i pet. Dobar, dobar borac bio.” – završio je kazivanje o najmlađem borcu AR BiH njegov komadant.

VIDEO:
Najmlađi borac AR BiH
Goražde

Ranjavanje najmlađeg borca AR BiH
Gorazde 15.8.1992.

zabilježio:Kenan Sarač

fotografije:screenshot/focanskidani

video:youtube

oprema teksta:focanskidani

Tužna priča o borcu AR BiH Ismetu Ganoviću koji je poginuo prilikom oslobađanja Prače 1992.

“Boli jer u borbi za opstanak jedino na šta se nailazilo je bilo ”koji je broj poginulih”, žalosno”, kazuje supruga poginulog borca…

“Osjećam, tek sada, da sam psihički jača da nekom se obratim (ne znam zašto), ali osjećam da moram, jer sam te 1992. vodila za ruku dva sina, a i trećeg (od djevera rahmetli),  prošla svašta nešto k'o i mnogi, a bol nosim još uvijek i nikada neće nestati” – dodaje.

Ismet Ganović, borac AR BiH od 15.04.1992. , poginuo u borbama za oslobađanje Prače 19.10.1992.

zabilježio:Kenan Sarač

fotografije:focanskidani

oprema teksta:focanskidani

 

FOČANSKE PRIČE : HALIDIN SAN II

Halidin san II

Poslije trnovitog pušestvija – zvanog prognanstvo i horora Foča 1992, pitam se da li je moguće riječima opisati barem djelić svega proživljenog.

No ipak pokušat ću.

Kao sirotica koja je ostala svog grada, bez toplog doma, bez brižnog  supruga bez voljene BRAĆE…bilo je normalno da svoj život posvetim svojoj djeci i bolesnim, iznemoglim i  ucvijeljenim roditeljima.

Prolazili su dani, bez cilja, bez kuveta, bez želje i za nastaviti život dalje.

Osjećala sam se jako iscrpljeno, nemoćno, povrijeđeno i prazno.

No moralo se ići bez obzira na sve, zbog djece, zbog roditelja, zbog dušmana koji su nas doveli silom u ovakvo stanje beznadja i siromaštva…

Išli smo od kuće do kuće, po napuštenim tudjim stanovima, po svjetskim podrumima.

Allah je spustio svoju milost na nas, podario kuvet i milost da sačuvamo razum, ugled i dostojanstvo.

Djeca su se školovala, roditelji vehnuli od tuge, a ja tražeći  posao kako bi im svima obezbjedila život dostojan čovjeka.

Bezbroj puta dolazeći kući zatekla sam ih kako nijemo zure u daljinu, sjede ispijaju kahvu sa plačnim očima.

Mislim da nikad više nikada poslije svega te tople, njihove plave oči, nisu imale sjaj.

Bile su nekako umorne od tuge, baš kao i moje sada kako vrijeme više  prolazi.

A vrijeme prolazi, ali tuga i praznina izgleda, kleta, nikad  neće, niti može.

I koliko god da je odbijam danju, dodje kleta i u san.

Koliko puta sam samu sebe upitala, Bože kako li je njima, kad mene ovako boli duša,  kao sestru, kao suprugu, kao prijateljicu, kako je njima kao roditeljima.

I dodje mi taj osjećaj sinoć u san.

Da osjetim kako boli srce Majke.

Usnih sve ono što osjetih i preživjeh u Foči 1992, samo što sam bila u ulozi Majke koja ne zna gdje joj je dijete u tom vrtlogu horora.

Kako je bilo mnogo ljudi u progonu koji su izbezumljeno i pomahnitalo bježali ispod četničke  kame, ja sam izgubila svoga sina u toj masi.

Uspjela sam dobiti kartu i propusnicu te ukrcati se u konvoj, ali moga malog sina nigdje nije bilo.

Vrištala sam, pomagala, grcala dok nisam samu sebe probudila iz sna dubokim vriskom.

Kako na počinak ne idem nikad bez čaše vode, popih gutljaj da se dozovem i zahvalim Allahu da samo sanjam.

Nema dana   da ne pomislim na svoje voljene žrtve, na roditelje, na sve Majke i na sve Bosanske Jetime…

Samo Allah zna ono što oni žive i ono što osjećaju…

Bože smiluj se svim ranjenim dušicama, a spusti svoju najveću kaznu na počinioce zlodjela.

 

Halida Konjo Uzunović

27.Januar 2020.

STRADANJE FAMILIJA KONJO, KLEPO, GERMOVIĆ, UZUNOVIĆ U ČETNIČKIM POKOLJIMA 1941. – 1945. I 1992. – 1995.

STRADANJE FAMILIJA KONJO, KLEPO, GERMOVIĆ, UZUNOVIĆ U ČETNIČKIM POKOLJIMA 1941. – 1945. I 1992. – 1995.

Naselje Vikoč, mjesto Husnići ,imanje Lice – opština Foča – lijepo mjesto gdje su živjeli moji djedovi. Živjeli skromno,čestito,radno svoj život baš onako kako dolikuje insanu bošnjačkome. Nisu znali mrziti, nisu htjeli klati, ni ubijati kao njihove komšije srbi koji su to itekako vješto i krvnički znali… Znaju to jedino oni koji su žrtve njihovog zuluma.

Što je meni interesantno i zapanjujuće jeste taj način njihovog mučenja, klanja, ubijanja, silovanja, što je prosto za jedan normalan razum uopšte nepojmljivo… Osobito za čestite, merhametli duše bošnjačke koje nisu znale ni mrava zgaziti. Naime u pokolju 1942. od strane četnika moja fina, mirisna nena Hadžira Klepo, majkina majka, /i dan danas osjećam njen miris i mehkoću i nježnost njene čiste šamije/… preživjela je strahovitu ratnu sudbinu 1942. -1945.  kada su im četnici upali u kuću. Tražili su naravno prvo zlato, pa onda ispitivanja, zlostavljanja, mučenja, silovanja, baš kao i sada 1992. – 1995. Zatvorili su je u sobu da im spremi zlato i sve što ima od vrijednosti, a onda su otišli na ognjište, naložili su tadašnje verige, da je prže, muče dok ne dadne sve što ima od vrijednosti, tako su joj zaprijetili. Dok su tako vršljali pomahnitali četnici žedni krvi po kući, sreća u nesreći moje nene Hadžire jeste to što je bio veliki snijeg i kako je kuća bila malo na podbrežju, tako su i bili snježni nanosi veći….dok su se četnici vrtjeli oko veriga moja hrabra nena je odlučila pobjeći kroz prozor i zatrpati se u te visoke nanose snijega. U to vrijeme bili su snjegovi veći i znale su biti i mećave, pošto je veća nadmorska visina. Tako je moja nena Hadžira i preživjela, naravno sa posljedicama, jer je prenoćila u prtini-snježnom nanosu, dok četničke hulje nisu otišle… Babovu mi majku, moju lijepu nenu Muriju Konjo, rođeno Germović, nisam nikada ni upoznala. Isti ti četnici odmah su je zaklali na kućnom pragu… Moj dedo Mujo Konjo je preživio, bio je invalid i vrlo teško se živjelo u tadašnje poratno vrijeme….

Moj otac Ahmet Konjo, također je imao težak život, prebolovao je tada trbušni tifus. Bez majke samo sa ocem- invalidom. Imao je i jednog jedinog brata Halima Konjo koji je nestao i kojeg nikada nisam ni upoznala, niti pronašla. Moja lijepa majka, Muša Konjo, kažu ljudi, da je bila ljepotica. Najljepša djevojka u kraju. Udala se za mog oca, tada je bio ubogo siromašno ratno siroče. Živjeli su kako su znali i umjeli, teško i trnovito. Kada je moj otac odlučio da se preseli u Foču, svi su tada govorili; odvede Ahmet djecu u grad da gladuju. Ja tada nisam bila rođena i šesto sam dijete svojih roditelja. Otac je bio veoma hrabar, odvažan i vrijedan čovjek.. Odlučio je demantovati komšiluk da neće biti gladni i siromašni. I bilo je tako. Postali smo jedni od najimućnijih porodica u čaršiji. Stekao je moj babo, moje siroče iz drugog svjetskog rata, ugled i veliko bogatstvo, čestitu i vrijednu djecu, suprugu vrijednu svakog divljenja, stekao je sve, čak i više od toga…

Njegovi zlatni sinovi Halim i Halid Konjo imali su prekrasan restoran Orijent u Prijekoj čaršji, nedaleko od Sahat kule, gdje se okupljala fina fočanska raja… sve do 1992 godine kada unuci i djeca od tih istih četnika iz 1942.  godine napraviše još grdniji pokolj 1992. ubiše mu zlatne sinove Halima i Halida Konjo, zeta Enesa Uzunovića, koji mu bješe kao sin, čestit i veoma ugledan čovjek… Rastjeraše kćerke po bijelom svijetu, bore se kao lavice, baš kao i njihovi roditelji u svoje vrijeme…. samo ima jedna razlika u nama; oni nam nisu pričali o zulumu i haramu četničkome , zato smo i doživjeli reprizu genocida 1942. -1992… Nisu nas htjeli zamarati ili nisu smjeli zbog nametnutog sistema bratstva i jedinstva zvanog yuga… Ali zato naša djeca i naši unuci moraju ovo znati,moraju ovo pročitati i ne smiju dozvoliti ono što smo mi doživjeli….

Halida Dida Konjo

TABACIMA TEKLA KRV NIZ SOKAKE 1941. – 1945. I 1992. – 1995.

TABACIMA TEKLA KRV NIZ SOKAKE 1941. – 1945. I 1992. – 1995.

piše : Nerkica Bešagić

Priča vjetar šapatom i  nijemi  žubor Drine, kroz bašče Tabačke, kako ljudi mogu biti neljudi,  kako zlo može da razara jedan grad.  A gdje je duša? Duša otišla.

Avdo  bio veliki i jako dobar čovjek. Sve što je radio , radio dobro i sa srcem.

Avdo se vratio iz rata (II sv. rata) i dugo je nosio partizansku kapu na glavi, čak i na splavarenje sa tom kapom otišao. Kada se vratio kući u Tabake, nikoga živog svog nije našao.

Roditelji  zakopani odmah ispod bašte njegove u staro tursko groblje,  gdje stajaše stara džamija. Tu i ostale Tabačke žrtve zakopane, između stotine godina starih nišana.

Avdo obilježio i napravio mezarje svojim roditeljima koje ubise čelnici iz Rogatice, baš u bašti ispred kuće. Sestra ubijena , mali brat ubijen.  Dugo je on svoje preostale mile tražio.

Dvoje sestrića našao u Domu za siročad.  Sestru našao  u Kotorskom.

Razočaran sistemom i ispitivanjima bivših četnika, odbio statut borca i partijska odlikovanja .

U Tabacima ostala samo siročad i par siromašnih žena  sa djecom i tužnim ratnim pričama.

Iako je u Sarajevu na Vratniku završio šnajderski  zanat kod Azizage Kumra , gdje ga je rat i zatekao , vratio se na svoje ognjište.

Tada u to vrijeme, Tabaci poslije rata, opustošena mahala sa siročadima , starim grobljem  i malom džamijom, bijaše godinama samo ćošak i mahala u Foči gdje tadašnji  Fočanski vlastodršci  nisu imali interesa   da bilo šta obnove . Srušili i oduzeli  staro groblje, a izgradili benzinsku pumpu. Avdo volio svoje Tabake i svoju Drinu . Imao i čamac dole .Rane i tugu nosio , pa otišao u triftare – splavare , da izgradi ponovno život .

Tek kada je umro u 50.-toj  godini života,  dođoše eto neka boračka priznanja…

Ovaj rat,  Foča i Tabaci, ponovo opustošeni.  Sa tužnim pričama ratnim i stradalim  porodicama. Mnoge buldožerom,  zakopaše ponovo u staro Tursko groblje ispod Avdova bašte.  Buldožerom izrovili groblje staro . Žrtve zakopane,  zagrnuli buldožerom, a staru džamiju sravnili sa zemljom.  Posjekli  lipe i bagremove, pa Tabaci ostaše i  bez mirisa lipa i bagremova. Česma Žgaljuša presušila.  I ona Šabanova pored ceste presušila.  Potok presušio, a bašće zarasle  u korov.  Priča vjetar šapatom i  nijemi  žubor Drine, kroz bašče Tabačke, kako ljudi mogu biti neljudi,  kako zlo može da razara jedan grad.  A gdje je duša? Duša otišla.

Mezar Avdin  stoji gore u Tekiji. Ovaj put neće se niko  tamo vratiti , a volila bih da znam kako su Tabaci dobili ime. Bila prije Pirina mahala .

Nastradale porodice u onome ratu , a i u u ovome ratu. Prezimena: Čulum,  Betevija,  Selimović, Hajrić,  Kolubara…

Fikret – Fiko Podrug, gore su Hukare neki , Lampa,  Lojo… U Tabacima su u groblju ekshumirani…Mislim prije možda 8 god., nekoliko žrtava. Njih 6-7 , nisam sigurna. Šaćirina kćerka.  Ćulumi – Nedžib i Fatima, sestra mu. Bitevije Munib – Duja i žena Raza.  Esma Hajrić…

Žene koje su se krile po kućama u Tabacima, vodili su na silovanja, a noću pljačkali i ubijali.  Komšije sa  Zastave su, njih par ne svi, opljačkali Tabačke kuće.  Avdinu kuću  su čak sve skinuli i srušili.  Hajrića kuću,  od Avdove sestre,  su zapalili…

(Nerkica Bešagić)

FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA : PREVILA – ZLOČIN BEZ KAZNE

FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA : PREVILA – ZLOČIN BEZ KAZNE
JOŠ UVIJEK NISU PRONAĐENI POSMRTNI OSTACI NASTRADALIH

Hadžiahmetović Mustafa (1933.), Hadžiahmetović (r.Muhović) Nefa (1939.), Hadžiahmetović Asim (1934.), Hadžiahmetović (r. Turulja) Emina (1935.), Hadžiahmetović (r. Kunić) Zejnija (1929.), Hadžiahmetović (r. Grebović) Malka (1922.), Avdibegović Hamdo (1938.), Avdibegović (r. Smajović) Hiba (1940.), Čavrk Abid (1928.), Čavrk (r. Šakrak) Fatima (1935.)…
Spomenute rahmetlije su civilne žrtve rata. Poubijani i spaljeni od komšija – četnika 1992.
Iako je od tada prošlo 27 godina niko nije odgovarao za ovaj gnusni zločin.
A i mnogi posmrtni ostaci žrtava još uvijek nisu pronađeni.
Na Previli je bio zatvor za nesrbe.
Pokušaji porodica da saznaju informacije gdje bi mogli biti posmrtni ostaci njihovih najmilijih su propali.
Uglavnom sve se završavalo na odgovoru komšija Srba da su ubijeni…

četnici na Previli 1993.

četnici se svake godine okupljaju na Stocu iznad Previle

priredio:Kenan Sarač/focanskidani
design:Kenan Sarač
fotografije:screenshot/Kenan Sarač

izvori/reference:

Foča 1992-1995. : žrtve genocida / Rasim Halilagić
Sarajevo : Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta, 2008.
497 str. : ilustr. ; 25 cm

Genocid nad Bošnjacima na području Općine Foča : 1992.-1995. : (prilog utvrđivanju žrtava) / Preljub Tafro, Bećir Macić
Sarajevo : Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, 2004.
461 str. ; 24 cm

Dokumentacija Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine

facebook

– Privatni izvori informacija…

FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA : DJETINJSTVO BEZ OCA, MAJKE I DJEDA

 

Dvanaestogodišnjem dječaku Jakubu Mandži četnici su u Foči ubili i oca i majku, a djeda odveli u nepoznatom pravcu.

NEMOJTE UBITI MOJU NANU, IMAM SAMO NJU

I roditelji Jakuba Mandže ubijeni su u Foči 1992. Godine. Ovaj dvanaestogodišnji dječak danas živi sa nanom Šaćirom, tetkom i tetićem na Ilidži. I Jakubovog djeda, 65- godišnjeg Husniju odveli su četnici 6. Septembra. Jakub zna koga je izgubio.

Tri Šaćirine smrti

„Prva je, dijete moje, kad su nam jednom navečer došli četnici kući i provalili ulazna vrata. Husnija je pobjegao na jednu, a ja i mali Jakub na drugu stranu. Drugu sam ti smrt preživjela sa Jakubom u logoru u Foči, kad su htjeli da me zakolju, a treću kad su mi pištoljem razbili glavu. I sada imam vidljive ožiljke, a i glava zna često zaboljeti“, priča nana Šaćira.

Krajem augusta 1992. Godine četnici su došli do njihove kuće u fočanskom naselju Donje Polje i tražili radio stanicu.

„Prijetili su da će me odvesti na most i ubiti. Posebno sam se plašila da me ne odvedu u KPD, gdje je već bio zatvoren moj sin Fuad, Jakubov otac. Da ne gledamo kako nas muče. Šta bih, onda sa ovim maksumom?“

Jakubovog oca Fuada zarobili su četnici već na početku rata u Foči. Uhapsili su ga sa puškom u ruci i nedugo zatim ubili.

Za Jakubovu majku Semku do danas se ništa ne zna. Nana Šaćira, njen suprug Husnija i mali Jakub ostali su u porodičnoj kući  u Donjem Polju do kraja augusta 1992. Godine. Tih mjeseci živjeli su kao u kućnom pritvoru i u svakodnevnom strahu kad će neko doći pobiti ih ili negdje odvesti. Onda su, krajem augusta, ne znajući kuda bi, svi „dobrovoljno“ otišli u tadašnji logor u fočanskom „Partizanu“.

Kolji je s leđa

„U „Partizanu“ je bilo strašno. Nakon šest dana boravka u ovome logoru, 6. Septembra, u našu sobu, u kojoj nas je bilo tridesetak, ušla su trojica četnika.“

Čim su prilazili njihovom krevetu, Šaćira je znala da su došli po njenog supruga Husniju. Jedan ga je držao visoko podignutih ruku, a dvojica su ga tukli. Kasnije su ga u nekom crvenom automobilu odvezli u nepoznatom pravcu.

„Kad je, dvadesetak dana kasnije, u našu sobu došao Sreto Filipović, komšija iz Donjeg Polja, rekao je da ga je odveo Miloš Ivanović na svoje imanje, da mu radi. Nadala sam se da će se nekad pojaviti, ali do danas ništa nisam čula za njega. Eto, nadam se.“

U „Partizanu“ su ih svakodnevno maltretirali, ubijali muškarce ili ih odvodili „u nepoznatom pravcu“.

Kad bi četnici ušli na vrata, mali Jakub ih je molio:“Nemojte ubiti moju nanu, ja imam samo nju!“ Kad su dolazili drugi put i tražili komšinicu Minu, rekli su da, ako nje nema, onda ona ide sa njima.

„Rekla sam da neću, a jedan od njih uperio je pištolj u mene, dok me je mali Jakub zaklonio. Umjesto metka u glavu, četnik me udario pištoljem nekoliko puta. Izgubila sam svijest. Ispod mene je ostala lokva krvi.“

Drugi put je četnik udario  cipelom u grudi i prijetio da će ih oboje ubiti. „Što je ne kolješ?!“, viknuo je jedan od njih.

„Ne možemo, dijete je pred njom“, odgovorio je. „Onda je kolji s leđa!“, naredio je drugi.

Srećom ušla je izvjesna Vida iz Orahova sa puškom u ruci i naredila im da je ne diraju.

Tako su iz noći u noć Šaćira i njezin unuk preživljavali besane noći.

U oktobru 1992. Godine razmjenili su ih za nekog srpskog doktora.

Došli su u Goražde, a podatle prošle godine na Ilidžu.

Najdraže  mu je očevo ime

Mali Jakub Mandžo uskoro će u četvrti razred osnovne škole. Otišao je negdje sa jaranima. Rekoše, na kupanje. Za to vrijeme nanine su oči pune suza, a lice blijedo. U isti mah, drago joj je što, eto, nekome može makar ukratko ispričati svoju bol.

„Šta, sine moj, da meni nešto bude, gdje bi mi on?!“

Reče da su dosad samo jednom malom Jakubu dali 50 DM ljudi iz „Igasse“. Ostali nisu ni upitali kako im je, kako žive.

Nana Šaćira brine se šta će sutra biti sa Jakubom. Sve dok se ona bude starala o njemu, neće biti problema. Ali, šta kasnije?

Jakub slabije priča. Samo kaže da mu je Fuad najdraže ime na svijetu. Tako se zvao njegov rahmetli otac.

 

priredio:Kenan Sarač

fotografije:Kenan Sarač/internet/screenshot

design:Kenan Sarač

oprema teksta:focanskidani

 

 

Izvor/reference:

Godine opstanka : ratni zapisi od Drine do Une / Mustafa Borović, Fuad Kovač ; [fotografije Fuad Fočo, Mustafa Borović, Fuad Kovač…

Sarajevo : TZU, 2001. (Sarajevo : Bemust)

383 str. : ilustr. ; 21 cm

FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA : SVIREPO UBISTVO UGLEDNOG DOKTORA AZIZA TORLAKA

…i taman kad bi se učinilo da će dobiti svoje definitivne obrise, dođem drugi dan i vidim da je hrpa još veća… – izjavila je Nataša Zimonjić – Čengić,  o  genocidu u Foči 1941. – 1945., u jednom intervjuu. Tako, i ja, taman da pomislim da nemam šta više napisati o genocidu u Foči 1992. – 1995. pojavi se članak sa suđenja ratnom zločincu Ratku Mladiću. I mnogi detalji isplivaše na površinu…

Svirepo i okrutno ubistvo uglednog fočanskog liječnika, doktora Aziza Torlaka oduzima dah.

Svjedok kaže da su u junu 1993. iz zloglasnog koncentracionog logora, KP Doma, Miško Savić, Predrag Trivun, Zoran Samardžić i Miško Rašković odveli u kuću u selu Varizi. Tu su mu vezali noge, i objesili ga tako vezanog da mu je glava visila ka podu, a noge bile vezane za plafon. Ispod glave su naložili vatru. Cijelo vrijeme su ga udarali i iživljavali se nad bespomoćnim, nevinim čovjekom dok nije umro. Monstrumi. Krvoločne zvijeri.

628. In June 1993, Miško Savić, Predrag Trivun, Zoran Samardžić, and Miško Rašković took Aziz Torlak, a Bosnian-Muslim doctor, from KP Dom to a house in the village of Varizi, suspended him by his legs, lit a fire under his head, and beat him for four hours until he died.

Nažalost, slično doktoru,  je nešto ranije, tačnije u augustu 1992. stradao Miralem Ahmić u selu Potpeće, od ruku drugih krvožednih zlikovaca…

Fočanska je tuga pregolema…Neprebolna…

_ _ _

U istom poglavlju se spominje kako je presuđeni ratni zločinac Dragan Zelenović (umro) ubio Nedžiba, poznatog kao Điban, da je na Mostu Stradanja, željeznom mostu, kod zloglasnog KP Doma,  Milenko ‘Buši’ Burilo – taj je najozloglašeniji i najkrvoločniji zlikovac – od svih čuvara u KP Domu, ubio Halima Konja, da su Sponu ubili već pomenuti  presuđeni ratni zločinac Dragan Zelenović (umro) i (takođe) presuđeni ratni zločinac Zoran Vuković. Da su Munira Mačka iz Međurječja ubili presuđeni ratni zločinac Zoran Vuković, presuđeni ratni zločinac Dragan Zelenović (umro) i neprocesuirani ratni zločinac Janko Janjić (ubio se – raznio se bombom). Takođe se navodi da je Adija ubio jedan pripadnik jedinice Brana Ćosovića – Ćose…

 
izvori/reference:
…ali kada sam ugledala te kosti… Puno ih je bilo, svuda razbacanih, u velikim i malim gomilama, ili kao pojedinačni skeleti, neki su ležali u jednom komadu… Samo što ih i na ulici nisam sretala.
GENOCID NAD MUSLIMANIMA FOČE 1941. – 1945. : Smrt do smrti…Priča Nataše Zimonjić-Čengić
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/04/genocid-nad-muslimanima-foce-1941-1945-smrt-do-smrtiprica-natase-zimonjic-cengic/

Skeleti pored Ćehotine
Nataša nastavlja: “Sedam dana je trajalo sabiranje tih kostiju, koje smo odnosili na jedno mjesto pored Ćehotine… Slagali smo ih kao drva što se slažu… Hrpa se svaki dan povećavala, i taman kad bi se učinilo da će dobiti svoje definitivne obrise, dođem drugi dan i vidim da je hrpa još veća…
FOČANSKI KRVAVI MOSTOVI 1941. – 1945.
https://focanskidani.wordpress.com/2018/09/16/focanski-krvavi-mostovi-1941-1945/
Okrutna i jeziva smrt Miralema Ahmića ne može niikoga ostaviti ravnodušnim. Miralem je živ spaljen od strane četnika, kojima je zapovjedao Bore Ivanović.
Foča četvrt stoljeća od genocida : Fočanske tužne priče iz 1992. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/11/10/foca-cetvrt-stoljeca-od-genocida-focanske-tuzne-price-iz-1992-godine/

FOČA:Koliko još ima neidentifikovanih i neispričanih priča?
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/09/focakoliko-jos-ima-neidentifikovanih-i-neispricanih-prica/
SVJEDOČANSTVA O GENOCIDU U FOČI – od 312 do 372 strane – IT-09-92-T – 22.11.2017. – slučaj Mladić ICTY
https://www.academia.edu/41397868/SVJEDO%C4%8CANSTVA_O_GENOCIDU_U_FO%C4%8CI_-_od_312_do_372_strane_-_IT-09-92-T_-_22.11.2017._-_slu%C4%8Daj_Mladi%C4%87_ICTY
4.3 Foča Municipality, od 312 – 372 strane
https://www.legal-tools.org/doc/96f3c1/pdf/
[PDF]Mladic Judgment Part I – ICC Legal tools Database
http://www.legal-tools.org › doc › pdf
22. nov 2017. – named ‘Pike’ were under his command. 643. Brane Ćosović a.k.a. Ćosa, who had more than 100 soldiers under him, was the leader of Janko …
3.3. Kunarac et al. case – ICTY and Sexual Violence as a Crime Against Humanity
https://www.academia.edu/41397930/3.3._Kunarac_et_al._case_-_ICTY_and_Sexual_Violence_as_a_Crime_Against_Humanity
3.3. Kunarac et al. case – ICTY and Sexual Violence as a Crime Against Humanity
http://arno.uvt.nl/show.cgi?fid=122469
Privatni izvori informacija

priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshoot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani

FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA : STRADANJE NASELJA ZUBOVIĆI 1992.

 

Bile  su maloljetne, nevine i čiste kao proljetni cvijet…

Cvijet mladosti i ljepote s proljeća 1992. Fočanskog. Krvavog…

Sada se liječe. Oboljele. Svakodnevne terapije.

Tog kobnog aprilskog dana bilo ih preko četrdeset u podrumu kod ESADA MEZBURA, u fočanskom naselju Zubovići. Jako, snažno četnici su pucali. Da bi bile mirne.

Javiše (četnici) Asimu Mezburu, na kućni telefon da budu tu,  kao neće im se ništa desiti. Samo srpska vojska treba da prođe kroz naselje i da se ne plaše.  Neki su odlučili  da bježe i tako su i uradili.  Dok su drugi ostali. Opkolili su kuću i naredili da svi  izađu van. Odmah su razdvojili muškarce na jednu stranu, a žene i djecu na drugu . Prvo su ubili  Asimovog vučjaka,  jer je htio da se otrgne sa lanca i jako je lajao. Osjetio je da će ih  pobiti, silovati, mučiti . Muškarce su odveli u KP Dom, žene su ostale zarobljene. Ledila se krv u žilama od naoružanih do zuba četnika iz Srbije, Crne Gore na čelu sa našim komšijama srbima. Spominjali su imena:   Gojko, Đed, stariji oficir sa ekavskim izgovorom, Pero srbijanac,  … itd… Nakon dva-tri dana vratili su ESADA i ASIMA da bi im pokazali  šta imaju u kućama… Bili su to imućni ljudi,  Asim je imao svoju fotografsku radnju i modernu opremu, u taj vakat najmoderniju…Esad razne  mašine. Poslije su ih vratili u KP Dom, Esada i brata mu Asima…I to je bio put bez povrtaka. Teretili su ih da su imali radio-stanicu. Ustvari, to je bio samo izgovor da ih odvedu u zloglasni KP Dom.

Rekli su – kao oni će, kobajagi, da štite kuću, ženskinje i čeljad , pošto dolaze svakojake garde, vojska iz Srbije, da ih navodno ne bi dirali…

Noću nije bilo struje.  Prestravljene žene i djeca  palili su svijeće.  A žene su spavale sjedeći i naizmjenično. Neke žene nisu imale sna i bile su budne . Bio je prisutan ogroman strah da ne dođu i da i njih  odvodu  na put pakla i nestanka. Ledila se krv u žilama, bilo je užasno, prosto nezamislivo.

Jedan dan je došla srpska vojska i sa njima stariji čovjek, njihov komadant. Zvali su ga Đed i Pero Srbijanac. Odveli su neke žene… Sve sa izgovorom da ih,  kao fol,  ispituju, gdje su, koliko novaca imaju, gdje su im ukućani  i takve nebuloze… Nakon nekoliko sati vraćali su ih prestravljene, izbezumljene i  prestrašene.  Nisu ništa govorile, samo su zurile negdje i stiskale čvrsto u zagrljaj svoju djecu …

Jednu  veče je taj isti stari komandant Đed, prenoćio sa njima. U drugoj sobi je spavao kao  da ih čuva to veče. Ujutro,  kada je ustao repetirao je pušku da im da do znanja da je  budan i da je ustao. Popio bi  kafu i rekao  da oni du u borbu, da im je  Bog na pomoći …jer ko biva od  tih drugih vojnih formacija  ne može da im garantira bezbjednost…

Čuvali su ih  ko fol od nekih drugih zlikovaca.

Oko  podne, taj isti dan došao je kombi pun nekih strašnih ratnika- dobrovoljaca.  Na kombiju je pisalo Čelebičanski  Četnici.  Davali su cigarete, sve šteke Marlboro… to je naravno bilo opljačkano.

Kada je postalo nepodnošljivo,  bježale bi u šumu, u Drinu, kuda je koja znala i umjela….Bilo je kao u hororu ,prosto nemoguće za opisati …. Ostavilo je to doživotne oziljke na duši…Al’  taj film strave i užasa, taj horor film ostao im  je u glavi,  ne mogu ga izbrisati nikada… Još uvijek je tu. Sada imaju strašne slike prošlosti. Narušeno zdravlje.  Možda je moralo bit tako… Niko nije htio niti želio pomoći . Bile su same, bespomoćne i nezaštićene . Grad je bio potpuno odsječen od civilizacije. Te divlje horde zla radile se šta su htjele …a radili su prosto rečeno PAKAO…

• Privatni izvori informacija
• Svjedočenja
• Arhiv focanskidani.wordpress

_ _ _

U Zubovićima zločine su počinili Ilija Čalasan, Radomir Čančar, Pero Pavlović, Simo Vrećo, Boro Višnjić, Dragan Stanković, pripadnici vojne policije Dragoljub Kunarac, Janko Janjić i drugi. Oni čine zločine i u Tabacima.

U Gornjem Polju ubice su Radoje Lalović, Dragan Tošević, Ljubomir Perišić, Milenko Čančar, Slavko Vrećo.

(Genocid nad Bošnjacima na području Općine Foča : 1992.-1995. : (prilog utvrđivanju žrtava) / Preljub Tafro, Bećir Macić

Sarajevo : Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, 2004.

461 str. ; 24 cm)

_ _ _

209. MEZBUR (Šaćir) ASIM, rođen 1943. Iz Foče. Fotograf. Prije nego je zatočen u koncentracioni logor strašno je mučen od fočanskih Srba. Negdje oko 28. Juna 1992. Izveden je iz koncentracionog logora i gubi mu se trag.
210. MEZBUR ((Šaćir) ESAD, rođen 1957. Iz Foče – Zubovići. Zatočen u koncentracioni logor. Nalazio se u grupi logoraša koja je 30. Avgusta 1992. U manjem autobusu, odvezena prema Ustikolini. Grupi se gubi svaki trag. Prema nepotvrđenim podacima grupa je likvidirana na šljunkari u selu Paunci i zatrpana u pijesak.

(Genocid nad Bošnjacima na području Općine Foča : 1992.-1995. : (prilog utvrđivanju žrtava) / Preljub Tafro, Bećir Macić

Sarajevo : Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, 2004.

461 str. ; 24 cm)

_ _ _

312. MEZBUR (Šaćir) ASIM, rođen 1944., fotograf. Zarobljen u aprilu 1992. I odveden u KPZ. Tamo su ga mučili komšije Srbi i iznuđivali mu novac. Odveli su ga iz logora 31. Augusta 1992. i ubili. Ekshumiran u augustu2001. Iz masovne grobnice PILJAK na planini Maluši i ukopan na mezarju Turbe – Bistrik 9. Augusta 2001.
313. MEZBUR (Šaćir) ESAD, rođen 1957. u Foči, naselje Zubovići, radnik. Zarobljen i odveden u KPZ u Foči u aprilu 1992. Pronađen i ekshumiran iz masovne grobnice u Miljevini. Ubijen 17. Septembra 1992. Ukopan 4. Decembra na mezarju Vlakovo.

(Foča 1992-1995. : žrtve genocida / Rasim Halilagić

Sarajevo : Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta, 2008.

497 str. : ilustr. ; 25 cm)

_ _ _

LAMPA HAJRA, žena Hamida. Rođena 1925., domaćica. Ubijena u kući Fehima Šahovića, koja je poslije zapaljena.

LAMPA HAMID, rođen 1917., penzioner. Ubijen u kući Fehima Šahovića u Zubovićima koja je poslije spaljena.

Šahović Bida, žena Fehima. Rođena 1929., domaćica. Ubijena, pa zapaljena u kući.

ŠAHOVIĆ (Osman) EDHEM, rođen 1928., penzioner. Prema izjavi nekih svjedoka, poslije strašnog mučenja ubili su ga domaći Srbi, zajedno sa onima iz Srbije, odsjekli mu glavu, pa je šutali.

(Genocid nad Bošnjacima na području Općine Foča : 1992.-1995. : (prilog utvrđivanju žrtava) / Preljub Tafro, Bećir Macić

Sarajevo : Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, 2004.

461 str. ; 24 cm)

_ _ _

439. ŠAHOVIĆ (Osman) FEHIM, rođen 1928., penzioner. Uhvatili ga u kući u naselju Zubovići. Prema kazivanju svjedoka, mogo su ga mučili, a nakon mučenja ubili su ga i zapalili u kući skupa sa ženom Abidom.

(Foča 1992-1995. : žrtve genocida / Rasim Halilagić

Sarajevo : Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta, 2008.

497 str. : ilustr. ; 25 cm)

 

 

Reference/izvori:

• Arhiv focanskidani.wordpress
• Svjedočenja
• Foča 1992-1995. : žrtve genocida / Rasim Halilagić
• Genocid nad Bošnjacima na području Općine Foča : 1992.-1995. : (prilog utvrđivanju žrtava) / Preljub Tafro, Bećir Macić
• Dokumentacija Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine
• Privatni izvori informacija

 

priredio:Kenan Sarač/focanskidani

design:Kenan Sarač

fotografije:flickr ekran portal 13/screenshot/Kenan Sarač

FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA : STRADANJE PET SESTARA BEŠLIĆ IZ ČOHODAR MAHALE

Ova tužna fočanska priča bi se mogla nazvati i NESTAJANJE STARE FOČANSKE FAMILIJE BEŠLIĆ IZ ČOHODAR MAHALE I IZ FOČE – nastavak genocida iz 1941. – 1945. i okrutnosti i svireposti fočanskih četnika.

U fočanskom naselju Čohodar mahala do 1992. od stare fočanske loze familije Bešlić ostale su pet (5) sestara Bešlić.
MUNIBA, DŽEMILA, ZIBA, MUNIRA, i ALTUNA .
Altuna je živjela sama, dok su ostale četiri živjele zajedno u porodičnoj kući. Altuna je svoju imovinu poklonila Ustanovi u kojoj je provela svoje staračke dane. Preselila je prije desetak godina u Staračkom domu u Goraždu.
Muniba, Džemila, Ziba, i Munira su doživjele teška zlostavljanja, premlaćivanja, silovanja…Na kraju, nakon svih iživljavanja su ubijene i zapaljene u porodičnoj kući.
Sestre Bešlić se nisu udavale i nisu imale nikog od bliže familije.
Posmrtni ostaci nisu ekshumirani.
Familiju BEŠLIĆ – staru fočansku familiju iz Čohodar mahale – navodi i Faruk Muftić u dvije (2) knjige.
Naš izvor navodi i da im je otac nastradao u genocidu 1941. – 1945.
Takođe i doktor, profesor Šemso Tucaković u knjizi Srpski zločini nad Bošnjacima – muslimanima među spiskovima stradalih u genocidu navodi familiju Bešlić.

Reference/ izvori:

Foča kroz vrijeme / Faruk Muftić
Sarajevo : DES, 2006. (Sarajevo : DES)
294 str. : ilustr. ; 24 cm

Foča 1470-1996 – neprolazna ljepota – Faruk Muftić
188 strana, ilustrovana, 24cm
Izdavač:Šahinpašić, Sarajevo,1997.

Srpski zločini nad Bošnjacima – muslimanima / Šemso Tucaković
Sarajevo : El-Kalem [etc.], 1995.
673 str. : ilustr. ; 25 cm

Foča 1992-1995. : žrtve genocida / Rasim Halilagić
Sarajevo : Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta, 2008.
497 str. : ilustr. ; 25 cm

Genocid nad Bošnjacima na području Općine Foča : 1992.-1995. : (prilog utvrđivanju žrtava) / Preljub Tafro, Bećir Macić
Sarajevo : Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, 2004.
461 str. ; 24 cm

Dokumentacija Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine

– Privatni izvori informacija…

priredio:Kenan Sarač/focanskidani
design:Kenan Sarač
fotografije:screenshot/Kenan Sarač

FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA : U SJENCI KESTENOVA STARIH I U SJENCI NOBELOVIH NAGRADA

FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA : U SJENCI KESTENOVA STARIH I U SJENCI NOBELOVIH NAGRADA

Oči tvoje ko valovi Drine
ruke toplije od Ćehotine…
Behar bijeli, u tvojoj kosi
dok je vjetar lagano nosi…
Aha, lagano nosi…
(iz pjesme U sjenci kestena starog – Midhata – Mida Hadžiahmetovića)
Nekad se tako u Foči družilo i pjevalo. A onda dođe 1992.
I vidi sad ovo:

Švedska novinarka Johanne Hildebrandt podijelila je na društvenim mrežama fotografiju švedskog fotografa i režisera Jörgena Hildebrandta.
Fotografija je nastala u julu 1992. godine na kojoj se vide tijela u rijeci Drini nedaleko od Goražda. Kako navodi, Jorgen je vidio 200 tijela nizvodno od teritorije pod vojnom komandom bosanskih Srba. Neki su bili čak i vezani.
-Bila sam tamo.
Svjedok sam rata.
Kao švedski #BosnianWarReporters zaprepaštena sam koliko akademija nema poštovanja prema žrtvama i preživjelima, dodala je Hildebrandt.

A  Nedžad Ibrišimović 1996. napisa ovo:

“Bio sam u Švedskoj. Ne daj, Bože, tuđine!
Šta sam tamo rek’o. Rek’o sam da sam doš’o u Švedsku sevap da zaradim. Da vidim tu zemlju iz koje je visoki evropski povjerenik za Bosnu i Hercegovinu Carl Bildt.
Da obiđem daidžinicu.

Kažu kad bi se Švedska odozgo ovamo opružila da je tolika da bi dotakla Rim. Ja sam rek’o da je moja daidžinica Safija-hanuma veća od Švedske. Eno je u Karlskruni. Rek’o sam da sam doš’o da vidim Švedsku, zemlju koja svake godine daje najveću nagradu za književnost na svijetu. Da su Nobelovu nagradu za književnost dobili Ivo Andrić i Nagib Mahfuz zato što su ružno pisali o muslimanima. Ja neću ružno pisati o muslimanima, pa nikad ne dobio Nobelovu nagradu za književnost.

Četiri se godine u Evropi prave da ne znaju šta se u Bosni događa, a četiri se godine u Bosni događa upravo ono što Evropa hoće da se u Bosni događa. Pa i sad.

Bosna je samo u našim srcima. Bez nas Bosne nema, a bez Bosne nema ni nas. A oni drugi što govore, govore nešto drugo, ili otvoreno govore ono što nije, da Bosne nema.
Ima i ne damo je.
Bosna je čudo.
Bosna je pokazala da ima snagu – i zato i dalje toliko navaljuju na nas!
Borit ćemo se do Kijametskoga dana.”

Nedžad Ibrišimović , 1996.

A Fondacije “Istina za Goražde” objavi publikaciju.
I evo i nekoliko screenshotova iz publikacije:
Realizacije Državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina na području regije Goražde – Fondacije “Istina za Goražde”.

A fotograf David Brauchli napravi nekoliko fotografija 1992. u Foči:

 

priredio:Kenan Sarač/focanskidani

design:Kenan Sarač

fotografije:internet/screenshot/focanskidani

 

 

FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA : Tužna priča o Sejdi Hodžić, ženi rahmetli Muradifa, sa Miljevine

FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA

Tužna priča o Sejdi Hodžić, ženi rahmetli Muradifa, sa Miljevine

Prema podacima do kojih je došla familija, Sejda Hodžić, rođena Klino, od oca Hamida, 1926. godište, nestala je 1992., ostala kod kuće u Miljevini. Srbi je prebacili u zloglasni logor Partizan, zatim iz tog logora prebacili u Kalinovik. Tad je trebala na razmjenu. Od teških bolova je umrla. Iz Kalinovika su je Srbi odvezli i ukopali.
Ne zna se gdje.

Hodžić Sejda, rođena 1925., žena Muradifa, domaćica. Svakodnevno maltretirana u Miljevini da bi koncem maja 1992. uspjela pobjeći u Kalinovik. Tamo je ubrzo umrla od posljedica mučenja…
(iz knjige : Foča 1992-1995. : žrtve genocida / Rasim Halilagić
Sarajevo : Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta, 2008.
497 str. : ilustr. ; 25 cm)

Hodžić Sejda, žena Muradifa. Rođena 1925., domaćica. Dosta mučena od strane Srba.
Stigla je živa do Kalinovika. Od posljedica mučenja u Kalinoviku umrla …
(iz knjige : Genocid nad Bošnjacima na području Općine Foča : 1992.-1995. : (prilog utvrđivanju žrtava) / Preljub Tafro, Bećir Macić
Sarajevo : Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, 2004.
461 str. ; 24 cm)

Prema podacima Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine za Općinu Foča vodi se kao neekshumirana.

priredio:Kenan Sarač/focanskidani
design:Kenan Sarač
fotografije:Kenan Sarač

FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA : MUNEVERINA PRIČA

FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA : MUNEVERINA PRIČA

Zabilježio: Peter Maass,  u Splitu,  maja 1992.

Sjeo sam na parket sa Muneverom, koja je upravo stigla sa svoje dvoje djece, sedmogodišnjom kćerkom i petogodišnjim sinom. Pješice je došla iz Foče, bosanskog grada koji je, u normalnim vremenima, šest sati vožnje od Splita. Usred noći se morala kupiti iz Foče, kad su upadi bandi srpskih paravojnih jedinica postali prevelika prijetnja. Noću se ona iskradala od jednog do drugog sigurnog sela, nikad idući pravo, izbjegavajući ceste, pješačeći kroz šume i planine, izbjegavajući srpska sela, odakle su znali i zapucati na nju i njenu djecu. Putovala je bosanskom podzemnom željeznicom. Putovanje je bilo tegobno. Ni u najsigurnijim selima nije mogla predahnuti duže od jednog dana, jer pristizali su drugi izgnanici, a hrane je ponestajalo. Pitao sam je koliko joj je trebalo od Foče do Splita.

„Četrdeset pet dana”, rekla je.
„Šta?”
„Četrdeset pet dana.”
„Pješačili ste četrdeset pet dana?”
„Da. Ali samo noću. Danju je bilo vrlo opasno.”

Zapisao sam to u svoj notes, ali nisam joj vjerovao. Kako je mogla sa dvoje djece biti u zbjegu četrdeset pet dana? Tokom II svjetskog rata ljudi su znali toliko bivati u zbjegu, čak i duže. Ali, bosanski je rat bio kratak, nekolicina ubijenih, nekoliko hiljada prognanih, sve će se srediti za koji mjesec, čim se političari dozovu pameti. Ona nije pješačila od Rusije do Poljske. Ovo je 1992, ne 1942. godina. Bosna ima dobre puteve i brze automobile sa pouzdanim kočnicama i dobrim motorima. Šta se to tamo zbiva? Pogledao sam Muneverina stopala ne bih li tu našao odgovor. Imala je plave zimske čizme. To je bilo najbolje što je mogla obuti kad je krenula put planina koje su još bile pod snijegom. Bježala je toliko dugo da se, kad je krajem maja stigla u Split, promijenilo godišnje doba. Vani je bilo dvadesetak stepeni. Ja sam bio u majici kratkih rukava. Ona – u zimskim čizmama, jedinoj obući koju je imala.

Munevera je bila „očišćena”. Ta riječ, očišćena, još nije bila ušla u američki rječnik. Poput djeteta koje tek sriče prve riječi, moraš je prvo naučiti sricati da bi shvatio njeno značenje. Prvo slogove, onda cijelu riječ: dijelove govora, potom gramatiku. Prvo ti valja naučiti šta su masovna hapšenja, mučenja, silovanja i progoni, potom shvatiš da se radi o sistemu a ne o nizu nepovezanih incidenata. Tek tad si kadar razumjeti značenje riječi „čišćenje”. Treba ti vremena. To se ne da probaviti intuitivno. Opireš se, jer ti je nepojmljivo da Evropa opet, na kraju dvadesetog stoljeća, tone u ludilo. Kad sam sreo Muneveru, još sam se hrvao sa abecedom zla.

Tokom intervjua Munevera mi je kazala da su u Foči muškarci – Muslimani i Hrvati – bili prvo pohvatani pa odvedeni u „koncentracioni logor” van grada (ovo nisu moje riječi, već njene). Zapisao sam ih i zaboravio. Konclogori su bili nacistički izum, a mi smo 1945. godine sahranili zvijer što ih je stvorila. Munevera je bila histerična. Munevera mi je govorila o sedamnaestogodišnjoj djevojci, svojoj susjetki, koju su srpski vojnici jednoga dana odvukli da bi je poslije nekoliko dana vratili kući. Utroba joj je krvarila. Silovali su je nebrojeno, nepojmljivo mnogo puta, rekla mi je Munevera, i umrla je kad su je doveli kući. I to sam zapisao. Munevera je bila histerična. Borbeni helikopteri JNA su nadlijetali Foču, granatirali i mitraljirali kuće, rekla mi je. I to sam stavio u bilježnicu. Munevera je bila histerična.

„Pokušala sam danas nazvati prijateljicu u Foči”, rekla je Munevera. „Ona je ostala. Govorila sam joj da ne ostaje. Javio mi se neki nepoznat čovjek. Pitala sam za svoju prijateljicu, a on je rekao: „Ovo je sada srpski stan.”

Napisao: Peter Maass

Iz knjige Ljubi bližnjega svoga : priča o ratu / Peter Maass ; prijevod Senada Kreso

Love thy neighbour

Sarajevo : Međunarodni teatarski i filmski festival MES, 1998 (Tuzla : Printcom)

319 str. : graf. prikaz ; 22 cm

 

priredio:Kenan Sarač

fotografije:internet/screenshot

design:Kenan Sarač

oprema teksta:focanskidani

FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA : RASIM KAJGANA – ŽRTVA ZLOGLASNOG KaPeDoma FOČA, UBIJEN 1992. – TRAŽI SE!!!

 

Rasim Kajgana, ubijen, nestao. Traži se!!! Odveden je iz zloglasnog KaPeDoma na branje šljiva i nikad se nije vratio.
Bile su razne špekulacije oko njega, tražio se novac za njegovo oslobađanje, pa za informaciju gdje su njegove kosti, itd.
Zadnja informacija bila je za ukop. Naravno plačena je i zavedena u Tužilaštvo, ali… Nikad to nije pokrenuto.
Cerova Ravan – Bogovići – Škobalji (takozvana linija razgraničenja) – navodi se lokacija  gdje bi mogao biti ukopan, naravno sa ostalima iz te grupe koja je odvedena na tzv “branje šljiva”.

Evo šta su focanskidani do sada objavili o ubijenom/nestalom Rasimu Kajgani, sinu Alijinom, rođenom 1950.
…….

Sjeća se i 17. septembra 1992. kada je stražar Milorad Vuković zatražio od njih da se dobrovoljno popišu za branje šljiva. Odvedeni su Sulejman Čelik, Avdo Hodžić, Suad Borovina, Rasim Kajgana, Džemal Vahida, Refik Veiz, Murat Crneta i drugi. Na upit ostalih logoraša zašto su ovi otišli bez osobnih odijela i stvari, tamošnji stražar je odgovorio da će oni tamo dobiti druga odijela i da će se vratiti. „FVS 119“ zna da se Sulejman Čelik nikada nije vratio jer su njegovi posmrtni ostaci pronađeni pri ekshumaciji.
Posted on August 19, 2016
Foča 1992. – 1995. : Kazneno-popravni dom (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/19/foca-1992-1995-kazneno-popravni-dom-foto/

izveden
56l. U septembru l992. godine iz KP doma je izveden Rasim Kajgana i
više ga niko nije vidio. 32
izvor:Presuda Momčilu Mandiću – Sud BiH – javno objavljena:18.07.2007. godine
http://www.sudbih.gov.ba/files/docs/presude/2007/X0558_1K_MM_prv…
Uploaded on March 30, 2016
GENOCID U FOČI/DOKUMENTI SUDA BiH

Posted on Mart 30, 2016
GENOCID U FOČI/DOKUMENTI SUDA BiH
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/30/genocid-u-focidokumenti-suda-bih/

priredio:Kenan Sarač/focanskidani
design:Kenan Sarač

FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA : STRADANJE FAMILIJE ROBOVIĆ IZ GRADCA

UBIJENI, ZATIM SPALJENI…

Emina Robovic, 1935.
Osman Robovic, 1959.
Rahman Robovic, 1961.

Ubijeni u kući u Gradcu, u julu 1992.

Emina Robovic sa sinovima Osmanom i Rahmanom su ubijeni u kući, u selu Gradac, općina Foča. Poslije su zapaljeni…
Predrag – Pedo Trivun, Milorad – Miško Savić i srbijanac Vule, (žut,visok, iz Bele Crkve) su ubice/zlikovci…

 

Ovo su podaci i fotografije od našeg izvora…

…a ovo su podaci iz dvije knjige:

priredio:Kenan Sarač
fotografije privatna arhiva familije Robović
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani

 

KaPeDomske priče : Još jednom o onima o kojima se do danas ništa ne zna i sa pravom se može reći da su isti lišeni života

***
Po funkciji koju je obavljao bio isključivo odgovoran za funkcionisanje svih kazneno – popravnih organizacija koje su djelovale u tadašnjoj Srpskoj Republici BiH i direktno nadređen svom rukovodnom i ostalom osoblju koje je obavljalo razne dužnosti u tim organizacijama, slijedom čega je bio odgovoran za funkcionisanje Kazneno – popravnog doma „Foča“ u Foči te neposredno nadređen i odgovoran za nadzor nad radom rukovodnog i ostalog osoblja koje je obavljalo dužnosti u navedenoj organizaciji, koja je imala sva obilježja logora, u koji je nezakonito zatvoreno na desetine civilnih osoba nesrpske nacionalnosti, posebno bošnjačke, bez ikakvog pravnog osnova, koje osobe su u navedenom periodu:
4. (a) bile zatvorene i smještene u nečovječnim uslovima tako što su boravili u neuslovnim prostorijma, lišene mogućnosti obavljanja osnovnih higijenskih potreba, izgladnjivane tako što su dobijale veoma oskudne dnevne obroke zbog čega su mnoge izgubile na tjelesnoj težini te lišene pružanja medicinske pomoći što je kod nekih prouzrokovalo pogoršanje zdravstvenog stanja,
4. (b) bile izložene fizičkom zlostavljanju i nanošenju tjelesnih povreda od strane stražara i drugog osoblja,
4. (c) bile prisiljavane na obavljanje prinudnog rada među kojima na rad u rudniku „Miljevina“ u Miljevini, tvornici namještaja koja se nalazila u krugu KP doma, metalnoj radionici, te na rad koji se odnosio na sječu drva i vršenje poljoprivrednih radova na ekonomiji,
4. (d) iz zatvora odvođene u nepoznatim pravcima od kada im se gubi svaki trag pa su tako odvedeni: Aljukić Nedžib sin Šabana, rođen 1964. godine, Krajčin Adil sin Rasima, rođen 1958. godine, Nikšić Sejad sin Vehbije, rođen 1956. godine, Nikšić Kemo sin Munira, rođen 1959. godine, Nikšić Mustafa sin Adema, rođen 1957. godine, Šljivo Salko sin Omera, rođen 1944. godine, Srnja Salko sin Atifa, rođen 1965. godine, Srnja Jusuf sin Mustafe, rođen 1968. godine, Srnja Muamer sin Esada, rođen 1965. godine, Šljivo Omer sin Salke, rođen 1967. godine, Šljivo Hamdo sin Salke, rođen 1971. godine, Šošević Sulejman sin Izeta, rođen 1960. godine, Zametica Edin sin Avde, rođen 1968. godine, Zametica Elvedin sin Avde, rođen 1968. godine, Šalaka Ekrem sin Avde, rođen 1971. godine, Balić Edhem sin Šerifa, rođen 1963. godine, Bićo Enes sin Mustafe, rođen 1962. godine, Šukalo Jasmin sin Šabana, rođen 1967. godine, Karović Ramiz sin Muje, rođen 1961. godine, Kovačević Esad sin Džemala, rođen 1963. godine, Kurtović Nijaz sin Osmana, rođen 1971. godine, Kurtović Edin sin Husnije, rođen 1971. godine, Jahić Bego sin Nurifa, rođen 1969. godine, Čankušić Derviš sin Naske, rođen 1940. godine, Kajgana Rasim sin Alije, rođen 1950. godine, Borovina Suad sin Edhema, rođen 1959. godine, Klapuh Suad sin Sulejmana, rođen 1964. godine, Dželil Alija sin Ramiza, rođen 1955. godine, Šoro Esad sin Tahira, rođen 1955. godine, Korjenić Husein sin Hajdara, rođen 1968. godine, Mujezinović Samir sin Džemala, rođen 1971. godine, Balić Džemal sin Mehe, rođen 1937. godine, Muminović Edib sin Himze, rođen 1956. godine, Mušanović Kasim sin Murata, rođen 1945. godine, Šoro Izet sin Memije, rođen 1962. godine, Mušanović Edhem sin Hasana, rođen 1955. godine, Karović Nezir sin Muje, rođen 1957. godine, Džano Ramiz sin Halima, rođen 1957. godine, Čelik Sulejman sin Uzeira, rođen 1941. godine, Šoro Suljo sin Edhema, rođen 1951. godine, Muratović Uzeir sin šabana, rođen 1956. godine, Srnja Mirsad sin Abdulaha, rođen 1955. godine, Šabanović Ferid sin Mušana, rođen 1958. godine, Čengić Ekrem sin Avde, rođen 1940. godine, Malkić Fahrudin  sin Nazifa, rođen 1948. godine, Kafedžić Ibrahim sin Avde, rođen 1948. godine, Dedović Halim sin Hasana, rođen 1935. godine, Lagarija Nazif sin Salke, rođen 1937. godine, Deleut Murto sin Murata, rođen 1937. godine, Mulahmetović Šaćir sin Halila, rođen 1960. godine, Mulahmetović Šaćir sin Uzeira, rođen 1960. godine, Bektović Ramiz sin Mehe, rođen 1953. godine, Bektović Samir sin Hilmije, rođen 1969. godine, Ćemo Edin sin Mehe, rođen 1970 godine, Ćemo Meho sin Saliha, rođen 1930. godine, Divović Munib sin Sejmena, rođen 1961. godine, Đozo Smail sin Ibre, rođen 1956. godine, Džinić Dževad sin Hakije, rođen 1960. godine, Džinić Hakija sin Murata, rođen 1923. godine, Hambo Atif sin Ibre, rođen 1937. godine, Krajčin Ferid sin Hasana, rođen 1965. godine, Krajčin Hasan sin Huse, rođen 1932. godine, Lepir Vejsil sin Ahmeta, rođen 1958. godine, Mazić Šaban sin Sulejmena, rođen 1964. godine, Mekić Kasim sin Rame, rođen 1940. godine, Mekić Vahid sin Šerifa, rođen 1950. godine, Mekić Zulfo sin Kasima, rođen 1967. godine, Musić Rasim sin Ragiba, rođen 1964. godine, Oruč Halil sin Muje, rođen 1926. godine, Ramić Ramiz sin Himze, rođen 1962. godine, Rizvanović Murat sin Alije, rođen 1932. godine, Rizvanović Nedžib sin Murata, rođen 1963. godine, Subašić Mirsad sin Salke, rođen 1968. godine, Subašić Salko sin Halila, rođen 1947. godine, Aljukić Šaban sin Smaila, rođen 1938. godine, Ahmetspahić Vehid sin Osmana, rođen 1965. godine, Borovina Ramiz sin Edhema, rođen 1962. godine, Čaušević Esad sin Bećira, rođen 1950. godine, Čerimagić Mehmed sin Avde, rođen 1935. godine, Čerimagić Šefik sin Base, rođen 1937. godine, Dedović Ramiz sin Hamida, rođen 1972. godine, Hajrić Dževad sin Džafera, rođen 1958. godine, Isanović Ibrahim sin Fehima, rođen 1960. godine, Kobiljar Rasim sin Nedžiba, rođen 1958. godine, Kovač Senad sin Edhema, rođen 1974. godine, Krkalić Kemal sin Rasima, rođen 1965. godine, Kuloglija Salih sin Agana, rođen 1949. godine, Matuh Alija sin Muje, rođen 1969. godine, Murguz Mujo sin Aziza, rođen 1962. godine, Reko Huso sin Hasiba, rođen 1946. godine, Salčinović Nusret sin Osmana, rođen 1954. godine, Softić Zijad sin Muje, rođen 1964. godine, Sudar Jasmin sin Mustafe, rođen 1962. godine, Suljević Abdulah sin Alije, rođen 1962. godine, Šabanović Elvir sin Ferida, rođen 1974. godine, Šljivo Mehmedalija sin Hakije, rođen 1966. godine i Šoro Enes sin Tahira, rođen 1975. godine o kojima se do danas ništa ne zna i sa pravom se može pretpostaviti da su isti lišeni života.
(iz presude Momčilu Mandiću, koju je Sud Bosne i Hercegovine dana 11.07.2007. godine, donio je, a dana 18.07.2007. godine javno objavio.)

P R E S U D A MOMČILU MANDIĆU
Sud Bosne i Hercegovine 18.07.2007. godine javno objavio
https://www.academia.edu/40320572/P_R_E_S_U_D_A_MOM%C4%8CILU_MANDI%C4%86U

priredio:Kenan Sarač
fotografije:focanskidani
design:Kenan Sarač
oprema teksta i naslov:focanskidani

NESTALI/UBIJENI : TUŽNA FOČANSKO-TRAVNIČKA PRIČA

 

NESTALI/UBIJENI : TUŽNA FOČANSKO-TRAVNIČKA PRIČA

Tužne priče o nestalim ne prestaju. Evo jedne fočansko-travničke. Esad (Hasana) Dervić iz Travnika (selo Bjelo Buče) prema izjavi zatvorskih vlasti iz KP Doma Foča nalazio se u zloglasnom KP Domu Foča na dan 30.08.1992.
Prema izjavi svjedoka Muniba Sejmenovića odveden je iz KP Doma Foča na branje šljiva 15.09.1992. i od tada mu se gubi svaki trag.
Porodica ga traži od 1992. i do dana današnjega nisu dobili odgovor GDJE JE?

IZJAVA u povodu nestanka Dervić Esada
Ja, Sejmenović Munib, rodjen 01.02.1951. god. u Selu Bjelo Buče SO Travnik, izjavljujem pod moralnom odgovornošću da je DERVIĆ ESAD rodjen 26.08. 1954. god. Selo Bjelo Buče SO Travnik bio sa mnom u Logoru Foča od 20.04.1992. god.  do 15.09.1992. kada je odveden iz Logora na berbu šljiva, i više se nije vratio u Logor i gubi mu se svaki trag.
Travnik, 28.12.1994. g.
izjavu dao i svojeručno potpisao Sejmenović Munib.

Izvod iz potvrde ICRC broj:BAZ-243837 od 17.01.1995.
POTVRDA/CERTIFICATE
Kojom se potvrđuje da se DERVIĆ (HASAN) ESAD, rodjen 26.08.1954. u Bijelom Bučju, Travnik, nalazio dana 30.08.1992. prema izjavi zatvorskih vlasti u mjestu zatočenja FOČA.
(ICRC, Zagreb,17.01.1995.)

priredio:Kenan Sarač/focanskidani
fotografije:privatna arhiva familije Dervić/Kenan Sarač
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani

FOČA – MJESTO SJEĆANJA

FOČA – MJESTO SJEĆANJA

priredio:Kenan Sarač/focanskidani

Foča zauzima posebno mjesto sjećanja na žrtve ratnih zločina.
Foča je sinonim za sistematska silovanja bošnjakinja – muslimanki.
Dvije i po decenije su prošle. Kratak je to vremenski period. Ali i cijela vječnost za one koji još uvijek nisu pronašli posmrtne ostatke svojih najmilijih.
Na području Foče izvršeni su stravični zločini masovnog ubijanja civilnog stanovništva, klanja i spaljivanja. Zatim masovna silovanja žena i djevojčica. Neke od djevojčica su imale tek jedanaest godina.
Silovane su i starice. Odvođenje stanovništva u koncentracione logore. Torture, premlačivanja, zlostavljanja…

Deportacije, progoni, pljačkanje, uništavanje imovine, rušenje i paljenje kuća i drugih privatnih objekata, uništavanje vjerskih objekata…
Posljedica toga su brojne masovne grobnice, potpuno spaljene i do temelja porušene kuće, uništeni vjerski objekti i iseljeno stanovništvo.

U ovom gradu je tokom rata ubijeno oko tri hiljade Bošnjaka, na stotine žena silovano a zatvorenici u logorima bili su izloženi mučenjima i torturama.

Istraživačko dokumentacijski centar objavio je da je 2805 osoba nestalo ili je smaknuto tijekom tog razdoblja.Od tog broja je za 1,899 ljudi potvrđeno da su ubijeni, a ostali se još uvijek vode kao nestali, iako je njihova sudbina izvjesna.

… NESTALI – UBIJENI …

Prema evidenciji Instituta za nestale osobe BiH na području Foče prijavljeno je 1566 nestalih odoba.
Do sada je ekshumirano i identificirano 960 nestalih osoba. Od toga je metodom prepoznavanja identificirano 590 žrtava, dok je na temelju DNK analize identificirano 370 nestalih osoba.
Prema dostupnim podacima trenutno se traga za 627 osoba sa područja Foče.
Spaljivanja žrtava, masovna ubijanja, pa zatim bacanje žrtava u masovne grobnice, te nakon toga njihovo premještanje, i to po nekoliko puta, a u nekim slučajevima i potpuno uništavanje posmrtnih ostataka – govori nam o tome o namjeri da se potpuno uništi ili iskorijeni jedan narod.
Šta reči do nažalost bolne i teške istine : da se sve nestale osobe neće nikada pronaći, jer to je praktičnio i nemoguće.

PRESUDE ZA ZLOČIN U FOČI
Suđeno je brojnim fočanskim ratnim zločincima pred Međunarodnim krivičnim sudom za Jugoslaviju (MKSJ), kao i pred domaćim sudovima u BiH.
Presude MKSJ koje terete ratne zločince iz Foče su : Dragoljub Kunarac, Milorad Krnojelac, Radomir Kovač, Zoran Vuković i Dragan Zelenović.
Janko Janjić i Dragan Gagović su ubijeni prilikom hapšenja, tako da nisu dočekali suđenje pred MKSJ.
Pred domaćim sudovima su donešene presude za slijedeće fočanske ratne zločince : Gojko Janković, Jasko Gazdić, Krsto Dostić, Mitar Rašević, Savo Todović, Neđo Samardžić, Novica Tripković, Radovan Stanković, Veselin Čančar, Žarko Vuković, Dragan Janjić, Milan Todović, Milomir Davidović…

 

VIDEO:

TRAŽIMO 627 NESTALIH – UBIJENIH (FOČA 1992. – 1995.)

Prošlo je 27 godina, a za nas nisu prošle.
Za nas je i sada ‘92. godina i sada su nam prijetnja oni Srbi koji ne daju da obilježimo mjesta na kojima su nas ubijali. Mi još uvijek tražimo kosti naših najdražih. Oni ne žele da govore o tome. Ali, mi smo tu da pričamo…
Grad Foča još uvijek nije u stanju suočiti se sa zločinima iz 1992.godine. Ko je i od koga je oslobodio Foču? U čije ime je ubijeno 3.000 civila? Ko je i u čije ime silovao djevojčice od 11 i 12 godina? Ko je i u čije ime silovao preko 600 djevojčica,djevojaka,žena,nena? Gdje su ubijeni-nestali Fočaci za kojima se još uvijek traga? Gdje je 627 nestalih? Gdje smo to danas? Kakva je budućnost koja se temelji na lažima i zločinima iz prošlosti?

Foča – most stradanja
govori Nisveta Skejovic, poetesa

vrijeme teče

EH, DRINO MOJA!
SVE ŠTO SAM ŽELJELA, SVE ŠTO MI JE TREBALO, U TALASU TVOME BOLNO JE NESTALO…

Igman 1992. – Fočanska je tuga pregolema

Protjerani Bošnjaci sa teritorije Općine Foča 1992. (snimljeno na Igmanu 1992.)
– isječak iz video zapisa ISTINE I LAŽI O SILOSU – 1. dio –

 

ŽRTVE GENOCIDA U FOČI 1992. – 1995. pdf – priredio:Kenan Sarač
https://www.academia.edu/39789602/%C5%BDRTVE_GENOCIDA_U_FO%C4%8CI_1992._-_1995._-_priredio_Kenan_Sara%C4%8D

ŽRTVE GENOCIDA U FOČI 1992. – 1995. pdf – priredio:Kenan Sarač

priredio:Kenan Sarač/focanskidani
fotografije:focanskidani/flickr ekranportal13
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani

FOČANSKE PRIČE : Priča iz sela Potpeće (Godijeno) 1992.

Negdje početkom juna ‘92.  boravili smo u Godijenu (selo Potpeće) u kući Bego Divjana: moja sestra  Ifeta, nena  Halima i ja.
Komšije sve starci: Ramiz Divjan (čovjek šlagiran), njegova supruga Divjan Devla, Šerfa Veiz, Edhem Veiz…
Taj dan oko 13 sati bili smo za stolom ispred kuće kada je iz pravca Falovića trčala Šerifa Veiz i rukama pokazivala da bježimo jer četnici idu prema nama.
Naravno Ramiz Divjan nije mogao bježati, pa tako je i ostao sjediti za stolom, a mi drugi smo počeli uzimati več pripremljene ruksakove da pobjegnemo u obližnju šumu gdje smo imali “bajtu” napravljenu od najlona i prekrivenu granama i lišćem.
U trenutku kada mi je nana izbacivala te stvari kroz prozor iznad kuće pogledao sam na put koji se vidio između kolibe i kuće kako tri četnika trče prema nama. Na jednom od njih bombe su mlatile na grudima.

Nisam čekao niti sekunde već sam odmah krenuo bježati, a usput i glasno rekao svima “bježite” za mnom i tako sam iza kuće skoćio sa jedne stjene visine otprilike 5-6 metara.
Tu sam pivrjedio desnu potkoljenicu, ali nastavio sam trčati niz puteljak prema potoku, a jedan od četnika pucao je zamnom i galamio da stanem.
Kada sam pobjegao za jednu veliku stijenu bio sam siguran i mogao bezbrižno nastaviti bježati uz potok, međutim čuo sam kako moja uhvaćena sestra plaće i bez mnogo razmišlhanja izašao sam iza stijene pidignutih ruku u zrak i krenuo da se predam.
Na toj stjeni odakle sam skočio pri bježanju (kao da sada gledam) stajao je četnik u maskirnoj uniformi , crnoj beretki i “rejban” naočalama sa automatom u ruci i govorio:   – Hajde gore požuri, požuri!
Ispod druge stijene sam vidio sakrivenu Devlu Divjan koju je u tom trenutku (natjeran) zvao njezin zarobljeni sin rhm. Fadil Divjan.
Kada je čula glas bez razmišlhanja je krenula sa mnom gore iznad prema kući.
Taj četnik (imao je i bradu 10-dana staru) me pitao zašto sam bježao?
Kažem bilo me strah.
– A što će ti ta kapa na glavi? (djedova francuzica nakrivo kao beretka) i naredio mi da je bacim što sam i uradio.
Pred kućom nana je smirivala sestru koja je plakala obavijena oko nogu naninih.
Tamo za stolom sjedili su još dvojica četnika (jedan u uniformi prijeratne milicije, a drugi u JNA uniformi naravno bez petokrake ali i bez drugih obilježja). Tu je još  bio Fadil Divjan, zarobljen. Imao je lisicu na desnoj ruci.
Fadil nam je govorio kako su to njegove kolege prijeratne (bio je u rezernom sastavu milicije) i da se nista ne bojimo. Bio je tako hrabar da niti jednu sekundu nije pokazivao strah, čak naprotiv, smijao se.
Onda je pitao majku gdje mu je ostavila službeni pištolj, a ona je pokazala ispod kuće na jednu malu hrpicu kamenja.
Taj sa rejbankama (Fadil ga je zvao Dragane) je otišao sa Fadilom i naredio mu da izvadi taj pištolj sa uperenom puškom u njega, a majka Devla pita :”A što držiš uperenu pušku ako ste kolege i što će mom Fadilu lisica na ruci ?”

Taj Dragan se okrenuo i kaže:”Joj ženo, jesi dosadna!” Uzeo je od Fadila pištolj i skinuo mu lisicu, a Fadil nastavio tješiti majku kako se Dragan samo šalio sa njim.
Poslije su ovaj u milicijskom odjelu i ovaj sa rejbankama otišli zajedno sa Fadilom u potok da pronađu sakriveno oružje. (7-8 livačkih pušaka,3 karabina,3 kalašnjikova…Brzo su se vratili sa već nabrojanim puškama.
Fadil i dalje praveći se da nije ništa strašno, rekao je mojoj nani da napravi kafu svima što je ona i uradila.
Taj u maskirnom i rejbankama meni je objašnjavao da ne bježim više nikada kada vidim ljude u uniformama kao njihove i da su oni vojnici “republike srpske BiH”.
Potom je pitao moju nanu gdje su joj krave i gdje je dedo, a ona kaže kako su krave puštene poslije paljenja kuće, a za djeda da ništa ne zna.
Kaže Dragan:”Znamo mi gdje je i da vodi zelene beretke, ali kada ga ufatimo zgulit’ ćemo njegovu kožu i od nje napraviti feredžu!”

Abdulah Dado Hajdarević

……..nastavit će se….

Kaže mi četnik Dragan :- ‘ajde pomozi nam te puške ponijeti dole do škole.
Počeo sam stavljati na ramena puške (imao sam 11 godina), a vidim nana mi žmiga očima.
Sjećam se prije rata kada bi nešto baksuz'o na mevludima isto bi nana tako žmigala, a poslije bi dobio degenek kući.
Sreća pa taj u JNA uniformi veli: – Nemoj Dragane da mali ide dole, znaš da ima pijanih.
Majka Devla pita sina Fadila i tog Dragana kada će ga pustiti kući,a Fadil opet neustrašivo (da majku ne sikira) kroz smjeh govori : – Majko to je samo privremeno dok se malo situacija ne smiri, je l’ tako Dragane?
Kaže Dragan: – Ma ide on kući za 7 dana.
– A ko će mu garantovati sigurnost?, pita majka Devla.
– Ja ću mu ,veli Dragan, dati propusnicu!
– A hoče li naići na razumne ljude sa tom propusnicom?
– Joj ženo ti baš dosadna, eto ja ću ga lično sa autom dovući .
Nisu dali Fadilu ni da se poljubi sa majkom i da se oprosti.
– ‘ajde da idemo dole kod škole čekaju, a vidjet cete se za 7 dana.
Krenuli su, a Fadil se samo jednom okrenuo i opet kroz osmjeh sigurno na silu rekao: – Majko ne brini brzo ću ja!
Nikada se nije vratio, a njegove kosti su pronašli zatrpane kamenjem pored rijeke Bistrice prije Miljevine u masovnoj grobnici.

Abdulah Dado Hajdarević

……..nastavit će se….

Pogled sa brda Retinja na sela Potpeće, Falovići fotografije:Abdulah Dado Hajdarević

Abdulah Dado Hajdarević : –  Ovo je pogled sa brda Retinja na sela Potpeće, Falovići, Godijeno i ostali zaseoci. Gledao sam iz blizine kako pale džamiju na Godijenu.

Jedan junski dan ‘92.  privukao sam se do kuće Mahmuta Pilava i gledam sa dvogledom (našao, zeleni vojni u staroj vikendici rhm. amidže Ejuba Smajkana) kako dolazi plava lada kod džamije na Godijenu.
Tako sam blizu da mogu raspoznati likove i jedan od četvorice je moj prijeratni nastavnik likovnog, pokojni Miroje Lončar.
Nisam odmah znao šta će uraditi dok nisam vidio kako iz džamije na Godijenu polahko izlazi dim, a poslije i plamenovi sve dok munara (inače drvena) nije pala u rijeku Ćehotinu.
Miroje i ova trojica su jedno vrijeme stajali oko 40-metara od džamije na mostu, a potom su sjeli u tu plavu ladu i odvezli se nazad prema Foči.
Abdulah Dado Hajdarević

…….nastavit će se….

_ _ _ _ _

Krajem jula ‘92 moja majka  čula je da smo mi u kući Bega Divjana i došla sa još 4 – 5 vojnika da nas izbavi i prebaci u susjedno selo Luke.
U Lukama, Papratnu, Vikoču i ostalim zaseocima bilo je struje, ljudi su normalno kosili travu, obrađivali vrtove, kupali se na Ćehotini sve dok nisu jedan dan došli… Njih 9 četnika…
Mi smo tada pobjegli u obližnju šumu gdje su pored nas civila bili i pripadnici “Ćehotinskog voda”  35 – 40 dobro naoružanih momaka.
Bio im je plan da opkole četnike i pohvataju ih žive, međutim Džemil Čengić je preko svog snajpera na karabinu (tako je tvrdio) vidio kako četnik cilja njegovu kuću sa RPG-om i bez naredbe ispucao metak.
Poslije je pričao da ga je ranio, mada to zarobljeni Role i MM nisu potvrdili.
Role je bio lokalna pijanica i nekoliko četnika je lično poznavao iz Foče pa tako im je obećao pokazati kuda se mogu  izvući – gaz preko Ćehotine.
M M,   lijepa žena, bila je sa njima i naravno bojala se za sebe, a kaže Role je pričao i nije se “gasio” sve do Godijena.
Tako pijan na Godijenu im je rekao: – Drugovi ja i M sada idemo nazad, a vi idite u Foču.  I nekim čudom su ih pustili.
Vojnici i stariji ljudi su shvatili da će četnici ubrzo ponovo doći, al’ sa mnogo više vojske, tako da su odlučili 2 avgusta (Aliđun) okupiti prvu turu naroda oko 500 – 550 ljudi i povesti kroz srpske teritorije do Goražda.
Bio sam sa nanom i sestrom u prvoj turi, a majka je ostala da pokupi hranu (koju smo pred rat sakrivali) i sve ostalo i dotjera sa konjem.
Ispod brda Retinja smo čekali mrak da krenemo pravac  Godijeno – Slatina – Preljuća – Sadba (u Goraždu).
Tada su došli neki pojedinci od naših vojnika i tražili da se plati taj prelazak???
Nana je dala ogromni zlatni prsten od rhm. djeda i pitala: – Je li dovoljno za mene i ovo dvoje djece?
– Jeste,  kažu oni!
Onda je naišao jedan borac i prepoznao nanu (bio je dobar drug sa dajdžama, prije rata,) i počeo je ljubiti. Drago mu bilo sto je živa.
Nana ga pita: – Je li borac, kako to da moramo i našim plaćati kao da su četnici?
Kada je to čuo repetirao je svoj PM ‘84 i glasno naredio da se svima vrati sve ili će ih strjeljati, – što su odmah i uradili.
– Kako vas nije stid, galamio je, a tebe Halima, govorio je nani, ako ne budeš mogla hodati ja ću nositi na leđima…
Svako vrijeme ima svog heroja, ovdje je bio zasigurno ovaj borac…
Abdulah Dado Hajdarević

……….nastavit ce se…..

džamija u Godijenu fotografije:Abdulah Dado Hajdarević

_ _ _ _ _
Abdulah Dado Hajdarević : -Biće nastavak, jer tek 2. avgusta su došli naši vojnici iz Goražda i preveli nas na slobodnu teritoriju sa još (u prvoj turi) nekih 500-550 ljudi iz susjednih sela Luke, Papratno, Vikoč. Čujemo se (preemotivno mi je pisati o ovome) opet.

…….nastavit će se….

 

Abdulah Dado Hajdarević
fotografije:Abdulah Dado Hajdarević
priredio:Kenan Sarač/focanskidani
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani

FOČANSKE PRIČE : JEDNA KESA ZA SVE ŠTO MI TREBA

 

KESA ZA SVE ŠTO MI TREBA

Ovih dana navršilo se 27 godina od početka genocida nad Bošnjacima Foče.
Bio je 2. juli 1992. kad sam napustio Foču.
Sa jednom kesom. Za sve što mi je bilo potrebno.
U tu plastičnu vrećicu, kako smo je tada zvali “najlonku” stala je sva moja imovina. I pokretna i nepokretna.
Nekoliko potkošulja, nešto donjeg veša, par čarapa, pribor za ličnu higijenu, lična karta, pasoš, svjedočanstvo i par fotografija.
Čitav dotadašnji život stao je u jednu plastičnu kesicu.
Posljednji put gledam po sobama, razgledam kuću, avliju.
Ne zaključavam vrata. Nema potrebe.
Bacam pogled na bašću. Ima povrća. Rodilo je. Pobraće ga neko.
Pored Hotela prolazim tiho i nešto me steže u grudima.
Polahko idem iza Delikatesa.
Srećem Prleta Lakovića. Kaže – Odlaziš?
– Odlazim!, odgovaram i pokazujem mu kesicu.
Na autobuskoj stanici već se iskupilo podosta “putnika” – prognanika.

priredio:Kenan Sarač
design Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
oprema teksta:focanskidani

_ _ _ _ _

Navršilo se i 27 godina od izdavanja sramnih i ponižavajučih tzv. PROTJERNICA, u stvarnosti PROPUSNICA – ODOBRENJA za Bošnjake-Muslimane Foče, da k'o biva mogu napustiti Foču i otići iz nje zauvijek, ostavivši svu svoju imovinu nakaradnoj i nakaznoj genocidnoj tvorevini.
Naime, Bošnjacima je bilo dozvoljeno da odu samo nakon što bi od fočanske policije dobili potvrde i potpisali dokument kojim svoju imovinu prepisuju srpskoj republici Bosni i Hercegovini.

Ekshumacija u Foči 2002. : Tekija, mjesno groblje, 03.09.2002.

 

Ekshumacija na mjesnom groblju Tekija, 03.09.2002.
Pronađeni su posmrtni ostaci slijedećih žrtava genocida u Foči:

1. BAJGORIĆ (HUSO) ENVER, 10.07.1959. Bijelo Polje. Živio i radio u Foči. Zarobljen u maju 1992. i odveden u KPZ u Foču. Pronađen i ekshumiran.(iz knjige Foča 1992. – 1995. žrtve genocida, Rasim Halilagić)

2. BOROVIĆ (EJUB) EDIB, 27.03.1967.

3. ČANKUŠIĆ (SULJO) UZEIR, 12.03.1939. – Uhvatili su ga 20. aprila 1992., strahovito ga mučili da bi ga na koncu ubili pred bolnicom u Foči. Sa njim su ubijeni Adnan Isanović i Ibro Selimović.(iz knjige Foča 1992. – 1995. žrtve genocida, Rasim Halilagić)

4. DELIĆ (AVDO) TAIB, 04.04.1971. – teže ranjen pa onda ubijen kod benzinske pumpe u Donjem Polju.(iz knjige Foča 1992. – 1995. žrtve genocida, Rasim Halilagić)

5. SELIMOVIĆ (ŠAĆIR) IBRO, 15.02.1952. – Rođen 1952.u Foči, Tabaci. Uhapšen u aprilu 1992. i odveden u KPZ. U logoru strašno mučen. Jednog je dana mnogo pretučen, te mu nisu mogli više slušati jauke i odvezli su ga u bolnicu. Tamo je ostao dva dana, a onda su ga izveli i strijeljali u potoku iza bolnice sa još trojicom muslimana iz Foče. (iz knjige Foča 1992. – 1995. žrtve genocida, Rasim Halilagić)

6. SUBAŠIĆ (HASAN) MIRSAD, 07.01.1956.

7. (?) – iz te grupe ima još jedna ŽRTVA koja je ekshumirana a nije identificirana…

 

priredio:Kenan Sarač
design Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
oprema teksta:focanskidani

KaPeDomske tužne priče : Saslušavanja i premlaćivanja

 

Saslušavanja i premlaćivanja
U junu, poslije večere, stražari su odvodili zatočenike po spiskovima, u grupama od tri do četiri zatočenika, na saslušanje. Ti se ljudi nikada više nisu vratili, odvedeno je 16 do 18 osoba.
Svjedok se sjeća nekih imena: Halim Konjo, Isanović Kemal, Munib Vejz, Nišić Nurko. Tokom premlaćivanja svjedok je čuo njihove krike, u sjećanju mu je ostalo kada su Nurki govorili: ”Umri Nurko, šta čekaš!”. Ibro Sadović umro je od posljedica premlaćivanja.

Kada su na saslušanje odvedeni Kemal, Munib, Vejz, svjedok je čuo njihove krike i glas
Mitrašinović Gorana. Tom je prilikom vidio Bubalo Gorana kako nosi ćebad iz susjedne
prostorije. Kada su prestali krici čuo je muziku i prigušene pucnje. Kada je Burilo Milenko ušao u prostoriju, muzika je prestala, i čulo se vozilo KP doma (cady) koje odlazi pred ulaz. Nakon toga je čuo neki ”pljesak”, pa je pretpostavio da su ubijeni i bačeni sa Drinskog mosta. Tu je noć izvedeno oko 12 zatočenika.

izvor:ZLOČIN U FOČI – Kazneno popravni dom «Foča»
Predmet: Mitar Rašević i Savo Todović
Haški predmet prepušten Sudu Bosne i Hercegovine

Kliknite da pristupite FOCA_izvjestaji_s_rasprava.pdf

priredio:Kenan Sarač
design Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
oprema teksta:focanskidani

KaPeDomske tužne priče : TORTURA, OKRUTNO POSTUPANJE, NEHUMANA DJELA, MUČENJE, PREMLAĆIVANJE…

TORTURA, OKRUTNO POSTUPANJE, NEHUMANA DJELA, MUČENJE, PREMLAĆIVANJE…

TUŽILAC protiv MILORADA KRNOJELCA (presuda od 15. marta 2002.)

462. Pretresno vijece je vec konstatovalo da su nekoliko zatocenika iz njihovih soba odveli u upravnu zgradu, gdje su ih tukli vojnici i stražari KP doma, nakon cega se zatocenici nisu vratili u svoje sobe.1394 Pretresno vijece se nije uvjerilo da su bilo u kojem od ovih slucajeva premlacivanja bila izvršena na jednoj od navedenih diskriminacionih osnova. S obzirom na premlacivanja koja su izvršena na ovaj nacin, nije predocen nikakav dokaz o razlozima zašto su za takav postupak bili odabrani Kemo Dželilovic (B 19),1395 Nail Hodžic (B 28), Halim Konjo (B 33), Husein Rikalo (B46), Mithat i Zaim Rikalo (B 48), ili Munib Veiz (B 59). Adila Granova (B 22) su isljednici optužili da posjeduje radio-stanicu,1396 te da je prije rata putovao u inozemstvo, navodno u
Njemacku, radi kupovine oružja.1397 Mustafa Kuloglija (B 34) je jednom drugom zatoceniku rekao da se prije rata zavadio sa jednim Srbinom i da misli da su ga tako mnogo tukli iz osvete.1398 Pretresno vijece zakljucuje da postoji razumna mogucnost da su Granova tukli za kaznu što je navodno bio umiješan u vojne aktivnosti, dok su Kulogliju tukli radi osvete. S obzirom na te okolnosti, Vijece se nije uvjerilo van razumne sumnje da je bila prisutna tražena diskriminaciona namjera.

467. Iz razloga koje smo vec iznijeli u prethodnom dijelu,1407 Pretresno vijece se nije uvjerilo da su Hamid “Salem” Bico (C 2), Abdurahman Cankušic (C 3), Elvedin “Enko” Cedic (C 5), Kemal Dželilovic (C 7), Ramo Džendušic (C 8), Adil Granov (C 9), Halim Konjo (C 13), Mustafa Kuloglija (C 15), Fuad Mandžo (C 16), Nurko Nišic (C 19), Husein Rikalo (C 21), Mithat Rikalo (C 22), Zaim Rikalo (C 23), Enes Uzunovic (C 26), Džemal Vahida (C 27), Munib Veiz (C 28) i Zulfo Veiz (C 29 ), bili izabrani da budu lišeni života na bilo kojoj od navedenih diskriminacionih osnova.1408

469. Cini se da su drugi bili birani zbog svojih direktnih ili indirektnih veza sa vojnim sukobom. Pretresno vijece se nije uvjerilo da su u bilo kojem od ovih slucajeva žrtve bile podvrgnute diskriminaciji na nekoj od navedenih osnova. Mate Ivancic (C 11), bolnicar, Hrvat,1411 rekao je jednom od svjedoka da je osumnjicen da je bio u Hrvatskoj i tamo ubijao Srbe.1412 Krunoslav Marinovic (C 17), Hrvat, TV-mehanicar,1413 bio je dopisnik jednih hrvatskih novina i postoji razumna mogucnost da je ubijen zbog toga.1414 Hamid Ramovic (C 20) je imao brata Abida koji je bio policajac i koji je bio prva žrtva sukoba. 1415 Kemal Tulek (C 25), bivši policajac u KP domu,1416 optužen je za posjedovanje oružja,1417 te je možda izabran zato što je njegov brat bio u bosanskoj vojsci.1418 Što se tice Alije Altoke (C 1), Refika Cankušica (C 4), Esada Kiselice (C 12) ili Ševala Šore (C 24), nisu predoceni dovoljni dokazi da bi Pretresno vijece moglo da utvrdi zašto su njih
izabrali kao žrtve.

480. Što se tice mnogih incidenata koje je naveo tužilac, zatocenike odvedene iz KP doma poslije toga niko više nikad nije vidio. U tim slucajevima Vijece nema nacina da utvrdi da su ti zatocenici stvarno raseljeni van granice maticne države, tako da se nije uvjerilo da su oni fakticki deportovani ili protjerani. To ukljucuje takozvane razmjene od 15. ili 19. augusta 1992. (15-20 muškaraca),1452 u ljetu 1992.,1453 22. augusta 1992. (8 muškaraca) , 1454 25. augusta 1992. (otprilike 18 do 25 muškaraca),1455 31. augusta – 2. septembra 1992. (otprilike 71 muškarac),1456 10. septembra 1992. (otprilike 10 do 40 muškaraca), 1457 12. septembra 1992. (50 muškaraca),1458 negdje izmedu 11. i 16. decembra 1992. (7 muškaraca),1459 u februaru ili martu 1993. (dr. Aziz Torlak),1460 te 21. marta 1993. (Šucrija Softic).1461

464. Vijece se nije uvjerilo da su premlacivanja bilo koga od pojedinaca koji slijede bila izvršena na nekoj od navedenih diskriminacionih osnova. Remziju Delica (B 14), Nedžada Delica (B 15) i Hasana Džanu (B 18) tukli su njihovi nekadašnji školski drugari ili komšije.1400 Jusu Džamaliju (B 17) su tukli zato što je njegov sin prije rata bio policajac u Foci.1401 Ibrahim Kafedžic (B 31) je jednom svjedoku rekao da se jedan njegov rodak prikljucio bosanskoj vojsci i da je to bio razlog zašto su ga tako jako tukli.1402 Nema dokaza o tome zašto su bili izvedeni i premlaceni Latif Hasanbegovic (B 25 ),  Aziz Haskovic (B 26) i Halim Seljanci (B 51) (Albanac rodom sa Kosova).1403
Slicno tome, nema dokaza zašto je premlacen Kemo Isanovic (B 30).

461. Sudu nije predocen nikakav dokaz o razlozima premlacivanja Emira Frašte (B 21). Što se tice Rame Džendušica (B 20), postoje dokazi da je on prije sukoba radio u Sekretarijatu za narodnu odbranu.1392 Nakon jednog ispitivanja, on je jednom svjedoku rekao da misli da vjerovatno nece preživjeti jer isljednici znaju štošta o njemu.1393 Pretresno vijece zakljucuje da postoji razumna mogucnost da su ga tukli zbog toga što je znao o vojnim djelovanjima tako da se, s obzirom na te  okolnosti, nije uvjerilo da je bio diskriminisan na nekoj od navedenih osnova. Stoga nema potrebe da se razmatra da li bilo koja od ovih radnji ima dovoljnu težinu da bi se smatrala progonom.

458. Pretresno vijece je konstatovalo da je Džemo Balic više puta teško premlacen i zlostavljan prilikom ispitivanja o clanovima SDA-a i o Muslimanima koji posjeduju oružje (B 4).1387 Vijece se nije uvjerilo da ta premlacivanja zaista predstavljaju diskriminaciju na politickoj ili bilo kojoj drugoj od navedenih osnova. Postoje neki dokazi da je Balic bio prisiljen da potpiše izjavu da je on osnovao neke “jedinice” i o tome da je njegov brat bio direktor vojne škole u Vranici, te da su ga tukli iz tog razloga.1388 Ti dokazi nisu, medutim, dovoljno jasni da bi Vijece moglo da potvrdi da je Džemo Balic uistinu bio pristalica SDA-a.

459. Pretresno vijece je vec konstatovalo da su Mehmeda Sofradžiju držali u samici sedam dana i podvrgavali ga teškim premlacivanjima (B 52).1389 Nije potvrdeno da ta premlacivanja dosežu nivo progona. Iako postoje dokazi da je za takav postupak bio odabran zato što mu je brat bio u vojsci,1390 Vijecu nisu predoceni nikakvi uvjerljivi dokazi o tome da su Mehmeda Sofradžiju tukli na nekoj od navedenih diskriminacionih osnova.

457. Džemala Vahidu, Enesa Uzunovica, Aziza Šahinovica i Elvedina Cedica tukli su i zatvarali u samicu najmanje dva puta (par. 5.29).1381 Nema dokaza da je ovaj postupak s tim zatocenicima imao bilo koju diskriminacionu osnovu, tako da se ne može smatrati progonom. Enes Uzunovic je prije rata bio predsjednik omladine u Foci (omladinske aktivisticke organizacije),1382 a zatim je ušao u SDA,1383 ali nema dokaza da su ga tukli na toj osnovi. Postoje neki dokazi da je Aziz Šahinovic bio podvrgnut mucenju da bi dao informacije o 36.000 njemackih maraka koje su nestale iz banke u kojoj je radio.1384 Jedan od svjedoka odbrane je tvrdio da je Šahinovic bio muslimanski vojnik.1385
Džemal Vahida je bio policajac.1386 U dokaznom materijalu ne postoji ništa što bi potvrdivalo bilo koju od traženih diskriminacionih osnova.

455. Pretresno vijece je vec konstatovalo da su Nurka Nišica, Zulfu Veiza i Salema Bicu stražari KP doma ili policajci teško pretukli u junu ili julu 1992. godine (par. 5.27).1373 Pretresno vijece se nije uvjerilo da je bilo koji od ova tri zatocenika bio mucen po nekoj od navedenih osnova. Kako se cini, sva trojica muškaraca bili su prije sukoba policajci, 1374 a dvojicu od njih (Nišica i Veiza) ispitivali su o naoružanju ili vojnim djelovanjima. 1375 Postoje dokazi da su ih za premlacivanje odabrali njihovi bivši kolege,1376 te da su Nišica tokom ispitivanja tukli zbog toga što se dogodilo sa srpskim vojnikom s imenom ili nadimkom “Bota”.1377 Nema zadovoljavajucih dokaza o razlogu zašto je za premlacivanje odabran Salem Bico (žrtva incidenta B 5).

453. Pretresno vijece je vec konstatovalo da su odredena djela mucenja ili premlacivanja bila izvršena kao kazna za kršenje izdatih naredenja ili pravila KP doma.1365 Iako se Pretresno vijece uvjerilo da su ta pravila bila diskriminacionog karaktera jer su važila samo za zatocenike ne-Srbe, Pretresno vijece se nije uvjerilo da ta djela izvršena premlacivanjem predstavljaju progon. Ta diskriminaciona pravila odnosila su se samo na životne uslove, a diskriminaciona namjera u vezi sa djelima premlacivanja nije potvrdena. Svjedoka FWS-54 su tukli za kaznu što je, protivno naredenjima, jednom zatoceniku dao krišku hljeba više (par. 5.18).1366 Svjedoke FWS-71, FWS-76,
FWS-08  i Dževada Cosovica tukli su i zatvorili u samicu za kaznu što su krali hranu (par. 5.20).1367 Nakon neuspješnog pokušaja bijega Ekrema Zekovica, batinama su bili kažnjeni i njegove radne kolege, medu njima svjedoke FWS-73, FWS-110, FWS-144 i FWS-210 (par. 5.21).1368 Slicno tome, Pretresno vijece je vec konstatovalo da su Avdo Muratovic, Fahrudin Malkic i Sacic bili šamarani za kaznu što su, protivno naredenjima, jedan drugom slali poruke, ali to ne doseže nivo mucenja, nehumanih djela ili okrutnog postupanja (par. 5.19).1369 Pretresno vijece se ni za jednu od tih radnji premlacivanja nije uvjerilo da su žrtve bile diskriminisane na rasnoj, vjerskoj ili politickoj osnovi.

450. Pretresno vijece se nije uvjerilo da je za incident u vezi s Edhemom Gradišicem potvrdeno da je bio izvršen na diskriminacionim osnovama.1355 Edhema Gradišica, zatocenog invalida koji je bolovao od epilepsije, pretukli su i odveli ga u samicu nakon što se požalio na male porcije hrane (par. 5.9 ).1356 Medu dokazima nema nicega što bi potvrdivalo da je to djelo izvršeno sa pripadnom diskriminacionom namjerom.

451. Kao što je vec receno, potvrdeno je da je izvršeno više proizvoljnih premlacivanja (par. 5.14).1357 Pretresno vijece se uvjerilo da je u jednom od tih incidenata premlacivanje  izvršeno na politickoj osnovi i da doseže nivo progona. Džemu Balica su teško premlatili i zatvorili u samicu, a od tog premlacivanja žrtva je ostala gluha na jedno uho (par. 5.15).1358 Balic je nakon premlacivanja jednom drugom zatoceniku rekao da mu je glavni pocinilac rekao: “Ti si taj što je Aliji obecao osam kila srpskih ociju”.1359 Što se tice drugih proizvoljnih premlacivanja, nije potvrdeno da su ona bila izvršena na bilo kakvoj diskriminacionoj osnovi, te se Pretresno vijece nije uvjerilo u to da ona dosežu nivo progona. U nekoliko prilika zatocenike su tukli u prostorijama u
kojima su bili zatvoreni ili ispred njih, odnosno nakon što bi ih izveli iz njihove sobe ili samice, a medu njima i svjedoka FWS-71 (par. 5.16),1360 Muharema Cauševica (A 2)
1361 i Ahmeta Durica (A 7).1362 Kemu Kajganu (A 10) i Fikreta Kovacevica (A 12) izveli su iz jedne samice, takode ih tukli i još prisilili da tuku jedan drugoga.1363 Ni za jedno od ovih djela nije potvrdeno da je bilo zaista diskriminaciono.
452. Što se tice premlacivanja Smaje Bacvica (A 1), Halima Corovica (A 4) i svjedoka FWS-111 (A 11), tj. incidenata za koje je vec konstatovano da nemaju dovoljnu težinu da bi predstavljali nehumana djela ili okrutno postupanje,1364 nema dokaza koji bi potvrdivali da su ta djela imala diskriminacioni karakter ili bila izvršena sa namjerom diskriminacije tako da nema potrebe da se razmatra da li bilo koje od tih djela ima dovoljnu težinu da bi se moglo smatrati progonom.
izvor : TUŽILAC protiv MILORADA KRNOJELCA – PRESUDA

Kliknite da pristupite krn-tj020315b.pdf

priredio:Kenan Sarač
design Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
oprema teksta:focanskidani

Lokacije masovnih grobnica još kriju – zločinci nisu izvedeni pred lice pravde

 

Lokacije masovnih grobnica još kriju – zločinci nisu izvedeni pred lice pravde

Više od četvrt stoljeća prošlo je od stravičnih zločina koji su nad muslimanskim stanovništvom i zarobljenicima u konc logoru zvanom Foča napravile dojučerašnje komšije.

 

“Bošnjaci, preživjele žrtve zločina, više nikada neće šutiti! Jasno i glasno ćemo punim imenom i prezimenom prozivati zločinitelje. Pa neka košta koliko košta i tačka!”
U periodu 1992. – 1995. FOČAKA JE STRADALO (PREMA NEKIM IZVORIMA): 2700 je ubijenih civila. MEĐUTIM , ni ti podaci NISU RELEVANTNI – SMATRA SE DA JE MNOGO VIŠE UBIJENIH!!! Na samim sastavcima gdje je sada bazen i malo više uz Drinu gdje se gradi hotel/motel je doveženo šlepera i šlepera nastradalih i tu zakopano…

Foča je i sinonim za ratna silovanja. Prema nekim podacima oko hiljadu žena (djevojčica,djevojaka,udatih žena,majki,nena) je silovano, mada ni ti podaci nisu relevantni – jer se smatra da je bilo mnogo više silovanih…

Kroz logore je prošlo oko 2000 zatvorenika, od kojih je većina i ubijena…Na žalost, za nekima se još uvijek traga. BARATA SE CIFROM OD 800, A VJEROVATNO I VIŠE NESTALIH/ JOŠ NEPRONAĐENIH/ ŽRTAVA GENOCIDA…
(izvor:focanskidani – https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/24/stradanje-focaka-1992-1995/)

 

 

 

 

 

 

priredio:Kenan Sarač
design Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
oprema teksta:focanskidani

Genocid u Foči počeo je 7.aprila 1992. godine

Genocid u Foči počeo je 7.aprila 1992. godine

… Bošnjacima je bilo dozvoljeno da odu samo nakon što bi od fočanske
policije dobili potvrde i potpisali dokument kojim svu svoju imovinu prepisuju
Srpskoj Republici Bosni i Hercegovini…
Jugoslovenska narodna armija je 7. aprila 1992, potpomognuta lokalnim
srpskim snagama, napala grad Foču, nakon čega su Bošnjaci sistematski hapšeni, ubijani i odvođeni u koncentracione logore i druga mjesta zatočenja.
Nakon okupacije grada, srpski vojnici su nast
avili brutalna hapšenja, ubijanja i uništavanja bošnjačkih vjerskih i kulturnih objekata u svim okolnim selima.

Muškarci i žene su razdvajani i deportovani u logore: bivši gradski zatvor u Foči (KPD Foča), jedan od najvećih zatvora u bivšoj Jugoslaviji, postao je glavni koncentracioni logor za muškarce Bošnjake, među kojima su bili i invalidi, maloljetnici, mentalno zaostali i teško bolesni ljudi. Bošnjaci u ovom logoru bili su žrtve najbrutalnijih tortura, odvođeni su na prisilni rad i korišteni kao živi štit u minskim poljima. Do 5. oktobra 1994. kroz ovaj logor je prošlo 1.360 Bošnjaka.

Žene, djevojke i maloljetne djevojčice su odvođene u posebne zatočeničke logore, gdje su sistematski i grupno silovane: gradski stadion, bivši gradski zatvor za žene na Livadama, gradski Srednjoškolski centar, nekadašnja hidroelektrana „Buk Bijela“, hotel „Zelengora“, motel „Bukovica“, gradska sportska sala „Partizan“, te mnoge privatne kuće i stanovi. Žene su mjesecima držane u seksualnom ropstvu gdje su bile žrtve prislilnih trudnoća. Zločinci su ženama govorili da treba da rađaju srpsku djecu. Tokom dugih perioda zatočenja, žene su korištene i kao bijelo roblje i prodavane vojnicima iz Srbije i Crne Gore za novac. Na primjeru ovog grada po prvi put na evropskom tlu seksualno zlostavljanje i porobljavanje okvalifikovano je kao zaseban zločin u međunarodnom krivičnom pravu.

Svi objekti koji su označavali muslimansku kulturu i tradiciju su sistematski uništeni: 11 gradskih džamija, među kojima i Aladža džamija iz XV stoljeća, koja je bila pod zaštitom UNESCO-a, su spaljene i uništene do temelja. Poslije razaranja ruševine su u potpunosti uklonjene da se ne ostavi nijedan trag da su te građevine ikad postojale.

Na području općine Foča oko 3.000 Bošnjaka je ubijeno, a ostalo cjelokupno
bošnjačko stanovništvo je prisilno protjerano, a njihovi stambeni i drugi objekti opljačkani i uništeni.

priredio:Kenan Sarač
design Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
oprema teksta:focanskidani

Foča, april 1992. : Foča tragedija i sramota Evrope / Da li je to drugi Vukovar? – tako je pisalo “Oslobođenje”

 

Tako je pisalo “Oslobođenje” o Foči, aprila 1992. 
„Da li je to drugi Vukovar?“, Oslobođenje, 19. april 1992.

Mrkić, Vlado , „Fočanski nokturno“, Oslobođenje, 19. april 1992.

Tucaković, Šemso , „Izbjeglo 10.000 ljudi“, Oslobođenje, 13. april 1992.

 

Foča – stravična slika : još se ne zna broj poginulih i ubijenih (april 1992.)

Tucaković, Šemso , „Pakao se nastavlja“, Oslobođenje, 18. april 1992.

Tucaković, Šemso , „ Fočanska drama se nastavlja“, Oslobođenje, 20. april 1992.

 

Tucaković, Šemso ), „Muslimani taoci okupatora“, Oslobođenje, 19. april 1992.

 

Tucaković, Šemso , „Odvođenje u zatočeništvo“, Oslobođenje, 20. april 1992.

 

 

Oslobođenje, 17.4.1992.,[broj 15743.]

 

Oslobođenje, 17.4.1992.,[broj 15743.]

 

Oslobođenje, 17.4.1992.,[broj 15743.]

 

 

Oslobođenje, 17.4.1992.,[broj 15743.]

 

 

Oslobođenje, 17.4.1992.,[broj 15743.]

 

 

Oslobođenje,27.4.1992.,[broj 15752.]

 

 

 

 

Oslobođenje,27.4.1992.,[broj 15752.]

 
priredio:Kenan Sarač
design Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
oprema teksta:focanskidani

 

FOČA 1992. : GENOCID (DOKUMENTI)

“Fočanska optužnica”
Odnosi se na grupna silovanja, torturu i porobljavanje muslimanskih žena u Foči, nakon zauzimanja grada od strane srpskih snaga, aprila 1992. godine. Optuženo je 8 pripadnika vojske, paravojske ili policije bosanskih Srba: Dragan Gagović (šef policije Foče, imenovan od SDS nakon zauzimanja grada); Gojko Janković (po optužnici “jedan od glavnih paravojnih lidera u Foči”); te Janko Janjić, Radomir Kovač, Zoran Vuković, Dragan Zelenović, Dragoljub Kunarac i Radovan Stanković, svi pripadnici vojne policije i-ili paravojnih formacija. Njima se pripisuje da su učestvovali u grupnim silovanjima i drugim vrstama seksualnih napada.
izvor:Sense Agency/Sense TRIBUNAL/HAG/DEN HAAG | 09.01.1999.

NE IZLAŽITE SE RIZICIMA – PREDAJTE SE
Izjave Havijera Solane i Luiz Arbur povodom akcije SFOR u Foči

U pokušaju da se odupre hapšenju, optuženi Dragan Gagović je – navodi se u saopštenju koje je večeras objavljeno u briselskom sedištu NATO – usmerio svoj automobil direktno na pripadnike SFOR, ugrožavajući njihove živote. U samoodbrani, pripadnici SFOR su otvorili vatru i pogodili Gagovića, koji je zatim prevezen u bolnicu gde je, odmah po dolasku, konstatovana smrt.

Generalni sekretar NATO, Havijer Solana, je tim povodom večeras izjavio da je akcija izvedena u skladu sa mandatom SFOR, kao i da je reakcija njegovih pripadnika bila opravdana po postojećim pravilima angažovanja. Ukazujući na rešenost međunarodne zajednice da optužene za ratne zločine privede pravdi – što je, kako se u izjavi podvlači, “suštinski deo građenja mira i pomirenja u Bosni i Hercegovini” – Solana je sve optužene koji su još na slobodi pozvao da se odmah predaju haškom Tribunalu.

Istu poruku optuženima koju su i dalje u bekstvu uputila je večeras i glavni tužilac haškog Tribunala, Luiz Arbur. Izražavajući žaljenje zbog tragičnog ishoda današnje operacije, Arbur je sve koji su u Hagu javno optuženi pozvala da se “mirno predaju… kako ne bi izlagali nepotrebnim rizicima ni sebe, ni vojnike SFOR koji izvršavaju svoje zadatke”.

Dragan Gagović, rođen 13. juna 1960. u Ustikolini pored Foče, je prvooptuženi na tzv. “fočanskoj optužnici” haškog Tribunala, podignutoj 26. juna 1996. To je, inače, prva optužnica Međunarodnog krivičnog suda u kojoj se seksualno nasilje tretira kao ratni zločin. Optužnica detaljno obrađuje slučaj Foče gde su, kako se navodi, od aprila 1992. do februara 1993. muslimanske žene, uključujući i devojčice od 12 godina, bile podvrgnute “brutalnom režimu grupnih silovanja, torture i porobljavanja”. U vreme kojim se optužnica bavi Dragan Gagović je bio šef policije u Foči i kao takav je, prema tužiocu, bio odgovoran za uslove u kojima su živele zatočenice u Sportskoj hali “Partizan”, kao i po privatnim kućama, stanovima, motelima… koji su vođeni kao svojevrsne javne kuće. Kao šef policije, tvrdi tužilac, Gagović je “znao ili morao da zna” da su zatočene žene bile podvrgnute “ponižavajućim i degradirajućim uslovima života, brutalnim prebijanjima i seksualnim napadima, uključujući silovanja…” a ništa nije učinio da bi to sprečio ili kaznio počinioce tih zločina. Naprotiv, navodi se u optužnici, Gagović je barem u jednoj prilici lično silovao jednu zatočenicu – označenu kao “Fočanski svedok 48” – nakon što mu se ona, zajedno sa još nekim zatočenicama, požalila na seksualno nasilje kojem su bile podvrgnute u hali “Partizan”. Zbog progona muslimanskih žena na političkim, verskim ili rasnim osnovama, te zbog mučenja i silovanja, Gagović je optužen u tri tačke za zločine protiv čovečnosti, te u po dve za teške povrede Ženevskih konvencija i kršenja ratnih zakona ili običaja.

Pored Gagovića, “fočanskom optužnicom” je za ista dela seksualnog nasilja optuženo još sedam pripadnika vojske, para-vojske i policije bosanskih Srba. Jedan od te sedmorice, Dragoljub Kunarac, dobrovoljno se u martu prošle godine predao pripadnicima SFOR i na prvom pojavljivanju pred sudijama je priznao da je silovao, ali ne i da je mučio. Kako su sudije takvo njegovo izjašnjavanje ocenili kao “dvosmisleno”, zaključili su da optuženi nije priznao krivicu, te Kunarac u Pritvorskoj jedinici haškog Tribunala čeka na početak suđenja.

izvor:Sense Agency/Sense TRIBUNAL/HAG/DEN HAAG | 09.01.1999.

MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU – PREDMET BR: IT-96-23-I
TUŽILAC SUDA PROTIV DRAGANA GAGOVIĆA, GOJKA JANKOVIĆA, JANKA JANJIĆA, RADOMIRA KOVAČA, ZORANA VUKOVIĆA, DRAGANA ZELENOVIĆA, DRAGOLJUBA KUNARCA I RADOVANA STANKOVIĆA
OPTUŽNICA
da su počinili ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI, TEŠKE POVREDE ŽENEVSKIH KONVENCIJA (U DALJNJEM TEKTU: TEŠKE POVREDE) i KRŠENJA RATNIH ZAKONA I OBIČAJA, kako slijedi:
OSNOVNI PODACI

1.1 Grad i opština Foča nalaze se jugoistočno od Sarajeva, u Republici Bosni i Hercegovini, na granici sa Srbijom i Crnom Gorom. Prema popisu iz 1991. godine, od 40.513 stanovnika u Foči je bilo 51,6% Muslimana, 45,3% Srba i 3,1 % ostalih nacionalnosti. Političko i vojno preuzimanje opštine Foča počelo je prvim vojnim akcijama u gradu 7. aprila 1992. Regularne vojne jedinice vojske bosanskih Srba i dobrovoljačke jedinice iz Srbije i Crne Gore, uz pomoć artiljerije i teškog naoružanja, krenule su zauzimati dio po dio Foče. Okupacija Foče završena je 16. ili 17. aprila 1992. Okolna sela su pod opsadom bila do sredine jula 1992.

1.2 Čim su srpske snage zauzele dijelove grada Foče, vojna policija, u pratnji lokalnih i ne-lokalnih vojnika, počela je hapsiti Muslimane i Hrvate. Do sredine jula 1992. sakupljali su i hapsili Muslimane, mještane okolnih sela u opštini. Srpske snage odvajale su muškarce od žena i nezakonito zatvarale hiljade Muslimana i Hrvata u razne objekte za duži ili kraći pritvor ili su ih držali u iskontruiranom kućnom pritvoru. Tokom pritvora mnogi civili su ubijeni, tučeni ili seksualno zlostavljani.

1.3 Za vrijeme preuzimanja i hapšenja ne-srpskog stanovništva, postojala je bliska saradnja između fočanske milicije (u daljnjem tekstu SUP) i srpskih snaga. Oružje i uniforme za srpske vojnike dijeljeni su iz zgrade SUP-a. Srpski vojnici su stalno ulazili i izlazili iz zgrade SUP-a i odatle su krenuli sa hapšenjima.

1.4 Kazneno-popravni dom u Foči (u daljnjem tekstu: KP Dom), jedan od najvećih zatvora u bivšoj Saveznoj Republici Jugoslaviji, bio je glavni pritvorski objekat za muškarce. Muslimanske žene, djeca i stariji pritvarani su po kućama, stanovima i motelima u Foči i okolnim selima ili u centrima za duži ili kraći pritvor kao što su Buk Bijela, gimnazija u Foči i sportska dvorana “Partizan”. Mnoge od zatočenih žena podvrgnute su ponižavajućim i degradirajućim životnim uvjetima, okrutnom batinjanju i seksualnom zlostavljanju, uključujući i silovanje.

1.5 Pored navedenih mjesta za pritvor, nekoliko žena držano je po kućama i stanovima koji su korišteni kao javne kuće i koje su vodile grupe vojnika uglavnom pripadnika paravojske. Budući da nisu znali za postojanje takvih pritvora, MKCK i druge organizacije nisu ni intervenisale. Stoga, ti zatočenici nisu imali mogućnost niti da budu pušteni niti da budu razmijenjeni.
OPTUŽENI

2.1 DRAGAN GAGOVIĆ, od oca Milorada, rođen 13. juna 1960. u Ustikotlini, bio je stalno nastanjen u Ustikotlini u opštini Foča. Prije rata bio je načelnik odjeljenja SUP-a u Foči. Bio je član Srpske demokratske stranke (u daljnjem tekstu SDS). DRAGAN GAGOVIĆ, bivši zamjenik u miliciji, nakon preuzimanja Foče u aprilu 1992. postavljen je od strane SDS za načelnika milicije u Foči.

2.2 GOJKO JANKOVIĆ, od oca Danila, rođen 31. oktobra 1954. u selu Trbušće u opštini Foča, bio je stalno nastanjen u Foči, u ulici I.G. Kovačića. Jedno vrijeme živio je u Herceg-Novom u Crnoj Gori. Prije preuzimanja Foče radio je u preduzeću Šipad-Maglić i bio vlasnik kafića u Trnovači. GOJKO JANKOVIĆ bio je jedan od zamjenika komandira vojne policije i jedan od glavnih vođa paravojske u Foči.

2.3 JANKO JANJIĆ, poznat i kao “Tuta”, od oca Milorada, rođen 17. juna 1957. u Miljevini, opština Foča, bio je stalno nastanjen u Foči, u ulici Moše Pijade br. 6. Prije napada bosanskih Srba na Foču u aprilu 1992. bio je automehaničar i nezaposlen. JANKO JANJIĆ postao je jedan od zamjenika komandira vojne policije i vođa paravojske u Foči. Učestvovao je u napadu na Foču i na okolna sela kao i u hapšenju civila.

2.4 RADOMIR KOVAČ, poznat i kao “Klanfa”, od oca Milenka, rođen 31. marta 1961. u Foči, bio je stalno nastanjen u Foči u Samoborskoj ulici. RADOMIR KOVAČ bio je jedan od zamjenika komandira vojne policije i vođa paravojske u Foči. Učestvovao je u napadu na Foču i okolna sela kao i u hapšenju civila.

2.5 ZORAN VUKOVIĆ, od oca Gojka, rođen 1965. u selu Prijedel, opština Foča, bio je stalno nastanjen u Prijedelu. Radio je kao konobar i živio u Herceg-Novom u Crnoj Gori. ZORAN VUKOVIĆ je učestvovao u napadu na Foču i okolna sela kao i u hapšenju civila. Bio je jedan od zamjenika komandira vojne policije i vođa paravojske u Foči.

2.6 DRAGAN ZELENOVIĆ, poznat i kao “Zelja” i “Zeleni”, od oca Bogdana, rođen 12. februara 1961. u Foči, od juna 1996. stanuje u ulici Nurije Pozderca 21. Prije rata radio je kao električar u Miljevini. DRAGAN ZELENOVIĆ bio je jedan od zamjenika komandira vojne policije i vođa paravojske u Foči. Učestvovao je u napadu na Foču i okolna sela kao i u hapšenju civila.

2.7 DRAGOLJUB KUNARAC, poznat i kao “Zaga” i “Dragan”, od oca Alekse, rođen 15. maja 1960. u Foči, a od juna 1996. stanuje u ulici D. Fundića br. 3D. Prije napada na Foču u aprilu 1992. živio je u Tivtu u Crnoj Gori. DRAGOLJUB KUNARAC, komandir paravojske, bio je podređen Peri Elezu, vođi paravojske koji je ubijen prilikom okupacije Foče i okolnih sela.

2.8 RADOVAN STANKOVIĆ, poznat i kao “Raša”, od oca Todora, rođen 10. marta 1969. u selu Trebiča, opština Foča, bio je stalno nastanjen u Miljevini. Bio je pripadnik elitne paravojne jedinice Pere Eleza. RADOVAN STANKOVIĆ bio je zadužen za Karamanovu kuću u Miljevini gdje su držane Muslimanke koje su seksualno zlostavljane i silovane.
NADREĐENOST

3.1 DRAGAN GAGOVIĆ, kao šef milicije, bio je osoba zadužena za pritvaranje i puštanje Muslimanki koje su bile zatočene u Foči. Bio je zadužen za životne uslove zatočenika u sportskoj dvorani “Partizan”, objektu u kojem su bile zatočene žene, djeca i stariji muškarci od jula 1992. do avgusta 1992. DRAGAN GAGOVIĆ provodio je ovlaštenja i dužnosti koje su ukazivale na njegov nadređeni položaj. On je odlučio da se uhapšene Muslimanke prvo drže u gimnaziji u Foči, a zatim da se prebace u sportsku dvoranu “Partizan”. Pripadnici milicije, podređeni DRAGANU GAGOVIĆU, čuvali su zatočenike u oba ova objekta. Kao osoba koja je nadgledala zatočene Muslimanke, DRAGAN GAGOVIĆ bio je odgovoran za djela milicionera- stražara i vojnika koji su ulazili u sportsku dvoranu “Partizan”. On je znao ili je imao razloga znati da su žene zatočene u sportskoj dvorani “Partizan” često seksualno zlostavljane. Sportska dvorana “Partizan” nalazila se u blizini zgrade SUP-a. Zbivanja u sportskoj dvorani “Partizan” mogla su se čuti i vidjeti iz zgrade SUP-a. DRAGAN GAGOVIĆ je nekoliko puta lično bio u sportskoj dvorani “Partizan”. Oko 16. jula 1992. grupa zatočenika iz sportske dvorane “Partizan” otišla je u zgradu SUP-a i obavijestila DRAGANA GAGOVIĆA o stalnom seksualnom zlostavljanju žena u pritvorskom objektu. Na dan ili oko 17. jula 1992, DRAGAN GAGOVIĆ je lično silovao jednu od žena koja se dan ranije žalila na učestalost seksualnog zlostavljanja.

3.2 GOJKO JANKOVIĆ je učestvovao u vojnom napadu na Foču i razna okolna sela kao i u hapšenju civila koji su bili na rukovodećim položajima. GOJKO JANKOVIĆ, u svojstvu zamjenika komandira vojne policije u Foči, bio je zadužen za vojnike koji su dana 3. jula 1992. uhapsili grupu žena i prebacili ih u vojni objekat Buk Bijela radi isljeđvanja. Po svom položaju, GOJKO JANKOVIĆ bio je odgovoran za djela njemu podređenih vojnika i znao je ili imao razloga znati da su njegovi podređeni seksualno zlostavljali Muslimanke za vrijeme ili neposredno poslije isljeđvanja. GOJKO JANKOVIĆ je lično učestvovao u isljeđvanju i silovanju žena u Buk Bijeloj.

3.3 DRAGOLJUB KUNARAC, komandant specijalne dobrovoljačke jedinice neregularnih srpskih vojnika uglavnom iz Crne Gore, imao je štab u jednoj kući u ulici Osmana Đikića br. 16 u naselju Aladža u Foči. Poslije preuzimanja Foče, tamo je boravio sa najmanje deset crnogorskih vojnika. U svojstvu komandanta ovih vojnika, DRAGOLJUB KUNARAC bio je odgovoran za postupke podređenih vojnika i znao je ili imao razloga znati da njegovi podređeni seksualno zlostavljaju Muslimanke u njegovom štabu. Lično je učestvovao u seksualnom zlostavljanju žena u štabu.

izvor:MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU – PREDMET BR: IT-96-23-I
http://www.icty.org/x/cases/kunarac/ind/bcs/foca-ii960626b.htm?fbclid=IwAR24_0tUR4shc0vByg1-d-ERR97NUgiVBFW0-iUPe2_aiQhgHj1CChxZc6U

BOSNIA: WAR CRIMES SUSPECT SHOT DEAD BY NATO TROOPS BURIED (AP ARCHIVE)
13.01.1999.
Osumnjičeni za ratne zločine bosanskih Srba koji je ubijen od strane mirovnih snaga pod vođstvom NATO-a prošle subote, sahranjen je danas u bosanskom gradu Foči.

Dragan Gagović, šef policije bosanskih Srba u Foči tokom rata u Bosni, bio je jedan od osam Srba koji su optuženi u vezi sa silovanjima i drugim zločinima na području Foče u Bosni.

Prošle subote francuski vojnici u okviru mirovnih snaga pod vodstvom NATO-a pogodili su Gagovića nakon što je pokušao da se odupre uhićenju.

Nekima je bio osumnjičeni za ratne zločine, drugima ratni heroj.

Oko 5.000 ljudi okupilo se u Foči kako bi odalo počast Draganu Gagoviću, bosanskom Srbinu optuženom za ratne zločine kojeg su prije nekoliko dana ubili francuski pripadnici S-FOR-a u pokušaju hapšenja.

Srpske nacionaliste u Bosni Gagovića vide kao ratnog heroja, ali optužbe u Haškoj optužnici kažu da je učestvovao u masovnim ubistvima Muslimana i silovanja.

Gagović i njegovih sedam vojnika optuženi su za grupno silovanje, sistematsko seksualno zlostavljanje i zatvaranje bosanskih žena 1992. godine.

Ali u subotu je naišao na patrolu francuskih vojnika S-FOR koji su pokušali da ga uhapse.

Kada je pokušao da pobegne, otvorili su vatru.

Gagovićevo ubistvo izazvalo je odmazdu srpskih nacionalista, koji su u nedelju napali zgradu U-N u Foči, ranivši pet međunarodnih policajaca.

Foča je u dijelu Bosne redovito patrolirana od strane francuskih trupa koje pripadaju mirovnim snagama pod vodstvom NATO-a i za koje se vjeruje da ima najmanje osam osumnjičenih ratnih zločinaca.

Snage NATO-a pod vodstvom U-S u Bosni kažu da će uhapsiti sve osumnjičene za ratne zločine koje se dešavaju kao dio svojih redovnih mirovnih dužnosti.

Više od dvadeset osumnjičenih su se predali ili uhapšeni od strane NATO snaga.

Među glavnim osumnjičenima koji su još uvijek na slobodi su bivši lider bosanskih Srba Radovan Karadžić i Ratko Mladić, generalni zapovjednici vojske bosanskih Srba tokom rata.

Kritičari kažu da se njihova kontinuirana sloboda ruga svakoj obavezi NATO-a da uhapsi osumnjičene i ometa pokušaje da se Bosna vrati u normalnost.

Ali, nema sumnje da će Gagovićeva sudbina učiniti da se svi osumnjičeni za ratne zločine osećaju manje sigurnim nego ranije.
(PREVOD putem Google “Natural Sound”)

izvor:BOSNIA: WAR CRIMES SUSPECT SHOT DEAD BY NATO TROOPS BURIED (AP ARCHIVE)
http://www.aparchive.com/metadata/youtube/7eb1f2555fbde4b38739c25e68711d78?fbclid=IwAR1QmScLQ3yzgcRUkOyK0US7zDQAdb5YkAv7nVRjGUG5joM687acSiF1I1E
Date: 01/13/1999

VIDEO:
BOSNIA: WAR CRIMES SUSPECT SHOT DEAD BY NATO TROOPS BURIED

Carte Bosnie – Mort criminel de guerre/Bosnie
ina.fr/F2 Le Journal 20H/video 09 janv. 1999
https://m.ina.fr/video/CAB99001826/carte-bosnie-mort-criminel-de-guerre-bosnie-video.html?fbclid=IwAR08v8uf6umeUAclUxvN5CmyWbg4h6_vKtYcgTO2o1kigfQ22fUs3lWEUR4

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

istraživao i priredio uz malu/veliku pomoć prijatelja i saradnika:Kenan Sarač/focanskidani
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani

FOČANSKE PRIČE : HALIDIN SAN

Voljela bih da sam pisac Ili pjesnik pa da riječju,crnim slovima na papiru bijelom,
Ispišem sve što sinoć osjetih u hladnoj januarskoj noći petog na šesti 2019.godine.
Ucvijeljena i željna svoje BRAĆE sjedjah u našem domu iznad restorana “Orijent” Foča-prijeka čaršija.
Tihim,nečujnim blagim korakom udje u hodnik moj voljeni veliki Brat Halim-Pape..
Skočih mu u zagrljaj ne vjerujući svojim očima da mi je ŽIV, rekoh,
Brate moj,
pa ti si ŽIV,
BOLI li te ,
Znam šta su ti uradili, koliko su te samo tukli , tukli do SMRTI.
Nesmjedoh ga ni jako zagrliti da ga ne zabole zadobijene RANE.
A on onako mlad, lijep , potpuno blijedog lijepog lica ,tužnog blagog pogleda
Reče mi tiho,skoro nečujno
Dido moja kako si ti….
Kažem Braco, nije važno kako sam ja
Znaš li koliko sam samo brinula i patila za tobom ….
On onako blijed, mirisan baš kao najfiniji Mošus, mirisan kao Šehid.. .blago me još jednom zagrli i nestade.. ..
Ostade sestrica sama u hodniku da čeka opet taj trenutak, tu blagodet koju dušmani ne mogaše ubiti ničim,jer nisu i nikad biti neće moćni kao dragi Bog.
Hvala ti Bože,
Hvala melecima da mi te poslaše u san.
Dugo,dugo ću osjećati taj miris tvoj, taj lijepi pogled tvoj, taj topli i bratski zagrljaj tvoj…
Brate moj ,dodji svojoj najmlađoj sestrici opet u snove, da je bar na trenutak želja pusta mine.
Voljeni brate moj,
Dida

tekst napisala:Halida Uzunović – Konjo
priredio:Kenan Sarač/focanskidani
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani

Fočanske tužne priče, neispričane : Stradanje familije Kaloper iz Slatine kod Foče

 

Midhat (Džemal) Kaloper, rođen 20.04.1970. godine. u Slatini, Foča. Ubijen u odbrani jedne i jedine nam domovine Bosne i Hercegovine, 22.05.1992. godine u Kokinom selu, općina Goražde.  Posmrtni ostatci još uvijek, ni nako 27. godina nisu pronađeni.

Munira (Salko) Kaloper. rođ. Šahman, datum rođenja 06.04.1945. godine. Ubijena 22.05.1992. godine u Kokinom selu, općina Goražde. Ekshumirana 1997. godine.

Fotografije familije Kaloper.

Svima vam je poznata tužna priča Midhete Kaloper iz Slatine kod Foče. Prisjetićemo se nekoliko detalja.
Midheta Kaloper Oruli iz Slatine kod Foče je 26. aprila 1992. godine pobjegla je sa familijom i drugim mještanima Slatine kraj Foče u Goražde, tačnije u Kokino Selo kraj Goražda.
O majci sam saznala da je zapaljena u kući nedaleko od mjesta gdje je ranjena… I SADA VIDIM KAKO NEDALEKO OD NJENOG TIJELA LEŽI TRUDNICA U DEVETOM MJESECU. BILA JE MRTVA, ALI SE BEBA U NJOJ JOŠ VRTJELA. TO MI SE TAKO USJEKLO DA SE I DANAS, KADA VIDIM TRUDNICU, TOGA SJETIM… MIDHETA KALOPER ORULI – JE KRAJEM MAJA 1992. GODINE IZGUBILA OSAM ČLANOVA PORODICE, A ONDA JE ZAROBLJENA. PREŽIVJELA JE ZATOČENIŠTVO, ZLOSTAVLJANJA, ZBJEGOVE… DANAS RADI SA DRUGIM LJUDIMA KOJI SU PREŽIVJELI ISTO ILI SLIČNO, ŽELEĆI IM POMOĆI.
Nedaleko od stepenica vidjela sam majku i drugog brata, neku djecu i tri trudnice, te moju sestru… Kada se malo stišala pucnjava, otrčala sam tamo i legla pokraj njih. Isto je pokušao i moj brat Midhat, ali je pogođen pao pokraj ceste. Tek kasnije sam saznala da je mrtav. Onda je jedan metak pogodio majku kroz noge, a ona nije ni glasa pustila. Sjećam se da su meci letjeli na sve strane. Mene je ruksak sa garderobom, koji mi je bio na glavi, spasio od smrti. Bio je sav izrešetan.

Cijelu priču pročitajte na:https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/04/foca-1992-tuzna-prica-midhete-kaloper-oruli-iz-slatine-kod-foce/

Pogledajte i video:https://youtu.be/xlGg1-7CNeA

priredio:Kenan Sarač
fotografije:iz porodičnog albuma Midhete Kaloper Oruli
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani

_ _ _ _ _

 

Reference/ izvori:

internet,

facebook,

youtube,

Foča 1992-1995. : žrtve genocida / Rasim Halilagić
Sarajevo : Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta, 2008.
497 str. : ilustr. ; 25 cm

Genocid nad Bošnjacima na području Općine Foča : 1992.-1995. : (prilog utvrđivanju žrtava) / Preljub Tafro, Bećir Macić
Sarajevo : Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, 2004.
461 str. ; 24 cm

Dokumentacija Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine

– Privatni izvori informacija…

priredio:Kenan Sarač
design:Kenan Sarač
fotografije:screenshot/Kenan Sarač

U FOČI JE IZVRŠEN GENOCID : KO POKUŠAVA IZMIJENITI KARAKTER RATA?

Na području općine Foča oko 3.000 Bošnjaka je ubijeno, a ostalo cjelokupno bošnjačko stanovništvo je prisilno protjerano, a njihovi stambeni i drugi objekti opljačkani i uništeni.
*****
Glavni podstrekači, organizatori i egzekutori zločina nad Bošnjacima u Foči su :
Mitar Rašević, Savo Todović, Rajko i Ranko Vuković, Dragoljub Kunarac, Milorad Krnojelac, Neđo Samardžić, Dragan Zelenović, Gojko Janković, Pero Elez,……
*****
U gradskim naseljima Foče: Donje Polje, Aladža, Čohodor Mahala, Gornje Polje, Centar I i Centar II ubijeno je preko 500 Bošnjaka. U prigradskom naselju Brod Bošnjaci su nakon hapšenja mučeni, vezivani dva po dva, strijeljani i bacani sa mosta u rijeku Drinu. U ovom naselju 145 lica je u najtežim mukama izgubilo život. U mjesnoj zajednici Dragočava, stanovništvo je uspjelo pobjeći iz kuća u obližnje šume. Uz pomoć pasa tragača, za njima je organizovana potjera pod kodnim nazivom „Čišćenje terena od balija“. Ubijena su 52 lica.
*****
U mjesnoj zajednici Godijeno, zločinci su uhapsili seljane, izdvojili mlađe žene i djecu, a starce smjestili u kuću gdje su namještaj polili benzinom, pa potom zapalili. Žene i djeca su odvedeni u logore. Ubijeno je ukupno 63 lica. U selu Jeleč Bošnjaci su strijeljani i zaklani pred svojim kućama, nastavnici su brutalno klali svoje bivše učenike… Preživjeli članovi porodica koji su se krili po obližnjim šumama noću bi dolazili i ukopavali svoje mrtve. Poginulo je 205 Bošnjaka, među kojima 50 žena i djevojaka.
*****
U mjesnoj zajednici Miljevina, poznatoj po velikom broju optuženih za najteže zločine, među njima i četiri žene koje su učestvovale u torturama nad bošnjačkim djevojčicama u zatočeničkom logoru Karamanova kuća, mučeno je i ubijeno 141 lice. U mjesnoj zajednici Popov Most, seljani iz desetina zaseoka su izbjegli u obližnje planine i njih 4.500 se organizovalo i nekadašnjim stazama partizana pokušalo da pobjegne ispred sigurne smrti. Sva sela su spaljena i njihove džamije porušene, 141 lice je ubijeno u zbjegovima i pri hapšenju.
*****
U mjesnoj zajednici Ustikolina strijeljano je i ubijeno 325 ljudi. U mjesnoj zajednici Čelikovo Polje, Bošnjaci su ubijani na svojim kućnim pragovima, među njima bio je veliki broj starih i iznemoglih ljudi. Ubijeno je 67 lica. U ostalim fočanskim mjesnim zajednicama i selima zločini su izvršeni po istom obrascu: u selu Jabuka ubijeno je 119 ljudi, u selu Jošanica 75, u selu Kratine 87, u Kozijoj Luci 143, Slatini 47, Vikoču 45 i Zavajtu 49 lica.
*****
Za zločine na području općine Foča optuženo je političko i vojno rukovodstvo učesnika u udruženom zločinačkom poduhvatu: Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić, Radovan Karadžić i Slobodan Milošević, te lokalni izvršioci i komandanti: Dragoljub Kunarac, Zoran Vuković, Radomir Kovač, Radovan Stanković, Dragan Zelenović, Milorad Krnojelac i drugi.

*****
“Krizni štab tzv srpske opštine Foča”
Krizni štab tzv srpske opštine Foče, pod vođstvom Miroslava Stanića, organizovao je obučavanje naoružanih srpskih dobrovoljaca i promovirao lokalne vojne komandante, zatim je sa JNA bio uključen u pripremu i izvođenju napada na Foču, raspoređivao u saradnji sa JNA zatočenike KPD za prisilni rad i vršio druge oblike zločina.142
142 Isto, paragrafi 722-723 i 725.
“Krizni štab tzv srpske opštine Foča” sačinjavali su: Miroslav Stanić, Sekula Stanić, ljekar, Nade Radović, direktor “Temike”,  Simo Stanojević, nastavnik, Josif Miličić,  Radojica Mlađenović, Dragoljub Kunarac, Vojislav Maksimović, Velibor Ostojić, Petko Čančar, Čedo Zelović i dr Radovan Mandć.
Stanić je bio predsjednik tog paradržavnog organa, a Stanojević njegov zamjenik, Miličić predsjednik opštine, a Mlađenović predsjednik Izvršnog odbora (AIIZ, inv. br. 2-571; ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragrafi 722-723).

*****
Članove “kriznog štaba” u Čohodar mahali sačinjavali su: Vlado Avram (predsjednik), Goran Mitrašinović (njegov zamjenik) i Dragan Stojanović (član).
Marinko Pljevaljčić, Božo Dostić, Dojčilo Davidović i Ostoja Ostojić su činili “štab” za područje Aladže; Miloš i Radenko Vladičić u naselju Podmusala; Novak Drakul, Risto Vučetić i Pero Ivanović za naselje Ćerezluk, a za područje Brusna – Slatina Boro Ivanović.
Ilija Čančar, Matija i Drago Skakavac i Rade Đurović bili su članovi “kriznog štaba” za područje Jabuke, te Savo za područje Brda – Kozja Luka.
U sastav “kriznog štaba” za područje Broda na Drini ušli su: Nenad Kalajdžić (nastavnik), Stamen Rungelov, Ilija Ćalasan, Miodrag Pjević i Vojo Kalajdžić.
Predsjednik kriznog “štaba” za područje od Broda na Drini do Tjentišta bio je Jovan Vuković, a njegov zamjenik Nenad Vuković.
Rade Elez je bio predsjednik “kriznog štaba” za područje Međurječja, a Ljubo Kovačević, Dule (inženjer rudarstva iz Zavidovića), Vukan Perišić (geometar), Mile Savić i, prema neprovjerenim podacima, Danko Davidović – članovi (Isto).
*****
Krizni štab Srpske opštine Foša formirao je i prijeki sud, u čiji sastav su ušli: Vojislav Maksimović, Velibor Ostojić, Rajko Bojat (predsjednik, advokat iz Foče), Lela Milić (sudija bivši savjetnik u Skupštini Bosne i Hercegovine) i Slobo Starović (automehaničar iz Automoto društva Foča). Taj sud je mnoge Bošnjake osudio na kaznu smrti strijeljanjem.174
174 Isto, inv. br. 2-571.
*****
Komandant kasarne JNA Slavko Timotijević (rodom iz Titova Užica) je uoči srpsko-crnogorske agresije na Bosnu i Hercegovinu naoružavao srpsko stanovništvo na području fočanskih sela Zakmur, Đeđevo, Trbušće, Kuta i dr. Pored toga, on je u maju 1992. rukovodio i napadom na bošnjačko stanovništvo sela Đeđeva, kada su srpski fašisti ubili trinaest Bošnjaka i silovali više žena.67
Glavni organizatori naoružavanja (nabavka i distribucija) članova SDS-a i srpskog stanovništva na području Foče, pored starješina JNA, bili su: Novica Tripković (dugogodišnji zatvorenik osuđen zbog silovanja i ubistva, bio na ratištu u Vukovaru), Momo Kovač (penzioner Kazneno-popravnog doma Foča), Stojan Blagojević, zvani “vojvoda” (bio je zaposlen u Robnoj kuć} Foča), Vaso Pljevaljčić zvani “Disciplina” (penzioner Kazneno-popravnog doma Foča i komandant četničkog Brčanskog odreda), Vlatko Pljevaljčić (medicinski tehničar u Regionalnom medicinskom centru u Foči), Boro Ivanović (direktor Osnovne škole u Godijenu), Dragan Milenković (predstavnik Navipa u Foči), Slaviša Stanković (radnik u Zavodu za urbanizam) i mnogi drugi.
Vlatko Pljevaljčić je učestvovao i u opremanju bolnice u selu Bare za potrebe oružanih formacija SDS-a.
Boro Ivanović je naoružao četničku jedinicu u Godijenu i uključio je u zločinački napad na Foču.
Glavni organizator naoružavanja srpskih oružanih jedinica artiljerijskim oruđima je bio Savo Blagojević (član Opštinskog odbora i četnički komandant u selu Budanj, poznat iz afere 1992, koje je dovezao iz Bara u Foču).68
U februaru 1992. intenzivirana je podjela oružja i municije srpskom stanovništvu na području Foče. Tada su, pored ostalih, oružje (puške automatske i M-48) i određene količine municije (po dvije kutije metaka) dobili: Rajko i Vukašin Milutinović, zatim Lazar i Željko Milutinović (otac i sin), Željko Elez, Petar Popović i drugi.69
Podjelu oružja i municije Srbima na području Miljevine organizovali su Zeko, Ljubiša i Novo Miletić iz Miljevine (Ljubiša je radio na RTV Bosne i Hercegovine). Oružje i municiju su dobijali iz kasarni JNA u Foči i Ustikolini.
70 .Zeko Miletić je, takođe, u vezi sa nabavkom naoružanja, kontaktirao sa Veliborom Ostojićem i Vojislavom Maksimovićem.71
Pripremajući se za agresiju na Bosnu i Hercegovinu, JNA je veće količine oružja i municije podijelila srpskom stanovništvu na području Ustikoline. Oružje i municija iz kasarne u Ustikolini šleperima je odvoženo u okolna srpska sela (Žešće, Dragočava, Jošanica, Tulovići, Vranjevci, Previla, Ligate, Cvilin i druga) i dijeljeno Srbima. Isporuku oružja i municije iz pomenute kasarne JNA izdavao je kapetan Golubović.72
Organizatori naoružavanja srpskog stanovništva u Ustikolini i široj okolini bili su: Simo Mojević (direktor Osnovne škole u Ustikolini), i Petar Mihajlović, sa sinom Radisavom. U tim poslovima aktivno su im, po naređenju Vojislava Maksimovića, Velibora Ostojića i Petka Čančara, pomagali i Pero Mitrović, Mladen Jankovć, braća Momo i Diko Marić, zatim Ćiro Dubovina, zvani “vojvoda”, Savo Bilinac (predstavnik Prokupca iz Srbije, koji je, umjesto pića i hrane iz Srbije, u svoju prodavnicu dovlačio oružje), zatim Radoje Zorić, Vučko i Savo Blagojevi}ć, Čedo Fuštar i dr. Oni su, po nalogu V. Maksimovića i posredstvom rezervnog oficira JNA Marinka Bilanca i komandanta kasarne u Ustikolini, izvršili distribuciju oružja i municije u navedena i druga srpska sela.73
Znatne količine naoružanja Srbi su locirali na okolna brda oko Ustikoline i to iznad sela: Žešća, Ligata, Tulovića, bivše željezničke stanice, na Cvilinskom polju, u kućama Danila Ivanovića, Vojislava Maksimovića i njegovog brata Milosava, te Gavrana i Manjka Timare.
Pred kuću Manjka Timare jedne prilike je istovareno dvije tone oružja. Na taj način su sve srpske kuće na području Ustikoline bile dobro naoružane.74
Jaka vojna utvr|enja sa teškom artiljerijom na području Foče nalazila su se na brdu Kmur iznad Broda na Drini, kao i na Gornjim i Donjim Brdima iznad bivše željezničke stanice, zatim na Tjentištu, u Avdagića luci, na putu Foča – Miljevina, kao i u selu Susješno, iznad Foče. Agresorske formacije su, takođe, uskladištile dosta oružja, municije i vozila u pilani na Brodu, a veće količine teškog naoružanja bile su smještene u magacinima u Ustikolini.
*****
Kompletan sanitetski i drugi materijal iz Regionalnog medicinskog centra u Foči je, u organizaciji i po naređenju dr Sekule Stanića (direktora Centra), a uz učešće Sime Stankovića (direktora Radne zajednice Centra), Slavka Đorđevića (medicinskog tehničara) i izvjesnog Smrekića, izvučen i za potrebe SDS-a prebačen u poljsku bolnicu Prevrać kod Foče.293
293 AIIZ, inv. br. 2-142, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 10/36-2539, 30. april 1992. — Operativnom centru Generalštaba Oružanih snaga SFRJ — za Sektor pozadine; Isto, inv. br. 2-535, Uloga KOS-a u agresiji na Bosnu i Hercegovinu (Informacija Ministarstva unutarnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine).

*****
Na području Foče je djelovalo više dobro naoružanih četničkih odreda, kao što su odredi Dragan Nikolić, Janković, Nikačević, Elez, Žaga i dr.
Odred Dragan Nikolić dobio je naziv po poginulom “vojvodi” Draganu Nikoliću, a bio je sastavljen od fašista SDS-a Foče, gdje je učestvovao u zločinima nad Bošnjacima na tom području.
Odred Janković predvodio je Gojko Janković iz Foče (živio je u Herceg-Novom), a bio je sastavljen od srpskih plaćenika iz Crne Gore i Foče i vršio je zločine na području Tjentišta, Prijeđela, Broda na Drini,
Đeđevu, Trnovači, Miljevini i drugim mjestima.
Odred Nikačević činili su pripadnici aktivnog i rezervnog sastava srpske milicije. Vodio ga je Miodrag Nikačević (bivši milicioner Stanice javne bezbjednosti Foče) i smatran je specijalnom jedinicom.
Odred Elez bio je sastavljen, uglavnom, od članova porodice Elez iz Miljevine. Prije pogibije odredom je
komandovao Pero Elez.
Jedinicu Žaga je vodio Dragoljub Kunarac (živio je u Tivtu), sastavljenu od Crnogoraca i Srba iz Foče.
Pripadnici navedenih oružanih formacija, izvršili su mnoge masovne zločine nad bošnjačkim civilnim stanovništvom na području Foče.132
132 AIIZ, inv. br. 2-746; Dnevni izvje{taj, br. 42, 5. juni 1992.; Press-centar Armije Republike Bosne i Hercegovine, br. 102/02-795, 24. januar 1993.; AIIZ, inv. br. 2-2132, Republika Bosna i Hercegovina, Komanda 1. Dbr., pov. br. 16-21-1, 21. januar 1993. Boro Ivanovi}, direktor Osnovne škole u Godijenu formirao je i naoružao četničku jedinicu u tom mjestu i uključio je u agresorski napad na Foču.

*****
Zločinci : Fočanski kreatori genocida
Ideolozima genocida u Foči smatraju Vojislava Maksimovića (bio je profesor književnosti na sarajevskom Filozofskom fakultetu), Velibora Ostojića (bivšeg ministra za informiranje u Vladi RBiH) i Petka Čančara (bio je predsjednik Vijeća općina u Skupštini BiH).
Krizni štab koji je nadzirao etničko čišćenje činili su: Miroslav Stanić, predsjednik SDS-a Foča i direktor “Trikotaže”, Radovan Mandić, ljekar, Čedo Zelović, profesor, Zdravko Begović, jedan od direktora u ŠIP-u “Maglić”, Dragan Gagović, načelnik policije u Foči, Zoran Vukadinović, do rata radio u goraždanskom SUP-u, Josif Miličić, nastavnik historije, Radojica Mlađenović, predsjednik Izvršnog odbora SO Foča, Ljubo Ninković, predratni republički funkcioner, Sekula Stanić, ljekar, Nade Radović, direktor “Temike”, i Simo Stanojević, nastavnik.

Ratni prijeki sud u Foči činili su: Rajko Bojat, predsjednik, Jelena Lela Milić, sudija, Mišo Jovičić, advokat, i Slobo Starović, automehaničar.
(Iz knjige Genocid nad Bošnjacima na području općine Foča 1992-1995; Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Sarajevo, 2004.)

*****
Zločinci : Egzekutori iz KP Doma
Prema svjedočenjima preživjelih logoraša, za nedjela u KP Domu odgovorni su:
Milorad Krnojelac (predratni nastavnik matematike), zapovjednik logora u Foči od 17. aprila 1992. do augusta 1993.
Zoran Sekulić (predartni uposlenik “Oslobođenja”), zamijenio Krnojelca na mjestu zapovjednika KP Doma.
Savo Todorović, zvani Bunda, zamjenik upravnika logora. Prije rata radio u KP Domu.
Mitar Rašević, komandir obezbjeđenja logora. Prije rata bio komandir straže u KP Domu Foča.
Rade Gagović, pomoćnik obezbjeđenja u logoru. U Foču došao iz KP Doma Zenica.
Zoran Vladičić, glavni isljednik u logoru. Prije rata bio kriminalistički tehničar u fočanskom SUP-u.
Vojislav Starović, zvani Vojo, isljednik u logoru. Prije rata bio rukovodilac kriminalističke službe fočanskog SUP-a.
Mišo Koprivica, isljednik u logoru. Prije rata bio referent kriminalističke službe u fočanskom SUP-u.
Petko Gašević, isljednik u logoru. Prije rata radio kao drvni tehničar u ŠIP-u “Maglić” i bio, kao rezervni kapetan, pomoćnik komandanta TO za obavještajne poslove.
Slavko Koroman, pomoćnik zapovjednika službe obezbjeđenja u logoru. Prije rata bio stariji stražar u KP Domu.
Milenko Burilo, najzloglasniji stražar logora. Prema svjedočenju preživjelih, predvodio je grupu stražara koja je izvršila stravične zločine nad logorašima 24., 25. i 28. juna 1992. Prije rata bio stražar u KP Domu.
Radivoje Jegdić, predratni radnik KP Doma, prvih dana napada na Foču djelovao sa “Belim orlovima”, a kasnije je bio član grupe koja je po Crnoj Gori hvatala Bošnjake i dovodila ih u logor. Sa njim je išao i Mišo Stevanović, zvani Šumar. Svojevremeno je ministar MUP-a Crne Gore Pavle Bulatović priznao da zna za ta hapšenja. U Foču je na ovaj način iz Crne Gore vraćeno 38 Bošnjaka. Samo osmorica su preživjela.
Osim njih, u KP Domu je bilo još na desetine stražara koji su čuvali logoraše.
(Prema svjedočenjima preživjelih logoraša iz KP Doma Foča)
*****

 

priredio:Kenan Sarač/focanskidani
design:Kenan Sarač

 

 

MARKO KOVAČ, KOMANDANT TG FOČA, PUKOVNIK : IZOSTALA KOMANDNA ODOGOVORNOST ZA NEDJELA POČINJENA U FOČI I GORAŽDU??? (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/04/marko-kovac-komandant-tg-foca-pukovnik-izostala-komandna-odogovornost-za-nedjela-pocinjena-u-foci-i-gorazdu-foto/

FOČA 1992. – 1995.:DNEVNIK ZLOČINA (dokumenti,svjedočanstva)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/22/foca-1992-1995-dnevnik-zlocina-dokumentisvjedocanstva/

tzv krizni štabovi 1992.
https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/20/tzv-krizni-stabovi-1992/?fbclid=IwAR3iydFP7_KrAAicIO4xGP9rW9I4Z8aH9zqfhvip4YYJHcQqh6y-VZLce1U

FOČA 1992. – 1995.: Zločini i zločinci / Zločincima nema ko da sudi (arhiv 2004.)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/31/foca-1992-1995-zlocini-i-zlocinci-zlocincima-nema-ko-da-sudi-arhiv-2004/

Foča 1992.: SILOVANJA (svjedočenja)
https://focanskidani-wordpress-com.cdn.ampproject.org/v/s/focanskidani.wordpress.com/2017/02/05/foca-1992-silovanja-svjedocenja/amp/?usqp=mq331AQCCAE%3D&amp_js_v=0.1

Fočanske neispričane priče : Kratka priča o Ramizu Dželilu

Na priloženoj fotografiji su Ramiz Dželil i njegova kćerka, Hasna Hasanbegović  na zgarištu porodične kuće na na Brodu na Drinu, Granik, na sastavcima Bistrice i Drine.
Ramiz Dželil se 20. aprila 1992. oteo četnicima iz ruku i skočio u Drinu.
Dugo su ga tražili, sakrio se isopd stijene i disao na komadić crijeva, koje je pronašo pored Drine.
Krio se pet dana, a onda se nekako prebacio u Crnu Goru.
Taj dan su ubijeni Smajo Dželil i Himzo Dželil, Smajov sin.

Ramiz Dželil je preselio na Ahiret, ubrzo poslije kad su mu pronašli sina Aliju, u masovnoj grobnici. Bio je u posjeti kod snahe i unučadi u Americi i kad se vratio ispred kuće je sjedio sa komšijama pio kahvu i tako u trenutku dok je pričao doživio je srčani udar i preselio.

priredio:Kenan Sarač/focanskidani
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani

 

FOČANSKE TUŽNE PRIČE : Priča o Aliji Dželilu
https://focanskidani.wordpress.com/2018/10/14/focanske-tuzne-price-prica-o-aliji-dzelilu/

FOČA, 1992. – 2018. : I ZLOČIN SE NAPLATI, ZAR NE?
https://focanskidani.wordpress.com/2018/10/02/foca-1992-2018-i-zlocin-se-naplati-zar-ne/

Tragom jedne objave : SPISAK žrtava Foča 1992. – 1995. (dio)
https://focanskidani.wordpress.com/2018/10/02/tragom-jedne-objave-spisak-zrtava-foca-1992-1995-dio/

FOČANSKE TUŽNE PRIČE : Priča o Aliji Dželilu

U nastojanju da prikriju razmjere zločin, da sakriju dokaze, vlasti bosanskih Srba su premještale masovne grobnice svojih žrtava. Tako pored sekundarnih i tercijarnih imamo kvartarnih, pa i kvintalnih masovnih grobnica.
Da li je moguće biti toliki zločinac? UBITI! Raznositi kosti iz primarnih po sekundarnim, tercijarnim, kvartarnim, pa i kvintalnim grobnicama. Kakav je to um? Zločinački! Kao rezultat toga, proces identifikacije posmrtnih ostataka žrtava je bio dug proces, koji se još uvijek događa danas. Mnoge porodice u Bosni i širom dijaspore još čekaju vijesti o svojih najmilijih.
U aprilu 1992. godine, Izeta Dželil živjela sa suprugom Alijom i djecom u Foči u jugoistočnoj Bosni kada su srpske snage preuzele kontrolu i prisilili ih da napuste svoje kuće. Sklonili su se u Crnu Goru. Alija Dželil je krenuo natrag ka svom rodnom gradu po roditelje. Nikada se više nije vratio. Izeta i njena djeca su živjeli kao izbjeglice. Iz Crne Gore u su se prebacili u Njemačku, odakle su se prebacili u Ameriku, gdje i sada žive.
Godinama je Izeta raznim međunarodnim kanalima, uključujući i Crveni križ, tražila svoga muža. Konačno, 2005. godine, potvrđeno je kroz DNK analize da je Alija, koji je bio zarobljen i zatvoren, ubijen je i pronađen u masovnoj grobnici u Miljevini, izvan njihovog rodnog grada Foče.
Za mnoge obitelji nestalih, novinski članaci često su njihov prvi izvor vijesti o njihovim nestalim i voljenim.
Alija Dželil je konačno identificiran u masovnoj grobnici, uz mnoge druge.

 
priredio:Kenan Sarač/focanskidani
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani

FOČA, 1992. – 2018. : I ZLOČIN SE NAPLATI, ZAR NE?
https://focanskidani.wordpress.com/2018/10/02/foca-1992-2018-i-zlocin-se-naplati-zar-ne/

Tragom jedne objave : SPISAK žrtava Foča 1992. – 1995. (dio)
https://focanskidani.wordpress.com/2018/10/02/tragom-jedne-objave-spisak-zrtava-foca-1992-1995-dio/

FOČA, 1992. – 2018. : I ZLOČIN SE NAPLATI, ZAR NE?

UBITI, PA TO DOBRO NAPLATITI!!!
Bosna i Hercegovina. Zemlja čuda i apsurda. Bajki i basni. Smrti i života.
Frapantno zvuči jedan podatak koji nađoh u jednom komentaru na tekst “Koliko košta informacija o masovnim grobnicama?”
Taj komentar navodim za ibreta : “Milion i viza za Ameriku, toliko je koštala grobnica Piljak!!!”
Da li je moguće biti toliki zločinac? UBITI! Raznositi kosti iz primarnih po sekundarnim, tercijarnim, kvartarnim, pa i kvintalnim grobnicama. Kakav je to um? Zločinački!
I onda, kad progovori – naplatiti.
I zločin se naplati, zar ne? I to dobro!
Žalosno, ali istinito.

priredio:Kenan Sarač/focanskidani
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani

Tragom jedne objave : SPISAK žrtava Foča 1992. – 1995. (dio)

 

Tragom jedne objave : SPISAK žrtava Foča 1992. – 1995. (dio)

Tragom jedne objave na koju slučajno nabasah, a glasi : “Nakon 25 godina, svoj smiraj su našli Hajra Palalija ,Muniba Kunovac i Dževad Kunovac…”
Tragajući za podacima, naiđoh i na ovaj spisak žrtava iz Foče.
NAPOMENA: SPISAK NIJE KONAČAN…OVO JE SAMO DIO…

Prezime (očevo ime) i ime, datum i mjesto rođenja (zadnja vijest)
1. Ahmetspahić (Halil) Amir, 24.09.1990, Foča (15.06.1992, Višegrad)
2. Ahmić (Ibro) Sifet, 11.04.1978, Foča (april 1992 godine, Foča)
3. Alibašić (Ićaga Smajlović) Hafa, ?.?.1904, Šadići (juni 1992 godine, Trebova)
4. Ališah (Hilmo Nikšić) Bejta, ?.?.1932, Jeleč (juni 1992 godine, Foča) – ekshumirana, identifikovana i ukopana
5. Ališah (Jusuf) Ćamil, ?.?.1927, Foča (juni 1992 godine, Foča)
6. Altoka (Omer) Alija 07.04.1972, Livade, Foča (april 1992 godine, Foča)
7. Altoka (Alija Saljević) Ismeta, ?.?.1950, Tečići (maj 1992 godine, Foča)
8. Altoka (Ibro) Miralem, 26.08.1959, Foča (20.05.1992, Foča)
9. Altoka (Ibro) Omer, ?.?.1948, Slatina (april 1992 godine, Foča)
10. Altoka (Salko) Sakib, 29.03.1955, Foča (16.05.1992, Hadžići)
11. Aljukić (Šaban) Nedžib, 08.02.1964, Kratine (02.05.1992, Miljevina)
12. Aščić (Mujo Hodžić) Biba, ?.?.1957, Tjentište (maj 1992 godine, Foča)
13. Avdović (Ramo Bećirbašić) Devla, ?.?.1925, Foča (juni 1992 godine, Foča)
14. Babalija (Mujo) Hasib, 15.11.1965, Miljevina (17.06.1992, Miljevina)
15. Babalija (Sulejman) Nedžib, 16.11.1960, Miljevina (13.05.1992, Miljevina)
16. Babalija (Ramiz) Sead, ?.?.1965, Miljevina (02.06.1992, Miljevina)
17. Babić (Hadžan Muharem) Mejra, ?.?.1910, Luke (15.08.1992, Milići, Vlasenica)
18. Babić (Alija Moco) Mulija, ?.?.1907, Papratno (07.04.1992, Foča)
19. Babić (Tahir) Teufik, 22.01.1963, Foča (april 1992 godine, Foča)
20. Bajrović (Ziba) Osmo, 25.10.1954, Foča (26.05.1992, Bijela, Herceg Novi)
21. Balić (Meho) Džemal, 17.05.1937, Foča (07.05.1992, Foča)
22. Balić (Šerif) Edhem, ?.?.1963, Balići (juni 1992 godine, Tjentište) – ekshumiran, identifikovan i ukopan
23. Balić (Mujo) Šerif, ?.?.1934, Balići (juni 1992 godine, Tjentište) – ekshumiran, identifikovan i ukopan
24. Barlov (Zulfo Đozo) Malka, 22.02.1922, Ratine (07.07.1992, Poljice)
25. Bašić (Jakub) Almas, 11.08.1954, Zubovići (19.12.1992, Foča)
26. Bašić (Mujo Rahman) Džemila, ?.?.1930, Srbotina (april 1992 godine, Ustikolina)
27. Bašić (Bećir) Zulfo, ?.?.1955, Kolun (maj 1992 godine, Kolun)
28. Bečković Alema, rođena Pačo, ?.?.1934, Tjentište (22.06.1992, Trnovače)
29. Bečković (Alija) Asim, 23.12.1961, Trbušće (22.06.1992, Trbušće)
30. Bečković (Nazif) Aziz, ?.?.1955, Trbušće (22.06.1992, Foča)
31. Bećković (Mujo) Fata, ?.?.1939, Trbušće (juli 1992 godine, Trbušće) – ekshumirana, identifikovana i ukopana
32. Bečković (Hajro Altoka) Hadžira, 10.02.1930, Slatina (24.06.1992, Trbušće)
33. Bečković (Mujo) Halim, 15.03.1934, Trbušće (26.06.1992, Trbušće)
34. Bečković (Hasan) Hamdija, 1942, Trbušće (22.06.1992, Foča)
35. Bečković (Kasim) Himzo, 15.02.1937, Trbušće (26.06.1992, Trbušće)
36. Bečković (Himzo) Ibrahim, 16.02.1964, Trbušće (26.06.1992, Trbušće)
37. Bečković (Hamid) Idriz, 12.11.1955, Trbušće (24.06.1992, Trbušće)
38. Bečković (Halil) Izet, 15.10.1957, Trbušće (juli 1992 godine, Trbušće)
39. Bečković (Hamid) Muhamed, 08.03.1959, Trbušće (24.06.1992, Trbušće)
40. Bečković (Bećir Halilbašić) Murata, ?.?.1912, Orahovo (juli 1992 godine, Trbušće)
41. Bečković (Bećir) Nazif, ?.?.1922, Brod (22.06.1992, Trbušće)
42. Bečković (Omer) Osman 15.03.1938, Trbušće (24.06.1992, Trbušće)
43. Bečković (Halim) Refik, 19.01.1969, Trbušće (26.06.1992, Trbušće)
44. Bečković (Adem) Sejad, ?.?.1962, Trbušće (18.04.1992, Trbušće)
45. Bečković (Hasan) Šerif, ?.?.1938, Trbušće (22.06.1992, Trbušće)
46. Bečković (Ramo) Velija, ?.?.1937, Trbušće (24.06.1992, Bukovica/Foča)
47. Bećirević (Mujo Sačić) Mejra, ?.?.1920, Ruđice (14.09.1992, Poljice)
48. Bećirević (Mujo Sačić) Aiša, ?.?.1912, Ruđice (02.08.1992, Poljice)
49. Bećirević (Ahmet) Mustafa, 15.02.1946, Poljice (02.08.1992, Poljice)
50. Bećirević (Mujo) Šaćir, ?.?.1908, Poljice (14.09.1992, Poljice)
51. Beho (Hadžo) Abid, ?.?.1932, Ribice (15.06.1992, Ustikolina)
52. Beho (Hadžo) Ahmet, ?.?.1935, Ribice (15.06.1992, Ustikolina)
53. Beho (Derviš Ćurović) Fehima, ?.?.1946, Ilovača (15.06.1992, Ustikolina)
54. Bektović (Ramiz) Almira, 05.03.1980, Foča (03.09.1992, Miljevina)
55. Bektović (Meho) Ramiz, 12.07.1953, Miljevina (09.06.1992, Miljevina)
56. Bektović (Hilmija) Samir, 16.11.1969, Foča (09.06.1992, Miljevina)
57. Beširević (Murat Šalaka) Habiba, ?.?.1929, Miljevina (april 1992 godine, Miljevina)
58. Beširević (Murat) Meho, 17.02.1962, Jeleč (29.08.1992, Jeleč)
59. Beširević (Bešir) Murat, 30.10.1930, Jeleč (12.08.1992, Jeleč)
60. Bičo (Nurko) Adem, 02.01.1968, Travnik (13.06.1992, Foča)
61. Bičo (Hasan) Habiba, ?.?.1900, Travnik (22.06.1992, Travnik)
62. Bičo (Smail) Zejna, ?.?.1932, Travnik (22.06.1992, Travnik)
63. Borović (Adem) Nurija, ?.?.1938, Kosova (25.05.1992, Kosova)
64. Borović (Omer) Smajo, 07.10.1941, Kosova (23.05.1992, Kosova)
65. Borovina (Ibro Tahirović) Fatima, ?.?.1904, Kruške (maj 1992 godine, Ustikolina)
66. Borovina (Halim) Ifet, 12.01.1968, Kunduci (01.10.1992, Foča)
67. Borovina (Edhem) Suvad, ?.?.1959, Điđevo (12.09.1992, Foča)
68. Bosno (Sadik) Haris, ?.?.1985, Foča (23.06.1992, Bikavac, Višegrad)
69. Brajlović (Šaban) Ševko, 16.07.1963, Brajlovići (05.05.1992, Zebina Šuma)
70. Brković (Hasan) Ekrem, 13.12.1968, Điđevo (20.04.1992, Điđevo)
71. Brković (Halil) Hasan, ?.?.1938, Papratno (20.04.1992, Điđevo)
72. Buljubašić (Junuz) Safet, 01.06.1950 Zebina Šuma (26.05.1992, Baošići, Herceg Novi)
73. Buljubašić (Mustafa) Amir, 22.08.1971, Zebina Šuma (21.12.1992, Zebina Šuma)
74. Bunda (Mujo) Edhem, ?.?.1947, Kruševo (08.05.1992, Kruševo)
75. Camo Ismet, 18.02.1951, Foča (19.05.1992, Grebak) – ekshumiran i identifikovan
76. Čankušić (Nasko) Derviš, 10.01.1940, Kobilja Ravan (02.05.1992, Foča)
77. Čankušić (Sulejman) Mujo, ?.?.1945, Slavonski Brod (04.05.1992, Brod)
78. Čankušić (Hasan) Refik, 02.11.1960, Foča (16.04.1992, Foča)
79. Čaušević (Bećir) Esad, 16.03.1959, Grdijevići (08.08.1992, Papratno)
80. Čaušević (Bećir) Muharem, 13.11.1961, Grdijevići (12.04.1992, Foča)
81. Čavrk (Suljo) Adem, 23.01.1939, Ilovača (17.04.1992, Šukovac)
82. Čavrk (Murat) Abid, ?.?.1928, Previla (07.07.1992, Previla)
83. Čavrk (Safet) Ekrem, 12.05.1962, Filipovići (09.05.1992, Goražde)
84. Čavrk (Murat Sakrak) Fatima, 25.05.1935, Očka (07.07.1992, Previla)
85. Čedić (Murat) Enes, 06.07.1970, Sarajevo (07.04.1994, Grebak)
86. Čedić (Šaban) Mujo, 30.04.1955, Trbušće (22.06.1992, Trnovače)
87. Čedić (Osman) Murat, ?.?.1946, Zamršten (11.07.1995, Kravica, Bratunac)
88. Čedić (Halim) Šaban, ?.?.1928, Trbušće (22.06.1992, Trnovače)
89. Čedić (Selim) Zaim, 02.01.1959, Ljubina (17.05.1992, Tjentište)
90. Čelik (Uzeir) Sulejman, 02.08.1941, Foča (24.04.1992, Foča) – ekshumiran, identifikovan i ukopan
91. Čengić Bilal, 13.11.1956, Cvilin (15.05.1992, Cvilin)
92. Čengić (Avdo) Ekrem, 04.11.1940, Bratovčići (maj 1992 godine, Foča)
93. Čengić (Šerif Sejdović) Majda, 12.10.1967, Zavidovići (20.09.1992, Miljevina)
94. Čengić (Nazir) Nusret, 09.06.1959, Foča (1992 godine, Brod)
95. Čengić (Mesud) Refik, 12.11.1961, Foča (08.04.1994, Lug, Goražde)
96. Čimpo (Suljo) Bećir, 14.02.1939, Ustikolina (25.08.1993, Fojnica)
97. Čimpo (Muradif) Sakib, 21.05.1960, Ustikolina (30.04.1992, Stjenice, Rogatica)
98. Čimpo (Muradif) Salko, ?.?.1924, Sorlaci (15.04.1992, Foča)
99. Čišija (Fehim) Zijad, 30.09.1960, Foča (26.05.1992, Sarajevo)
100. Čolaković (Ibro) Aziz, 27.10.1939, Grdijevići (10.06.1992, Foča)
101. Čolić (Ramiz Džemidžić) Emina, ?.?.1939, Foča (22.05.1992, Rogatica)
102. Čolo (Alija Čolpa) Fata, ?.?.1921, Ljubina (12.04.1992, Trnovo)
103. Čolo (Adem) Pašo, ?.?.1921, Ljubina (14.06.1992, Foča)
104. Čorbo (Salem) Adis, 28.12.1990, Mješaji (04.07.1992, Trošanj)
105. Čorbo (Ibro) Hamo, 17.05.1967, Jeleč (14.09.1993, Uzdol, Prozor)
106. Čorbo (Suljo Čalaš) Hasna, ?.?.1934, Potpeće (juli 1992 godine, Mješaji)
107. Čorbo (Bego Subašić) Ismeta, ?.?.1967, Jošanica (04.07.1992, Trošanj)
108. Čorbo (Habib) Juso, 01.10.1954, Ljubina (20.04.1992, Điđevo)
109. Čorbo (Alija Šljivo) Mervesa, 24.04.1963, Saš (04.06.1992, Mješaji)
110. Čorbo (Alija) Safeta, ?.?.1971, Mješaji (03.07.1992, Mješaji)
111. Čorbo (Salko) Samir, ?.?.1980, Mješaji (03.07.1992, Mješaji)
112. Čorbo (Salko) Samira, ?.?.1984, Mješaji (03.07.1992, Mješaji)
113. Čustović (Fehim) Emina, 27.04.1964, Crneta (27.06.1992, Grebak)
114. Ćebo (Juso) Hamzalija, 06.01.1964, Papratno (04.04.1992, Foča)
115. Ćebo (Juso) Munib, 01.09.1968, Papratno (04.04.1992, Foča)
116. Ćelo (Adem Hasković) Hanka, ?.?.1936 Guvništa (30.08.1992, Foča)
117. Ćelo (Redžo Trako) Murveta, 25.12.1957, Vikoč (02.09.1992, Foča)
118. Ćemo (Meho) Atif, 25.11.1958, Kratina (03.09.1992, Miljevina)
119. Ćemo (Meho) Edin, 10.10.1970, Miljevina (09.06.1992, Miljevina)
120. Ćemo (Salih) Meho, 12.02.1930, Kratina (09.06.1992, Miljevina)
121. Ćemo (Abid) Smajo, 25.05.1934, Prebisalići (02.06.1992, Trnovo)
122. Ćerimagić (Avdo) Mehmed, 08.02.1935, Mješaji (03.07.1992, Mješaji)
123. Ćerimagić (Bašo) Šefik, ?.?.1937, Mješaji (03.07.1992, Mješaji)
124. Ćerimović (Meho) Atif, ?.?.1934, Čelebići (29.04.1992, Doboj)
125. Ćorović (Meho Hodžić) Hamida, ?.?.1935, Čelebići (17.09.1992, Susješno)
126. Ćorović (Hilmo) Šaban, ?.?.1952, Susješno (juni 1992 godine, Susješno)
127. Ćorović (Halil) Šaban, ?.?.1954, Susješno (10.08.1992, Susješno)
128. Ćulum (Huso) Salko, 25.10.1927, Foča (02.08.1992, Foča)
129. Dedović (Sado) Ferid, ?.?.1949, Foča (04.05.1992, Foča)
130. Dedović (Hasan) Halim, 21.08.1935, Foča (12.12.1992, Foča)
131. Dedović (Ibro Hadžimusić) Munira, ?.?.1959, Slatina (05.05.1992, Slatina)
132. Dedović (Hamid) Ramiz, 23.09.1972, Foča (avgust 1992 godine, Foča)
133. Dedović (Alija Kovačević) Ramiza, ?.?.1914, Brod (juni 1992 godine, Baljevo Polje)
134. Deleut (Murat) Ismet, ?.?.1946, Kosman (maj 1992, Foča)
135. Deleut (Murat) Murto, ?.?.1937, Kosman (maj 1992, Foča)
136. Deleut (Murto) Nurif, ?.?.1970, Kosman (05.05.1992, Foča) – ekshumiran, identifikovan i ukopan
137. Delić (Bego) Fata, 17.10.1957, Karačići (19.06.1992, Karačići)
138. Delić (Bego) Nedžad, 02.10.1970, Karačići (septembar 1992, Rogoj – Trnovo)
139. Dervišević Fadil, 27.01.1969, Foča (09.04.1992, Foča)
140. Divović (Sejmen) Munib, 04.10.1961, Miljevina (09.06.1992, Miljevina)
141. Divović (Sejmen) Omer, 06.01.1966, Miljevina (decembar 1992, Prozor)
142. Dreca (Smail) Nedžad, 05.09.1959, Foča (22.10.1992, Dragojevci, Goražde)
143. Drinjaković (Pašo) Murat, 12.05.1907, Miljevina (20.07.1992, Foča)
144. Drinjaković (Suljo Kečo) Zehra, 11.07.1923, Izbišno (15.05.1992, Izbišno)
145. Dudo (Alija) Vehbija, 17.12.1956, Kolun (04.06.1992, Trnovo)
146. Durak (Hasan) Šaban, 10.03.1933, Vitine (26.04.1992, Foča)
147. Duraković (Adem) Hasan, ?.?.1927, Vikoč (avgust 1992, Vikoč)
148. Durić (Uzeir) Ahmo, ?.?.1972, Zakmur (april 1992, Zakmur)
149. Durić (Hajdar) Avdo, ?.?.1938, Điđevo (25.06.1992, Zakmur)
150. Durić (Avdija Kovačević) Fata, 07.05.1929, Mješajići (23.06.1992, Foča)
151. Durić (Mujo) Munib, 25.02.1956, Brod (24.06.1992, Trbušće)
152. Durić (Šerif) Mustafa, 15.10.1950, Zakmur (april 1992, Điđevo)
153. Durić (Sulejman) Nezir, 30.04.1933 Zakmur (23.06.1992, Zakmur)
154. Durić (Nezir) Nusret, 23.09.1961, Zakmur (13.04.1992, Foča)
155. Durić (Zulfo) Ramiz, 12.05.1924, Zakmur (15.06.1992, Zakmur)
156. Durić (Šaćir) Sead, 02.07.1961, Foča (17.04.1992, Foča)
157. Durić (Komar Ibro) Tima, 19.01.1932, Mrđenovići (16.06.1992, Zakmur)
158. Durić (Šaban Rizvanović) Zejna, 14.08.1937, Mrkalji (23.06.1992, Zakmur)
159. Durić (Ramiz) Zulfo, 26.04.1964, Zakmur (15.05.1992, Foča)
160. Džamalija (Ibro) Hako, ?.?.1914, Ćurevo (septembar 1992, Foča)
161. Džanko (Ibro) Hajrudin, 30.09.1970, Miljevina (02.05.1992, Miljevina)
162. Džanko (Ibro) Senad, 13.04.1969, Miljevina (02.05.1992, Miljevina) – ekshumiran, identifikovan i ukopan
163. Džanković (Meho) Elvedin, 02.09.1967, Điđevo (20.04.1992, Điđevo)
164. Džano (Halim) Esad, 06.04.1958, Gudelj (15.05.1992, Cvilin)
165. Džano (Ahmet) Hasan, 15.05.1929 Jošanica (maj 1992, Foča)
166. Džano (Murat Reko) Pemba, 20.01.1930, Gudelj (04.07.1992, Jošanica)
167. Džano Ramiz, ?.?.1953, Ustikolina (30.08.1992, Foča)
168. Dželil (Alija Muharem) Džemila, ?.?.1928, Godijeno (08.06.1992, Bastasi)
169. Dželil (Meho) Salko, ?.?.1933, Bastasi (08.06.1992, Bastasi)
170. Dželilović (Halim) Kemal, 27.01.1954, Foča (17.04.1992, Foča)
171. Džin (Salko) Esad, 25.05.1941, Trnovače (25.06.1992, Brod)
172. Džin (Salko) Nedžad, 14.06.1966, Trnovače (25.06.1992, Brod)
173. Džinić (Murat) Hakija, 10.03.1929, Jeleč (juni 1992, Miljevina)
174. Džomba (Murat) Ćamil, 07.01.1935, Potpeće (22.04.1992, Potpeće)
175. Đendušić (Salko) Ramo, 08.08.1931, Foča (27.05.1992, Foča) – ekshumiran i identifikovan
176. Đozo (Ibro) Smail, 21.06.1956, Poljice (09.06.1992, Miljevina)
177. Đuderija (Bego) Selim, 25.09.1953, Susješno (22.05.1992, Susješno)
178. Fazlić (Omer) Anvir, 20.12.1975, Potpeće (30.08.1992, Potpeće)
179. Fazlić (Hašim) Edhem, 24.11.1946, Potpeće (22.08.1992, Foča)
180. Fisović (Ibro) Avdo, 15.01.1930, Jeleč (27.08.1992, Jeleč)
181. Frašto (Selman) Emir, 21.12.1964, Foča (06.05.1992, Foča)
182. Germović (Ibro) Nedžib, ?.?.1941, Foča (18.04.1992, Foča)
183. Glibo (Halil) Mustafa, 01.04.1955, Šadići (10.05.1992, Šadići)
184. Granov (Safet) Adil, 26.02.1957, Foča (16.04.1992, Foča)
185. Granov (Avdo) Mehmed, 05.10.1939, Foča (17.09.1992, Foča)
186. Grbo (Meho) Mustafa, ?.?.1962, Rataji (09.06.1992, Miljevina)
187. Grbo (Ibro) Sejdo, 24.02.1953 Rataji (09.06.1992, Miljevina)
188. Grbo (Ibro) Sulejman, 26.05.1941, Rataji (09.06.1992, Miljevina)
189. Grošonja (Atif) Izet, 11.02.1966, Foča (april 1992 godine, Foča)
190. Hadžimešić (Hasan) Edhem, ?.?.1920, Foča (08.05.1992, Teslić)
191. Hadžimešić (Murat) Halim, ?.?.1940, Godijeno (oktobar 1992, Slatina)
192. Hadžimešić (Avdo) Mirsad, 22.07.1957, Foča (avgust 1992, Foča)
193. Hadžimešić (Avdo) Rešad, 25.10.1954, Foča (avgust 1992, Foča)
194. Hadžimuratović (Asim) Ahmo, 13.09.1972, Jeleč (07.05.1992, Kalinovik)
195. Hadžimusić (Nedžib) Nermin, 21.06.1964, Brod (21.04.1992, Điđevo)
196. Hadžiahmetović (Turulja Hilmo) Emina, 17.10.1941, Rosijevići (18.05.1992, Previla) – ekshumirana i ukopana 2005 (prema R.H.)
197. Hadžiahmetović (Šaban) Nefa, 13.10.1939, Milakovac (17.05.1992, Previla) – ekshumirana i ukopana 2005 (prema R.H.)
198. Hadžić (Fehim) Emil, 30.01.1984, Foča (10.06.1992, Marinkovići)
199. Hadžović (Latif Hasanbegović) Ziba, ?.?.1955, Marinkovići (10.06.1992, Marinkovići)
200. Halilović (Suljo) Samir, 15.05.1965, Foča (07.04.1992, Foča)
201. Hambo (Ibro) Atif, ?.?.1937, Jeleč (10.06.1992, Miljevina)
202. Hambo (Murat) Mujo, ?.?.1907, Ratine (juni 1992, Ratine)
203. Hasanbegović (Halil Boračić) Bejta, ?.?.1934, Kunduci (10.06.1992, Marinkovići)
204. Hasanbegović (Latif) Ferid, 27.07.1964, Marinkovići (10.06.1992, Marinkovići)
205. Hasanbegović (Ejub) Latif, ?.?.1934, Marinkovići (10.06.1992, Marinkovići)
206. Hasanbegović (Ahmet) Smail, 01.04.1951, Trbušće (25.06.1992, Trbušće)
207. Hasković (Edhem) Aziz, ?.?.1920, Durići (30.06.1992, Foča)
208. Hasković (Ibro) Aziz, ?.?.1931, Marinkovići (juni 1992, Foča)
209. Hasković (Bego Šalaka) Ramiza, ?.?.1938, Jeleč (maj 1992, Foča)
210. Hodžić (Sulejman) Avdo, 03.01.1956, Lisovići (20.04.1992 Điđevo)
211. Hodžić (Huso) Fadil, 20.04.1936, Jabuka (avgust 1993, Foča)
212. Hodžić (Selim) Habiba, ?.?.1926, Tjentište (septembar 1992, Miljevina)
213. Hodžić (Suljo) Hamdo, ?.?.1929, Kunovo (avgust 1992, Kunovo)
214. Hodžić (Hadžo Šandal) Hasnija, ?.?.1928, Kunovo (avgust 1992, Kunovo)
215. Hodžić (Ismet) Latif, 15.08.1958, Foča (19.06.1992, Rogatica)
216. Hodžić (Zićro) Nail, ?.?.1928, Điđevo (26.06.1992, Foča)
217. Hodžić (Mujo) Šerif, ?.?.1936, Kunovo (april 1992, Kunovo)
218. Hodžić (Juso Adilović) Vasvija, Kovačevići (april 1992, Foča)
219. Hrbinić (Muhamed) Jasmina, 05.12.1968, Foča (15.05.1992, Foča)
220. Hrelja (Murat) Vejsil, 18.08.1964, Hamdići (17.07.1993, Golo Brdo – Hadžići)
221. Huko (Šaban) Jasmin, 16.02.1968, Foča (27.04.1992, Foča)
222. Huko (Avdo) Šaban, 16.05.1946, Foča (27.04.1992, Foča)
223. Humić (Omer) Džafer, ?.?.1912, Humići (maj 1992, Stjepan Polje) – ekshumiran, identifikovan i ukopan

224. Huseinović (Ibro) Vahid, ?.?.1959, Drače (juni 1992, Drače)
225. Iković (Mustafa) Ahmet, ?.?.1941, Cvilin (01.05.1992, Cvilin)
226. Imamović (Kaja Meho) Zejna, ?.?.1908, Zamršten (27.10.1992, Zamršten)
227. Isanović (Fehim) Ibrahim, 06.06.1960, Foča (30.08.1992, Foča)
228. Isanović (Veiz) Kemal, 23.03.1968, Foča (19.04.1992, Foča) – ekshumiran i identifikovan
229. Islambašić (Mušan) Asim, ?.?.1959, Foča (juni 1992 godine, Derventa)
230. Islambašić (Smajo Mandžo) Vasvija, ?.?.1935, Brod (avgust 1992 godine, Foča)
231. Jahić (Mujo) Smajo, 15.03.1958, Susješno (10.06.1992, Susješno)
232. Jerković (Ismet) Emir, 01.02.1957, Foča (08.04.1992, Foča)
233. Jusufović (Adem Kuloglija) Hašima, ?.?.1932, Huseinovići (juni 1993 godine, Foča)
234. Jusufović (Salko) Pemba, ?.?.1912, Sorlaci (06.10.1992, Foča)
235. Kafedžić (Avdo) Ibrahim, 05.01.1948, Godijeno (april 1992 godine, Godijeno)
236. Kaja (Halil) Bjelan, 05.06.1920, Zamršten (septembar 1992 godine, Jeleč)
237. Kaja (Alija Muhović) Mevla, 10.05.1928, Kruševo (septembar 1992 godine, Jeleč)
238. Kajgana (Alija) Rasim, 17.04.1950, Blažuj (01.05.1992, Pljevlja)
239. Kalkan (Salko) Rašid, ?.?.1927, Radojevići (april 1992 godine, Foča)
240. Kamerić (Suljo) Mumin, 06.04.1941, Ječmišta (11.04.1992, Foča)
241. Kapetanović (Sabit) Meho, 30.03.1978, Foča (11.07.1995, Potočari)
242. Karabegović (Ahmet) Amer, 24.08.1967, Foča (17.09.1992, Foča)
243. Karabegović (Asim) Dženad, 05.11.1959, Foča (20.05.1992, Foča) – ekshumiran, identifikovan i ukopan
244. Karović (Ramo) Aziz, 07.05.1938, Tjentište (27.06.1992, Foča)
245. Karović (Mujo) Nezir, 01.04.1957, Karovići (30.05.1992, Brod)
246. Karović (Mujo) Ramiz, 03.03.1961, Bjeliš (30.05.1992, Baljevo Polje)
247. Kavazić (Omer) Ismet, 10.02.1950, Jeleč (oktobar 1992 godine, Izbišno)
248. Kibrić (Ramiz) Alija, 13.08.1955, Miljevina (15.05.1992, Miljevina)
249. Kiselica (Alija) Esad, 27.10.1950, Šubi (17.04.1992, Foča)
250. Klapuh (Sulejmen) Suad, 28.03.1964, Foča (20.04.1992, Điđevo)
251. Klinac (Sulejman) Dževad, ?.?.1956, Godijeno (20.12.1992, Zebina Šuma)
252. Klovo (Fadil) Senad, 26.01.1962, Goražde (25.04.1992, Foča)
253. Kobiljar (Meho Šljivo) Hadžira, ?.?.1927, Saš (26.04.1992, Foča)
254. Komar (Muradif) Jusuf, ?.?.1902, Papratno (avgust 1992 godine, Preljuča)
255. Korjenić (Hajdar) Husein, 05.01.1968, Brod (20.04.1992, Điđevo)
256. Kovač (Agan) Arif ?.?.1908, Zurovići (oktobar 1992 godine, Jeleč)
257. Kovač (Alija Balić) Naza, 19.07.1917, Balići (avgust 1992 godine, Jeleč)
258. Kovač (Edhem) Senad, 05.05.1974, Foča (30.08.1992, Foča)
259. Kovačević (Džemal) Esad, 06.01.1963, Điđevo (30.05.1992, Foča)
260. Krajčin (Hasan) Ferid, 12.03.1965 Miljevina (09.06.1992, Miljevina) – ekshumiran, identifikovan i ukopan
261. Krajčin Hasan, ?.?.1932, Kratine (09.06.1992, Miljevina)
262. Krkalić (Rasim) Kemal, 04.05.1965, Foča (28.08.1992, Foča)
263. Kršo (Mujo) Alija, ?.?.1920, Kruševo (30.09.1992, Jeleč)
264. Kršo (Derviš) Nedžib, 08.08.1951, Điđevo (20.05.1992, Foča)
265. Kukavica (Bećirbašić Emin) Emina, ?.?.1933, Ustikolina (juni 1992 godine, Štović)
266. Kukavica (Halim) Fehim, ?.?.1932, Štović (06.06.1992, Štović)
267. Kukavica (Fehim) Fikret, 27.07.1962, Štović (08.04.1992, Foča)
268. Kukavica (Jusufović Hasan) Hadžira, ?.?.1934, Susješno (06.06.1992, Štović)
269. Kukavica (Džubur Huso) Hajra, ?.?.1927, Jeleč (juni 1992 godine, Štović)
270. Kukavica (Latif) Ismet, 20.11.1961, Štović (juni 1992 godine, Štović)
271. Kukavica (Halim) Latif, 01.03.1933, Štović (juni 1992 godine, Štović)
272. Kukavica (Ismet) Ševko, 03.01.1990, Foča (juni 1992 godine, Foča)
273. Kukić (Safet) Dženan, 24.12.1955, Foča (13.08.1992, Foča)
274. Kulašević (Salih) Arif, ?.?.1901, Kratine (septembar 1992 godine, Kratine)
275. Kuloglija (Bećir) Mustafa, ?.?.1945, Foča (juni 1992 godine, Foča)
276. Kuloglija (Agan) Salih, 25.09.1949, Prijakovići (15.08.1992, Foča)
277. Kuloglija (Adem) Zahida, ?.?.1937, Huseinovići (juli 1992 godine, Huseinovići)
278. Kundo (Šaćir) Atif, 15.11.1957, Šahbašići (maj 1992 godine, Šahbašići)
279. Kunovac (Nikšić Hamdija) Dina, 01.05.1963, Poljice (10.07.1992, Miljevina)
280. Kunovac (Dževad) Dino, 20.03.1983, Miljevina (februar 1993 godine, Miljevina)
281. Kunovac (Mujo) Dževad, 31.05.1955, Ustikolina (februar 1993 godine, Miljevina)
282. Kunovac (Dževad) Haris, 17.12.1982, Miljevina (februar 1993 godine, Miljevina)
283. Kunovac (Avdo) Mujo, ?.?.1922, Ustikolina (februar 1993 godine, Miljevina)
284. Kunovac (Palalija Mujo) Muniba, ?.?.1929, Jeleč (februar 1993 godine, Miljevina)
285. Kunovac (Šaćir) Omer, 17.08.1948, Ustikolina (maj 1992 godine, Njuhe)
286. Kunovac (Alija) Zajko, 14.10.1959, Ljubuša (25.09.1992, Foča)
287. Kurtović (Husnija) Edin, 05.07.1971, Foča (07.05.1992, Kalinovik)
288. Kurtović (Šaban) Hamida, ?.?.1923, Ulog (septembar 1992 godine, Jeleč) – ekshumirana, identifikovana i ukopana
289. Kurtović (Mušan) Kasim, 17.05.1936, Kosova (maj 1992 godine, Ustikolina)
290. Kurtović (Šljivo Salih) Muniba, ?.?.1914, Jeleč (april 1992 godine, Ustikolina)
291. Kurtović (Osman) Nijaz, 23.06.1971, Foča (10.05.1992, Jeleč)
292. Kurtović (Meho) Osman, ?.?.1920, Tečići (septembar 1992 godine, Jeleč) – ekshumiran, identifikovan i ukopan
293. Kurtović (Mujo) Sead, 05.10.1957, Foča (12.04.1992, Brod)
294. Kurtović (Mustafa) Šaban, 23.10.1939, Jeleč (juli 1992 godine, Foča)
295. Lagarija (Nazif) Abid, 08.10.1965, Kosman (28.05.1992, Kosman)
296. Lagarija (Nazif) Fadil, 12.12.1968, Kosman (28.05.1992, Kosman)
297. Lagarija (Mujo) Ibro, 09.06.1935, Kosman (30.05.1992, Kosman)
298. Lagarija (Salko) Nazif, 08.08.1937, Kosman (28.05.1992, Kosman)
299. Lagarija (Nazif) Salih, 08.10.1965, Kosman (28.05.1992, Kosman)
300. Lagarija (Nazif) Šemso, 24.02.1961, Kosman (28.05.1992, Kosman)
301. Lepir (Nasuf) Ekrem, 25.09.1973, Derolovi (29.06.1992, Foča)
302. Lepir (Alija) Jakub, 05.12.1935, Kremin (maj 1992 godine, Rudo)
303. Lepir (Baručija Huso) Nura, 13.05.1939, Malo Marevo (juli 1992 godine, Višegrad)
304. Lepir (Ahmet) Vejsil, 26.10.1958, Derolovi (09.07.1992, Miljevina)
305. Liković (Ahmet) Bećir, ?.?.1925, Mazoče (01.06.1992, Foča)
306. Liković (Salko) Halima, ?.?.1925, Hum (05.10.1992, Zaostro)
307. Lojo (Mustafa) Enver, 16.12.1953, Foča (28.06.1992, Visoko)
308. Madeško Munib, ?.?.1955, Popov Most (12.06.1992, Foča)
309. Malkić (Nazif) Fahrudin, 22.08.1948, Foča (april 1992 godine, Foča)
310. Mandžo (Šerif) Asim, 11.11.1927, Mijakovići (15.06.1992, Foča)
311. Manjo (Omer) Emir, 10.05.1957, Foča (09.06.1992, Foča)
312. Maslo (Salko) Nijaz, 21.11.1965, Foča (juli 1992 godine, Foča)
313. Matuh (Mujo) Alija, 23.10.1969, Foča (12.09.1992, Foča)
314. Mehmedspahić (Mehmed) Avdo, 16.08.1950, Foča (14.06.1992, Foča)
315. Mehmedspahić (Bećir) Haso, 14.06.1937, Pogledinje (08.08.1992, Vikoč)
316. Mekić (Ramo) Kasim, 11.10.1940, Mrđenovići (15.04.1992, Miljevina) – ekshumiran i identifikovan
317. Mekić (Šerif) Vahid, 01.11.1959, Jabuka (09.06.1992, Miljevina)
318. Mekić (Kasim) Zulfo, 01.02.1967, Miljevina (15.04.1992, Miljevina)
319. Merkez (Rasim) Almedina 1982, Foča (juni 1992 godine, Foča)
320. Merkez (Rasim) Almir 1985, Foča (juni 1992 godine, Foča)
321. Moco (Bajro) Hasan, 09.11.1952, Papratno (04.07.1992, Hadžići)
322. Muharem (Hadžo) Redžo, 20.03.1921, Luke (04.04.1992, Foča)
323. Muhović (Hamid) Hamdo, ?.?.1955, Kozja Luka (april 1992 godine, Miljevina)
324. Mujezinović (Meho) Hadžan, ?.?.1953, Foča (10.05.1992, Otes)
325. Mujezinović (Džemal) Samir, 31.12.1971, Foča (20.09.1992, Foča)
326. Mujkanović (Gluhačević Meho) Fatima, 25.04.1945, Filipovići (01.07.1992, Foča)
327. Mulahasanović (Budnjo Muhamed) Pemba, ?.?.1922, Budanj (avgust 1992 godine, Miljevina)
328. Mulahmetović (Halil) Šaćir, 26.03.1960, Baljevo Polje (01.04.1992, Baljevo Polje)
329. Mulahmetović (Uzeir) Šaćir, 20.01.1960, Osanica (15.05.1992, Baljevo Polje)
330. Muminović (Himzo) Edib, 22.02.1956, Foča (19.05.1992, Foča)
331. Muratović (Šaban) Uzeir, 14.03.1956, Puriši (17.09.1992, Foča)
332. Murguz (Aziz) Mujo, 27.07.1962, Foča (15.08.1992, Foča)
333. Musić (Bećir) Ejub, 25.12.1912, Foča (maj 1992 godine, Foča)
334. Musić (Ragib) Mahmut, 23.12.1957, Dobromanovići (28.05.1992, Brod)
335. Musić (Ragib) Rasim, 06.06.1964, Dobromanovići (25.05.1992, Miljevina)
336. Muslić (Ibro) Fata, ?.?.1919, Hum (10.04.1992, Čelebići – Konjic)
337. Muslić (Halil) Rasim, ?.?.1958, Kutile (02.05.1992, Kutile)
338. Muslim (Mešan) Jakup, 15.05.1956, Strganci (juli 1992, Kalinovik)
339. Mustafi (Muharem) Mustafa, ?.?.1966, Foča (24.06.1992, Višegrad)
340. Mušanović Ethem, 09.05.1955, Drače (10.05.1992, Jelašca – Kalinovik)
341. Mušanović (Salko) Fikret, 26.04.1972, Drače (15.05.1992, Obalj – Kalinovik)
342. Mušanović (Murat) Kasim, 05.08.1945, Drače (09.05.1992, Kalinovik)
343. Mušanović (Fehim) Mirsad, 01.03.1960, Foča (07.05.1992, Kalinovik)
344. Mušanović (Kasim) Muamer, 04.01.1974, Drače (09.05.1992, Kalinovik)
345. Mušanović (Omer) Mustafa, 13.07.1963, Drače (25.07.1992, Kalinovik)
346. Nezir (Mašo) Jusuf, ?.?.1948 Igoče (16.06.1992, Dobrun – Višegrad)
347. Nikšić (Zametica Mujko) Munira, ?.?.1923, Jeleč (25.07.1992, Poljice)
348. Nikšić (Šaho) Rašid, ?.?.1928, Igoče (juli 1992 godine, Igoče)
349. Nikšić (Tuzlak Mujo) Šemsa, ?.?.1903, Ratine (20.07.1992, Poljice)
350. Nišić (Salko) Nurko, 07.05.1949, Igoče (04.04.1992, Foča)
351. Omerbašić (Bećir) Zahida, 05.12.1941, Ustikolina (maj 1992 godine, Ustikolina)
352. Oprašić (Hamed) Himzo, 01.07.1983, Foča (17.07.1992, Drinsko, Višegrad)
353. Oruč (Mujo) Halil, ?.?.1926, Kljuna (juli 1992 godine, Miljevina)
354. Osmanković (Alija) Hamid, 15.11.1956, Slatina (28.01.1993, Trebinje) – ekshumiran, identifikovan i ukopan
355. Ožegović (Suljo) Sulejman, ?.?.1951, Tođevac (20.10.1992, Tjentište)
356. Ožegović (Alija) Suljo, ?.?.1904, Tjentište (20.10.1992, Tjentište)
357. Pačo (Rašid) Ismet, ?.?.1955, Foča (01.06.1992, Foča)
358. Pačo (Rašid) Izet, 21.12.1958, Foča (01.06.1992, Foča)
359. Pačo (Hasan) Nusret, 01.06.1966, Perovići (16.04.1993, Stari Vitez)
360. Pašović (Hasan) Ismet, 11.08.1926, Foča (13.05.1992, Igalo – Herceg Novi) – ekshumiran, identifikovan i ukopan
361. Pašović (Mujo) Mašo, 15.10.1923, Podkozara (23.05.1992, Foča)
362. Pašović (Kurtović Hamid) Mejra, ?.?.1912, Izbišno (septembar 1992 godine, Poljice)
363. Pašović Mersud, 20.06.1959, Foča (25.06.1992, Foča) – ekshumiran i identifikovan
364. Pervan (Asim) Fatima, 04.07.1964, Foča (01.08.1992, Kalinovik)
365. Pervan (Asim) Nedžib, 29.11.1962, Foča (20.06.1992, Jelašca, Kalinovik)
366. Pervan (Asim) Zemina, 04.07.1964, Foča (01.08.1992, Kalinovik)
367. Pervan (Bajro) Zijo, 09.01.1962, Jelašca (18.06.1992, Kalinovik)
368. Perviz (Ibrahim) Hasiba, ?.?.1921, Izbišno (mart 1993 godine, Govza)
369. Pišmo (Ćamil) Aziz, 11.06.1933, Karačići (18.05.1992, Foča)
370. Podžić (Jakuf) Haris, 17.08.1988, Foča (15.06.1992, Višegrad)
371. Polovina (Omer) Hasan, ?.?.1910, Kremaluša (14.06.1992, Kremaluša)
372. Polovina (Hasan) Zejfa, 20.06.1949, Kremaluša (14.06.1992, Kremaluša)
373. Ramadan (Džemail) Mehmed, ?.?.1955, Foča (april 1992 godine, Foča)
374. Ramović (Smajo) Hamid, 27.01.1941, Vitine (april 1992 godine, Foča)
375. Ramović (Avdo) Hasan, ?.?.1924, Šahbašići (mart 1992 godine, Foča)
376. Ramović (Halil) Miralem, 17.08.1955, Grdijevići (15.04.1992, Foča)
377. Ramović (Ismet Jerković) Munira, 02.11.1960, Foča (maj 1992 godine, Foča)
378. Reko (Hasib) Huso, ?.?.1946, Jošanica (30.08.1992, Foča)
379. Rikalo (Suljo) Hamed, 24.11.1961, Mazoče (16.05.1992, Foča)
380. Rikalo (Ramo) Husein, 18.07.1957, Mazoče (april 1992 godine, Baošići, Herceg Novi)
381. Rikalo (Suljo) Jusuf, 15.10.1959, Mazoče (16.05.1992, Mazoče)
382. Rikalo (Ramo) Midhat, 19.11.1966, Foča (april 1992 godine, Baošići, Herceg Novi)
383. Rikalo (Ramo) Zaim, 06.11.1963, Foča (april 1992 godine, Baošići, Herceg Novi)
384. Rizvanović (Huso) Adem, 12.09.1957, Pobiranovići (02.06.1992, Ahatovići – Sarajevo)
385. Rizvanović (Hasan) Halil, ?.?.1931, Foča (april 1992 godine, Tjentište)
386. Rizvanović (Ejub) Hazim, ?.?.1963, Lokve (25.05.1992, Ahatovići – Sarajevo)
387. Rizvanović (Alija) Murat, ?.?.1932, Miljevina (09.06.1992, Miljevina)
388. Rizvanović (Murat) Nedžib, 14.10.1963, Foča (09.06.1992, Miljevina)
389. Rizvanović (Salko) Salkan, ?.?.1935, Foča (juli 1992 godine, Foča)
390. Rusten (Suljo) Alija, ?.?.1967, Foča (06.04.1992, Foča)
391. Rusten (Suljo) Refik, ?.?.1957, Foča (06.04.1992, Foča)
392. Sačić (Hasan) Muzafer, 18.07.1959, Ruđice (25.06.1992, Kalinovik)
393. Sačić (Zijo) Sejad, 16.06.1963, Kratine (10.09.1992, Foča)
394. Saiti (Bajram) Ismeta, 03.03.1971, Foča (april 1992, Ustiprača, Goražde)
395. Salčinović (Osman) Nusret, 15.03.1954, Foča (28.08.1992, Paunci)
396. Sejdin (Murat) Ibro, 04.09.1966, Tjentište (28.06.1992, Foča)
397. Sejdin (Smail) Murat, 13.03.1937, Tjentište (28.06.1992, Foča)
398. Sejdinović (Kavazić Mujo) Habiba, ?.?.1914, Jeleč (01.10.1992, Jeleč)
399. Serdarević (Lepir Ahmed) Ema, 01.03.1941, Derolovi (28.04.1992, Štović)
400. Sirbubalo (Jusuf) Senad, 11.10.1971, Gunjevići (19.06.1992, Ustikolina)
401. Smajević (Halil) Suljo, 13.06.1907, Toholji (01.07.1992, Foča)
402. Smajkan (Murat) Emin, ?.?.1937, Potpeće (20.04.1992, Foča)
403. Smajkan Šaćir, 24.07.1959, Potpeće (23.05.1992, Foča)
404. Smajlović (Hadžimusić Halil) Hajrija, ?.?.1925, Foča (26.06.1992, Višegrad)
405. Smajlović (Safet) Kemal, januar 1977, Foča (26.06.1992, Višegrad)
406. Sobo (Mujo) Ejub, 23.03.1947, Radojevići (10.05.1992, Radojevići)
407. Softić (Mujo) Zijad, 22.03.1964 Điđevo (30.08.1992, Foča)
408. Spaho (Sulejman Hadžimusić) Bejta, 17.03.1902, Foča (20.02.1993, Foča)
409. Srnja (Abdulah) Mirsad, 27.10.1955 Foča (07.06.1992, Jeleč)
410. Subašić (Salko) Mirsad, 17.11.1968, Foča (09.06.1992, Miljevina)
411. Subašić (Omer) Ramiz, ?.?.1957, Kratine (17.04.1992, Foča)
412. Subašić (Halil) Salko, 05.02.1947, Ustikolina (09.06.1992, Miljevina)
413. Suljević (Alija) Abdulah, ?.?.1962, Jeleč (avgust1993, Foča)
414. Suljić (Remzo) Elvir, 24.11.1970, Foča (05.08.1992, Ratine)
415. Suljić (Salko) Mirsad, 01.11.1972, Foča (25.06.1992, Vihovići – Kalinovik)
416. Šabanović (Suljo) Begija, ?.?.1910, Hum (22.07.1992, Trebova)
417. Šabanović (Salko) Hajro, 06.04.1940, Foča (januar 1996, Foča)
418. Šabanović (Fejzo) Hamid, ?.?.1930, Hum (juli 1992 godine, Jeleč)
419. Šabanović (Džano) Nasuf, 08.11.1965, Hum (15.06.1992, Sarajevo)
420. Šabanović (Omer) Šefik, 11.06.1950, Foča (24.06.1992, Foča)
421. Šabanović (Zukanović Hamid) Ziba, ?.?.1932, Božurev Do (juli 1992 godine, Jeleč) – ekshumirana, identifikovana i ukopana
422. Šahinović (Šerif) Fikret, 30.09.1967, Hum (29.06.1992, Bastasi)
423. Šahinović (Suljo) Husein, 02.11.1950, Hum (juli 1992 godine, Rogatica)
424. Šahinović (Alibašić Huso) Melća, ?.?.1904, Hum (juni 1992 godine, Trebova)
425. Šahinović (Šaćir) Murat, 15.07.1958, Hum (30.04.1992, Stjenice – Rogatica)
426. Šahinović (Šabanović Zukan) Naza, 06.05.1908, Hum (29.09.1992, Zelengora)
427. Šahović (Adem) Zulfo, ?.?.1902, Filipovići (26.04.1992, Filipovići)
428. Šehović (Mašo) Alija, 03.02.1963, Bujakovina (23.07.1993, Igman)
429. Šljivo (Mujo) Mustafa, 01.11.1956, Saš (april 1992 godine, Foča)
430. Šljivo (Šućro) Zajko, 21.07.1959, Jeleč (maj 1992 godine, Jeleč)
431. Šoro (Tahir) Enes, 20.10.1975, Foča (30.08.1992, Foča)
432. Šoro (Tahir) Esad, 04.04.1955, Foča (maj 1992, Foča)
433. Šoro (Edhem) Suljo, 21.05.1951, Papratno (14.04.1992, Foča) – ekshumiran, identifikovan i ukopan
434. Šoro (Edhem) Ševal, 27.08.1956, Papratno (14.04.1992, Vrantegovi)
435. Šubo (Salko) Meho, ?.?.1970, Šubi (25.12.1992, Zebina Šuma)
436. Šujević (Murat) Sulejman, 05.03.1941, Ustikolina (17.09.1992, Foča)
437. Šuvalija (Alija Kurtović) Devla, ?.?.1898 Foča (15.05.1992, Foča)
438. Tafro (Avdo) Almas, 15.10.1913, Foča (septembar 1993, Foča)
439. Tahmaz (Ahmet) Fuad, 29.04.1959, Saš (juli 1992 godine, Zelengora)
440. Tahto (Omer) Ibro, ?.?.1928, Kunovo (17.08.1992, Preljuča)
441. Tatarovac (Osman) Medin, ?.?.1955, Kunovo (16.06.1992, Foča)
442. Torlak (Ibrišim) Aziz, 15.10.1950, Laze (23.04.1992, Foča)
443. Trako (Arif) Bajro, ?.?.1928, Papratno (14.08.1992, Papratno)
444. Trako (Muradif Husović) Hadžira, ?.?.1928, Veselice (14.08.1992, Papratno)
445. Trako (Hasan) Suvad, 29.06.1966, Foča (06.06.1993, Sokolac)
446. Travar (Redžo) Ahmet, ?.?.1937, Jošanica (april 1992 godine, Jošanica)
447. Travar Halima, ?.?.1941, Ustikolina (april 1992 godine, Jošanica)
448. Travar (Jakub Muhović) Hasna, ?.?.1938, Ustikolina (april 1992 godine, Jošanica)
449. Travar (Mujo) Huso, ?.?.1940, Jošanica (april 1992 godine, Jošanica)
450. Travar (Mujo Osmanović) Rukija, ?.?.1907, Sorlaci (april 1992 godine, Vašadići)
451. Travar (Ćamil Čeljo) Zemka, ?.?.1927, Batovo (19.05.1992, Ustikolina)
452. Tufekčić (Esad) Eksad, 24.08.1990, Foča (19.06.1992, Ban Polje, Višegrad)
453. Tulek (Aziz) Kemal, 21.10.1958, Brod (08.05.1992, Jeleč) – ekshumiran i identifikovan
454. Tuzlak (Ćamil) Husnija, 05.01.1941, Jeleč (07.05.1992, Vratlo – Kalinovik) – ekshumiran, identifikovan, obavljena dženaza
455. Tuzlak (Ramiz) Salko, 25.04.1968, Jeleč (01.10.1992, Miljevina)
456. Uzunović (Taib) Enes, 18.04.1960, Foča (12.04.1992, Foča)
457. Vahida (Mustafa) Džemail, 15.04.1954, Lađevci (18.04.1992, Foča)
458. Vehabović (Mehmed) Muharem, 06.04.1936, Foča (17.04.1992, Foča)
459. Veiz (Edhem) Munib, 31.01.1952, Foča (16.04.1992, Foča)
460. Veiz (Ćamil) Refik, 15.02.1966, Foča (20.04.1992, Foča)
461. Veiz (Ibro) Zulfo, 30.10.1950, Potpeće (15.04.1992, Foča)
462. Vejo (Osman) Fehim, 20.01.1959, Kosman (10.06.1992, Kosman)
463. Vejo (Alibašić Huso) Halima, 04.07.1907, Ćurevo (septembar 1992 godine, Trebova)
464. Vejo (Arif) Hamdija, 02.03.1959, Foča (06.04.1992, Kosman)
465. Vejo (Ibro) Hasib, 11.02.1954, Kosman (13.06.1992, Kosman)
466. Vejo (Ibro) Muradif, 18.07.1960, Kosman (15.04.1992, Mješaji)
467. Vejo (Safet) Nermin, 10.09.1973, Kosman (01.06.1992, Foča)
468. Zametica (Avdo) Edin, 21.04.1968, Jeleč (06.05.1992, Kalinovik)
469. Zametica (Avdo) Elvedin, 21.04.1968, Jeleč (06.05.1992, Kalinovik)
470. Zec (Ćamil) Zijad, 08.03.1960, Donja Brda (septembar 1992 godine, Foča)
471. Zečević (Edhem Hasković) Hajra, ?.?.1929, Durići (30.06.1992, Foča)
472. Zunđa (Hasan) Ibrahim, 20.06.1977, Foča (08.09.1992, Foča)
473. Ramović (Uzeir) Ramo, odveden u ljeto 1992 godine iz kuće u Tabacima. Njegovo ime je uvršteno naknadno na intervenciju bliskih srodnika.
474. Konjo/Ahmet/ Halim 1953. Foča – ubijem mučki u najtežim mukama i bačen u Drinu, exumiran na Sadbi kod Goražda,ukopan u Vlakovu.
475. Konjo /Ahmet/ Halid 1957.  – mučen, odveden na berbu šljiva,exumiran Previla,ukopan na mezarju Kovači…

NAPOMENA: SPISAK NIJE KONAČAN…OVO JE SAMO DIO…

Tragom jedne objave : SPISAK žrtava Foča 1992. – 1995. (dio)

NAPOMENA: SPISAK NIJE KONAČAN…OVO JE SAMO DIO…

priredio:Kenan Sarač/focanskidani
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani

 

DODATAK PRILOŽENOM SPISKU

476.Altoka (Ibra) Avdija, 1952. ubijen – 1992. pronaden u jami Piljak.Ukopan 2008.
477.Altoka (rođ.Grošonja) Rukija, 1954. Ubijena – 1992. Nažalost još uvijek se vodi kao nestala.Kao i veći broj zena sa općine Foča.
478.Čedić (Hamida) Elvedin, Čohodar mahala, ubijen 1992.

 

DODATAK 2

• Adis Rikalo : – Džemo Rikalo ubijen na Brodu kod Foče, Mujanović Ermin sa Trnovača.

  
  • Nena Baca : – Adis Rikalo tuga moja rahmet im dusi

    DODATAK 3
    Edisa Ramic : – Hrustan(Šaban)Rasim,Hrustan(Aziz)Ibrahim,Moco Omer,Ahmić Idriz, Ahmić Miralem,PAPRATNO

    DODATAK 4
    Anela Ajtan Turkovic : – Robovic Emina sa sinovima Robovic Osman i Rahman ubijeni u kuci selo Gradac opstina Foca iz automatske posle zapaljeni ubica poznat porodici…

    • Hamdo Rabija Paco : – Ima ih jos za dodati se puno
    • Latif Krso : – od krsa Vehbija (Meha) krso 1992 jelec pogino

      Edib Resumovic : – Kenane tad su odveli moju mater I Hasenu I bili su osudeni za ta ubistva. Pusteni su posle sesames dana od presude iz novcanu nagradu za nase pravosude.

 

DODATAK 5

Asim Hambo : – Divović (Sejmen) Omer, 06.01.1966, Ziv je i zivi u Hrvatskoj👀

 

 

DODATAK 6

VIDI OVAJ  SPISAK:
ŽRTVE GENOCIDA U FOČI 1992. – 1995.
https://www.academia.edu/39789602/%C5%BDRTVE_GENOCIDA_U_FO%C4%8CI_1992._-_1995._-_priredio_Kenan_Sara%C4%8D

_ _ _ _ _

https://focanskidani.wordpress.com/category/ubijeni/

_ _ _ _ _

25 godina od GENOCIDA u Foči : Spisak ubijenih i nestalih FOČAKA objavljen u BiH EKSKLUZIVu početkom 1993. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/11/25-godina-od-genocida-u-foci-spisak-ubijenih-i-nestalih-focaka-objavljen-u-bih-ekskluzivu-pocetkom-1993-godine/

Foča 1992. – 1995. : Kazneno-popravni dom (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/19/foca-1992-1995-kazneno-popravni-dom-foto/

FOČA 1992. : Počeci agresije i genocida
https://focanskidani.wordpress.com/2018/04/08/foca-1992-poceci-agresije-i-genocida/

Foča 1992. – 1995. : DOPUNJAVAMO SPISAK UBIJENIH/NESTALIH (reakcije na tekst:Foča 1992. – 1995. : Kazneno-popravni dom)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/20/foca-1992-1995-dopunjavamo-spisak-ubijenihnestalih-reakcije-na-tekstfoca-1992-1995-kazneno-popravni-dom/

FOČA 1992. – 1995. : TUŽNA FOČANSKA STATISTIKA
https://focanskidani.wordpress.com/2018/06/20/foca-1992-1995-tuzna-focanska-statistika/

FOČA 1992. – 1995. : Do sada je evidentirano 1.514 nestalih osoba (čitaj UBIJENIH)
https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/30/foca-1992-1995-do-sada-je-evidentirano-1-514-nestalih-osoba-citaj-ubijenih/

Rijeka Drina najveća masovna grobnica na Balkanu
https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/31/rijeka-drina-najveca-masovna-grobnica-na-balkanu/

FOČA 1992. : ŽRTVE GENOCIDA (stradanje porodice Durić)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/27/foca-1992-zrtve-genocida-stradanje-porodice-duric/

FOČA:Koliko još ima neidentifikovanih i neispričanih priča?
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/09/focakoliko-jos-ima-neidentifikovanih-i-neispricanih-prica/

Foča 1992. : Prisilno raseljavanje (RATNI ZLOČINI U BOSNI I HERCEGOVINI)
https://focanskidani.wordpress.com/2018/05/05/foca-1992-prisilno-raseljavanje-ratni-zlocini-u-bosni-i-hercegovini/

Genocid u Foči 1992. – 1995. (knjiga druga) – Kenan Sarač
https://focanskidani.wordpress.com/2018/06/26/genocid-u-foci-1992-1995-knjiga-druga-kenan-sarac/

Kaže (svjedok genocida u Foči)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/28/kaze-svjedok-genocida-u-foci/

FOČA, XXV GODINA OD GENOCIDA : MASOVNE GROBNICE (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/11/15/foca-xxv-godina-od-genocida-masovne-grobnice-foto/

FOČANSKE PRIČE : TAJ DAN KAD JE NAZOROVA DŽAMIJA GORJELA

 

Bio sam prisutan kad je gorjela Nazorova džamija. Sin mi je šetao okolo, sakupljao čahure od protivavionskog mitraljeza. Taj koji je nekad pucao sa zgrade gdje je stanovao Brale. I on je došao da nam kaže da gori džamija. Srbi su se okupili sokak prije i gledali. Nisam vidio da je iko divljao ili pjevao. To su uglavnom bila zabrinuta lica. Vatrogasno auto je stajalo na drumu, čuvalo da se neka kuća ne zapali. Dimilo se puno iz minareta ali je džamija gorjela…
zabilježio:Kenan Sarač
Džamija Defterdara Memišahbega
Džamija Defterdara Memišahbega,poznata još pod imenom Nazorova, pokazuje u oblicima i tehničkoj izvedbi bolji primjer bosanskih džamija kamenog tipa. Unutrašnji prostor ima dosta veliku površinu, iznosi 11,15X10,95 m,a same stijene s po dva prozora sa svake strane imaju debljinu od 75 cm. Kamena pak munara u svom podnožnom dijelu izlazi iz stijene džamije u obliku devetorokuta i također pokazuje dobre i proporcije i izvedbu. Predvorje, koje u širini od 6,00 m natkriva zajednički džamijski četvero strešni krov, i koje je, kao obično, uzdignuto od tla, uokviruje kolonada od dvanaest visokih drvenih stupova kvadratičnog presjeka (20X20 cm), koja pročelju daje lagan ugođaj. Viša zanatska sprema i veća materijalna sredstva, koja su ulagana u taj objekt,opažaju se posebno na koru (mahfilu) u desnom stražnjem dijelu unutrašnjosti, koji počiva na sistemu vrlo ukusno obrađenih kamenih stupova s bazama od istoga materijala, te, još više, na minberu, koji je također izveden od kamena i upriličnoj mjeri detaljiziran nizom klesarskih ornamenata u samome kamenu. Taj posljednji elemenat, minber, potpuno je propao u posljednjem ratu pa je zamijenjen drvenim posve jednostavne izrade. Od ostalih građevnih elemenata na tome objektu posebnu pažnju pobuđuju dvije nepomične drvene rešetke, koje zatvaraju dva prozora u trijemu. Kako se vidi iz priloženog tehničkog snimka,rešetka ili, kako se zove u narodu, m u š e b a k,sastavljena je iz velikog broja komada tvrđeg drveta, profiliranih po unaprijed smišljenom planu cijelog polja. Ploha, koja je sastavljena iz tih komadića daje vrlo pregledan ornamenat. Ne zna se,iz kojeg doba upravo potječu te rezbarije, ali su u svakome slučaju dokaz, da je u Foči bilo majstora rezbara koji su znali vrlo vješto i rezbariti i komponirati.Džamija natpisa nema, pa se tako ne zna ni godina gradnje objekta, ali je sigurno nastao negdje u drugoj polovini šesnaestog stoljeća, a prije god.1569., jer se te godine već javlja u osnivačevoj zakladnici za medresu, što ćemo je kasnije detaljnije prikazati. O samome osnivaču Defterdaru Memišahbegu možemo reći, na osnovu već same oznake zanimanja uz ime, da je bio viši službenik na dvoru cara ili kojeg pokrajinskog sandžakbega.Prema usmenom saopćenju Hazima Šabanovića,koje se bazira na arhivalnoj građi, bio je jedno vrijeme defterdar u Temišvaru. Kadić pak ima podatak, da je 1563./64. bio bosanski alajbeg,zapovjednik spahija,a iz njegove zakladnice za medresu iz god. 1569. vidimo također iz titulacije,da je bio još feudalac višeg reda, zaim. Sami pak drugi njegov nadimak Nazor, pod kojim imenom je i danas poznata njegova džamija i okolna mahala, upućuju, da je vršio službu, kao i njegov prethodnik Hasan Nazir, nadzornika carskih ha-sova. Umro je god. 1585. u Foči i pokopan s desne strane svoje džamije, gdje mu se nadgrobni spomenik s natpisom do danas sačuvao.
(ING. ARH. ALIJA BEJTIĆ – POVIJEST I UMJETNOST FOČE NA DRINI)
priredio:Kenan Sarač
design:Kenan Sarač

KaPeDomske piče : PROKA – Adil (Safet) Granov, diplomirani inžinjer i direktor u Unisu u Foči

ELITOCID U FOČI

PROKA
Adil Granov, koga su u Foči znali po nadimku Proka (Pronalazač). Ljubav prema nauci i tehnici naslijedio je od svog oca Safeta. Adil Granov – Proka, bio je ugledni diplomirani inžinjer i direktor u Unisu u Foči.
[A kako je dobio taj nadimak. Podsjetimo se. Proka Pronalazač lik iz Diznijevih crtanih.
Proka Pronalazač je marljiv, talentovan, domišljat, uvijek spreman da učini nešto za svoje bližnje ili širu zajednicu, ne opterećujući se prohtjevima za slavom i bogatstvom – a svakako bi mogao mnogo sebi da priušti, kad već često sarađuje sa Bajom Patkom koji računa na Prokonu pomoć da bi još bolje razvio i osigurao svoje poslove!]
Adil Granov je unuk Mušana Granova. I dedo Mušan vodi se kao nestala osoba iz Foče u Drugom svjetskom ratu (1941. – 1945.). Dedo Mušan je bio ugledni trgovac. Odveden je od strane komšija – dužnika, čitaj četnika, na put bez povratka. Ti dužnici su se snadbjevali u trgovini i umjesto da plate robu, upisivali se u dužničku teku. A spisak je bio podugačak. Pedeset godina poslije, sličnu ili gotovo istu sudbinu kao što mu je doživio dedo, doživio je i Adil Granov – Proka. Vratio se sa službenog puta iz Njemačke, da bi izmjestio suprugu i dvoje djece. Umjesto da se sastane sa porodicom, pao je u ruke zlikovaca i zatočen u zloglasni KPD Foča. I nakon nekog kratko provedenog vremena u zloglasnom koncentracionom logoru KPD Foča, odveden je u nepoznatom pravcu. I ubijen. Do danas mu se gubi svaki trag.
Adil Granov, i njegov otac Safet, sa porodicom stanovali su u Granovskom sokaku preko puta Muftića,a kasnije u zgradi iza Delikatesa, prvoj na početku Rive, u ulici koja je vodila ka autobuskoj stanici. Kasnije je stanovao u Donjem Polju kod Stolarije.
Njegov otac Safet bio vrsni elektro majstor, stručnjak za teve i radioaparate i druge elektromašine. Radio je u fočanskoj bolnici. Jedno vrijeme je radio i u fočanskom kinu sve dok nije osposobio Ekrema Džonlagića – Ekicu da samostalno radi kao kino-operater.
Divni ljudi, divna porodica.
No, dušmanima zasmeta i naš Proka, Adil Granov. 

priredio:Kenan Sarač/focanskidani
design:Kenan Sarač

IN MEMORIAM : ČOHODAR MAHALA KOJE VIŠE NEMA (foto)

Foča, 26 godina nakon genocida : JOŠ JEDNOM O NESTALIM – UBIJENIM FOČACIMA

U Foči svaka mahala, svaki sokak, svaka kuća nosi svoju bol…
Ovo je samo djelić uspomena na žrtve genocida 1992. – 1995. iz Čohodar mahale u Foči. Žrtve su ubili dojučerašnji jarani – komšije četnički zločinci, koji još nisu procesuirani…
Tu su se takođe užasna ubistva i silovanja odigrala. Tužnih drama u Čohodar mahali je dosta. Pored ubistava cijelih familija tu su još neke užasne sudbine mojih dragih fočanskih komšija.
O čohodarmahalskim žrtvama i tužnim čohodormahalskim pričama mogla bi se knjiga napisati.

FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA 1992. – 1995.

priredio:Kenan Sarač
fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
GENOCID U FOČI 1992.-1995. : ČETIRI TUŽNE PRIČE IZ MOJE MAHALE (napisao:Ševko Kadrić)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/14/genocid-u-foci-1992-1995-cetiri-tuzne-price-iz-moje-mahale-napisaosevko-kadric/

ZLOČINI U FOČI 1992.: UBISTVA CIVILA U ČOHODAR MAHALI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/30/zlocini-u-foci-1992-ubistva-civila-u-cohodar-mahali/

JELEČ 1992. : SPISAK UBIJENIH, ZAROBLJENIH I NESTALIH KOJI JE SAČINIO DEDO SALKO, r.a.

Ove spiskove je radio dedo SALKO BIBOVIĆ, prvi povratnik u Jeleč.
I čovjek koji je dosta učinio da se pronađu kosti ubijenih Jelečaka, koje su Fočanski zlikovci zajedno sa stotinama nedužnih staraca, žena ,djece i omladine krvnički i monstruozno ubili.

Ubijeni u Jeleču, općina Foča – spisak načinio SALKO BIBOVIĆ 1

Ubijeni u Jeleču, općina Foča – spisak načinio SALKO BIBOVIĆ 2

Zarobljeni u Jeleč u i ništa se ne zna njih 1992. godina – spisak načinio SALKO BIBOVIĆ

Ostali u Jeleču 1992. i ništa se ne zna za njih – spisak načinio SALKO BIBOVIĆ

Ubijeni su mu majka Almasa Bibović, 1904. godište, kao i jedini brat Ahmo Bibović (1933.).

SALKO BIBOVIĆ je preselio na Ahiret 2002. godine.

 

 

 

Ove spiskove je radio dedo SALKO BIBOVIĆ, prvi povratnik u Jeleč. SALKO BIBOVIĆ je preselio na Ahiret 2002. godine.

 

 

 

priredio:Kenan Sarač/focanskidani
fotografije:internet
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani

FOČANSKE TUŽNE PRIČE

O njemu se ništa ne zna do danas.
Radio je u “Magliću”, u “Pilani”. Bio je poslovođa.
Mujo Murguz, od oca Aziza i majke Halime.
Rođen 27.07. 1961., odveden u zloglasni KPD Foča 1992.
1992. je i najvjerovatnije ubijen.
Još uvijek se traži kao nestala osoba sa područja Općine Foča.

 

Edib Selmanović – Ac, žrtva zloglsnog KPD Foča 1992.

I ono najčešće postavljano pitanje. Nažalost još uvijek bez odgovora: GDJE JE???

I ŠUTNJA O ZLOČINU JE ZLOČIN!

priredio:Kenan Sarač
fotografije:Kenan Sarač/internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani

MUSTAFA – MUJO MUSIĆ IZ FOČE pisac knjige “Zapisi iz fočanskog logora smrti”

MUSTAFA – MUJO MUSIĆ IZ FOČE pisac knjige “Zapisi iz fočanskog logora smrti”

Dok je Mustafa – Mujo Musić bio u zloglasnom KPD Foča, dvojica sinova bila su mu u Sarajevu, a supruga u Foči, u porodičnoj kući koju su nadzirali četnici.

Mučenja koja je preživio i vidio u zloglasnom logoru zapisao je u knjizi “Zapisi iz fočanskog logora smrti”.

U knjizi “Zapisi iz fočanskog logora smrti” opisuje sve strahote kroz koja su prošli Bošnjaci u Foči, ono što je svojim očima vidio, kao i lične torture kroz koje je prošao. Ističe da su se logorske sobe punile iz sata u sat, tako da je za deset dana u logor zatvoreno više od pet stotina logoraša, a da je za dva mjeseca bilo zatvoreno približno osam stotina Bošnjaka. Navodi i imena četnika koji su mučili logoraše, među kojima su Dragomir Obrenović, Miro Prodanović, Mitar Rašević, Jovo Savić, Vaso Pljevaljčić, Zoran Matović, Predrag Stefanović, Vitomir Mičević. Spominje i Radovana Vukovića, koji je u septembru 1992. godine odveo 41 logoraša, kojima se od tog dana gubi svaki trag. On je pozvao sve koji želi poći u “branje šljiva”, pa je pročitao dvadeset imena, a ostali su se, povjerovavši da će zaista ići u berbu šljiva, dobrovoljno javili. Nikada se nisu vratili. Treba napomenuti da se četniku Raševiću sudilo pred Sudom Bosne i Hercegovine, i to za krivično djelo protiv čovječnosti. Osuđen je samo na sedam godina zatvorske kazne. Sedam godina za torturu koju je provodio nad logorašima. A pojedini koje Musić spominje u knjizi do dan-danas nisu procesuirani pred sudom.

Mustafa – Mujo Musić, rođen je 20. januara 1936. godine u selu Dobromanovići kod Foče. Kao dijete je ostao bez oca, koji je pretrpio četnička mučenja u Drugom svjetskom ratu, od čijih je posljedica i umro. Mustafa – Mujo Musić nakon završetka osnovne škole odlazi u Dom ratne siročadi u Mostaru, gdje završava i srednju školu. Radio je četrdeset godina u ŠIP “Maglić”. Nakon odlaska u penziju, bio je mujezin u Carevoj džamiji u Foči.

Musići su bili među imućnijim porodicama u Foči. Tokom rata Mustafa – Mujo Musić biva zarobljen i odveden u zloglasni logor KPD Foča, gdje je proveo sedam teških mjeseci i pretrpio različita mučenja i torture.

_ _ _ _ _

Zapisi iz fočanskog logora smrti – Mustafa Mujo Musić
Izdavač :Udruženje “Pravda”, Sarajevo, 2018.
87 strana, tiraž 1000 kom.

_ _ _ _ _

priredio:Kenan Sarač

fotografija:focanskidani/internet/screenshot

 

 

 

 

Zapisi iz fočanskog logora smrti – Mustafa Mujo Musić
Izdavač :Udruženje “Pravda”, Sarajevo, 2018.
87 strana, tiraž 1000 kom.

priredio:Kenan Sarač
fotografije:focanskidani/internet
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani

Foča: Sjećanje na zločine

Foča: Sjećanje na zločine

Ajša Dudić iz sela Ljubović prošla je torture u logoru Livade, Partizan, ali i zlostavljanja u Karamanovoj kući. Nakon 41 godine života u Foči u jednom danu ostala je bez svega.
– Danas sam popila tabletu pa mi je lakše, a prethodnih godina nisam pa sam i u nesvijest padala. Ovdje sam veliki patenik bila. Sedam dana sam bila u Partizanu, a onda su me vodili u Karamanovu kuću. Tukli me, bili, čovjek mi je umro u KPD. Sad sam sama, bolesna. Željela bih ove zločince što su ostali da se pohvataju i da se mi riješimo ovog tereta – kaže Dudić.
(20.08.2013.)
Munevera Đozo je u logor dovedena s dvoje djece. Kako je kazala, “dželati nisu razlikovali djecu od odraslih, svi su prolazili iste torture”.
– Sjećam se kada smo oslobođene i potrpane u autobus za Goražde. Na mostu su nas zaustavili četnici i izvukli malu Almiru. Rekli su: Ili ona ili sve mi. Njena nena od tuge je umrla u tom istom autobusu, na putu za Goražde – prisjetila se Đozo.
(20.08.2014.)
Jasmina Rizvanović je dovedena u zloglasni logor Partizan početkom agresije, zajedno s majkom i tri sestre.
– Taj dan dovedeno je još 200 žena. Bile smo tu oko šest mjeseci. Trpjele smo zlostavljanje, psihičko i fizičko maltretiranje… Iživljavali su se nad nama. Danas sve živimo s tim bolom i teretom i nosit ćemo ih do groba – kazala je Rizvanović.
(20.08.2014.)
– Ovim gradom hoda čovjek koji je jednu djevojčicu prodavao za 20 KM – istakla je Meliha Merdžić.
(20.08.2014.)

arhiva focanskidani

 

priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani

FOČA 1992. – 2018. : PUTEM ISTINE DO PRAVDE!

Prošlo je više od 26 godina od aprila 1992. kada je pala Foča i kada su počeli monstruozni zločini srpskih snaga nad nesrpskim stanovništvom
FOČA : PUTEM ISTINE DO PRAVDE!
Tokom rata u Bosni i Hercegovini, od 1992. pa do 1996. godine, Foča je postala sinonim za masovna i sistematska silovanja žena.
U tom seksualnom ropstvu zlostavljane su žene svih doba, od devojčica koje su imale samo 11 godina do nečijih nena.

Foča je u gradu i okolini imala razvijenu mrežu logora u kojima su mučeni i ubijani Bošnjaci i silovane Bošnjakinje na području Foče: Buk Bijela, Srednjoškolski centar Foča, Srednja škola u Kalinoviku (34 km zapadno od Foče), Karamanova kuća (u Miljevini), „Lepa Brena“ (soliter u Foči), „Partizan“ (predratna sportska dvorana), , kuća u Trnovačama (2,5 km južno od Foče), kuća u ulici Osmana Đikića br.16 (vojnički štab u koji su žene dovođene za silovanje)….

Neka od svjedočanstava zlodjela počinjenih u Foči:

Predmet „Foča“ (IT-96-23), Arhiv ICTY.
Predmet Kunarac (IT-96-23) – Izmijenjena optuznica
http://www.icty.org/x/cases/kunarac/ind/bcs/kun-ai991201b.htm
1.Tužilac protiv Dragoljuba Kunarca i drugih., predmet br. IT-96-23, Drugostepena presuda, 12. juni 2002., par. 106-124.; Tužilac protiv Dragoljuba Kunarca i drugih.,predmet br. IT-96-23-T,Prvostepena presuda, 22. februar 2001., par. 515-543.

Lepa Mlađenović „FOČA 1992: SEKSUALNO ROPSTVO ŽENA“ /“Kako su optuženi i odbrana pokušali u Hagu da opravdaju zločine silovanja: Naučni dokazi o erektivnoj nesposobnosti”, Danas, 2003, Beograd.

zapisi sa suđenja: http://www.un.org/icty

Svjedokinja FWS-190 je imala 16 godina kada su je prvi dan hapšenja silovali, rekla je da se više ne sjeća šta se poslije prvog dogodilo, jer je poslije bio drugi pa treći. Svjedokinja FWS-191 je bila silovana više od dvadeset puta u periodu od avgusta do septembra 1992. U uvodnom tekstu optužnice piše da su žene bile sve vrijeme zaključane, sa malo starog hljeba, bez kupatila, bez vode, i da su određene žene ponekad dovođene u stanove silovatelja, i tamo bile mučene. U decembru 1992. tri žene su bile prodate crnogorskim vojnicima za 200 do 500 DM. (Svaka riječ iz navedenog i prethodnog pasusa može se pronaći na web stranici u zapisima sa suđenja: http://www.un.org/icty)

Lepa Mlađenović, isto

Edina Bećirević „Na Drini genocid“, Buybook, Sarajevo 2009./ prema Peter Karsten „Law, soldiers and combat“, Greenwood Press, Westport, 1978.

Intervju Biljane Plavšić, „Svet“, Novi Sad, 06.9.1993.

FOČA 1992:GRAD KONCENTRACIONIH LOGORA (DOKUMENTI/SVJEDOČENJA)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/01/foca-1992grad-koncentracionih-logora-dokumentisvjedocenja/
(priredio:Kenan Sarač)

 

_ _ _ _ _

Foča u ratu
Dana 7. aprila 1992. počelo je političko i vojno preuzimanje općine Foča, prvim vojnim akcijama u gradu tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Zauzimanje Foče završeno je 17. aprila 1992. Okolna sela su bila pod opsadom do sredine jula 1992.
Prije samog napada, bošnjački civili su izbačeni sa posla, plate su im uskraćene, a potom im je uskraćena mogućnost slobodnog kretanja.
Svi tragovi postojanja i kulturno naslijeđe Bošnjaka su izbrisani iz područja zahvaćenih napadom srpskih snaga. Skoro ni jedan Bošnjak nije ostao u Foči. Sve džamije su srušene.
U januaru 1994. godine, srpske vlasti su “okrunile” etničko čišćenje Foče preimenujući Foču u “Srbinje” (grad Srba).

Zločini u Foči
U zločinima u Foči je prema podacima prikupljenim do 2006. godine sa strane Istraživačko dokumentacionog centra iz Sarajeva nestalo 2,704 građana nesrpske nacionalnosti, mahom Bošnjaka. Od tog broja je za 1899 ljudi potvrđeno da su ubijeni, a 853 se još uvijek vode kao nestali.

Logori u Foči
• Kazneno-popravni dom u Foči, jedan od najvećih zatvora u SFRJ, bio je glavni pritvorski objekat za muškarce.
• Sportska dvorana “Partizan” služila je kao centar za pritvor žena, djece i staraca od 13. jula 1992. ili ranije, pa najmanje do 13. avgusta 1992. U to vrijeme je u “Partizanu” bilo najmanje 72 zatočenica.
• Karamanova kuća je bio logor za silovanje žena, koji je u avgustu 1992. godine, formirao Miljevinski bataljon, Brigade za taktičke operacije iz Foče VRS-a. Vojnici su spomenutu zgradu nazvali “javnom kućom”. U logoru su bile zatvorene žene i djevojčice od kojih su neke imale 12 godina.
• Buk Bijela, gimnazija u Foči i Osnovna škola u Kalinoviku su objekti koji su korišćeni za zatočenje i silovanje žena od sredine maja 1992. godine.

Fočanska trojka
Presudom Fočanskoj trojci (Kunarac, Kovač, Vuković), Haški tribunal je 2001. godine, prvi put u historiji međunarodnog humanitarnog prava seksualno ropstvo u ratu kvalifikovao kao zločin protiv čovječnosti.

Foča pred sudom
Optuženi sa strane Haškog suda:
Dragoljub Kunarac, Radomir Kovač, Zoran Vuković, Dragan Zelenović, Gojko Janković, Janko Janjić, Radovan Stanković, Dragan Gagović, Milorad Krnojelac, Mitar Rašević, Savo Todović

Osuđeni sa strane Haškog suda:
Dragoljub Kunarac (28 godina zatvora), Radomir Kovač (20 godina), Zoran Vuković (12 godina), Milorad Krnojelac (12 godina), Dragan Zelenović (priznao krivicu, 15 godina)

Optuženi sa strane suda BiH:
Radovan Stanković, Neđo Samardžić, Gojko Janković, Radmilo Vuković

Osuđeni sa strane suda BiH:
Radovan Stanković (20 godina), Neđo Samardžić (24 godine), Gojko Janković (34 godine) Foča je tokom rata u Bosni i Hercegovini (1992-1996) postala sinonim za masovna, sistematska silovanja žena i djevojčica, kao i za vojno seksualno ropstvo i prodaju i kupovinu žena.

(priredio:Kenan Sarač)
_ _ _ _ _

Genocid u Foči počeo je 7.aprila 1992. godine
… Bošnjacima je bilo dozvoljeno da odu samo nakon što bi od fočanske policije dobili potvrde i potpisali dokument kojim svu svoju imovinu prepisuju Srpskoj Republici Bosni i Hercegovini…
Jugoslovenska narodna armija je 7. aprila 1992., potpomognuta lokalnim srpskim snagama, napala grad Foču, nakon čega su Bošnjaci sistematski hapšeni, ubijani i odvođeni u koncentracione logore i druga mjesta zatočenja. Nakon okupacije grada, srpski vojnici su nastavili brutalna hapšenja, ubijanja i uništavanja bošnjačkih vjerskih i kulturnih objekata u svim okolnim selima.
Muškarci i žene su razdvajani i deportovani u logore: bivši gradski zatvor u Foči (KPD Foča), jedan od najvećih zatvora u bivšoj Jugoslaviji, postao je glavni koncentracioni logor za muškarce Bošnjake, među kojima su bili i invalidi, maloljetnici, mentalno zaostali i teško bolesni ljudi. Bošnjaci u ovom logoru bili su žrtve najbrutalnijih tortura, odvođeni su na prisilni rad i korišteni kao živi štit u minskim poljima. Do 5. oktobra 1994. kroz ovaj logor je prošlo 1.360 Bošnjaka.
Žene, djevojke i maloljetne djevojčice su odvođene u posebne zatočeničke logore, gdje su sistematski i grupno silovane: gradski stadion, bivša kasarna JNA na Livadama, gradski Srednjoškolski centar, nekadašnja hidroelektrana „Buk Bijela“, hotel „Zelengora“, motel „Bukovica“, gradska sportska sala „Partizan“, bivši gradski zatvor za žene na Velečevu, te mnoge privatne kuće i stanovi. Žene su mjesecima držane u seksualnom ropstvu gdje su bile žrtve prislilnih trudnoća. Zločinci su ženama govorili da treba da rađaju srpsku djecu. Tokom dugih perioda zatočenja, žene su korištene i kao bijelo roblje i prodavane vojnicima iz Srbije i Crne Gore za novac. Na primjeru ovog grada po prvi put na evropskom tlu seksualno zlostavljanje i porobljavanje okvalifikovano je kao zaseban zločin u međunarodnom krivičnom pravu.
Svi objekti koji su označavali muslimansku kulturu i tradiciju su sistematski uništeni: 12 gradskih džamija, među kojima i Aladža džamija iz XV stoljeća, koja je bila pod zaštitom UNESCO-a, su spaljene i uništene do temelja. Poslije razaranja ruševine su u potpunosti uklonjene da se ne ostavi nijedan trag da su te građevine ikad postojale.
Na području općine Foča oko 3.000 Bošnjaka je ubijeno, a ostalo cjelokupno bošnjačko stanovništvo je prisilno protjerano, a njihovi stambeni i drugi objekti opljačkani i uništeni.
(priredio:Kenan Sarač)

_ _ _ _ _

Ukupno je EKSHUMIRANO 1014 Fočaka, i to iz 55 masovnih – 515 žrtava; iz 92 zajedničke grobnice – 46 žrtava; i iz 407 pojedinačnih grobnica – 407 žrtava. Od 1014 žrtava njih 887 je IDENTIFICIRANO i to : 610 muškaraca (68,77 %), i 277 žena (31,23 %). Još uvijek je NEIDENTIFICIRANO 127 žrtava. Evidentirano je još uvijek 625 NESTALIH iz Foče od kojih je 434 (69,44 %) muškaraca i 191 (30,56 %) žena. Dakle, ukupno je bilo NESTALIH ŽENA iz Foče 277 + 191=468 (30,9 %) od 1.512 nestalih žrtava iz Foče.

izvor: Institut za nestale osobe Bosne i Hercegovine
(priredio:Kenan Sarač)

Avdija Altoka – Guto – ubijen 1992. u Foči

 

priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani

_ _ _ _ _

 

FOČA 1992. – 1995. : TUŽNA FOČANSKA STATISTIKA
https://focanskidani.wordpress.com/2018/06/20/foca-1992-1995-tuzna-focanska-statistika/

[DOSSIER FOČA] Da nikada ne zaboravimo : Piši, pričaj, opominji…
https://focanskidani.wordpress.com/2018/06/09/dossier-foca-da-nikada-ne-zaboravimo-pisi-pricaj-opominji/

[FOČA 1992.] ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI : Mučenja i batinanja u KP Domu Foča
https://focanskidani.wordpress.com/2018/06/04/foca-1992-zlocin-protiv-covjecnosti-mucenja-i-batinanja-u-kp-domu-foca/

FOČA, 19.6.2018. : Pogledaj se u ogledalo
https://focanskidani.wordpress.com/2018/06/19/foca-19-6-2018-pogledaj-se-u-ogledalo/

 

 

SVJEDOČENJA : – Sanjala sam grobnicu!

 

Svjedokinja  je ispričala  da su joj roditelji ubijeni u Foči, a saznala je da joj je brat odveden u Kazneno-popravni dom (KPD) i da mu se ubrzo gubi svaki trag.

Uma Čolo je kazala da je s majkom posljednji put telefonom razgovarala u maju 1992. godine, kada joj je rekla da je više ne zove i da se ne brine.

Čolo se prisjetila da joj je jedna žena u Sarajevu kazala da joj je ubijena majka, te da je “gledala kada su je vukli bagerom”. Saznala je da joj je majka bila s drugim osobama u kući u koju je bačena bomba, da je ranjena i “pokosili su je rafalom”. Svjedokinja je izjavila da su joj rekli da joj je majka ubijena na Bajram, te da je po kalendaru zaključila da bi to trebalo biti 12. juna 1992.

Kako je pojasnila, grobnica u kojoj joj je pronađena majka bila je u blizini džamije. “Kasnije će se ispostaviti da je pet tijela u grobnici. Ja sam sanjala tu grobnicu, vjerujte”, ispričala je Čolo, pojasnivši da je, uz tijelo majke, pronađeno i tijelo supruge njenog rođaka, kao i njihovog sedmogodišnjeg sina.

Grobnica je ekshumirana 2001. godine.

Svjedokinja je kazala da su tijelo oca ekshumirali, a saznala je da je “zaklan na kućnom pragu”.

Za brata je svjedokinja rekla kako je čula da je bio zatvoren u KPD-u.

“Po svjedočenju ljudi, on je 17. septembra u jednoj grupi odveden na berbu šljiva… Oni su odvedeni i trag mu se gubi”, kazala je Čolo.

priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani

FOČANSKE PRIČE : Nisam ja bivši. Ja sam Fočak (Irham Čečo)

Nisam ja bivši. Ja sam Fočak i u Parizu i u Sarajevu i u Beogradu i u Rimu, gdje god me noć zatekne. Svaku veče, ja kad zaspim, ja sam Fočak. Ujutru se mogu probuditi u bilo kom gradu, ali do zore je moje.
Piše da sam rođen u Foči. Rodni list … Znači ja sam rođen i postojim i to mi oni potvrđuju. Nemam identitet, nemam legitimitet i legalitet.

 

Irham Čečo:

Hvala vam.  Prije svega, ja sam Irham Čečo iz Foče. 15 godina se tako predstavljam koga god prvi put sretnem, šta god to značilo,  jer ja sam od 1992. do 1996. godine bio u Goraždu. Danas živim u Sarajevu. U Foču nisam kročio 11 godina. Pričaću vam kasnije kako je bilo kad sam konačno odlučio  da odem tamo. Uglavnom jednu stvar moram priznati. Ne osjećam se žrtvom. Ne osjećam se žrtvom zato što sam previše dobro prošao. Što sam dobro prošao? Zato, između ostalog, na jednom sasvim ličnom nivou. Srbi s kojim sam ja rastao mene nisu lagali.

Ja sam znao gdje živim, znao sam šta mi se sprema bolje nego moj otac, prosvetni radnik, koji je između ostalog, ovom Zelenoviću predavao. Ali ništa to nije pomoglo. Znao sam da će biti rata. Nisam znao šta je rat. E onda normalno dođu ljudi pa ti objasne. U Foči su problemi počeli negdje paralelno sa ovom antibirokratskom revolucijom. Dakle čak i prije stvaranja SDS-a. Počele su neke nacionalne podjele, neke afere u preduzećima koje su instrumentalizirane da se stvori etnička podjeljenost. Klima vrlo nezgodna. Prst na obaraču. Noćne straže. Mislim ko je god išta o tome htjeo znati, mogao je da to čuje. Onda je SDS podjelio oružje. Oružje je bilo oružje koje je davala JNA. 4. aprila, dva dana prije zvaničnog, jel, tog nekog početka rata i agresije i svega što je usljedilo, 4. aprila je počeo rat. Znate kako je to, ja sam spavao, probudio se – puca. Ko puca? Što puca? Na koga puca?

Četiri dana poslije dolaze moje prve komšije, otac mog dobrog druga Krunoslava i jedan drugi, Marko, koji je sa mojim ocem radio, skupa dolaze i kažu “Imate li oružja?”, “Nemamo oružja”. Dolaze opet za sat vremena. Kažu: “Dolazi vojska sa strane, ne možemo vam garantovati sigurnost”. Vojska sa strane, gospodo, je vojska odavde. To nije bila ni kineska, ni turska,ni francuska vojska, to su bili Srbijanci.

Dobro. Šta je tu je. Spremili smo se za oko dvadesetak minuta, pokupili pet, šest kesa. Ja sam, recimo, ponio, ponio sam ono četiri jakne i samo jedne hlače. Mislim o takvim stvarima se stvarno ne razmišlja. Ostavili smo porodične slike, ostavili smo nakit, budalaštine, sve to. Novce smo ostavili, ako to uopšte kome šta znači. Uglavnom, sjeli smo u Juga 45, kragujevačka Zastava. Tako smo došli Jugom u Ustikolinu. Imali smo sreće, na nas nisu pucali. Posle su na moga djeda pucali snajperi sa KP Doma, jer tu su već Srbi bili postavili snajperiste. Ali ja čitav život, recimo, neću moći zaboraviti jednu drugu stvar.

Mislim to što se meni desilo, to je šala.

Ja sam bio dječak, sjeo sam u auto kao da idem na izlet i to je bilo to. Izašao sam. Ali, recimo, petnaestak godina poslije, je li, pita mene moja supruga, kaže: “A šta je bilo sa onima koji nisu imali Juga 45?” E šta je bilo?

Bilo je to da je porodica Pišmo, dobri prijatelji moje porodice, trojica, četvorica braće, ja nisam čak znao jesu li oni Srbi ili Muslimani, jer ono, zvali su se po nadimcima, Pere, Bebe, ovaj, onaj, jedan od njiih je izašao sa malim djetetom, sa bebom svojom u naručju. On se tek bio vjenčao godinu uoči rata. I molio mog oca: “Uzmi barem bebu”. Normalno, kako će uzeti tuđe dijete, gdje će, ne zna sa svojom gdje će. Mislim, znate vi dobro koliko ljudi može stati u Juga 45, jel.

I ja danas stvarno ne znam gdje je to dijete, je li živo, je li zdravo. Znam samo da ga ne mogu pogledati u oči.

Ali eto, mene moje komšije nisu upucale, jebem mu mater.

Ali moga tetka Mustafu Kulogliju, njegove komšije, jedan od njih je bio prvak SDS-a, ugledan čovjek, nije uopće bio baraba kao ovaj Tuta kojega ste gledali, nego fin čovjek, prosvjetni radnik, intelektualac, gospodin, izručio ga je i poslali su ga u KP Dom uz prijetnju da će mu pobiti porodicu ako ne preda oružje. On je imao pušku kao pripadnik rezervne milicije. On je odmah predao tu pušku, nije znao ni šta se dešava kao većina nas. On je odveden u taj KP Dom o kome vam je doktor Karović objašnjavao šta je i kako je. Zadnje što o njemu znamo jeste da su ga odveli da bere šljive. Posle tog branja šljiva se više nikad ništa o njemu ne zna. Ne znam koliko to mene boli ali znam koliko boli njegove sinove s kojima sam odrastao. Teško s njima pričam o tome. Njegov stariji sin, Muris, je možda posljednji snimak u istoriji Aladža džamije napravio, fotografirao s balkona dok je još stajala. Vide se rupe od granata na kupoli. Poslije, vidjeli ste i to danas, posle je ta džamija uklonjena. To je jedna džamija. Ona je, recimo, za bosanske Muslimane ono što je za vas Gračanica ili Hilandar. Pokušajte to tako zamisliti. I nije samo ta jedna, nego je svaka.

Ko je bio direkor tog doma? Milorad Krnojelac, Krnja, jel, on je bio upravnik, on je odlučivao o logoru. Njega su zvali Krnja. Predavao je matematiku djeci u osnovnoj školi. Mojim drugovima. Znate šta je on, između ostalog,uradio. Pokupio je gomilu cigli sa gradilišta naše porodične kuće. Kokošar, gospodo,kokošar. E takav čovjek je odlučivao o životu hiljada ljudi. Mislim, nema veze s pameću.

Ali eto, njega je neko postavio. Taj koji ga je postavio, tako je nastalo Srbinje, jel. Jer ispočetka nisu protjerani samo, kao što danas reče gospodin Krsmanović, bivši Fočaci.

Nisam ja bivši. Ja sam Fočak i u Parizu i u Sarajevu i u Beogradu i u Rimu, gdje god me noć zatekne. Svaku veče, ja kad zaspim, ja sam Fočak. Ujutru se mogu probuditi u bilo kom gradu, ali do zore je moje. Šta hoću da kažem? Ja sam 11 godina sanjao svoju kuću, sanjao svoju familiju koje nije bilo. Neki su izginuli, neki su po svijetu. I nisam imao snage da tamo odem. Kad sam prvi put otišao, znao sam šta ću naći.

Šta sam našao? Zapaljenu očevinu. A u kući  moga djeda, došao sam ljetos ja sa svojom suprugom i mi smo izašli da pogledamo to. U susjednoj kući koja je takođe bila muslimanska  i koju je Srbin jedan kupio, legitimno, je li, za sitne pare, taj domaćin, je l’, brko, izlazi na balkon.

“Šta je”, kaže “Je l’ vas zanima taj plac?”

Ja gledam i kažem “Pomalo me zanima”. “Aha”, kaže “pa evo ima gore kod”, slagaću vam ime, recimo “kod Lukića, ima gore kod Lukića ključevi pa ako hoćete da pogledate”. “Hvala, ne treba. Samo ćemo mi ovako”. Moja supruga je Sarajka, u Foču ne bi nikad došla da je nisam ja doveo. U povratku je plakala. Ja nisam. Ne mogu ja plakati za kućama.  Previše sam plakao za ljudima a za kućama nemogu. E šta sad znači nama koji za razliku od Alme nekako se nakanimo. Ja razumjem nju. Ja sam s tim istim bolom se hrvao godinama dok nisam na kraju odlučio i samo sjeo i otišao tamo. Ja sam se, recimo, prvi put počeo vraćati zbog administrativnih budalaština.

Pošto su novi zakoni, ne može jedan isti rodni list. Treba vam novi,svjež, svakih šest mjeseci. Ponekad možete nazvati nekog prijatelja, Srbina, ako imate takvog, pa vam on to uradi a ponekad Boga mi morate i otići, uglavnom, ja sam šest rodnih listova izvadio između 2001. i 2005. godine, jel. Na svakom od tih rodnih listova tri rubrike su prazne: nacionalnost, državljanstvo i vjeroispovjest. Piše da sam rođen u Foči. Rodni list izdaje Srbinje. Znači ja sam rođen i postojim i to mi oni potvrđuju. Nemam identitet, nemam legitimitet i legalitet.

Naravno, mi se svi mirimo s tim, jer papir ti treba da završiš neki posao negdje drugdje gdje ti je sada život. To je jedno etničko čišćenje olovkom i gospodin Krsmanović može mene do sutra ubjeđivati da se nešto promjenilo njegovim dolaskom, dok ja od matičara Milije, kojega svi Fočaci vjerovatno poznaju, dok ja od matičara Milije ne dobijem, ćirilicom, nije problem, ja sam u prvom razredu osnovne naučio ćirilicu, nek’ mi napiše ćirilicom Bošnjak, musliman, državljanin Bosne i Hercegovine i biće u redu. To je ta formalna promjena koju čekamo. A stvarne promjene su one o kojima je gospodin Balić već govorio. Samo to je mnogo, mnogo teže. Teško se suočiti s ljudima za koje ne znate da li ih više mrzite ili prezirete ili ih naprosto ne volite ili vam se gade. Teško.

I ja zahvaljujem svima što ste me strpljivo saslušali i samo ću još jednu kratku stvar reći. Nedavno je u Foči jedan Izraelac koji radi u OSCE-u otkrio zaboravljeno jevrejsko groblje, vjerovatno iz austrijskog doba, koje se nalazi kod fočanske bolnice. Ja se bojim da će možda na kraju sve što će moji unuci znati o meni biti neko groblje koje će neko slučajno naći.

To je to. Tako umiru gradovi.

/subota, 28. januar 2006. ,Sava Centar, sala 2/0 , Beograd, Srbija i Crna Gora/

Fond za humanitarno pravo /Istraživanje, dokumentacija i sećanje

Kliknite da pristupite Izvestaj_sa_konferencije_Foca_1992.pdf

_ _ _ _ _

 

Irham Čečo (Foča, 1975. – Hadžići, 2017.)
Da mu dragi Allah podari Džennetske ljepote, a porodici sabur.
Irham Čečo rođen je 1975. godine u Foči, a početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu s obitelji je izbjegao u Goražde, gdje je završio osnovno školovanje.
U Sarajevu je završio Fakultet političkih nauka.
Bosanskohercegovačka javnost pamtit će ga kao novinara britkog pera i vrckava duha u sedmičnom magazinu “Dani”, gdje je više godina radio kao novinar. Svoju novinarsku karijeru potvrdio je i kao urednik u sedmičnom magazinu “Stav”.
Više godina radio je kao savjetnik i analitičar u OHR-u, zatim u nevladinom sektoru kao koordinator za projekte Fondacije Heinrich Böll u Sarajevu, a smrt ga je dočekala na funkciji savjetnika za medije bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića.

priredio:Kenan Sarač/focanskidani
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani

 

FOČANSKE PRIČE : Nisam ja bivši. Ja sam Fočak (Irham Čečo)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/06/04/focanske-price-nisam-ja-bivsi-ja-sam-focak-irham-ceco/

Tako je pisao Irham ČEČO – Fočak
https://focanskidani.wordpress.com/2017/06/05/tako-je-pisao-irham-ceco-focak/

PAKAO PAKLENIKA:U jami Paklenik pronađene kosti, žice i čahure…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/27/pakao-paklenikau-jami-paklenik-pronadene-kosti-zice-i-cahure/

 

GENOCID U FOČI 1992. : Zar si zaboravio 3000 ubijenih bošnjaka Fočaka???

GENOCID U FOČI 1992. : Zar si zaboravio 3000 ubijenih bošnjaka Fočaka???

Zar si zaboravio silovane majke,sestre,kćeri,nene???
Zar si zaboravio silovane muškarce???
Zar si zaboravio ubijenu djecu???
– TRAŽI SE 625 NESTALIH!!! (gdje?) – ČUJ 625 NESTALIH I NIKO NIŠTA NE ZNA O NJIMA!!!

Zar si zaboravio 15000 protjeranih i raseljenih bošnjaka Fočaka???

******

…
priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani

Jeleč kod Foče 1992.:NEMOJTE NAS UBITI, DRUŽE NASTAVNIČE!

 

Zasigurno jedan od najvećih zlikovaca na području BiH bio je Risto Trifković, nastavnik likovne kulture iz Miljevine kod Foče, pripadnik zločinačke jedinice zločinca Pere Eleza. Nastavnik Trifković u maju 1992. u mjestu Poljice zaklao je svoju dvojicu učenika, braću Almira i Aldina Barlova iz Jeleča.Nepoznati jelečki svjedok svjedočio je da su uplašeni nesretni dječaci molili: “Nemojte nas ubiti, druže nastavniče.”- Ne bojte se, neće ništa boljeti – izgovorio je monstrum i nakon minutu zaklao svoje učenike, koje je samo mjesec ranije učio tome šta je likovni problem, šta je akvarel…Krvniku Risti se nakon rata gubi svaki trag. Pričalo se da je poginuo krajem 1992., dok postoje indicije i da se krije negdje u Srbiji.

Svjedoci iz fočanskog kraja kao zločinca nad Bošnjacima često su isticali i nastavnika Miloša Krunića.

 

priredio:Kenan Sarač

design:Kenan Sarač

oprema teksta:focanskidani

 

 

vidi još:

25 GODINA OD GENOCIDA : Grad Foča nije u stanju suočiti se sa zločinima iz 1992. (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/09/25-godina-od-genocida-grad-foca-nije-u-stanju-suociti-se-sa-zlocinima-iz-1992-foto/

Grad Foča nije u stanju suočiti se sa zločinima iz 1992.
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/grad-foca-nije-u-stanju-suociti-se-sa-zlocinima-iz-1992/

NISMO SMJELI SPOMINJATI DA SU NAS ČETNICI UBIJALI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/nismo-smjeli-spominjati-da-su-nas-cetnici-ubijali/

FOTO:25.GODINA OD OSNIVANJA KONCENTRACIONIH LOGORA ZA BOŠNJAKE U FOČI.
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/foto25-godina-od-osnivanja-koncentracionih-logora-za-bosnjake-u-foci/

NAGRADA ZA POČINJENE ZLOČINE
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/15/nagrada-za-pocinjene-zlocine/

Nena Fata Durić iz Foče: Crna i gorka je sudbina nas majki, supruga… (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/15/nena-fata-duric-iz-foce-crna-i-gorka-je-sudbina-nas-majki-supruga-foto/

Фоча: U 3D VERZIJI!
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/14/%d1%84%d0%be%d1%87%d0%b0-u-3d-verziji/

ZLOČINCI IZ FOČE – ADNAN IH JE PREPOZNAO…
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/12/zlocinci-iz-foce-adnan-ih-je-prepoznao/

Četnička iživljavanja kroz masovna silovanja
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/26/cetnicka-izivljavanja-kroz-masovna-silovanja/

Suđenje u Foči:Svjedoci bez saznanja
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/26/sudenje-u-focisvjedoci-bez-saznanja/

 

Grad Foča nije u stanju suočiti se sa zločinima iz 1992.
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/grad-foca-nije-u-stanju-suociti-se-sa-zlocinima-iz-1992/

Foča, 1992.: Ko nije doživio, ne razumije!!!
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/foca-1992-ko-nije-dozivio-ne-razumije/

25 GODINA OD OSNIVANJA LOGORA U FOČI : Moramo učiniti sve da se o našim golgotama priča
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/25-godina-od-osnivanja-logora-u-foci-moramo-uciniti-sve-da-se-o-nasim-golgotama-prica/

AGRESORI ĆE NEKAD MORATI BOSNI I NJENIM GRAĐANIMA PLATITI PRIČINJENU ŠTETU
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/04/agresori-ce-nekad-morati-bosni-i-njenim-gradanima-platiti-pricinjenu-stetu/

Država BiH i njeni građani nisu obeštećeni za štetu pričinjenu agresijom
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/04/drzava-bih-i-njeni-gradani-nisu-obesteceni-za-stetu-pricinjenu-agresijom/

FOČA 1992. : Tužna priča Midhete Orelj iz Slatine kod Foče
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/04/foca-1992-tuzna-prica-midhete-orelj-iz-slatine-kod-foce/

The nightmare of Foca
http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/1184531.stm

KAKO SU ZELENE BERETKE (ZE-BE) SA KOKARDAMA I CRNIM ŠUBARAMA NAPALE FOČU 7. APRILA 1992.
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/11/kako-su-zelene-beretke-ze-be-sa-kokardama-i-crnim-subarama-napale-focu-7-aprila-1992/

25 godina od GENOCIDA u Foči : Dan kada su otišli Ševal Bećirević i Mehmed – Meca Kamerić
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/02/25-godina-od-genocida-u-foci-dan-kada-su-otisli-seval-becirevic-i-mehmed-meca-kameric/

Foča gori – oslobađanje grada od muslimana/Bošnjaka (1992) (video)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/21/foca-gori-oslobadanje-grada-od-muslimanabosnjaka-1992-video/

FOČA:STRADANJE FAMILIJE SALČINOVIĆ IZ ALADŽE (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/02/focastradanje-familije-salcinovic-iz-aladze-foto/

Foča – sinonim za ratna silovanja
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/16/foca-sinonim-za-ratna-silovanja/

FOČA, 7. april 1992. – 7.april 2017 : 25 godina od početka GENOCIDA u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/07/foca-7-april-1992-7-april-2017-25-godina-od-pocetka-genocida-u-foci/

25 godina od GENOCIDA u Foči : Stradanja civila na Mehkim brdima, Ratinama i tunelima u Miljevini (presude Suda BiH)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/13/25-godina-od-genocida-u-foci-stradanja-civila-na-mehkim-brdima-ratinama-i-tunelima-u-miljevini-presude-suda-bih/

FOČA 1992. – 1995.:DNEVNIK ZLOČINA (dokumenti,svjedočanstva)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/22/foca-1992-1995-dnevnik-zlocina-dokumentisvjedocanstva/

VJEČNO HUČE DRINA, TARA, SUTJESKA, BISTRICA, ĆEHOTINA…KRV PLIVA PO NJIMA…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/06/vjecno-huce-drina-tara-sutjeska-bistrica-cehotina-krv-pliva-po-njima/

FOČA : GRAD U KOJEM JE POČINJEN GENOCID (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/22/foca-grad-u-kojem-je-pocinjen-genocid-foto-i-video/

25 godina od GENOCIDA u Foči : SVIM FOČACIMA KOJI SU UBIJENI I KOJI NESTADOŠE TOKOM AGRESIJE NA BiH 1992. – 1995.
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/21/25-godina-od-genocida-u-foci-svim-focacima-koji-su-ubijeni-i-koji-nestadose-tokom-agresije-na-bih-1992-1995/

GODIŠNJICE : 25 i 75 GODINA OD GENOCIDA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/godisnjice-25-i-75-godina-od-genocida-u-foci/

FOČA (1992.-2017.) – ČETVRT STOLJEĆA GORČINE : TZV. PROTJERNICE (ODOBRENJA…itd)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/12/foca-1992-2017-cetvrt-stoljeca-gorcine-tzv-protjernice-odobrenja-itd/

Neću da zaboravim! : Foča 1992. – 1995. (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/13/necu-da-zaboravim-foca-1992-1995-foto/?frame-nonce=0f51403fbd

Foča : A Closed, Dark Place – /July 1998 – Vol. 10, No. 6 (D)/
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/21/foca-a-closed-dark-place-july-1998-vol-10-no-6-d/

GENOCID U FOČI 1992.-1995. : ČETIRI TUŽNE PRIČE IZ MOJE MAHALE (napisao:Ševko Kadrić)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/14/genocid-u-foci-1992-1995-cetiri-tuzne-price-iz-moje-mahale-napisaosevko-kadric/

FOČA 1992.- 1995.:ZABORAVITI? PA OVI SU JOŠ ŽIVI…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/04/17/foca-1992-1995-zaboraviti-pa-ovi-su-jos-zivi/

FOČA 1992. – 1995.: Zločini i zločinci / Zločincima nema ko da sudi (arhiv 2004. godina)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/31/foca-1992-1995-zlocini-i-zlocinci-zlocincima-nema-ko-da-sudi-arhiv-2004-godina/

Dr Ibrahim Karović:Foča je bila okovana,zatvoren grad, jedna jako čvrsta ljuštura (svjedočenja)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/06/dr-ibrahim-karovicfoca-je-bila-okovanazatvoren-grad-jedna-jako-cvrsta-ljustura-svjedocenja/

Foča 1992. – 1995. : Kazneno-popravni dom
https://focanskidani-wordpress-com.cdn.ampproject.org/v/s/focanskidani.wordpress.com/2016/08/19/foca-1992-1995-kazneno-popravni-dom/amp/?amp_js_v=9

U ZLOČINIMA ‘92. UČESTVOVALI I FOČANSKI LJEKARI:BOŠNJACIMA VADILI KRV I DAVALI RANJENIM SRBIMA (FOTO I VIDEO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/29/u-zlocinima-92-ucestvovali-i-focanski-ljekaribosnjacima-vadili-krv-i-davali-ranjenim-srbima-foto-i-video/

Foča 1992.:NEMOJTE NAS UBITI, DRUŽE NASTAVNIČE!
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/05/foca-1992-nemojte-nas-ubiti-druze-nastavnice/?frame-nonce=bad6c712ec

SJEĆAŠ LI SE FOČE?:Zašto je zaboravljena Foča? izbor tekstova sa portala focanskidani,flickr-a i facebooka priredio:Kenan Sarač
issuu.com

SJEĆAŠ LI SE FOČE?:Zašto je zaboravljena Foča? izbor tekstova sa portala focanskidani,flickr-a i facebooka priredio:Kenan Sarač
https://www.scribd.com/document/344728433/SJE%C4%86A%C5%A0-LI-SE-FO%C4%8CE-Za%C5%A1to-je-zaboravljena-Fo%C4%8Da

SJEĆAŠ LI SE FOČE?:Zašto je zaboravljena Foča?
https://www.academia.edu/32367421/SJE%C4%86A%C5%A0_LI_SE_FO%C4%8CE_Za%C5%A1to_je_zaboravljena_Fo%C4%8Da

FOČA 1942. – 1992. – 2017. 75 i 25 godina od GENOCIDA u Foči (izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka) Priredio:Kenan Sarač
https://www.scribd.com/document/343563019/FO%C4%8CA-1942-1992-2017

GENOCID U FOČI 1992. – 1995. – Kenan Sarač
https://www.academia.edu/30934182/GENOCID_U_FO%C4%8CI_1992._-_1995._-_Kenan_Sara%C4%8D

Genocid u Foči 1992. – 1995. priredio : Kenan Sarač
https://www.scribd.com/document/336614969/Genocid-u-Fo%C4%8Di-1992-1995-priredio-Kenan-Sara%C4%8D

Posts about genocid on focanskidani
https://focanskidani.wordpress.com/category/genocid/

Posts about dokumenti written by focanskidani
https://focanskidani.wordpress.com/category/dokumenti/

Posts about bošnjaci written by focanskidani
https://focanskidani.wordpress.com/category/bosnjaci/

Posts about bosna i hercegovina on focanskidani
https://focanskidani.wordpress.com/cat…/bosna-i-hercegovina/

Posts about foča on focanskidani
https://focanskidani.wordpress.com/category/foca/

Posts about ubijeni written by focanskidani
https://focanskidani.wordpress.com/category/ubijeni/
priredio:Kenan Sarač

FOČA 1992. : Silovanja po kućama – silovanja po povratku s ratišta (Žarko Vuković, suđenje za ratni zločin počinjen u Foči – završen dokazni postupak Optužbe, 3.dio)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/22/foca-1992-silovanja-po-kucama-silovanja-po-povratku-s-ratista-zarko-vukovic-sudenje-za-ratni-zlocin-pocinjen-u-foci-zavrsen-dokazni-postupak-optuzbe-3-dio/

FOČA 1992. : Silovanja po kućama – silovanja po povratku s ratišta (Žarko Vuković, suđenje za ratni zločin počinjen u Foči, 2.dio)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/14/foca-1992-silovanja-po-kucama-silovanja-po-povratku-s-ratista-zarko-vukovic-sudenje-za-ratni-zlocin-pocinjen-u-foci-2-dio/

FOČA 1992. : Silovanja po kućama (Žarko Vuković, suđenje za ratni zločin počinjen u Foči)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/19/foca-1992-silovanja-po-kucama-zarko-vukovic-sudenje-za-ratni-zlocin-pocinjen-u-foci/

FOČA:Koliko još ima neidentifikovanih i neispričanih priča?
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/09/focakoliko-jos-ima-neidentifikovanih-i-neispricanih-prica/

GENOCID U FOČI 1992. : Stradanje familije Avdagić u centru grada
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/06/genocid-u-foci-1992-stradanje-familije-avdagic-u-centru-grada/

Odobašić Damir i Amir
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/12/odobasic-damir-i-amir/

Nena Fata Durić iz Foče: Crna i gorka je sudbina nas majki, supruga… (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/15/nena-fata-duric-iz-foce-crna-i-gorka-je-sudbina-nas-majki-supruga-foto/

Foča 1992:Žrtve ratnog zločina, žrtve i poslije smrti
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/20/foca-1992zrtve-ratnog-zlocina-zrtve-i-poslije-smrti/

FOČANSKE TUŽNE PRIČE:Ramiz Bitevija , u ratu ostao bez roditelja, 31.01.2013. nakon nesreće izgubio bitku za život!
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/01/focanske-tuzne-priceramiz-bitevija-u-ratu-ostao-bez-roditelja-31-01-2013-nakon-nesrece-izgubio-bitku-za-zivot/

FOČA 1992.:STRADANJE PORODICE KUKAVICA IZ SELA ŠTOVIĆ, OPĆINA FOČA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/07/foca-1992-stradanje-porodice-kukavica-iz-sela-stovic-opcina-foca/

FOČA:STRADANJE FAMILIJE SALČINOVIĆ IZ ALADŽE (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/02/focastradanje-familije-salcinovic-iz-aladze-foto/

Enisa Salčinović, preživjela žrtva logora “Partizan” u Foči (foto i VIDEO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/01/enisa-salcinovic-prezivjela-zrtva-logora-partizan-u-foci-foto-i-video/

JELEČ : NE TAKO OBIČNA PRIČA O LJUBAVI
https://focanskidani.wordpress.com/2016/06/28/jelec-ne-tako-obicna-prica-o-ljubavi/

FOČA 1992. : ŽRTVE GENOCIDA (stradanje porodice Durić) (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/27/foca-1992-zrtve-genocida-stradanje-porodice-duric-foto/

Tužne fočanske priče : Suad (Mustafe) Dervišević
https://focanskidani.wordpress.com/2016/12/22/tuzne-focanske-price-suad-mustafe-dervisevic/

GENOCID U FOČI 1992.-1995. : ČETIRI TUŽNE PRIČE IZ MOJE MAHALE (napisao:Ševko Kadrić)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/14/genocid-u-foci-1992-1995-cetiri-tuzne-price-iz-moje-mahale-napisaosevko-kadric/

Fočanske tužne priče: Priča o Adili Kovačević
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/04/focanske-tuzne-price-prica-o-adili-kovacevic/

Žrtve Fočanskog GENOCIDA : TRAŽI SE Smail Đozo
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/25/zrtve-focanskog-genocida-trazi-se-smail-dozo/

25 godina od GENOCIDA u Foči : Tužna priča iz sela Bjeliš iz 1992.godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/22/25-godina-od-genocida-u-foci-tuzna-prica-iz-sela-bjelis-iz-1992-godine/

Foča 1992. : SVJEDOČENJA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/05/foca-1992-svjedocenja/

25 godina od GENOCIDA u Foči : ŽRTVE FOČANSKOG GENOCIDA – Zulfo Durić
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/01/25-godina-od-genocida-u-foci-zrtve-focanskog-genocida-zulfo-duric/

FOČA 25 godina poslije : Enisina priča
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/12/foca-25-godina-poslije-enisina-prica/

FOČA 1992. : Tužna priča Midhete Orelj iz Slatine kod Foče
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/04/foca-1992-tuzna-prica-midhete-orelj-iz-slatine-kod-foce/

Evropo sretan ti 9.maj – Dan logoraša
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/10/evropo-sretan-ti-9-maj-dan-logorasa/

FOČA:UZ 9. MAJ – DAN LOGORAŠA BiH/VJEČNO HUČI SUTJESKA/KO NAS BRE ZAVADI?
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/09/focauz-9-maj-dan-logorasa-bihvjecno-huci-sutjeskako-nas-bre-zavadi/

VJEČNO HUČE DRINA, TARA, SUTJESKA, BISTRICA, ĆEHOTINA…KRV PLIVA PO NJIMA…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/06/vjecno-huce-drina-tara-sutjeska-bistrica-cehotina-krv-pliva-po-njima/

25 GODINA OD OSNIVANJA LOGORA U FOČI : Moramo učiniti sve da se o našim golgotama priča
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/25-godina-od-osnivanja-logora-u-foci-moramo-uciniti-sve-da-se-o-nasim-golgotama-prica/

BH APSURDI : I psi lutalice su ušli u zakon, a gdje su tu logoraši? Ima li ljudi na obzorju…
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/30/bh-apsurdi-i-psi-lutalice-su-usli-u-zakon-a-gdje-su-tu-logorasi-ima-li-ljudi-na-obzorju/

Odobašić Damir i Amir
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/12/odobasic-damir-i-amir/

Foča 1992:Žrtve ratnog zločina, žrtve i poslije smrti
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/20/foca-1992zrtve-ratnog-zlocina-zrtve-i-poslije-smrti/

FOČANSKE TUŽNE PRIČE:Ramiz Bitevija , u ratu ostao bez roditelja, 31.01.2013. nakon nesreće izgubio bitku za život!
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/01/focanske-tuzne-priceramiz-bitevija-u-ratu-ostao-bez-roditelja-31-01-2013-nakon-nesrece-izgubio-bitku-za-zivot/

FOČA 1992.:STRADANJE PORODICE KUKAVICA IZ SELA ŠTOVIĆ, OPĆINA FOČA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/07/foca-1992-stradanje-porodice-kukavica-iz-sela-stovic-opcina-foca/

FOČA:STRADANJE FAMILIJE SALČINOVIĆ IZ ALADŽE (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/02/focastradanje-familije-salcinovic-iz-aladze-foto/

Enisa Salčinović, preživjela žrtva logora “Partizan” u Foči (foto i VIDEO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/01/enisa-salcinovic-prezivjela-zrtva-logora-partizan-u-foci-foto-i-video/

JELEČ : NE TAKO OBIČNA PRIČA O LJUBAVI
https://focanskidani.wordpress.com/2016/06/28/jelec-ne-tako-obicna-prica-o-ljubavi/

FOČA 1992. : ŽRTVE GENOCIDA (stradanje porodice Durić) (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/27/foca-1992-zrtve-genocida-stradanje-porodice-duric-foto/

Tužne fočanske priče : Suad (Mustafe) Dervišević
https://focanskidani.wordpress.com/2016/12/22/tuzne-focanske-price-suad-mustafe-dervisevic/

GENOCID U FOČI 1992.-1995. : ČETIRI TUŽNE PRIČE IZ MOJE MAHALE (napisao:Ševko Kadrić)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/14/genocid-u-foci-1992-1995-cetiri-tuzne-price-iz-moje-mahale-napisaosevko-kadric/

Fočanske tužne priče: Priča o Adili Kovačević
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/04/focanske-tuzne-price-prica-o-adili-kovacevic/

Žrtve Fočanskog GENOCIDA : TRAŽI SE Smail Đozo
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/25/zrtve-focanskog-genocida-trazi-se-smail-dozo/

25 godina od GENOCIDA u Foči : Tužna priča iz sela Bjeliš iz 1992.godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/22/25-godina-od-genocida-u-foci-tuzna-prica-iz-sela-bjelis-iz-1992-godine/

Foča 1992. : SVJEDOČENJA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/05/foca-1992-svjedocenja/

25 godina od GENOCIDA u Foči : ŽRTVE FOČANSKOG GENOCIDA – Zulfo Durić
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/01/25-godina-od-genocida-u-foci-zrtve-focanskog-genocida-zulfo-duric/

FOČA 25 godina poslije : Enisina priča
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/12/foca-25-godina-poslije-enisina-prica/

FOČA, 7. april 1992. – 7.april 2017 : 25 godina od početka GENOCIDA u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/07/foca-7-april-1992-7-april-2017-25-godina-od-pocetka-genocida-u-foci/

25 godina od GENOCIDA u Foči : Stradanja civila na Mehkim brdima, Ratinama i tunelima u Miljevini (presude Suda BiH)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/13/25-godina-od-genocida-u-foci-stradanja-civila-na-mehkim-brdima-ratinama-i-tunelima-u-miljevini-presude-suda-bih/

FOČA : GRAD U KOJEM JE POČINJEN GENOCID (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/22/foca-grad-u-kojem-je-pocinjen-genocid-foto-i-video/

25 godina od GENOCIDA u Foči : SVIM FOČACIMA KOJI SU UBIJENI I KOJI NESTADOŠE TOKOM AGRESIJE NA BiH 1992. – 1995.
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/21/25-godina-od-genocida-u-foci-svim-focacima-koji-su-ubijeni-i-koji-nestadose-tokom-agresije-na-bih-1992-1995/

GODIŠNJICE : 25 i 75 GODINA OD GENOCIDA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/godisnjice-25-i-75-godina-od-genocida-u-foci/

FOČA (1992.-2017.) – ČETVRT STOLJEĆA GORČINE : TZV. PROTJERNICE (ODOBRENJA…itd)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/12/foca-1992-2017-cetvrt-stoljeca-gorcine-tzv-protjernice-odobrenja-itd/

Neću da zaboravim! : Foča 1992. – 1995. (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/13/necu-da-zaboravim-foca-1992-1995-foto/?frame-nonce=0f51403fbd

Foča : A Closed, Dark Place – /July 1998 – Vol. 10, No. 6 (D)/
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/21/foca-a-closed-dark-place-july-1998-vol-10-no-6-d/

GENOCID U FOČI 1992.-1995. : ČETIRI TUŽNE PRIČE IZ MOJE MAHALE (napisao:Ševko Kadrić)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/14/genocid-u-foci-1992-1995-cetiri-tuzne-price-iz-moje-mahale-napisaosevko-kadric/

FOČA 1992.- 1995.:ZABORAVITI? PA OVI SU JOŠ ŽIVI…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/04/17/foca-1992-1995-zaboraviti-pa-ovi-su-jos-zivi/

FOČA 1992. – 1995.: Zločini i zločinci / Zločincima nema ko da sudi (arhiv 2004. godina)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/31/foca-1992-1995-zlocini-i-zlocinci-zlocincima-nema-ko-da-sudi-arhiv-2004-godina/

VJEČNO HUČE DRINA, TARA, SUTJESKA, BISTRICA, ĆEHOTINA…KRV PLIVA PO NJIMA…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/06/vjecno-huce-drina-tara-sutjeska-bistrica-cehotina-krv-pliva-po-njima/

FOČA 1992. – 1995.: Zločini i zločinci / Zločincima nema ko da sudi (arhiv 2004. godina)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/31/foca-1992-1995-zlocini-i-zlocinci-zlocincima-nema-ko-da-sudi-arhiv-2004-godina/

Dr Ibrahim Karović:Foča je bila okovana,zatvoren grad, jedna jako čvrsta ljuštura (svjedočenja)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/06/dr-ibrahim-karovicfoca-je-bila-okovanazatvoren-grad-jedna-jako-cvrsta-ljustura-svjedocenja/

Foča 1992. – 1995. : Kazneno-popravni dom
https://focanskidani-wordpress-com.cdn.ampproject.org/v/s/focanskidani.wordpress.com/2016/08/19/foca-1992-1995-kazneno-popravni-dom/amp/?amp_js_v=9

U ZLOČINIMA ‘92. UČESTVOVALI I FOČANSKI LJEKARI:BOŠNJACIMA VADILI KRV I DAVALI RANJENIM SRBIMA (FOTO I VIDEO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/29/u-zlocinima-92-ucestvovali-i-focanski-ljekaribosnjacima-vadili-krv-i-davali-ranjenim-srbima-foto-i-video/

Foča 1992.:NEMOJTE NAS UBITI, DRUŽE NASTAVNIČE!
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/05/foca-1992-nemojte-nas-ubiti-druze-nastavnice/?frame-nonce=bad6c712ec

SJEĆAŠ LI SE FOČE?:Zašto je zaboravljena Foča? izbor tekstova sa portala focanskidani,flickr-a i facebooka priredio:Kenan Sarač
issuu.com

SJEĆAŠ LI SE FOČE?:Zašto je zaboravljena Foča? izbor tekstova sa portala focanskidani,flickr-a i facebooka priredio:Kenan Sarač
https://www.scribd.com/document/344728433/SJE%C4%86A%C5%A0-LI-SE-FO%C4%8CE-Za%C5%A1to-je-zaboravljena-Fo%C4%8Da

SJEĆAŠ LI SE FOČE?:Zašto je zaboravljena Foča?
https://www.academia.edu/32367421/SJE%C4%86A%C5%A0_LI_SE_FO%C4%8CE_Za%C5%A1to_je_zaboravljena_Fo%C4%8Da

FOČA 1942. – 1992. – 2017. 75 i 25 godina od GENOCIDA u Foči (izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka) Priredio:Kenan Sarač
https://www.scribd.com/document/343563019/FO%C4%8CA-1942-1992-2017

GENOCID U FOČI 1992. – 1995. – Kenan Sarač
https://www.academia.edu/30934182/GENOCID_U_FO%C4%8CI_1992._-_1995._-_Kenan_Sara%C4%8D

Genocid u Foči 1992. – 1995. priredio : Kenan Sarač
https://www.scribd.com/document/336614969/Genocid-u-Fo%C4%8Di-1992-1995-priredio-Kenan-Sara%C4%8D

Foča, 25 godina nakon genocida : JOŠ JEDNOM O NESTALIM – UBIJENIM FOČACIMA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/11/foca-25-godina-nakon-genocida-jos-jednom-o-nestalim-ubijenim-focacima/

25 godina od GENOCIDA u Foči : SVIM FOČACIMA KOJI SU UBIJENI I KOJI NESTADOŠE TOKOM AGRESIJE NA BiH 1992. – 1995.
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/21/25-godina-od-genocida-u-foci-svim-focacima-koji-su-ubijeni-i-koji-nestadose-tokom-agresije-na-bih-1992-1995/?frame-nonce=f95a39cb8b

POZIV ZA SVE ONE KOJI ZNAJU ZA MASOVNE GROBNICE U FOČI I OKOLINI : Pomozite nam da ih pronađemo!
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/23/poziv-za-sve-one-koji-znaju-za-masovne-grobnice-u-foci-i-okolini-pomozite-nam-da-ih-pronademo/?frame-nonce=f95a39cb8b

Neću da zaboravim! : Foča 1992. – 1995. (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/13/necu-da-zaboravim-foca-1992-1995-foto/?frame-nonce=f95a39cb8b

FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA 1992. – 1995.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/11/focanska-je-tuga-pregolema-1992-1995/

FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA 1992. – 1995. (2)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/11/focanska-je-tuga-pregolema-1992-1995-2/

FOČA 1992. – 1995. : Fočanska je tuga pregolema (3)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/13/foca-1992-1995-focanska-je-tuga-pregolema-3/

Bosnian Serbs convicted of rape
BBC News, Thursday, 22 February, 2001,
http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/1184313.stm

DO SADA U BIH PRONAĐENO I IDENTIFICIRANO VIŠE OD 22.500 NESTALIH OSOBA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/05/do-sada-u-bih-pronadeno-i-identificirano-vise-od-22-500-nestalih-osoba/?frame-nonce=f95a39cb8b

25 godina od GENOCIDA u Foči : Na području općine Foča do sada je ekshumirano između 750 i 800 osoba, od ukupno 1.600 nestalih
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/12/25-godina-od-genocida-u-foci-na-podrucju-opcine-foca-do-sada-je-ekshumirano-izmedu-750-i-800-osoba-od-ukupno-1-600-nestalih/

 

 

JELEČ KOD FOČE : STRADANJE BOŠNJAKA

Srpske snage 4. maja 1992. godine upadaju u Jeleč i najsvirepijim metodama ubijaju sve koje su zatekli, uglavnom nemoćne i bolesne, ali i one naivne pojedince koji su vjerovali svojim komšijama. Žive ih spaljuju u kućama, kolju, siluju…
U napadu je ubijeno više od 85 stanovnika, uglavnom staraca, žena i djece.
Među njima je 30 žena, dva dijeteta i 12 osoba starijih od 60 godina. Iz 17 porodica ubijeno je 68 članova: iz pet porodica po dva člana; iz četiri po tri člana; iz četiri po četiri člana; iz dvije po pet članova; iz porodice Zametica osam članova i iz porodice Srnja 12 članova, od kojih je osam zaklano. Zločini su počeli početkom maja 1992. godine i trajali do oktobra, te krvave godine. Zločinci su bili komšije Srbi. Metode koje primijenili tokom zločina u Jeleču slične su metodama koje su primjenjivali i u drugim krajevima Foče i BiH.

Učitelj Risto Trifković, koji je prije agresije na RBiH predavao „likovno“ u Miljevini i Kozijoj luci i kojeg su mnogi opisivali kao „mirnog umjetnika“, zaklao je svoju dvojicu učenika, dječake braću Edina i Elvedina Barlov.
-Nemojte nas druže nastavniče-molili su kroz jecaj uplašeni dječaci.
-Ne bojte se, neće ništa boljeti-izgovorio je nastavnik monstrum i nakon minutu zaklao svoje učenike.
Po nekim nezvaničnim informacijama „nastavnik monstrum“ je poginuo u zasjedi boraca Armije RBiH, a ima onih koji smatraju da je ta priča svjesno lansirana, kako bi neometano danas živio u okolici Užica.

2014. godine Mujo Ušto pronašao je posmrtne ostatke oca Enesa koji je ubijen i bačen pored ceste Miljevina – Foča, gdje ga je neko kasnije ukopao. Mujo je tada imao 16, a njegov otac 37 godina. Enes je zarobljen nakon pokušaja da o napadu velikog broja četnika iz pravca Miljevine obavijesti svoje komšije. – Odveli su ga u stanicu milicije u Miljevini gdje su ga neki zarobljenici vidjeli teško pretučenog. Tu je i ubijen od strane te tzv. „naše“ milicije. To zna komandir Mićo Olović, a ako to nije on uradio onda zna ko je – govori Mujo.

Jusuf Suljević iz sela Podgaj sa grupom stanovnika izbjegao je u šumu odakle je gledao kako Jeleč gori. – Nije bilo otpora nikakva, jer tada se nije moglo ni imalo čime oduprijeti. Poslije sam čuo da su u Jeleču, koga god su našli, ko nije mogao pobjeći, pobili. I kasnije su išli i ubijali ko god je ostao u zaseocima okolo. Ubili su Ramiza Omeragića, Hamida i Zahida Šalaku. Koga god su našli od starih pretukli su, a ko god je imao oružje, pa neka je i uvis pucao, ostao je živ jer nisu dolazili – priča Suljević.
Jusuf se sa ostalim preživjelim skrivao po planinskim katunima sve dok u septembru, uz pomoć jedinice Zaima Beševića, nisu izbjegli prema Grebku i Trnovu.

Na Šehidskom mezarju u Jeleču, na samom kraju mezarja, dva nišana i jedan spomenik.Na njima piše: Srnja Enver (1942-1992), Srnja (Mićunović) Jelena (1936-1992) i Srnja Hadžira (1911-1992). Nišane i spomenik je podigao brat, djever i sin Esad sa porodicom.
Sve troje su žrtve zločina Vojske Republike Srpske nad Bošnjacima Jeleča, početkom ljeta 1992.godine.Jelena je bila Crnogorka, negdje iz okoline Nikšića. Kada su zločinci poveli njenog muža Envera i svekrvu Hadžiru na strijeljanje, Jeleni su kazali: “Ti si Srpkinja, Ti nećeš s njima na strijeljanje. Idi odavde, idi dole u Miljevinu, pa odatle se prebaci gdje hoćeš.“Jelena je samo kratko odgovorila: „Ja sam veći dio života živjela s’ njima, i u smrt s’ njima ću poći.“
Nakon što je to izustila, začuli su se rafali. Jedno preko drugog pala su tijela Jelene, Envera i osamdesetjednogodišnje Hadžire.

Avdo Sarač se iz šume vratio do svoje kuće. Tu su ga zatekle komšije-četnici, kojima je vjerovao i ubili…

…još jedna žrtva GENOCIDA u Foči..još jedna identifikacija…još jedna ekshumacija…

Mjesta ekshumacije u općini Foča

FOČA 1992. – 1995. : TUŽNA FOČANSKA STATISTIKA

I za kraj ove tužne priče pogledajte i poslušajte pripreme četnika i četničku propagandu za napad na Jeleč…
VIDEO:ČETNICI U POHODU NA JELEČ…ČETNIČKA PROPAGANDA…
Foča – Miljevina – Jeleč – Zločinci Pero Elez , Slavomir Živanović -Žuća, Branimir Ćosović…

 

 

fotografije:fb PutnikNamjernik/flickr ekranportal13/focanskidani

priredio:Kenan Sarač

design:Kenan Sarač

oprema teksta:focanskidani

FOČA 1992.: NEDOVRŠENE PRIČE (foto)

 

…Došla je još jedna teška, mučna noć. Preko 50-tak logoraša leže i niko ne spava. Negdje oko 23.45 ponovo se čuje škripa metalnih vrata na ulazu. Dolaze kao i ranije. Pitanje po koga. Vjerujem da se svi pitamo ko je sledeći. Ulaze trojca stražara, sa svijetiljkama u rukama i prozivaju: MUSTAFA KULOGLIJA. Leži na spratu kreveta, odmah do vrata i kaže: Ja sam… Ustaje ,skida sahat sa ruke stavlja na ekser iznad glave kao i svoje naočare. Silazi i kaže:HALALITE PRIJATELJI. U sebi kao i većina vjerujem kažem halalolsun. Tog momenta tišinu , muk sobe razara , sjeće jedno jako HALALOLSUN MUSTAFA KULOGLIJA. Pogdledam i vidim ispod mene stoji DEDOVIĆ FEHIM KAUBOJ, moler iz Foče. ON je jedini imao hrabrosti da se oprosti od našeg Kule. Odvode ga i posle par minuta čujemo udaranje, jauke na samoj kapiji. Nema više našeg Kuloglije neko je polahko prokomentarisao. Nastavak noći, većina nespava…

Vaše familije mogu biti ponosne na vas. NEKA VAM JE VJEČNI RAHMET.

napomena:priča je preuzeta sa fb Udruženje Logoraša Odense

VIDEO

Foča – most stradanja, govori Nisveta Skejovic, poetesa

 

DA SE NE ZABORAVI
koncentracioni logori u Foči 1992.
Ovih dana navršit će se 23. godine od osnivanja koncentracionih logora u Foči.

I NE USUDI SE VIŠE
govori Nisveta Skejovic, poetesa

 

priredio:Kenan Sarač

fotografije:flickr ekranportal13/focanskidani

 

GENOCID U FOČI 1992. – 1995. – (statistika)

Na području općine Foča oko 3.000 Bošnjaka je ubijeno, a ostalo cjelokupno bošnjačko stanovništvo je prisilno protjerano, a njihovi stambeni i drugi objekti opljačkani i uništeni.

U ovom gradu je tokom rata ubijeno oko tri hiljade Bošnjaka, na stotine žena silovano a zatvorenici u logorima bili su izloženi mučenjima i torturama.

Istraživačko dokumentacijski centar objavio je da je 2805 osoba nestalo ili je smaknuto tijekom tog razdoblja.Od tog broja je za 1,899 ljudi potvrđeno da su ubijeni, a ostali se još uvijek vode kao nestali, iako je njihova sudbina izvjesna.

Prema zvaničnim podacima Zavoda za statistiku FBiH, u Foči je 1991. godine živjelo 20. 790 Bošnjaka od ukupn 40. 513 građana. U toku rata u BiH u Foči je ubijeno 1.899 Bošnjaka, dok se njih 853 vode kao nestali.

U Foču se vratilo svega hiljadu bošnjačkih porodica od kojih u sam grad tek njih 20.
(Zvaničnih podataka o populaciji koja danas živi u Foči nema, jer popis nije obavljen nakon rata. Nezvanične procjene nevladinih i humanitarnih organizacija govore da na teritoriji današnje Republike Srpske živi ukupno 91, 8 % Srba, 7,5 % Bošnjaka i 0,7 % Hrvata.)

 

Bivši gradski zatvor u Foči (KPD Foča), jedan od najvećih zatvora u bivšoj Jugoslaviji, postao je glavni koncentracioni logor za muškarce Bošnjake, među kojima su bili i invalidi, maloljetnici, mentalno zaostali i teško bolesni ljudi. Bošnjaci u ovom logoru bili su žrtve najbrutalnijih tortura, odvođeni su na prisilni rad i korišteni kao živi štit u minskim poljima. Do 5. oktobra 1994. kroz ovaj logor je prošlo 1.360 Bošnjaka.

 

 

Žene, djevojke i maloljetne djevojčice su odvođene u posebne zatočeničke logore, gdje su sistematski i grupno silovane.
Svi tragovi postojanja i kulturno naslijeđe muslimana Bošnjaka su izbrisani iz područja zahvaćenih napadom srpskih snaga. Skoro ni jedan Bošnjak nije ostao u Foči. Sve džamije su srušene.

OPTUŽNICE

Za zločine na području općine Foča optuženo je političko i vojno rukovodstvo učesnika u udruženom zločinačkom poduhvatu: Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić, Radovan Karadžić i Slobodan Milošević, te lokalni izvršioci i komandanti: Dragoljub Kunarac, Zoran Vuković, Radomir Kovač, Radovan Stanković, Dragan Zelenović, Milorad Krnojelac i drugi.

U FOČI SE DOGODIO GENOCID

Bavarska sudska komora je zaključila da se u Foči 1992. dogodio genocid.
Novislavu Džajiću je suđeno u Minhenu. Vrhovni sud nije mogao neupitno utvrditi da je imao namjeru počiniti genocid, ali, ipak, Džajić je proglašen krivim za 14 slučajeva ubistva i jedan pokušaj ubistva, te osuđen na pet godina zatvora. Iako oslobođen krivnje od genocida, Bavarska sudska komora je zaključila da se u Foči 1992. dogodio genocid.

PRESUDE ZA ZLOČIN U FOČI
Suđeno je brojnim fočanskim ratnim zločincima pred Međunarodnim krivičnim sudom za Jugoslaviju (MKSJ), kao i pred domaćim sudovima u BiH.
Presude MKSJ koje terete ratne zločince iz Foče su : Dragoljub Kunarac, Milorad Krnojelac, Radomir Kovač, Zoran Vuković i Dragan Zelenović.
Janko Janjić i Dragan Gagović su ubijeni prilikom hapšenja, tako da nisu dočekali suđenje pred MKSJ.
Pred domaćim sudovima su donešene presude za slijedeće fočanske ratne zločince : Gojko Janković, Jasko Gazdić, Krsto Dostić, Mitar Rašević, Savo Todović, Neđo Samardžić, Novica Tripković, Radovan Stanković, Veselin Čančar, Žarko Vuković, Dragan Janjić, Milan Todović, Milomir Davidović…

… NESTALI – UBIJENI …

Prema evidenciji Instituta za nestale osobe BiH na području Foče prijavljeno je 1566 nestalih odoba.
Do sada je ekshumirano i identificirano 960 nestalih osoba. Od toga je metodom prepoznavanja identificirano 590 žrtava, dok je na temelju DNK analize identificirano 370 nestalih osoba.
Prema dostupnim podacima trenutno se traga za 627 osoba sa područja Foče.
Spaljivanja žrtava, masovna ubijanja, pa zatim bacanje žrtava u masovne grobnice, te nakon toga njihovo premještanje, i to po nekoliko puta, a u nekim slučajevima i potpuno uništavanje posmrtnih ostataka – govori nam o tome o namjeri da se potpuno uništi ili iskorijeni jedan narod.
Šta reči do nažalost bolne i teške istine : da se sve nestale osobe neće nikada pronaći, jer to je praktičnio i nemoguće.

VIDEO:TRAŽIMO 627 NESTALIH – UBIJENIH (FOČA 1992. – 1995.)
Prošlo je 27 godina, a za nas nisu prošle.
Za nas je i sada ‘92. godina i sada su nam prijetnja oni Srbi koji ne daju da obilježimo mjesta na kojima su nas ubijali. Mi još uvijek tražimo kosti naših najdražih. Oni ne žele da govore o tome. Ali, mi smo tu da pričamo…
Grad Foča još uvijek nije u stanju suočiti se sa zločinima iz 1992.godine. Ko je i od koga je oslobodio Foču? U čije ime je ubijeno 3.000 civila? Ko je i u čije ime silovao djevojčice od 11 i 12 godina? Ko je i u čije ime silovao preko 600 djevojčica,djevojaka,žena,nena? Gdje su ubijeni-nestali Fočaci za kojima se još uvijek traga? Gdje je 627 nestalih? Gdje smo to danas? Kakva je budućnost koja se temelji na lažima i zločinima iz prošlosti?

 

VIDEO:Protjerani Bošnjaci sa teritorije Općine Foča 1992. (snimljeno na Igmanu 1992.)
– isječak iz video zapisa ISTINE I LAŽI O SILOSU – 1. dio –

 

 

ŽRTVE GENOCIDA U FOČI 1992. – 1995. pdf – priredio:Kenan Sarač
https://www.academia.edu/39789602/%C5%BDRTVE_GENOCIDA_U_FO%C4%8CI_1992._-_1995._-_priredio_Kenan_Sara%C4%8D

ŽRTVE GENOCIDA U FOČI 1992. – 1995. pdf – priredio:Kenan Sarač

Korišćeni tekstovi sa interneta.

priredio:Kenan Sarač/focanskidani
fotografije:focanskidani/flickr ekranportal13
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani

 

Podsjećanje na rušenje Turhan Emin begove džamije u Ustikolini

Podsjećanje na rušenje Turhan Emin begove džamije u Ustikolini

 

 

Svjedoci pada Ustikoline su nakon rata izjavili da je Turhan Emin-begova džamija paljena 5. maja 1992. godine, a dvadesetak dana kasnije i minirana. Petar Mihajlović, koji i danas živi u Ustikolini, gdje je nakon rata obavljao i dužnost predsjedavajućeg Općinskog vijeća, također tvrdi da je džamija u Ustikolini uništena nedugo nakon što je srpska vojska zauzela Ustikolinu.

– Nikad nisam tražio nikakvo rušenje, niti smo imali ikakvog kontakta. Ja nisam ni bio vojni obveznik. Nije mi poznato koliko je džamija oštećena u tom miniranju, je li ostalo još kakvih objekata. Neka jedinica je kasnije čistila ostatke, jer se nije moglo prolaziti cestom. Kalkanova kuća srušena je mnogo kasnije, možda i nekoliko mjeseci nakon džamije – govorio je Mihajlović.

Inžinjerijska jedinica, smještena na Velečevu kod Foče, učestvovala je i u rušenju Turhan Emin-begove džamije u Ustikolini, najstarije džamije u BiH. Ova džamija je, prema kazivanjima očevidaca, nekoliko puta bezuspješno paljena i dva puta uništavana eksplozivom.

Za vrijeme rušenja bio sam pored ustikoljanskog mlina, a sa mnom su bili Aleksandar Mojović, Radmilo Mihajlović Bejbi i Vaso Milinković Maradona, koji su skupa sa mnom odbili da ruše džamiju. Tačno je da je naredba postojala i da je zvaničnik iz Ustikoline potpisao i ovjerio pečatom zahtjev da se sruše džamija i Kalkanova kuća – govori tadašnji načelnik inžinjerijske jedinice Goran Mojović.

Goran Mojović (1969.) je Foču napustio u septembru 1993. godine.

 

 

priredio:Kenan Sarač
design Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
oprema teksta:focanskidani

FOČA/USTIKOLINA:ZBOG RUŠENJA TURHAN EMIN-BEGOVE DŽAMIJE U USTIKOLINI, REPUBLIKA SRPSKA TREBA NADOKNADITI MATERIJALNU ŠTETU OD 958.128 KM
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/10/focaustikolinazbog-rusenja-turhan-emin-begove-dzamije-u-ustikolini-republika-srpska-treba-nadoknaditi-materijalnu-stetu-od-958-128-km/

Горажде:Oдбија се тужбени захтјев Исламске заједнице у БиХ за накнаду штете за рушење Турхан-Емин бегове џамије у Устиколини
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/26/%D0%B3%D0%BE%D1%80%D0%B0%D0%B6%D0%B4%D0%B5o%D0%B4%D0%B1%D0%B8%D1%98%D0%B0-%D1%81%D0%B5-%D1%82%D1%83%D0%B6%D0%B1%D0%B5%D0%BD%D0%B8-%D0%B7%D0%B0%D1%85%D1%82%D1%98%D0%B5%D0%B2-%D0%B8%D1%81%D0%BB%D0%B0/

IN MEMORIAM : Zaboravljeni – Vladimir Srebrov (1954.-1999.)

 

VIDEO:Zaboravljeni Srbi – Vladimir Srebrov (1954.-1999.)

Pjesnik Vladimir Srebrov (org. Milan Nikolić) rođen je u Požarevcu. Jedan od osnivača SDS-a, kojem se suprostavio kad je prozreo fašističke (i ratne) namjere velikosrpske politike na čelu s Radovanom Karadžićem.

Tokom rata je ostao u Sarajevu aktivno politički angažovan podržavajuću građansku opciju u BiH. Već prvih ratnih dana Srebrov je Karadžića nazvao ratnim zločincem, mnogo prije nekih bošnjačkih političara. Uhapšen je 1992. godine, na prevaru od strane četnika na Ilidži, kada je krenuo na pregovore o primirju, o snadbjevanju opkoljenog Sarajeva strujom, vodom i plinom. Osuđen je za izdaju, uz smrtnu kaznu – strijeljanjem. Biva zatvoren u zloglasni zatvor Kula, gdje je 39 mjeseci bio izložen najužasnijim torturama. Kaznu mu preinačuju u petogodišnju robiju. Preživjeli logoraši Bošnjaci svjedoče o tome kako dok ga četvorica četničkih grmalja „razvaljuju od batina“, Srebrov se dere „Bosna, Bosna, Bosna“.

21.oktobra 1995. godine, Srebrov je polumrtav razmijenjen, zajedno sa još nekoliko lica među kojima su i dvoje turskih novinara Munira Ačin i Ali Kočak. Oni su oslobođeni u razmjeni ratnih zarobljenika i lica na Sarajevskom aerodromu koja je obavljena u prisustvu civilne policije Unprofora i Međunarodnog komiteta Crvenog krsta.

Po izlasku iz Kule, Srebrov je izjavio da je jedan od onih koju su ga uhapsili rekao: „Volio bih da te koljem uz svirku gusala“. Od posljedica zatvorskih batina, Vladimir Srebrov je umro u Sarajevu 1999.godine u 45-toj godini života.

Ostaće upamćen po branjenju zastave Ljiljani, kada nametnutu trokutastu Vartu javno spaljuje u Sarajevu kod vječne vatre.

preuzeto sa youtube

priredio:Kenan Sarač

GENOCID U FOČI 1992. : Stradanje familije Avdagić u centru grada

SJEĆANJA –  da se ne zaboravi

 

O ovome se ne piše i ne priča.U zgradi tzv. “lepa Brena” u srednjim ulazu ,na 5. spratu, živjeli su i tamo su i ubijeni Muamer – Miro Avdagić , rođen 1960., Ismet – Ismo Avdagić,rođen 01.12.1964. i Mineta Avdagić , njihova majka , rođena Dživaru.Neka im Allah,dž.š. podari lijepi Džennet.

zgrada Lepa Brena u Foči

zgrada Lepa Brena u Foči

 

Muamer – Miro Avdagić (1960. – 1992.)

Ismet – Ismo Avdagić (1964. – 1992.)

 

MKCK i druge organizacije nisu znale za postojanje privatnih zatočeničkih objekata u zgradi Lepa Brena.

Reference/ izvori:

Foča 1992-1995. : žrtve genocida / Rasim Halilagić
Sarajevo : Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta, 2008.
497 str. : ilustr. ; 25 cm

Genocid nad Bošnjacima na području Općine Foča : 1992.-1995. : (prilog utvrđivanju žrtava) / Preljub Tafro, Bećir Macić
Sarajevo : Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, 2004.
461 str. ; 24 cm

Dokumentacija Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine

– Privatni izvori informacija…

priredio:Kenan Sarač
design:Kenan Sarač
fotografije:screenshot/Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani

 

*********
vidi još:

GENOCID U FOČI 1992. : Stradanje familije Avdagić u centru grada
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/06/genocid-u-foci-1992-stradanje-familije-avdagic-u-centru-grada/

Odobašić Damir i Amir
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/12/odobasic-damir-i-amir/

Nena Fata Durić iz Foče: Crna i gorka je sudbina nas majki, supruga… (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/15/nena-fata-duric-iz-foce-crna-i-gorka-je-sudbina-nas-majki-supruga-foto/

Foča 1992:Žrtve ratnog zločina, žrtve i poslije smrti
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/20/foca-1992zrtve-ratnog-zlocina-zrtve-i-poslije-smrti/

FOČANSKE TUŽNE PRIČE:Ramiz Bitevija , u ratu ostao bez roditelja, 31.01.2013. nakon nesreće izgubio bitku za život!
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/01/focanske-tuzne-priceramiz-bitevija-u-ratu-ostao-bez-roditelja-31-01-2013-nakon-nesrece-izgubio-bitku-za-zivot/

FOČA 1992.:STRADANJE PORODICE KUKAVICA IZ SELA ŠTOVIĆ, OPĆINA FOČA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/07/foca-1992-stradanje-porodice-kukavica-iz-sela-stovic-opcina-foca/

FOČA:STRADANJE FAMILIJE SALČINOVIĆ IZ ALADŽE (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/02/focastradanje-familije-salcinovic-iz-aladze-foto/

Enisa Salčinović, preživjela žrtva logora “Partizan” u Foči (foto i VIDEO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/01/enisa-salcinovic-prezivjela-zrtva-logora-partizan-u-foci-foto-i-video/

JELEČ : NE TAKO OBIČNA PRIČA O LJUBAVI
https://focanskidani.wordpress.com/2016/06/28/jelec-ne-tako-obicna-prica-o-ljubavi/

FOČA 1992. : ŽRTVE GENOCIDA (stradanje porodice Durić) (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/27/foca-1992-zrtve-genocida-stradanje-porodice-duric-foto/

Tužne fočanske priče : Suad (Mustafe) Dervišević
https://focanskidani.wordpress.com/2016/12/22/tuzne-focanske-price-suad-mustafe-dervisevic/

GENOCID U FOČI 1992.-1995. : ČETIRI TUŽNE PRIČE IZ MOJE MAHALE (napisao:Ševko Kadrić)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/14/genocid-u-foci-1992-1995-cetiri-tuzne-price-iz-moje-mahale-napisaosevko-kadric/

Fočanske tužne priče: Priča o Adili Kovačević
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/04/focanske-tuzne-price-prica-o-adili-kovacevic/

Žrtve Fočanskog GENOCIDA : TRAŽI SE Smail Đozo
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/25/zrtve-focanskog-genocida-trazi-se-smail-dozo/

25 godina od GENOCIDA u Foči : Tužna priča iz sela Bjeliš iz 1992.godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/22/25-godina-od-genocida-u-foci-tuzna-prica-iz-sela-bjelis-iz-1992-godine/

Foča 1992. : SVJEDOČENJA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/05/foca-1992-svjedocenja/

25 godina od GENOCIDA u Foči : ŽRTVE FOČANSKOG GENOCIDA – Zulfo Durić
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/01/25-godina-od-genocida-u-foci-zrtve-focanskog-genocida-zulfo-duric/

FOČA 25 godina poslije : Enisina priča
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/12/foca-25-godina-poslije-enisina-prica/

FOČA 1992. : Tužna priča Midhete Orelj iz Slatine kod Foče
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/04/foca-1992-tuzna-prica-midhete-orelj-iz-slatine-kod-foce/

KRATAK OSVRT NA KNJIGU “FOČA : PONOVLJENI ZLOČIN”

 

Abdović Rama su četnici klali 1942. godine, na mostu u selu Vikoč, i bacili ga sa mosta u rijeku Ćehotinu. On je slučajno ostao živ i poslije rata bio je svjedok tog događaja jer su tada poklani mnogi njegovi rođaci. Četnici koji su toga dana klali i svoje žrtve bacali u rijeku Ćehotinu osuđeni su. Ramu su prijetili, poručivali da će se osvetiti. Osvetili su se. Ubili su Rama, njegova dva sina i brata mu 1951. godine.
(iz knjige “Foča : ponovljeni zločin i hronologija zločina 1941/45-1992/95. godina” – Faruka Muftića)

Faruk Muftić je 1941.godine, kao maloljetni dječak iz Careve mahale u Foči gledao kako mu odvode oca Hamida na ”informativni razgovor” uniformisane komšije – četnici. Inače, otac mu je bio tada aktuelni gradonačelnik Foče. Oca više nikada nije vidio, već samo kostur obješen ispred Džafer-begove džamije u Međurječju, nakon što su ga prethodno skuhali u kazanu za pekmez.
Faruk Muftić je u ovoj knjigi posebno obradio zločine i genocid nad Bošnjacima Foče koji su počinili četnici i druge zločinačke srpske organizacije u Drugom svjetskom ratu i svjedoči imenima i prezimenima organizatora i izvršioca zločina nad Bošnjacima Foče i okoline u Drugom svjetskom ratu.

Navode se i organizatori pokolja i progona Bošnjaka iz fočanske općine u periodu 1992 – 1995.
U svojoj burnoj i tegobnoj povjesti Bošnjaci su imali probleme boreći se za opstanak i očuvanje svojeg identiteta. Autor akcentira masovne zločine, ubistva, silovanja, urbicid i etničko čišćenje.
“Ponovljeni zločin” ima karakter svjedočanstva o dešavanjima tokom 1941/45-1992/95. godine.

Foča : ponovljeni zločin i hronologija zločina 1941/45-1992/95. godina
Sarejevo, DES, 2001.
283 stranice

priredio:Kenan Sarač

design: Kenan Sarač

fotografije:internet/screenshot

oprema teksta:focanskidani

Foča, popodne 24. decembra 1992. godine

Foča, popodne 24. decembra 1992. godine

Visok, tamnokos muškarac mračnog pogleda, sa oznakom vojne policije VRS-a na desnom ramenu, brzim korakom prolazi glavnom gradskom ulicom. Sa njim dvije djevojke. Gole. Na gole grudi pritišću smotuljke odjeće. Vojnik lijevom rukom drži jednu od njih za kosu, u desnoj mu pogolem nož. Druga djevojka hoda ispred njih, iz razbijenog nosa i posjektine iznad desnog oka krv joj se sliva niz lice i kapa na asfalt. “Brže, majku vam jebem kurvanjsku,” urla Radomir Kovač zvani Klamfa. “Jebaću vam majku, ima da vas zakoljem i bacim u Drinu!”

“Udario me drškom noža u glavu, odmah mi je skočila velika čvoruga. Bila sam posve iscrpljena, prestravljena, noge me moje nisu mogle držati. Sva me snaga napustila”, ispričaće jedna od djevojaka 17 godina kasnije u svom svjedočenju pred sudijama Tribunala u Hagu. Imala je 22 godine kada su je srpski vojnici odveli iz kuće u jednom od bošnjačkih sela u okolini Foče zajedno sa stotinama drugih djevojaka i žena koje će završiti u nekom od nekoliko logora za silovanje.

“Doveo nas je na ušće Ćehotine u Drinu. Ja sam ga samo gledala, ali nisam mogla dalje. U sebi sam mislila “Mene nećeš živu zaklati”. Kako je Drina bila nadošla, mislila sam baciću se u rijeku ali neću mu dati da me kolje”, govorila je djevojka, danas svjedokinja pod pseudonimom FSW-75. U zadnji čas Kovač je odustao od svog nauma nakon što je pristigao njegov drug Jagoš Kostić i prenio mu da su neki Crnogorci ponudili po 500 maraka za cure. Isplativije ih je bilo prodati nego zaklati.

Kovač ponovo provodi djevojke, premlaćene, krvave i gole, kroz centar Foče. Prolaze kraj zgrade opštine. Gužva je, idu ljudi za svojim poslom. Neki prolaze bez riječi, neki gledaju, prilaze, pozdravljaju se sa Kovačem prisno, upiru u djevojke, smiju se njihovoj golotinji. Niko, ama baš niko ni prstom ne mrda da im pomogne.

Nikom od tih ljudi u centru Foče vjerovatno nije bilo ni u primisli da bi jadnim curama trebalo pomoći. Jer, u novoj realnosti Republike Srpske, Bošnjaci su bili dehumanizirani do te mjere da je opšti konsenzus bio da zaslužuju šta god da im se događa, bez obzira o kakvim strahotama se radilo. U toj novoj realnosti nije bilo mjesta empatiji za narod poistovjećen sa virusom, “inferiornim genetskim materijalom koji izjeda zdravo tkivo srpskog nacionalnog bića”.

Izgradnja te nove realnosti predstavljala je ključni preduslov za implementaciju strategije “razdvajanja naroda” koju su razvili Radovan Karadžić i vođstvo Srpske demokratske stranke u okviru plana za ostvarenje krajnjeg političkog cilja – stvaranje etnički homogene srpske države zapadno od Drine.

https://www.flickr.com/photos/132514145@N05/26024018380/in/photostream/?fbclid=IwAR3oa4jmQK32u8KLJD8pMi_6rC5GcG_VuTzBBpR9OHTPA_oOTMLGam5PTtA

priredio:Kenan Sarač

Haška presuda

Haška presuda

Tokom rata u Bosni i Hercegovini silovano je skoro dvadeset hiljada žena.

Najveći broj zločina seksualnog nasilja i silovanja u ratu u Bosni i Hercegovini desio se upravo u Foči.

Haški tribunal je u presudi fočanskoj trojci (Kunarac, Kovač, Vuković) 2001. godine prvi put u historiji međunarodnog humanitarnog prava utvrdio da je seksualno ropstvo u ratu zločin protiv čovječnosti.

Prema podacima nevladinih organizacija, skoro dvije trećine osuđenih za silovanja tokom rata dobile su od *tri do pet godina zatvora*!!!!!

Presude su nakon žalbe smanjene, a neki zločinci su, nakon priznanja krivice, zamijenili zatvor novčanim kaznama.

Žrtve seksualnog nasilja traže da dobiju status civilnih žrtava rata, što bi im osiguralo pravo na mjesečnu naknadu, zdravstvenu zaštitu te druga socijalna prava. Tek je nešto više od 800 osoba osiguralo taj status, uglavnom u Federaciji BiH, dok tzv rs ne priznaje silovanje kao ratni zločin.

**********

priredio:Kenan Sarač

OPASNO JE PISATI O GENOCIDU U BiH

ZAŠTO SU BOŠNJAČKI INTELEKTUALCI KUKAVICE???!!!

KULTURA ŠUTNJE I STRAHA : OPASNO JE PISATI O GENOCIDU U BiH

UBIJALI SU NAS KAO BOŠNJAKE, MRZILI NAS ZBOG ISLAMA, ZATIRALI NAM TRAG ZBOG BOSANSKOG JEZIKA…

Bješe jedan šeher. Zvao se…

‪#‎Foča , ‪#‎BiH , ‪#‎NašeMaloMisto , ‪#‎malomisto

DA SE NE ZABORAVI

Preko 3000 Fočaka je ubijeno…

GENOCID 1992. – 1995.

APEL:POMOZITE DA SAZNAM GDJE SU MU KOSTI!

Ocekujem, da ce se moj “komentar” …osjecaj.. bol..razumijeti u potpunosti. Koju rijec da upotrijebim?! 1992g. Agresori su, zarobili… uhapsili.. ubili..Moga jedinoga brata!!!! Od tada ni jedna jedina vijest!! Vise od 20g. Zivim sa bolom na srcu,.. nadajuci se da makar saznam gdje su mu kosti. da ima grob kao i sav ostali narod…. Sto je nerazumljivo.. Rat u Gorazdu nije bio ni zapoceo.,.. Odveden je u Focu………. Na srecu ili na zalost memorija me sluzi jos uvijek i moj brat je u mojim mislima dan i noc i bice dok zivim… Mozete zamisliti kako je mojoj majki!!!!!!!! Takodje, svjesna sam da nisam jedina, ali shvatite molim vas, bol sa kojim zivim i nosim u grudima godinama nepodnosljiv je…… Izrazavajuci se na ovaj nacin olaksam malo dusi… Savjest mi je cista…. Ne postoji mrznja.. vrlo bitno da bi mogla imati zivot normalan u shodu sa ostalim svijetom. Unaprijed Hvala!!!!!!

Suada Forto

*********

priredio:Kenan Sarač

BJEŠE JEDAN ŠEHER…ZVAO SE…FOČA

BJEŠE JEDAN ŠEHER…ZVAO SE…FOČA

„Za turiste je Foča zgodna polazna tačka u krajeve divlje romantike na gornjoj Drini: u Sutjesku, Zelengoru, na planine Volujak, Maglić i Ljubišnju“ napisao je Dragutin J. Deroko u monografiji „ Drina“.

Opštinu Foča čini 95 naseljenih mjesta organizovanih u 22 mjesne zajednice (MZ). Prema posljednjem popisu stanovništva iz 1991. godine, opština je imala 40.513 stanovnika, od čega 20.898 Bošnjaka, 18.339 Srba, 104 Hrvata i 1.172 Ostalih. Za vrijeme i nakon rata došlo je do značajnih promjena u demografskoj strukturi opštine, a trenutni broj stanovnika je za oko 33% manji u odnosu na posljednji popis stanovništva.

Bošnjaci su prije rata bili većinsko stanovništvo u opštini Foča, a danas je etnička struktura bitno izmijenjena, te u ukupnom broju stanovnika Srbi učestvuju sa 86,2%, a Bošnjaci sa 13,5%.

Ako uporedimo trenutnu strukturu stanovništva sa strukturom stanovništva iz 1991. godine, možemo zaključiti da je došlo i do promjene u udjelu urbanog i ruralnog stanovištva u ukupnom stanovništvu na području opštine, te da se broj stanovnika u ruralnim dijelovima opštine značajno smanjio.

FOČA Broj stanovnika: 19.811 Površina: 1.115 km²

Opština Foča, sa površinom od 1.115 km² spada u red najvećih opština u BiH. Istočna i južna granica opštine predstavlјaju ujedno i granicu sa Crnom Gorom. Opština Foča je sa ostalim dijelovima BiH povezana magistralnim putevima M20 (Gacko – Foča – Ustiprača) i M18 (Sarajevo – granica Crne Gore). Nadmorska visina fočanske opštine se kreće od 400 do 2.386 m (vrh Maglić, nejveći u BiH). S obzirom na karakter relјefa, na području opštine je uglavnom zastuplјena planinska klima, dok u samoj dolini rijeke Drine vlada umjereno-kontinentalna klima. Značajan resurs opštine čine šume (70.436 ha). Opština raspolaže i velikim količinama površinskih voda, te značajnim rudnim bogatstvom. Na području opštine nalazi se Nacionalni park „Sutjeska“ sa prašumom Perućica, planine Zelengora i Maglić, kanjon rijeke Tare koji ova opština dijeli sa susjednim crnogorskim opštinama.

Najznačajnije privredne djelatnosti su drvoprerađivačka industrija, ekslopatacija ruda i turizam.

UBIJALI SU NAS KAO BOŠNJAKE, MRZILI NAS ZBOG ISLAMA, ZATIRALI NAM TRAG ZBOG BOSANSKOG JEZIKA…

Bješe jedan šeher. Zvao se…

‪#‎Foča , ‪#‎BiH , ‪#‎NašeMaloMisto , ‪#‎malomisto

DA SE NE ZABORAVI

Preko 3000 Fočaka je ubijeno…

GENOCID 1992. – 1995.

 

FOČA, MEĐURJEČJE : GRAD NE ČINE KUĆE, NITI ZGRADE – VEĆ LJUDI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/28/foca-medurjecje-grad-ne-cine-kuce-niti-zgrade-vec-ljudi/
– Grad ne čine kuće, niti zgrade, već ljudi! – reče mi jednom zgodom jedan prijatelj. Dobar komšija se vazda cijenio.
Na fotografiji dole, na lijevoj strani bašća Mustafe Mačka, roza kuća – kuća Atifa i Ifete Jahić, iznad bijela kuća – kuća Asima Mačka. Desno kuća Uzeira Aganovića, iznad bašća Kenana Sarača.
Nekad bilo…

priredio:Kenan Sarač