FOČANSKE STARINE : MEKTEBSKA KNJIŽICA RABIJE BAČVIĆ (1934.) IZ 1939.
Da ne bude zabune knjižica je štampana u Sarajevu i na fotografijama je Sarajevo i Mekka.
priredio:Kenan Sarač
fotografije:focanskidani
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
CAREVA DŽAMIJA U SARAJEVU
Careva ili Sultanova.
Izgradjena 100 godina nakpn dolaska Osmanlija. Posvecena Mehmed al Fatihu, osvajacu.
Izmisljena legenda da je gradio Husrev beg i ponudio Sultanu dvije da izabere.
Ko fol, Sultan rece da je ova veca i bolja, pa uze ovu da nosi ime Cara, a Husrevu ostade sadasnja Begova dzamija.
Lazna prica, jer Begova je otvorena 1531, a Careva 1563.
Husrev je umro 1541.
Ispred Careve, ulaza, bio je most. Kad ga je nabujala Miljacka srusila, izgradjen je sadasnji kameni most, Careva cuprija.
Bogdan Zerajic clan Crne ruke, izvrsio je na tom mostu atentat na generala AU Monarhije, Petra Varesanina, 1910.
Puna tri dana i tri noci les je lezao na mostu, kao upozorenje ostalima.
Ovo je kontraprodukt bio, pa je izazvao jedinstvo pripadnika, koji su 1914 ubili Sofiju i Ferdinanda. Eto, Careva cuprija je bitna, jako.
(Zijo Jusufovic)
Prva, drvena dzamija izgradjena je odmah po dolasku Turaka, 1462. Međutim dzamija je izgorjela 1480. godine kada je despot Vuk Grgurevic provalio sa vojskom iz Jajca i popalio Sarajevo. na istom mjestu se ponovo gradi dzamija (po misljenju jednih iz temelja, a po misljenju drugih uradjena je samo kupola dzamije koja je izgorjela) i u danasnjem obliku izgrađena je 1566. godine, a njenu gradnju finansirao je 10. po redu sultan Osmanlijskog carstva Sulejman Velicanstveni, kome je dzamija i posvecena, dakle ne Mehmedu al Fatihu.
(Darko Glazer)
izvor:fb Moje Sarajevo, Moja Priča ❤ ©
Careva džamija, 1908.
Fočanka Halida Uzunović Konjo kad hoće da pobjegne od sumorne stvarnosti, od neprijatne prošlosti i ovodunjalučkih problema dođe u ovaj svoj mirni kutak. Halida bi se mogla i nazvati čuvarom bosanske i bošnjačke tradicije, kulture i običaja. Uđimo u samozatajni svijet kod Fočanke Halide.
Halida je i predsjednica Udruženja žrtava rata Foča ‘92. – 95.
priredio:Kenan Sarač
fotografije:iz porodičnog albuma Halide Uzunović Konjo
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
Grad Jeleč
Grad Jeleč je ležao u Župi Gobzi (Govzi) gdje je bio i trg “Gobsa mercatum”.
Ime Gobza označava hladan kraj, prema tumačenju Vladislava Skarića (Glasnik Srp. geograf. društva, 13, 1927 god.,str. 46}.
Jeleč je bio glavni trg u gomjem toku Drine.
Imao je i svoje naselje u podgradu, u Podjeleču, 1438 i 1450 godine.
Jeleč i Podjeleč su u širem smislu riječi pripadali Župi Bistrici (M. J. Dinić, Zemlje hercega Sv. Save, Glas 182, 217, bilj. 168).
Do njih su dolazili i Turci. U jednom izvoru Dubrovačkog arhiva stoji da je kod Podjeleča opljačkana roba dubrovačkih trgovaca 1425 godine (V1. Ćorović, Historija Bosne,Beograd, 1940, 433 bilj. 2).
Vojvoda Stjepan Vukčić je posjedovao Jeleč
1444, 1448, 1454 godine (Thalloczy, Studien, 361, 379, 398).
Trgovci su putovali u Jeleč preko Nevesinja, Konac-Polja, i Gacka.
Posllje 1404 godine plaćali su na Konac-Polju carine koje je uveo
vojvoda Sandalj. Nema izvora koji bl govorili da je tu bila carinarnica u
vrijeme braće Sankovića, naročito poslije 1391 godine do 1399 godine.
U Jeleču i danas postoje ostaci zidova od starog grada pod imenom Gradine, na lijevoj obali rječice Govze koja se ulijeva u rječlcu
Blstricu, a ova u Drinu kod Broda kuda je vodio karavanski put preko
Drine na njezinu desnu stranu.
Šire područje oko utoka Govze zove se Miljevina. U Miljevini se nalaze ostaci iz rimskog doba i Srednjeg vijeka. Tu je, u selu Ocrkavlju, nađen prije rata rimski natpis iz III vijeka koji i danas leži pokraj puta koji vodi iz Miljevine u Kalinovnlk
{Spomenik SKA 88 (1938), 113 [19], rad D. Sergejevskog).
1956 godine nađen je u isto] blizlnl u Gornjem Ocrkavlju drugi spomenik iz rimskog
doba s natpisom koji je prenesen u Zemaljski Muzej.
Spomenik je isto iz III vijeka. Uz posjed Veljka Ninkovića u Donjem Ocrkavlju nalazi
se nekropola iz Srednjeg vijeka, a na samom posjedu ostaci rimske
građevlne.
Ime Jeleč (Jeles) označava šumovit kraj “nemus, quod vulgo
dicitur Jeles”. Take stoji u jednoj povelji Bele IV 1268 god. (Fejér, Cod.
dip]. Hung . . . vol. III, tom. IV).
MARKO VEGO NASELJA BOSANSKE SREDNJOVJEKOVNE DRŽAVE
Sarajevo : Svjetlost, 1957
184 str., [1] presavijeni list s povijesnom kartom ; 24 cm
priredio:Kenan Sarač/focanskidani
fotografije:internet
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
Hafiz Abdulah-efendija Budimlija je rođen u Foči 20. novembra 1922. godine. Sin je Hasana i Zejnebe, rođene Hasanović, i njihovo posljednje – četrnaesto dijete. Ime je dobio po djedu Abdulahu. Pradjed mu je Sadik, a šukundjed Husejn, pa su se po njemu ranije zvali Husagići. Husejn je bio među bošnjačkim borcima, koji su skupa sa Osmanlijama zauzeli Budim, te je njegova porodica, po njegovom povratku u Foču, dobila naziv Budimlije. Budimlije su bile age i imali su veliki posjed u Foči s lijeve strane Drine, koji i danas nosi naziv Budimlije. Otac mu je bio trgovac, a majka veoma pobožna i učena žena.
Budimlija je završio mahalski mekteb, a zatim mektebi-ibtidaiju, pa četverogodišnju osnovnu školu, te Hadži-Mehmed-paše Kukavice medresu u Foči. Hifz je počeo učiti u medresi 1936. godine. Muhafiz mu je bio muderris Muhamed-efendija Bjelan, kojeg su prema kazivanju hafiza Budimlije četnici zaklali u Foči, drugi dan Kurban-bajrama, 1942. godine. Hafiska dova je proučena 1938. godine u Carevoj džamiji u Foči. Na hafiskoj dovi su bili svi profesori medrese na čelu sa hafizom Omer-efendijom Muftićem i muderisom Smail-begom Čengićem koji je u medresi predavao kiraet.
Istog dana hafiska dova je bila i za hafize Uzeir-efendiju Aganovića i Aliju-efendiju Delića sa kojima prelazi u Sarajevo na pedagoško-metodski tečaj 1939. godine. Uporedo s tim, njih trojica su učili «Talimul-Kur’an», pred Kurra-hafizom Akif-efendijom Handžićem u Carevoj džamiji u Sarajevu.
Prvo zaposlenje dobio je u Bijeljini 8. augusta 1939. godine u svojstvu pomoćnika džematskog imama-matičara. Uporedo radi kao muallim i vjeroučitelj u mektebu i školi. Bio je upravitelj muške ibtidaije. Kada je hafiz Abdulah Smajić obolio, hadži hafiz Abdulah-efendija Budimlija preuzima dužnost imama, hatiba i muallima u džematu Dašnica u Bijeljini gdje radi sve do novembra 1946. godine. Uporedo drži analfabetske tečajeve za žene muslimanke. Krajem 1946. godine odlazi na odsluženje vojnog roka kojeg služi u Bitolju i Skoplju. U vojsci je upoznao dvojicu hafiza, Ejjuba Kavazovića i Džemala Hodžića, zv. Gagić i s njima u slobodnom vremenu preslušavao Kur’an. Nakon osam i po mjeseci proglašen je stalno vojno nesposobnim i vraća se u džemat Dašnicu, gdje radi sve do 7. septembra 1949. godine kada je zatvoren pod optužbom da je član organizacije Mladi muslimani.
Pristupanje Mladim muslimanima
U toku Drugog svjetskog rata u Bijeljini je djelovala sekcija Mladih muslimana i hafiz Budimlija je pristupio ovoj organizaciji i bio član Odbora za zbrinjavanje muhadžira iz Podrinja. Kasnije je kao pripadnik ove organizacije radio na nacionalnom, ideološkom i duhovnom preporodu muslimana i za ovo djelo uhapšen oko ponoći 7. septembra 1949. godine. Odveli su ga prvo u OZN-u u Bijeljini, a zatim, nakon kraćeg ispitivanja, u zatvor. Iste noći je uhapšen i Alija Sadiković, imam iz Janje, član njegove trojke. Obojicu su sutradan sproveli autobusom u Okružni zatvor u Tuzli, a onda u Štok (Štok je dobio naziv po projektantu Štoku, porijeklom Nijemcu, op. a.), gdje je odmah počelo isljeđivanje. Isljednik je bio Cvjetko Guzina, koji je posebno nemilosrdno tukao hafiza koji je uhapšen sa ahmedijom na glavi. Poslije batina prebačen je u ledaru u kojoj se zbog vode do koljena nije moglo ni leći ni čučnuti. Tu je proveo petnaest dana, a skoro svaku noć je isljeđivan uz tuču, zlostavljanje i psovku. Nakon petnaest dana, suočili su ga sa trećim članom njegove trojke, hadži Hazimom-efendijom Hodžićem iz Janje. Tada je tek hafiz bio na mukama, jer su isljednici tražili da otkrije koje još članove Mladih muslimana nisu uhapsili. U toku istrage koja je trajala tri mjeseca hafiz nije nikoga teretio. Pored fizičkih i psihičkih maltretiranja, gladovanje je bilo iscrpljujuće.
Na optužnici, pored hafizove trojke, pridodata su još trojica, koje je hafiz upoznao tek na sudu. To su bili Jusuf Bilajac i Husejn Kavazović, oba od Gradačca, svršenici gradačačke Svirac medrese, i Edhem Šahinović iz Visokog, kožarski stručnjak. Nakon kratkog ispitivanja saopćene su im unaprijed donesene presude, i to: Abdulah Budimlija 10, Jusuf Bilajac 8, Edhem Šahinović 7, Alija Sadiković 6, Hazim Hodžić 6 i Husejn Kavazović 3 godine, ukupno 40 godina.
Ubrzo, nakon suđenja, pokupili su 120 osuđenika iz Tuzle i sproveli u Crnu Goru u Podgoricu, među kojima je bila i ova šestočlana grupa. Sprovedeni su u mjesto Zagorić, gdje su ih strpali u tamnice bez prozora. Svaki dan su išli pješice na rad u Podgoricu.
Zbog iscrpljujućeg fizičkog rada u Podgorici jako je oslabio i vraćen je u štok u Tuzlu i radi u rudnicima Kreka, Bukinje i Lipnica. Kasnije prebačen u Zenicu, gdje provodi oko petnaest mjeseci radeći u livnici i tokariji odakle je prebačen u rudnik uglja Barbara kod Zenice. Hafizova grupa je iz rudnika prebačena na izgradnju pruge Breza-Vareš na betoniranje tunela. Ponovo ga vraćaju u kaznionu u Zenici, gdje se insistiralo na «revidiranju stava», kada su tvrdokorni ubacivani u zloglasne čelije Staklare. U Zenici je radio i na tucanju kamena, kada je potiho, pa sve glasnije učio Kur’an što je ohrabrivalo zatvorenike. Robijao je i u Sarajevu gdje je radio na izgradnji zgrada za MUP. U zeničkoj robijašnici je ostao do kraja 1953., kada je amnestiran, ali je iza toga još dvije godine bio bez građanskih prava.
Prepisali Kur’an u zatvoru
Godine 1953. godine jedan od zatvorenika zeničkog zatvora, izvjesni Ante Artner čistio je zatvorski tavan i tom prilikom našao jednu malu knjigu, veličine nekoliko centimetara. To je bio Kur’an koga je spomenuti zatvorenik tajno predao muslimanima zatvorenicima. Cijeli Kur’an, u zatvorskim ćelijama, prepisali su: Derviš-efendija Spahić, Omer-efendija Okanović i Mustafa-efendija Mujagić. Pošto je tekst bio vrlo sitan, naočale sa većom dioptrijom pozajmio im je fra Didak Burić, provincijal hercegovački. Nakon toga prijepis su pregledali: hafiz Mahmut Traljić, hafiz Abdulah Budimlija i hafiz Hamid Muftić. Nažalost, ovaj prijepis Kur’ana nije sačuvan.
Po izlasku iz zatvora, na veliko insistiranje džematlija, dozvoljeno mu je da bude imam Dašnice džamije u Bijeljini. Poslije preseljenja na ahiret Hajdar-efendije Tešnjakovića za imama Atik džamije 1960. godine dolazi hadži hafiz Abdulah Budimlija i na toj dužnosti ostaje sve do penzionisanja 1975. godine, kada za imama ove džamije dolazi Edhem-efendija Čamdžić. Najljepše godine mladosti proveo je na robiji, a ostatak života proveo je pod prismotrom. Zbog diskusije na predramazanskom sastanku u Gazi Husrevbegovoj medresi u Sarajevu, maja 1981. godine kojem je prisustvovao u svojstvu člana Sabora i predsjednika Medžlisa IZ Bijeljina, po povratku u Bijeljinu osuđen je na dva mjeseca zatvora.
U toku radnog vijeka obavljao je dužnost vjersko-prosvjetnog referenta (glavnog imama) Medžlisa Islamske zajednice Bijeljina. Bio je član Sabora IZ-e za BiH, Hrvatsku i Sloveniju i član Sabora IZ-e za SFR Jugoslaviju.
U penziji je radio na sređivanju vlastite biblioteke od oko 2800 starih rukopisa, knjiga i časopisa. Veći dio hafizove biblioteke otkupio je njegov učenik Husejn Jukan iz Kerepa. Početkom 1988. godine počeo je sa pisanjem Kur’ana. U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu nestalo je deset posljednjih džuzova, ali ih je hafiz dopisao u Tuzli.
Među kolegama posebno je cijenio Hazim-efendiju Hodžića i Aliju-efendiju Sadikovića. U sjeveroistočnom dijelu Bosne kolege Jusufa Bilajca, Husejna Kavazovića i Hamdiju Vikala. Kada je spominjao BH ulemu, posebno je isticao: reisa Čauševića, Handžića, Dobraču, Korkuta, Pandžu, Đozu, dr Smajlovića i reisa dr Cerića.
Od 1966. do 1980. pet puta je obavio hadž. Kao penzioner posjetio je Siciliju, vulkan Etnu, Španiju Maroko, Maltu, Tunis i Alžir. U organizaciji Udruženja ilmije bio u Londonu na izložbi Islamske kulture.
Premda je dva puta robijao kao politički zatvorenik, ipak njegov faktički politički angažman počinje tek po padu komunističke vladavine u R BiH. U Sarajevu je bio na Skupštini SDA 26. maja 1990. godine.
Muhadžir po drugi put
Poslije agresije na Bosnu i Hercegovinu 6. aprila 1992. godine hadži hafiz Budimlija napušta Bijeljinu, bez ičega, i stiže u Tuzlu kada po drugi puta postaje muhadžir. Iz Tuzle piše apele vladiki Tuzlansko-zvorničke eparhije da on svojim autoritetom utiče na četnike da obustave zločinačko divljanje. Zatim, dva puta piše apel Sveislamskom kongresu u Rijadu i u Džeddi kako bi ih upoznao o stanju Bošnjaka u Bosni, te apele nadležnim institucijama i forumima UN-a. Piše i Svetom Sinodu srpsko-pravoslavne crkve i patrijarhu Pavlu u Beograd podsjećajući ga na rezolucije koje su muslimani pisali protiv progona Srba, Jevreja i Roma ističući i ličnosti koje su spašavale druge narode u toku Drugog svjetskog rata.
Kad je obnovljen rad Behrambegove medrese, uspješno obavlja dužnost profesora kiraeta sve do oboljenja od angine pektoris i vrši uporedo ulogu muhafiza za 19 učenika i učenica medrese i još nekoliko pojedinaca. U Bijeljini je bio muhafiz jednom mladiću koji je poginuo u toku Drugog svjetskog rata. Bio je član komisije kad su hifz položilo preko pedeset kandidata.
Saradnik je više novina i časopisa, a između ostalih objavljuje radove u „Preporodu“, „Zmaju od Bosne“, „Zem-Zemu“, „Sumeji“, „Hikmet“, „Glasu Mladih muslimana“ i „Bihnamu.“ Hafiz Budimlija je 2006. godine za životno djelo dobio Povelju Hasan Kaimija. Hafiz se bavio kaligrafijom i skupa sa prof. Fuadom Kasumovićem organizovao je izložbu levhi «Nur». Uz to drži hutbe, vazove i predavanja zasebno za muškarce i žene, kurseve, vazove i piše uputstva, naročito za borce, vrši i šerijatska vjenčanja, a i pogrebne dove i govore. Bio i jedan od savjetnika reisu-l-uleme dr Mustafe-efendije Cerića.
Autor je kataloga izložbi Kaligrafije arapskog pisma, zbirke šaljivih priča „Hafizove latife“, „Bošnjaci u pričama, dosjetke i šale“, te knjige „Moja sjećanja“, „Čuvajte se zabranjenih djela“, 45 hutbi iz vremena socijalizma i rukom pisan čitav Kur’an. Abdulah-efendija Budimlija jedan je od najpoštovanijih alima u svojoj generaciji, bio je izuzetno cijenjen i priznat u Islamskoj zajednici i bošnjačkom narodu.
Hafiz Abdulah nema vlastitog potomstva. Živio je 47 godina u braku sa Fatimom, rođenom Mehmedović, kćerkom Rizvana i Hatidže iz Bijeljine. Fatimina majka Hatidža potiče iz poznate zvorničke familije Omer-Kavazovića. Fatima je bila velika mu’minka i preživljavala je sve životne tegobe skupa sa hafizom. Preselila je na ahiret 1988. godine. Krajem iste godine hafiz je stupio u novi brak sa čestitom udovicom Ilduzom, kćerkom hafiza Ibrahima i Izete Islamović iz Bijeljine, koja iz prvog braka ima dva sina i kćerku. Njena djeca su puno pomogla majci i hadži hafizu Budimliji posebno u muhadžirluku i starosti.
Hadži hafiz Abdulah-efendija Budimlija preselio je na ahiret u subotu, 11. jula 2009. godine.
prema tekstu Osmana Kavazovića
priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
Foča, liepa i velika varoš u krasnoj okolici na utoku Ćehotine u Drinu. Varoš se prostire na obalah obih rieka; nu najveći dio njezin stere se upravo u kutu, gdje utiče Ćehotina u Drinu. Po broju pučanstva je Foča drugi grad u Hercegovini, ter broji 10.000 stanovnika, ponajviše muhamedovaca. Ovi imaju 17-20 džamija, od kojih je 9 olovom pokriveno; pravoslavni pako imaju svoju novu crkvu. Udaljena je Foča od Sarajeva 16, a od Mostara 24 sata. U prijašnje vrieme bijaše ta varoš glasovita sa svoje obrtnosti (noži, handžari veliki i mali) i trgovine, koju je vodila sa Dubrovnikom.
Jeleč, mala varošica, poznata sa dobrih tabaka (kožara).
izvor:BOSNA (zemljopis), knjiga III, Vjekoslav Klaić, Matica Hrvatska, Zagreb 1878.
izvor:Vjekoslav Klaić kao geograf, Dragutin Feletar, Acta Geographica Croatica, volumen 33, Zagreb 1998.
priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
Zavod za zaštitu spomenika kulture BiH u periodu od 1977. do 1979. godine vršio konzervatorsku sanaciju nekropole na Presjeci. U opisu radova na sanaciji unutar uzdignute, pravilnim zidom omeđene nekropole, kaže se da je “odstranjena, tokom vremena nakupljena zemlja, kamenje i drveće iz jarka oko zida, izvršena rekonstrukcija okvirnih zidova i djelomična rekonstrukcija sarkofaga, nivelacija zemljišta i zasađena trava.” (Azra Redžić, Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984.) U ratu od 1992. do 1995. godine, groblje je korišteno u vojne svrhe, razrovano je i prekopano. Danas broji 158 stećaka od kojih je najveći broj utonuo u zemlju, a dio je oštećen. Iako je proglašeno nacionalnim spomenikom BiH, danas o njemu nažalost niko ne vodi računa.
http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2421
Godine 1978. Azra Redžić je dala opis stanja lokaliteta groblja na Presjeci u kome je navedeno:
Redžić, Azra, Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, 1984.
izvor:Naše starine br. XVI – XVII, Sarajevo, 1984., 187. – 199.
priredio:Kenan Sarač
Prema Putopisu Evlije Čelebije :
– u Valjevu je nekada bilo 10 džamija i jedan hamam.
– u Smederevu – 24 džamije, dvije medrese, tekija i hamam, a u kućama kupatila.
– u Sremskoj Mitrovici bilo je 12 džamija, 6 mesdžida te 5 medresa.
– u Čačku je bilo 7 džamija, 3 medrese, 10 tekija, dva javna hamama i jedan karavan-saraj.
– u Beogradu, Čelebija bilježi 270 džamija, 12 mesdžida, 7 hamama, 3 turbeta, 160 saraja, 6 karavan-saraja, 21 han i jedan imaretski han.
– u Kruševcu je bilo 9 džamija.
– u Zemunu jedna džamija i 6 mesdžida.
– u Požegi (Užičkoj) – 10 džamija.
– u Cerniku (Gradiška) – 21 džamija sa mihrabom, jedna tekija i jedan hamam.
– u Vukovaru – 5 bogomolja i prijatna džamija.
– u Osijeku – 66 džamija, 14 mahalskih mesdžida, 4 tekije, divan hamam, jedan karavan-saraj.
– u Herceg-Novom je bilo 46 džamija, 44 mesdžida i dvije medrese.
– u Somboru – 14 muslimanskih bogomolja, od kojih se ističe Pašina džamija.
– u Bečeju je bila džamija, jedna medresa, tri osnovne škole, jedna tekija i jedan hamam.
– u Vršcu su bile 3 džamije, jedna medresa, jedna tekija, dvije osnovne škole, jedan hamam i dva hana.
Dr Divna Đurić-Zamolo : DŽAMIJE U UŽOJ SRBIJI IZ XIV-XIX VIJEKA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/11/05/dr-divna-duric-zamolo-dzamije-u-uzoj-srbiji-iz-xiv-xix-vijeka/
ZABORAVLJENA HISTORIJA:LESKOVAČKE DŽAMIJE (Srbija)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/16/zaboravljena-historijaleskovacke-dzamije-srbija/
Batal džamija – nekadašnja Aja Sofija Beograda
https://www.011info.com/bilo-jednom-u-beogradu/batal-dzamija-nekadasnja-aja-sofija-beograda
Dr Divna Đurić-Zamolo – Beograd kao orijentalna varoš pod Turcima 1521.-1867.
https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/23/divna-duric-zamolo-beograd-kao-orijentalna-varos-pod-turcima-1521-1867/
Prva osnovna škola „Ivan Goran Kovačić“ Foča, poznata i kao Donja škola
1912. fočanski gradonačelnik Zulfikarpašić odluči dati svoje zemljište (oko 6.000 m2) u središtu grada za izgradnju katoličke crkve.
1914. godine, crkva je bila dovršena.
Stajala je sve do 1943. kada je, zračnim bombardiranjem grada, teško oštećena.
Nakon Drugoga svjetskog rata, 1947./48., mjesne vlasti donose odluku o potpunu uklanjanju ruševina. U prosincu/decembru 1954. godine Državni sekretarijat za poslove opće uprave i budžet NRBiH, unatoč protivljenju Biskupskoga ordinarijata u Mostaru i mjesnih katolika, donosi dekret kojim je dopuštena potpuna eksproprijacija zemljišta na kojem je stajala katolička crkva, da bi se izgradila Osnovna škola „Ivan Goran Kovačić“ – poznata i kao Donja škola.
Prvog maja 1945. godine počela je da radi Osnovna škola u u zgradi današnjeg Doma zdravlja i privatnim kućama.
Na mjestu srušene crkve sagrađena je Osnovna škola “Ivan Goran Kovačić”.
1980-ih škola je izmještena u Međurječje na mjesto bivše Učiteljske škole, Gimnazije i ŠPO-oa, odnosno starog Srednjoškolskog Centra.
Tokom agresije uklonjeni su ostatci ove građevine.
Osnovna škola „Ivan Goran Kovačić“ Foča dobitnik je nоvčane nagrade i diplome „Hasan Kikić“ u ondašnjoj državi (SFRJ).
priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
**************
Osnovna škola Ivan Goran Kovačić u Foči _
HISTORIJA FOČE : OSNOVNA ŠKOLA “IVAN GORAN KOVAČIĆ” (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2018/02/25/historija-foce-osnovna-skola-ivan-goran-kovacic-foto/
Ivan Goran Kovačić:Smrt sa više verzija
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/02/ivan-goran-kovacicsmrt-sa-vise-verzija/
HISTORIJA FOČE : KATOLIČKA CRKVA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/historija-foce-katolicka-crkva-u-foci/
NAHIJA FOČANSKA
11. Fočanska, leži među sarajevskom, čajničkom, višegradskom i kulašinskom, od prijašnjih mnogo plodnija; stanovnici su Turci i rišćani.
Mjesta znatnija: Foča, varoš na Drini, prva za Mostarom, stolica muselim-paše, miljavice; stanovnici su Turci i rišćani, do 10.000; između 17 džamija, devet ih je olovom pokrivenih; mjesto ovo znatno je poradi trgovine; ovdje se načinjaju dobri noževi (handžari), mali i veliki, koji se po svoj Turskoj raznose; udaljen od Mostara 24, a od Sarajeva 16 sati.
Jeleč, mala varošica, ali dobre tabake (kožare) ima.
izvor:Putopisi i istorisko-etnografski radovi-Ivan Frano Jukić, Svjetlost, Sarajevo, 1953.
priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot/focanskidani
oprema teksta:focanskidani
******************
FOČA:650 GODINA OD PRVOG POMINJANJA (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/28/foca650-godina-od-prvog-pominjanja-foto/
Iz historije Foče (srednji vijek)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/24/iz-historije-foce-srednji-vijek/
Stari tekstovi » Iz Evlijinih bisaga: Šeher Foča
https://focanskidani.wordpress.com/2017/06/29/stari-tekstovi-iz-evlijinih-bisaga-seher-foca/
PUTOPIS – EVLIJA ČELEBI : O FOČI I OKOLINI (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/08/putopis-evlija-celebi-o-foci-i-okolini-foto/
HISTORIJA FOČE : Foča i fočanski kotar 1895. godine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/06/historija-foce-foca-i-focanski-kotar-1895-godine-foto/
IZ HISTORIJE FOČE : Iz Goražda u Foču 1896.
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/iz-historije-foce-iz-gorazda-u-focu-1896/
[HISTORIJA FOČE] : Foča na razmeđu 19. i 20. stoljeća
https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/02/historija-foce-foca-na-razmedu-19-i-20-stoljeca/
[stari tekstovi] Husref Redžić : URBANI RAZVOJ FOČE (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/18/stari-tekstovi-husref-redzic-urbani-razvoj-foce-foto/
FOČA:Historijsko područje – Čaršija u Foči proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/focahistorijsko-podrucje-carsija-u-foci-proglasava-se-nacionalnim-spomenikom-bosne-i-hercegovine/
[IZ HISTORIJE FOČE] : Nekoliko požutjelih fotografija (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/14/iz-historije-foce-nekoliko-pozutjelih-fotografija-foto/
FOČARENJE : Razglednicama po Foči (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/focarenje-razglednicama-po-foci-foto/
FOČA (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/02/foca-foto/
Foča : Iz stare sehare (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/23/foca-iz-stare-sehare-foto/
FOČANSKI VAKIFI : MEMIŠ ŠAH-BEG EFENDIJA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/27/focanski-vakifi-memis-sah-beg-efendija/
VAKUFLJENJE KNJIGA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/26/vakufljenje-knjiga-u-foci/
FOTOPRIČA : FOČA 1949.,1952. i 1953. (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/25/fotoprica-foca-1949-1952-i-1953-foto/
MALO (NE)POZNATA FOČA : Džamijski kamen (stijena u Drini)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/23/malo-nepoznata-foca-dzamijski-kamen-stijena-u-drini/
KAMENI SPAVAČI IZ NAHIJE FOČA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/kameni-spavaci-iz-nahije-foca/
HISTORIJA FOČE ISPRIČANA FOTOGRAFIJAMA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/25/historija-foce-ispricana-fotografijama/
Foča kroz historiju i knjige (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/20/foca-kroz-historiju-i-knjige-foto/
IZ HISTORIJE FOČE : FOTOGRAFIJA IZ 1930. GODINE
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/25/iz-historije-foce-fotografija-iz-1930-godine/
Foča-Dubrovnik: Živan Pripčinović (?-1479): Život jednog dubrovačkog trgovca i „diplomate“ u Bosni (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/12/foca-dubrovnik-zivan-pripcinovic-1479-zivot-jednog-dubrovackog-trgovca-i-diplomate-u-bosni-foto/
FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1918. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/02/foca-historija-sta-nam-kazuje-fotografija-nastala-oko-1918-godine/
FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/
HISTORIJA FOČE : KAMP KUĆICE U DONJEM POLJU
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/23/historija-foce-kamp-kucice-u-donjem-polju/
JELEČ (opis Jeleča iz 1896. godine)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/12/jelec-opis-jeleca-iz-1896-godine/
FOČA 1896. : KAHVANA PROMAHA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/04/foca-1896-kahvana-promaha/
Velike poplave u Podrinju i Polimlju 1896. (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/06/velike-poplave-u-podrinju-i-polimlju-1896-foto/
Bosna i Hercegovina na milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/05/bosna-i-hercegovina-na-milenijskoj-izlozbi-u-budimpesti-1896-foto/
HISTORIJA FOČE : BOLNICA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/30/historija-foce-bolnica-u-foci/
HISTORIJA FOČE iz pera Andreja Andrejevića
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/17/historija-foce-iz-pera-andreja-andrejevica/
ZABORAVLJENA FOČA:Dvije kratke priče sa požutjelih fotografija (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/18/zaboravljena-focadvije-kratke-price-sa-pozutjelih-fotografija-foto/
Hatidža Čar Drnda: Grad Foča na razmeđu dvije civilizacije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/14/hatidza-car-drnda-grad-foca-na-razmedu-dvije-civilizacije/
HISTORIJA FOČE : Detaljni popis ratarskog stanovništva u Hercegovini iz 1585. godine.
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/22/historija-foce-detaljni-popis-ratarskog-stanovnistva-u-hercegovini-iz-1585-godine/
FOČANSKE BIČAKČIJE ILI FOČANSKI NOŽARI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/28/focanske-bicakcije-ili-focanski-nozari/
[HISTORIJA FOČE] : Duhanska industrija na razmeđu 19. i 20. stoljeća
https://focanskidani.wordpress.com/2018/01/14/historija-foce-duhanska-industrija-na-razmedu-19-i-20-stoljeca/
Hadži Dervo Omerbašić, odlazak na hadždž 1978. godine.
U pratnji svojih najbližih, rodbine, komšija…
Na fotografiji su :Hadži Dervo Omerbašić, kćerke Fatima i Halima, snaha Tifija , unuke Dana i Elva, Esma Karović, Nermana Čelik Pejkušić, Mula Čelik, Ferid Čelik, Jasmina Gogalija, Sevda Hadžović, rođena Imamović, Husko Herić…
Fotgrafisano na Miljevini, 1978. godine.
tekst i fotografija:Melika Rašidović
Kada mi, Božijim određenjem, dođe smrtni čas, molim i želim da se postupi na slijedeći način:
1. Da se o mojoj smrti ne daje nikakvo javno obavještenje, bilo u obliku osmrtnice ili oglasa u „Oslobođenju”.
2. Da me se poslije smrti prenese u gasulhanu Pokopnog društva „Bakije“ kojeg sam član i da me se tamo opremi.
3. Da me ogasuli moj prijatelj Kasim ef. Hadžić ili, ako on iz bilo kojeg razloga bude spriječen, onda neka to obavi Nurif ef. Herić, imam Alipašine džamije u Sarajevu. Službenom gasalu iz „Bakija”, bez obzira na to, treba dati uobičajenu hediju.
4. Kada budem opremljen neka mi se u „Bakijama“ klanja dženaza (naći će se, valjda, toliko najbliže rodbine i prijatelja da se dženaza može klanjati). Neka me se nakon toga ne snosi pred Begovu džamiju jer za to nema potrebe budući da je dženaza klanjana, nego neka me se preveze u Tešanj i tamo pokopa na groblju gdje je pokopana najbliža rodbina moje rahmetli majke. O tome sam se već ranije dogovorio sa vjersko-prosvjetnim referentom u Odboru IZ-e u Tešnju Ahmed ef. Mešićem kao i sa direktorom „Bakija“ inž. Omer ef. Sokolovićem. Moj daidžić Ćazim Galijašević iz Tešnja o tome je također detaljno upoznat. Zato ga je potrebno prethodno nazvati na telefon 074-750-179 i s njime se o svemu dogovoriti.
5. Dovu na mezaru, premda to nije farz, neka prouči nadležni imam iz Tešnja i, eventualno, neko od prijatelja ukoliko se tu nađe.
6. Neka mi se poslije smrti ne uče tevhidi (sedmine, četrestine i drugo) jer to nije farz, a nema ni potrebe ni da mi se mezar obilježava nišanima. Ukoliko porodica bude na tome posebno insistirala, onda neka se to učini na najskromniji način.
7. Ako se dogodi pa ne umrem u Sarajevu već negdje u unutrašnjosti gdje postoji muslimansko groblje, neka me se u tom slučaju ne prenosi u Sarajevo ili Tešanj, nego neka me se ukopa na naprijed navedeni način, s tim što će me opremiti mjesni imam.
8. Neka se poslije moje smrti umjesto izdataka za sve ono što sam kao neobavezno izostavio iz dženaze, priloži Gazi Husrev-begovoj muškoj ili ženskoj medresi, odnosno Domu staraca, dva miliona st. dinara s tim, da se o tome ne daje uobičajena bilješka u štampi ili pak zahvalnica primaoca priloga.
9. Ako bi neko povodom moje smrti želio nešto napisati u islamskoj štampi, a nadam se da neće, molim da to ne čini.
10. Smatram da ovim što sam naprijed naveo nisam povrijedio farz propise islamskog ukopa, pa molim i želim da se tako i postupi.
11. Sve što iza mene poslije moje smrti ostane pripada mojoj supruzi Habiba h. Kadić, rođenoj Prcić, a ako me ona ne nadživi, onda njezinu sinu a mome pastorku Hasanu Krivošiji, koji me je za moga života istinski poštivao i pazio.
12. Ko drukčije postupi nego što je u ovoj mojoj Oporuci navedeno, haram mu bilo, a ja ću s olakšanjem napustiti ovaj deverli dunjaluk. Neka mi Najmilostiviji bude milostiv. Ova moja Oporuka sadrži izvjesne dopune moje ranije napisane Oporuke od 1. oktobra 1979. g. i kao takva jedino je punovažna. Jedan njen primjerak se nalazi uz moj karton u „Bakijama”, a jedan uz člansku knjižicu „Bakija”. Treći primjerak je u mome novčaniku.
Sarajevo, 3. 12. 1985. g.
(Rešad Kadić: Oporuka)
priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/focanskidani
oprema teksta:focanskidani
Foča iz 1928.godine
Ćehotinski most, desno gostionoca Slavija (poslije Zdravljak),naspram nje Banka i kuća porodice Jeremić, Međurječka džamija, i Šukovac i Gradačka stijena u pozadini.
Džamija se zvala Džafer-begova ili Džafer-Čelebijina i nalazila se na mjestu nekadašnje Jugobanke, preko puta hotela Zelengora.Teško je oštećena 1943. Džamija je bila od čvrstog materijala sa pripadajućim okolnim haremom. 1947. godine, “obnovom” je skroz srušena. Munara je teatralno vezana konopcima i na ho-ruk oborena na zemlju.
Glavna ulica u Foči,snimak između 1930. – 1940.godine. Sa lijeve strane Banka, kuća porodice Jeremića, Osnovna škola, a naspram gostiona Slavija (poslije Zdravljak).
Foča, nekada, Avdagića sokak – Ulica znana kao “Niz/uz Delikates” (Ive Lole Ribara)
Zdravljak, pa Dom armije (Centar za kulturu),trafika, prodavnice,kuća Trhulja (poslije izgrađena zgrada tzv “Elektroton” i Trg fočanski), a ima tu i kaldrme…
priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
*****************
FOČARENJE : Razglednicama po Foči (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/focarenje-razglednicama-po-foci-foto/
FOČA (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/02/foca-foto/
FOČA:650 GODINA OD PRVOG POMINJANJA (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/28/foca650-godina-od-prvog-pominjanja-foto/
Stari tekstovi » Iz Evlijinih bisaga: Šeher Foča
https://focanskidani.wordpress.com/2017/06/29/stari-tekstovi-iz-evlijinih-bisaga-seher-foca/
PUTOPIS – EVLIJA ČELEBI : O FOČI I OKOLINI (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/08/putopis-evlija-celebi-o-foci-i-okolini-foto/
HISTORIJA FOČE : Foča i fočanski kotar 1895. godine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/06/historija-foce-foca-i-focanski-kotar-1895-godine-foto/
IZ HISTORIJE FOČE : Iz Goražda u Foču 1896.
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/iz-historije-foce-iz-gorazda-u-focu-1896/
Foča : Iz stare sehare (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/23/foca-iz-stare-sehare-foto/
[HISTORIJA FOČE] : Foča na razmeđu 19. i 20. stoljeća
https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/02/historija-foce-foca-na-razmedu-19-i-20-stoljeca/
FOČANSKE BIČAKČIJE ILI FOČANSKI NOŽARI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/28/focanske-bicakcije-ili-focanski-nozari/
FOČANSKI VAKIFI : MEMIŠ ŠAH-BEG EFENDIJA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/27/focanski-vakifi-memis-sah-beg-efendija/
VAKUFLJENJE KNJIGA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/26/vakufljenje-knjiga-u-foci/
FOTOPRIČA : FOČA 1949.,1952. i 1953. (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/25/fotoprica-foca-1949-1952-i-1953-foto/
MALO (NE)POZNATA FOČA : Džamijski kamen (stijena u Drini)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/23/malo-nepoznata-foca-dzamijski-kamen-stijena-u-drini/
[stari tekstovi] Husref Redžić : URBANI RAZVOJ FOČE (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/18/stari-tekstovi-husref-redzic-urbani-razvoj-foce-foto/
KAMENI SPAVAČI IZ NAHIJE FOČA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/kameni-spavaci-iz-nahije-foca/
HISTORIJA FOČE ISPRIČANA FOTOGRAFIJAMA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/25/historija-foce-ispricana-fotografijama/
Foča kroz historiju i knjige (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/20/foca-kroz-historiju-i-knjige-foto/
IZ HISTORIJE FOČE : FOTOGRAFIJA IZ 1930. GODINE
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/25/iz-historije-foce-fotografija-iz-1930-godine/
Foča-Dubrovnik: Živan Pripčinović (?-1479): Život jednog dubrovačkog trgovca i „diplomate“ u Bosni (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/12/foca-dubrovnik-zivan-pripcinovic-1479-zivot-jednog-dubrovackog-trgovca-i-diplomate-u-bosni-foto/
FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1918. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/02/foca-historija-sta-nam-kazuje-fotografija-nastala-oko-1918-godine/
FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/
[HISTORIJA FOČE] : Foča na razmeđu 19. i 20. stoljeća
https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/02/historija-foce-foca-na-razmedu-19-i-20-stoljeca/
HISTORIJA FOČE : KAMP KUĆICE U DONJEM POLJU
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/23/historija-foce-kamp-kucice-u-donjem-polju/
JELEČ (opis Jeleča iz 1896. godine)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/12/jelec-opis-jeleca-iz-1896-godine/
FOČA 1896. : KAHVANA PROMAHA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/04/foca-1896-kahvana-promaha/
Velike poplave u Podrinju i Polimlju 1896. (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/06/velike-poplave-u-podrinju-i-polimlju-1896-foto/
Bosna i Hercegovina na milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/05/bosna-i-hercegovina-na-milenijskoj-izlozbi-u-budimpesti-1896-foto/
HISTORIJA FOČE : BOLNICA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/30/historija-foce-bolnica-u-foci/
HISTORIJA FOČE iz pera Andreja Andrejevića
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/17/historija-foce-iz-pera-andreja-andrejevica/
ZABORAVLJENA FOČA:Dvije kratke priče sa požutjelih fotografija (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/18/zaboravljena-focadvije-kratke-price-sa-pozutjelih-fotografija-foto/
Hatidža Čar Drnda: Grad Foča na razmeđu dvije civilizacije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/14/hatidza-car-drnda-grad-foca-na-razmedu-dvije-civilizacije/
HISTORIJA FOČE : Detaljni popis ratarskog stanovništva u Hercegovini iz 1585. godine.
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/22/historija-foce-detaljni-popis-ratarskog-stanovnistva-u-hercegovini-iz-1585-godine/
Iz historije Foče (srednji vijek)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/24/iz-historije-foce-srednji-vijek/
Ustikolina te se doimlje veoma prijatno i kao imućno mjesto. Ime je dobila Ustikolina od rječice Kolone, kojoj je ovdje ušće u Drinu. Kada su Osmanlije osvojili Bosnu, bilo je to znamenito mjesto, cvala je tada zlatarska radnja, trgovina je bila razgranana, a u okolišu je bilo velikih vinograda,po kojima se još i danas ona mjesta zovu „Loze” i „Vina*. Bila je u Ustikolini kamenita crkva i temelji joj se još vide. Odma do crkve radnici su, kada su gradili novu cestu, našli presvogjen grob i u njem čovječije kosti. Narod veli, da su se tu sahranjivali monasi od one crkve.
Da je ustikolinski kraj već davno prije bio dobro napučen, vidi se po velikoj množini pretpovjesnih grobova na Cvilinskom polju kod Ustikoline i grobova odma uz lijevi drinski brijeg, a za docnije doba po velikoj množini starih razrušenih gradova u okolišu Ustikoline. U sredini Cvilinskoga polja vide se temelji stare tvrgjave; to se mjesto idanas još zove „Gradina” ili i „Cvilinski grad”.
U jednom hudžetu (presudi), što se je napisao pred 150 godina za neku ženu iz Ćureva, spominje se (Myron vit. Zarzvcki u „Glasniku zemaljskoga muzeja”), da se je parnica vodila pred mutesarifom Omer pašom Čengićem u Donjem Odžaku kod Ustikoline, te se po tom čini, da je u ono doba tamo mutesarif stolovao. U jednom starom fermnnu nazivlje se Ustikolina šeherom (gradom), a Foča samo kasabom (varoši), te bi i po tom Ustikolina bila tada važan grad.
Kada je sultan Mehmed Fatih godine 1463. došao sa svojom vojskom u ovaj kraj, sigje on s gore na lijevom brijegu rječice Jošanice (desno od Drine) i tu se započne bitka s Bosancima. Bila je to krvava bitka i s obadviju strana pade mnogo vojnika i vojvoda, te su tu na bojištu i pokopani, Tada je nastalo groblje na Jošanici s onim mnogobrojnim
kamenitim nadgrobnim spomenicima, na kojima su uklesane jutarnje zvijezde, sablje, zastave, lukovi i strijele. Pripovijeda se, da je jedan turski vojvoda gonio najvećega bosanskoga junaka, Ivka iz Jošanice, sve do Cvilinskoga grada, pa ga tamo stigao i smaknuo. Gdje je Ivko pao, tu je i pokopan, a kamen, što su mu na grob položili, još se i danas zove „Ivkov kamen”. Ovaj se turski vojvoda opet vrati na bojište na Jošanici i tamo mu jedan Bosanac odsiječe glavu. To je bilo odma uz obalu. Ubijeni vojvoda — pripovijeda narod — uzme svoju glavu pod pazuhu i ode na desni brijeg Jošanice, gdje su ga i pokopali. Na kamenu, što mu je metnut čelo glave, ima izdubina, iz koje svijet pije vodu, i kažu. da svako, makar kakvu bolest imao, odma ozdravi, čim se te vode na pije i na grobu se pomoli. Ovomu se „lječilištu” dolazi najviše u posljednji utorak pred Gjurgjev-dan.
U ono doba, kada se je sultan Mehmed Fatih borio s Bosancima, živjela su u Ustikolini tri brata, Miroje, Ljuboje i Dragoje Kujundžić,i njihova je porodica bila najvigjenija u svem kraju. I crkva, čije smo ruševine gore spomenuli, bila je pod njihovom upravom. Nekoji iz te porodice bili su monasi u Ustikolini, Foči i Goraždu. Jedan od te trojice braće – – drugi vele: mati — ode sultanu u susret i prevede ga preko Drine u Ustikolinu. Kada je sultan bio nasred rijeke, potone mu konj,te sultan rekne: „Bu su derin!” (Voda je duboka!) Od riječi „derin” kažu da je nastalo ime rijeke Drine. Za hvalu, što su ga preveli preko Drine, pokloni sultan braći Kujundžićima spahiluke, dade im fermane i bujruntije, i od onoga se doba Kujundžići zovu i Spahići. Braća Miroje i Ljuboje prime islam i od njih — kažu — potječu begovi Mirići i Ljubovići. Treći brat, Dragoje, ostade vjeran vjeri svojih otaca,ali ipak i njemu dade sultan spahiluk i bujruntiju. Po tom su fermanu
njegovi potomci, Kujundžići-Spahići, sve do najnovijega doba uzimali desetinu u ustikolinskoj općini. Kada su ona dva brata primila islam, preseli se treći brat, kršćanin, u blisko selo Ligote, gdje još i danas živu njegovi potomci. Kujundžići Spahići. Dvojica iz Te porodice, dva brata, pregjoše u Foču, pa su tamo od najvigjenijih gragjana i na
glasu kao najvještiji zlatari.
Kada je sultan ušao u Ustikolinu, ostavi tamo odio vojske pod Turhani Eminom, koji je, kako se priča, sagradio džamiju u Ustikolini.Odavde pošlje sultan stražu spram današnje Foče, koja se je onda, kako kažu, zvala Radovina, da vidi, šta je tamo. Kada su se vojnici vratili, pripovjede sultanu, da su u onom kraju naišli na mjesto, gdje ima velikih vinograda i mnogo buradi (hepsi fuči). Turska riječ „fući” označuje „bure”, te tako kažu da je nastalo ime docnijemu gradu Foči. Drugi opet pripovijedaju, da je Foča dobila ime od mnogoga voća, što tamo i u okolišu izvrsno rodi.
Na sjeveroistočnom kraju gradića Ustikoline uzdiže se džamija,izgragjena u godinama 866. do 869. p. Hidžr., dakle odma u prvim godinama, kako je Bosna osvojena. Prama tomu ide ona u najstarije džamije u svoj zemlji. Munara na desnoj strani zgrade sagragjena je kao i sva zgrada iz klesanoga kamena, te ima ispod šerefe (galerije,otkuda zovu na molitvu) uokrug fino izrezuckane stalaktitne ornamente;
Džamija i munara pokrivene su olovom, predvorje cigljom. Kraj džamije ima staro turbe, u kojem je pred 150 godina sahranjen Kadri Alajbeg Čengić, pradjed porodice Čengića, što živi u Odžaku, četvrt sata od Ustikoline. Stanovnici ustikolinski pripovijedaju, da je jedared došao nekakav konj na groblje i nogom probio pokrov toga groba. Kada su Ustikolinci to opazili, odma dolete, da oprave grob. Tom prilikom nagju u grobu tri ploče, koje su tako postavljene bile, da su dvije stajale osovljene, a treća bila kao pokrov. Mrtvac nije dakle bio onako sahranjen, kao što danas sahranjuju muhamedovci svoje mrtvace.
Turhani Emin, koji je po narodnoj predaji sagradio taj hram, pokopan je, kako kažu. na Presjeci. Presjeka leži podrug sata sjeverno od Ustikoline, te je po prići dobila, takvo ime otud, što je ovdje turska vojska „presjekla” bosansku vojsku. Na jodnom ravnom nišanu (muhamedovskom grobnom spomeniku), koji se gore zašiljuje.vidi se polumjesec sa zvijezdom i nad njim spirala. Kažu, da je to grob nekakvoga Tatarina ili Persa. Stari su grobovi raštrkani po gorskom hrptu; lijevo se vidi ravnica i malo jezerce. Med svim grobovima,što se tu nalaze, ističu se ljepotom dva groba; nišani su im mramorni, no polomljeni. Na jednom se nalaze ostanci napisa : „ . . .Emiri livai herceg”, t. j . emir ili namjesnik hercegovački; od godine ima samo: „Sene tisa ve sittiue”, t. j . godine . . 69. Na trećoj strani: ,,Kad intekalel merhumu ibni”, t. j . preselio se je (umro) ljubljeni sin. Komad, na kojem je bilo upisano stoljeće od godine i ime pokojnikova oca, odbijen je od kamena. Stari Muhamed beg Čengić iz Odžaka pripovijedao je, da su pred četrdeset godina, kada je on posljednji put bio na tim grobovima, spomenici bili čitavi i da je tada još sasvim jasno pročitao napis na jednom spomeniku. Kaže, da je pisalo: ..Turhani Emin” i godina smrti 869. Blizu tih grobišta ima i mnogo bogumilskih grobova s velikim četverouglastim kamenovima i pločama, no ni na jednom od njih nema ornamenata ni napisa.
Svakako dokazuju ti ostanci iz starih vremena, da je Ustikolina negda bila važniji grad; danas je to malo mjestance, gdje se u velike sadi duhan. Nema kuće bez zelenih struka, a na polju bujaju zelene biljke s golemim lišćem. Stanovnici su na dobru glasu kao vještaci u sagjenju duhana, a sadi ga se u ovoj općini svake godine sve to više. Ovdješnja su duhanska polja prave uzorne nasade.
– prema knjizi i iz knjige Bosnom i Hercegovinom uzduž i poprijeko 1896.
priredio i prilagodio:Kenan Sarač.
oprema teksta:focanskidani
***
iz knjige Bosnom i Hercegovinom uzduž i poprijeko 1896. PUTOVANJA HENRIKA RENNERA.
izdanje 1900. godine
S tristapedeset i pet ilustracija po slikama W.L. Arndta,
E. Arndt – Ćeplina i dr. , te po fotografskim snimcima.
S geografskom kartom.
Privolom piščevom preveo s dragoga njemačkoga izdanja
ISA VELIKANOVIĆ.
MITROVICA 1900.godine
NAKLADA HRVATSKI- DIONIČKE TISKARE. [N. DOGAN.)
*****
Stari tekstovi : Varošica Ustikolina
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/21/stari-tekstovi-varosica-ustikolina/
Mehmed Mujezinović / Ing. Evangelos Dimitrijević: Džamija na Ustikolini / La mosquee de Ustikolina (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/14/mehmed-mujezinovic-ing-evangelos-dimitrijevic-dzamija-na-ustikolini-la-mosquee-de-ustikolina-foto/
RIMSKI MOST – USTIKOLINA : Most u Kožetini
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/13/rimski-most-ustikolina-most-u-kozetini/
MOST NA KOŽETINI – USTIKOLINA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/09/20/most-na-kozetini-ustikolina/
JELEČ (opis Jeleča iz 1896. godine)
Na zapad od Foče, na putu u Kalinovik, u dubokom koritu med ograncima Zelengore i Lelije-planine leži mjesto Jeleč, u kojem se od pamti vijeka žitelji bave kožarskom radnjom. Alpinski pašnjaci svud uokolo'po orijaškim planinama daju godimice tisuće i tisuće ovčijih i kozjih koža i te se kože ovdje na plahoj vodi Gjafera potoka izragjuju u jelečku kožu, glasovitu po svoj zemlji. Kako se je u prijašnje doba svaka industrija u Bosni radila veoma primitivnim načinom,to nijesu ni kožare u Jeleču bile kadre, da se iza okupacije održe u prometnom životu. Proizvodi nijesu bili spram modernih zahtjeva, trgovina sama udari drugim putovima i odjedared presanu jedino privredno vrelo jelečkomu žiteljstvu,koje se naravski nije moglo tako brzo da snagje u novim prilikama.Taj se je gospodarstveni nazadak spriječio jedino time, što je na zemaljski trošak osnovana tvornica koža u Jeleču.
Tu ne samo da je svijet našao posla, već su se dobro uporabile sirove kože, taj jedini izvor za privredu u pastirskoga naroda po svem gorskom okolišu. Pošto se je najprije pokušalo, da se kožare združi u udrugu, sagragjena je godine
1892. erarna tvornica, a godine je 1894. znatno raširena i udešena za najnoviji način proizvodnje. Ovamo ide i novi način, da se kože čiste od dlake zgrijevanjem, mjesto krečom kao prije, jer se je time dobivala vuna slabije vrijednosti, a ovako se dobiva tako zvana zgrijevana vuna, koja je ista kao i čista vuna, strižena sa žive ovce. Radnja se tjera parnim motorom od 130 konjskih sila. U najnovije se je doba uza to osnovala još bojadisarna i apretura, a pokušaji, što su se činili, da se proizvajja galanterijska i luksusna koža, dobro su pošli za rukom. Tvornica proizvagja prije svega kožu, učinjenu rujem, u svim vrstamn, štogod prolaze, onda sve vrste safijana, korduana, knjigoveške kože, gornje kože za cipelare, tapecirsku i galanterijsku robu. Osim ovčije i kozje kože zgotavlja se i turska dolmirana jarčija koža.
Godimice se učini poprijeko oko 80.000 komada ovčijih i kozjih koža, a to daje nekih 70.000 kilograma vune. Kože se kupuju po svoj zemlji već pranu, vašarskoj cijeni, a po načelu se uzimlju samo kože izraslih životinja od teške sorte i starih preko godinu dana. Kako Bosna i Hercegovna mogu da daju godišnje oko 300.000 koža, pa ne samo da ih se u zemlji dosta treba, već ih se i sa strane mnogo traži, to se s racionalnim kozarstvom može postizavati lijep uspjeh.
Govegja se koža dinas u Jeleču još ne radi, već se proizvagja jedino u Visokom i Travmku za opančare. Govegje se kože izvažaju sada u Italiju, Dalmaciju i Hrvatsku, pa kako se čini, da se njihova fabrikacija dobro isplaćuje, nakana je, da se docnije i u Jeleču stanu njom baviti. Jelečkoj su koži stručnjaci priznali vrsnoću, te se u znatnoj množini izvaža u Austriju, a isto tako i vuna. Tvornica daje u svojem nutarnjem poslu rada skoro svim jelečkim kožarima, koji su se drage volje okanili svojega slobodnoga obrta, jerbo radom uz pogodbu nalaze u tvornici bolju zaradu. Dobavljanje najvažnijih materijalija za radnju, kao što je kreć i ruj, stotinama je ljudi dobro privredno vrelo. Osobito se skupljanje ruja koji u svem južnom pograničnom kraju divlji raste, lijepo isplaćuje, jer se tim mogu i djeca da bave. Tvornica ga treba 200 000 kilograma, a za kilogram suha ruja plaća se 4 novčića. Da se olakša skupljanje ruja, osnovala je vlada osam skladišta; dva su u guduri Sutjeske, dva na Humu kod Bastaha, dva kod Predražja i jedno u Peroviću.
Troškovi za osnutak i radnju jelečke tvornice nijesu bili neznatni, no moralo se je to žrtvovati, ne samo da se pomogne kožarski obrt,koji je s vremenom i s nezgodnim prilikama sasvim bio propao, nego da se i iz njega stvori krepka industrijalna grana, koja može da živi i da se takmi, a siromaškomu žiteijstvu da nadoknagjuje iigubljenu privredu. Radosna je zato pojava, da radnja uspijeva i već danas donosi priličan čisti dobitak.
Od Jeleča ide jahači put divljim gorskim krajem na Zelengoru, gdje ima alpskih pašnjaka, da ne mogu biti ljepši. Ovdje je ljeti idiličan stanarski život, a za svijet, koji bi da otpočine, ovaj bi divni kraj bio zgodan, da se ni Švajcarska ne bi mogla takmiči, samo da. ima ovamo boljega puta i da nije odsijedanje u hercegovačkim seljačkim kućama gore već rgjavo. No kažu, da će se izgraditi cesta iz Foče na Zelengoru u Gacko. Time bi se Podrinje najkraćim putom spojilo s Dubrovnikom i s morem. Nego sve su te gorske staze prastare trgovačke ceste, po kojima je stotine i tisuće golina išao robeni i osobni promet izmed Dubrovnika i istoka balkanskoga poluostrva.
O tom su se već velike učene rasprave pisale. Nas više zanima na Zelengori sadašnjost, a ta je ovdje zastupljena poljoprivrednom stanicom, što ju je osnovala zemaljska vlada. Stanica proizvagja i razašilje ponajviše sir i maslac. I stanari prodaju u bližnje gradove velike množine ovčijega sira.Sav taj gorski kraj, što se pruža na jug do crnogorske granice,na zapad na Leliju-planinu do Uloka i na Morinje do Crvanj-planine na Nevesinjskom polju, a na sjever ide na Kalinovik, te obuhvaća tako zvano Zagorje i Treskavicu-planinu, bio je još pred petnaestak godina zloglasno hajdučko leglo ; odavde se je najviše ustaša nalazilo.
U tim skoro neprolaznim planinama i hridinama, u gudurama i mračnim šumama bilo im je dosta zaklona i zbjegovi. Turska je vlast šiljala ovuda da se prokrstari, samo ako je slučajno ubijen koji otmjeni beg, a i inače je „gorske junake” puštala s mirom. Tako se je uzdržala ona hajdučka romantika, što se u baladama i narodnim pjesmama veoma lijepo sluša, no u zbilji je za svijet • da Bog sačuva•.
Današnja je uprava unijela da zatre to hajduštvo, o kojem još guslari pjevaju bezbrojne pjesme. Nije to bio lak posao, osobito kada je ustanak godine 1882. hajdukovanju pridodao neku političku boju. No vojska se je uvještila, da razbojnike iznagje u njihovim gnijezdima, te da ih upokori ili protjera u Crnugoru. Usred njihova kraja, u Kalinoviku i u Uloku, osnovani su utvrgjeni tabori, a kada se je ustanak ugušio, brinuli su se dalje oružnici, da hajduštvo sasvim istrijebe. „Strafuni”— kako je svijet po njemačkom nazvao žandarske čete, što su od dobrovoljaca sastavljene, da krstare — otkriše i najskrivenije zaklone; ni oluju ni bora nije ili sprečavala u dužnosti, i hajduštvo se je tako korenito istrijebilo, da mu danas nema ni traga ni glasa. Besprimjerno vrsna žandarmerija — krstari su davno već raspušteni — brine se i za to, da se u klici uguši svaki novi začetak bajduštva. Istina je, da se Bosna i Hercegovina danas broje u najsigurnije zemlje i da se putnik ni u najzabitnijim krajevima ništa ne treba da boji za život ni za imutak. I to je jedno kulturno djelo, a u istinu nije najneznatnije!
iz knjige Bosnom i Hercegovinom uzduž i poprijeko 1896. PUTOVANJA HENRIKA RENNERA.
izdanje 1900. godine
S tristapedeset i pet ilustracija po slikama W.L. Arndta,
E. Arndt – Ćeplina i dr. , te po fotografskim snimcima.
S geografskom kartom.
Privolom piščevom preveo s dragoga njemačkoga izdanja
ISA VELIKANOVIĆ.
MITROVICA 1900.godine
NAKLADA HRVATSKI- DIONIČKE TISKARE. [N. DOGAN.)
priredio:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
JELEČ kao obrtni centar
O Jeleču i njegovim zanatima piše Hamdija Kreševljaković.
Hamdija Kreševljaković : Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1463.-1878.) I. dio,
Hamdija Kreševljaković : Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini II. dio: Mostar, Zagreb, 1951.
Izabrana djela Hamdije Kreševljakovića objavljena su u četiri svezka 1991. godine.
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/08/jelec-kao-obrtni-centar/
Imao je pet kuća, dućane, kožaru…
Prema jednom izvoru Šerif aga Hadžialić je obješen u haremu Aladža džamije. Objesili su ga četnici i Italijani da bi im priznao i otkrio gdje mu se nalazi zlato. No, Šerif aga Hadžialić, iako na teškim iskušenjima im to nije otkrio. Poslije rata, jedna od radnih akcija je pronašla i iskopala Šerif agino zlato. Akcijaši su gutali zlato da ga sakriju od UDBA-e. Neki su se tako i obogatili. To zlato je bilo iza njegove kuće u Aladži, gdje je poslije bila kafana.
Šerif aga je imao četiri sina : Aziza, Sulejmana, Rasima i Asima i kćerku Muneveru.
_ _ _ _ _
Allah mu se smilovao i u Džennetu ga nastanio. Amin!
_ _ _ _ _
priredio:Kenan Sarač
fotografije:screenshot/focanskidani
oprema teksta:focanskidani
*********************
[izlog knjige] Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945.
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/11/izlog-knjige-srpski-zlocini-nad-bosnjacima-muslimanima-1941-1945/
75 godina od genocida u Foči : Priča o Mevli Pirić, djevojački Lampa, iz Godijena kod Foče
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/02/75-godina-od-genocida-u-foci-prica-o-mevli-piric-djevojacki-lampa-iz-godijena-kod-foce/
Priča o Foči 1941. – 1945., kao i 1992. o stradanjima i patnjama naroda Foče, ali i o borcima – herojima koji su pružili herojski otpor agresoru i spasili civile
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/24/prica-o-foci-1941-1945-kao-i-1992-o-stradanjima-i-patnjama-naroda-foce-ali-i-o-borcima-herojima-koji-su-pruzili-herojski-otpor-agresoru-i-spasili-civile/
GENOCID NAD MUSLIMANIMA FOČE 1941. – 1945. : Smrt do smrti…Priča Nataše Zimonjić-Čengić
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/04/genocid-nad-muslimanima-foce-1941-1945-smrt-do-smrtiprica-natase-zimonjic-cengic/
FOČA 1941.-1945.:Protiv zaborava i tabua…(FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/04/20/foca-1941-1945-protiv-zaborava-i-tabua-foto/
STARI TEKSTOVI » ADIL ZULFIKARPAŠIĆ: PUT U FOČU 1942.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/29/stari-tekstovi-adil-zulfikarpasic-put-u-focu-1942/
HISTORIJA FOČE : 75 GODINA OD PRVOG OSLOBOĐENJA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/historija-foce-75-godina-od-prvog-oslobodenja/
FOČA, 20. januara,1942.
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/foca-20-januara1942/
FOČANSKA OMLADINSKA ČETA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/06/focanska-omladinska-ceta/
FOČANSKI PROPISI
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/10/focanski-propisi/
IZ HISTORIJE FOČE : Partizanska olimpijada u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/06/09/iz-historije-foce-partizanska-olimpijada-u-foci/
O GENOCIDU NAD MUSLIMANIMA FOČE 1941. – 1945. iz pera Ševka Kadrića
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/05/o-genocidu-nad-muslimanima-foce-1941-1945-iz-pera-sevka-kadrica/
75 godina od GENOCIDA u Foči : Stravične priče iz 1942.godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/75-godina-od-genocida-u-foci-stravicne-price-iz-1942-godine/
[HISTORIJA FOČE] : 76 GODINA OD PRVOG OSLOBOĐENJA
https://focanskidani.wordpress.com/2018/01/20/historija-foce-76-godina-od-prvog-oslobodenja/
FOČA 75 GODINA OD GENOCIDA : Mustafa Sarač, ugledni medicinar i trgovac, spaljen na sred Pazarišta
https://focanskidani.wordpress.com/2017/11/28/foca-75-godina-od-genocida-mustafa-sarac-ugledni-medicinar-i-trgovac-spaljen-na-sred-pazarista/
FOČA 75 GODINA OD GENOCIDA : Ugledni i bogati Šerif aga Hadžialić obješen u Aladžanskom parku
https://focanskidani.wordpress.com/2017/11/27/foca-75-godina-od-genocida-ugledni-i-bogati-serif-aga-hadzialic-objesen-u-aladzanskom-parku/
FOČA 75 GODINA OD GENOCIDA : Istina o Smail agi Šiljku iz Foče
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/foca-75-godina-od-genocida-istina-o-smail-agi-siljak-iz-foce/
više o genocidu nad muslimaniima 1941. – 1945. možete pročitati na:
Genocid nad Muslimanima Dedijer.pdf
(http://www.mediafire.com/download/3c6979xjytfg9ks/Genocid+nad+Muslimanima+Dedijer.pdf)
Iz dlana mi sija sunce. Imam srce za sve pametne i dobre ljude.
I da ostavih kosti u tujini, i tad bih samo Bosnu sanjo.
A se leži Klut od Dolnjih strana sin.
Legoh, jer se zmorih.
Ovi kam je, svojeglavi brate, kutca u koju moz utc al iz nje nemres izc.A i vislje kud bi?
(Natpisi na stećcima)
Historijsko područje-Nekropola sa stećcima na lokalitetu Mramor (Crkvina) u Vrbici kod Foče je inače državni nacionalni spomenik.
Na ovom lokalitetu koji se nalazi nadomak sela Čelebići smještena je nekropola sa 211 spomenika, od kojih su tri kasnoantičke ploče, jedna rimska ara, dvije srednjovjekovne ploče, 129 sanduka, dva sljemenjaka i 74 stećka nedefinisanog oblika. Konačan broj stećaka, formi i ukrasa nije utvrđen.
priredio:Kenan Sarač
_ _ _ _ _
KAMENI SPAVAČI IZ NAHIJE FOČA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/kameni-spavaci-iz-nahije-foca/
U prijašnja vremena, dok je ratnik izlazio na bojno polje s klasičnim, hladnim oružjem, izrada dugih noževa u Foči bila je vrlo razvijena i na veliku glasu. Takvi noževi izrađivali su se i u Sarajevu, ali je Foča u tome daleko prednjačila i takmičila se sa samim Carigradom. Na taj sud navodi nas svjedočanstvo poznatog francuskog učenjaka Ami Boue-a, koji je god. 1836 i 1837 prokrstario sve naše krajeve i dobar dio onovremene
Turske i koji ovako o tome piše: »U nekim gradovima prave se izvrsni noževi, po oštrici damascirani, bijelog balčaka i često ukrašeni granatima ili crvenim staklom. Foča i Carigrad su na glasu za ovu vrstu noževa u drvenim ili kožnim koricama, koji se nose o bedrima (da vise) ili za pojasom. Ti se noževi prave i u Sarajevu i drugdje, ali najbolji i najjeftiniji dolaze iz spomenuta dva mjesta, gdje se prodaju po sedam groša za jedan
komad.« /137/
Nožarski obrt u Foči je relativno vrlo star. Prva poznata vijest o tome obrtu u tome
mjestu potječe iz god. 1600, kad se, kako smo pokazali, spominje bičakčija Durak iz Džami Atik-mahale kao dužnik zajma Memišahbegova vakufa. No, tim jednim podatkom ne možemo ocijeniti starost, a još manje razvijenost i kvalitet toga obrta u Foči. Tu prazninu upravo nam sjajno popunjava francuski putopisac Lefevre, koji je, uskoro iza toga prvog spomena, god. 1611 prošao kroz Foču, vidio taj obrt i dao o njemu kratke, ali
značajne podatke: »U tome gradu pravi se mnoštvo noževa, na glasu ne zbog čvrstoće, nego zbog ukusne izrade«. Dakle, ono »mnoštvo noževa« jasno ukazuje na razvijenost toga obrta u Foči u to doba, a glas o ukusnoj izradi govori i o kvalitetu proizvoda. Sasvim je logično da se taj obrt nije mogao tu razviti do te visine preko noći i neposredno pred Lefevrov prolazak kroz Foču. Zato je sigurno trebalo dosta godina i više generacija.
Proizlazi da taj obrt datira sigurno od polovine šesnaestog stoljeća, a vrlo lako još i otprije, dok su se iskorišćavali okolni željezni rudnici, koji su davali željezo kao glavnu sirovinu toga obrta.
Velik broj nožara radio je tu neprekidno sve do god. 1878, kad su dugi noževi bili kod nas izbačeni iz upotrebe. Stariji ljudi kazuju da je samo u posljednje vrijeme bilo tu oko sedamdeset nožarskih tešđajeva, t. j. radnih klupa, mjesta. Jedni su nožari imali dućane i radili u čaršiji, a drugi, u mnogo većem broju, radili su samo kod kuća po mahalama, jer u čaršiji nije bilo dovoljno prostora. Obrtnici koji su imali radionice po kućama snosili su svoje proizvode u čaršiju jednom sedmično, upravo na pazarni dan i prodavali ih trgovcima, koji su ih onda raznosili u druga mjesta u velikim količinama. Vrijedno je
istaći veliku solidarnost među tim obrtnicima, o kojoj se i danas u Foči priča. U doba kad se mnogo radilo bila je obična pojava da jedan bičakčija, koji je radio kod kuće, pokupi u radnu pregaču potrebni pribor i da ide susjedu, koji se bavi istim poslom, pa da zajedno rade, ručaju i briju se. A uveče, kad bi se prodala roba, priređivali su po kućama sijela, osobito u zimske noći, na kojima bi se zaturala igra prstena kadikad i u »stranu« (pola tovara) jabuka.
Tim obrtom bavili su se u Foči, koliko se zna, samo muslimani, i bile su poznate porodice, u kojima se taj zanat prenosio s oca na sina: B i č a n i, Bradarići, Čavdari, Delje, Granovi, Jagnje, Kadribegovići, Karabegovići, Kolubare, Krame, Letići, Mezburi, Poje i Redže. Poneki članovi tih porodica produžili su zanat i poslije okupacije te od starih izrađevina pravili samo male, džepne noževe, ali su i njima davali oblike ubojitih dugih noževa prijašnjih vremena. Godine 1953 živio je posljednji fočanski bičakčija Ibro Karabegović. Radio je ponešto još do kraja god. 1952, a tada je i on zbog bolesti napustio taj zanat.
Neki fočanski nožari preselili su krajem osamnaestog stoljeća u Sarajevo i tu nastavili svoj zanat, a po rodnome mjestu prozvaše se Foče.
Osnovne sirovine za izradu noževa bile su čelik, kost te srebro za pokov i dekoraciju. Čelik se, možda, u prvo vrijeme dobivao, kako sam napomenuo, iz same okoline, ali se poslije isključivo uvozio, mnogo i s Istoka, gdje su bile osobito poznate damaštanske i karahorosanske vrste. Kost za pravljenje kamzi, kavzi ili sapi na balčaku ili dršku dobivala se od goveđih nožnih zglavaka ili čolana, koji su bili najviše traženi,
a potom, za noževe jednostavnije izrade, i od rogova. Budući da veliku potrošnju takve kosti sam grad nije mogao zadovoljiti, to su fočanski nožari dobavljali tu sirovinu i iz drugih mjesta. Poznato je da su takve čolane zakupljivali od sarajevskih aščija i tovarima ih dogonili u Foču. Po saopćenju prof. Kreševljakovića, sarajevski trgovci Ćukovići i Besare dobavljali su za potrebe nožara i kosti od sjevernog jelena, t. zv. s o b o v i n u. Taj
su artikl dobavljali iz Rusije u buradima i prodavali ga u Sarajevu u Ćurčiluku, pa je moguće da su se fočanski nožari i odatle snabdijevali. Za noževe jednostavnije izrade upotrebljavalo se za izradu kamzi još i suho šljivovo drvo, pa su se takvi noževi zvali drvenjači za razliku od bjelosapaca, kojih su kamze bile od bijele i polirane kosti.
Nožarski dućani ili radionice bili su uređeni slično kao kazandžiski: uz postrane stijene bilo je jedno ili dva (već prema veličini dućana) oniska postolja, zvane sofe, na kojima su obrtnici sjedjeli podvijenih nogu i radili. Pozadi te prostorije bila je kovačnica s ognjištem, duvačkim mijehom i nakovnjem. Sam proces rada u jednom takvom dućanu ili radionici sastojao se iz nekoliko posve različitih operacija: zagrijavanje čelika i davanje prvog oblika budućem nožu, tj. iskivanje sječiva ili, kako se stručno veli, d e m i r a, potom struganje i brušenje sječiva, pa oblikovanje i poliranje kosti za balčak, samo usapljivanje pa okivanje balčaka srebrom i tauširanje sječiva srebrnom žicom te, napokon, izrada i dekoracija samih kora ili korica. Kako vidimo, dosta složen proces,
koji se sastoji od niza radnja, od grubog rada, potrebnog za iskivanje sječiva, do projektiranja i urisavanja onih minucioznih ornamenata. Osim jedne jedine manje znatne operacije, o kojoj će biti govora, sve su to radile jedne te iste ruke, i tu je skoro nemoguće ustanoviti prelaz običnog obrtničkog rada u umjetnički. Samo iskivanje sje-
čiva obavljalo se u kovačnici, a sav ostali rad u prednjoj radionici na sofi. Za rad u prvoj prostoriji, na sofama, služilo je više vrsta sitnog alata, koji je stajao obješen o stijenu iza leđa obrtnika, te manji nakovanj i željezna stezaljka, t. zv. m e n đ e 1 e, u kojima se držao nož pri dotjerivanju. Te dvije posljednje alatke bile su usađene u drvenu kladu, debeli trupac što je položen u prednjem dijelu sofe.
Nožari u Foči izrađivali su i ornamentirali najvećim dijelom dvije vrste dugih noževa zapašnjaka, handžare i jatagane, koji su se najviše tražili i bili glavni fočanski izvozni artikl. Te dvije vrste noževa razlikuju se međusobno samo po tome, što je u handžara sječivo blago zakrivljeno prema dolje, a u jatagana s gornje strane posve pravo, ravno. Dužina im je iznosila i do 80 cm, a prosječna težina kretala se oko 150 dkg. Neki takvi
noževi imali su na hrptu (»arka«) sječiva kaneluru u vidu oluka, pa se po tome zvahu o l u č n j a c i. Nazive pojedinih dijelova tih noževa prikazujem na priloženoj skici. Same kore ili k o r i c e bile su uvijek od drveta, a obloga im je mogla biti trojaka: od srebnog, iscizeliranog lima, a takve su kore najskuplje, potom od obične kože i, napokon, od uvoštenog platna (t. zv. mušemali kore). U Sarajevu su radili i nožari, koji
su izrađivali samo kore, pa se zvahu k o r a d ž i j e, ali u Foči ne znaju da se takvim radom koji bičakčija posebno bavio.
Pored handžara i jatagana fočanski su nožari izrađivali još sablje, male noževe, džepne preklopne nožiće ili čakije (t. zv. šklopce), britve za kalemljenje (obrezivanje, oplemenjivanje) voća, mum-makaze za osjecanje svijeća, makaze za papir, što su se nosile uz starinsku tintarnicu divit, a poslije Okupacije bavili su se i usapljivanjem košću pribora za jelo, noževa i viljušaka, koje su se mahom izvozile u Austriju, Neki su
nožari povremeno čak i puške popravljali, ali im je to bilo posve sporedno zanimanje.
Za fočanske sablje zasad zna samo jako narodno predanje, i čini se da nisu bile pravljene
u većim količinama. Stariji Fočaci dobro pamte jednog od posljednjih fočanskih bičakčija staroga kova Tosuna Letića iz Mustafa-pašine mahale (umro oko 1895) i pričaju za njega da je znao napraviti takvu sablju, koja se dala smotati u kolut. Za male, pak, noževe, pa čak i za čakije znamo dokumentarno da su se tu radili i prije god. 1878,
još u osamnaestom stoljeću. U jednoj ispravi od 27 IV 1784, koja pretstavlja zapravo popis zaostavštine iza umrlog Hadži-Sulejmana, sina Mustafa-čelebijana, iz Hadži-Mustafine mahale u Foči, naveden je i procijenjen, među ostalim, i niz nožarskih proizvoda i nožarskog alata./138/
U etnografskoj zbirci Zemaljskog muzeja u Sarajevu vidio sam jednu neobično zanimljivu izrađevinu fočanskih nožara: magaze (škarice) za rezanje papira kao sastavni dio divita, koji je pripadao Mehmedbegu Kapetanoviću Ljubušaku. Ta izrađevina, kad je čovjek prvi put vidi, uopće ni po čemu ne sliči današnjim škarama. To je po obliku vrlo tanak bodež dužine 22,7 cm, a sastavljen je zapravo iz nekoliko komada, kojima su
dodirne ivice tako izbrušene, da čovjek uopće i ne vidi da je to predmet iz više dijelova. Bodež se po potrebi rastvori, i nastaju škarice s oštricama, pa čak i dršcima za prste. Te neobične škare tauširane su srebrnom žicom po čitavoj plohi od dna do vrha vrlo laganim, suptilnim i preglednim ornamentima iz biljnoga svijeta, pa već i po tome
pretstavljaju umjetninu prvoga reda. A da su rađene baš u Foči, svjedoči nam sitni zapis u srebrnoj žici na samim škarama, također tauširan, koji glasi: »Ameli Mustafa, kasabai Foča«, što će reći »Rad Mustafe, kasaba Foča«. Po saopćenju koje je prije tri godine dao sam prodavalac iz Sarajeva, majstor tih škara bio je iz porodice Kadribegovića, za koju mi već znamo da se od starine bavila nožarstvom.
Ing. Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini
priredio: Kenan Sarač
– reference:
tekst:Naše starine IV – 1957 (Ing. Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini)
fotografije fočanskih noževa: http://vikingsword.com/vb/showthread.php?t=3717 i http://www.oriental-arms.com/item.php?id=155
*************
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
*************
vidi još:
VAKUFLJENJE KNJIGA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/26/vakufljenje-knjiga-u-foci/
HISTORIJA FOČE : Opis Foče iz 1888. godine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/06/historija-foce-opis-foce-iz-1888-godine-foto/
HISTORIJA FOČE : Foča i fočanski kotar 1895. godine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/06/historija-foce-foca-i-focanski-kotar-1895-godine-foto/
STARI TEKSTOVI: KASIM DOBRAČA – SKRIPTORIJ U FOČI U XVI STOLJEĆU (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/05/stari-tekstovi-kasim-dobraca-skriptorij-u-foci-u-xvi-vijeku/
HISTORIJA FOČE : CRTICE IZ XV STOLJEĆA (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/22/historija-foce-crtice-iz-xv-stoljeca-foto/
Stari tekstovi » Iz Evlijinih bisaga: Šeher Foča
https://focanskidani.wordpress.com/2017/06/29/stari-tekstovi-iz-evlijinih-bisaga-seher-foca/
Foča: Sjedište sandžaka i doba prosperiteta
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/foca-sjediste-sandzaka-i-doba-prosperiteta/
STAMBENA ARHITEKTURA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/22/stambena-arhitektura-u-foci/
Fočanska kuća
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/29/focanska-kuca/
FOČA : LONDŽA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/foca-londza/
HISTORIJA FOČE : O FOČANSKIM ZANATIMA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/07/historija-foce-o-focanskim-zanatima/
Foča : Hanovi i karavansaraji
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/08/foca-hanovi-i-karavansaraji/
[stari tekstovi] Husref Redžić : URBANI RAZVOJ FOČE (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/18/stari-tekstovi-husref-redzic-urbani-razvoj-foce-foto/
Hatidža Čar Drnda: Grad Foča na razmeđu dvije civilizacije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/14/hatidza-car-drnda-grad-foca-na-razmedu-dvije-civilizacije/
HISTORIJA FOČE iz pera Andreja Andrejevića
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/17/historija-foce-iz-pera-andreja-andrejevica/
VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/
Karavan-saraj (Veliki han) Mehmed-paše Kukavice u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/karavan-saraj-veliki-han-mehmed-pase-kukavice-u-foci/
Careva džamija u Foči – džamija Sultan Bajazid II Valije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/careva-dzamija-u-foci-dzamija-sultan-bajazid-ii-valije/?preview_id=19862&preview_nonce=8513ba369c
Hamzabegov mesdžid – najstarija fočanska džamija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/hamzabegov-mesdzid-najstarija-focanska-dzamija/
FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/
SEDAMNAEST FOČANSKIH DŽAMIJA (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/sedamnaest-focanskih-dzamija-foto/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Hadži Seferov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-hadzi-seferov-mesdzid/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Šejh Pirijin mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-sejh-pirijin-mesdzid/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Muminbegov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-muminbegov-mesdzid/
Historija Foče : MEĐURJEČKA DŽAMIJA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/07/historija-foce-medurjecka-dzamija/
Mustafa-pašina džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/mustafa-pasina-dzamija-u-foci/
IZ HISTORIJE FOČE : O DŽAMIJI SULTAN FATIME
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/05/iz-historije-foce-o-dzamiji-sultan-fatime/
Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime/
Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime (sa fotografije)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime-sa-fotografije/
Džamija Hasana Nazira – Aladža džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/dzamija-hasana-nazira-aladza-dzamija-u-foci/
Foča:Slovo o Aladži
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/06/focaslovo-o-aladzi/
Aladža džamija u Foči, Bosna i Hercegovina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/aladza-dzamija-u-foci-bosna-i-hercegovina/
Aladža Moschee in Foča,Bosnien-Herzegowina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/aladza-moschee-in-focabosnien-herzegowina/
Aladža džamija u Foči – ubijanje i uzdizanje monumenta islamske arhitekture
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/aladza-dzamija-u-foci-ubijanje-i-uzdizanje-monumenta-islamske-arhitekture/
[stari tekstovi] HUSREF REDŽIĆ : ARHITEKTONSKA KONZERVACIJA ALADŽA-DŽAMIJE U FOČI (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/stari-tekstovi-husref-redzic-arhitektonska-konzervacija-aladza-dzamije-u-foci-foto/
Legenda o nastanku Aladže
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/legenda-o-nastanku-aladze/
Natpis na Aladža džamiji u Foči iz 1550./51. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/natpis-na-aladza-dzamiji-u-foci-iz-1550-51-godine/
Foča:Šehova džamija (Kadi Osman-efendijina džamija)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/22/focasehova-dzamija-kadi-osman-efendijina-dzamija/
IZ HISTORIJE FOČE:TRI DŽAMIJE O KOJIMA SE NE PRIČA I NE PIŠE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/12/iz-historije-focetri-dzamije-o-kojima-se-ne-prica-i-ne-pise/
VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/
FOČA:Nemaran odnos prema džamiji i medresi Mehmed–paše Kukavice
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/10/focanemaran-odnos-prema-dzamiji-i-medresi-mehmed-pase-kukavice/
Faruk Muftić:VAKUF ATIK ALI-PAŠINE DŽAMIJE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/28/faruk-mufticvakuf-atik-ali-pasine-dzamije-u-foci/
Potpis Evlije Čelebije na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči preživio sva ratna razaranja
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/potpis-evlije-celebije-na-atik-ali-pasinoj-dzamiji-u-foci-prezivio-sva-ratna-razaranja/
IZ HISTORIJE FOČE : FOČANSKE DŽAMIJE (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-focanske-dzamije-foto/
FOČA:Historijsko područje – Čaršija u Foči proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/focahistorijsko-podrucje-carsija-u-foci-proglasava-se-nacionalnim-spomenikom-bosne-i-hercegovine/
FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1918. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/02/foca-historija-sta-nam-kazuje-fotografija-nastala-oko-1918-godine/
FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/
U zlatnom dobu fočanskog šehera, vakifi su se nadmetali u dobru, i teško je u ovoj čaršiji bilo reći koja je džamija veća, ljepša, važnija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/28/u-zlatnom-dobu-focanskog-sehera-vakifi-su-se-nadmetali-u-dobru-i-tesko-je-u-ovoj-carsiji-bilo-reci-koja-je-dzamija-veca-ljepsa-vaznija/
FOČA : Obnovljena džamija Sultana Bajazida II Valije ili u narodu poznatija kao Careva džamija (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/08/foca-obnovljena-dzamija-sultana-bajazida-ii-valije-ili-u-narodu-poznatija-kao-careva-dzamija-foto/
FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/
FOČA:NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU U NOĆI SA 01.01.2016. NA 02.01.2016.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/02/focanapad-na-carevu-dzamiju-u-noci-sa-01-01-2016-na-02-01-2016/
POSLIJE NAPISA O TERORIZMU U FOČI : IPAK SE OGLASILI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/poslije-napisa-o-terorizmu-u-foci-ipak-se-oglasili/?frame-nonce=ffb1f08629
TERORIZAM U FOČI:NOVI NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU
https://wordpress.com/post/focanskidani.wordpress.com/16143
Foča : Veliko groblje (Aladžanski park)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/foca-veliko-groblje-aladzanski-park/
HISTORIJA FOČE : KATOLIČKA CRKVA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/historija-foce-katolicka-crkva-u-foci/
Memiš Šah-beg efendija – vakif, deftedar i nazir. Memiš Šah-beg efendija (u. 1585.) živio je u Foči u XVI stoljeću.
Izgradnjom jedne džamije, medrese i mekteba u Foči Memiš Šah-beg efendija se svrstao u red naših istaknutih vakifa.
Džamija je izgrađena prije 1569. godine, nešto južnije od Hadži Osmanove mahale, u Gornjem Polju u Foči. Spadala je među prostrane bosanske džamije sa munarom od klesanog kamena, te mahvilom i minberom od istog materijala.
Memiš Šah-begova medresa sagrađena je prije 5. jula 1569. godine kada je sastavljana vakufnama za tu školu. Imala je 6 soba, što znači da je spadala u manje medrese. Za izdržavanje medrese vakif je ostavio 320. 400 srebrenih dirhema koji će se davati pod interes. Original vakufname nalazio se u Orijentalnom institutu u Sarajevu.
Medresa je prestala da djeluje kao škola prije 1854. godine otkada je u tom objektu radio mekteb. Zgrada je porušena 1942. godine, a temelji su se vidjeli petnaestak godina u desnom uglu džamijskog harema.
Medresa je imala svoju biblioteku, a neki njeni rukopisi doneseni su iz Foče i pohranjeni u Gazi-Husrev begovu biblioteku. Na dva rukopisa vakif je ubilježen kao Memiš Šah-efendija.
…
Do danas nije ostalo ni traga od velikog Memiš Šah-begova vakufa. Do 1889. godine održao se samo dio glavnice koji je donosio preskromnih 40 forinti.
Memiš Šah-beg efendija umro je 1585. godine i ukopan desno u svoju džamiju.
(iz knjige : “Upravljanje vakufima u BiH 1847 – 2017.” – Ahmeda Mehmedovića, Vakufska direkcija, Sarajevo, 2017., 280 strana, ilustrovana, 28cm)
priredio:Kenan Sarač
*************
vidi još:
VAKUFLJENJE KNJIGA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/26/vakufljenje-knjiga-u-foci/
HISTORIJA FOČE : Opis Foče iz 1888. godine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/06/historija-foce-opis-foce-iz-1888-godine-foto/
HISTORIJA FOČE : Foča i fočanski kotar 1895. godine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/06/historija-foce-foca-i-focanski-kotar-1895-godine-foto/
STARI TEKSTOVI: KASIM DOBRAČA – SKRIPTORIJ U FOČI U XVI STOLJEĆU (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/05/stari-tekstovi-kasim-dobraca-skriptorij-u-foci-u-xvi-vijeku/
HISTORIJA FOČE : CRTICE IZ XV STOLJEĆA (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/22/historija-foce-crtice-iz-xv-stoljeca-foto/
Stari tekstovi » Iz Evlijinih bisaga: Šeher Foča
https://focanskidani.wordpress.com/2017/06/29/stari-tekstovi-iz-evlijinih-bisaga-seher-foca/
Foča: Sjedište sandžaka i doba prosperiteta
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/foca-sjediste-sandzaka-i-doba-prosperiteta/
STAMBENA ARHITEKTURA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/22/stambena-arhitektura-u-foci/
Fočanska kuća
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/29/focanska-kuca/
FOČA : LONDŽA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/foca-londza/
HISTORIJA FOČE : O FOČANSKIM ZANATIMA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/07/historija-foce-o-focanskim-zanatima/
Foča : Hanovi i karavansaraji
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/08/foca-hanovi-i-karavansaraji/
[stari tekstovi] Husref Redžić : URBANI RAZVOJ FOČE (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/18/stari-tekstovi-husref-redzic-urbani-razvoj-foce-foto/
Hatidža Čar Drnda: Grad Foča na razmeđu dvije civilizacije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/14/hatidza-car-drnda-grad-foca-na-razmedu-dvije-civilizacije/
HISTORIJA FOČE iz pera Andreja Andrejevića
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/17/historija-foce-iz-pera-andreja-andrejevica/
VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/
Karavan-saraj (Veliki han) Mehmed-paše Kukavice u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/karavan-saraj-veliki-han-mehmed-pase-kukavice-u-foci/
Careva džamija u Foči – džamija Sultan Bajazid II Valije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/careva-dzamija-u-foci-dzamija-sultan-bajazid-ii-valije/?preview_id=19862&preview_nonce=8513ba369c
Hamzabegov mesdžid – najstarija fočanska džamija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/hamzabegov-mesdzid-najstarija-focanska-dzamija/
FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/
SEDAMNAEST FOČANSKIH DŽAMIJA (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/sedamnaest-focanskih-dzamija-foto/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Hadži Seferov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-hadzi-seferov-mesdzid/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Šejh Pirijin mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-sejh-pirijin-mesdzid/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Muminbegov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-muminbegov-mesdzid/
Historija Foče : MEĐURJEČKA DŽAMIJA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/07/historija-foce-medurjecka-dzamija/
Mustafa-pašina džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/mustafa-pasina-dzamija-u-foci/
IZ HISTORIJE FOČE : O DŽAMIJI SULTAN FATIME
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/05/iz-historije-foce-o-dzamiji-sultan-fatime/
Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime/
Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime (sa fotografije)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime-sa-fotografije/
Džamija Hasana Nazira – Aladža džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/dzamija-hasana-nazira-aladza-dzamija-u-foci/
Foča:Slovo o Aladži
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/06/focaslovo-o-aladzi/
Aladža džamija u Foči, Bosna i Hercegovina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/aladza-dzamija-u-foci-bosna-i-hercegovina/
Aladža Moschee in Foča,Bosnien-Herzegowina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/aladza-moschee-in-focabosnien-herzegowina/
Aladža džamija u Foči – ubijanje i uzdizanje monumenta islamske arhitekture
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/aladza-dzamija-u-foci-ubijanje-i-uzdizanje-monumenta-islamske-arhitekture/
[stari tekstovi] HUSREF REDŽIĆ : ARHITEKTONSKA KONZERVACIJA ALADŽA-DŽAMIJE U FOČI (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/stari-tekstovi-husref-redzic-arhitektonska-konzervacija-aladza-dzamije-u-foci-foto/
Legenda o nastanku Aladže
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/legenda-o-nastanku-aladze/
Natpis na Aladža džamiji u Foči iz 1550./51. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/natpis-na-aladza-dzamiji-u-foci-iz-1550-51-godine/
Foča:Šehova džamija (Kadi Osman-efendijina džamija)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/22/focasehova-dzamija-kadi-osman-efendijina-dzamija/
IZ HISTORIJE FOČE:TRI DŽAMIJE O KOJIMA SE NE PRIČA I NE PIŠE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/12/iz-historije-focetri-dzamije-o-kojima-se-ne-prica-i-ne-pise/
VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/
FOČA:Nemaran odnos prema džamiji i medresi Mehmed–paše Kukavice
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/10/focanemaran-odnos-prema-dzamiji-i-medresi-mehmed-pase-kukavice/
Faruk Muftić:VAKUF ATIK ALI-PAŠINE DŽAMIJE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/28/faruk-mufticvakuf-atik-ali-pasine-dzamije-u-foci/
Potpis Evlije Čelebije na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči preživio sva ratna razaranja
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/potpis-evlije-celebije-na-atik-ali-pasinoj-dzamiji-u-foci-prezivio-sva-ratna-razaranja/
IZ HISTORIJE FOČE : FOČANSKE DŽAMIJE (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-focanske-dzamije-foto/
FOČA:Historijsko područje – Čaršija u Foči proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/focahistorijsko-podrucje-carsija-u-foci-proglasava-se-nacionalnim-spomenikom-bosne-i-hercegovine/
FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1918. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/02/foca-historija-sta-nam-kazuje-fotografija-nastala-oko-1918-godine/
FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/
U zlatnom dobu fočanskog šehera, vakifi su se nadmetali u dobru, i teško je u ovoj čaršiji bilo reći koja je džamija veća, ljepša, važnija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/28/u-zlatnom-dobu-focanskog-sehera-vakifi-su-se-nadmetali-u-dobru-i-tesko-je-u-ovoj-carsiji-bilo-reci-koja-je-dzamija-veca-ljepsa-vaznija/
FOČA : Obnovljena džamija Sultana Bajazida II Valije ili u narodu poznatija kao Careva džamija (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/08/foca-obnovljena-dzamija-sultana-bajazida-ii-valije-ili-u-narodu-poznatija-kao-careva-dzamija-foto/
FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/
FOČA:NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU U NOĆI SA 01.01.2016. NA 02.01.2016.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/02/focanapad-na-carevu-dzamiju-u-noci-sa-01-01-2016-na-02-01-2016/
POSLIJE NAPISA O TERORIZMU U FOČI : IPAK SE OGLASILI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/poslije-napisa-o-terorizmu-u-foci-ipak-se-oglasili/?frame-nonce=ffb1f08629
TERORIZAM U FOČI:NOVI NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU
https://wordpress.com/post/focanskidani.wordpress.com/16143
Foča : Veliko groblje (Aladžanski park)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/foca-veliko-groblje-aladzanski-park/
HISTORIJA FOČE : KATOLIČKA CRKVA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/historija-foce-katolicka-crkva-u-foci/
2. novembra 1535. zabilježeno je prvo vakufljenje knjiga u Foči, što ne znači da toga nije bilo ranije. Tada je fočanski vakif Hasan Nazir, graditelj čuvene Aladže, uvakufio jedan svezak Semerkandijeva Tefsira. Klauzule o uvakufljenju otkrivaju nam kulturnu klimu tog vremena u Foči i učenost vakifove djece: Uvakufih ovaj drugi svezak Komentara Kur'ana od Šejha, pravnika Ebu-Lejsa, neka ga Allah obaspe milošću, u svrhu da ga čitaju moja dobra djeca, i oni koji budu sposobni i budu se bavili čitanjem, a koji obitavaju od Boga čuvanoj Foči. Ja sam najslabiji rob Božji, Hasan sin Jusufov, Fočevi. Allah nam je svjedok i staratelj onog što je napisano. Ovo se napisa početkom muharema 942. godine.
Trideset godina poslije (1569.) Fočak Memišah-beg (Memišah-efendija) u Foči osniva medresu i za njene potrebe zavješta nepoznat broj orijentalnih rukopisa. Neki od njih se i danas čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Osim za svoju medresu Memišah-efendija je zavještao rukopise za Atik Ali-pašinu džamiju i općenito za grad Foču. Knjige su vakufili i drugi fočanski vakifi među njima i oni iz reda uleme. Dvadesetih godina 17. stoljeća vrijedne rukopise koji su prepisivani u samoj Foči uvakufio je kadija i muderris Šaban-efendija, a 1647. godine jedno djelo uvakufio je naš prvi poznati šejhu-l-islam Bali Zade Mustafa-efendija.
(iz knjige : “Upravljanje vakufima u BiH 1847 – 2017.” – Ahmeda Mehmedovića, Vakufska direkcija, Sarajevo, 2017., 280 strana, ilustrovana, 28cm)
priredio:Kenan Sarač
vidi :
STARI TEKSTOVI: KASIM DOBRAČA – SKRIPTORIJ U FOČI U XVI STOLJEĆU (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/05/stari-tekstovi-kasim-dobraca-skriptorij-u-foci-u-xvi-vijeku/
*************
vidi još:
HISTORIJA FOČE : Opis Foče iz 1888. godine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/06/historija-foce-opis-foce-iz-1888-godine-foto/
HISTORIJA FOČE : Foča i fočanski kotar 1895. godine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/06/historija-foce-foca-i-focanski-kotar-1895-godine-foto/
HISTORIJA FOČE : CRTICE IZ XV STOLJEĆA (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/22/historija-foce-crtice-iz-xv-stoljeca-foto/
Stari tekstovi » Iz Evlijinih bisaga: Šeher Foča
https://focanskidani.wordpress.com/2017/06/29/stari-tekstovi-iz-evlijinih-bisaga-seher-foca/
Foča: Sjedište sandžaka i doba prosperiteta
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/foca-sjediste-sandzaka-i-doba-prosperiteta/
STAMBENA ARHITEKTURA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/22/stambena-arhitektura-u-foci/
Fočanska kuća
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/29/focanska-kuca/
FOČA : LONDŽA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/foca-londza/
HISTORIJA FOČE : O FOČANSKIM ZANATIMA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/07/historija-foce-o-focanskim-zanatima/
Foča : Hanovi i karavansaraji
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/08/foca-hanovi-i-karavansaraji/
[stari tekstovi] Husref Redžić : URBANI RAZVOJ FOČE (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/18/stari-tekstovi-husref-redzic-urbani-razvoj-foce-foto/
Hatidža Čar Drnda: Grad Foča na razmeđu dvije civilizacije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/14/hatidza-car-drnda-grad-foca-na-razmedu-dvije-civilizacije/
HISTORIJA FOČE iz pera Andreja Andrejevića
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/17/historija-foce-iz-pera-andreja-andrejevica/
VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/
Karavan-saraj (Veliki han) Mehmed-paše Kukavice u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/karavan-saraj-veliki-han-mehmed-pase-kukavice-u-foci/
Careva džamija u Foči – džamija Sultan Bajazid II Valije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/careva-dzamija-u-foci-dzamija-sultan-bajazid-ii-valije/?preview_id=19862&preview_nonce=8513ba369c
Hamzabegov mesdžid – najstarija fočanska džamija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/hamzabegov-mesdzid-najstarija-focanska-dzamija/
FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/
SEDAMNAEST FOČANSKIH DŽAMIJA (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/sedamnaest-focanskih-dzamija-foto/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Hadži Seferov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-hadzi-seferov-mesdzid/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Šejh Pirijin mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-sejh-pirijin-mesdzid/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Muminbegov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-muminbegov-mesdzid/
Historija Foče : MEĐURJEČKA DŽAMIJA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/07/historija-foce-medurjecka-dzamija/
Mustafa-pašina džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/mustafa-pasina-dzamija-u-foci/
IZ HISTORIJE FOČE : O DŽAMIJI SULTAN FATIME
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/05/iz-historije-foce-o-dzamiji-sultan-fatime/
Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime/
Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime (sa fotografije)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime-sa-fotografije/
Džamija Hasana Nazira – Aladža džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/dzamija-hasana-nazira-aladza-dzamija-u-foci/
Foča:Slovo o Aladži
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/06/focaslovo-o-aladzi/
Aladža džamija u Foči, Bosna i Hercegovina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/aladza-dzamija-u-foci-bosna-i-hercegovina/
Aladža Moschee in Foča,Bosnien-Herzegowina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/aladza-moschee-in-focabosnien-herzegowina/
Aladža džamija u Foči – ubijanje i uzdizanje monumenta islamske arhitekture
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/aladza-dzamija-u-foci-ubijanje-i-uzdizanje-monumenta-islamske-arhitekture/
[stari tekstovi] HUSREF REDŽIĆ : ARHITEKTONSKA KONZERVACIJA ALADŽA-DŽAMIJE U FOČI (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/stari-tekstovi-husref-redzic-arhitektonska-konzervacija-aladza-dzamije-u-foci-foto/
Legenda o nastanku Aladže
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/legenda-o-nastanku-aladze/
Natpis na Aladža džamiji u Foči iz 1550./51. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/natpis-na-aladza-dzamiji-u-foci-iz-1550-51-godine/
Foča:Šehova džamija (Kadi Osman-efendijina džamija)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/22/focasehova-dzamija-kadi-osman-efendijina-dzamija/
IZ HISTORIJE FOČE:TRI DŽAMIJE O KOJIMA SE NE PRIČA I NE PIŠE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/12/iz-historije-focetri-dzamije-o-kojima-se-ne-prica-i-ne-pise/
VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/
FOČA:Nemaran odnos prema džamiji i medresi Mehmed–paše Kukavice
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/10/focanemaran-odnos-prema-dzamiji-i-medresi-mehmed-pase-kukavice/
Faruk Muftić:VAKUF ATIK ALI-PAŠINE DŽAMIJE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/28/faruk-mufticvakuf-atik-ali-pasine-dzamije-u-foci/
Potpis Evlije Čelebije na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči preživio sva ratna razaranja
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/potpis-evlije-celebije-na-atik-ali-pasinoj-dzamiji-u-foci-prezivio-sva-ratna-razaranja/
IZ HISTORIJE FOČE : FOČANSKE DŽAMIJE (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-focanske-dzamije-foto/
FOČA:Historijsko područje – Čaršija u Foči proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/focahistorijsko-podrucje-carsija-u-foci-proglasava-se-nacionalnim-spomenikom-bosne-i-hercegovine/
FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1918. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/02/foca-historija-sta-nam-kazuje-fotografija-nastala-oko-1918-godine/
FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/
U zlatnom dobu fočanskog šehera, vakifi su se nadmetali u dobru, i teško je u ovoj čaršiji bilo reći koja je džamija veća, ljepša, važnija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/28/u-zlatnom-dobu-focanskog-sehera-vakifi-su-se-nadmetali-u-dobru-i-tesko-je-u-ovoj-carsiji-bilo-reci-koja-je-dzamija-veca-ljepsa-vaznija/
FOČA : Obnovljena džamija Sultana Bajazida II Valije ili u narodu poznatija kao Careva džamija (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/08/foca-obnovljena-dzamija-sultana-bajazida-ii-valije-ili-u-narodu-poznatija-kao-careva-dzamija-foto/
FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/
FOČA:NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU U NOĆI SA 01.01.2016. NA 02.01.2016.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/02/focanapad-na-carevu-dzamiju-u-noci-sa-01-01-2016-na-02-01-2016/
POSLIJE NAPISA O TERORIZMU U FOČI : IPAK SE OGLASILI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/poslije-napisa-o-terorizmu-u-foci-ipak-se-oglasili/?frame-nonce=ffb1f08629
TERORIZAM U FOČI:NOVI NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU
https://wordpress.com/post/focanskidani.wordpress.com/16143
Foča : Veliko groblje (Aladžanski park)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/foca-veliko-groblje-aladzanski-park/
HISTORIJA FOČE : KATOLIČKA CRKVA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/historija-foce-katolicka-crkva-u-foci/
URBANI RAZVOJ FOČE
iz knjige Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini – Husref Redžić
Veselin Masleša, Sarajevo, 1983., 410 str., ilustr.
URBANI RAZVOJ FOČE
iz knjige Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini – Husref Redžić
Veselin Masleša, Sarajevo, 1983., 410 str., ilustr.
priredio:Kenan Sarač
******************
FOČA:650 GODINA OD PRVOG POMINJANJA (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/28/foca650-godina-od-prvog-pominjanja-foto/
Iz historije Foče (srednji vijek)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/24/iz-historije-foce-srednji-vijek/
Stari tekstovi » Iz Evlijinih bisaga: Šeher Foča
https://focanskidani.wordpress.com/2017/06/29/stari-tekstovi-iz-evlijinih-bisaga-seher-foca/
PUTOPIS – EVLIJA ČELEBI : O FOČI I OKOLINI (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/08/putopis-evlija-celebi-o-foci-i-okolini-foto/
HISTORIJA FOČE : Foča i fočanski kotar 1895. godine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/06/historija-foce-foca-i-focanski-kotar-1895-godine-foto/
IZ HISTORIJE FOČE : Iz Goražda u Foču 1896.
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/iz-historije-foce-iz-gorazda-u-focu-1896/
[HISTORIJA FOČE] : Foča na razmeđu 19. i 20. stoljeća
https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/02/historija-foce-foca-na-razmedu-19-i-20-stoljeca/
[stari tekstovi] Husref Redžić : URBANI RAZVOJ FOČE (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/18/stari-tekstovi-husref-redzic-urbani-razvoj-foce-foto/
FOČA:Historijsko područje – Čaršija u Foči proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (foto)
[IZ HISTORIJE FOČE] : Nekoliko požutjelih fotografija (foto)
FOČARENJE : Razglednicama po Foči (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/focarenje-razglednicama-po-foci-foto/
FOČA (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/02/foca-foto/
Foča : Iz stare sehare (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/23/foca-iz-stare-sehare-foto/
FOČANSKI VAKIFI : MEMIŠ ŠAH-BEG EFENDIJA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/27/focanski-vakifi-memis-sah-beg-efendija/
VAKUFLJENJE KNJIGA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/26/vakufljenje-knjiga-u-foci/
FOTOPRIČA : FOČA 1949.,1952. i 1953. (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/25/fotoprica-foca-1949-1952-i-1953-foto/
MALO (NE)POZNATA FOČA : Džamijski kamen (stijena u Drini)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/23/malo-nepoznata-foca-dzamijski-kamen-stijena-u-drini/
KAMENI SPAVAČI IZ NAHIJE FOČA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/kameni-spavaci-iz-nahije-foca/
HISTORIJA FOČE ISPRIČANA FOTOGRAFIJAMA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/25/historija-foce-ispricana-fotografijama/
Foča kroz historiju i knjige (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/20/foca-kroz-historiju-i-knjige-foto/
IZ HISTORIJE FOČE : FOTOGRAFIJA IZ 1930. GODINE
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/25/iz-historije-foce-fotografija-iz-1930-godine/
Foča-Dubrovnik: Živan Pripčinović (?-1479): Život jednog dubrovačkog trgovca i „diplomate“ u Bosni (FOTO)
FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1918. godine
FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/
HISTORIJA FOČE : KAMP KUĆICE U DONJEM POLJU
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/23/historija-foce-kamp-kucice-u-donjem-polju/
JELEČ (opis Jeleča iz 1896. godine)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/12/jelec-opis-jeleca-iz-1896-godine/
FOČA 1896. : KAHVANA PROMAHA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/04/foca-1896-kahvana-promaha/
Velike poplave u Podrinju i Polimlju 1896. (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/06/velike-poplave-u-podrinju-i-polimlju-1896-foto/
Bosna i Hercegovina na milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. (FOTO)
HISTORIJA FOČE : BOLNICA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/30/historija-foce-bolnica-u-foci/
HISTORIJA FOČE iz pera Andreja Andrejevića
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/17/historija-foce-iz-pera-andreja-andrejevica/
ZABORAVLJENA FOČA:Dvije kratke priče sa požutjelih fotografija (foto)
Hatidža Čar Drnda: Grad Foča na razmeđu dvije civilizacije
HISTORIJA FOČE : Detaljni popis ratarskog stanovništva u Hercegovini iz 1585. godine.
FOČANSKE BIČAKČIJE ILI FOČANSKI NOŽARI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/28/focanske-bicakcije-ili-focanski-nozari/
[HISTORIJA FOČE] : Duhanska industrija na razmeđu 19. i 20. stoljeća
[Zaboravljena FOČA]
********
priredio: Kenan Sarač
Brojni su spomenici kulture na području općine Foča u BIH, riječ je o pravoj riznici i blagu koje, i pored činjenice da predstavlja ogroman turistički potencijal, nije iskorišteno u te svrhe.
Naprotiv, mnogi od njih su u veoma zapuštenom stanju i potrebna im je zaštita. Na to su ovih dana upozorili i članovi udruženja kojima je cilj njegovanje kulturnog blaga.
“I da ostavih kosti u tujini,i tad bih samo Bosnu sanjo.”(zapis sa stećka)
Neka oprosti gospođa Evropa, ona nema spomenike kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospođa Evropa, samo Bosna ima spomenike. Stećke. Šta je stećak? Oličenje gorštaka, Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nikada, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči ili moli. Na kome je prikazan kao sužanj”, zapisao je Miroslav Krleža.
NEKROPOLE SA STEĆCIMA NA LOKALITETU FOČE
NEKROPOLA SA STEĆCIMA NA LOKALITETU MRAMOR (CRKVINA) U VRBICI, Foča
Historijsko područje-Nekropola sa stećcima na lokalitetu Mramor (Crkvina) u Vrbici kod Foče je inače državni nacionalni spomenik.
Na ovom lokalitetu koji se nalazi nadomak sela Čelebići smještena je nekropola sa 211 spomenika, od kojih su tri kasnoantičke ploče, jedna rimska ara, dvije srednjovjekovne ploče, 129 sanduka, dva sljemenjaka i 74 stećka nedefinisanog oblika. Konačan broj stećaka, formi i ukrasa nije utvrđen.
http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=3323
– Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH odlučila je da osam nacionalnih dobara u BiH proglasi nacionalnim spomenicima, među kojima je istorijsko područje nekropole stećaka na lokalitetu Bor u Hrđavcima kod Foče.Na putnoj komunikaciji Ustikolina–Jabuka u naseljenom području Šahbašići, na lijevu stranu se odvaja makadamski put, koji vodi prema Hrđavcima i Malom Marevu. Nekropola sa stećcima na lokalitetu Bor nalazi se pred ulazom u Hrđavce, s desne strane i ispod puta na udaljenosti do 100 m i to na 849m nv, geografske širine 43º34. 395’ N i geografske dužine 18º 42. 005’ E.
http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=3707
Foča je 1373 godine pod nazivom Hoča, ušla u sastav srednjovjekovne Bosne. Historičari bilježe kako je kroz Hoču(Foču) i Ustikolinu prolazio čuveni dubrovački put Via Drine, koji je bio veoma bitan u razvoju srednjovjekovne Foče kao trga i karavanske stanice.
Stećci su prisutni i na prostoru općine Foča, uzvodno uz Ćehotinu, zatim u Mrežici, Gornjoj Slatini, kod sela Šadići, te u Zavajtu.
Zvuči nevjerovatno, ali kako tvrde mnogi, istinito : Naime, u zaseoku Kunovo, općina Foča, u vrletnim Kozlogradskim stijenama, sve do kraja 17 stoljeća živjelo je jedno bogumilsko pleme. Sebe su nazivali KATURI. Od tog plemena vodi porijeklo fočanska porodica Telo, koja je do posljednjeg rata živjela u Kunovu i Foči.
PRESJEKA – Ustikolina
Na najvećem vrhu prevoja Presjeka, jugozapadno od Ustikoline, na putu koji presjeca ovaj vrh, nalazi se velika nekropola stećaka. Potiču iz 13. i 14. stoljeća.
U većini sela općine Foča nalaze se pomenute nekropole. Pomenućemo neka sela i lokalitete, uglavnom ona prema Grepku ali i druga, koja su bogata pomenutim znamenitostima :Gradac, Klobučnica, Žešće, Zebina Šuma, Modro Polje, Kolun, Zbič, Komljenovići, Milotina, Slavići, Stojkovići...
Nacionalnim spomenikom BiH proglašeni su: Modro Polje, (historijsko područje), Most na Kožetini (historijski spomenik), te Zebina Šuma, (historijsko područje).
Zavod za zaštitu spomenika kulture BiH u periodu od 1977. do 1979. godine vršio konzervatorsku sanaciju nekropole na Presjeci. U opisu radova na sanaciji unutar uzdignute, pravilnim zidom omeđene nekropole, kaže se da je “odstranjena, tokom vremena nakupljena zemlja, kamenje i drveće iz jarka oko zida, izvršena rekonstrukcija okvirnih zidova i djelomična rekonstrukcija sarkofaga, nivelacija zemljišta i zasađena trava.” (Azra Redžić, Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984.) U ratu od 1992. do 1995. godine, groblje je korišteno u vojne svrhe, razrovano je i prekopano. Danas broji 158 stećaka od kojih je najveći broj utonuo u zemlju, a dio je oštećen. Iako je proglašeno nacionalnim spomenikom BiH, danas o njemu nažalost niko ne vodi računa.
http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2421
priredio:Kenan Sarač
istaknuta fotografija:Efendije Uzeiraga i Ibrahim sa seljanima, vrleti IB, jamda Kunovo ili tako negdje….
Irham Čečo (1975.-2017.)
https://www.facebook.com/photo.php?fbid=384286278622151&set=a.119415515109230.1073741827.100011223460326&type=3&theater
_ _ _ _ _
Stećci-Die Grabsteine der Bogomilen – Bogumili
die Steine der Bogumilen 2
die Steine der Bogumilen 1
Foču su 1465 g. definitivno zauzeli Turci. Kad je tačno dva vijeka kasnije ovo mjesto posjetio Evlija Čelebija, ono je imalo karakterističnu fizonomiju turskog šehera, sa prizemnim i spratnim stanbenim kućama smještenim u baštama, sa potpunim diferenciranjem stanovanja u mahalama od privređivanja koje se kroz razne zanate i trgovinu odvijalo u čaršiji.
Evlija je u Foči nabrojao 17 džamija koje su ovom šeheru davale najsnažniji pečat. Među njima oduševljeni Evlija posebno ističe Aladža-džamiju, o kojoj između ostalog piše:
»Kad drvenim mostom pređemo na suprotnu stranu onda na vrhu mosta imamo Hasan-pašinu džamiju, koja je po cijelom svijetu poznata pod imenom »Aladža džamija«. To je krasna bogomolja. Ovoj džamiji nema ravne u Bosanskom ejaletu, ni u Zvorničkom sandžaku, ni u gradu Taslidži (Plevlje), a ni drugdje. Njen je graditelj Ramadan-aga, glavni zastupnik (baš halife) starog neimara (Kodža Mimar) Sinana, sina Abdulmennan-agina, glavnog neimara (mimar-baši) sultana Sulejmana. On je uložio svu svoju sposobnost dok je napravio tako krasnu i divnu Aladža džamiju , kojoj ne može biti ravne. U ovoj džamiji je sa stanovišta arhitekture izraženo toliko sposobnosti, toliko ukusa i finoće i ostvareno toliko ljupkosti, da takvu impresivnost nije ostvario ni jedan raniji neimar na zemaljskoj kugli. Kako je ona ljepša i sjajnija od svih džamija ovog grada, to je ukrasila ovaj grad.
Neimar je na zidovima četverougaone osnove napravio, poput plave zdjele, okruglu kupolu (kubbe); ona je uzorna i zaslužuje da se vidi. Minber, mihrab, prozori i galerija mujezina su perforirani (mušebbak) radovi od bijelog mramora poput perforacija (gravura) Fahrije; u svakom tome detalju izražena je neka posebna sposobnost i vještina poput dopuštene mađije. Spolja na sofi nalaze se tri visoke kupole (kubbe), na četiri mramorna stupa bijela kao kristal. Da ne bi snijeg i kiša zasipali veliki džemat na ovim sofama je poređano simetrički dvadeset borovih stupova i od drveta inženjerski napravljena neka vrsta krovnog prepušta (sundurma) tako da onaj koji ga vidi ostaje zapanjen, jer je sav taj prepust izgraviran mrežastim gravurama poput gravura Fahrija«.
»Sav jugoistočni zid ove sofe išaran je raznovrsnim šarama ravnim Behzatovu, Manijevu i Šahkulovu kistu.«
»Osnivač ove zadužbine Hasan-paša umro je u Budimu kao budimski defterdar. Njegovo su čisto tijelo, prema njegovom testamentu (vasijat), sahranili ovdje, u gradu Foči, u dvorištu ove džamije pod pomenutom email-kupolom. To je i sada svjetao mauzolej. Bog mu se smilovao! To je zaista bio čovjek od ukusa, darežljiv i plemenit, vrijedan, i gostoljubiv, pun divnih osobina kao i Hatem Tai i Džafer Bermeki. Kako on nije žalio blaga, to je neimar Ramadan iz dvadeset i jedne džamije koje je on gradio mogao uzeti po neko iskustvo i vještinu (sana't) i sve ih primjenjivati pri gradnji ove džamije. Uloživši svu svoju sposobnost, on napravi takav božji hram, da mu nema ravna u Rume-liji (dijar-i Rum).«
Ovdje je za nas interesantan podatak o graditelju Aladža-džamije. Evlija navodi Ramadan-agu kao njenog graditelja, a na drugom mjestu daje i podatke da je ovaj graditelj prije Aladže bio izgradio 21 džamiju. Iz ovoga se da zaključiti da je za Evliju Ramadan-aga bio poznat neimar iz škole mimar Sinana.
Podaci o Sinanovim saradnicima, arhitektima, koje daje Ahmed Refik navode: mimar Mehmet-agu, mimar Ahmet-agu, mimar Mustafa-agu, mimar Sulejman-agu, mimar Kara Šaban-agu, mimar Hajredin-agu, mimar Muslihudin-agu, mimar Husein Čauša, mimar Horos Memija, mimar Davut-agu, mimar Dalgič Ahmet Čauša i mimar Jusufa. Od ovih su dužnosti glavnog arhitekta carstva poslije Sinanove smrti (1588) vršili: mimar Davut-aga (1588-1598), mimar Dalgič Ahmet Čauš (1598-1903) i mimar Mehmet-aga (1606-1617).
Jedan drugi autor, Ibrahim Koniali, u svom radu »MIMAR KODŽA SINAN« navodi kao Sinanove saradnike: Ali, Alaedin, Ferhat, Kalender, Mehmet, Davut, Omer, Said i Sinan.
Nijedan od ova dva autora ne pominje Ramadan-agu kao mimar Sinanovog suradnika, a Evlijao njemu govori kao o poznatom neimaru.
Aladža-džamija je sagrađena 1550 godine. Te godine je mimar Sinan počeo gradnju džamije Sultana Sulejmana u Carigradu, koja sa džamijom sultan Selima II u Jedrenu predstvlja njegovo remek-djelo i najviši domet turske arhitekture. U to vrijeme je mimar Sinan bio već 11 godina glavni arhitekt carstva sa brojnim učenicima i saradnicima. Posve je vjerojatno da je među njima bio i Ramadan-aga, graditelj Aladže, ali je isto tako poznato da su u to doba svi Sinanovi saradnici bili u sjeni svog velikog učitelja.
Cijeneći vrijednost graditelja Aladže prema njegovu djelu, možemo tvrditi da se radi o neimaru koji izvanredno pozna sve stilske karakteristike klasičnog doba osmanske arhitekture, počev od primjene lakih i elegantnih proporcija do poznavanja najsitnijih detalja spoljne i unutrašnje dekoracije.
Ako predpostavimo da su se u Sinanovoj školi svake godine osposobljavali za graditelje svega petorica mladih neimara, onda je kroz njegovu školu za pola vijeka, za koje vrijeme je mimar Sinan bio glavni arhitekt carstva, — prošlo oko 250 arhitekata koji su ovladali vještinom građenja u okviru jednog zrelog arhitektonskog stila.
Ako je neki Sinanov učenik oko 1545 godine imao 25 godina, onda je on u godini Sinanove smrti bio starac od 68 godina. A tek poslije Sinanove smrti stvorena je mogućnost da neko od Sinanovih saradnika postane slavan. Pomenuli smo trojicu Sinanovih učenika koji su ga naslijedili na mjestu glavnog arhitekta. Morajmo vjerovati da su ovo bili najsposobniji Sinanovi učenici. A među mnogobrojnim ostalim saradnicima Sinanovim bio je i Ramadan-aga, kojega Evlija navodi kao poznatog graditelja Aladža-džamije.
U odnosu na veličinu nekih istovremenih carigradskih džamija, Aladža-džamija je malena. To joj niukoliko ne umanjuje umjetničku vrijednost.
I mimar Sinan je nekoliko godina prije smrti izgradio Šemsi Ahmet-pašinu džamiju u Skutarima, još manju nego što je Aladža, — umjetnički još vrijedniju.
Poredimo li Aladžu sa drugim jednoprostornim osmanskim džamijama u bilo kojoj pokrajini nekadašnje turske carevine, ona ulazi u red najuspjelijih. Prema njoj treba da određujemo mjesto njenog graditelja mimar Ramadan-age među neimarima Sinanove škole.
O PROPORCIJAMA ALADŽA-DŽAMIJE
U opisu arhitektonskih vriednosti Aladža džamije, koji su u GZM 1891 godine objavili Zarzycki,Arndt i Stratimirović, istakli su uspjelo proporcionisanje građevine, naročito njene unutrašnjosti.Oni navode kao matematsku osnovu ovog proporcionisanja, brojne odnose veličina »misirskog trokuta«. Međutim, ono što oni u prilog ove teze navode negira njihovu postavku, Način na koji oni u donjem dijelu enteriera džamije određuju visinu trougla oduzimajući visinu parapeta donjih prozora i debljinu luka trompi, — posve je isforsiran i neubjedljiv. Bez ikakvog opravdanja smanjujući visinu donjeg dijela, ovi autori utvrđuju proporcije 8:5 za koje tvrde da je to odnos dviju stranica »misirskog trougla.« Ovo tvrđenje u svom članku o Aladža-džamiji (1943) ponavlja i Alija Bejtić.
Pomenuti brojni odnos se uopšte ne odnosi na pravougli »egipatski trougao« čije su stranice u omjeru 3:4:5. Proporcije 8:5 su proporcije renesansnog »zlatnog reza«, a ne »egipatskog trougla«. Način proporcionisanja osmanskih džamija zasnovan je na trouglovima i krugovima. Ovaj metod nije cjelini proučen, iako je na nekim primjerima dokazan. Za utvrđivanje pravila proporcionisanja biće potrebno izučavanje proporcijskih odnosa na većem broju potkupolnih džamija, kako kod nas, tako i u drugim gradovima nekadašnjeg turskog carstva, naročito u Carigradu i Brusi.
Jednoprostorna potkupolna džamija gradi se u osmanskoj turskoj školi od prve polovine XIV vijeka sve do druge polovine XIX vijeka. Najvrijednija ostvarenja ovog tipa džamije postignuta su drugoj polovini XVI v. dobu klasičnog osmanskog stila. Variranje glavnih elemenata ovog tipa
ustvari znači određivanje međusobnih proporcija trijema, kubusa, tambura, kupole i minareta.
Ako poredimo osmanske džamije s kraja XV i prvih godina XVI vijeka (brusanskog i ranocarigradskog stila) sa onim iz druge polovine XVI vijeka, koji pripadaju klasičnom stilu mimar Sinanove škole, — onda generalno možemo uočiti težnju ovih posljednjih za nešto jačim visinskim naglašavanjem cijele građevine. Ovo bi bila i jedna od specifičnosti proporcionisanja džamija mimar Sinanovog doba.
Težnju za elegantnijim proporcijama koje zamjenjuju arhaične i robustnije proporcije ranijeg doba, možemo pratiti i kod bosansko-hercegovačkih potkupolnih džamija. Klasične proporcije blago naglašenog vertikalizma, majstorski su primjenjene kod Aladža-džamije pri određivanju visine trijema, kubusa, tambura i kupole. Velika vitkost i visina minareta još jače naglašava težnju za vertikalnim akcentiranjem čitave arhitektonske mase.
MATERIJALI I NJIHOVA OBRADA
Aladža-džamija je zidana od pravilnih klesanaca sedre, koja dozvoljava veoma dobro i lako obrađivanje. U poređenju sa svim drugim bosanskim džamijama, ovdje je obradi klesanaca za zidanje posvećena najveća pažnja. Umješnost klesara u rezanju sedre za zidanje i kamena krečnjaka za zidanje minareta, te za izradu stupova, portala, mihraba, minbera i mahfila — umnogom je pomogla graditelju ove džamije da ostvari vrijedno umjetničko djelo. Klesari su naročito dobro poznavali stilske elemente rezanog arhitektonskog dekora, što je došlo do izražaja u klesanju kapitela stupova, stalaktitnog ukrasa u ugaonim nišama, »trampama« i mihrabu, — te u klesanju izvanrednog minbera i mahfila, koji bez sumnje spadaju najljepše kod nas.
Ko su bili ovi klesari, ne znamo. Narodna predaja kaže da je utemeljač Hasana Nazir doveo neimare iz Azije, ali o tome nemamo nikakvih sigurnih podataka. Iz drugih primjera znamo međutim da su i naši domaći klesari, naročito oni koji su dolazili iz Primorja, također dobro poznavali dekorativne elemente osmanskog stila.
UGROŽENOST SPOMENIKA I KONZERVATORSKI RADOVI
Kao i sve druge naše potkupolne džamije i Aladža je imala ispod kupole u tamburu drveni prsten, »hatulu«, koja je imala konstruktivnu zadaću da savlada kose sile, koje se stvaraju u kupoli. Ovaj drveni prsten u tamburu Aladže, vremenom je istruo, pa su oslobođene kose sile rascijepile kupolu od tjemena do vrha prozora na jugoistočnoj strani tambura. Djelovanjem kosih sila raspukao je i čitav jugoistočni zid kubusa. Vertikalna pukotina kontinuirano je išla od tjemena kupole, njenom jugo-istačnom stranom, rascijepila vijenac tambura, zatim prozor na tamburu najviši prozori kubusa, te se nastavila sve do ispod drugog reda prozora kubusa.
Nema sumnje da je pucanje kupole bilo pospješeno i prodiranjem vode kroz bakarni pokrivaču spojnice u kupoli. Postojala je mogućnost da se daljnjim djelovavanjem kosih sila i vode, kupola ubrzo potpuno sruši. Zbog toga su spasavalački radovi bili neodložni.
Projektom konzervacije bilo je predviđeno:
a) konstruktivno saniranje kupole, tambura i jugo-istočnog zida kubusa
b) izvođenje pokrivačkih radova na glavnoj kupoli i trima kupolama na trijemu
c) odvodnjavanje oko džamije
d) skidanje maltera sa svih zidova
Prihvatanje kosih sila koje nastaju u kupoli i nastoje da razmaknu zidove tambura i kubusa, u projektu konzervacije, obezbjeđeno je ugrađivanjem armirano-betonskog serklaža u podnožju kupole, odnosno pri vrhu tambura. Ovaj serklaž je ubetoniran i spolja sakriven pločama od sedre, čije veličine u potpunosti odgovaraju klesancima, koji su uklonjeni da bi napravili mjesto za serklaž. Nakon postupnog betoniranja serklaža pristupilo se injektiranju kupole cementnim malterom, izmjeni neukih klesanaca i dijela profilisanog vijenca tambura, kao i injektiranju i preziđivanju raspuklog jugoistočnog zida kubusa.
Ovim konstruktivnim zahvatom spomenik je trajno saniran, te ne postoji vjerovatnoća da će se ubuduće pojavljivati bilo kakve pukotine na kupoli, tamburu i kubusu, tim više pošto je vidljivo da je slijeganje temelja išlo posve ravnomjerno, bez ikakvih deformacija.
Bakarni pokrivač na glavnoj kupoli je bio oštećen, a djelomično je bio i nestručno postavljen,pa je projektom predviđeno zamjenjivanje svih ovakvih dijelova pokrivača.
Na malim kupolama trijema pokrivač je bio dotrajao, pa je bilo neophodno potpuno ga izmijeniti.
Oko džamije nije bilo nikakvog vidljivog pločnika, koji bi obezbjeđivao spomenik od kišnice.
Zbog toga je postojala opasnost ispiranja tla ispod temelja i njihovog slijeganja, sa svinu negativnim posljedicama. Projektom je predviđena izvedba pločnika oko cijelog objekta i izgradnja uređaja za odvodnjavanje.
U toku rada ispod plitkog sloja humusa, otkriven je originalni prvobitni rigol, načinjen od kaldrme, kao i kanal koji je odvodio vodu od džamije. Manjom popravkom ovog originalnog sistema odvodnjavanja, naš projekat za odvodnjavanje, postao je nepotreban i suvišan.
Obijanjem maltera na raznim dijelovima fasada džamije, utvrdila, samo da je cijela džamija zidana od pomno i pravilno rezanih klesanaca sedre.
Malterisane fasade su umnogom umanjivale vrijednost arhitektonskog izraza spomenika. Nije bilonikakve sumnje da prvobitno džamija nije bila malterisana, jer u tom slučaju sedra za zidanjie ne bi bila obrađivana u ovako pravilnim klesancima.
Skidanje maltera sa svih spoljnih površina, osim jugoistočnog zida trijema na kome je sačuvana bogata bojena ornamentika iz vremena građenja Aladža-džamije i na kome se nalaze brojni kaligrafski potpisi putnika koji su posjetili Aladžu, među ovim i potpis Evlije Čelebije, — dalo je spoljnjem izgledu spomenika opet prvobitnu vrijednost.
Arh. Rosić Nedeljko, koji je neposredno rukovodio radovima konzervacije, za preziđivanje i opločenje, obezbjedio je sedru iz kamenoloma kod sela Vikoč, oko 30 km uzvodno uz Čehotinu, a za ploče podova »muljiku«, krečnjak iz Miljevine, — od kojih materijala je građena džamija.
U toku radova grom je rascijepio dio minareta iznad šerefeta i smaknuo krov minareta. Krov je upotpunosti izmjenjen, upotrebljen je samo stari pokrivač, zidani dio je dijelom prezidan i injektiran. Ovo je bio povod da se postavi i kompletna gromobranska instalacija.
Uz džamiju je istovremeno izvršena i konzervacija česme koja se nalazi u kamenoj džamijskoj ogradi.
Svim ovim radovima izvršena je arhitektonska konzervacija samog spomenika. Ali ovim radovima nije dovršen posao oko uređenja čitavog ansambla, koji čini spomenik sa svojom okolinom. U nastavku radova neophodno je prići konzerviranju starih grobova, kojih ima oko 20 i uklanjanju novijih koji su svojim oblicima unijeli potpuni nesklad u ovaj ambijent. Grob Hasan Nazira, osnivača džamije, treba dovesti u prvobitno stanje, kao i turbe njegovog sina Ibrahim-bega, koga je otac pokopao u turbe sagrađeno za sebe.
Osim ovih radova, arhitektonska konzervacija mora da obuhvati restauratorsko-konzervatorski zahvat na šadrvanu pred džamijom, kome treba vratiti njegov originalni izgled, kao i na kapiji džamijskog dvorišta.
Džamija sa šadrvanom, turbetom, grobljem, kapijom, ogradom i česmom je jedinstven ambijent, stilska cjelina, — koju kao takvu treba ukomponovati u širi pojas gradskog parka i njegovog arhitektonskog okvira.
(Husref Redžić: Arhitektonska konzervacija Aladža-džamije u Foči, Naše starine X – 1965)
fotografije:Naše starine X – 1965
priredio:Kenan Sarač
*************
vidi još:
Careva džamija u Foči – džamija Sultan Bajazid II Valije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/careva-dzamija-u-foci-dzamija-sultan-bajazid-ii-valije/?preview_id=19862&preview_nonce=8513ba369c
Hamzabegov mesdžid – najstarija fočanska džamija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/hamzabegov-mesdzid-najstarija-focanska-dzamija/
FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/
SEDAMNAEST FOČANSKIH DŽAMIJA (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/sedamnaest-focanskih-dzamija-foto/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Hadži Seferov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-hadzi-seferov-mesdzid/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Šejh Pirijin mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-sejh-pirijin-mesdzid/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Muminbegov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-muminbegov-mesdzid/
Historija Foče : MEĐURJEČKA DŽAMIJA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/07/historija-foce-medurjecka-dzamija/
Mustafa-pašina džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/mustafa-pasina-dzamija-u-foci/
IZ HISTORIJE FOČE : O DŽAMIJI SULTAN FATIME
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/05/iz-historije-foce-o-dzamiji-sultan-fatime/
Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime/
Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime (sa fotografije)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime-sa-fotografije/
Džamija Hasana Nazira – Aladža džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/dzamija-hasana-nazira-aladza-dzamija-u-foci/
Foča:Slovo o Aladži
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/06/focaslovo-o-aladzi/
Aladža džamija u Foči, Bosna i Hercegovina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/aladza-dzamija-u-foci-bosna-i-hercegovina/
Aladža Moschee in Foča,Bosnien-Herzegowina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/aladza-moschee-in-focabosnien-herzegowina/
Aladža džamija u Foči – ubijanje i uzdizanje monumenta islamske arhitekture
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/aladza-dzamija-u-foci-ubijanje-i-uzdizanje-monumenta-islamske-arhitekture/
[stari tekstovi] HUSREF REDŽIĆ : ARHITEKTONSKA KONZERVACIJA ALADŽA-DŽAMIJE U FOČI (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/stari-tekstovi-husref-redzic-arhitektonska-konzervacija-aladza-dzamije-u-foci-foto/
Legenda o nastanku Aladže
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/legenda-o-nastanku-aladze/
Natpis na Aladža džamiji u Foči iz 1550./51. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/natpis-na-aladza-dzamiji-u-foci-iz-1550-51-godine/
Foča:Šehova džamija (Kadi Osman-efendijina džamija)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/22/focasehova-dzamija-kadi-osman-efendijina-dzamija/
IZ HISTORIJE FOČE:TRI DŽAMIJE O KOJIMA SE NE PRIČA I NE PIŠE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/12/iz-historije-focetri-dzamije-o-kojima-se-ne-prica-i-ne-pise/
VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/
FOČA:Nemaran odnos prema džamiji i medresi Mehmed–paše Kukavice
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/10/focanemaran-odnos-prema-dzamiji-i-medresi-mehmed-pase-kukavice/
Faruk Muftić:VAKUF ATIK ALI-PAŠINE DŽAMIJE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/28/faruk-mufticvakuf-atik-ali-pasine-dzamije-u-foci/
Potpis Evlije Čelebije na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči preživio sva ratna razaranja
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/potpis-evlije-celebije-na-atik-ali-pasinoj-dzamiji-u-foci-prezivio-sva-ratna-razaranja/
IZ HISTORIJE FOČE : FOČANSKE DŽAMIJE (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-focanske-dzamije-foto/
FOČA:Historijsko područje – Čaršija u Foči proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/focahistorijsko-podrucje-carsija-u-foci-proglasava-se-nacionalnim-spomenikom-bosne-i-hercegovine/
FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1918. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/02/foca-historija-sta-nam-kazuje-fotografija-nastala-oko-1918-godine/
FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/
U zlatnom dobu fočanskog šehera, vakifi su se nadmetali u dobru, i teško je u ovoj čaršiji bilo reći koja je džamija veća, ljepša, važnija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/28/u-zlatnom-dobu-focanskog-sehera-vakifi-su-se-nadmetali-u-dobru-i-tesko-je-u-ovoj-carsiji-bilo-reci-koja-je-dzamija-veca-ljepsa-vaznija/
FOČA : Obnovljena džamija Sultana Bajazida II Valije ili u narodu poznatija kao Careva džamija (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/08/foca-obnovljena-dzamija-sultana-bajazida-ii-valije-ili-u-narodu-poznatija-kao-careva-dzamija-foto/
FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/
FOČA:NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU U NOĆI SA 01.01.2016. NA 02.01.2016.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/02/focanapad-na-carevu-dzamiju-u-noci-sa-01-01-2016-na-02-01-2016/
POSLIJE NAPISA O TERORIZMU U FOČI : IPAK SE OGLASILI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/poslije-napisa-o-terorizmu-u-foci-ipak-se-oglasili/?frame-nonce=ffb1f08629
TERORIZAM U FOČI:NOVI NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU
https://wordpress.com/post/focanskidani.wordpress.com/16143
Foča : Veliko groblje (Aladžanski park)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/foca-veliko-groblje-aladzanski-park/
HISTORIJA FOČE : KATOLIČKA CRKVA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/historija-foce-katolicka-crkva-u-foci/
Za vrijeme Austrougarske u Foči bile nekolike vojne kasarne, nazivane još i logorima (sjeverni, južni, istočni)…
Za vrijeme Austrougarske u Vikoču bila žandarmerijska stanica, bio most željezni preko Ćehotine, bile tri prodavnice ,bio mekteb, bila džamija,bila kahva(na) ,bile dvije škole, bio matični ured… Danas u 21 stoljeću samo jedna kuća ima…
priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
Ćiro od Sarajeva do Foče (od 1939. do 1978.)
Pruga Ustiprača – Goražde – Foča je jedna od zadnjih urađenih pruga uskog kolosjeka u predratnoj Jugoslaviji. Ova pruga je otvorena 17. septembra 1939. godine u jeku rata u Poljskoj, pa je taj datum skoro i zaboravljen.
Sarajevo
Bistrik
Pale
Koran
Stambolčić
Sjetlina
Podgrab
Prača
Renovica
Banj- Stijena
Mesići – Rogatica
Brčigovo
Dub
Ustiprača
Kopači
Hubjeri
Goražde
Vitkovići
Mravinjac
Osanica
Mrđelići
Ustikolina
Foča
Od Sarajeva, bolje rečeno Bistrika, do Pala pruga je išla kroz kanjon Miljacke.
Negdje između, na trasi s brojnim tunelima, nalazio se stanica/kolodvor Dovlići.
Za kolodvore/stanice Pale i Koran pamtim da su bili na nekoj visoravni,
u vrlo lijepom predjelu, a naročito pamtim prekrasan pogled na planinu Romaniju.
Iza Korana pruga je opet išla vrlo teškim terenom…
Slijede Stambolčić i Sjetlina, potom stanica/kolodvor Podgrab, a zatim malo ravniji teren – uz rijeku Praču i do stanice/kolodvora Prača i Renovica.
Iza Renovice pruga je vodila kroz kanjon rijeke Prače,
koja se ulijeva u Drinu kod Ustiprače. U tom kanjonu nalazila se jedna od najčudnijih stanica/kolodvora – Banj Stijena.
Gdje je bila Banja, ali Stijena je bila ravno iznad naših glava,
jer je cijela stanica/kolodvor bila doslovice usječena u kanjon…
Stanica Sudići ;zatim stanica/kolodvor Mesići-Rogatica
Brčigovo, zatim Dub i Ustiprača.
Pruga prema Foči vodila je uzvodno uz Drinu.
Slijede Kopači, Hubjeri … Goražde,
Vitkoviće (nekada industrijska zona sa puno teretnih vagona)
i Ustikolina… i
Foča…,
i dalje ka Miljevini,
Brod na Drini (uprava željeznice),
Avdagića Luka…
Miljevina…
eh nekad bilo sad se samo spominje…
Nakon stogodišnjeg staža na prostorima BiH, i legendarni Ćiro je 1. augusta 1978. godine stigao na svoje posljednje odredište, na stanicu Čengić Vila u Sarajevu.
Bosanskohercegovačke uskotračne pruge tokom svog boravka u BiH izgradila je austrougarska vlast, a spajale su različite krajeve BiH sa gradovima susjednih zemalja. Motorni vozovi postepeno su isključivani iz saobraćaja krajem 1960-ih, a posljednje vožnje su imali 1978. godine kada se u BiH ukida uskotračna pruga.
Ćiro je godinama unosio radost u usputna naselja. Prevozio je đake, studente i radnike koji su putovali na posao u Sarajevo. Donosio je prve trešnje, orahe, paprike. Prevozio poštu. Bio je svjedok i brojnih ispraćaja u vojsku.Ćiro nikada nikoga ostavio nije.
Iz reda vožnje putovanje motornim vozom od Foče do Ustiprače trajalo je sat i sedamnaest minuta, a prema njemu je dužina pruge bila 49 kilometara, što znači da mu je bila brzina oko 40 km/h, što svakako nije malo. Pojava ovih vozova sa kojim sam često putovao za Sarajevo, bilo je ravno putovanju danas avionom. To je pravo poređenje. Komfor, brzina, nema dima, nema buke, nema škripe to je ono što je bila njegova glavna osobina. Koliko me sjećanje služi uvijek je bio pun. Rezervisala su se mjesta tako da nije moglo biti stajanja. Inače prije motornjaka obavezno smo presjedali u Ustiprači. To je presjedanje skoro uvijek bilo dramatično, posebno nakon završetka praznika i školskih raspusta. Obično je to nekako presjedanje bilo noću. Ustiprača je bila puna putnika koji su čekali voz iz Višegrada i Užica za Sarajevo. Kako je stanica Ustiprača u krivini, to su ovi vozovi iznenada ulazili u stanicu, kada je dolazio do opšte pometnje među ovom masom svijeta. Pravilo je bilo – bez pravila, tj. kako se ko snađe. Ovi vozovi su u stanicu Ustiprača dolazili puni, a skoro cijeli voz koji je došao iz Foče i Goražda trebao je da se ukrca za Sarajevo. Ulazili smo kroz prozore, što nije bila rijetkost. Mnogi nisu mogli ni da uđu već su morali da sačekaju drugi voz. Sjedenja nije bilo. I tako do Bistrika i Sarajeva kroz tunele i dimove mašine. Kako su vozovi bili puni, obično su dvije lokomotive vozile ove putničke kompozicije. Konduktera tada nije ni bilo, jer jednostavno čovjek nije mogao ni da prođe kroz voz. Jedna zanimljivost u ovim kompozicijama zimi, bio je zadnji vagon, koji je bio specijalne konstrukcije i koliko se sjećam koristio se za proizvodnju pare za zagrijavanje putničkih vagona i imao je dimnjak. Vjerovatno zbog velikog uspona od Ustiprača do Stambolčića bilo je veliko opterećenje mašina, pa utrošak pare za zagrijavanje vagona nije dolazio u obzir. Od Ustiprače do Sarajeva jedina veća stanica po broju putnika bila je Mesići – Rogatica, koja se nalazila blizu Rogatice. Bilo je zanimljivo gledati iz voza, koji je se kretao preko nadvožnjaka na Bistriku masu svijeta koja ide od stanice Bistrik prema gradu. Čovjek da ne povjeruje da je toliki svijet mogao da stane u malenog, dobrog i poslušnog “ćiru”.
priredio:Kenan Sarač
DOBRI STARI ĆIRO (VOZ) – foto i video
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/16/dobri-stari-ciro-voz-foto-i-video/
Hamzabeg izdaje Dubrovčanima osudu 1472.
Sinanbeg izdaje Dubrovčanima slobodni list 1475.
Ferman iz 1483.
Eseb-Alijina izjava iz 1478.
Ćiro Truhelka, Tursko-slovjenski spomenici dubrovačke arhive. Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1911.
istaknuta fotografija: Hamzabegov mesdžid u Foči
priredio:Kenan Sarač
************************
(1) Hoča, kao trgovište (mercatum) prvi put se spominje 1366. godine (Kovačević-Kojić, 1978, str. 42). S obzirom na to da se u ovom dokumentu spominje Foča kao znatnije trgovačko mjesto, može se zaključiti da njegova historija seže u mnogo dalju prošlost.
(2) U defteru iz 1519. godine srednjovjekovni naziv Hoče prvi put je zamijenjen imenom Foča (Redžić, 1983, str. 324).
************************
priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
Prvi sat koji je stigao i proradio u Bosni
Najstarija vijest o satu u Bosni uopće vezana je upravo za Foču. Takav sat (horologium) imao je hercegovački sandžakbeg Sulejmanbeg u Foči već u septembru god. 1493, a poslaše mu ga na dar Dubrovčani. I Sulejmanbegov nasljednik u Foči Ahmedbeg Vranešević dobio je nešto kasnije, god. 1498, takav dar od Dubrovčana, sat bez utega (horologium sine contra – pensis) , a istodobno i Ahmedbegov bezimeni posinak dobio je drugi sat s utezima , vrijedan šest dukata.
/Ćiro Truhelka, Tursko-slovjenski spomenici dubrovačke arhive. Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1911., str. 215./
U augustu 1493. godine Dubrovačka republika (Republika sv. Vlaha) je dala jedan sat kao dar hercegovačkom krajišniku Sulejman-begu, koji je rezidirao u Foči. Ovaj sat predstavlja vjerovatno prvi sat koji je stigao i proradio u Bosni (Kreševljaković, 1957, str. 17).
_ _ _ _ _
SAHAT KULA U FOČI
U neposrednoj blizini džamije i drugih zadužbina Mehmed-paše Kukavice u Foči nalazi se i Sahat-kula. S obzirom na to da ne postoje pisani tragovi o izgradnji ovog objekta, može se pretpostaviti da je izgrađen nakon 1758. godine, jer se ne spominje u vakufnami Mehmed-paše Kukavice iz te godine. Sahat-kula je izgrađena poslije tog vremena, ali sigurno prije 1761. godine, kada je Mehmed-paša bio prognan iz Bosne i smaknut (Bejtić, 1957, str. 48).
Oko 1884. godine sat na ovoj Sahat-kuli je bio pokvaren, te je iste godine doveden majstor da ga popravi (Kreševljaković, 1957, str. 31). Devedesetih godina 19. stoljeća nabavljen je novi sat, a stari je prenesen u Zemaljski muzej. Tada je preneseno i zvono na kojem je bila urezana godina 1637.
U toku II svjetskog rata, 1943. godine, Sahat-kula je dosta stradala, pa ju je u ljeto 1954. godine popravio GNO Foča (Kreševljaković, 1957, str. 31).
Sanacija Sahat-kule je izvršena i 1988. godine, a novi satni mehanizam na električni pogon postavljen je 1991. godine, povodom obilježavanja 440 godina postojanja Aladža-džamije (Muftić, 1997, str. 90).
priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
************************
priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
************************
(1) Hoča, kao trgovište (mercatum) prvi put se spominje 1366. godine (Kovačević-Kojić, 1978, str. 42). S obzirom na to da se u ovom dokumentu spominje Foča kao znatnije trgovačko mjesto, može se zaključiti da njegova historija seže u mnogo dalju prošlost.
(2) U defteru iz 1519. godine srednjovjekovni naziv Hoče prvi put je zamijenjen imenom Foča (Redžić, 1983, str. 324).
************************
U augustu 1493 otpremila je Republika sv. Vlaha jedan sat na uzdarje hercegovačkom krajišniku Sulejman-begu koji je rezidirao u Foči. Dr. Ćiro Truhelka primjećuje kako je taj sat bio vjerovatno prvi koji je prokucao na bosanskom zemljištu. (Dr. Ćiro Truhelka: Tursko-slovjenski spomenici dubrovačke arhive, Sarajevo 1911, strana 215)
Sahat kula u Foči (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/13/sahat-kula-u-foci-foto/
Foča, augusta 1493. godine : Prvi sat koji je stigao i proradio u Bosni
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/21/foca-augusta-1493-godine-prvi-sat-koji-je-stigao-i-proradio-u-bosni/
Oblik i položaj Foče
Prostire se duž obale velike rijeke Drine, od istoka prema zapadu. S jugoistočne, južne i zapadne strane, u daljini koliko može top dobaciti, nalaze se šumom bogate planine s ogromnim drvećem. Veliki šeher se nalazi u polju, na ravnom i prostranom mjestu. Sve do obale rijeke Drine nanizane su prostrane kuće, prizemne i na sprat. Zidane su od tvrdog materijala, a imaju i vinograde.
Grad ima 18 mahala. 10 je muslimanskih, a 8 bugarskih, srpskih i latinskih (katoličkih). Jedna je mahala židovska. Ima 2.160 impozantnih, krasnih i lijepih kuća, koje su u dobrom stanju, pokrivene su ćeremitom i pločama, okružene baščama, tako da svaka izaziva ljubomoru i zavist persijskih vrtova. Najimpozantniji su novosagrađeni saraji Mustafa-efendije Kadića (Kadizade), zastupnika (halif) spahija u rezidenciji sreće (Stambolu). Zatim Begov saraj i Serdarev saraj.
Džamije
Ima svega 17 islamskih bogomolja (mihrab). Između svih ističe se džamija sultana Bajezida Velije u staroj čaršiji. To je starinska bogomolja, sagrađena od tvrdog materijala, u starom stilu. Ima drvenu kupolu pokrivenu olovom i jedan minaret. Zatim džamija Fatma-sultane. I ta je bogomolja (musala) u dobrom stanju, a pokrivena je čistim olovom. Na kraju zapadne strane varoši nalazi se jednostavno građena džamija Šejh-Piri efendije. Defterdar-pašina džamija ima jedan minaret, a pokrivena je olovom. Zatim ima Osman-agina džamija, u kojoj iznad kapije stoji ovaj natpis:
Zgrada Hadži-Osmanove džamije, koja je slična raju
Postade uzvišen hram iskrenih vjernika
Posjetilac reče datum dovršenja njegove zadužbine
Posta krasna džamija i privlačan hram
Godine 1022/1613
Ova svijetla džamija ima kupolu od daske, a sva je prekrivena olovom. Na vratima džamija kadije Osman-efendija nalazi se ovaj natpis:
Blago onom ko u nju uđe čist
Datum joj je:
Godine 1002. = 1593/1594.
Ove pomenute džamije su velike džamije na ovoj strani grada Foče. Osim njih ima 11 mahalskih mesdžida (zavije) Rijeka Ćehotina (Tihotina) razdijelila je ovaj grad Foču na dvoje. Na suprotnoj, istočnoj strani te rijeke nalaze se ove džamije: Kad drvenim mostom pređemo na suprotnu stranu, onda na vrhu mosta imamo Hasan-pašinu džamiju, koja je po cijelom svijetu poznata pod imenom Aladža džamija. To je krasna bogomolja. Ovoj džamiji nema ravne u Bosanskom ejaletu, ni u zvorničkom sandžaku, ni u gradu Taslidži (Pljevlja), a ni drugdje. Njen je graditelj Ramadan-aga, glavni zastupnik (bashalife), starog neimara (Kodža Mimar) Sinana, sina Abdulmenan-agina, glavnog neimara (mimarbashi) sultana Sulejmana. On je uložio svu svoju sposobnost dok je napravio ovu tako krasnu i divnu Aladža-džamiju, kojoj ne može biti ravne. U ovoj džamiji je sa stanovišta arhitekture izraženo toliko sposobnosti, toliko ukusa i finoće i ostvareno toliko ljupkosti da takvu impresivnost nije ostvario nijedan raniji neimar na zemaljskoj kugli. Kako je ona ljepša i sjajnija od svih džamija ovog grada, to je ukrasila grad. Neimar je na zidovima četvorougaone osnove napravio, poput plave zdjele, okruglu kupolu, ona je uzorna i zaslužuje da se vidi. Minber, mihrab, prozori i galerija mujezina su perforirani (musebbak) radovi od bijelog mramora poput perforacija (gravura) Fahrije, u svakom tom detalju izražena je neka posebna sposobnost i vještina poput dopuštene mađije. Spolja na sofi nalaze se tri visoke kupole (kubbe), na četiri mramorna stuba bijela kao kristal. Da ne bi snijeg i kiša zasipali veliki džema'at, na ovim sofama je poredano sinetrički dvadeset borovih stubova i od drveta inžinjerijski napravljena neka vrsta krovnog prepusta (sundruma), tako da onaj koji ga vidi ostaje zapanjen, jer je sav taj prepust izgraviran mrežastim gravurama poput gravura Fahrije. Sav jugoistočni zid ove sofe išaran je raznovrsnim šarama ravnim Behzatovu, Manijevu i Sahkulovu kistu. U sredini dvorišta (harem), na mjestu obraslom u zelenilo, pod visokom emajl-kupolom na sest stubova, koja je kao kupola kakvog visokog dvorca, napravio je klesar mramora šadrvan (havz) za abdest. To je tako umjetnički izrađen safijski šadrvan da zaljubljeni ljudi, gledajući kako iz slavina teče živa voda i pravi vodoskok, prestanu da čeznu i uzimaju abdest. Sa desne strane ove džamije, do samog puta, podignuta je veličanstvena kupola (kubbe) na četiri stuba. Oko nje je kovački majstor napravio takve gvozdene rešetke i prozore koji su poput radova kovača Davuda. Svaki majstor, inžinjer i svjetski putnik koji pažljivo pogleda ovu kupolu i ove gvozdene rešetke ostaje zapanjen i zadivljen. Osnivač ove zadužbine, Hasan-paša, umro je u Budimu kao Budimski defterdar. Njegovo su čisto tijelo, prema njegovom testamentu (vasiyet), sahranili ovdje u gradu Foči, u dvorištu ove džamije pod pomenutom emajl-kupolom. To je i sada svijetao mauzolej. Bog mu se smilovao! To je, zaista bio čovjek od ukusa, darežljiv i plemenit, vrijedan i gostoljubiv, pun divnih osobina kao Hatem Tai i Džafer Bermeki. Kako on nije žalio blaga, to je neimar Ramadan iz dvadeset i jedne džamije koje je on gradio mogao uzeti poneko iskustvo i vještinu (san'at) i sve ih primjeniti na ovoj džamiji. Uloživši svu svoju sposobnost, on je napravio takav Božji hram da mu nema ravna u Rumeliji (diyar-i Rum). Kako je osnivač bio darežljiv čovjek, on je raznim umjetnicima koji su iz svih krajeva dobrotvoru na poklon po jedan svoj umjetnički rad dao odgovarajuće nagrade i uzdarja. Umjetnički izrađenim lusterima, koje je također dobio na dar, ukrasio je unutrašnjost džamije, pa je i ona postala postala svijetla bogomolja, poput mlade čije čelo sija kao mjesec. Iznad visokog svoda kapije na jugoistočnoj strani džamije, na bijelom i čistom mramoru, napisan je kaligrafski u stilu Kara-Hisarije ovaj natpis:
Ovu časnu džamiju podigao je osnivač zadužbine
I dobrotvor Hasan, sin Jusufov,
i dao joj ovaj hronostih:
Primi je lijepo, o vječni (Bože)!
Godine 1047.
Pokraj ove dzamije nalazi se džamija Emira Mehmed-age. To je interesantna, simpatična i lijepa džamija, ali nema posjetilaca. Ovu džamiju narod zove Pašina dzamija(Pasa cami). Na njenoj kapiji nalazi se ovakav natpis:
Ovu časnu džamiju sagradio je i proširio
Mehmed-aga sin Abdulatifov, upravitelj vakufa
Napisano godine 961.
Džafer-efendijina džamija je svijetla starinska bogomolja kojoj nema ravne, a pokrivena je olovom. I Sulejman-begova džamija je, također, udobna i privlačna, ali ima pomalen broj posjetilaca. Osim ovih džamija, nalazi se na ovoj strani više mahalskih mesdžida. U Foči ima šest medresa, u nekima se predaje islamska tradicija (hadis). Postoji osam tekija. Od svih je najznamenitija Bajezid-babina tekija, na jugoistočnoj strani grada, među vinogradima i baštama. Ona je okrenuta prema čaršiji i bazaru i predstavlja kosmoramu (ogledalo svijeta). Ukrašena je raznovrsnim maksurama i kuhinjama. Tu ima tri javna kupatila (hamam). Jedno je kupatilo pokojne Fatma-sultanije, drugo Bajezidovo, a treće hamam Mustafa-efendije, zastupnika (halifa) spahija.
Sudnica (mekheme), koja je u blizini ovog kupatila, također je Mustafa-efendijina. U blizini Mustafa-efendijine banje nalazi se prostrana musala. Ovdje mještani obavljaju blagodarenja. Postoje dvije javne kuhinje (imaret). Jedna Bajezid-hanova, a druga Aladža-džamije.
Od njihovih specijaliteta na glasu su četrdeset vrsta riba iz rijeke Drine, bijeli kruh i med samotok, sedam vrsta sočnog grožđa, višnje i kruške jeribasme. Prema bazdaraginim podacima tu ima 26.000 dunuma vinograda na koje se plaća desetina (osur). U čaršiji ima 540 dućana. Sredinom ovoga mjesta, tamo gdje se nalazi trg varoši, teče rijeka Drina, koja se ne može preći na konju. Jugoistočno od rijeke leži glavni dio grada. Sjeverno i zapadno od rijeke nalaze se plodni voćnjaci (bag). Stanovnici prelaze i na suprotnu stranu čamcima i lađama. Svi dvorovi i uglednije kuće leže na obali Drine. Njihovi doksati i prozori gledaju na rijeku. Dužina grada obalom rijeke iznosi 4.000 koraka. Ova rijeka Drina izvire na sredini Hercegovine (dijar-i Hersek) iz planinskih visoravni Kolašina i Čemerna, iz planina Zagorja i Uloga. Rastući i skupljajući se postepeno, ona najprije nailazi na ovaj veliki grad i teče jedan sat direktno kroz bašče i ne pravi nikakve vijuge.
Na istočnoj strani grada, pored Aladža-džamije, teče rijeka Ćehotina, koja se pod tabhanom (dabeghane) sjedinjuje s rijekom Drinom. Rijeka Ćehotina teče s istočne strane grada Foče. Njen izvor nalazi se na jugoistočnoj strani (kible) u planinama nahije Bihor u prizrenskom sandžaku u Albaniji, koje su udaljene jedanaest konaka. Ona dolazi iz Pive, Nikšića i opasnih Drobnjaka, prolazi ispod grada Plava, zatim Pljevaljskim poljem, protiče kroz grad Foču, dijeli ga nadvoje i tu utiče u rijeku Drinu. Drina teče dalje prema sjeveru, nailazi na kasabu Ustikolinu, a zatim se sjedinjuje sa Limom. Odatle teče prema bosansko-sarajevskom Višegradu, prolazi kasabu Bijeljinu te pod gradom Racom, utiče u Savu.
U ovom hercegovačkom sandžaku postoje dva znamenita velika grada (mahmiyya), jedan je Foča a drugi Mostar. Stanovnici Foče su u licu lijepi i divni ljudi, čistog vjerovanja, pobožni su i dobri muslimani. Muškarci nose raznobojnu čohanu odjeću. Prvaci i velikaši zamotavaju bijele čalme, a srednji stalež nosi pokratko odijelo i čakšire s kopčama, grube papuče i kalpake od raznobojne čohe i kunovine. Govore bosanski. Većinom su trgovci. Hadžija (hodočasnika) i gazija (junaka) ima takođe dosta. Žene nose feredže od crne čohe sa bijelim velom i idu pokrivene kao Rabija Adevija. Djevojke su im veoma lijepe, povučene, a djeca vrlo bistra i oštroumna, pa su napamet naučila mnoge knjige u stihovima. Mladići su im pravi sokolovi, neustrašivi i hrabri junaci. Vječno su u borbi sa Mlečanima. Njihovi učenjaci posjeduju rijetka znanja, a njihovim iskusnim ljekarima, ranarnicima i majstorima za puštanje krvi nema ravnih. Od turbeta koja se posjećuju znamenita su Bajezid-babino i Murad-babino, a obojica su pokopani u svojim tekijama.
Fočanski most – ogledalo čuda
Na obali Sredozemnog mora, u nahiji grada Menemen, blizo grada Smirne na anadolskoj strani ima još jedan grad po imenu Kara-Foča. Ali ovo je hercegovačka Foča. Na zapadnoj strani, pola sata daleko od ovoga grada, na Karaburnu na velikoj rijeci Drini nalazi se drveni most na jedno okno, koje se diže do nebeskog vrha. To je veoma strašan, opasan i nesiguran prelaz, koji već propada jer nije tvrdo građen. Ovaj veliki most, koji treba pogledati, napravio je majstor stare škole tako da je na jake temelje, koji se nalaze na obje strane rijeke, vješto nanizao jednu na drugu velike i duge gretle tako da jedna nad drugom izmiče kao pera u krilima lastavice. Tako su grede, koje se nižu s obje strane, približene pa je onda na sredini mosta povezao jedan za drugi pet direka lađe i tako sagradio ovaj veliki most kome nema ravna ni u jednom vilajetu. Preko njega prelaze ljudi, konji, mazge i ostala stoka. Most se jako ljulja, pa se čovjek ne usuđuje ni da pogleda dolje. Čovjeku se smrači pred očima, srce mu zalupa. U ovim krajevima uopće nema kola, a i da ih ima, ne bi mogla prelaziti preko ovoga mosta. To je most rahmetli Sulejman-hana. On je za njegovo održavanje
uvakufio jedanaest sela. Zatim smo opet došli u Foču i s nekoliko prijetelja prešli preko rijeke Ćehotine, i idući obalom rijeke Drine prema sjeveru, došli smo u kasabu Ustikolinu.
Priredio: Kenan Sarač,4. septembra, 2015.
************************
priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
Muslimani u Španiji
Jedna od evropskih država koje su imale veoma burnu prošlost jeste i Španija, u historiji poznata kao Endelus. Kad bismo upitali koji su se važni događaji desili godine 1492. godine, mnogi bi rekli da je to godina kad je Kolumbo otkrio Ameriku, međutim, muslimani bi se trebali bolje sjećati da je to godina kad je Granada, posljednji muslimanski grad u Endelusu, pala u ruke kršćana, iako su već davno prije toga muslimani bili prisutni na teritoriji Iberijskog poluotoka i imali čvrstu vladavinu. Tarik b. Zijad davne 711. godine kročio je na ovo područje.
Ova su podneblja prošla razne periode: svijetli period blagostanja i napretka u raznim naukama u Endelusu pod vladavinom hilafeta, srednji vijek u kojem je započeo i tamni period inkvizicije, Habsburška Španija, Burbonska Španija, period republikanizma, moderna Španija.
U narednim redovima ukratko ćemo navesti podatke o demografskoj slici ove zemlje, o doprinosu muslimana u napretku na polje nauke, o periodu inkvizicije i sadašnjem stanju muslimana u ovoj državi.
Demografska slika
Pogledajmo ogromne demografske promjene i razvijanja muslimanske populacije ove zemlje kroz stoljeća: “Može se napomenuti da je kraj 16. i početak 17. stoljeća period kad su muslimani u Španiji ušli u fazu demografskog dna. Demografski ambijent u kojem su se nalazili muslimani Španije krajem 16. i početkom 17. stoljeća sigurno možemo okarakterizirati kao najnegativniji momenat od vremena kad je počeo da se širi u 8. stoljeću. Od 17. stoljeća, nakon protjerivanja najmanje 275.000, pa čak do 500.000 osoba i definitivne asimilacije preostalih muslimana (kako su ih tada zvali: Moriska), gubi se svaki trag postojanja pripadnika islamske vjeroispovijesti na području današnje Španije.
Masovan priliv doseljenika iz islamskih zemalja zadnjih godina uzrokovao je rast ove populacije više nego enormnom brzinom. Naime, već 2010. godine muslimanska populacija u Španiji brojala je oko 1,5 miliona osoba. Udio muslimana u odnosu na ukupno stanovništvo države je između 2003. i 2010. godine skočio sa 1,5% na 3,2%.
Ogromna većina muslimana Španije vodi porijeklo sa područja Sjeverne Afrike, posebno iz Maroka. Značajan udio od blizu 10% unutar ukupne muslimanske populacije imaju osobe koje su doselile iz zapadnoafričkih država, posebno iz Senegala. Pored doseljenika sa Indijskog potkontinenta, zatim Bliskog istoka i mnogih drugih država, etničko šarenilo španskog islama upotpunjuje i prisustvo brojnih autohtonih Španaca koji su konvertirali u ovu religiju. Njihov broj se procjenjuje između dvadeset i trideset pet hiljada.” (Svjetski almanah demografske istorije muslimana, str. 454–456)
Endelus
Tarik b. Zijad, Allah da mu se smiluje i nagradi ga za njegov trud, sa svojom vojskom kročio je 711. gr. godine na područje današnje Španije, a mjesto na kojem se iskrcao nazvao je Džebelu Tarik – Tarikova planina i od tog naziva potječe i naziv Gibraltar. Ovim iskrcavanjem počelo je muslimansko osvajanje Iberijskog poluotoka koji su u ovaj pohod krenuli po naredbi halife Velida. Musa b. Nusajr, emevijski namjesnik u Sjevernoj Africi, poslao je svog generala Tarika b. Zijada sa sedam hiljada vojnika u pohod protiv vizigotskog kralja. Sedam godina muslimanima je trebalo da zauzmu cijeli poluotok, osim Galicije i Asturije. Mnogi stanovnici prihvatili su dobrovoljno vlast muslimana, a neki su vremenom prihvatili i islam. Muslimanska vlast Endelusa domicilnom stanovništvu nije zabranjivala da javno ispoljavaju svoju vjeru i običaje.
Između 1009. i 1031. godine došlo je do raspada centralne emevijske vlasti zbog ustanaka, pobuna i nasljeđivanja vlasti od strane nekompetentnih vladara. Ovo je bio razlog da se uspostavi nekoliko manjih slabih kraljevstava, koja su bila slabija nego prošla emevijska država, međutim, u ovom periodu došlo je do procvata umjetnosti, jer svaki je vladar sponzorirao umjetnike i učenjake iz želje da nadmaši ostale vladare.
Vremenom je nedostatak centralizirano organizirane vlasti doveo do kraja muslimanske vladavine na poluotoku. Izgubili su značajne teritorije u ratovima s kršćanskim kraljevstvima koja su se nastojala proširiti sa sjevera. Mala kraljevstva Endelusa zatražila su pomoć Jusufa b. Tašufina, muravidskog vladara u Maroku, a nakon što su dobili pomoć koju su tražili, 1090. godine Muravidi su ih prepustili sudbini. Ovaj put su tajfa-kraljevstva zatražila pomoć druge berberske dinastije – Muvehida. Oni su se rado odazvali pozivu i neko su vrijeme imali uspjeha u Španiji. Ipak, 1212. godine bili su poraženi u Bitki kod Navas de Tolosa (ar. El-Ikab), te su nekoliko decenija kasnije bili prisiljeni da se vrate preko Gibraltara.
Gradovi ovih muslimanskih kraljevstava padali su jedan za drugim u ruke kršćana sve do 1260. godine. Jedino je Granada bila ostala čak još dva vijeka, sve do kraja 1491. godine kad je došla pod opsadu i 2. januara 1492. pala u ruke vojske Ferdinanda i Isabele. Nedugo nakon toga, muslimanima je dat izbor da postanu katolici ili da napuste Španiju. Neki su prihvatili kršćanstvo, neki su emigrirali, a neki su nastavili prakticirati vjeru potajno.
Kad sagledamo dalji tok života muslimana na tim područjima i činjenicu su jednostavno nestali skoro svi tragovi islama, može se zaključiti da je jedini pravi izbor bio da se emigrira. Oni koji su ostali, ubrzo su nasilno asimilirani u društvo i ništa od islama nije ostalo. Iz povijesti Endelusa mogu se izvući mnoge lekcije za budućnost.
Pad Endelusa desio se usljed jačanja i ujedinjenja kršćanskih vladavina, također jedan od faktora je bila geografska i politička izolacija Endelusa od ostatka islamskog svijeta. Međutim, i unutrašnji faktori, prije svega, neprijateljstva i podjele među muslimanskim vladarima, udaljavanje od vjere, pohlepa i želja za lagodnim životom elite, također su doveli do pada Endelusa.
Ovaj članak je kratak tako da se opisu ovog događaja i perioda nakon njega ne može dati njegovo pravo koje zaslužuje, ali zato bismo preporučili knjigu Endelus, uspomena i opomena, uvaženog Abdussameda ef. Bušatlića, prof., svakom ko nije upoznat sa ovim djelom, a zainteresovan je da više pročita o Endelusu.
Endelus, centar nauke
Endelusko društvo bilo je rijetko viđeno pluralističko društvo čija su glavna obilježja bila sloboda, tolerancija i odsustvo prisilne asimilacije. Arapi, jevreji, kršćani i drugi živjeli su zajedno osam stoljeća. Kordoba je bila centar te civilizacije i intelektualno središte sa naučnim institutima i bibliotekama. U tom gradu sa oko milion stanovnika bilo je 17 univerziteta, 70 javnih biblioteka, 700 hamama, 600 džamija, 60 palača. Skoro svi ljudi u Kordobi znali su čitati i pisati, kako navodi orijentalista Reinhart Dozy.
Prvi značajniji evropski učenjak koji se bavio arapskim naukama bio je Gerbert Aurillac, koji je bio monah u Francuskoj i kasnije je postao papa Silvestar II. On je slao timove učenika u Endelus na kraju 10. vijeka. U Endelusu je bilo mnogo instituta na kojim su se mnogi studenti bavili prevodom rukopisa iz Bagdada i Kaira. Zahvaljujući ovim prijevodima, mnogo znanja iz arapskog, grčkog i rimskog svijeta sačuvano je i dalje prošireno po Evropi, što je direktno utjecalo na pokrete renesanse i prosvijetiteljstva.
Endelus je do kraja 11. vijeka prednjačio na polju nauke, a u astronomiji su usavršene tabele i preciznost instrumenata. Naprimjer, astronom is Toleda Zargali (koji je umro 1087.) pojednostavio je helenski astrolab i njegova verzija poznata je kao saphea azarchelis i bila je u upotrebi do 16. vijeka. On je također s teorijom o eliptičnim orbitama planeta pretekao njemačkog astronoma Keplera koji je živio u 17. vijeku. Prva škola medicine u Evropi sagrađena je u Endelusu u Salemu. Na polju medicine prednjačio je Zehravi (umro 1013. g.), koji je pisao o hirurgiji, medicinskoj etici i odnosu ljekara i pacijenta, farmakologiji. Ibn Zuhr, koji je na Zapadu poznat kao Avenzoar, bio je zagovornik kliničkog istraživanja i praktičnog eksperimentiranja.
Samo veoma ignorantna osoba ili osoba koja nije upućena u ovo može negirati doprinos muslimana u naučnom napretku u Evropi. Evropa je doživjela renesansu u momentu kad su muslimani bili na vrhu svog napretka. O ovom svjedoče i neki zapadni učenjaci. Profesor T. C. Young u radu “Utjecaj islamske kulture na kršćanski Zapad” kaže: “Ovo je samo historijski pregled koji je ovdje imao za cilj da nam ukaže na veliki kulturni dug koji dugujemo islamu od onog momenta kad smo mi, kršćani, u periodu od hiljadu godina, putovali u islamske zemlje i njihovim profesorima da kod njih učimo umjetnost, znanosti i filozofiju života.”
Nažalost, ovaj se doprinos namjerno prešućuje u velikom dijelu svjeta. U ovom časopisu El-Asr u zadnje vrijeme objavili smo veliki dio tekstova na temu doprinosa muslimana u nauci, tako da zainteresirani ove tekstove mogu da potraže u prošlim brojevima ili na internetskoj stranici.
Tamni period inkvizicije
Nakon svijetlog perioda Endelusa koji su obilježili blagostanje i napredak na polju raznih nauka i medicine, dolaskom Španaca na vlast nastupio je tamni period inkvizicije koji je trajao nekoliko stoljeća. Španska inkvizicija je naziv za inkviziciju koja je djelovala u Španiji pod kontrolom španskog kralja. Inkvizicija (lat. inquisitio – istraživanje) bila je ustanova Rimokatoličke crkve čiji je zadatak bio da pronalazi, zatvara, optužuje, isleđuje, sudi i kažnjava ljude proglašene hereticima. Glavni zadatak ove inkvizicije bio je sprovođenje politike čistoće krvi. Ovo je značilo motrenje da se potomci jevreja i muslimana pokrštenih nakon rekonkviste ne vrate vjeri svojih predaka. Također, predmet istrage i suđenja bili su svi koji su se protivili zvaničnim stavovima Rimokatoličke crkve. Inkvizicija je djelovala od kraja 15. vijeka do godine 1834. Njen operativni modus uključivao je zvjerska mučenja, javna pogubljenja, brutalno suzbijanje svake kritike službene crkvene doktrine. Na ovakav način inkvizicija je imala glavnu ulogu u protjerivanju jevreja i muslimana iz Španije. Ključna ličnost španske inkvizicije bio je kardinal de Torquemada, ispovjednik kastiljanske kraljice Izabele.
Kad bi inkvizicija došla u grad, prvi korak bio je edikt “milosti”. Nakon nedjeljne mise, inkvizitor bi nastavio čitati edikt, objašnjavajući moguće hereze (oblike otpadništva) i podstičući na osnivanje inkvizicijskih sudova na kojima bi se “čistila svijest”. Za vrijeme “milosti” ljudi su se mogli sami predati u roku otprilike mjesec dana kako bi im Crkva oprostila i onda bi prošli bez veće kazne. Mnogi su se tako predavali, ali to nije bilo dovoljno, oni su morali dati informacije i o svojim istomišljenicima. Na ovakav način nastavljao se proces progona i istrage jer su informacije neprestano pristizale. Prijave su bile anonimne i optuženi nije znao ko ga je prijavio. Lažne su prijave bile vrlo česte, neki su prijavljivali druge iz ljubomore ili mržnje. Na ovakav način nepovjerenje među susjedima i članovima porodice bilo je ogromno. Cilj ovoga bio je da se širi strah među stanovništvom. Ovakav način progona i širenja straha vidi se također i u staljinističkim čistkama, Hitlerovoj vladavini, u režimima poput režima Hafiza Asada i njegovog sina Bešara Asada i drugih tirana.
Nakon optužbe, optuženi bi nekad bili i dvije godine u pritvoru čekajući istragu i suđenje. Imovina bi bila preventivno oduzeta od strane inkvizitora. Ovom imovinom bili bi plaćeni troškovi suđenja i hrane i odjeće za optuženog, tako da bi porodica optuženog ostajala bez ikakvih sredstava za život. Sve ovo odvijalo se u tajnosti, tako da ni javnost ni optuženi nisu znali zbog čega je optužba podignuta.
Sadašnje stanje muslimana u Španiji
Grupe muslimanske manjine u Španiji mogu se podjeliti na sljedeći način:
● Studenti: Pomaganje novih studenata bila je jedna od najvažnijih aktivnosti generacija koje su došle ranije. Oni su se također bavili davom, zato je i osnovano Islamsko špansko udruženje 1971. godine.
● Radnici: Ovo je najveća grupa muslimana, koji čine više od dvije trećine muslimana u Španiji. Većina doseljenika bili su mladi Marokanci, bez porodica i većina je bila nepismena, tako da su lahko zastranjivali. Islamski centar u Španiji prepoznao je ovu opasnost pa je radio na buđenju islamskog identiteta među ovom grupom.
● Autohtoni muslimani Španci: Oni su prihvatili islam, dobrovoljno i iz ubjeđenja, nakon što im je postala jasna prava slika islama koju su pokušali iskriviti kršćani. Ovome je doprinijelo usvajanje Zakona o slobodi ubjeđenja nakon što je vijekovima bilo mnogo problema u pogledu zastupanja drugačijeg stava i ubjeđenja od katoličkog. Ova grupa nalazi se u Granadi, Malagi, Kordobi i Madridu.
● Muslimani u južnim kolonijaliziranim područjima Maroka: Seuta i Melilja.
Povećanjem broja muslimana koji su doselili zbog studija i posla, sve više su se pojavljivale organizacije i udruženja, pogotovo nakon Zakona o slobodi vjera. Neke od tih 49 organizacija jesu sljedeće: Islamski španski centar, Udruženje muslimana Španije u Granadi, Islamsko udruženje u Kordobi itd.
Postoji također Islamski kulturni centar u Madridu, koji obuhvata mesdžid i mekteb za podučavanje islamskih nauka, arapskog i španskog jezika, Kur’ana.
Potrebe muslimana u Španiji
● Uprava koja će ujediniti razne organizacije, objediniti mišljenja, pregovarati sa španskim vlastima i rješavati probleme na zvaničan način.
● Veći broj škola i naučnih instituta koji će podučavati djecu islamu.
● Prijevod knjiga i tefsira na španski jezik.
● Izdavanje časopisa koji će biti glasnik muslimanske manjine, pokretanje televizijskog kanala i radija.
● Daije koji poznaju arapski i španski jezik, kako bi pozivali muslimane i ostale.
Na kraju, nažalost, ne može se živjeti od stare slave. Činjenica je da je danas islamski ummet u nezavidnoj poziciji, međutim, nikad se ne smije gubiti nada u poboljšanje stanja, ali ta nada mora da ide zajedno sa ulaganjem ogromnog truda u izučavanju islamskih nauka, a potom i svjetovnih nauka. Kad očistimo svoj nijet, uložimo veliki trud, onda se može i očekivati bereket od Allaha i popravljanje stanja. Zato molimo Allaha da muslimanima u Španiji, a tako i širom svijeta, podari iskrenost i bereket u izučavanju vjerskih i svjetovnih nauka i radu i da im popravi stanje, i neka su salavat i selam na posljednjeg Poslanika, na njegovu časnu porodicu i sve ashabe.
Hasan Stranjac, prof.
izvor:el asr
fotografije:internet
oprema teksta:focanskidani
_ _ _ _ _
KAKO SU MUSLIMANI OSVOJILI ŠPANIJU ?
Maroko i Španiju dijeli jedan uski moreuz (morski tjesnac) koji se zove”Moreuz Džebel Tarik” (Gibraltar), a sjeverno od njega je brdo koje se zove”Džebelu Tarik” (Tarikovo brdo). Neko će se upitati:
“Zbog čega su ovaj moreuz i ova planina dobili ovo ime?” Nazvani su po imenu čuvenog arapskog vojskovođe, Tarika ibn Zijada, koji je sa svojom vojskom krenuo iz Maroka i prošavši kroz ovaj moreuz došao do Sredozemnog mora i osvojio Španiju.
Tokom dugog vremena islam se širio svjetskim prostranstvima dok nije obuhvatio Irak, Perziju, dio Indije, zemlje Šama i zemlje sjeverno od njih. Takođe, na drugoj strani, islam je obuhvatio Egipat i Sjevernu Afriku, a zatim su se muslimanske vođe usredsrijedile na Evropu, a Španija je bila najbliža evropska zemlja.
U Maroku je bila stacionirana arapska vojska, čiji je broj bio veoma mali ali čiji su vojnici bili izuzetne snage. Njihov zapovjednik bio je Tarik ibn Zijad koji je bio poznat po svojoj hrabrosti i vještini u vojnoj taktici.
Tarik je sagradio nekoliko lađa i zajedno sa svojom vojskom i njihovim konjima, kroz Sredozemno more, stigao do Španije, i to prije više od 1200 godina. Tarik se obreo sa svojom vojskom na tlu neprijatelja, pri čemu je more bilo iza njih a neprijatelj ispred njih. Pri tome, pristizanje vojnog pojačanja iz Maroka nije bilo nimalo lahko.
Nalazili su se pred vojskom čiji je broj iznosio više od stotinu hiljada vojnika, dok broj muslimanskih vojnika nije prelazio sedam hiljada!
Tarik je dobro znao pred kakvim teškoćama su bili on i njegova vojska, jer njihove lađe su bile malobrojne a mogućnosti za spašavanje neznatne. Ako bi bili pobijeđeni Španci bi ih sve pobili, stoga je shvatio da ovakva situacija znači ili pobjedu ili smrt!
Tarik je onda naredio nekolicini svojih ljudi da zapale njihove lađe! Kada su njegovi vojnici vidjeli vatru koja je zahvatila njihove lađe obuhvatio ih je strah, jer su pomislili da su to učinili njihovi neprijatelji. Počeli su da viču:
“Neprijatelj nas je porazio! Svi ćemo biti ubijeni!”
Tada Tarik stade pred njih da im se obrati, te reče:
“Ja sam naredio da se zapale lađe! Ljudi, gdje je izlaz? More je iza vas a neprijatelj pred vama, i tako mi Allaha, ne preostaje vam ništa drugo osim iskrenost i strpljenje! Ljudi, postupite isto kao Što sam i ja! Ja sam odlučio da trpim pa i vi učinite isto, i ustajem odlučno protiv neprijatelja pa i vi učinite isto! Napadnite svi kao jedan i porazite svoga neprijatelja! Mi ćemo ovdje ostati i nećemo napustiti Španiju!”
Samo što je Tarik izgovorio tekbir, muslimanski konjanici jurnuše u borbu da zarade pobjedu ili šehadet (pogibiju na Allahovom putu). Pred jakim naletima muslimana Španci počeše da se povlače, a zatim se daše u bijeg tražeći spas. Muslimani su pristizali neprijateljske grupe i nanijeli su im teške gubitke.
Vladavina Arapa u Španiji potrajala je više od 780 godina, a sa dolaskom islama zavladala je pravda i sloboda te u Španiji započe zlatno doba. Muslimani su u Španiji proširili nauku i civilizaciju, i nije potrajalo dugo a to isto se raširi po raznim krajevima Evrope, koja je bila utonula u tminu neznanja i civilizacijske zaostalosti. Ako i danas posjetiš Španiju, vidjet ćeš mnoge lijepe arapske građevine, koje su oni podigli. Vidjet ćeš“Crveni zamak” (El- Hamra) u Granadi i veliku džamiju u Kordobi. Muslimani su izgubili Španiju ali su u njoj ostavili ono što svjedoči o njihovoj veličini.
Muslimani su osvojili Španiju zahvaljujući velikom vojskovođi Tariku ibn Zijadu, koji je zapalio lađe i u dušama svojih vojnika pobudio požrtvovanje u borbi na putu pomaganja islama. Istinski su se borili i pobijedili!
priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet
oprema teksta:focanskidani
_ _ _ _ _
Granada – poslijednje muslimansko carstvo u Španiji
Godine 711., islam je ušao na Iberijski poluotok. Nakon što su pozvane da stanu u kraj tiranskoj vladavini kralja Roderika, muslimanske vojske pod zapovjedništvom Tarika ibn Zijada su prešle moreuz između Maroka i Španije. U roku sedam godina, većina Iberijskog polutoka, (današnja Španija i Portugal) je bila pod muslimanskom kontrolom. Dijelovi ove zemlje će ostati muslimanski preko 700 godina.
Do sredine 900-tih, islam je dostigao svoj zenit u zemlji poznatoj kao Endelus (Andalus). Preko pet miliona muslimana je živjelo tamo, čineći tako preko 80% populacije. Snažan, ujedinjeni Umejevićki hilafet je vladao zemljom i bio je daleko najnaprednije i najstabilnije društvo u Evropi. Glavni grad, Kordoba, privlačio je one koji su tražili obrazovanje iz cijelog muslimanskog svijeta i Evrope.
Međutim, ovo zlatno doba politike i društva neće trajati vječno. U 1000-tim, hilafet se raspao i podijelio u brojne male države koje su se nazivale taife. Muslimanske taife su bile razjedinjene i ranjive na invazije krstaških kraljevstva sa sjevera. Sljedećih 200 godina, taife su pale jedna za drugom u ruke kršćanske „Rekonkuiste“. Do 1240-tih, jedino je preživjelo kraljevstvo na jugu – Granada. Ovaj članak će analizirati ovo poslijednje muslimansko carstvo u Iberiji.
Emirat Granada
U vremenu Reconquiste, muslimanske države su pale jedna za drugom u ruke kršćanskih kraljevstava koja su napadala sa sjevera. Veliki gradovi poput Kordobe, Sevilje, i Toledoa pali su od 1000. do 1200. godine. Pokreti Murabituna i Muvehiduna iz Sjeverne Afrike su usporili kršćansku navalu, ali nejedinstvo među muslimanima je dovelo do kontiuniranog gubljenja zemlje.
Granada Emirate
Lokacija Granade na Iberijskom poluotoku
Jedna muslimanska država, Granada, mogla je izbjeći kršćansko osvajanje u 1200-tim. Nakon pada Kordobe 1236. godine, vladari emirata Granade su potpisali specijalni dogovor sa Kraljevstvom Kastilje, jednog od najmoćnijih kršćanskih carstava. Granada je se složila da će plaćati porez Kastilji. Ovo je značilo da im je dozvoljeno da ostanu nezavisni kao Granada Emirat, ali zauzvrat da ne budu napadani od Kastilje, oni su plaćali godišnji iznos (obično u zlatu) monarhiji Kastilje. Ovo je stvorilo štetnu situaciju za muslimane Granade jer su redovito plaćali (porez) čime su osnaživali svoje neprijatelje.
Uprkos ovome, jedan od razloga zašto je Granada mogla zadržati svoju nezavisnost je geografija. Ona se nalazi visoko u planinama Sijera Nevade u Južnoj Španiji. Planine čine prirodnu barijeru za napadačke vojske. Prema tome, uprkos što su bili vojni slabiji od Kastilje, planinski teren je pružao ogromnu odbrambenu prednost.
Rat za Granadu
Preko 250 godina, Granada je ostala država koja plaća porez kraljevstvu Kastilje. Ali, okruženi neprijateljskim kršćanskim nacijama, Granada je bila u konstantnom riziku da bude istrebljena. U ranim 1400-tim, muslimanski učenjak je napisao anadaluškom posljednjem carstvu: „Zar Granada nije okružena silovitim morem i neprijateljem užasnim u borbi, od kojih oba tlače svoj narod danju i noću?“
Podsticaj za osvajanje Granade se se desio 1469., kada je kralj Ferdinand od Aragona oženio kraljicu Izabelu od Kastilje. Ovo je ujedinilo dva najmoćnija kršćanska kraljevstva na Iberijskom poluotoku. Sada ujedinjeni, kršćani su usmjerili svoje poglede na uklanjanje zadnje muslimanske države sa poluotoka.
Godine 1482., rat je započeo između novog Kraljevstva Španije sa emiratom Granade. Uprkos što su bili u mnogo slabijoj poziciji, granađani su se borili junački. Jedan španski ljetopisac je izrazio svoje poštovanje prema muslimanskim vojnicima riječima: „Mauri (muslimani) su uložili svu svoju snagu i sva svoja srca u borbu, kao što je hrabar čovjek dužan da brani svoj život, svoju ženu, i svoju djecu“. Obični muslimani i vojnici su se borili za svoj opstanak i za opstanak islama u Andalusu, i borili su se vrlo hrabro. Muslimanski vladari, sa druge strane, nisu bili tako hrabri i viteški nastrojeni.
Grb emirata Granade na kojem piše:
“Nema pobjednika osim Allaha”
U toku rata, kršćani su ostali ujedinjeni i nisu se razbili u odvojene borbene frakcije, kao što su to inače radili u prošlosti. Nasuprot tome, Granada je iskusila velike političke preokrete. Muslimanske vođe i namjesnici su obično bili u sukobu i planirali različite planove da potkopaju jedni druge. Mnogi od njih su čak tajno radili za kršćanska kraljevstva u zamjenu za novac, zemlju i vlast. Gore nego sve to, 1483. godine posle jedne godine rata, sultanov sin, Muhamed se pobunio protiv svog oca i započeo civilni rat u Granadi, dok su španske snage počele napadati izvana.
Kralj Ferdinand je isplanirao da iskoristi civilni rat u svoju prednost. On je podržao Muhameda i njegovu borbu protiv svog oca (kasnije i svog tetka) u nastojanju da oslabi Granadu kao cjelinu. Muhameda je podržao Ferdinand sa oružjem i vojnicima u borbi protiv drugih članova njegove porodice, i na taj način je uspio da preuzme vlast u Granadi. U ovoj oružanoj borbi, kršćanske vojske su polako ulazile u zemlje Granade, tako da je do vremena kada je Muhamed preuzeo vlast 1490. godine, on samo vladao gradom Granada i ništa od okoline.
Poslijednji otpor Granade
Međutim, odmah nakon učvrščivanja svoje vlasti u Granadi, kralj Ferdinand je poslao pismo Muhamedu u kojem je zahtjevao da odmah preda grad. Muhamed je bio veoma iznenađen ovim zahtjevom jer mu je Ferdinand ostavio utisak da će dozvoliti da vlada nad Grenadom uz podršku Ferdinanda. Jasno je, da je Muhamed prekasno shvatio da je bio samo pijun kojeg je Ferdinand iskoristio da oslabi Granadu.
Muhamed je odlučio da pruži otpor kršćanskoj vojski tražeći pomoć od muslimanskih vladara u Sjevernoj Africi i Bliskom istoku. Nikakva pomoć nije došla osim male Osmanlijske mornarice koja je napadala španske obale i nije prouzrokovala mnogo štete. Do kraja 1491., grad Granada je bio okružen vojskom Ferdinanda i Isabele. Sa kula svoje palače Alhambra, Muhamed je mogao vidjeti ogromnu kršćansku vojsku kako se skuplja i priprema da osvoji grad. Sa ovom teškom budućnošću na vidiku, Muhamed je bio primoran da potpiše sporazum u kojem je predao kontrolu nad gradom u novembru 1491.
Alhambra
Palača Al-Hambra, izgrađena u 13. ili 14 stoljeću,
jedina je islamska srednjovjekovna palača koja je
ostala sačuvana nakon pada Andalusa
Drugog januara 1492., sporazum je stupio na snagu i španska vojska je ušla u Granadu i zvanično preuzela poslijednju državu Al-Andalusa. Kršćanski vojnici su tog jutra okupirali legendarnu palaču Alhambra. Na zidovima su podigli oznake i zastave španskih kršćanskih monarhija, označavajući svoju pobjedu. Na vrhu najveće kule u palači Alhabra, podigli su veliki srebreni krst, koji je govorio prestrašenom narodu Granade da su snage kršćanstva pobjedile muslimane Andalusa. Muslimani su bili previše uplašeni da se izlažu opasnostima napolju, i ulice su bile puste.
Sultan Muhamed je protjeran, i na njegovom izlasku iz Granade se zaustavio i pogledao nazad prema gradu i počeo plakati. Njegova majka nije bila potrešena njegovim izenadnim kajanjem, prekorivši ga riječima: „Ne plači kao žena za onim što nisi mogao odbraniti kao muškarac.“
Iako su pobjedonosni kršćani obećali vjerske slobode i općenito povoljne uslove narodu Granade, ova obećanja su ubrzo prekršena. Godine 1502., islam je zvanično zabranjen u Granadi i stotine hiljada muslimana je se moralo odseliti u Sjevernu Afriku ili je moralo prikriti svoje vjerovanje. Do ranih 1600-tih, niti jedan musliman nije ostao u Španiji!
Priča o padu Andalusa, od države koja je bila od vodećih političkih i socijalnih sila u muslimanskih svijetu u 1000-tim, pa do slabašne države koja je osvojena u 1400-tim, jedna je od priča kojoj nema ravne u islamskoj historiji. Stalna unutrašnja borba među muslimanima, manjak podrške od drugih muslimanskih država, i fokus na ličnu moć umjesto na islamsko jedinstvo, dovelo je do pada Andalusa. Padom Granade 1492. ta priča je završena.
LOST ISLAMIC HISTORY
http://lostislamichistory.com/
priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet
oprema teksta:focanskidani
_ _ _ _ _
MUSLIMANI ŠPANIJE SU POSTILI RAMAZAN IAKO SU NAKON TOGA ODVOĐENI NA VJEŠALA
Da bismo što bolje iskoristili preostale dane ramazana i zahvaljivali Allahu na blagodati upute, ali i na blagodati države i slobode koju uživamo u našoj dragoj Bosni i Hercegovini, ovim tesktom podsjetit ćemo se na život muslimana Španije, nakon što je 1492. godine pala i posljednja muslimanska državica u Endelusu – Granada. Podsjetit ćemo se na život muslimana Španije koji su bili izloženi najsvirepijem mučenju, koji su prisilno pokrštavani, tjerani su da konzumiraju alkohol i svinjetinu te da u potpunosti odbace i ostave islam i sve islamske propise i obilježja, u suprotnom, ukoliko bi neko bio viđen da klanja, posti i sl., po kratkom postupku bio je osuđen na smrtnu kaznu viješanjem, ili spaljivanjem na lomači, ili bi bio osuđivan na doživotnu robiju uz konfiskaciju cjelokupne imovine.
Kršćani su muslimane Španije nazivali Morisci (mali Mauri), ili ”novi kršćani”, da bi ih i na taj način ponizili i ukazali na njihov prezren status u kršćanskoj sredini.
Pošto su živjeli u neizdržljivim uvjetima terora, vjerovatno se pitate da li su uopće klanjali i postili, i kako su se odnosili prema mjesecu ramazanu i ibadetima u njemu?
Španjolski historičari, prije svih oni koji su bili savremenici muslimana Morisca, pokušali su dočarati i prenijeti sliku njihovog tajnog vjerskog života i uglavnom su se složili da su muslimani Morisci posebno poštovanje imali prema mjesecu ramazanu i postu i pored toga što su prošla desetljeća nakon njihovog prisilnog pokrštavanja.
Tako je španjolski historičar Boronat y Parrchina pokušao što vjernije predstaviti i opisati stanje muslimana u Španiji nakon pada Granade i njihov vjerski život koji su prakticirali u tajnosti, skriveni od očiju mnogobrojnih krstaških doušnika.
On je spomenuo nekoliko ključnih aspekata u životu muslimana uključujući i post, koji je ovako opisao: ”Ramazan traje trideset dana, muslimani tokom dana ništa ne jedu sve dok se ne pojave prve zvijezde na nebu. Noći ramazana provode bdijući, a pred zoru ponovo jedu i onda operu usta i obavljaju jutarnju molitvu. Ramazanski post započinje viđenjem mlađaka, a završava se također viđenjem mlađaka. Nakon trideset dana posta, muslimani slave praznik, Ramazanski bajram. Prvi dan Bajrama djeca ljube ruke očevima i mole ih za oprost, a očevi blagosiljaju svoju djecu stavljajući im ruku na glavu i izgovarajući riječi: ”Bog te učinio dobrim muslimanom, ili dobrom muslimankom!” Za Bajram svaki musliman traži halala od svog brata muslimana i moli za oprost, riječima: ”Bog oprostio i meni i tebi.” (Garcia Mercedes Arenal, Muslimani Morisci (Los Moriscos), str. 100)
Garcia Mercedes Arenal navodi također da je, nakon studioznog proučavanja inkvizitorske arhivske građe, zaključila da su: ”Obredi (ibadeti) kojima su muslimani Morisci najviše pridavali pažnje, a što se spominje u većini inkvizitorskih izvještaja, jesu: ramazanski post, čišćenje (taharet i abdest) i namaz.” (Garcia Mercedes Arenal, Inkvizicija i Morisci (na arapski preveo Džemal Abdur-Rahman), str. 66 u arapskom prevodu)
Zatim nastavlja: ”Bez ikakve sumnje, ramazanski post je bio duboko ukrijenjen u život ”novih kršćana” i to je obred koji je, uglavnom, najviše poštovan i čuvan kod većine Morisca. Može se reći da je ramazanski post bio posljednji znak islama kod Morisca.”
Poznati španjolski istraživač Julio Caro Baroja, pozivajući se na knjigu Servantes i Morisci, veli: ”Na početku sedamnaestog stoljeća bilo je ljudi u Mursiji i Gionu koji su postili ramazan.” (Julio Caro Baroja, Muslimani kraljevine Granade nakon 1492. godine, str. 129) Dakle, nakon 110 godina od pada Granade, muslimani su čuvali ramazanski post u Španiji, što ukazuje na veličinu ovog mjeseca i njegov status kod muslimana, unatoč mučenjima i stradanju kojem su bili izloženi zbog toga. No, intenzitet čežnje za postom kao ibadetom bio je veći od straha od kršćana i njihovih surovih metoda mučenja. Zato su se oni penjali na uzvisine kako bi pratili pojavu mlađaka i kako bi na vrijeme mogli zapostiti.
U tom kontekstu, pozivajući se na Arhiv inkvizicije u Cuenci, historičarka Arenal napisala je: ”Post počinje pojavom mlađaka i muslimani su pratili njegovu pojavu sa velikom pozornošću i iščekivanjem. A kada bi se pojavio mlađak oni koji su ga vidjeli prenosili su to u susjedna sela i raspravljali su se međusobno oko viđenja mlađaka. Upravo je njihova briga oko pojave mlađaka bila uzrok stradanja mnogih muslimana od strane inkvizitorske vlasti. Tako je 1570. godine (78 godina nakon pada Granade) uhapšeno pola sela, jer su izašli da gledaju pojavu mlađaka, i nakon što se među njima zapodjenula rasprava da li je mlađak viđen ili nije, podijelili su se u dvije skupine i svaka skupina je glasno branila svoj stav, pa su ih zbog toga otkrili krstaški špijuni i prijavili inkvizitorskom sudu i sud je naredio da se pohapse.” (Arhivainkizicije u Cuenci, spis 249, br. 3363)
Tako su muslimani Španije živjeli u stalnom strahu od inkvizitorskih doušnika. Skrivali su svoju vjeru i tražili mjesta na kojima bi mogli obavljati islamske dužnosti i propise među kojima i ramazanaski post. Komšije kršćani su ih posebno provjeravali u toku ramazana tako što su ih često pozivali na ručak, pa su muslimani morali tražiti razna opravdanja kako ne bi pokvarili i prekinuli post. I nije čudo da je najveći broj muslimana Morisca osuđen u toku mjeseca ramazana.
Jedan od Španjolaca koji je postio ramazan bio je Francisco Kordoba ”koji je postio od zore do zalaska sunca tokom cijelog mjeseca. Nikada nije bio izložen tolikim pozivima na jelo od strane komšija kršćana kao u toku mjeseca ramazana. Međutim, on je bio oprezan i ako bi ga neko pozvao na ručak, on bi odbijao tvrdeći da je već jeo na drugom mjestu.” (Nacionalni povijesni arhiv Španije, spis 192, br. 4) U inkvizitorskim spisima i izvještajima zabilježeni su mnogi slučajevi i predmeti koji su vođeni protiv ”novih kršćana” koji su postili u toku ramazana. Tako je ostao zabilježen i sudski inkvizitorski postupak protiv porodice Ibn Amir (potomci i rođaci poznatog Mensura ibn Ebi Amira) iz Valensije u 1567. godini. Naime, sluškinja iz te porodice koja se zvala Anhela u svom je svjedočenju izjavila da je ”izvršavala islamski propis posta u toku ramazana (tada je imala 16 godina) kao sluškinja gospodina Jeronima ibn Amira u mjestu Bnagwatil nakon što je bila sluškinja u Hašimovoj kući u mjestu Sagorbi. Zajedno sa gospodinom Jeronimom postila je i njegova supruga i sinovi: Cosmi, Juan i Hernando. Svi oni su proslavljali i muslimanski praznik i oblačili najljepšu odjeću.” (Muslimani Morisci, str. 167-168.)
Allaha molimo da se smiluje našoj braći muslimanima Moriscima iz Španije, da ih nagradi vječnim Džennetom zbog njihove žrtve za islam, da nas učini istinskim muslimanima i da ukabuli i primi naš post i ostale ibadete u ramazanu i da omogući da se u Bosni i Hercegovini slobodno posti, klanja namaz i Allah veliča do Sudnjega dana. Amin!!
priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić, saff.ba
_ _ _ _ _
Mercedes García-Arenal Rodríguez
Email: mercedes.garciaarenal@cchs.csic.es (link sends e-mail)
Phone: (+34) 916022422
Office: 1C10
Profesora de Investigación de OPIS
Instituto de Lenguas y Culturas del Mediterráneo y Oriente Próximo
Departamento de Estudios Judíos e Islámicos
Group: Historia Cultural del Mediterráneo
Digital.CISC
User main profile
Biography
(active tab)
Mercedes García-Arenal has a PhD in Arabic and Islam from the Universidad Complutense in Madrid (1976). She was a post-doctoral fellow in the London School of Oriental and African Studies (1976-1978) on a British Council Scholarship. In 1981, she received tenure as a Junior Researcher at the Consejo Superior de Investiagaciones Científicas, where she has been a Research Professor since 1990. She was a Visiting Scholar at the Institute for Advanced Study in Princeton (1988-89), and Directeur d’ Etudes de l’ EHESS (Paris) in the Spring term of 1992.
She has been actively involved in service to her institution, mainly as Member of the Steering Committee, Junta de Gobierno, CSIC (2003-2008) and Member of the Comisión de Área de Ciencias Humanas y Sociales, CSIC (2005-2008). She has also invested a lot of time and energy in being Directing Editor of the journal Al-Qantara. Revista de Estudios Árabes, from 1999 till 2013. She is also on the editorial board of several scholarly journals: The Maghreb Review (1999-present), Hésperis-Tamuda (2008-present) Journal of Medieval Iberian Studies (2010-present), Mediterranean Historical Review (2009-present), and Journal of Early Modern History (2012-present).
Among the numerous invitations she has received to present her work worldwide, she has held the Stewart Professorship in the Humanities at Princeton University (April 2013) given the Cochrane Lecture, Department of History, University of Chicago (2010) and the Hamilton Gibb Lectures, Center for Middle Eastern Studies, Harvard University (2008).
She has been PI of several research grants funded by the Spanish nacional government and has participated in international projects such as “Individual and Society in the Mediterranean Muslim World”, funded as an à la carte project by the European Science Foundation and directed by Robert Ilbert (1991-95) In this project she was team leader of Hub 6, “Religious activity and experience.” She was also PI of the Research Program “Islam y disidencia religiosa en la Europa protestante y en la católica,” CCHS-CSIC (2010-2013).
She has directed 10 PhD dissertations.
Since 2013, she is currently Principal Investigator of the ERC Advanced Grant “Conversion, Overlapping Religiosities, Polemics, Interaction: Early Modern Iberia and Beyond,” the CORPI project.
Her research focuses on the religious history of Iberia and the Muslim West, mainly on religious minorities: conversion, polemics, messianism, religious dissidence, and dissimulation. She has focused on the impulses of assimilation and rejection by mainstream societies of religious minorities such as Muslims and converted Muslims in Iberia and Jews in North Africa. Much of her research is based on Inquisition documentation. She has cultivated long-term research interest in the study of religious minorities and religious conversion from a new methodological vantage point. She has thus been increasingly drawn to the small-scale, singular study of individual experiences that suggest a process of gradual disengagement, involving closely entwined yet competing notions of religion and group belonging, in cases that illustrate how formal institutions of power function while handling people’s affairs. Among the latter she has been especially interested in individuals who walk away from groups, and in looking at groups through the eyes of the disaffected and the uncommitted.
Among her main publications are:
With Fernando Rodríguez Mediano, Un Oriente español. Los moriscos y el Sacromonte en tiempos de Contrarreforma (Madrid: Marcial Pons, 2010). The Orient in Spain: Converted Muslims, the Forged Lead Books of Granada and the Rise of Orientalism (Leiden: Brill, 2013) Taking as its main subject some notorious forgeries by Muslim converts in sixteenth-century Granada (including an apocryphal gospel in Arabic) this book studies the emotional, cultural and religious world-view of the Morisco minority and the complexity of its identity, caught between the wish to respect Arabic cultural traditions, and the pressures of evangelization and efforts at integration into “Old Christian” society. The book also addresses questions of Orientalist scholarship in Early Modern Spain, in which an interest in Oriental languages, mainly Arabic, was linked to important historiographical questions, such as the uses and value of Arabic sources, and the problem of the integration of al-Andalus within a providentialist history of Spain. The authors have considered these issues not only from a local point of view, but from a wider perspective, in an attempt to understand how these matters related to more general European intellectual and religious developments.
With Gerard A. Wiegers, Entre el Islam y Occidente. Vida de Samuel Pallache, judío de Fez (Madrid: Siglo XXI, 2002 [1999]) translated into English as A Man of Three Worlds: Samuel Pallache, a Moroccan Jew between Catholic and Protestant Europe (Baltimore: Johns Hopkins University Press, 2003); Arabic (Cairo: Ministry of Culture, 2006); Italian (Rome: Casa Editrice Viella, 2013), and Dutch (Amsterdam: University Press, 2014). This book reconstructs the story of a Jewish Moroccan family between Catholic Spain and the Protestant Low Countries.
Ahmad al-Mansur (1578–1603): The Beginnings of Modern Morocco (Series Makers of the Muslim World). Oxford: Oneworld, 2009.
Messianism and Puritanical Reform: Mahdis of the Muslim West (Leiden: Brill, 2006). In this book I analysed the connection between Sufi legitimation, sacred descent and expectations of the coming of a Mahdi, that is a second Muhammad. I also looked at how prophetic descent (sharifism) functioned as symbolic capital in Iberia and the Maghreb.
Inquisición y moriscos. Los procesos del Tribunal de Cuenca (Madrid: Siglo XXI, 1978. 2nd ed. 1983, 3rd ed. 1988). A study of converted Muslims and their practice of Islam through Inquisition trials.
fotografije:internet
oprema teksta:focanskidani
_ _ _ _ _
LOST ISLAMIC HISTORY
http://lostislamichistory.com/
A Court In The Alhambra In The Time Of The Moors
https://www.edwinlordweeks.org/A-Court-In-The-Alhambra-In-The-Time-Of-The-Moors.html
Perhaps the owner had no gall-stone brown or French berry yellow. Or kept the book only for pressing plants.
Whatever the reason, light use may have helped preserve a rare, early coloring book found in the Missouri Botanical Garden’s library. Noticed just last month, the book predates by 100 years what has been cited as the first coloring book.
“The Florist” wasn’t for education. It wasn’t for exploration. It was for coloring.
Printed about 1760 in London, “The Florist” includes 60 images of flowers with instructions for “drawing and painting according to nature.” The printer, Robert Sayer, explains right up front: It’s a “new work intended for the use & amusement of gentlemen and ladies delighting in that art.”
Apparently the printer also sold pigments for watercolors, describing recommendations such as ultramarine and sap-green. The brown was “gall-stone.” The yellow apparently came from a common buckthorn bush, although its fruit was confusingly called both “French berries” and “Persian berries.” Gentlemen and ladies would use the paints with “hair pencils.”
Although there are stains from pressed plants and one green smear, the garden’s own copy wasn’t colored.
Fewer than 10 copies of Sayer’s book appear to be preserved in libraries. A librarian with the Yale Center for British Art confirmed that its rare books collection holds two copies of “The Florist,” one colored, one not. Only one other U.S. library lists a copy (Virginia’s Oak Spring Garden Library); the rest are in Europe.
“The book doesn’t have scientific merit, but it does have a lot of cultural merit,” said Amy Pool, a botanist with the garden.
Pool is a curatorial assistant and an editor of “Flora de Nicaragua.” She was doing some light reading in “The History of Botanical Illustration” when she happened upon a reference to a 1760 coloring book. Pool entered the title in the garden’s digital catalog and found it had a copy.
The garden’s Peter H. Raven Library has more than 250,000 items. Scientists probably wouldn’t be looking for a coloring book in its rare book collection, which includes more famous things — such as the first U.S. edition of Charles Darwin’s “On the Origin of Species” and a palm-sized field guide from 1553.
As for quality of illustration, many of the rare books have more beautiful, detailed images than “The Florist.” One is Elizabeth Blackwell’s hand-colored “A Curious Herbal.” Published in 1737-39, it describes how to use plants for medicine. Blackwell’s shady husband was in debtor’s prison, so to support herself and her child, she drew the plants, engraved the drawings in copper, then painted the prints. (She sold four plates a week and got the husband out of prison, but he left her anyway.)
The garden’s rare book collection has some 6,000 volumes published before 1825. Research librarian Linda Oestry says she is “amazed at what people knew about the world.” “The Florist” was published less than a decade after Carl Linnaeus released a book formally introducing his revolutionary method of naming plants (binomial nomenclature).
Oestry says people of the era had enormous interest in botany. But she doesn’t consider the coloring book’s pages to be fine illustration.
Pool, however, detects a certain charm: “I kind of like the drawings.”
While showing the book, Pool pointed to scribbles apparently made by a child, plus a few random words written down, such as “leaf.” Stains show where plants were pressed between the book’s pages. The owner at one point may have been “Albert,” which is beautifully written on an early page. An imitation leather cover was added much later when some conservation work was done. Beyond that, the library doesn’t know how it acquired the book (many rare books have been donated).
“There are probably lots of things that are odd and interesting that we’re not aware of,” Oestry said of the rare books collection.
The garden’s library is “amazing,” she says. “The library is one of a half-dozen best of its type in the world.” It has digitized more than a million pages for the open-access Biodiversity Heritage Library.
Not only scientists but other researchers use the library, including those investigating history, English literature and exploration, Oestry said. They must call or email for an appointment at the library, which welcomes appropriate use. It is on the fourth floor of the garden’s Monsanto Center, which is a block and a half west of its well-manicured acreage on Shaw Boulevard.
A few materials from the garden’s library are included in a St. Louis Art Museum exhibit called “Cross-Pollination.” It highlights the mid-1700's floral artistry as “the interest in natural science — notably botany — became widespread in aristocratic, artistic, and scientific circles.”
The exhibit’s description underscores the 18th-century market for a book promoting the painting of flowers in “their succession of blowing,” as “The Florist” seems to describe blooms.
Librarian Francis Lapka of the Yale Center for British Art points to “The Key of Green” by Bruce R. Smith for coloring book history.
In an afterward, the author mentions “The Florist” but says that within 20 years such books weren’t marketed to ladies and gentlemen but to “the little Misses and Masters of Great Britain,” connecting coloring books to children.
A century later, Smith writes, coloring books really “came into their own” with titles such as “The Little Painter” (1860) and “The ‘Little Folks’ Painting Book” (1879). The latter is often cited as the first coloring book.
More than another century later, the coloring craze re-captured adults, who have bought millions of books and used not hair pencils but gel pens and other modern instruments to satisfy their creative urges.
No one is going to be coloring “The Florist,” of course, unless they go to botanicus.org and download pages that were posted on Friday. And the garden does have other copies of drawings for kids who, 257 years later, still yearn to color plants in bloom.
• By Jane Henderson • St. Louis Post-Dispatch • Jun 12, 2017 •
http://www.stltoday.com/entertainment/books-and-literature/forgotten-rare-coloring-book-years-old-found-in-missouri-botanical/article_3762d63c-d2c9-5f3d-9a41-921c621503c3.html
_ _ _ _ _
(upoznajmo bolje jedni druge)
Bosnu su kroz njenu historiju stranci doživljavali kao krajnje neobičnu zemlju. O tome kakva je bila čak krajem 19. stoljeća govore njihova zapažanja koja su zabilježili putujući kroz nju. Kada je Austro-Ugarska 1878. godine okupirala Bosnu u njoj je zatekla život koji se u mnogočemu temeljio na normama feudalnog društva. Razlog takvog stanja je bio brdsko-planinski karakter zemlje što je onemogućavalo potrebnu komnunikaciju s vanjskim svijetom.
Dolazak i prolazak stranaca, a time i naprednih ideja, onemogučavalo je i nesigurno stanje u zemlji. Kao najisturenija turska pokrajina u Evropi prema najvećim neprijateljima Carstva: Austriji i Mletačkoj Republici, stalno je bila s njima u ratu što je stvaralo opću nesigurnost pa je sve bilo u znaku rata i stalne opasnosti. To je uveliko utjecalo da se ovdje sve razlikovali od onoga čak u susjednim zemljama, a da se ne kaže u onovremenoj Evropi
Odmah po okupaciji zemlje od strane Austrije 1878. godine ovamo su iz Evrope nagrnuli brojni znatiželjelnici raznih profesija da upoznaju i proučavaju onovremeni život i običaje ovdašnjeg stanovništva, prije svega muslimanskog dijela, što je za onovremenu Evropu predstavljalo egzotikiku.
Svi koji su saobraćali sa Bošnjacima prije svega ističu njihovu veliku vjersku odanost i navode da je teško sresti narod koji je toliko odan svojoj vjeri kao što su oni. Dodaju da oni za nju žive, umiru, i sve će izgubiti braneći je. Po njima, svaki Bošnjak veruje da je, sve što se dešava od Boga i da je tako suđeno. Kada ih pogodi kakva nesreća podnose je krajnje ravnodušno, uvjereni da je unaprijed dragi Bog tako odredio.
U tom kontekstu spominje se slučaj iz 1851. godine kada se Omer-paša Latas razračunavao s pobunjenim Bošnjacima, kojom prilikom je na stotine uhvaćenih bošnjačkih prvaka, što begova, što aga, u okovima otpremio pješice u Carigrad da mi se tamo sudi. Očevici koji su sretali na putu tu tužnu kolonu opisuju da su u takvom stanju samo znali rozboriti „Šta ćeš, tako nam je suđeno“.
U izvještajima istraživanja o naravi Bošnjaka navodi se i to da ga nećeš ničim toliko povrijediti kao kad mu dirneš u njegovu vjeru i vjerske osjećaje. Kao veliki vjernici nadasve su mrzili psovke i uopće proste riječi. U svakodnevnom govoru su kao poštapalicu prizivali časni Kur'an i druge vjerske knjige (kitabe). Ako bi sugovornika željeli uvjeriti u ono što govore kleli su se „Sunca mi“, „Dunjaluka mi „ (Svijeta mi) i sl.
U opisu dalje se kaže da svaki Bošnjak krajnje brižno izvršava propisane vjerske obaveze i ni za živu glavu ne bi propustio neku od dnevnih molitivi, ni onda ako je na putu ili se nađe u tuđem svijetu. Ostao je opis Husein-bega Gradaščevića koji je zapisao austrijski liječnik Bartol Kunibert koji ga je liječio u Zemuni prije deportacije u Istanbul, pa kaže: „Iskren i marljiv musliman, iako je bio teško bolestan, nizašto na svijetu ne bi propustio onih pet molitvi dnevno“.
Ova konstatacija o odanosti Bošnjaka svojoj vjeri iz 19. stoljeća na vlas odgovara vjerskim osjećajima njihovih predaka, starih Bošnjana, iz vremena banova i kraljeva, kada su proganjani od inkvizicijen i križaraskih vojni koje je na njih slala Evropa, radije išli na lomaču nego se odricali svoje onovremene, bogumilske vjere. Kada su je dolaskom Turaka napustili, prigrlivši islam, s istim žarom, ustrajnoću i odanošću počeli su slijediti tu vjeru, u kojoj su nepokolebljivo ostali do današnjeg dana.
Koliko su Bošnjaci odani vjeri govori i to da, takoreći, svako iole malo veće selo ima dzamiju. Za njih je petak poseban dan, kada obavljaju dzumu namaz, glavna sedmična zajednička molitva (samo muškaraca). Tada oblače svečano ruho, da bi se nakon obavljene molitve s prijateljima zaputili da popiju kahvu i popričaju.
Kada je Austrija 1878. godine okupirala Bosnu za njih je to bila „terra incognita“ (zemlja o kojoj se malo zna). Za Austrijance je bilo sve egzotično na što su u njoj nailazili. Bilo im je neobično da se u tako maloj zemlji ispovijedaju čak četiri vjere: islam, katoličanstvo i pravoslavlje, te jevrejska vjera. Svi žive jedni do drugih čije su bogomolje jedne do drugih. Svako slijedi svoje običaje, susreću se, pozdravljaju i uvažavaju jedni druge. Raspoznaju se po nošnji koja kod svakog naroda svojom varijacijom označava vjersku pripadnost i društveni položaj pojedinca.
Kako su se ovdje zadržale mnoge norme feudalnog društva i staleži su se raspoznavali po odjeći. Kod muslimanskog dijela stanovništva po tome se raspopznavalo ko je aga, ko beg a ko pripada nižem staležu. Kod begova i aga sve je bilo kitnjasto i to je govorilo o kome je riječ. Takvog su svi poštivali. Ako ga pješak ili konjanik nižeg ranga sretne na putu, sklanjaju mu se. Ako je u pitanju kršćanin, koji je na konju, sjašit će i sačekati dok beg prođe. Kada takav uglednik ulazi u kafanu prisutni ustaju i stoje dok ovaj ne sjedne. Za takve je posebno mjesto na sečiji, na vrh sobe, i na njega niko drugi ne sjeda do bega ili age. Tek kad sjedne, pozdravlja se s prisutnim.
Begovi i age, kao najbogatiji sloj društva, obično su imali više kuća. Ona u gradu sastojala se od dva dijela, zapravo dvije zgrade. U jednoj, koja se zove selamluk ili atar, bila je namijenjena muškoj čeljadi. U njoj domaćin dočekuje znance i prijatelje. U drugoj, u kojoj mu stanuje porodica, zove se haremluk ili harem. Svaki beg i aga ima na svojim posjedima ljetnikovac, odnosno čardak ili kulu. Tu provode ljeto, kmetovi tu donose hak – trećinu od uroda i druge dažbine.
Čardaci su čvrsto građeni, često na više katova, pa i s puškarnicama, zbog čega se i zovu kulama. Bezi Čengići u istočnoj Bosni imali su na svojim posjedima nekoliko kula, 8 odžaka i 9 begovskih kuća. Čardaci siromašnijih muslimana bili su skromnije građevine.
Čardaci i kule služile su i za odbranu u slučajevima pobune kmetova ili napada hajduka, uskoka i drugih opasnosti. Kako je iole bolje stojeći musliman imao koliki-toliki posjed, Bosna je bila puna kula i čardaka.
Stranci koji su bolje upoznali Bošnjake ističu njihovu veliku nježnost koju su iskazivali prema članovima svoje porodice, te da su neizmjerno odani porodičnom životu i da nadasve vole djecu i svoju ženu koja mu ih je rodila. Koliko je Bošnjak nježan otac, toliko je nježan i kao muž. Žena i muž se uzajamno vole i poštuju. Otac je glava porodice i za sve se brine. Djeca se od malih nogu odgajaju da poštuju roditelje.
Stranci koji su putovali ili boravili u Bosni s čuđenjem navode da se rijetko sreće Bošnjak koji ima više žena, iako mu šerijat to dozvoljava, predubjeđeni da je u Bosni, kao muslimanskoj zemlji, sve kao u Turskoj, kod Arapa i drugih pripadnika islama. Oni očito nisu bili upućeni da su bosanski muslimani ovdašnji starinci s hiljadugodišnjim evropskim korijenima koje je s ostalim muslimanima u svijetu veže samo vjera.
Opisujući kućnu atmosferu s divljenjem ističu kako kod Bošnjaka vlada sloga i uvažavanje. Majka i otac su svjesni da su odnosi između njih ogledalo porodice prema vanjskom svijetu. Oboje se od malih nogu odgajaju tako da muž poštuje ženu, a žena muža, pa su se i u braku tako ponašali. Znaju kakva je dužnost jednog, kakva drugog.
Žena obavezno dočekuje muža na vratima, bez obzira kada i od kud dođe. Na vratima ga i ispraća kad izlazi iz kuće. Uz kahvu se zajednički dogovaraju o porodičnim stvarima. Muž iskazuje poštovanje i ljubav prema ženi i poklonima. Za to je uvijek bilo povoda, pogotovo kad se rodi prvijenac.
Otac iskazuje jednaku ljubav kako prema sinu tako i prema kćerki. Neki putopisci primjećuju kako su posebno nježni prema kćerkicama, pa kažu da ih je neobično vidjeti u takvom raspoloženju jer tada ničim ne liče na ljute, silovite i ubojite junake sa bojnih polja na kojima su im se svi sklanjali s puta.
Majka je svojoj djeci prva učiteljica. Podučava ih pismu, običajima, i vjeri, da bi od sedme-osme godine starosti brigu oko toga preuzeli profesionalni učitelji u mektebima.
Djeca su od malih nogu odgajana da poštuju starije. Stranci s divljenjem ističu da nisu nigdje vidjeli do u Bosni kako se svi s poštovanjem dnose prema starim osobama. Dedo i nana su dom
aćini u kući pa imali i preko stotinu godina. Takav odgoj je nametnuo da se u Bosni izuzetno poštovala starost, u tolikoj mjeri da su se beg i aga s poštovanjem odnosili čak prema svom starom kmetu.
Kod Bošnjaka su postojale dvije hijerarhijske ljestvice po kojima su se izmeđuse uvažavali. Jedna je bila dobna starost, a druga klasni status pojedinca, odnosno njegovog roda. Strogo se gledalo ko je kojih i kakvih korijena. To je u daljoj prošlosti puno značilo u svakom društvu jer se po toj osnovi određivao ekonomski i politički status pojedinca, odnosno njegovog roda.
Po toj osnovi postojala je diferencijacija i unutar plemstva. Na vrhu su bili rodovi starih korijena, ili kako se u Bosni za takve govorilo „koljenovići“. Njihova starost i ugled imali su veći značaj čak od njihovog ekonomskog stanja.
U opisu svojstava Bošnjaka navodi se i to da nadsve drže do zadane riječi i od sveg najviše mrze laž
Ako je Bošnjak što obećao, to će održati po ma koju cijenu. Tu njihovu osobinu stranci su isticali i za njihove bogumilske pretke iz doba banova i kraljeva. Opisujući kontaktne s njima po raznim poslovima čudili su se kako niti daju niti traže priznanice za sklopljene poslove. Za njih je data riječ bila svetinja i ni za šta na svijetu ne bi je porekli. Isto je bilo i u tursko doba, a manje-više na selu se to zadržalo do danas.
U opisu naravi Bošnjaka ističu njihovu krajnju staloženost u ma kojoj se situaciji nađu, a posebno njihov pogled i odnos prema ovozemaljskom životu. Jedan od stranaca koji je godinama boravio u Bosni i dobro ih upoznao, zapisao je ovo: „Neki od njih mogu u mislima čitave sahate prosjediti na obali rijeke i gledati kako voda teče, a da ni s kim ni riječi progovorili nijesu. Isto tako mogu oni uz lulu duhana ili dobru cigaru dan prosjediti ili čitava poslije podneva u hladu granate kruške, šljive ili jabuke posmatrati let ptica i oblačke kako ih vjetrovi po horizontu gonjaju, a da pri tome ništa, ama baš ništa ne misle, niti ne osjećaju. To je poznati bosanski ćeif.“
Osim duhana malo je koji Bošnjak uživao druge, štetne poroke. Još se sredinom 18. stoljeća pojavila jedna rasprava koju je napisao Mustafa Pruščak iz Prusca koja govori o porocima, pa kaže da uživanje kahve u principu nije štetno, za razliku od duhana, alkohola i opijuma koji štete zdravlju pa su kao takvi zabranjeni šerijatom.
Svi stranci su Bošnjake smatrali do krajnosti konzervativnim te da prema svemu što je za njih novo i nepoznato pokazuju odbojnost. Uz tu su do krajnosti nepovjerljivi prema stranom i strancima. Na to je utjecala i geografska izoliranost zemlje. Njena brdsko-planinska konfiguracija otežavala je komuniciranje pa je svaka dolina i visoravan živjela svoj život. Komunikacije s vanjskim svijetom bile su još rjeđe zbog čestih napada stranaca zbog njihove, bogumilske, vjere, a kasnije, u doba turske uprave, napadali su ih kao muslimane.
Međusobni odnos Bošnjaka odvijao se na način koji je svojstven svim patrijarhalnim društvima. Pri susretu znalo se kako se ko pozdravlja. Po pravilu uglednijeg prvo pozdravlja onaj nižeg društvanog statusa, kao i to da mlađi prvi pozdravlja starijeg.
Kad bi naišla neka uvažena starina, ili ma koji uglednik, pred takvim su u znak pozdrava svi ustajali i stajali bez riječi dok je kraj njih dotični prolazio. Ili, ako su se našli u nekoj prostoriji isto su činil. Sjeli bi tek kad bi ovaj zauzeo svoje mjesto. Vodilo se računa o časti i starosti.
Kada se izvan kuće susretnu dva poznanika pozdravljaju se na način kojim se iskazuje posebno poštovanje. To je tzv. temena. Desnom rukom se prvo dotaknu prsa, potom usta a onda čela, što bi značilo da se pozdravlja srcem, iskazuje se ustima, a dotičnom se čast odaje svojim umom.
Običaj je bio da, ma gdje da uđe musliman, i ako je među prisutnima samo jedan njegov istovjernik, prvo će njega pozdraviti svojim vjerskim pozdravom pa tek ostale, čak ako je među njima kakav visoki uglednik nemusliman. To je zato što su se sve do dolaska Austrije bosanski muslimani u odnosu na zemljake kršćane smatrali privilegiranim, odnosno gospodom, s obzirom da su još uvijek bili na snazi relikti feudalnih klasnih odnosa.
Kada je domaćin polazio u vojnu ili na daleki put, kuću i imetak je ostavljao bez brige. Za to su bili zaduženi njegovi pouzdani ljudi koji su mu vodili imanje dok se ne vrati. Ako su u pitanju pripadnici plemstva, kao vojni stalež predstavljali su osnovnu odbrambenu snagu zemlje.
Za njih su vojne obaveze, kao uostalom za sve bosanske muslimane, smatrane svetom dužnošću. Izostati i ne poći s ostalom braćom da se brane granice domovine, navuklo bi neisperivu ljagu ne samo za dotičnog obveznika nego za čitav njegov rod. Takvu Bosnu i njenu vojnu i društvenu organizaciju zatekla je i austrijska okupacija, kada su Bošnjaci pod vodstvom svojih vojnih vođa, begova, aga, uleme i sveg narodaq posljednji put ustali u odbranu svoje zemlje.
Enver Imamović
Prizor iz Bosne s kraja 19. st. (akšamluk-predvečernje druženje)
izvor:fb Enver Imamovic
Na fotografiji su :
Razglednica je u izdanju knjižare Sime Mazića Foča.
priredio:Kenan Sarač
fotografije: flickr ekranportal13
*************
vidi još:
Careva džamija u Foči – džamija Sultan Bajazid II Valije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/careva-dzamija-u-foci-dzamija-sultan-bajazid-ii-valije/?preview_id=19862&preview_nonce=8513ba369c
Hamzabegov mesdžid – najstarija fočanska džamija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/hamzabegov-mesdzid-najstarija-focanska-dzamija/
FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/
SEDAMNAEST FOČANSKIH DŽAMIJA (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/sedamnaest-focanskih-dzamija-foto/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Hadži Seferov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-hadzi-seferov-mesdzid/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Šejh Pirijin mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-sejh-pirijin-mesdzid/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Muminbegov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-muminbegov-mesdzid/
Historija Foče : MEĐURJEČKA DŽAMIJA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/07/historija-foce-medurjecka-dzamija/
Mustafa-pašina džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/mustafa-pasina-dzamija-u-foci/
IZ HISTORIJE FOČE : O DŽAMIJI SULTAN FATIME
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/05/iz-historije-foce-o-dzamiji-sultan-fatime/
Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime/
Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime (sa fotografije)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime-sa-fotografije/
Džamija Hasana Nazira – Aladža džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/dzamija-hasana-nazira-aladza-dzamija-u-foci/
Foča:Slovo o Aladži
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/06/focaslovo-o-aladzi/
Aladža džamija u Foči, Bosna i Hercegovina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/aladza-dzamija-u-foci-bosna-i-hercegovina/
Aladža Moschee in Foča,Bosnien-Herzegowina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/aladza-moschee-in-focabosnien-herzegowina/
Aladža džamija u Foči – ubijanje i uzdizanje monumenta islamske arhitekture
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/aladza-dzamija-u-foci-ubijanje-i-uzdizanje-monumenta-islamske-arhitekture/
[stari tekstovi] HUSREF REDŽIĆ : ARHITEKTONSKA KONZERVACIJA ALADŽA-DŽAMIJE U FOČI (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/stari-tekstovi-husref-redzic-arhitektonska-konzervacija-aladza-dzamije-u-foci-foto/
Legenda o nastanku Aladže
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/legenda-o-nastanku-aladze/
Natpis na Aladža džamiji u Foči iz 1550./51. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/natpis-na-aladza-dzamiji-u-foci-iz-1550-51-godine/
Foča:Šehova džamija (Kadi Osman-efendijina džamija)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/22/focasehova-dzamija-kadi-osman-efendijina-dzamija/
IZ HISTORIJE FOČE:TRI DŽAMIJE O KOJIMA SE NE PRIČA I NE PIŠE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/12/iz-historije-focetri-dzamije-o-kojima-se-ne-prica-i-ne-pise/
VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/
FOČA:Nemaran odnos prema džamiji i medresi Mehmed–paše Kukavice
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/10/focanemaran-odnos-prema-dzamiji-i-medresi-mehmed-pase-kukavice/
Faruk Muftić:VAKUF ATIK ALI-PAŠINE DŽAMIJE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/28/faruk-mufticvakuf-atik-ali-pasine-dzamije-u-foci/
Potpis Evlije Čelebije na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči preživio sva ratna razaranja
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/potpis-evlije-celebije-na-atik-ali-pasinoj-dzamiji-u-foci-prezivio-sva-ratna-razaranja/
IZ HISTORIJE FOČE : FOČANSKE DŽAMIJE (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-focanske-dzamije-foto/
FOČA:Historijsko područje – Čaršija u Foči proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/focahistorijsko-podrucje-carsija-u-foci-proglasava-se-nacionalnim-spomenikom-bosne-i-hercegovine/
FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1918. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/02/foca-historija-sta-nam-kazuje-fotografija-nastala-oko-1918-godine/
FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/
U zlatnom dobu fočanskog šehera, vakifi su se nadmetali u dobru, i teško je u ovoj čaršiji bilo reći koja je džamija veća, ljepša, važnija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/28/u-zlatnom-dobu-focanskog-sehera-vakifi-su-se-nadmetali-u-dobru-i-tesko-je-u-ovoj-carsiji-bilo-reci-koja-je-dzamija-veca-ljepsa-vaznija/
FOČA : Obnovljena džamija Sultana Bajazida II Valije ili u narodu poznatija kao Careva džamija (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/08/foca-obnovljena-dzamija-sultana-bajazida-ii-valije-ili-u-narodu-poznatija-kao-careva-dzamija-foto/
FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/
FOČA:NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU U NOĆI SA 01.01.2016. NA 02.01.2016.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/02/focanapad-na-carevu-dzamiju-u-noci-sa-01-01-2016-na-02-01-2016/
POSLIJE NAPISA O TERORIZMU U FOČI : IPAK SE OGLASILI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/poslije-napisa-o-terorizmu-u-foci-ipak-se-oglasili/?frame-nonce=ffb1f08629
TERORIZAM U FOČI:NOVI NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU
https://wordpress.com/post/focanskidani.wordpress.com/16143
Foča : Veliko groblje (Aladžanski park)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/foca-veliko-groblje-aladzanski-park/
HISTORIJA FOČE : KATOLIČKA CRKVA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/historija-foce-katolicka-crkva-u-foci/
Snijeg pade na behar, na voće
Snijeg pade na behar, na voće,
podaj, Bože, svakome šta hoće!
A i meni šta je meni drago,
voljela bih neg’ carevo blago!
Što će meni svo carevo blago,
kad je nemam šta je srcu drago?
Meni drago jedno momče mlado,
ja da mi ga Bog u sreći dade!
(iz knjige “Usmena lirika Bošnjaka” – prof. dr. Munib Maglajlić)
Napravi se kupa – gomilica od 4 oraha, ili kestena koja je udaljena od mjesta gađanja otprilike od 5 do 10 metara. Svaki igrač ima već pripremljeni «gađač“, najkrupniji orah ili kesten, a samo gađanje je po dogovoru. Može se gađati 1–3 puta. Svaki igrač mora imati veći broj oraha ili kestena, jer nikad se ne zna da li će se dobiti ili izgubiti. Ko je vješt u gađanju uzme ponekad i po nekoliko kilograma…
Ali…Bilo je i ovoga. Naiđu stariji i jači i zaviču:”HAMPE” i onda pokupe sve i odnosu. (To se događalo u bilo kojoj igri, a naročito u ćizi-blizi…). I nema žalbi, pritužbi,itd…
priredio:Kenan Sarač
napisao:ing. Alija Bejtić
Fočanska kuća predstavlja zaseban i karakterističan građevni stil, koji se više oslanja na bizantijsko-egejski tip Makedonije, nego li na ustaljene oblike bosansko-hercegovačke stambene arhitekture orijentalnog smjera. Taj zasebni tip daje joj u prvome redu njena vanjska arhitektura.
Za razliku od većine drugih naših varoši, fočanske kuće, a i sve druge zgrade starijeg
doba, imaju krovište s blagim nagibom, a baš ti niski i uvijek četverostrešni krovovi s ćeremitnim pokrovom upadne opekaste boje čine osnovnu značajku u tipu fočanske kuće, čak i zasebnu crtu u fizionomiji grada uopće. Druga karakteristika fočanske kuće jest to, što je kod nje dosljedno naglašen horizontalni autoritet smjera i što u tlocrtu uvijek pokazuje čisti četverokut, u kojem su dvije paralelne stranice dva i više puta duže od drugih dviju. Dalje, fočanska kuća je u pravilu j e d n o k a t n i c a , namijenjena je isključivo jednoporodičnom stanovanju i ima samo jednu bolje oblikovanu fasadu, pročelje, koje je u gornjoj etaži razvedeno u ćoškove i kameriju ili verandu i koje je svugdje zaklonjeno od ulice.
O ostalim situacionim značajkama fočanske kuće, njenoj postavi prema prilaznim putevima i o odnosu na građevnu parcelu bilo je govora u poglavlju o urbanističkim osobinama grada.
Druga podjednako vidna značajka, koja fočanskoj kući daje zaseban tip, jest osobeno rješenje
unutarnjeg prostora, sklopa prostorija koje imaju različite namjene. U tome pogledu najveći
broj fočanskih kuća sadrži jedno te isto, standardno rješenje, na kojem ću se ovdje zadržati,
ali postoji i niz varijacija, no, one su tako malobrojne i sporadične, da ne mogu predstavljati
neki istaknutiji način građenja, pa ih ovdje neću ni navoditi. Prije svega valja istaknuti, da
općenito bosanska, pa tako i fočanska kuća u prizemnoj etaži ima prostorije, koje su namijenjene gospodarskim potrebama i za stanovanje preko zime, a kat isključivo za boravak i primanje u ljetnim danima. S takve podjele u prizemlju je potrebna bolja toplinska izolacija, pa
su tu vanjske stijene obično debele, masivne, a na katu naprotiv, posve tanke, tek toliko, da
mogu nositi krovnu konstrukciju.
Primarni prostor prizemlja u fočanskoj kući jest h a j a t , trijem ili ulazni prostor, koji je
pokaldrmljen kamenim pločama ili nabijen običnom zemljom te s prilazne strane potpuno otvoren i ljeti i zimi — očiti utjecaj toplijih mediteranskih krajeva. Taj hajat je ujedno i komunikacioni čvor, prostor, na koji se sa tri strane nadovezuju daljnje prostorije: sa strana sobe za stanovanje, a na suprotnoj strani prilaza kuhinja s još jednom, a negdje i dvije gospodarske prostorije. U hajatu je uvijek i drveno jednokrako stubište što vodi na kat, a prostor pod stubištem, na kojem su komunikacije nemoguće, iskorištava se za police, na kojim stoji bakreno suđe, đ u g u m i i i b r i c i za vodu.
Dvije postrane prostorije namijenjene su, kako rekoh, prvenstveno za zimsko stanovanje,
one se, dakle, dobar dio godine griju, pa im upravo otud i ime h a l v a t i — tople odaje. Jedini
istaknutiji namještaj u takvim sobama jeste niska i nepomična fotelja ili sećija, koja se
proteže ispod prozora duž jedne ili dvije vanjske stijene. Sav ostali prostor je slobodan, čist i
zastrt šarenim ćilimom, pa se soba čini još prostranijom.
Pa ipak tu su i ormari, peć i kupaonica, samo izvan centralnog sobnog prostora: ugrađeni u drvenu m u s a n d a r u ili o k o l i c u koja se proteže duž čitave zadnje ili prednje stijene
i koja je često, zajedno s vratima, dekorirana rezbarenim ornamentima. Obično u srednjem dijelu musandare, koje širina iznosi oko 1 m, ugrađena je zemljana peć s glinenim lončićima, koji akumuliraju toplinu unutarnjih gasova i prenose je postepeno u prostoriju, a u ponekim kućama umjesto takve peći je o d ž a k ili kamin, uvijek s oblicima umjetničkih pretenzija. Izravno do peći, s desne ili lijeve strane je b a n j i c a ili h a m a m d ž i k površine oko jednog četvornog metra. Topla voda često se toči u ibrik iz velikog glinenog vrča ili p e š n j a k a , koji je ugrađen u samoj peći do banjice i u kojem vodu zagrijavaju plinovi iz peći. Dalje se nižu jedan ili dva d u š e k l u k a , u kojim se, kako i samo ime kazuje, drže dušeci, jorgani i jastuci preko dana.
Uveče, pred spavanje, nastaje transformacija prostora. Vadi se iz dušekluka posteljina i stere
po sećiji ili izravno po tlima, na ćilim, na koji se uopće ne stupa u obući, i soba za dnevni boravak i primanje pretvara se u spavaću.
Potpuno jednak inventar nalazi se i u sobama na katu, koje se uvijek zovu č a r d a c i , i tu se
sreta u svakoj sobi sećija, peć, druge dvije banjice i daljnji ormari u musandari, ali same prostorije imaju nešto drugačije rješenje od onih u prizemlju. Kat je gotovo redovito svojom prednjom stranom konzolno isturen prema vani u vidu ć o š k a ili e r k e r a, pa je unutarnji prostor tako postao znatno veći. U nekim kućama ćošak je izvučen prema vani u vidu četverougla, a u nekim su opet vanjski uglovi ćoška odsječeni, sklišeni, a i takvi ćoškovi čine se osobito lagani i još više ističu raščlanjenost gornje etaže.
U kući pak obrtničke porodice Džonlagića u Musluk-mahali u Donjem Polju vidio sam u desnom, manjem čardaku još jednu osobitu značajku, kakve više nema ni u Foči, niti u Bosni
uopće. Tu je u dužini čeone stijene i iznad sećije ispod prozora konstrukcija stropa znatno
spuštena upravo za širinu sećije, pa je tako na tome dijelu visina sobe znatno skraćena, i čovjek, koji sjedi na sećiji ima dojam, da je zajedno sa sjedištem potpuno izdvojen iz glavnog prostora i povezan s prirodom i voćnjakom, kojega grane dopiru do samih prozora. Tako oblikovani prostor zovu š a n i š i n (pravilno tur. š a h i n i š i n), što upravo znači c a r s k o s j e d i š t e , a takvo značenje doista ima veze s ugođajem, što ga čovjek osjeća na tome mjestu.
Na katu između dva čardaka sreta se uvijek zaseban međuprostor, dosta prostran, uvijek svjetao i s posebnom namjenom. To je d i v h a n a, koja povezuje prostorije na katu, kao i hajat
u prizemlju, ali ona ima još jedan oblik upotrebe.
Njena prednja, čeona strana uvijek je otvorena, tek je samo u optičkom smislu zatvara izvana
niz stupića i lukova u gornjem dijelu, oboje iz tankog drveta, i tu se preko ljeta, a osobito
u predvečerje kućna čeljad najradije zadržava, dobivajući neposredno vezu sa zrakom i prirodom.
U nekim kućama i taj je prostor sam za sebe izvučen konzolno prema vani, a u staroj pak
kući porodice Čeča u Gornjem Polju potreba takve zabave i odmora u predvečerje posebno je
istaknuta još zasebnim prostorom — kamerijom— koja se nastavlja na divhani i još više uvlači
u prirodu. I ta kamerija je s vanjskih strana samo vizuelno ograđena sistemom vrlo laganih stupića i lukova, a samo podnožje uzdignuto je još iznad razine divhane za tri stube, čime je stvoren elemenat neobične vrijednosti i u utilitarističkom i u likovno-umjetničkom smislu.
Ostaje još da analiziramo treću vrstu prostorija, a to su m u t v a k i h u d ž e r a, koje imaju
isključivo gospodarsko značenje. M u t v a k (od arap. m a t b a h = kuhinja) je uvijek u prizemlju, između halvata i pozadi hajata. Valja znati, da se taj prostor nikad nije tretirao kao stambena kuhinja naših novijih kuća, i da je to gotovo u pravome smislu laboratorij za spremanje hrane s najnužnijim inventarom, koji služi isključivo samo u tu svrhu: u kutu veliko i otvoreno, a nisko o g n j i š t e , nad njim su lanci ili v e r i g e za držanje kotlića nad vatrom, a uz stijene, negdje i u samoj stijeni, d o l a f i ili ormarići za držanje suđa. Na takav mutvak obično se nadovezuje u pozadini prizemlja još jedna, a negdje i dvije omanje prostorije, h u d ž e r e ili smočnice, u kojim se čuva hrana, osobito pak zimnica.
U mutvak se ulazi izravno s hajata kroz široka i mahom dvokrilna vrata, kroz koja se mogu
prenositi cjepanice drva i vreće sa zimnicom, ali u nekim kućama postoje i druga, manja vrata,
koja mutvak vežu izravno s halvatom. U Čečinoj pak kući u Gornjem Polju, koje tlocrt donosim,
nalazi se još drugačije rješenje: u samome mutvaku postoje tri ognjišta uza tri stijene, a osim
onih drugih vrata, koja iz kuhinje vode u odaju, tu su ugrađene i zasebne drvene jednokrake
stube, koje izravno iz toga prostora vode na kat i izlaze na prostor, koji je potpuno odijeljen od
komunikacionog dijela, divhane, posebnim zidom, dapače, u toj se kući nalazi i na katu jedna prostorija s ognjištem, samo mnogo manjih dimenzija.
Takvo rješenje proizašlo je iz dvojake namjene kuće. Naime, Čečina kuća bješe istodobno
i a h a r , gostinjac, u kojem su besplatno konačili putnici (desni, manji čardak), a pred takve ljude odraslo muslimansko ženskinje nije smjelo izlaziti, pa je upravo odatle nastalo gornje rješenje, koje ženama omogućuje slobodne komunikacije i u ženski čardak na katu. Ono malo ognjište na katu namijenjeno je isključivo gostima, i to je zapravo k a h v o d ž a k , na kojem se pekla kahva.
Karakteristično je, da kuhinja u fočanskim kućama nema uopće zasebnog dimovodnog odžaka.
Dim se tu diže slobodno uvis iznad samog ognjišta i prolazi kroz vrlo širok otvor kroz
obadvije etaže do u potkrovlje. Upravo radi toga kuhinja tu nema uopće stropa, ili je on reduciran na mnogo manju površinu. Taj vertikalni otvor za dim, zvan d i m l u k, koji u horizontalnom presjeku često ima površinu manje sobe, na katu je ograđen sa svih strana zidovima, da dim ne bi prodirao u stambene prostorije, a upravo tu, na katu, taj prostor dobiva novu i vrlo korisnu funkciju s u š n i c e , u kojoj se na dimu sušilo meso za zimnicu.
Građani Foče nisu tražili od graditelja, da im kuća zadovolji samo u tehničkom i termalnom
pogledu. Oni su pri tome postavljali i realizirali i estetske zahtjeve, da im kuća i u cjelini i u
pojedinostima bude ukusna i oku privlačiva. Zato glavno pročelje, koje je najviše pred očima, raščlanjuju u ćoškove ili erkere, središnji dio (divhanu i kameriju) naglašavaju još laganim sistemom drvenih stupova i orijentalnih lukova, a ispred kuće sade još cvijeće i drugu vegetaciju, koja kući daje zelenilo. Jedan osobit elemenat, koji ima baš tu zadaću, jesu same b a d ž e , otvori za dim na krovištu, koji se vide već i s ulice te naglašavaju ognjište i čitavu kuću.
Svaka kuća starijeg tipa u Foči ima po jednu ili dvije badže, a nema niti jedne jedine, koja
nije imala dekoriran takav otvor. Taj dekor, rađen iz rezbarenih komada drveta i daske, sastoji
se iz čitave skale motiva, počevši od onih najprimitivnijih, koje čine samo dvije ili tri unakrsno
položene letvice, pa sve do vrlo složenih i suptilnih, u kojim prevladavaju oblici karakterističnih orijentalnih lukova, preneseni tu izravno iz kamenih elemenata boljih fočanskih džamija.
Promatrajući elemente toga, može se reći, bogatog dekora, koji je značajka samo fočanskih kuća, jer ga druga i veća mjesta uopće nemaju, sam od sebe budi se u nama zaključak, da su se graditelji tu prosto natjecali, koji će dati bogatiji i zanimljiviji dekor na badži kuća, koje su gradili.
Podjednaku težnju za dekorativnim iživljavanjem, koja je karakteristična za minule vjekove
uopće, sretamo i u samoj ponutrici kuće. Tu dekor u rezbarskoj tehnici različitih varijacija prekriva isključivo drvene plohe musandare ili okolice te vrata dolafa, pa čak i pojedine čisto konstruktivne elemente, na pr. stupove na divhani, kameriji i one, koji uokviruju prolaz u sobu kroz drvenu okolicu, koji u svom gornjem dijelu imaju profilaciju kapitela s lijepo izvedenim lukovima u drvetu. Najčešći motivi u toj unutrašnjoj dekoraciji jesu rozete, kojih je karakter uslovljavalo dlijeto za dubljenje, ali se tu i tamo sretaju i nešto drugačiji ornamenti.
Sve građevne i dekorativne osobine, koje sam iznio, uglavnom su zajedničko obilježje i muslimanskih i pravoslavnih kuća. Kod tih drugih karakteristične su samo dvije pojave, po kojim se razlikuju od muslimanske kuće. Umjesto divhane, zatvorene s tri strane stjenama, te kamerije, koja, doduše, nije bitni elemenat ni svih muslimanskih kuća, u pravoslavnim kućama gotovo redovito sretamo drveni natkriveni balkon, v e r a n d u , neku vrstu galerije, na koju izlazi i stubište iz prizemlja i koja se slobodno ističe prema vani iz same mase kuće, ali je ipak prekriva jedan, zajednički krov. Druga osobina kuća pravoslavaca jest to, da uopće nemaju kupaonica odnosno h a m a m d ž i k a, koje sretamo u muslimanskim kućama. Tako, na pr., kuća jakih fočanskih trgovaca G l o đ a j a gore u vrhu Čerezluka, koja je sigurno najveća
kuća u Foči uopće, i od koje ovdje tlocrte prikazujem, ima šest soba, dvije u prizemlju, a četiri
na katu, i vrlo bogat dekor, koji prekriva drvene stropove, sva vrata te vrhove stupova čak u obliku profiliranih kapitela, nema ni u jednoj sobi ugrađene kupaonice. Inače, na toj kući sretamo čak i uzdignutu kameriju, koja je karakterna osobama isključivo muslimanskih kuća.
(Ing. Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini – Naše starine III – 1956.)
priredio:Kenan Sarač
Osvojio ga je Ebu'l-Feth, sultan Mehmed-han, godine 869/1465. Njegova tvrđava, koja se nalazi u brdima, je porušena. On je sada po Gazi Sulejman-hanovom katastarskom popisu (tahrir) domen (has) hercegovačkog paše, a nalazi se na na teritoriji hercegovačkog sandžaka. Njim upravlja vojvoda. To je ugledan kadiluk u rangu kadiluka od tri (stotine) akči; u nahijama tog [kadiluka]ima sedamdeset sela. Ima muftiju, prestavnika šerifa (nekibu'l-ešraf), predstavnika Portinih spahija (sipah kethuda yeri), janičarskog serdara, povjerenika za harač (harac agasi), tržnog nadzornika (muhtesib agasi), baždara ( bazdar-agasi), starješinu esnafa (sehir kethudasi), te razne prvake i velikaše.
OBLIK I POLOŽAJ FOČE
-Prostire se uzduž obale velike rijeke Drine, od istoka prema zapadu. S jugoistočne, južne i zapadne strane, u daljini koliko može top dobaciti, nalaze se šumom bogate planine s ogromnim drvećem. Veliki šeher se nalazi u polju, na ravnom i prostranom mjestu. Sve do obale rijeke Drine nanizane su prostrane kuće, prizemne i na sprat. Zidane su od tvrdog materijala, a imaju i vinograde.
Grad ima osamnaest mahala. deset je muslimanskih, a osam je bugarskih, srpskih i latinskih (katoličkih). Jedna je mahala židovska.Ima dvije hiljade sto šesdeset impozantih, krasnih i lijepih kuća, koje su u dobrom stanju; pokrivene su čeremitom i pločama, okružene bašćama, tako da svaka izaziva ljubomoru i zavist perzijskih vrtova.
Najimpoznatiji su novosagrađeni saraji Mustafa-efendije Kadića (Kadizade), zastupnika (halife) spahija u rezidenciji sreće (Stambolu). Zatim Begov (?) saraj, Baš-ačik saraj i Serdarev saraj.
DŽAMIJE.-Ima svega sedamnaest islamskih bogomolja (mihrab). Između svih [ističe se] džamija sultana Bajezida Velije u Staroj čarsiji. To je starinska bogomolja, sagrađena od tvrdog materijala u starom stilu. Ima drvenu kupolu pokrivenu olovom i jedan minaret.Zatim džamija Fatma-sultane. I to je bogomolja (musala) u dobrom stanju, a pokrivena je čistim olovom.
Zatim ima Osman-agina džamija u kojoj iznad kapije stoji ovaj natpis:
“Zgrada Hadži Osmanove džamije koja je slična raju.Postade uzvišen hram svih vjernika.Posjetilac reče datum dovršenja njegove zadužbine:”Posta krasna džamija i privlačan hram” Godine 1022/1613.”
Ova svijetla džamija ima kupolu od dasake, a sva je pokrivena olovom.
Na vratima džamije kadije Osman-efendije nalazi se ovaj natpis; Datum joj je:
“Blago onom ko u nju uđe čist”. Godine 1002=1593/4.
Ove pomenute džamije su velike džamije na ovoj strani grada Foče. Osim njih, ima još jedanaest mahalskih mesdžida (zavije).
Rijeka Ćehotina (Tihotina) razdijelila je ovaj grad Foču na dvoje.
Na suprot, istočnoj, strani te rijeke nalaze se ove džamije:Kad drvenim mostom prođemo na suprotnu stranu, onda na vhu mosta imamo Hasan-pašinu džamiju.koja je po cijelom svijetu poznata pod imenom Aladža džamija. To je krasna bogomolja. Ovoj džamiji nema ravne u bosanskom ejaletu, ni u zvorničkom sandžaku, ni u gradu Teslidži (Pljevlje), a ni drugdje. Njen je graditelj Ramadan-aga, glavni zastupnik (bashalife)starog neimara (Kodža Mimar) Sinana, sina Abdulmenan-agina,glavnog neimara (mimarbasi) sultan Sulejmana.On je uložio svu svoju sposobnost dok je napravio ovu krasnu i divnu Aladža-džamiju, kojoj ne može biti ravne. U ovoj džamiji je sa stanovišta ahikteture izraženo toliko sposobnosti, toliko ukusa i finoče i ostvareno toliko ljupkosti da takvu impresivnost nije ostvario ni jedan raniji neimar na zemaljskoj kugli. Kako je ona ljepša i sjajnija od svih džamija ovog kraja, to je ukrasila ovaj grad. Neimar je na zidovima četvorougaone osnove napravio, poput prave zdjele okruglu kupolu (kubbe);ona je uzorna i zaslužuje da se vidi. Minder, mirhab, prozori i galerija mujezina su perforirani (musebbak) radovi od bijelog mramora poput perforacija (gravura) Fahrije u svakom tom detalju izražena je neka posebna sposobnost i vještina poput dopuštene mađije. Spolja na sofi nalaze se tri visoke kupole (kubbe), na četiri mramorna stuba bijela kao kristal. Da ne bi snijeg i kiša zasipali veliki džema'at na ovim sofama je poredano simetrički dvadeset borovih stubova i od drveta inženjerski napravljena neka vrsta krovnog prepusta (sundurma) tako da onaj koji ga vidi ostaje zapanjen, jer je sav taj prepust izgraviran mrežastim glavurama poput gravura Fahrija.
Sav jugoistočni zid ove sofe išaran je raznovrsnim šarama ravnim Bezhatovu, Manijevu i Sahkulovu kistu.
U Foči ima šest medresa, u nekim se predaje islamska tradicija (hadis).Postoji osam tekija.Od svih je najznamenitija Bajezid-babina tekija, na jugoistočnoj strani grada, među vinogradima i bašćama. Ona je okrenuta prema čarsiji i bazaru i predstavlja kosmoranu (ogledalo svijeta). Ukrašena je raznovrsnim maksurama i kuhinjama.
Tu imaju tri javna kupatila (hamam). Jedno je kupatilo pokojne Fatma-sultanije, drugo Bajezidovo, a treće hamam Mustafa-efendije, zastupnika (halife) spahija.
Sudnica (mehkeme), koja je u blizini ovog kupatila, takođe je Mustafa-efendijina. U blizini Mustafa-efendijine banje nalazi se prostrana musala. Ovdje mještani obavljaju blagodarenja.
Postoje dvije javne kuhinje (imaret). Jedna Bajezit-hanova, a druga Aladža-džamije.
Od njihovih specijaliteta na glasu su četrdeset vrsta ribe iz rijeke Drine, i med samotok, sedam vrsta sočnog grožđa, višnje i kruške jeribasme.
Prema dazdaraginim podacima tu ima 26.000 dunuma vinograda na koje se plaća desetina (osur). U čaršiji ima 540 dućana.
Sredinom ovog mjeseca,tamo gdje se nalazi trg varoši, teče rijeka Drina, koja se ne može preći na konju. Jugoistočno od rijeke leži glavni dio grada. Sjeverno i zapadni [od rijeke] nalaze se plodni voćnjaci (bag). Stanovnici prelaze i na suprotnu stranu čamcima i lađama. Svi dvorci i ugledne kuće grada leže na obali Drine. Njihovi doksati i prozori gledaju u rijeku. Dužina grada obalom rijeke iznosi 4.000 koraka.
Ova rijeka Drina izvire na sredini Hercegovine (dijar-i Hrsek),iz planinskih visoravni Kolašina i Čemerna, iz planina Zagora (=Zagorje) i Uloga. Rastući i skupljajući se postepeno, ona najprije nailazi na ovaj veliki grad i teče jedan sat direkno kroz bašće i ne pravi nikakve vijuge.
Na istočnoj strani grada, pored Aladža džamije, teče rijeka Ćehotina, koja se pod tabhanom (debaghane) sjedinjuje s rijekom Drinom. Rijeka Ćehotina teče s istočne strane grada Foče. Njen izvor nalazi se na jugoistočnoj strani, (kible) u planinama nahije Bihor u prizrenskom sandžaku u Albaniji, koje su udaljene jedanaest konaka. Ona dolazi iz Pive, Nikšića i opasnih Drobnjaka, prolazi ispod grada Plava, zatim Pljevaljskim poljem, protiče kroz grad Foču, dijeli grad na dvoje i tu utiče u rijeku Drinu. (Drina) teče dalje prema sjeveru, nailazi na kasabu Ustikolinu, a zatim se sjedinjuje sa Limom. Odatle teče prema bosansko-sarajevskom Višegradu, prolazi kroz kasabu Bijeljina, te pod gradom Račom utiče u Savu.
U ovom hercegovačkom sandžaku postoje dva znamenita velika grada (mahmiyya), jedan je Foča, a drugi Mostar.
Stanovnici Foče su u licu lijepi i divni ljudi, čistog vjerovanja, pobožni su i dobri muslimani. Muškarci nose raznobojnju čohanu odjeću. Prvaci i velikaši zamotavaju bijele čalme, a srednji stalež nosi pokratko odijelo i čakšire s kopčama, grube papuče i kalpake od raznobojne čohe i kunovine. Govore bosanski. Većinom su trgovci. Hadžija (hodočasnika) i gazija (junaka) ima takođe dosta.
Žene nose feredže od crne čohe sa bijelim velom i idu pokrivene kao Rabija Adevija. Djevojke su im vrlo lijepe, povučene, a djeca vrlo bistra i oštroumna, pa su napamet naučila mnoge knjige u stihovima, Mladići su im pravi sokolovi, neustrašljivi i hrabri junaci. Vječno su u borbi sa Mlečanima. njihovi učenjaci posjeduju rijetka znanja, a njihovim iskusnim ljekarima, ranarnicima i majstorima za puštanje krvi nema ravnih.
Od turbeta koja se posjećuju znamenita su Bajezit-babino i Murat-babino, a obojica su pokopani u svojim tekijama.
FOČANSKI MOST-OGLEDALO ČUDA- Na obali Sredozemnog mora u nahiji grada Menemen blizu grada Smirne na anadolskoj strani ima još jedan grad po imenu Kara-Foča. Ali ovo je hercegovačka Foča. Na zapadnoj srani, pola sata daleko od ovog grada, na Karaburmu, na velikoj rijeci Drini nalazi se drveni mostna jedno okno, koji se diže do nebeskog vrha. To je veoma strašan, i opasan i nesiguran prolaz, koji već propada, jer nije tvrdo građen. Ovaj veliki most, koji treba pogledati, napravio je majstor stare škole tako da je na jake temelje, koji se nalaze na obje strane rijeke, vješto nanizao jednu na drugu velike i duge grede (tako) da jedna nad drugom izmiče kao pera u krilima lastavice. [Tako] su grede, koje se nižu s obje strane, približene pa je onda na sredini mosta jedan za drugi pet direka lade i tako sagradio ovaj veliki most, kome nema ravna ni na jednom vilajetu. Preko njega prelaze ljudi, konji, mazge i ostala stoka. Most se jako ljulja, pa se čovjek ne usuđuje ni da pogleda dolje. Čovjeku se smraći pred očima, srce mu zalupa. U ovim krajevima uopće nema kola, a i da ih ima, ne bi mogla prelaziti preko ovog mosta. To je most pokojnog Sulajman-hana. On je za njegovo održavanje uvakufio jedanajest sela.
Zatim smo opet došli u Foču i s nekoliko prijatelja prešli preko rijeke Ćehotine i idući obalom Drine prema sjeveru, došli smo u kasabu Ustikolinu.
(iz knjige Putopis o Bosni i Hercegovini – Evlija Čelebi, stranice 73-80)
Evlija Čelebi : Putopis o Bosni i Hercegovini, IP “Sejtarija”, Sarajevo, 1999., 136 stranica
priredio:Kenan Sarač
Foča i fočanski kotar 1895. godine, napisali Adam Karszniewicz i Aleksander knez Dabiša.
Objavljeno u listu “Nada”, u broju 18 od 15. septembra 1895. godine. “Nada” je bio list namijenjen pouci, zabavi i umjetnosti, koji je izlazio dva puta mjesečno u periodu od 1895. do 1903. godine.
priredio:Kenan Sarač
Opis Foče od 21.03. 1888. godine iz pera Sulejmana Solonjanina, učitelja.
Objavljeno u listu za zabavu, pouku i književnost “Bosanska vila”, u broju 9 od 1. maja 1888. godine.
priredio:Kenan Sarač
Izvor:* Ankara Tapu ve Kadastro Genel Müdürlüigü № 483 (8), 484 (7). Fotokopije u Orijentalnom institutu u Sarajevu, br. 226.◊138
Tabela I
| Neoženjeni | ||||||
| Muslimani | Kršćani | Muslimani | Kršćani | Hajmani | Čifluci | |
| Nahija Sokol* | ||||||
| Foča | ||||||
| mahala stare džamije sult. Bajezida | 17 | |||||
| mahala Mustafe paše | 64 | |||||
| mahala časne džamije Hasana Balije | 32 | |||||
| mahala Hamza Bega | 15 | |||||
| mahala Džafer Čelebije | 24 | |||||
| mahala Kadi Osman efendije | 14 | |||||
| mahala Hadži Alije | 57 | |||||
| mahala Sultan Fatime | 16 | |||||
| mahala Hadži Mustafe | 40 | |||||
| mahala Mehmed bega Muteferrike Visokog Carskog Dvora | 26 | |||||
| mahala Mumin-bega | 45 | |||||
| mahala Hadri Sefera | 40 | |||||
| mahala Mustafe Čelebije | 32 | |||||
| mahala Ibrahima Čelebije | 53 | |||||
| mahala Pirija, sina Dotruda | 35 | |||||
| mahala Džafer-bega | 34 | |||||
| mahala Petojevići | l | |||||
| Varoš | ||||||
| mahala kršćana | 12 | 11 | 1 | |||
| selo Gornje Zavodište | 14 | 1 | ||||
| selo Kruščica | 16 | 1 | 6 | |||
| selo Podpeć | 23 | 2 | ||||
| selo Orahovo | 11 | 4 | 2 | |||
| selo Donje Podpeće | 7 | 15 | 2 | |||
| selo Tođevac◊139 | 9 | |||||
| selo Zamršten | 31 | 9 | 2 | |||
| mahala Dragojević prip. Jošanici | 19 | 2 | 2 | |||
| selo Jošanica (Milavac) | 6 | 16 | ||||
| selo Zagrađe | 1 | 6 | 17 | |||
| selo Porosje | 13 | 2 | 1 | |||
| selo Jošanica | ||||||
| mahala Pridvorica | 7 | 3 | 5 | |||
| mahala Okusavići | 10 | 5 | 3 | |||
| mahala Osoja | 19 | 2 | 4 | |||
| mahala Ostrganica | 7 | 2 | ||||
| mahala Dučin | 5 | 4 | ||||
| selo Krstac | 3 | |||||
| selo Dragočeva | 25 | 10 | 2 | |||
| selo Vukovine | 10 | 4 | ||||
| selo Mala Papratna | 25 | 5 | 4 | |||
| selo Velika Papratna | 28 | 1 | 5 | 4 | ||
| selo Birotići | 6 | 3 | 6 | |||
| selo Selo | 6 | 3 | 5 | |||
| selo Malo Selo | 2 | |||||
| selo Bragolo | 23 | 10 | 2 | |||
| selo Gornji Ribar | 8 | 1 | 5 | |||
| selo Grab | 30 | 1 | 4 | 2 | ||
| selo Ječmište | 15 | 3 | 3 | |||
| selo Popov Most | 6 | 11 | 1 | 1 | ||
| selo Donji Vikoč | 31 | 12 | 2 | |||
| selo Črenoševa | 16 | 5 | 1 | |||
| selo Jošanica | 2 | 1 | ||||
| selo Gornji Vikoč | 16 | 8 | ||||
| selo Kramoluš | 8 | |||||
| selo Žuželj | 8 | 2 | 4 | 1 | ||
| selo Gornji Saš | 8 | 4 | ||||
| selo Strane | 14 | 2 | ||||
| selo Brojanice | 12 | |||||
| selo Gornja Slatina◊140 | 19 | 3 | 2 | |||
| selo Imšajići | 7 | 2 | ||||
| selo Ljivine | 1 | |||||
| selo Gusterak | 15 | 2 | 1 | |||
| selo Završ | 9 | |||||
| selo Požarevo | 5 | 1 | ||||
| selo Biokovo | 12 | 3 | 4 | |||
| selo Poljaradine | 33 | 11 | 7 | |||
| selo Lašci (danas Dlasci) | 7 | 2 | ||||
| selo Prvorad | 13 | 2 | ||||
| selo Gornja Brda | 16 | 4 | 2 | |||
| vinogradi G. Brda | 7 | |||||
| selo Gornja Brda | 6 | |||||
| selo Donja Brda | 4 | 3 | ||||
| selo Gornje Kučine | 9 | 2 | ||||
| selo Donji Saš | 6 | |||||
| mezra Prerog | ||||||
| mezra Dragočava | ||||||
| selo Kožetin | 6 | |||||
| selo Zagradine (đe) | 3 | 3 | ||||
| selo Dolna Slatina | 21 | 4 | ||||
| selo Krstac | 7 | 1 | ||||
| selo Gornja Zaostra | 10 | |||||
| selo Zaostra | 2 | |||||
| selo G. i Sred. Zaostra | 13 | 1 | ||||
| selo Ljubina | 2 | |||||
| selo Dolnja Brda | 31 | 1 | 2 | |||
| selo Gornja Ljubina | 5 | |||||
| selo Klak | 7 | |||||
| selo Krasovina | 1 | |||||
| selo Strane | 2 | |||||
| selo Bradići | 1 | 1 | ||||
| selo Kratina | ||||||
| selo Kunovo | 50 | 19 | 3 | |||
| selo Donje Zavodište◊141 | 30 | 3 | 2 | |||
| selo Tvrdak | 15 | 2 | 1 | |||
| selo Prhalj | 9 | 5 | ||||
| selo Ćurevo | 37 | 14 | 2 | |||
| selo Oglečeva | 72 | 5 | 2 | |||
| selo Zlatibor | 1 | 1 | ||||
| selo Preseda | 2 | |||||
| selo Celina | 12 | 7 | ||||
| selo Grudica | 2 | |||||
| selo Luće | 2 | |||||
| selo Zaselak | 2 | |||||
| selo Gornja Zagorica | 2 | 2 | ||||
| selo Dolnje Porosje | 16 | 12 | 2 | |||
| selo Vladikovo | 3 | 3 | ||||
| selo Dramopolje | 2 | 1 | 1 | |||
| selo Zajelje | 5 | 5 | 1 | |||
| selo Gora | 13 | 1 | 4 | 1 | 1 | |
| selo Tulešci | 14 | 3 | 10 | 1 | ||
| selo Milije Strane | 12 | |||||
| selo Dolnje Kučine | 12 | 8 | ||||
| selo Radonjići | 13 | 2 | 2 | |||
| selo Ljutnica | 24 | 9 | 1 | |||
| selo Kozarovina | 8 | 4 | 3 | |||
| selo Gornja Dobralovina | 3 | 1 | 1 | 2 | ||
| selo Suhodolak – Tečić | 39 | 6 | 8 | |||
| selo Donji Suhodolak | 2 | |||||
| selo Čegovište | 9 | 4 | ||||
| selo Bravinič | 6 | |||||
| selo Gornje Oglečevo | 10 | 4 | 2 | |||
| selo Gornje Oglečevo | 8 | 4 | ||||
| mahala Gornje Oglečevo | 2 | 2 | ||||
| selo Donje Zaostra | 8 | 1 | 10 | |||
| selo Bukova | 6 | |||||
| selo Tjentište | 20 | 15 | 1 | |||
| selo Prhalj◊142 | 11 | 5 | 1 | |||
| selo Prhalj | 2 | 2 | 1 | |||
| selo Gornja Ljutnica | 1 | |||||
| selo Tođenac | 2 | |||||
| selo Bračevići | 2 | |||||
| selo Visočka | 1 | |||||
| selo Bredelj | 14 | 4 | ||||
| selo Predelj | 3 | |||||
| selo Šemihovo | 9 | 3 | ||||
| selo Vir | 15 | 3 | ||||
| selo Strijani | 15 | 6 | 2 | |||
| selo (K)Čremeševo | 11 | 2 | 1 | |||
| selo Podi | 7 | 3 | ||||
| selo Donje Orahovo | 6 | 1 | 8 | 6 | ||
| vinogradi Donje Orahovo | 3 | |||||
| selo Rešnjak | 1 | 1 | ||||
| selo Kruševo | 3 | |||||
| selo Cvaljine | 2 | |||||
| selo Popov Most | 5 | 1 | ||||
| mezra Silovnica | 4 | 1 | ||||
| selo Donja Trošanja | 13 | 3 | 1 | |||
| selo Trušina | 5 | 1 | ||||
| selo Bunova | 34 | 10 | ||||
| selo Donja Trošanja | 2 | |||||
| selo Kosičani | 10 | 3 | ||||
| selo V. Kosičani | 4 | 1 | ||||
| selo Zakmur | 39 | 3 | 7 | |||
| selo Zakmur | 3 | 1 | ||||
| selo Zakmur | 3 | 1 | ||||
| selo Bastan | 5 | 1 | 1 | |||
| selo Stepan Polje | 45 | 3 | 2 | |||
| selo Dedova | 39 | 9 | 4 | |||
| selo Gornje Poljice | 4 | 1 | ||||
| selo Gobiže◊143 | 31 | 7 | ||||
| kasaba Jeleč | ||||||
| mahala džamije Kapudana Sinan paše | 97 | |||||
| sama kasaba Jeleč | 9 | 3 | 2 | |||
| selo Donje Poljice | 14 | 4 | ||||
| selo Donje Poljice | 4 | 3 | ||||
| selo Budne (Budanj) | 27 | 5 | 5 | 5 | ||
| selo Susječno | 46 | 1 | 2 | |||
| selo Trebičina | 6 | |||||
| selo Trebičina | 7 | 1 | ||||
| selo Mazoča | 6 | 3 | ||||
| selo Štović | 25 | 4 | ||||
| vinogradi Štović | 5 | |||||
| selo Kuti | 7 | 2 | 1 | |||
| selo Gornja Bjeliš | 4 | 2 | ||||
| selo Podbičic | ||||||
| selo Trebošica | 18 | 4 | 5 | 1 | ||
| selo Trebošica druga | 16 | 3 | 2 | |||
| selo Dolnje Bjeliš | 13 | |||||
| vinogradi Dolnje Bjeliš | 8 | |||||
| selo Gornja Poljica | 8 | 7 | 6 | |||
| selo Ocrkavje | 16 | 5 | 5 | |||
| selo Štović | 25 | 1 | ||||
| selo Dragorobac | 2 | 6 | ||||
| selo Zlatibor | 1 | 5 | 10 | |||
| mezra Radunovina | 3 | 5 | ||||
| selo D. i G. Prhalj | 1 | 6 | ||||
| Nahija Bistrica pripada Kazi Foča | 1 | 6 | ||||
| mahala muslimana Ustikolina | 33 | 8 | 4 | |||
| selo Crnak Potok | 6 | |||||
| selo Crnak Potok◊144 | 3 | |||||
| selo D. i G. Stanevo | 9 | |||||
| selo Rđevica | 13 | 1 | 2 | |||
| selo Pleševac | 2 | |||||
| selo Plješevac | 5 | |||||
| selo Pleševica? | 22 | 1 | ||||
| selo G. Milotina sa Radanovicima | 17 | 1 | 1 | |||
| selo Žiljena | 7 | 1 | ||||
| selo Topci | 15 | 1 | 1 | |||
| selo Topci | 4 | 1 | ||||
| selo D. Žežča | 19 | 2 | ||||
| selo D. Žežče | 7 | 5 | 2 | |||
| selo Veliko Podgrađe | 14 | 2 | 1 | |||
| selo Podgrađe | 2 | 1 | ||||
| selo Zaselak | 3 | 2 | ||||
| selo G. Žiljeva | 14 | 1 | 1 | |||
| selo D. Stanjeva | 7 | 1 | 1 | |||
| selo Borinica | 3 | |||||
| selo Mrežica | 87 | 29 | 6 | |||
| selo G. Žežče | 8 | 1 | ||||
| selo Međupotok | 2 | |||||
| selo Mareva | 12 | 1 | ||||
| selo Gornja Kučava | 8 | 1 | 1 | |||
| selo Dolnja Kučava | 9 | 1 | ||||
| selo Bitlin | 3 | 1 | ||||
| selo Zabor | 17 | 3 | 2 | |||
| selo Zabor | 4 | 1 | ||||
| selo G. Zabor | 10 | 2 | ||||
| selo Milotina | 9 | 6 | 1 | |||
| selo Strganica | 23 | 6 | 3 | |||
| selo Strganica | 3 | 3 | ||||
| selo Strganica | 14 | 5 | ||||
| selo D. Mazlina | 14 | 2 | ||||
| selo Cape◊145 | 124 | 5 | 1 | |||
| selo G. Stanjeve | 6 | |||||
| selo Kolun | 36 | 2 | 6 | |||
| selo Kruševo | 3 | |||||
| selo Podbreže | 4 | 1 | ||||
| selo Kremna | 10 | 4 | ||||
| selo Kremna | 10 | 7 | 6 | |||
| selo Sirča | 1 | 1 | ||||
| selo Drenova Polja | 3 | 4 | 1 | |||
| selo Drenova Polja | 2 | |||||
| selo G. Staneva | 3 | |||||
| selo Izbić | 7 | 1 | ||||
| selo D. Kravica | 3 | 1 | ||||
| selo Sokol | 4 | |||||
| selo Vrsica | 5 | |||||
| selo D. Mazlina | 6 | 2 | 1 | |||
| selo G. Staneva | 7 | |||||
| selo G. Staneva | 6 | |||||
| selo Mirivojevići | 6 | 4 | ||||
| selo Lukova | 15 | 2 | 2 | |||
| selo Srednja Milotina | 4 | 4 | ||||
| selo Petak | 5 | 5 | ||||
| selo Lukova | 13 | 9 | 1 | |||
| selo Lukova | 13 | 9 | 1 | |||
| selo Divane | 44 | 1 | 2 | |||
| selo Unište | 2 | |||||
| selo Srbotina | 7 | 3 | ||||
| selo Zabređina | 11 | 2 | ||||
| selo Zabređine | 3 | |||||
| selo Zagotice | 10 | 3 | 1 | |||
| selo Borišica | 10 | 6 | ||||
| selo D. Milotina | 5 | 1 | ||||
| selo Srbica | 5 | |||||
| selo Osip | 27 | 19 | 24 | |||
| čitluk Hadži Hamze u Dragomilići◊146 | 7 | |||||
| selo Zadub | 10 | 1 | ||||
| selo Lašca | 22 | 5 | 3 | |||
| selo Gornje Žežče | 12 | 3 | 2 | |||
| selo Kovinjak | 4 | 3 | ||||
| selo Podkolun | 17 | 2 | 4 | |||
| selo Sopotići | 12 | |||||
| selo Zaselište | 1 | |||||
| selo Sokolica | 1 | |||||
| selo G. Žiljeva | 3 | |||||
| selo Žežče | 1 | |||||
| selo Okolac | 3 | 2 | ||||
| selo Spile | 1 | |||||
| selo Mazline | 2 | |||||
| selo Izbičina | 47 | 15 | 4 | |||
| selo Prosimlje | 3 | 1 | ||||
| selo Prosimlje | 10 | 2 | ||||
| selo G. Dančići | 12 | |||||
| selo D. Dančići | 11 | 3 | ||||
| selo Rataj | 9 | 2 | 6 | |||
| selo Jasenova | 19 | 6 | 2 | |||
| čifluk Biovac | 4 | |||||
| čifluk Hasan bega Srednji Zabor | 1 | |||||
| selo Tlipce | 1 | 1 | ||||
| selo Strganica | 2 | 1 | ||||
| Nahija Dubštica pripada Foči | ||||||
| selo Strgačina | 36 | 2 | 29 | |||
| selo Mala Strganica | 2 | 4 | ||||
| selo Omačina | 11 | 1 | 3 | |||
| selo G. Vrba | 3 | |||||
| selo D. Vrba | 2 | 1 | ||||
| selo Hočevina | 4 | 2 | ||||
| selo Gornja Neraska | 3 | 2 | 2 | |||
| selo Dubac | 6 | 44 | 1 | |||
| selo G. Grivne◊147 | 10 | 8 | 2 | |||
| selo Zagozdje | 6 | 1 | ||||
| selo Dolovja Glava | 6 | 3 | 1 | |||
| selo Loznik | 8 | 4 | 1 | |||
| selo Loznik | 1 | 3 | ||||
| selo D. Neraska | 5 | 2 | 2 | |||
| selo D. Lušnica | 11 | 2 | 2 | |||
| selo D. Osoja | 3 | |||||
| selo Vitograb | 8 | 1 | ||||
| selo Hočevine | 1 | |||||
| selo Belovine | 7 | |||||
| selo Vranje | 6 | 1 | ||||
| selo Zarubovina | 17 | |||||
| selo Zavraz | 4 | 1 | ||||
| selo Radožilja | 3 | 2 | 1 | |||
| selo Podčudan | 3 | 1 | ||||
| selo Zlatar | 17 | 3 | 2 | |||
| selo Radovine | 7 | 1 | 3 | |||
| selo Radovine Male | 1 | |||||
| selo Gornja Orna | 14 | |||||
| selo Dolni Crnar | 2 | 1 | ||||
| selo Slatina | 1 | |||||
| selo Bogdanovina | 5 | 1 | ||||
| selo Zagrađe | 11 | 9 | 1 | |||
| selo Obare | 12 | 10 | ||||
| selo Gojna | 4 | 3 | ||||
| selo Međoševići | 6 | 2 | 1 | |||
| selo Gornja Osoja | 5 | 1 | 1 | |||
| selo Gojna | 1 | 1 | ||||
| selo Petačina | 1 | |||||
| selo Petačina | 1 | |||||
| selo Gojna | 5 | 5 | 1 | 1 | ||
| selo Međureče | 5 | 2 | 1 | |||
| selo Meštera◊148◊149 | 3 | |||||
| selo Mala Tešnica | 2 | |||||
| selo Dolnja Ljubuša | 13 | 4 | 1 | |||
| selo Raštanica | 51 | 16 | 2 | |||
| selo Donji Bahori | 9 | 1 | ||||
| selo Dolnji Bahori | 5 | 1 | ||||
| selo Gornji Bahori | 7 | |||||
| selo Donji Bahori | 1 | 1 | ||||
| selo Petrovica | 11 | 5 | 3 | |||
| selo Bezmilje | 18 | 10 | 1 | |||
| selo Kluvac | 4 | |||||
| selo Podine | 9 | 4 | ||||
| selo Svrdanj | 20 | 2 | ||||
| selo Gornja Mravjača | 11 | |||||
| selo Morinac | 6 | 1 | ||||
| selo Morinac | 10 | |||||
| selo Morinac | 1 | 1 | ||||
| selo Morinac | 9 | 1 | ||||
| selo Morinac | 6 | 3 | ||||
| selo Morinac | 2 | |||||
| selo Gornji Moravac | 6 | |||||
| selo Gornji Moravac | 2 | |||||
| selo Donji Moravac | 2 | |||||
| selo Dolnja Svinica | 19 | 5 | ||||
| selo Svinjica | 5 | 5 | 2 | |||
| selo Lipa | 3 | |||||
| selo Lipa | 2 | |||||
| selo Lipa | 4 | 2 | ||||
| selo Strništa | 11 | 1 | ||||
| selo Brod | 12 | |||||
| vinogradi selo Brod | 7 | |||||
| selo Završ | 35 | 11 | 3 | |||
| mahala Hrančići | 13 | 3 | 1 | |||
| selo Dolina◊150 | 5 | |||||
| selo Bukovica | 4 | |||||
| selo Viduhovo | 3 | 2 | ||||
| selo Viduhovo | 3 | |||||
| selo Viduhovo | 4 | 1 | ||||
| selo Potrkuša | 10 | 4 | 1 | |||
| selo Kalac | 8 | 1 | ||||
| selo Kuti | 1 | |||||
| selo Slatina | 13 | 5 | ||||
| Varoš Risan | 18 | |||||
| selo Gomijonica | 31 | 2 | ||||
| selo Gornja Braneš | 11 | |||||
| selo Gornji Braniš | 2 | |||||
| selo Kraboriš | 1 | |||||
| selo Kraboriš | 2 | |||||
| selo Kraboriš | 1 | 2 | ||||
| selo Strgar | 10 | 1 | ||||
| selo Gornja Hreljina | 8 | 3 | ||||
| selo Dolnja Braljina | 16 | 3 | ||||
| selo Bušnje | 10 | |||||
| selo G. Svinjica | 20 | 1 | ||||
| selo D. Braniš | 11 | 2 | ||||
| selo Gora | 11 | 2 | 2 | |||
| mahala Ivanova | 7 | 6 | ||||
| mahala Alađozova | 14 | 1 | ||||
| mahala Brđe | 3 | |||||
| mahala Godiđe | 2 | |||||
| mahala Gori od mahale Brđe | 13 | |||||
| mahala Godiđe | 8 | |||||
| mahala Bilovode | 8 | 1 | ||||
| selo Gori mahala Godiđe | 5 | |||||
| mahala Godeđe | 5 | 3 | 1 | |||
| selo Bračka | 14 | 9 | 1 | |||
| selo Bukovica | 10 | 1 | ||||
| selo Sedca◊151 | 3 | 1 | 2 | |||
| selo Lužinje | 1 | |||||
| selo D. Braniš | 1 | |||||
| selo Stolac | 1 | |||||
| selo Kraboriš | 1 | 1 | ||||
| Nahija Zagorje pripada Foči | ||||||
| selo Odrica | 47 | 8 | ||||
| selo Pribići | 2 | |||||
| selo Kalinovik | 19 | 5 | 2 | |||
| selo Dolnja Hotovja | 15 | |||||
| selo Gornja Hotovja | 6 | |||||
| selo Gradisalići | 5 | 4 | 2 | |||
| selo Hlahol | 19 | 6 | 2 | |||
| selo Oštra Lokva | 24 | 5 | 3 | |||
| čifluk Derviša Mehmedova | 3 | |||||
| selo Završ | 7 | 3 | ||||
| selo Završ | 2 | |||||
| selo Osoja | 3 | |||||
| selo Tušila | 22 | 14 | 1 | |||
| selo Gradiljine | 17 | 4 | 1 | |||
| selo Gradište | 11 | |||||
| selo Gradiljine | 17 | 4 | 1 | |||
| selo Gradište | 11 | |||||
| selo Dolnja Trnavica | 34 | 15 | 2 | |||
| selo Gornja Trnavica | 2 | 1 | ||||
| selo Pločnik | 8 | 1 | ||||
| selo Doljani Osoje | 1 | |||||
| selo Doljani | 6 | |||||
| selo Ognjani | 3 | 1 | ||||
| selo Mranići | 2 | |||||
| selo Mali Doljani | 35 | 2 | ||||
| selo Doljani | 8 | 1 | ||||
| selo Lokva◊152 | 16 | 1 | 1 | 1 | ||
| selo Mrkotići | 4 | |||||
| selo Mrkotići | 9 | 3 | 1 | |||
| selo Kalin | 18 | 6 | ||||
| selo Šenik | 34 | 1 | 5 | 1 | ||
| selo Zgod | 12 | 3 | ||||
| selo Mokra | 9 | 2 | ||||
| selo Srednja Ulog | 1 | |||||
| selo Svinjica | 15 | 13 | 2 | |||
| selo Brda | 6 | |||||
| selo Oparići | 2 | |||||
| selo Strane | 10 | 3 | 1 | |||
| selo Neževići | ||||||
| selo Slatnica | 18 | |||||
| selo Luka | 12 | |||||
| selo Dolnja Roman | 10 | 2 | ||||
| selo Kutina | 6 | |||||
| selo Gornja Ulog | 10 | |||||
| selo Borje | 5 | 5 | ||||
| selo Medenik | 6 | 2 | ||||
| selo Borča | ||||||
| mahala Luka | 23 | 9 | 7 | |||
| mahala Luka | 33 | 10 | ||||
| mahala Batočići | 17 | 20 | ||||
| mahala Papračići | 30 | 10 | ||||
| mahala Pridvorica | 32 | 1 | 5 | 1 | ||
| mahala Igre | 30 | 1 | 7 | |||
| mahala Luka | 1 | |||||
| selo Kovačići | 9 | 3 | 2 | |||
| čifluk Ishaka Sašlanića | 1 | 2 | ||||
| selo Brezojevići | 7 | 1 | 2 | |||
| selo Repca Gornja | 44 | 24 | ||||
| selo Repca | 33 | 7 | ||||
| selo Dolnja Repca | 3 | 2 | ||||
| selo Dolnja Repca◊153 | 10 | 5 | 4 | |||
| selo Osilje | 11 | 3 | 2 | |||
| selo Seličani | 13 | 4 | 3 | |||
| selo Sopot | 20 | 1 | ||||
| selo Bahor | 7 | |||||
| selo Ljuta | 54 | 5 | 2 | |||
| selo Kuta | 15 | 1 | 1 | |||
| selo Mihovine | 12 | 6 | 2 | |||
| selo Gornji Ulog | 12 | |||||
| selo Ježebrasna | 17 | 1 | 5 | |||
| selo Povaj Dol | 2 | |||||
| selo Vukotić | 10 | 1 | 2 | |||
| selo Dolnja Ulog | 11 | |||||
| selo Motovije | 2 | |||||
| selo Hrvun | 12 | 4 | ||||
| selo Doljani | 49 | 3 | 1 | |||
| selo Kozja Otopa | 16 | 3 | ||||
| selo Ocrkovje | 7 | 3 | ||||
| selo Vršani | 33 | 3 | 1 | |||
| selo Mali Vršani | 4 | 1 | ||||
| selo Strane | 24 | 1 | ||||
| selo Željušići | 7 | 1 | ||||
| selo Jelašca | 27 | |||||
| selo Lipovača | 19 | 4 | 2 | |||
| selo Obradova Luka | 1 | |||||
| selo Obradova Luka | 2 | |||||
| selo Zabrđani | 38 | 7 | ||||
| selo Vranić | 2 | |||||
| selo Tomišlje | 22 | 7 | ||||
| selo Gornje Ljubišići | 21 | 3 | ||||
| selo Srča | 5 | 6 | 1 | |||
| selo Doljnje Ljubišići | 8 | 1 | ||||
| selo Ljubišići | 3 | |||||
| selo Gornje Ljubiški | 4 | 2 | ||||
| selo Ljubišići◊154 | 1 | 1 | 2 | |||
| selo Crniči | 8 | 1 | ||||
| selo Rajac | 15 | 3 | ||||
| selo Tuhovici | 1 | |||||
| selo Medenik | 5 | |||||
| selo Golubići | 10 | |||||
| selo Luka | 6 | 1 | ||||
| selo Završ | 3 | |||||
| selo Gornja Roman | 7 | 1 | ||||
| selo Golubući | 3 | |||||
| selo Vituš | 7 | 1 | 1 | |||
| selo Vituš | 2 | |||||
| kasaba Ulog | ||||||
| mahala časne džamije Mehmed Bega | 20 | |||||
| mahala Ibrahim Hodže | 26 | |||||
| mahala Pirije sina Mustafina | 17 | |||||
| mahala mesdžida Sarača | 19 | |||||
| Nahija Goražde | ||||||
| kasaba Goražde | ||||||
| džemat muslimana | 43 | |||||
| mahala kršćana | 13 | 21 | 11 | 1 | ||
| vinogradi mahale kršćana | ||||||
| selo Rudevo | 9 | 1 | ||||
| Crkva Sveti Đorđe | 3 | |||||
| selo Sopotnica | 13 | 1 | ||||
| selo Deševo | 12 | 1 | ||||
| selo Gornja Brda | 12 | 5 | ||||
| selo Vragolo | 14 | 4 | ||||
| selo Hlapine | 48 | 13 | 1 | |||
| selo Hrupuljica | 14 | 2 | ||||
| selo Dolnji Šušnik | 4 | 7 | 1 | |||
| selo Gorna Šušnik◊155 | 4 | 1 | ||||
| selo Duga Vlasin | 8 | |||||
| selo Duga Vlasin | 1 | |||||
| selo Ušanovići | 14 | 2 | ||||
| selo Dolnja Črešnica | 11 | 8 | ||||
| selo Dolnja Košara | 5 | 1 | 1 | |||
| selo Gornja Košara | 3 | |||||
| selo Košare | 2 | |||||
| selo Dolnja Brda | 2 | |||||
| selo Gornja Zaselak | 3 | 2 | ||||
| selo Dolnja Zaselak | 2 | |||||
| selo Zaselak | 3 | |||||
| selo Završ | 5 | 3 | ||||
| selo Reži | 4 | 1 | ||||
| vinogradi sela Reži | ||||||
| selo Vojtina | 8 | 4 | ||||
| selo Glamoč Potok | 10 | 1 | 2 | |||
| selo G. Glamoč Potok | 6 | 1 | ||||
| selo Kosil Potok | 4 | 1 | ||||
| selo Kosil Potok | 2 | |||||
| selo Kosil Potok | 3 | |||||
| selo Milja | 7 | |||||
| selo Milja | 1 | |||||
| selo Dolnje Kopač | 10 | 2 | 2 | |||
| selo Gornje Kopač | 6 | |||||
| selo Dolnje Klak | 13 | 1 | ||||
| selo Dolnja Icka | 2 | 1 | 2 | |||
| selo Gornja Icka | 8 | 4 | ||||
| selo Mihalo Polje | 13 | 2 | ||||
| selo Ožilje | 6 | 3 | 2 | |||
| selo Kostići | 5 | 1 | ||||
| selo Črešnica | 7 | 4 | ||||
| selo D. Trešnica | 2 | 4 | ||||
| selo S. Brda | 19 | 1 | ||||
| selo Strožine◊156 | 14 | 2 | ||||
| selo Konbaba | 4 | |||||
| selo Gorna Konbaba | 8 | |||||
| selo Završ | 3 | 1 | ||||
| selo Vinicka | 2 | |||||
| selo Ćutorad | 2 | 2 | 9 | |||
| selo Đurđevac | ||||||
| Nahija Pribud pripada Foči | ||||||
| selo D. Negoševići | 13 | 1 | ||||
| selo D. Pocrnja | 22 | 3 | 2 | |||
| selo S. Pocrnja | 2 | |||||
| selo Borajna | 4 | 2 | ||||
| selo Borajna | 13 | 4 | ||||
| selo Vranjak | 7 | 2 | ||||
| selo G. Batevo | 2 | |||||
| selo G. Batevo | 4 | 2 | ||||
| selo G. Bateva | 2 | |||||
| selo Međurječe | 9 | 3 | 1 | |||
| selo Njegošević | 2 | 1 | ||||
| selo Donja Osoja | 4 | |||||
| selo Dolnja Kamen | 8 | 1 | ||||
| selo Gornja Klak | 4 | 1 | ||||
| selo Trebosilj | 15 | |||||
| selo Kolibka | 11 | 1 | ||||
| selo Jatina | 8 | 1 | 1 | |||
| selo Vranpotok | 11 | 8 | 3 | |||
| selo Dolnja Bateva | 7 | 3 | 1 | |||
| selo Dolnja Bateva | 2 | 1 | ||||
| selo Dolnja Bateva | 2 | |||||
| selo Srednja Bateva | 13 | 7 | 3 | |||
| selo Dovršina | 9 | 3 | ||||
| selo Budašje | 2 | 1 | ||||
| selo Brozovača◊157 | 6 | 2 | ||||
| selo Hmeljnica | 5 | 1 | ||||
| selo Hmeljnica | 3 | 2 | ||||
| selo Hmeljnica | 7 | 6 | 1 | |||
| selo Podkalac | 5 | 1 | ||||
| selo Kavoštica | 17 | 3 | 12 | |||
| vinogradi Kavoštica | ||||||
| selo Leskovica | 4 | |||||
| selo Leskovica | 1 | |||||
| selo Mileševa | 5 | 1 | ||||
| selo Gornja Blizna | 34 | 11 | 1 | |||
| selo Blizna | 6 | 1 | 2 | |||
| selo Prigovište | 24 | 3 | ||||
| selo Gornja Biočka | 17 | 2 | 2 | |||
| selo Crnobalj | 5 | 2 | 1 | |||
| selo Repište | 4 | 2 | ||||
| selo Repište | 2 | |||||
| selo Gornja Kanina | 3 | 1 | 4 | |||
| selo Zakaljine | 15 | 1 | 3 | 1 | ||
| selo Zaklanje | 5 | 2 | ||||
| selo Zaklanje | 3 | |||||
| selo Gornja Neraska | 2 | |||||
| selo Gornja Neraska | 1 | |||||
| selo Donja Glužina | 4 | |||||
| selo Gornja Glužina | 3 | 3 | 1 | |||
| selo Gornja Kopače | 21 | 3 | 2 | |||
| selo Gornja Bateva | 4 | 1 | 10 | 4 | ||
| čifluk Baždara Vukašinova | 3 | |||||
| selo Trebeševa | 25 | 2 | ||||
| selo Selce | 13 | 15 | 3 | 6 | ||
| vinogradi Selce | ||||||
| selo Žuželj | 18 | 1 | 2 | |||
| selo Medošević | 13 | |||||
| selo Gornja Bezujna | 10 | 1 | ||||
| selo Slatina◊158 | 10 | 1 | 5 | |||
| selo G. i D. Tuleždol | 8 | 3 | ||||
| selo Berubat | 5 | 5 | ||||
| selo Rastoka | 13 | 2 | ||||
| selo Gornja Lušca | ||||||
| mahala Prisoje | 20 | 1 | 2 | 2 | ||
| mahala Ladanići | 24 | 1 | 1 | |||
| mahala Stoplašin Dol | 7 | 1 | ||||
| mahala Kručanj | 10 | |||||
| mahala Biosra | 13 | 1 | 1 | 1 | ||
| selo Gornji Prvanj | 6 | 4 | 1 | |||
| selo Dolnji Prvanj | 5 | 3 | 1 | |||
| selo Srednja Leska | 1 | |||||
| selo Prača | 7 | 3 | 3 | 1 | ||
| selo Popov Dol | 5 | 1 | ||||
| selo Dolnja Blizna | 4 | |||||
| selo Matorčina | 2 | 5 | ||||
| selo Kosovrate | 3 | 2 | 2 | |||
| selo Kosovrate | 4 | 1 | ||||
| selo Stopodić | 6 | 1 | ||||
| selo Tuhova | 3 | 4 | ||||
| selo Boreva | 8 | 1 | ||||
| selo Završ | 4 | |||||
| selo Završ | 3 | |||||
| selo Balin Potok | 23 | 2 | 2 | |||
| selo Dolnja Kopače | 18 | 1 | 1 | |||
| selo Zapotočje | 5 | |||||
| selo Gornja Negošević | 8 | 3 | 6 | |||
| selo Gornja Bučja | 3 | |||||
| selo Meljine | 11 | 8 | 3 | |||
| selo Dolnja Brvina | 23 | 8 | 9 | |||
| selo Petačine | 1 | |||||
| selo Borajna | 14 | 12 | ||||
| selo Crna Njiva | 1 | |||||
| selo Njegošević◊159 | 4 | |||||
| selo Vrba Gornja | 6 | 4 | 1 | |||
| Kaza Nevesinje – Nahija Nevesinje | ||||||
| sami pazar Sopot | ||||||
| mahala časne džamije | 85 | |||||
| mahala kršćana | 10 | 1 | 1 | 6 | ||
| selo Bratač | ||||||
| selo Izov Dol | ||||||
| mahala Tabaja | 26 | |||||
| mahala Komadine | 14 | 1 | 1 | |||
| mahala Hranikuće | 13 | 2 | 1 | 1 | ||
| mahala Rakova Noga | 11 | |||||
| selo G. i D. Postoljani | 22 | 1 | 12 | 1 | 2 | |
| selo Gornja Postoljan | 12 | 1 | 3 | 3 | 2 | |
| selo Bratač | 27 | 4 | 2 | |||
| selo Založje | 20 | 3 | 3 | |||
| selo Grabovica | 44 | 1 | 27 | 6 | ||
| selo Gornja Hrast | 6 | 4 | 1 | |||
| selo Srednja Hrast | 4 | |||||
| selo Dolnja Mala Hrast | 10 | 4 | 2 | |||
| selo Izovdol | 20 | 8 | 1 | |||
| selo Lukavac | 17 | 3 | ||||
| selo Bidenje | 72 | 7 | 4 | |||
| selo Bezdadje | 2 | |||||
| mezra Kokorine | 5 | |||||
| selo Srča | 14 | 8 | ||||
| selo Bojišta | 10 | 1 | 1 | |||
| selo Humčani | 3 | 5 | ||||
| selo Nedokuće | 10 | |||||
| selo Crgova | 18 | 7 | 1 | |||
| selo Dolnja Koleška | 7 | |||||
| selo Gornja Koleška | 38 | 39 | 1 | |||
| selo Biograd◊160 | 70 | 17 | 3 | |||
| selo Mali Beligrad | 3 | 2 | ||||
| selo Rogača | 11 | 4 | 1 | 2 | ||
| čifluk Hajrudina ceribaše | 3 | |||||
| selo Sopot | ||||||
| selo Mala Slat | 15 | 4 | ||||
| selo Dolnja Čanja | 24 | 13 | 2 | |||
| selo Gornja Čanja | 9 | 1 | 3 | |||
| selo Gornja Drežna | 10 | 2 | 1 | |||
| selo Dolnja Drežna | 14 | 5 | 1 | |||
| selo Tučep | 21 | 3 | ||||
| selo Preseka | 12 | 11 | 2 | |||
| selo Gornja Slat | 36 | 5 | 3 | |||
| selo Sopilj | 65 | 8 | 2 | |||
| selo Žiljeva | 61 | 5 | 11 | |||
| mahala Udrešnje | 1 | 1 | ||||
| zemin Hadži Huseinov | 1 | 2 | ||||
| selo Udrešnje | ||||||
| mezra Gnojnica | 1 | 1 | ||||
| selo Hodanići | 26 | 22 | ||||
| selo Kovačići | 11 | 1 | ||||
| selo Udrešnje | 3 | |||||
| selo Rabina | 1 | |||||
| Nahija Konac Polje pripada Nevesinju | ||||||
| selo Dramiševa | 16 | 4 | ||||
| selo Bohebratići | 6 | 2 | ||||
| selo Boljebratić | 2 | |||||
| selo D. Zaboran | 13 | 1 | ||||
| selo Mrkovići | 6 | 3 | 1 | |||
| selo Luka | 26 | 19 | 2 | |||
| selo Mala Luka | 9 | 3 | ||||
| selo Mala Luka | 2 | 1 | ||||
| selo Seljan◊161 | 15 | 4 | 1 | |||
| selo Živnje | 11 | 1 | ||||
| mahala Živnja Druga | 4 | |||||
| selo Vranešina | 9 | 6 | ||||
| selo Gradac | 4 | |||||
| selo Kruševljani | 31 | 15 | ||||
| selo Pribkovići | 7 | 1 | 2 | |||
| selo Mala Luka | 3 | 1 | ||||
| Nahija Neretva pripada Nevesinju | ||||||
| sama Kasaba Belgradžik | ||||||
| džemat muslimana | 49 | |||||
| mahala Hadži Abdije | 26 | |||||
| mahala Sulejman bega | 36 | |||||
| sami pazar Neretva-Belgrad | ||||||
| mahala hrišćana | 6 | 2 | 2 | |||
| selo Zaslivje | 16 | 4 | ||||
| selo Zaslivje | 3 | 1 | ||||
| selo Zaslivje | 5 | 1 | ||||
| selo Ošalići | 3 | 2 | ||||
| selo Krata | 11 | 4 | ||||
| selo Bileševnica | 6 | 2 | ||||
| selo Puhovići | 3 | 1 | ||||
| selo Seljani | 8 | |||||
| čifluk Ajasa hadže | 4 | 2 | ||||
| selo Gornja Orahovica | 44 | 2 | 6 | 2 | ||
| selo Donja Orahovica | 16 | 8 | 1 | |||
| selo Dolnja Orahovica | 11 | 1 | ||||
| selo Orahovica drugi naziv Grušnica | 3 | 1 | ||||
| selo Papratsko | 23 | 20 | ||||
| selo Gradičani | 17 | 10 | ||||
| selo Donja Jošanica | 8 | 3 | ||||
| selo Jošanica Gornja | 26 | 1 | ||||
| selo Stara Gora◊162 | 1 | |||||
| selo Stologlavci | ||||||
| selo Sela | ||||||
| selo Jošanica | ||||||
| selo Kratina | ||||||
| selo Pribičići | ||||||
| selo Gornji Kučići | 8 | 2 | ||||
| selo Ostrožac | 23 | 3 | 12 | |||
| selo Vrapci | 20 | 9 | ||||
| selo Zavranje | 4 | 1 | ||||
| selo Premilovići | 14 | 17 | ||||
| selo Vrca | 5 | 1 | ||||
| selo Nagori | 10 | |||||
| selo Čehar | 20 | 18 | ||||
| selo Pribičići | 8 | 5 | ||||
| selo Pribići | 22 | 2 | 7 | |||
| selo Donje Čičevo | 19 | 3 | ||||
| selo Gornji Zaborani | 6 | 7 | ||||
| selo Donji Grkovići | 34 | 1 | 28 | |||
| selo Gornja Grkovići | 55 | 40 | ||||
| selo Kuti | 11 | 4 | 2 | |||
| selo D. Borka | 13 | 2 | ||||
| selo Gornja Borka | 11 | 6 | 3 | |||
| selo Turija | 36 | 2 | 2 | 1 | 8 | |
| selo Idbar | 2 | |||||
| selo Grušča | 13 | 8 | 1 | |||
| selo Kljenica | 7 | 7 | 1 | |||
| selo Golubci | 7 | |||||
| selo Ušići | 11 | 1 | ||||
| selo Crkvine | 3 | |||||
| selo Đužani | 23 | 25 | ||||
| selo Lađanica | 4 | 1 | ||||
| selo Bavrnje | 6 | 2 | 2 | |||
| selo Planica | 2 | |||||
| selo Dubočani◊163 | 8 | 8 | ||||
| selo Ribari | 14 | 1 | ||||
| selo Podkom | 11 | 3 | 1 | |||
| selo Ljubanica | 13 | 3 | ||||
| selo Seljani | 10 | |||||
| selo Idbar | 32 | 7 | ||||
| selo Kučići | 1 | |||||
| selo Kučići | 17 | 4 | 1 | |||
| selo Precipura | 15 | 7 | 1 | |||
| selo Radešina | 6 | 4 | ||||
| selo Janjina | 8 | 5 | ||||
| selo Mala Radešina | 3 | 1 | ||||
| Kaza Blagaj – Nahija Blagaj | ||||||
| sami Blagaj | 51 | |||||
| mahala Mesdžida Čejvanbega | 20 | |||||
| mahala Mesdžida Kod Mehmeda | 13 | |||||
| varoš Blagaja sa Podgrađem | 6 | 1 | 11 | 20 | 4 | |
| vinograd Blagaja sa Podgrađem | ||||||
| mahala Topčibaše sa Podgrađem | 2 | 1 | 12 | 2 | ||
| vinogradi Topčibaše sa Podgrađem | ||||||
| mahala Topčibaše sa Podgrađem | 5 | 11 | 18 | 5 | ||
| vinogradi Topčibaše sa Podgrađem | ||||||
| mahala Topčibašina sa Podgrađem | 1 | 3 | 2 | |||
| vinogradi Topčibašina sa Podgrađem | ||||||
| mahala Topčibašina sa Podgrađem | 3 | 10 | 5 | 3 | ||
| vinogradi Topčibašina sa Podgrađem | ||||||
| selo Dračevice | 24 | 22 | 2 | |||
| selo Matara | 5 | 1 | 2 | |||
| selo Dolnji Orah | 3 | |||||
| selo Oklada | 8 | 7 | 5 | |||
| selo Kosor | 21 | 12 | ||||
| selo Međurječ | 3 | |||||
| selo Čičići◊164 | 4 | 1 | ||||
| selo Gornji Hercegov Gaj | 9 | 8 | 9 | 13 | ||
| vinogradi Gornji Hercegov Gaj | ||||||
| selo Hercega Gaj | 13 | 14 | 8 | |||
| vinogradi Hercegov Gaj | ||||||
| selo Barila | 14 | 4 | ||||
| selo Bunica | 10 | 1 | 2 | 4 | 2 | |
| selo Bunica | 3 | 1 | ||||
| selo Kamena | 1 | 1 | ||||
| selo Vranovići | 11 | 1 | 6 | 3 | ||
| selo Donji Vranovići | 17 | 2 | ||||
| selo Vranovići | 17 | 1 | ||||
| selo Gornje Vranovići | 13 | 7 | 3 | |||
| selo Nedovići | 8 | 2 | 1 | |||
| mahala Galičići | 5 | 5 | ||||
| mahala Vranovići | 5 | 3 | 1 | |||
| mezra Stubica | 13 | |||||
| mezra Kokorina | 10 | |||||
| selo Maloradinje | 2 | 1 | ||||
| selo Radinje | 1 | 1 | ||||
| selo Krtuše | 2 | |||||
| selo Kukal | 30 | 14 | ||||
| vinograd Kukal | ||||||
| selo Kukal | 7 | |||||
| selo Jasenova | 11 | 11 | ||||
| selo Gnojnice | 45 | 19 | 1 | |||
| selo Brakčići Veliki | 15 | 7 | 3 | |||
| selo Vrtca | 4 | 1 | 1 | |||
| selo Rotimlja | 10 | 1 | 2 | |||
| selo Srnetica, Starka, Bukovica | 2 | |||||
| selo Bradačići | 2 | |||||
| selo Prag | 3 | 1 | ||||
| selo Ljubosilje | 3 | |||||
| mezra Ravnica | 4 | 1 | ||||
| selo Hodbina◊165 | ||||||
| selo Krvača | 2 | 5 | ||||
| selo Gabelište | 1 | 1 | ||||
| selo Velja Međa | 9 | |||||
| selo Gabela | 12 | |||||
| sama Gabela | 11 | |||||
| selo Čaljeva i Krvača | 6 | |||||
| selo Medkovići | 3 | |||||
| selo Ćelinci | 2 | |||||
| selo Višići | 4 | |||||
| selo Višići | 10 | |||||
| selo Kamena | 15 | 1 | 1 | |||
| selo Hodbina | 10 | 2 | ||||
| sama varoš Počitelj | 12 | 1 | ||||
| vinogradi Počitelj | ||||||
| Nahija Dabar pripada kazi Nevesinje | ||||||
| selo Predolje | 60 | 1 | 28 | 6 | ||
| selo Belobrda | 10 | 2 | 2 | |||
| selo Meče | 11 | 6 | 1 | |||
| selo Hujići | 1 | |||||
| selo Lapšići | 30 | 1 | 4 | |||
| zemin Izrovnica | 3 | 3 | ||||
| selo Zagrad | 17 | 3 | ||||
| selo Lapaš | 18 | 9 | 2 | 1 | ||
| selo Zdodlak | 9 | 2 | 2 | 1 | ||
| selo Dragljevo | 8 | 1 | 1 | |||
| selo Sozine | 11 | |||||
| selo Ponikva | 21 | 1 | ||||
| selo Baran | 7 | 3 | ||||
| selo Jara | 7 | 5 | 1 | 1 | ||
| vinograd Sraški Dol | 1 | 2 | ||||
| selo Gornja Ostrobić | 26 | 1 | 6 | 1 | ||
| selo Dolnja Ostrobić◊166 | 31 | 8 | 1 | |||
| selo Kokoriče | 4 | 6 | 1 | 4 | ||
| selo Vatnica | 7 | 9 | 11 | 3 | ||
| mahala Srednje | 15 | 10 | 15 | 1 | ||
| mahala Bačvice | 16 | 9 | 11 | |||
| selo Kalac | 11 | 9 | 6 | |||
| mahala Kukal | 13 | 2 | 10 | |||
| selo Dažilj | ||||||
| mahala Biljan | 8 | 6 | 6 | 3 | ||
| mahala Prisoje | 17 | 1 | 6 | |||
| mahala Kuta | 9 | 8 | 2 | |||
| mahala Osoja | 19 | 5 | ||||
| selo Gradac | 13 | 9 | 1 | |||
| selo Prosine | ||||||
| mezra Rasohača | ||||||
| mezra Pčelica | ||||||
| mezra Krnji Dol | ||||||
| selo Hatin vinograd | ||||||
| selo Hujići | ||||||
| selo Lapšići vinograd | ||||||
| selo M. Ponikva vinograd | ||||||
| selo Prosine | 1 | |||||
| selo Brdeć | 1 | |||||
| selo Hatili | 3 | |||||
| selo D. Hujići | 2 | |||||
| mezra Klakorina | 6 | |||||
| selo Vranka | 1 | |||||
| selo H. Dol | 23 | |||||
| Nahija Boban i drugo | ||||||
| selo Stenče | ||||||
| selo Grbica | 4 | |||||
| selo Rabti | 2 | |||||
| selo Drbanj◊167 | 6 | |||||
| selo Karavica | 1 | |||||
| selo Zubovići | 2 | |||||
| Nahija Ljubine pripada Kazi Nevesinje | ||||||
| selo Osojna Barnos | 10 | 1 | ||||
| selo u blizini sela Osojna Barnos | 2 | |||||
| selo Drugi Osojna Barnos | 1 | |||||
| selo Prisojna Barnos | 6 | |||||
| selo Prekosela | 6 | |||||
| selo Žabica | 10 | 5 | 8 | 1 | ||
| Nahija Vidoška | ||||||
| selo Stolče | 5 | 1 | ||||
| selo Stolče | 2 | 5 | ||||
| selo Stolče | 18 | 9 | 1 | |||
| vinogradi Sraški Dol | 13 | 12 | ||||
| vinogradi Sraški Dol | 7 | 7 | ||||
| selo Stolče | 4 | 1 | 1 | |||
| mahala Ozinovići | 3 | |||||
| selo Stolče mahala Radinja | 2 | |||||
| selo Stolče mahala Radinja | 1 | 1 | ||||
| selo Stolče mahala Kukavac | 8 | 1 | 5 | 1 | ||
| selo Ošanovići | 14 | 4 | ||||
| selo Mali Dlanac | 2 | |||||
| selo Gornji Mosor | 1 | |||||
| selo Rastaš | 1 | |||||
| selo Košar | 1 | |||||
| selo Hvaljina | 5 | |||||
| selo Dračeva | 1 | |||||
| selo Uvala | 1 | |||||
| selo Vuđebe | 1 | |||||
| selo Gornja Mosor | 1 | |||||
| selo Dobrešnica◊168 | 1 | |||||
| selo Dretanj | 1 | |||||
| Kaza Nova u Livi Hercegovina | ||||||
| sama Nova | 42 | |||||
| sama Nova | 32 | |||||
| selo Bogdanovići | 4 | |||||
| selo Badinoga | 3 | |||||
| selo Dragojevići | 19 | 1 | 11 | |||
| selo Krapižan | 4 | 1 | ||||
| selo Poplašić | 5 | |||||
| selo D. Milotina | 3 | 2 | 2 | |||
| selo D. Milotina | 3 | 2 | 1 | |||
| selo D. Milotina | 4 | 7 | ||||
| Nahija Trebinje pripada Kazi Nova | ||||||
| selo Čičeva | 3 | 1 | 3 | |||
| selo Čičeva | 1 | 3 | ||||
| selo Glavska | 3 | |||||
| selo Glavska | ||||||
| selo Podčačevine | 2 | 6 | ||||
| selo Podčačevine | 2 | 7 | ||||
| selo Poljice | 2 | 5 | ||||
| selo Divine | 3 | 3 | ||||
| selo Divine | 1 | |||||
| selo Gumiljani | 2 | 6 | ||||
| selo Gumljani | 4 | |||||
| selo Hlapnja | 1 | 7 | 1 | |||
| selo Bila | 2 | |||||
| selo Dragodol | 2 | |||||
| selo Tvrdoši | 6 | |||||
| selo Gručar sa Lastvom | 2 | 13 | 14 | 1 | ||
| selo Grnčar | 18 | |||||
| selo Tuhova◊169 | 5 | |||||
| selo Silošnica | 3 | |||||
| selo Bilač | 2 | |||||
| selo Pridvorica | 1 | |||||
| selo Pridvorica | 1 | 3 | ||||
| selo Starovinići | 4 | |||||
| selo Starovinići | 4 | |||||
| selo Zasad | 2 | 3 | ||||
| selo Popa | 2 | 5 | ||||
| selo Gola Glavica | 4 | |||||
| selo Gola Glavica | 2 | |||||
| selo Silošnica | 2 | |||||
| selo Silošnica | 3 | |||||
| selo Popovište | 3 | |||||
| selo Popovište | 3 | |||||
| selo Gorica | 3 | 1 | ||||
| selo Gorica | 4 | |||||
| selo Zgonjeva | 1 | 5 | ||||
| selo Žuželj | 4 | |||||
| selo Hrupila | 1 | |||||
| selo Poljica | 1 | |||||
| selo Brgova | 3 | |||||
| selo Česovica | 1 | 2 | 1 | |||
| selo Česovica | 1 | 8 | ||||
| selo Hrupila | 1 | 5 | 1 | 3 | 1 | |
| selo Hrupila | 7 | 1 | ||||
| selo Imočeva | 1 | 4 | ||||
| selo Stubje | 7 | 1 | ||||
| selo Biograd | 1 | |||||
| selo Biograd | 5 | |||||
| selo Sopošnica | 1 | |||||
| selo Čičeva | 6 | |||||
| selo Korovići | 1 | 22 | 1 | |||
| selo Robljani | 4 | |||||
| selo Mrvin◊170 | 6 | |||||
| selo Skozigrm | 1 | 12 | ||||
| selo Mažikože | 1 | 6 | 2 | |||
| selo Mažikože | 3 | |||||
| selo Hlapina | 6 | |||||
| selo Zgonjevo | 3 | |||||
| selo Čičeva | 1 | |||||
| selo Glavska | 1 | |||||
| selo Silošnica | 1 | |||||
| selo Korjenići | 4 | |||||
| selo Dražin Dol | 1 | 13 | 2 | |||
| selo Hrupila | 9 | 1 | ||||
| selo Hlapine | 11 | |||||
| selo Bogovine | 13 | 1 | ||||
| selo Bilo Polje i Okolište | 2 | |||||
| selo Čičeva | 1 | 7 | ||||
| selo Gumljani | 4 | |||||
| selo Hrupila | 7 | |||||
| selo Česvenka | 1 | 8 | ||||
| selo Bijograd | 5 | |||||
| selo Bobovište | 3 | |||||
| selo Sopotnica | 1 | 4 | ||||
| selo Pridvorica | 1 | 4 | ||||
| selo Orašine | 6 | |||||
| selo Belgrad | 12 | 1 | ||||
| selo Gola Glavica | 4 | |||||
| selo Česvenica | 5 | 1 | ||||
| selo Lokva | 7 | |||||
| selo Ljubučevo | 8 | |||||
| selo Zgonjevo | 4 | 8 | 1 | |||
| selo Stubnica | 5 | 1 | ||||
| selo Orašje | 2 | |||||
| selo Stubnica | 3 | |||||
| selo Popovište | 6 | |||||
| selo 227/114; 88◊171 | 12 | 1 | ||||
| selo Vladska | 1 | 11 | ||||
| selo Broćka | 9 | |||||
| selo Maleš | 2 | |||||
| selo Katinanjina | 6 | |||||
| Kaza Cernica sama tvrđava Ključ | ||||||
| sama tvrđava Ključ | 25 | |||||
| mahala časne džamije M. Ejnebega Dedea | 19 | |||||
| Nahija Gacko | ||||||
| sama kasaba Cernica | 6 | 59 | 1 | |||
| selo Stepen | 6 | 7 | ||||
| selo Stepen | 5 | |||||
| selo D. Tvrdanj | 4 | |||||
| selo G. Tvrdanj | 3 | 1 | ||||
| selo Branilovići | 18 | 4 | ||||
| selo Branilovići hajmani | 5 | 2 | ||||
| selo Zagrad | 5 | 1 | 1 | |||
| selo Ribica | 2 | |||||
| selo Osoja | 4 | 11 | ||||
| selo Dolna Gradčanica | 12 | 3 | 3 | 3 | 1 | |
| selo Nadanići | 3 | 1 | ||||
| selo Kutnica | 10 | 3 | 2 | 1 | ||
| selo Gornje Ravne | 2 | |||||
| selo Slivje | 12 | 2 | ||||
| selo drugo Slivje | 2 | 1 | ||||
| selo G. i D. Dobropolje | 11 | 1 | 2 | |||
| selo Šemihova | 2 | 1 | ||||
| selo Kutnica | 1 | 1 | ||||
| selo Hodanići | 4 | 2 | ||||
| selo Vrba | 4 | 9 | ||||
| selo Poljice◊172 | 1 | |||||
| selo Kokorina | 1 | |||||
| Nahija Popova | ||||||
| selo Kotez | 18 | 23 | 8 | 5 | 1 | |
| selo Kijev Dol | 9 | 5 | ||||
| selo Ciciline | 7 | 4 | ||||
| selo Čavaš | 18 | 5 | 8 | 3 | ||
| selo Ravne | 31 | 25 | ||||
| selo Cvaljine | 28 | 16 | ||||
| selo Mišljen | 5 | 8 | 1 | 8 | ||
| selo Jasenica | 4 | |||||
| selo Orahov Do | 19 | 13 | 1 | |||
| selo Dračevo | 6 | 5 | 1 | 7 | ||
| selo Muševići | 5 | 7 | ||||
| selo Kosičani | 2 | 20 | 1 | 25 | ||
| selo Grmljani | 2 | 13 | 3 | 15 | ||
| selo Poljica | 3 | 19 | 20 | |||
| selo Duži | 4 | 2 | ||||
| selo Površica | 7 | |||||
| selo Zavala | 22 | 18 | ||||
| selo Kaćun | 9 | 10 | ||||
| selo Kaćun | 4 | |||||
| selo Bresnica | 4 | |||||
| selo Velika Vas | 50 | 30 | 1 | |||
| selo Dubljan | 25 | 23 | ||||
| selo Velja Međa | 13 | 10 | ||||
| selo Sedlari | 1 | 17 | 20 | |||
| selo Jasenica | 5 | |||||
| selo Golubinac | 4 | 8 | 1 | |||
| selo Golubinac | 1 | 3 | ||||
| selo Orašje◊173 | 8 | 14 | ||||
| Kaza Mostar | ||||||
| sama Kasaba Mostar | ||||||
| mahala Haki Mehmed-Bega | 50 | |||||
| mahala Haki Huseina | 36 | |||||
| mahala Nezir-age | 22 | |||||
| mahala janjičara i spahija | 36 | |||||
| mahala Hesuha dizdara | 13 | |||||
| mahala Jahija hodže | 30 | |||||
| mahala Ćejvan ćehaje | 35 | |||||
| mahala Husein hodže rahmetli | 38 | |||||
| mahala Bajazid hodže | 21 | |||||
| mahala rahmetli Sinan-Paše | 24 | |||||
| mahala Jahja hodžina | 66 | |||||
| mahala Kamber-age | 34 | |||||
| mahala Zahum | 30 | |||||
| mahala Bajezid hodže | 26 | |||||
| mahala gospođe Fatime Jahja-agine | 52 | |||||
| mahala Opine | 9 | 4 | ||||
| mahala Zahum sa mah. Rodoč | 18 | 1 | 1 | 11 | ||
| selo Opine | ||||||
| selo Podolje | 5 | 2 | ||||
| selo Kozice | ||||||
| selo Vrapčići | 17 | 10 | ||||
| selo Vina | 15 | 7 | ||||
| selo Zalik | 18 | 5 | ||||
| selo Lišan | 23 | 3 | 5 | |||
| selo Obršan | 8 | 2 | 1 | |||
| selo Tat | 14 | 5 | 1 | |||
| selo Kuta | 7 | 1 | ||||
| selo Prigrađan | 7 | 1 | 1 | |||
| selo Željuša | 35 | 27 | ||||
| selo Potok◊174 | 16 | 13 | 3 | |||
| selo Donje Zojimlje | 37 | 21 | 2 | |||
| selo Lise | 11 | 2 | ||||
| selo Lipovac | 13 | 4 | 3 | |||
| selo Tate | 2 | |||||
| selo Bogodol | 1 | |||||
| selo Čemljan | 5 | 3 | ||||
| selo Veliki Čemljan | 44 | 1 | 28 | 8 | 1 | |
| selo Čemljan | 3 | 13 | 1 | |||
| selo Vituša | 9 | |||||
| selo Mahala Orlac | 5 | 2 | ||||
| selo Orlac | 9 | 6 | 1 | |||
| selo Orlac | 2 | |||||
| selo Gornji Hraštani | 19 | 5 | 2 | |||
| selo Bučići | 7 | 1 | 5 | |||
| selo Kribava | 12 | 2 | ||||
| selo Kribava | 1 | |||||
| selo Jasenjani | 20 | 5 | ||||
| selo Vlasnići | 21 | 14 | 1 | 1 | ||
| selo Hum | 13 | 13 | ||||
| selo Tušnići | 18 | 8 | 12 | 3 | 1 | |
| selo Gradac | 29 | 6 | 13 | 1 | ||
| selo Gradac | 1 | |||||
| selo Podgorani | 29 | 20 | 5 | |||
| selo Dobrić | 10 | 4 | 2 | 5 | ||
| selo Dragljan | 1 | |||||
| selo Knežpolje | 2 | 6 | 2 | 1 | ||
| selo Ljubotići | 13 | 14 | 7 | |||
| selo Ljubotići | 3 | 7 | 1 | |||
| selo Gornja Ratimlja | 27 | 1 | ||||
| selo Gorance | 20 | 11 | 8 | 4 | ||
| selo Crnač | 14 | 4 | 9 | 3 | ||
| selo Rakitnalica | 5 | 1 | 1 | |||
| selo muselema Kočereva | 1 | 12 | ||||
| selo Kočerin◊175 | 1 | 4 | ||||
| selo Hrasna Sutina | 16 | 1 | 3 | |||
| mezra Smrdan | 2 | |||||
| selo Studenci | 4 | 1 | ||||
| selo Vitina | 3 | |||||
| selo Klobuk | 3 | |||||
| selo Nedrebići | 1 | |||||
| selo Dolnja Tuhaljina | 1 | |||||
| selo Vihovići | 16 | 5 | 4 | |||
| vinogradi Vihovići | ||||||
| selo Drugi Vihovići | 1 | 1 | ||||
| selo Mali Uhovići | 1 | 1 | 4 | |||
| selo Donji Suhodol | 17 | |||||
| vinogradi Donji Suhodol | ||||||
| selo Gornji Suhodol | 1 | |||||
| selo Gornji Dobrić Polog | 2 | 1 | ||||
| selo Sutina | 1 | |||||
| selo Dobrikovići | 2 | 1 | ||||
| selo Stepkovići | 4 | |||||
| selo Dobrosel | 2 | |||||
| selo Stepkovići | 2 | |||||
| selo Stojčići | 2 | |||||
| selo Žuželj | 1 | |||||
| selo Gradac | 2 | |||||
| selo Biletići | 1 | |||||
| selo Služanj | 1 | |||||
| selo Kruševo | 2 | |||||
| selo Ljubiše Prisoje | 1 | |||||
| selo Knezluk | 1 | |||||
| selo Buhovo | 2 | |||||
| selo Služanj | 1 | |||||
| sami Mostar | 18 | |||||
| selo Kozice čifluk Mustafa-paše | 5 | |||||
| čifluk Mustafa paše – Kozice | 4 | |||||
| čifluk Mustafa paše – Kozice◊176 | 7 | |||||
| čifluk Mustafa paše – Kozice | 8 | |||||
| čifluk Mustafa paše – Kozice | 7 | |||||
| čifluk Mustafa paše – Kozice | 6 | |||||
| čifluk Mustafa paše – Kozice | 7 | |||||
| čifluk Mustafa paše – Kozice | 4 | |||||
| selo Bogodol | 3 | |||||
| selo Luče | 2 | |||||
| selo Brezičani | 3 | |||||
| selo Vrapčići | 2 | |||||
| muselemi sela Kozice (čifluk Mustafe-paše) | ||||||
| Nahija Imotski u Kazi (Mostar) | ||||||
| sama tvrđava Imotski | 1 | 3 | ||||
| mezra Popovije | 3 | 5 | ||||
| selo Prgul | 2 | |||||
| selo Podbila | 1 | |||||
| selo Zvindol | 1 | |||||
| selo Vinac | 7 | 2 | 1 | |||
| selo Grabuljan | 10 | 1 | ||||
| selo Dračan | 4 | |||||
| selo Kozice | 4 | |||||
| selo Dračan | 4 | |||||
| selo Ljubiše sa Sutnom | 1 | |||||
| selo Podbilić | 4 | |||||
| selo Nevesel | 1 | |||||
| selo Godanova | 6 | |||||
| selo Godanovo | 1 | 15 | ||||
| selo Oksovići | 5 | 2 | ||||
| mezra Seljašnica | 4 | |||||
| selo Provredol | 1 | |||||
| selo Podastrane | 2 | 6 | 2 | 3 | ||
| mezra Preratin Laz◊177 | 2 | |||||
| selo Grasova | 16 | 8 | ||||
| selo Crnogovac i Vinac | 2 | |||||
| selo Poljica, Drenovac, Grude, Dutup | 5 | |||||
| selo Slodnica | 2 | |||||
| selo Lužjak | 3 | |||||
| selo Grabuljan | 1 | |||||
| selo Studenci | 1 | |||||
| selo Drenovci | 1 | |||||
| vinogradi selo Podbila | 1 | 4 | ||||
| selo Gorice | 3 | |||||
| selo Vrhdol | 4 | |||||
| selo Kozice | 3 | |||||
| selo Podgrađe | 2 | |||||
| selo Gornji Snozin | 2 | |||||
| selo Podastrane | 1 | |||||
| selo Rečica | 8 | |||||
| selo Studenica | 2 | |||||
| selo Veselica | 2 | |||||
| selo Studenci | 1 | |||||
| selo Ružići | 1 | |||||
| selo Donji Snozin | 1 | |||||
| čifluk Kola | 7 | |||||
| mezra Musoča | 6 | |||||
| selo Gorica | 3 | |||||
| čifluk Bešlije Ilijasova | 2 | |||||
| selo Vinac | 3 | |||||
| selo Humljani | 3 | |||||
| selo Brzgul | 1 | 27 | 2 | |||
| Nahija Ljubuški pripada Kazi Mostar | ||||||
| selo Ljubuški | 30 | 12 | 15 | 1 | 7 | |
| selo Glinac | 4 | |||||
| selo Haldomilići◊178 | 1 | |||||
| selo Ljubuša | 1 | |||||
| selo Studenci | 7 | 1 | 1 | |||
| selo Vrbovnik | 2 | 10 | ||||
| selo Kruševo | 9 | 2 | 3 | |||
| selo Brezičani | 2 | 3 | ||||
| mezra Dusina | 1 | 9 | ||||
| selo Blatnica | ||||||
| čifluk Baraka ćehaje | 2 | 5 | ||||
| selo Brekal | 7 | 3 | ||||
| selo Vrgora | 10 | 11 | 5 | |||
| selo Studenci | 2 | |||||
| selo Vrbovnik | 3 | |||||
| selo Vojninići | 1 | 2 | ||||
| selo Hrastova Glavica | 1 | 1 | ||||
| selo Rastok | 1 | 2 | 2 | |||
| selo Čapljina | 3 | |||||
| selo Vojihnići | 2 | |||||
| selo Papratnica | 2 | |||||
| selo Radobara | 2 | |||||
| selo Tihaljina | 2 | |||||
| selo Zavrbica | 1 | 1 | ||||
| selo Moštanica | 1 | |||||
| selo Glibar | 1 | |||||
| selo Vitina | 2 | |||||
| selo Vitina | 1 | 3 | ||||
| selo Papratnica | 1 | |||||
| dio Dabrice mezra | 2 | |||||
| selo Oštrog | 2 | |||||
| Nahija Duvno pripada Kazi Mostar | ||||||
| sama kasaba Župan Potok | 54 | |||||
| selo Maš | 5 | 7 | ||||
| selo Kongor i selo Grupe◊179 | 20 | 10 | ||||
| selo Ržane | 5 | |||||
| selo Kongora i selo Lipe i Maš | 5 | 12 | 1 | |||
| selo Kongora i selo Lipe i Maš | 11 | 7 | ||||
| Nahija Kukanj u Kazi Tašludža | ||||||
| sama kasaba Tašludža | 79 | |||||
| mahala Ahmeda Ilijasa | 40 | |||||
| džemat kršćana Tašludže | 6 | 50 | 1 | |||
| selo Zasavlja | 4 | 1 | ||||
| selo Srednje Popovine | 2 | |||||
| selo Sliveštak | 1 | |||||
| selo Ilijaš Nadine | 1 | |||||
| selo Strahovdol | 23 | 5 | ||||
| selo Jagodni Dol | 9 | 2 | ||||
| selo Krstac | 6 | 2 | ||||
| selo Ponikve | 8 | 2 | ||||
| selo Petibor | 11 | |||||
| selo Dolnja Rudnica | 3 | 2 | ||||
| selo Gornja Rudnica | 5 | 4 | ||||
| selo Kukanj | 6 | 1 | 1 | |||
| selo Gornji Gradac | 28 | |||||
| selo Ostrožilje Doljnje | 4 | 4 | ||||
| selo Dolnje Ostrožilje | 2 | |||||
| selo Gornje Ostrožilje | 2 | |||||
| selo Ostrožilje Gornje | 18 | 1 | 4 | |||
| selo Plješevine Male | 16 | 7 | 10 | 1 | ||
| selo Resište | 12 | 4 | ||||
| selo Brekinje | 8 | 7 | 1 | |||
| selo Donji Gradac | 12 | 2 | ||||
| selo Zaostra | 31 | 4 | ||||
| mezra Orukovina | 4 | |||||
| selo Kolašnica | 3 | 4 | ||||
| selo Tikova◊180 | 9 | 8 | 3 | 2 | ||
| selo Gornje Dupče | 2 | 16 | 1 | |||
| selo Donji Dubac | 7 | 11 | ||||
| selo Gornji Hromci | 8 | 1 | 1 | |||
| selo Donji Hromci | 9 | 1 | 2 | |||
| selo Krčevine | 3 | |||||
| selo Krčevine | 2 | 2 | ||||
| selo Pridvorica | 4 | 1 | ||||
| selo Hoćevina | 17 | 11 | 1 | |||
| selo Donja Petačina | 2 | 8 | 2 | |||
| selo Oborci | 10 | 2 | ||||
| selo Obri | 1 | |||||
| selo Selašca i Zašnje | 32 | 5 | 1 | |||
| selo Zbljevo | 7 | 21 | 10 | 1 | ||
| selo Jabuka | 9 | 2 | ||||
| selo Klakorina | 10 | 1 | 1 | |||
| selo Presoje | 10 | 10 | 1 | |||
| selo Zadublje | 22 | 1 | 9 | |||
| selo Planicka | 3 | |||||
| selo Planicka | 2 | |||||
| mezra Planicka | 3 | |||||
| selo Robulje | 5 | 4 | ||||
| selo Gornja Počeča | 3 | 3 | 1 | |||
| selo Donje Čadinje | 6 | 1 | ||||
| selo Gornje Čadine | 2 | |||||
| selo Posjed Olina | 9 | 2 | ||||
| selo Raden Dol | 12 | 3 | 2 | |||
| selo Lađine | 10 | 2 | ||||
| selo Hajlovina | 7 | 3 | 1 | |||
| selo Griva | 5 | 16 | 3 | 2 | ||
| selo Vidre | 21 | 4 | 8 | 1 | ||
| selo Šivadovina | 4 | 1 | ||||
| selo Bogovo | 25 | 2 | 1 | 2 | ||
| selo Služanjska | 1 | 1 | ||||
| selo Glisnica◊181 | ||||||
| mahala Gornja Sela | 25 | |||||
| mahala Dolnja Sela | 9 | 9 | ||||
| mahala Presoja | 11 | 1 | ||||
| mahala Pridvrbica | 16 | 7 | 2 | |||
| selo Klanci | 14 | |||||
| selo Popova | 13 | 1 | 9 | 2 | ||
| selo Gornja Matorčina | 9 | 10 | 2 | |||
| selo Gornja i Dolnja Orlja | 24 | 15 | 2 | |||
| selo Crna Brda | 9 | 2 | ||||
| selo Donja Rudnica | 10 | 3 | 3 | |||
| selo Sedlari | 8 | 18 | 1 | |||
| selo Stržica | 5 | 4 | ||||
| selo Rabičlje | 11 | 9 | ||||
| selo Završ | 25 | 4 | 5 | 2 | ||
| selo Mrčevo | 23 | 4 | ||||
| selo Gornje Uzašnje | 18 | 5 | 1 | |||
| selo Gornji Tepci | 2 | 8 | ||||
| selo Kneževa Njiva | 1 | |||||
| selo Kneževa Njiva II | 1 | |||||
| selo Klisovina | 1 | |||||
| selo Selište | 6 | 2 | 1 | |||
| selo Donji Kotorac | 14 | |||||
| selo Gornji Kotorac | 3 | 1 | 3 | |||
| selo Kruševo | 5 | |||||
| selo Kruševo Malo | 1 | |||||
| selo Kružol | 3 | |||||
| selo Lukar Potok | 3 | |||||
| selo Lukar Potok II | 2 | |||||
| selo Donja Paoča | 5 | |||||
| selo Gornja Paoča | ||||||
| selo Donje Uzašnje | 5 | 1 | ||||
| selo Donje Uzašnje | 4 | |||||
| mezra Dobrodol | 3 | 1 | ||||
| selo Plješevina◊182 | 15 | 5 | ||||
| selo Bučnje | 24 | 3 | 5 | 1 | ||
| selo Dobra Polja | 2 | |||||
| selo Zajelje | 5 | |||||
| selo Praprat | 5 | |||||
| selo Komin | 2 | 3 | ||||
| selo Donje Radovine | 5 | 2 | 1 | |||
| selo Bzenica | 13 | 4 | 9 | 1 | 4 | |
| selo Donji Šumani | 9 | 1 | 2 | 1 | ||
| selo Donji Šumani | 2 | 2 | ||||
| selo Spratine | 1 | 2 | ||||
| selo Spratine | 1 | |||||
| selo Gornja Brvenica | 30 | 8 | 3 | |||
| selo Dolnja Brvenica | 28 | 24 | 5 | |||
| selo Gornje Obri | 1 | 8 | ||||
| selo Unište | 1 | |||||
| selo Gornja Gora | 8 | |||||
| selo Petine | 25 | |||||
| selo Trpine | 5 | 15 | 3 | |||
| selo Drijen | 4 | 3 | 1 | |||
| selo Dužice | 4 | 1 | 1 | |||
| selo Čadinje | 9 | 3 | ||||
| selo Bučje | ||||||
| (mahala) Donja Sela | 21 | 25 | ||||
| mahala Srednja Sela | 4 | 6 | 14 | 5 | ||
| mahala Gornja Sela | 4 | 5 | 5 | |||
| kasaba Čajniče | ||||||
| mahala časne džamije Sinan-bega | 33 | |||||
| mahala časne džamije pokojnog Mehmed-bega | 38 | |||||
| mahala mesdžida Hadži Velije | 26 | |||||
| mahala kršćana | 28 | |||||
| mahala muslimana … | 9 | 7 | ||||
| samo Čajniče | 29 | |||||
| selo Mrkojevići◊183 | 2 | 6 | 1 | |||
| selo Kržava | 15 | 29 | 12 | 1 | ||
| selo Ruševina Tvrđava | 22 | 1 | ||||
| selo Gluščići | 5 | 1 | ||||
| selo Babina Brda | 7 | 7 | ||||
| selo Štakorina | 11 | 3 | 1 | |||
| selo Čestine | 17 | 4 | ||||
| selo Vitina | 16 | 10 | ||||
| selo Hmeljak | 7 | |||||
| selo Brečica | 5 | 1 | ||||
| selo Lehova Brda | 1 | |||||
| selo Vrba | 6 | 4 | ||||
| čifluk Murata sina Jusufova | 5 | |||||
| selo Unina | 2 | 6 | ||||
| selo Podujevići | 26 | |||||
| selo Zukva | 17 | |||||
| selo Leskovac Polje | 17 | |||||
| selo Slatina | 7 | |||||
| selo Pridvorica | 1 | 1 | ||||
| selo Borisnik | 4 | 4 | ||||
| selo Tori | 3 | 3 | 1 | |||
| selo Dobri Dol | 6 | 1 | 1 | |||
| selo Lisičine | 3 | |||||
| selo Stitarica | 10 | 3 | 1 | |||
| selo Godešina | 1 | 15 | ||||
| selo Visočka | 15 | 13 | ||||
| selo Zabrdine | 9 | 7 | 1 | |||
| selo Gunovište | 10 | 6 | ||||
| Nahija Poblaće pripada Kazi Prijepolje | ||||||
| selo Redojevina | 3 | 1 | ||||
| selo Obri | 10 | |||||
| selo Duga | 11 | 1 | ||||
| selo Duga druga◊184 | 8 | 1 | 2 | |||
| selo Gora | 6 | |||||
| selo Borova | 2 | |||||
| selo Gornja 227/240 | 8 | 1 | 5 | |||
| selo Gornje Prvište | 13 | |||||
| selo Crnica | 8 | 6 | ||||
| selo Matići | 11 | 3 | ||||
| selo Donji Drin | 3 | 1 | ||||
| selo Donja Dobra | 7 | 4 | ||||
| selo Zastenje | 3 | 2 | ||||
| selo Zastenje Donje | 2 | 6 | 2 | 2 | ||
| selo Košuđe Čela | 3 | 2 | ||||
| selo Košuđčela druga | 2 | |||||
| selo Rošci | ||||||
| selo Gornja Dobra | 2 | 3 | 1 | |||
| selo Donja Široka | 8 | 4 | 2 | |||
| selo Gornja Široka | 2 | 3 | ||||
| selo Gornje Lipe | 3 | 2 | ||||
| selo Donje Lipe | 9 | |||||
| selo Podi | 11 | 6 | ||||
| selo Prelopać | 5 | 4 | ||||
| selo Prelopać | 6 | 1 | ||||
| selo Donje Unište | 11 | 3 | ||||
| selo Gornje Unište | 12 | 4 | ||||
| selo Sorin | 32 | 2 | 2 | |||
| selo G. i D. Brnar | 4 | 3 | 1 | |||
| selo Borin | 1 | 3 | 2 | |||
| Nahija Mileševa | ||||||
| džemat muslimana u blizini tvrđave Mileševa | ||||||
| mahala časne džamije hadži Mahmud◊185 | 45 | |||||
| Nahija Mileševa pripada Kazi Prijepolje | ||||||
| sami pazar Prijepolje | 1 | 13 | 2 | |||
| mahala Vrbak | 5 | |||||
| mahala Radešina Radosava | 6 | |||||
| mahala Radivoja popa | 5 | 3 | ||||
| mahala Milke sina Radišina | 10 | 1 | ||||
| mahala Baždareva | 7 | 1 | ||||
| mahala Ivana Živkova | 3 | |||||
| mahala Radonja Radešinova | 3 | 1 | ||||
| mahala Radičeva | 1 | 1 | 4 | 1 | ||
| selo Hrasna | 3 | 1 | 3 | |||
| selo Ratajska | 1 | 8 | ||||
| selo Ozuje | 20 | |||||
| selo Oznije | 1 | |||||
| selo Skrobočeva | 13 | |||||
| selo Sveti Gora | 3 | 2 | ||||
| selo Krljava | 4 | 1 | ||||
| selo Milunovići | 4 | |||||
| selo Reka | 1 | 2 | 1 | |||
| selo Ruti | 2 | |||||
| selo Reka drugo | 1 | 1 | ||||
| selo Gornja Vinicka | 2 | 18 | 2 | |||
| selo Vranica | 3 | |||||
| selo Dumljani | 2 | |||||
| selo Dobrovodica | 3 | 5 | 1 | 1 | ||
| selo Divjak | 2 | |||||
| selo Mijoska | 5 | 2 | ||||
| selo Mijoska | 2 | |||||
| selo Mijoska | 4 | |||||
| selo Dečevo | 1 | |||||
| selo Kreševina | 3 | 6 | ||||
| selo Kaćevo◊186 | 11 | 1 | 10 | 3 | ||
| selo Staro | 4 | |||||
| selo Žitine | 2 | 5 | 1 | |||
| selo Tvrdkovići | 1 | 3 | ||||
| selo Svedobra | 1 | 1 | ||||
| selo Svedobra | 4 | 21 | 13 | 1 | ||
| selo Pograđe | 10 | 1 | 2 | 1 | ||
| selo Kosatnica | 8 | 15 | 1 | 4 | ||
| selo Kosatnica | 3 | 1 | 1 | |||
| selo Donja Lučica | 1 | 4 | 3 | 1 | ||
| selo Karine | 2 | 15 | 7 | 2 | ||
| selo Karine | 1 | 4 | ||||
| selo Oborci | 6 | |||||
| selo Belobaba | 3 | 2 | ||||
| selo Krševina | 7 | 1 | ||||
| selo Tvrdko | 2 | |||||
| selo Papratište | 7 | |||||
| selo Unije | 2 | 4 | ||||
| selo Crno Ovnovište | 2 | 1 | ||||
| selo Dobroselce | 3 | |||||
| selo Miledraž | 1 | 4 | ||||
| selo Đadinje | 3 | |||||
| selo Čepo | 2 | 1 | 4 | |||
| selo Milešev Dol◊187 | 1 | 29 | ||||
Izvor:* Ankara Tapu ve Kadastro Genel Müdürlüigü № 483 (8), 484 (7). Fotokopije u Orijentalnom institutu u Sarajevu, br. 226.◊138
izvor:Ahmed Aličić. Privredna i konfesionalna struktura stanovništva u Hercegovini krajem XVI stoljeća. Prilozi za orijentalnu filologiju. Vol. 40. Orijentalni Institut Sarajevo. Sarajevo. 1991. Str. 125-192.
priredio:Kenan Sarač
Bećir Omerbašić je rođen 1888. godine u Ustikolini, općina Foča. Kao mladić trebao je biti mobilisan već 1911. godine, ali nije otišao u vojsku jer je bio jedini hranitelj porodice. Nakon smrti oca Omera, naslijedio je kovačku radnju u kojoj je radio i tako izdržavao majku i tri sestre. Mobilisan je tek 1914. godine, u Bošnjačku regimentu, kao i ostali mladići iz njegovog kraja. Teško je ranjen 17. avgusta 1917. godine u bici na Karpatima. Zajedno sa sedamnaest drugih ranjenika prebačen je na liječenje u bolnicu u Budimpešti. Liječenje je trajalo puna četiri mjeseca. Ostao je trajno invalid u lijevu ruku. Spasio ga je rođak, Šaćir Iković, koji je bio tabor-imam i koji je Bećira uzeo u svoju imamsku službu kao pomoćnika. Tu je i dočekao kraj Prvog svjetskog rata. Vratio se u Ustikolinu i 1920. godine oženio Zubejdom Palalija iz Jeleča (kod Foče). Imali su osmoro djece. Bećir je nastavio rad u svojoj kovačnici. Njegova kćerka Fatima Telalović se dobro sjeća očevih priča o Prvom svjetskom ratu i njegovom ranjavanju. Pričao je o strahotama ratovanja na Karpatima, snijegu u mjesecu avgustu i tijelima mrtvih vojnika u raspadnutom stanju, ali i hrabrosti Bošnjaka. Njegova trajna uspomena na rat je bio i jedan poveliki geler u lijevoj ruci, ispod lakta, koji su mogle napipati radoznale dječije ruke. Sjećao se i pisama djevojke Vasve Kulenović iz Jajca, koja su pristizala nepoznatom momku Jusufu u njegovu bolničku sobu. On se danima raspitivao za Jusufa u želji da mu uruči pisma, ali ga nikada nije pronašao. Tužan zbog toga, napisao je pismo Vasvi u kome je obavještava da pisma redovno stižu u bolnicu, ali da njenog dragog nikada nije uspio pronaći. Dirnula ga je snaga te ljubavi, tako da je i svojoj unuci dao ime Vasva. Poseban detalj iz Bećirovih bolničkih dana, koji je on godinama pričao, jeste trenutak kada je došao u bolničku sobu sa fesom na glavi. Ostali ranjenici su povikali na njega: „Muslim entfernen Kappe!“ (Musliman, skini kapu!) Bećir se nije dao zbuniti i nije želio da skida svoj fes. U tom času, u sobu je ušao ljekar, koji je riješio situaciju, tako što je gotovo zapovjedničkim tonom rekao: „Muslim nein entfernen Kappe!“ (Musliman, nemoj skidati kapu!). Bećira do kraja liječenja niko više nije opominjao za fes, a on je bio potajno srećan zbog svoje male pobjede. Do kraja života je živio mirno, dočekao i unučad. Umro je avgusta 1962. godine i sahranjen je u svojoj Ustikolini, na mezarju Prizren.
izvor:Europeana 1914-1918 – untold stories & official histories of WW1
priredio:Kenan Sarač
Na razglednici označeni brojevima su:
br. 1. – je kuća Murata Bačvića – (stanovala Murataginca Bačvić – bila velika kuća na sprat)
br. 2. – je kuća Asima Hanjalića
(Asimaginca Hanjaluša – ona je posudila ćilim za potrebe snimanja filma “Igmanski marš” i vratili joj ga prljavog pa se ljutila…)
br 3. bašča je od Ismete Karahasanović
br 4. kuća je od Ismete Karahasanović (Karahasanuše) (velika kuća na ćošku)
br. 5. kuća Sakiba Gogalije
br. 6. kuća Kulić Jelene i Borke (od ove Jelene je zet bio mesar na Gornjem Polju)
br. 7. kuća Rista Kulića
priredio:Kenan Sarač
fotografije: flickr ekranportal13
Otrgnuto od zaborava
To su fočanske t e r z i j e te godine 1934. završavale neko doškolovavanje…
A na fotografiji su (označeni brojevima):
1. EDHEM MANJO
2. OMER DŽINALIJA
3. JUSUF BAČVIĆ
4. AZIZ BAČVIĆ
5. HASAN PILAV
6. LATIF BAČVIĆ (njegov sin Smajo kasnije imao obućarsku radnju)
7. HASAN ŠUKALO
8. SULEJMEN ef BAČVIĆ
9. MURAT BAČVIĆ
10. HALIM AGANOVIĆ
11. IBRAGA AGANOVIĆ
12. ZAHIR MAČAK
fotografija iz arhiva Mervane Gogalija
fočanske terzije prepoznala: Izeta Gogalija rođena Bačvić
_ _ _ _ _
Terzija je krojač građanske narodne odjeće – narodne nošnje. Potiče od persijske reči „derzi“ odnosno turske „terzi“ koja znači krojač.
Majstori terzijskog zanata su šili različite djelove odjeće od materijala kao što su čoha, somot, atlas a ukrašavali su odjeću svilenim gajtanima, kićankama, šljokicama, srmom.
Dijelovi odjeće koje su šile terzije se zovu:
anterija,
dolama,
muški gunjići,
ječerma,
džamadan,
mintan,
misaraba,
tozluk,
jelek,
džube,
libade,
fistan,
kumoš,
ćurak,
šalvare, i
škuteljka.
Razlika između terzija i abadžija bila je u materijalu, kroju i načinu ukrašavanja. Terzije su šile uglavnom za gradsko stanovništvo, dok su abadžije šile za seosko.
Zbog sličnosti zanata često su dolazili i u sukobe. Kasnije opadanjem oba zanata su se međusobno ispomagala pa odjeću koju bi sašile abadžije ukrašavale su terzije.
Prihvatanjem građanstva da nose sve više evropsku nošnju i potreba za proizvodima terzija je opadala.
(Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije)
priredio:Kenan Sarač
U prva dva decenija sedamnaestog vijeka Foča imala najmanje d v a d e s e t i č e t i r i vrste zanata. Kažem najmanje, jer su tu ubrojeni samo oni obrtnici, koji su bili u prilici da dižu zajam, da budu jamci i svjedoci. Iz popisa se vidi, da su tih godina u Foči postojali ovi obrti i po imenu obrtnici (navode se zajmoprimci i jamci, a osobe, uz koje ovdje nema takvih navoda, bili su svjedoci):
1. A š č i j e : 1600. Ahmed.
2. B e r b e r i : 1605. Feruh, digao zajam od 3.600 akči, Jusuf, sin Behramov, iz Osmanefendijine mahale, digao zajam od 2.300 akči, drugi Jusuf, Memija, Musa.
3. B i č a k č i j e ( n o ž a r i ) : 1600. Durak iz Džami Atik-mahale, digao zajam; 1617. Behram, jamac.
4. B u z a d ž i j e : 1600, Jusuf, Turhan.
5. Č i z m e d ž i j e : 1600. Ahmed, Alija, Bajazid, Ibrahim iz Ljubović mahale (ovaj
i 1610.), Osman, Piriia i Sefer, obojica iz mahale Sultan-Fatime; 1610. Nezir; 1617.
Hasan.
6. Ć u r č i j e : 1664. Ismail.
7. D u n đ e r i ( g r a d i t e l j i ) : 1605. Memija iz Muminbegove mahale digao zajam od 700 akči, jamac mu brat Alija; 1610. Ibrahim iz sela Trošnja, digao zajam od 1.300 akči.
8. H a l a č i : 1600. Hasan (Husein?); 1610. Musa.
9. K a h v e d ž i j e : 1600. Ibrahim, Mehmedčelebija; taj drugi 1610. digao zajam od
3.000 akči.
10. K a l a j d ž i j e : 1600. Sefer (?); 1610. Bešir.
11. K a s a p i : 1600. Alija.
12. K a z a z i: 1600. Husejn, Ibrahim-čelebija; 1600. i 1605. Ibrahim; 1610. Murteza.
13. K o v a č i : ( t i m u r d ž i ) : 1600. Jusuf iz mahale Šejh Piri; 1605. Malkoč.
14. K u j u n d ž i j e ( z l a t a r i ) : 1600. Salih, jamac; 1600. i 1605. Hasan, Hadži Mehmed
(ovaj i 1610.); 1610. Mehmed; 1617. Alija; 1664. Mihajlo iz Ligata digao zajam od
2.000 akči, a kao zalog zapisan dućan.
15. L o n č a r i : 1600. Mehmed.
16. M l i n a r i : 1600. Nesuh iz Mustafa-pašine mahale, jamac.
17. M u d ž e l i t i (knjigovesci): 1600. Šaban.
18. N a l b a n t i (potkivači): 1600. Osman.
19. P a š m a k č i j e ( o b u ć a r i ) : 1600. Ahmed, Ališah, Hasan (?), Mehmed, Memija, Muharem iz Muminbegove mahale, Nezir (digao zajam), Seid; 1600. i 1605. Musa, Mustafa;
1600. i 1610. Balija; 1617. Omer iz Džaferbegove mahale.
20. P e k a r i : 1600. Bajazid, Husejn jamac, Mustafa, Velija; 1605. Mehmed.
21. S a r a č i : 1600. Latif, Memija, Musa, Velija; 1605. Hasan; 1610. Jusuf, Memišah,
Osman.
22. T a b a c i ( k o ž a r i ) : 1600. Bajazid, sin Pervanov, Pervan, Nesuh iz Muminbegove mahale i još jedan nečitka imena; 1605. Faik, Jusuf, sin Velijin, iz sela Popratna, digao
zajam od 1.000 akči, Nesuh, sin Memijin, digao zajam od 3.700 akči, Omer, Seid.
23. T a š č i j e ( k l e s a r i ) : 1600. i 1610. Murstafa iz sela nečitka imena; 1610. Mustafa
iz sela Biokova, digao zajam od 6.000 akči.
24. T e r z i j e ( k r o j a č i ) : 1600. Alija, Firuz, Ibrahim, Jusuf, Mehmed, Nesuh (digao zajam od 5.000 akči), Ibrahim, sin Alijin, dužan 1.500 akči); 1605. Omer, digao zajam
od 660 akči; 1610. Mehmed, koji je istodobno i telal.
Pored tih imena i zanimanja navode se u obračunu od god. 1600. još b a k a l Husejn i nekoliko t r g o v a c a (tudžar), zatim dva zanimanja, koja se, strogo uzevši, ne mogu nazvati obrtom, nego čaršijskom službom: b a ž d a r i i t e l a l i. Od prvih se navodi god. 1600. Osman i drugi Osman, 1605. Ibrahim, a od drugih god. 1610. pored spomenutog Mehmeda, koji je bio i terzija, još Hasan, sin Abdulahov.
Među nabrojenim zanatima udara u oči množina zanata vezanih za preradu kože i izradu
kožnate robe: tabaci, čizmedžije, ćurčije, pašmakčije i sarači. Među njima su bili, svakako, najbrojniji tabaci, štavljači kože. Imali su svoje radionice na južnoj periferiji grada, pa se taj kraj i danas zove po njima T a b a c i m a . Polovinom sedamnaestog vijeka radili su u Međuriječju, a u posljednje vrijeme i uz Ćehotinu u samom gradu, nedaleko džamije Aladže. Tu su bili još god. 1894., kad ih je zapamtila starica Vojislava Hadživuković,
koja se te godine udajom nastanila u Foči.
Od obrtnika drugih vrsta, kojih u našem popisu nema, a za koje sigurno znamo, da su postojali i radili bar u prošlome vijeku, navodim ove: b u n a r d ž i j e , ć e r e m i d ž i j e i ćerpidž i j e , g r e b e n a r i i č e š l j a r i (zanimanje Cigana u Foči i na Brodu), k a z a n d ž i j e , m uta p č j e (obrt seljaka u selima Slatini, Jošanici i Zavodištima), s a m a r d ž i j e i t u f e k č i j e ili p u š k a r i .
Kao zasebnu privrednu granu i muslimana i pravoslavnih građana valja posebno istaknuti
kućnu radinost, koja je proizvodila razne vrste platna, vezova i čilima ne samo za kućne potrebe, nego i za tržište. Sudeći po broju tkalačkih, stanova, kojih je bilo, kako kazuju, do četiri stotine, i količini izrađevina, koje su se pojavljivale na tržištu, bila je to čitava tekstilna industrija.
Mnogo fočanskih žena i djevojaka bavilo se tim poslom sve do okupacije god. 1878., dok nije počeo uvoz tvorničkih tkanina, koje su uskoro potpuno ubile tu radinost. Zadnjih stanova, koji su radili za tržište, nestalo je pred prvi svjetski rat.
Tri su sirovine, koje su bile potrebne toj radinosti: vuna, pamuk i svila. Vunu je davala stokom bogata fočanska okolina, pamuk se dobavljao sa strane, ali se stoga manje i rabio, a svila se dobivala, bar u posljednje vrijeme, u samome mjestu.
U Foči je u tu svrhu mnogo gajena svilena buba, počevši, najvjerovatnije, od četvrtog decenija prošlog stoljeća, kad je hercegovački vezir Ali paša Stočević prvi put uveo tu kulturu u zemlju, pa sve do iza okupacije Bosne i Hercegovine. Još god. 1878. bilo je pedesetak kuća u Foči, koje su gajile svilenu bubu, a svaka takva kuća imala je u avliji
dud, koji je svilcu davao hranu, i smatrala se vrednijom i imućnijom. Kad se ko u Foči htio ženiti, pričaju i danas stariji ljudi, prvo su pitali s djevojčine strane, ima li momak pred kućom dud, što ima značiti, je li kuća radina i imućna.
Najviše je bilo rašireno tkanje tankog platna za rublje i marame baš od svile, a to je t. zv. ć ere ć e i razni drugi s v i 1 e n i c i s trakama u boji.
Uz proizvodnju tih tkanina pridolazi i vez, kojim su se također Fočanke mnogo bavile i njime resile marame i drugu rubeninu i za vlastite potrebe i za prodaju.
Ti proizvodi kućne radinosti imali su široku potrošnju po Bosni, Hercegovini pa i Srbiji, gdje
se ta roba gonila osobito uz godišnje vašare. Noviji fočanski trgovac I b r o K a š m o (umro god. 1903.) imao je sam u radu deset stanova, a kad je polazio na vašar u Srbiju ili Bosnu, robu mu je nosilo i po petnaest konja. Njegova pak žena D ž e h v a iz fočanske porodice Balića bješe u neku ruku učiteljica tkanja i veza, jer je zalazila po drugim kućama i besplatno podučavala djevojke i žene u tim vještinama.
Trgovina u Foči, zajedno s obrtima, bila je naročito živahna sve dok stari Dubrovački drum nije izgubio svoje značenje padom Dubrovačke republike početkom XIX. st. Otada se fočanski trgovci sve više orijentiraju na unutrašnjost, osobito na Srbiju, koja je bila jak potrošač fočanskih obrtničkih proizvoda. Kao glavni izvozni artikli fočanskih trgovaca bili su vuna, vosak i prerađena koža, osobito sahtijan, koji se izvozio u Osijek,Peštu i Beč te dugi noževi, roba koja se mnogo proizvodila u Foči i raznosila do vrlo dalekih krajeva.
Trgovinom su se u Foči bavili i muslimani i pravoslavni, no, u pravilu, kako su mi kazivali
stariji ljudi, trgovina je bila u rukama pravoslavaca, a obrti opet u rukama muslimana. Od pravoslavnih trgovačkih kuća na glasu su bili Glođaje i H a d ž i v u k o v i ć i (i jedni i drugi izumrli), J a k š i ć i i S u n a r e, koji su mnogo trgovali i s inozemstvom (Trst, Venecija, Leipzig).
Od muslimanskih pak trgovaca bavili su se izvozom u posljednjih stotinu godina i s karavanama putovali po raznim vašarima po unutrašnjosti Balkana braća Mušan i Salihaga K a r a h o d ž e , zatim N j u h o v i ć i, B a k i ć i, Murataga K a h v e d ž i ć, Bećiraga T u n o, Ibro K a š m o i, posebno, Mehaga H a n j a l i ć (umro god. 1905.) koji je fočanske proizvode prodavao po Uremeliji i Egiptu.
Od tih starih trgovačkih i obrtničkih porodica neke su se bavile trgovinom, ali samo u mjestu, i starim obrtima sve do naših dana, i Foča je još prije devedeset godina bila još uvijek znatan trgovački i obrtnički grad. God. 1932. bila su tu 272 trgovačka dućana, od njih su držali muslimani 167, pravoslavni 66 i Jevreji 1 dućan. Obrtničkih pak radnji bilo je 175, od kojih su 132 vodili muslimani, 41 pravoslavni, a 2 katolici.
Vrijedno je ovdje posebno istaknuti povjerenje i pažnju, koji su vladali i medu muslimanima i pravoslavnim u fočanskoj čaršiji, i kojih se i danas s ponosm sjećaju stariji obrtnici i trgovci obiju vjera. I tu je, kao i u starom Sarajevu, vladao običaj,
da trgovac, koji je izjutra već nešto pazario, novog mušteriju šalje svome susjedu, da i on nešto odjutra pazari, da, kako se to stručno govorilo, s e f t e l e i š e . A kad je koji trgovac polazio u tuđinu da nabavlja robu, uoči polaska dolazili su mu na sijelo trgovci komšije na ispraćaj i oprost — iz svijeta, vele, ili doći ili ne doći! A kad bi se komšije razišli kućama, trgovac-putnik nalazio je za jastucima, gdje su gosti sjedili, po čevre i kese dukata kao pomoć u poslu i znao je tko je to ostavio samo po tome, tko je sjedio uz koji jastuk.
Domaćin je brojio svaki novčić i pošteno vraćao dug kad se vratio s robom, a i on onda te iste trgovce tako pomagao, kad su oni polazili na put.
Davalo se i pomagalo, dakle, diskretno, bez svjedoka i priznanica. Dalje, kad bi čaršijom naišao muslimanski sprovod, osobito ako je umro ko iz čaršije, sveijedan bi pravoslavac, i trgovac i obrtnik, prekinuo posao i izašao pred dućan s kapom u ruci da oda posljednju poštu svome sugrađaninu i susjedu. O sličnoj pažnji pravoslavaca pričao mi je posebno i sijedi Smailaga Pilav: zadesio se u dućanu kujundžije Vasilija Spahije, a uto se začuo
na džamiji ezan, poziv na molitvu, i majstor Vasilije spustio je svoj batić te nije ni kucnuo, dokle se god ezan nije završio. Takvi su, eto, običaji vladali u fočanskoj čaršiji sve do prvog svjetskog rata, i vrijedno ih je zabilježiti.
U Foči i bližoj okolini grada bila je jaka još jedna privredna grana, koja je bila vezana za promet na tranzitnom drumu i za trgovinu Foče s drugim mjestima. To je k i r i d ž i j a n j e , prenos robe na konjima, pri čemu se uvijek udruživalo više tovarnih grla, mala karavana. Ljudi, koji su se tim poslom bavili zvali su se u srednjem vijeku p o n o s n i c i , a u tursko doba k i r i dž i j e . Imali su posebnu opremu i konja i sudova.
Seljaci iz okoline Foče bavili su se kiridžijanjem do pred sami drugi svjetski rat. Posljednja
njihova veća linija bila je Foča-Sarajevo, s kojom je i to zanimanje izumrlo. U Sarajevo su gonili mahom voće, a iz Sarajeva raznu robu.
Jesu li fočanski obrtnici bili, kao oni u Sarajevu i Mostaru, organizirani u esnafe ili cehove, o tome je teško nešto određeno reći i pored toga što znamo da je Foča imala brojne zanate, i da je u jednom takvom zanatu radio velik broj obrtnika.
Dovoljno dokumenata o fočanskom obrtu nema, a i oni, koji postoje, ne govore ništa o tome. Popis vakufske gotovine iz prvih godina sedamnaestog stoljeća, što smo ga naprijed iscrpili, ne sadrži nijedan podatak iz kojeg bi se moglo zaključiti, da je tu postojao esnaf, osim ako se u zanimanju b a z a r b a š e M u s t a f e , za kojeg se veli da je iz Jeleča i da je god. 1600. digao zajam od 1.000 akči, ne krije trag esnafske funkcije. Slaba je i narodna predaja o tome. Posljednji fočanski samardžija Risto J o j i ć , kojem su danas osamdeset
i dvije godine, nije mi znao reći nijedne riječi o tome. Jednu jedinu predaju o esnafu u Foči čuo sam god. 1953. od mještanina Muhameda Muftića, bankovnog činovnika i starijeg čovjeka. On je, veli, još kao dijete, prije 55 godina, slušao jednog fočanskog berbera kako je više puta pričao o fočanskim e s n a f s k i m ć e h a j a m a . Bilo bi vjerovalno,da su oni bar jači obrti u Foči imali svoj esnaf. A ako je i postojao, ukinut je polovinom prošloga vijeka za Omer-paše Latasa, koji je učinio kraj esnafskoj organizaciji i u drugim našim mjestima.
(ING. ARH. ALIJA BEJTIĆ – POVIJEST I UMJETNOST FOČE NA DRINI, 1957.)
priredio:Kenan Sarač
fotografija:flickr ekranportal13
Fočanske zanatlije kreirale su autentične predmete, nisu kopirale strane uzore, a radnje su obilovale novim izradama.
Stare fočanske zanatlije su sve do prošlog vijeka prenosile zanate na svoje potomke, a među njima najpoznatiji su bili zlatari, sajdžije, krojači, vunari, obućari, stolari, kujundžije, aščije… locirani u nekadašnjoj Prijekoj čaršiji i njenoj blizini.Među njima bilo je i majstora u izradi metala, a razvijao se i kožarski zanat, jer je kraj bio bogat stokom, što je stvorilo uslove da se tabaci, sarači, čizmadžije i ćurčije pročuju po kvalitetu prerade kože.Kujundžijske radnje u Foči imale su dugogodišnju tradiciju u izradi nakita, ukrašenog narodnim motivima, a nakit je stizao čak do Beča i Pešte.Fočanski kraj bio je poznat i po kućnoj proizvodnji tekstila i ćilima, a njihovom obradom bavili su se krojači, abadžije, bojadžije, svilari.Žene su u svojim kućama tkale, vezle, plele mnoge odjevne i ukrasne predmete, a dorađivale ih i kitile vunom, svilom, kozjom dlakom, pamukom
Kada bi se neko vratio par vijekova unazad u nekadašnju čaršiju, a današnju općinu Foča, mogao bi da se pohvali da živi u trgovačkom zanatskom centru, za čije se vještine čulo na tadašnjim balkanskim i evropskim tržištima.
Radnje čuvenih starih zanatlija, koji su svojim vještinama tada nadmašivali i carigradske majstore, krasile su ovu čaršiju.
Samo rijetki znaju da se od malog trga nastalog u prvoj polovini 14. vijeka Foča vremenom razvila u trgovačko-zanatski centar, smješten na karavanskom putu između Dubrovnika i Carigrada.
Najveći domet u ovom gradu ostvarile su stare zanatlije koje su držale dućane.Sve vrijeme pod turskom, kasnije austrougarskom vladavinom i nadalje, Foča je bila značajni zanatski centar.
Sada se u Foči nalaze te iste, ali porušene i ruinirane zanatske radnje, stari zanati su pali u zaborav, a zanatlije, kao i želja za zanatom, iščezle.
Malo je onih Fočaka koji se toga sjećaju, a još manje onih koji o tome mogu da svjedoče, jer su velemajstori izumrli sa svojim zanatima.
O njima danas samo svjedoče stari zapisi i poneki stariji Fočak. Zanatski centar u Foči skoro pa da je iščezao. Prijeka čaršija sa obiljem radnji i zanatskih proizvoda ličila je po mnogima na današnji Carigrad. Kako je vrijeme odmicalo, tehnologija napredovala, a ratovi i vrijeme činili svoje, dio grada zvani Prijeka čaršija, danas izgleda sablasno.
Zanatlija u tom dijelu skoro da i nema, radnje zjape prazne, a pojedinima čak prijeti urušavanje. Čaršija živi još samo na papiru i oživljava ponekad u sjećanjima potomaka starih zanatlija, kao i ponekog zaljubljenika u starine i svoj grad.
priredio:Kenan Sarač
fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik
Časopis Bosanski pogledi bio je bosanski emigrantski list.
Izlazio je u Beču od 1955., a potom u Londonu i Fribourgu.
Uz ovaj list vezana su imena Smaila Balića i Adila Zulfikarpašića, koji su utemeljili i uređivali ovaj list.
“Bosanski pogledi” su bošnjački emigrantski časopis koji je pokrenuo bošnjački disident i emigrant Adil-beg Zulfikarpašić u Beču 1960-ih godina.
Pored Zulfikarpašića, u kreiranju lista učestvovali su i Smail Balić, Teufik Veladžić, Haris ef. Korkut, Izet Serdarević, Bećir Tanović i mnogi drugi iz bošnjačke političke emigracije.
Ovaj se list, za razliku od mnogih srpskih i hrvatskih emigrantskih glasila, držao demokratskog kursa i kontinuirano promovirao ideju povratka bošnjačkog nacionalnog identiteta. U Jugoslaviji se u tom vremenu vodila složena i rizična kulturno-politička borba da se Bošnjacima konačno omogući da se nacionalno odrede, makar i pod vjerskim imenom, sa velikim početnim slovom (Muslimani).
Bosanski pogledi i ljudi okupljeni oko lista su cijelo vrijeme zagovarali bošnjaštvo, kao stvarnu i jedinu nacionalnu identifikaciju bosanskih muslimana.
Početkom 1990-ih, list je doživio svoje bosansko izdanje ali je zbog neslaganja u redakciji ukinut septembra 1991.godine.
priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet
Kurt, Mehmed Dželaluddin-pisac i skupljač narodnih pjesama.
Napisao 1902 u Mostaru „Hrvatske ženske narodne pjesme (muslimanske )”.
U predgovoru ističe kako je Vuk Karadžić falsificirao i prisvajao iz muslimanskog i hrvatskog narodnog blaga.
Mehmed-Dželaluddin Kurt oštro je napao Vuka radi uvrštavanja u srpske zbirke narodnih pjesama s područja naših muslimana, a osobito je zamjerao promjenu imena. Fatima i Meho postadoše, veli on, Mara i Jovo. “Razbor se nemože, a i neće, boriti sa šovinizmom i fanatizmom. Zaman je slijepcu govoriti o žarkom suncu i tihoj mjesečini, kao i takovim ljudima, da smo mi po starini, po srcu i osjećajima Hrvati, da ljubimo svoje ime, da na toj osnovici zidamo i budućnost svoju” – završava Mehmed Dželaluddin Kurt.
MEHMED DŽELALUDDIN KURT
Mehmed Dželaluddin Kurt je bio pisac i odvjetnik. Rodio se godine 1876. u Mostaru, a umro je u Sarajevu godine 1944. Bio je potomak ugledne mostarske zemljoposjedničke obitelji i unuk Ahmedage Kurta koji je nekoliko desetljeća ranije hercegovačkim franjevcima ustupio svoju zemlju za gradnju širokobriežkog samostana. U Mostaru je završio osnovno učilište, niže i više srednje obće učilište. Nakon završenog Šerijatskog sudačkog učilišta u Sarajevu, upisao je visoko učilište od prava u Zagrebu. U Zagrebu je započeo objavljivati prepjeve i prievode s turskog i perziiskog jezika u književnom listu ,,Pobratim” rabeći se izmišljenim imenom ,,Hafiz Mostari”, a kano predstavnik pravaške sveučilištne mladeži godine 1895. je sudjelovao na učeničkom skupu u Italii. U sveučilištnim krugovima je na sebe privukao pozornost odlazkom banu Khuenu Hedervaryiu odjeven u učeničko ,,gala” odielo, sa sabljom i fesom na glavi, od kojeg je tražio novčani prilog za osnutak mostarskog doma od ,,Hrvatskog đačkog potpornog društva”. Nakon povratka u Mostar godine 1902. je objavio sbirku ,,Hrvatske narodne ženske pjesme (muslimanske)” koju je posvetio kako sam kaže ,,neumrlom hrvatskom otadžbeniku dru Anti Starčeviću, prijatelju islamskog naroda u znak najdublje harnosti”. Bio je jedan od osnivača Hrvatskog pjevačkog družtva ,,Hrvoje” u Mostaru. Poslije godine 1918. se povukao iz javnog života ter je radio kano odvjetnik u Sarajevu gdje je i umro.
Pjesma: ,,Djevojka nevjera”
,,Divojka će svaka privariti,
I mene je moja privarila_
,,Danas, sutra hoću poći za te,
Prekosutra hoću za drugoga.
Za drugoga, za jarana tvoga”.
Jaran mene zove u svatove,
Jadi ići, a viši ne ići.
Da ne odem, naslušat se jada.
A da odem, nagledat se drage.
Hoću ići, ma da ne ću doći;
Dadoše mi, da je prstenujem.
Prsten mećem, za prst je stiskujem.
Dadoše mi, da joj duvak mećem:
,,Kam ti vira, ona te ubila!
Kamo riči, što smo besidili?
Kad smo bili na mermer-hajatu,
Tri puta sam ti lice obljubio”.”
U sbirci Mehmed Dželaluddina Kurta ,,Hrvatske narodne ženske pjesme (muslimanske)” nalazi se i pjesma, koju je skupljač zapisao od svoje majke Nazife rođene Selimhodžić. Pjesma počinje:
,,Pošetala Miza materina.
Ala pirga na pirgu,
Nek se pirga širi;
Ala Hrvat na Madžar’
Nek se Madžar ljuti.”
Kurt tumači u predgovoru knjige, kako rieč ,,Madžar” ne znači čovjeka mađarske narodnosti, već jednostavno svakog kršćanina, katolika. Tako i danas u Krajini, Turskoj Hrvatskoj, na pr. oko Bišća, zovu katolike ,,Madžarima”.
_ _ _ _ _
Mehmed Dželaluddin Kurt (1876-1944), sin Mustafe
Mehmed Dželaluddin Kurt rođen je u Mostaru gdje je završio mekteb, ruždiju i medresu. U Sarajevu završava Šerijatsku sudijsku školu. Poslije odluke hrvatsko-slavonske Zemaljske vlade 1892. godine da se „svršenicima sarajevske šerijatske sudačke škole dozvoli upis na Pravni fakultet i polaganje državnih ispita“, upisuje se na studije prava u Zagrebu. Tako je Mehmed Dželaluddin postao drugi musliman/Bošnjak koji je iskoristio to pravo. Prvi je bio njegov sugrađanin Osman Nuri Hadžić koji se upisao 1893. godine. Boravak u Zagrebu prvih muslimana iz Bosne i Hercegovine, krajem XIX i početkom XX stoljeća, u književnom, kulturnom i političkom smislu usko je povezan s Antom Starčevićem i Strankom prava. „Starčevićev liberalni nacionalizam, oslobođen svih konfesionalnih natruha, doktrinarno oporbenjaštvo, turkofilija i izrazita sklonost prema islamu, magnetski su privlačili prvi postosmanski bosanski muslimanski intelektualni naraštaj, zaokupljen idealom harmonizacije islamske tradicije i glavnih tekovina europske modernosti“86 . Nakon dolaska u Zagreb Mehmed Dželaluddin je počeo objavljivati prepjeve i prevode s turskog i perzijskog jezika u književnom listu Pobratim, potpisujući se kao Hafiz Mostari. Privukao je pažnju odlaskom banu Kuenu Hedervariju obučen u učeničko odijelo sa sabljom i fesom. U Zagrebu je bio član odbora i opunomoćenik Hrvatskog potpornog društva Napredak za Hrvatsku i Slavoniju. „Odbor je sa povjerenikom, g. Kurtom, koji je požrtvovno svoj posao vršio, skrupulozno obračune sviđao“87.
Nakon povratka u Mostar objavljuje knjigu “Hrvatske narodne ženske pjesme (muslimanske)” koje je posvetio „neumrlom hrvatskom otadžbeniku doktoru Anti Starčeviću, prijatelju islamskog naroda.“ Knjiga je štampana u Hrvatskoj dioničkoj tiskari u Mostaru na dvanaest araka velikog formata. Izlazi u novembru 1902. godine sa cijenom od jedne krune i šezdeset helera. Mehmed Dž. Kurt je morao štampati na kraju knjige ispravke ”Štamparske pogriješke” jer je urednik, ne poznavajući dovoljno izvorni bosanski jezik, ispravio njegove riječi nena u neva, pobiže u pobježe, sevdahluk u sevdaluk, safun u sapun, pivaše u pjevaše, i tako dalje. U knjizi Zlatka Hasanbegovića Muslimani u Zagrebu 1878. 1945. pogrešno je napisano da je on unuk Ahmed – age Kurta koji je hercegovačkim franjevcima ustupio svoju zemlju za gradnju širokobriješkog samostana. Istina je da je njegov djed Mehmed brat pomenutom Ahmeta-age koji je franjevcima prodao pomenutu zemlju. Mehmed Dželaluddin je također bio jedan od osnivača Hrvatskog pjevačkog društva Hrvoje u Mostaru.
Velika je greška gledati nacionalne pokrete na kraju XIX i početkom XX stoljeća današnjim očima kada su nacije na prostoru bivše Jugoslavije već formirane. Muslimanski modernisti, u prvom redu Savfet-beg Bašagić, Osman Nuri Hadžić, Mehmed Dželaaluddin Kurt i drugi, bili su protivnici panislamizma i vezivanja sudbine Bošnjaka za Tursku carevinu. Svjedoci su tragike svojih sunarodnjaka Bošnjaka koji su se iseljavali u Tursku, za njih potpuno stranu zemlju čiji jezik nisu ni znali. Vidjeli su dekadenciju begovata koji se grčevito protivio promjenama i školovanju svoje djece. Naprimjer, školske godine 1900/1901. godine u cijeloj Bosni i Hercegovini brojčano stanje muslimanskih učenika je bilo:
u sve tri gimnazije u Bosni i Hercegovini 133
u Nadbiskupskoj gimnaziji u Travniku 4
u Realci u Banjoj Luci 18
u Srednjoj tehničkoj školi u Sarajevu 5
u Darul-mualliminu 35
u Učiteljskoj školi u Sarajevu 38
u svih devet trgovačkih škola u Bosni i Hercegovini 61
u svim osnovnim školama u Bosni i Hercegovini 3 965,
što ukupno iznosi svega 4 259 učenika. Alija Nametak u svojoj knjizi Sarajevske uspomene, iz koje je ovaj spisak izvađen, navodi da je, što se tiče muslimana, „na jedan potpis dolazilo devet otisaka palaca ili kažiprsta“ ili da je ”više katoličkih mladića svršilo srednja i viša učilišta samo iz jedne travničke mahale iz Dolca, nego li nas muslimana iz cijele Bosne i Hrecegovine.”
Muslimansko pitanje i nacionalna određenja na razmeđu devetnaestog i dvadesetog stoljeća najkraće i najbolje je opisao prof. Ivo Banac u svojoj knjizi Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, Globus, Zagreb, 1988., odjeljak Muslimani Bosne i Hercegovine:
”Premda je broj muslimanskih intelektualaca, koji su se izjasnili kao Hrvati u prvoj polovici XX stoljeća, premašio broj onih koji su sebe smatrali Srbima, možda u omjeru deset prema jedan, barem trećina muslimanskih intelektualaca i velika većina običnih Muslimana izbjegavala je da bude zahvaćena bilo kojim procesom nacionalizacije. Bosanske muslimanske mase nagonski su osjećale da zahtjevi za njihovim nacionalnim određenjem bilo na hrvatsku ili na srpsku stranu cijepaju njihovu zajednicu, osobito stoga sto je hrvatsko srpski spor bio neobično žestok u Bosni i Hercegovini. Biti Srbin-Musliman značilo je zapravo biti anti Hrvat, i obrnuto. To ne znači da muslimanski seljaci, gradski obrtnici i mase te pripadnici niže ilmije nisu davali prednost jednoj ili drugoj strani u velikoj bosanskoj igri. Prije aneksije (1908.) oni su općenito bili skloni suradnji sa Srbima, braneći nominalni otomanski suverenitet nad Bosnom i Hercegovinom, premda, dakako, iz drugacijih razloga nego Srbi, koji su željeli spriječiti definitivno uključivanje Bosne i Hercegovine u Austro Ugarsku, čime su zapravo pripremali tlo za njeno uključenje u Srbiju.”
Vidimo iz raznih spisa da je Mehmed svoje drugo ime Dželaluddin pisao sa duplim suglasnikom „d“ – takozvanim geminatom, što su upotrebljavali obrazovani Bošnjaci koji u izvjesnoj mjeri poznaju arapskl ili turski jezik88.
Poslije osnivanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, 1918. godine povukao se iz javnog života, te radio kao advokat u Sarajevu gdje je i umro.
U više dokumenata koji se nalaze u Digitalnoj zbirci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti ime Dželaluddina Kurta piše se, pogrešno, Džebahudin.
U Mostaru je bio oženjen sedamnaest godina mlađom Hatidžom Hadžić, kćerkom Avdage i bogatom nasljednicom. Iz iste familije je i Osman Nuri Hadžić koji je sa Mehmedom Dž. Kurtom zajedno studirao pravo u Zagrebu. Dobili su sina Burhanudina koji umire kao novorođenče. Hatidža također umire 22. aprila 1918. godine od tuberkuloze u svojoj dvadeset petoj godini života. Rano preminula Hatidža bila je vlasnica zemljišta u više hercegovackih sela ukupne površine preko osam stotina dunuma. Hatidžina majka Duda, rođena Tikvina, u ime svoja tri, tada malodobna sina, Mehmeda, Ahmeta i Mustafe Hadžića sudski se spori sa svojim zetom, udovcem Mehmedom Dželaluddinom Kurtom. Predmet spora je bila imovina koju treba obuhvatiti ostavinskom raspravom. Parničenje je trajalo više godina. Na kraju je Mehmed Dž. Kurt dobio 1/4 (jednu četvrtinu), a majka njegove umrle žene 3/4 (tri četvrtine) posjeda umrle Hatidže. Suprug je dobio jednu četvrtinu u skladu sa šerijatskim pravom gdje stoji: “A vama (muževima) pripada polovina od onoga što ostave žene vaše – ako ne budu imale djeteta, a ako budu imale dijete – onda četvrtina onoga što su ostavile, pošto se izvrši oporuka.“
Iz ovog sudskog spisa ima više interesantnih popisa imovine, što produbljuje saznanja o tadašnjoj (1918.) opremi jednog naprednijeg muslimanskog domaćinstva, te običajima i načinu oblačenja.
Mehmed se ženi sa Hašemom Kasumagić sa kojom nije imao djece. Umire u Sarajevu 1944. u svojoj šezdeset šestoj godini. Njegovu udovicu Hašemu ženi njegov mlađi brat Ahmet (1888-1957) kada je ostao udovac poslije smrti svoje žene Aiše, rodom iz Nevesinja iz porodice poznatog Savfet-bega Bašagića.
_ _ _ _ _
Mehmed Dželaluddin Kurt (1876. – 1944.) – Mlađi je brat glumca Muhameda, pisac i advokat. Jedan je od dvojice prvih Bošnjaka koji su se upisali na neki univerzitet u Zagrebu. Prvi je bio Osman Nuri Hadžić 1893. Godine. Mehmed Dželaluddin je jedan od osnivača Hrvatskog pjevačkog društva Hrvoje u Mostaru. U Zagrebu je bio član odbora i opunomoćenik Hrvatskog potpornog društva Napredak za Hrvatsku i Slavoniju. Pisac je knjige sa zbirkom sevdalinki izdate 1902. godine.
_ _ _ _ _
priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet
Historija Foče pamti i važnije događaje. Za one malo starije sugrađane ovo je samo dio lijepih uspomena iz mladosti.
Nekada je Turistički savez općine Foča uredio prostor naspram “Kafebora” i na desnoj obali Ćehotine u Donjem Polju, koji je bio svojevrsna turistička atrakcija u Foči. Oni koji su boravili u Foči imali su mogućnost da se sa svojim automobilima smjeste uz neku simboličnu naknadu, odmore u drvenim kamp kućicama i odmorni nastave svoje dalje putešestvije.
Kamp kućica odavno nema u Foči. Ostale su samo uspomene.
Na mjestu gdje su bile kamp kućice napravljen je vrtić.
Dječiji vrtić u Donjem Polju posjeduje dvije drvene kućice sa toboganima, ljuljaškama i jedna vrteška.
Ovaj parkić omiljeno je mjesto okupljanja najmlađih stanovnika Foče, ali je često na meti vandala koji pod okriljem noći lome rekvizite.
fotografije: flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik
priredio:Kenan Sarač
I Foča je imala svoju MUSALU. MUSALA je otvoreni prostor za obavljanje namaza.Dokaz za to su dvije karte Foče, jedna je iz knjige Povjest i umjetnost Foče na Drini od ing Alije Bejtića (Naše starine, god. 3, Sarajevo, 1956.), a druga iz knjige Aladža džamija u Foči od Andreja Andrejevića (Institut za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta, Beograd,1972.)
Bajramska musalla morala je biti prostrana, kako bi primila veliki broj vjernika. Musalla se morala odlikovati svojim prirodnim položajem. Iz svih tih razloga musalle su često bile udaljene od centra grada ili što je bio čest slučaj u Bosni i Hercegovini, da budu smještene pored neke rijeke.
Mnogi hadisi ukazuju da je Allahov Poslanik prakticirao klanjati bajram-namaz na musalli – otvorenom prostoru. Ebu Seid el-Hudri, r.a., rekao je: ”Prvo što bi Poslanik činio kada bi izlazio na musallu za Ramazanski i Kurbanski bajram, bilo je klanjanje namaza…” Također, to potvrđuje prethodno spomenuti hadis Ummu Atijje, r.a.
Musala – mjesto u prirodi gdje muslimani na otvorenom prostoru zajednički vrše stanovite pobožnosti. (Bratoljub Klaić – Riječnik stranih riječi A-Ž, Nakladni zavod MH Zagreb 1983.)
fotografije: flickr ekranportal13
priredio:Kenan Sarač
vidi:
MUSALA – otvoreni prostor za obavljanje namaza
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/16/musala-otvoreni-prostor-za-obavljanje-namaza/
IZ FOČANSKE SEHARE : Pjesma o fočanskim mahalama
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/14/iz-focanske-sehare-pjesma-o-focanskim-mahalama/
o fočanskim mahalama i fočanskim porodicama vidi na:
Foča : Iz stare sehare (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/23/foca-iz-stare-sehare-foto/
Bajramska musalla morala je biti prostrana, kako bi primila veliki broj vjernika. Musalla se morala odlikovati svojim prirodnim položajem. Iz svih tih razloga musalle su često bile udaljene od centra grada ili što je bio čest slučaj u Bosni i Hercegovini, da budu smještene pored neke rijeke.
Mnogi hadisi ukazuju da je Allahov Poslanik prakticirao klanjati bajram-namaz na musalli – otvorenom prostoru. Ebu Seid el-Hudri, r.a., rekao je: ”Prvo što bi Poslanik činio kada bi izlazio na musallu za Ramazanski i Kurbanski bajram, bilo je klanjanje namaza…” Također, to potvrđuje prethodno spomenuti hadis Ummu Atijje, r.a.
Musala – mjesto u prirodi gdje muslimani na otvorenom prostoru zajednički vrše stanovite pobožnosti. (Bratoljub Klaić – Riječnik stranih riječi A-Ž, Nakladni zavod MH Zagreb 1983.)
fotografija: flickr ekranportal13
priredio:Kenan Sarač
vidi:
HISTORIJA FOČE : MUSALA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/16/historija-foce-musala/
IZ FOČANSKE SEHARE : Pjesma o fočanskim mahalama
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/14/iz-focanske-sehare-pjesma-o-focanskim-mahalama/
o fočanskim mahalama i fočanskim porodicama vidi na:
Foča : Iz stare sehare (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/23/foca-iz-stare-sehare-foto/
Tabačani tablje i fildžani,
uvijek prani, vazda neoprani,
Gornje polje – šetaliste moje,
Podmusala – halva i baklava,
Careva mahala – crvava mahala,
Međurječje – međe i kamenje,
Ortakolo – torta i baklava,
Aladža mahala – ciganska mahala,
Čohodar mahala – gubava mahala,
Donje polje – volovi i krave…
…eto tako se nekada pjevalo o Foči i o njenim mahalama.
_ _ _ _ _ _ _
fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik
priredio i prilagodio:Kenan Sarač
o fočanskim mahalama i fočanskim porodicama vidi na:
Foča : Iz stare sehare (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/23/foca-iz-stare-sehare-foto/
_ _ _ _ _
vidi:
HISTORIJA FOČE : MUSALA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/16/historija-foce-musala/
MUSALA – otvoreni prostor za obavljanje namaza
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/16/musala-otvoreni-prostor-za-obavljanje-namaza/
IZ STARE SEHARE I IZ ARHIVA focanskidani.wordpress
Foča kad se gradila ili dograđivala OŠ “Ivan Goran Kovačić” – Donja škola. (1955./1956.)
Foča 1972.
fotografije: flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik
video:facebook
priredio:Kenan Sarač
U periodu Kraljevine Jugoslavije, olovni pokrov je skinut sa tadašnje džamije kako bi isti bio zamijenjen bakrenim. Međutim, to nikada nije urađeno, što je dovelo do putpunog urušavanja džamije do 1935. godine.
Munara se zadržala do 1960. godine kad je i ona uklonjena da bi kasnije na tom mjestu bio izgrađen Dom mladih.
Skenderija je dobila naziv po čuvenom bosanskom Sandžak begu Skender-paši, koji je davne 1499. godine na ovom prostoru sagradio trgovački centar sa 11 dućana, karavan saraj, dvor, imaret i tekiju. Njegov sin Mustafa-beg Skenderpašić je 1518. godine uz očevu tekiju podigao prvu potkupolnu džamiju u BiH.
_ _ _ _ _
Centar Skenderija
Smješten je na lijevoj obali Miljacke. Ukupna površina centra iznosi 70.000 m2. Otvoren je 29. novembra 1969. g. premijernom projekcijom filma “Bitka na Neretvi”.
Pored Tita i kompletne političke elite ondašnje Jugoslavije uz domaće zvijezde poput Milene Dravić, Ljubiše Samardžića, Borisa Dvornika i Bate Živojinovića na premijeri su se pojavili i Orson Welles, Yul Brynner, Marija Schell, Silva Koščina, Sergej Bondarčuk, Sofija Loren i Omar Shariff.
U reportaži zagrebačkog VUS-a “Neretva poplavila Sarajevo”, pisalo je da je “plato ispred velike sale Skenderije bio svečano ukrašen zastavama, ogromnim posterima glavnih glumaca, ali i maketom mosta na Neretvi i topovima koji su služili prilikom snimanja filma. Na topovskim cijevima bilo je ispisano Bratstvo i jedinstvo, Karađorđe, Njegoš, Matija Gubec, SKOJ, Ivan Cankar, Goce Delčev… ”
Film „Bitka na Neretvi“ svrstan je među historijske spektakle odmah iza Kubrickovog „Spartaka“ po utošenim sredstvima i broju statista. Film je samo u bivšoj državi pogledalo više od četiri miliona ljudi, a u cijelom svijetu više od 350 miliona.
priredio:Kenan Sarač
design:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
oprema teksta:focanskidani
Vidi:
SFRJ : MITOVI I LEGENDE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/12/sfrj-mitovi-i-legende/
DEMISTIFIKACIJA SFRJ : Skenderija je napravljena na vakufu Skender-paše
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/30/demistifikacija-sfrj-skenderija-je-napravljena-na-vakufu-skender-pase/
SFRJ ZABRANE I CENZURE : Ovdje Washington – govori Grga Zlatoper (VIDEO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/29/sfrj-zabrane-i-cenzure-ovdje-washington-govori-grga-zlatoper-video/
New York Times iz 1986. o Jugoslaviji: Milioni uhljeba na bolovanju, rade tri sata, država u haosu živi na strani kredit
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/04/new-york-times-iz-1986-o-jugoslaviji-milioni-uhljeba-na-bolovanju-rade-tri-sata-drzava-u-haosu-zivi-na-strani-kredit/
Veliki Žep je podzemno sklonište bivše JNA, nekoliko kilometara udaljen od Han Pijeska
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/18/veliki-zep-je-podzemno-skloniste-bivse-jna-nekoliko-kilometara-udaljen-od-han-pijeska/
TAJNI TITOV BUNKER IZ 1954 u Skopskoj Crnoj Gori
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/20/tajni-titov-bunker-iz-1954-u-skopskoj-crnoj-gori/
HISTORIJA FOČE
priredio:Kenan Sarač
fotografije: flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik
******************
FOČA:650 GODINA OD PRVOG POMINJANJA (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/28/foca650-godina-od-prvog-pominjanja-foto/
Iz historije Foče (srednji vijek)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/24/iz-historije-foce-srednji-vijek/
Stari tekstovi » Iz Evlijinih bisaga: Šeher Foča
https://focanskidani.wordpress.com/2017/06/29/stari-tekstovi-iz-evlijinih-bisaga-seher-foca/
PUTOPIS – EVLIJA ČELEBI : O FOČI I OKOLINI (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/08/putopis-evlija-celebi-o-foci-i-okolini-foto/
HISTORIJA FOČE : Foča i fočanski kotar 1895. godine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/06/historija-foce-foca-i-focanski-kotar-1895-godine-foto/
IZ HISTORIJE FOČE : Iz Goražda u Foču 1896.
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/iz-historije-foce-iz-gorazda-u-focu-1896/
[HISTORIJA FOČE] : Foča na razmeđu 19. i 20. stoljeća
https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/02/historija-foce-foca-na-razmedu-19-i-20-stoljeca/
[stari tekstovi] Husref Redžić : URBANI RAZVOJ FOČE (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/18/stari-tekstovi-husref-redzic-urbani-razvoj-foce-foto/
FOČA:Historijsko područje – Čaršija u Foči proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/focahistorijsko-podrucje-carsija-u-foci-proglasava-se-nacionalnim-spomenikom-bosne-i-hercegovine/
[IZ HISTORIJE FOČE] : Nekoliko požutjelih fotografija (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/14/iz-historije-foce-nekoliko-pozutjelih-fotografija-foto/
FOČARENJE : Razglednicama po Foči (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/focarenje-razglednicama-po-foci-foto/
FOČA (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/02/foca-foto/
Foča : Iz stare sehare (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/23/foca-iz-stare-sehare-foto/
FOČANSKI VAKIFI : MEMIŠ ŠAH-BEG EFENDIJA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/27/focanski-vakifi-memis-sah-beg-efendija/
VAKUFLJENJE KNJIGA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/26/vakufljenje-knjiga-u-foci/
FOTOPRIČA : FOČA 1949.,1952. i 1953. (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/25/fotoprica-foca-1949-1952-i-1953-foto/
MALO (NE)POZNATA FOČA : Džamijski kamen (stijena u Drini)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/23/malo-nepoznata-foca-dzamijski-kamen-stijena-u-drini/
KAMENI SPAVAČI IZ NAHIJE FOČA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/kameni-spavaci-iz-nahije-foca/
HISTORIJA FOČE ISPRIČANA FOTOGRAFIJAMA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/25/historija-foce-ispricana-fotografijama/
Foča kroz historiju i knjige (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/20/foca-kroz-historiju-i-knjige-foto/
IZ HISTORIJE FOČE : FOTOGRAFIJA IZ 1930. GODINE
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/25/iz-historije-foce-fotografija-iz-1930-godine/
Foča-Dubrovnik: Živan Pripčinović (?-1479): Život jednog dubrovačkog trgovca i „diplomate“ u Bosni (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/12/foca-dubrovnik-zivan-pripcinovic-1479-zivot-jednog-dubrovackog-trgovca-i-diplomate-u-bosni-foto/
FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1918. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/02/foca-historija-sta-nam-kazuje-fotografija-nastala-oko-1918-godine/
FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/
HISTORIJA FOČE : KAMP KUĆICE U DONJEM POLJU
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/23/historija-foce-kamp-kucice-u-donjem-polju/
JELEČ (opis Jeleča iz 1896. godine)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/12/jelec-opis-jeleca-iz-1896-godine/
FOČA 1896. : KAHVANA PROMAHA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/04/foca-1896-kahvana-promaha/
Velike poplave u Podrinju i Polimlju 1896. (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/06/velike-poplave-u-podrinju-i-polimlju-1896-foto/
Bosna i Hercegovina na milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/05/bosna-i-hercegovina-na-milenijskoj-izlozbi-u-budimpesti-1896-foto/
HISTORIJA FOČE : BOLNICA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/30/historija-foce-bolnica-u-foci/
HISTORIJA FOČE iz pera Andreja Andrejevića
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/17/historija-foce-iz-pera-andreja-andrejevica/
ZABORAVLJENA FOČA:Dvije kratke priče sa požutjelih fotografija (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/18/zaboravljena-focadvije-kratke-price-sa-pozutjelih-fotografija-foto/
Hatidža Čar Drnda: Grad Foča na razmeđu dvije civilizacije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/14/hatidza-car-drnda-grad-foca-na-razmedu-dvije-civilizacije/
HISTORIJA FOČE : Detaljni popis ratarskog stanovništva u Hercegovini iz 1585. godine.
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/22/historija-foce-detaljni-popis-ratarskog-stanovnistva-u-hercegovini-iz-1585-godine/
FOČANSKE BIČAKČIJE ILI FOČANSKI NOŽARI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/28/focanske-bicakcije-ili-focanski-nozari/
[HISTORIJA FOČE] : Duhanska industrija na razmeđu 19. i 20. stoljeća
https://focanskidani.wordpress.com/2018/01/14/historija-foce-duhanska-industrija-na-razmedu-19-i-20-stoljeca/
Aladža džamija u Foči – Miron vitez Zarzycki ,Ewald Arndt i Đorđe Stratimirović
Matična publikacija: Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 2(1891), str. 103-115
Impresum: Sarajevo : Zemaljska štamparija, 1891
Die Aladža-Moschee in Foča / von M.v. Zarzycki, E. Arndt und G.v. Stratimirović.
Publisher: Wien : C. Gerold, 1894
Description: 11 str., [1] višestruko presavijeni list s tablom : ilustr. ; 29 cm.
Miron vitez Zarzycki ,Ewald Arndt i Đorđe Stratimirović, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 2(1891), str. 103-115.
priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
Varošica Ustikolina – priopćio Miron vitez Zarzycki
Matična publikacija: Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 2(1891), str. 209-213
Impresum: Sarajevo : Zemaljska štamparija, 1891
Miron vitez Zarzycki, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 2(1891), str. 209-213.
priredio:Kenan Sarač
Fočak, Mujaga Granov. Stolar. Ugledni građanin Foče.
Zatvoren u KPD Foča prilikom hajke na pripadnike Mladih Muslimana. U KPD mu dolazi Rajko Gagović (četnik-partizan) koji je vladao Fočom (iako je bio na funkciji u Beogradu).
Kaže Rajko G. Mujagi – Okani se Allahu Ekber! (aludirajući na obavljanje namaza i drugih vjerskih propisa) i pustićemo te odmah iz zatvora.
fotografije:flickr ekranportal13
priredio:Kenan Sarač
*****
Onako, usput zabilježeno…
Sa Mujagom, u zatvoru kao Mladi Musliman,ni kriv ni dužan,samo zato što je bio vjernik – bio je Murat Drinjaković iz Jeleča.
Murata Drinjakovića, penzionisanog imama, zaklao je nastavnik iz Miljevine Risto Trifković 1992. godine.
Objavljeno: 25.11.2005.
Dr. Izet Muratspahić
/Putopis Dr. Augusta Heimera „Genom Bosnien och Hercegovina“, Jönköping, 1903. prvi put na jeziku zemlje o kojoj govori./
Prije tri godine saznao sam za dosad nepoznat putopis koji je prije ravnih 100 godina napisao geolog iz Lunda dr. August Heimer. On je u avgustu i septembru 1903. godine u sklopu internacionalne geološke ekskurzije koju je organizirala Austro-Ugarska proputovao kroz BiH od Brčkog do Jadranskog mora, a svoja zapažanja objavio godinu kasnije u knjizi pod naslovom ”Genom Bosnien och Hercegovina” (Kroz Bosnu i Hercegovinu). Putopis je bio nepoznat i ima samo par primjeraka u Švedskoj. Budući da mi se knjiga učinila veoma zanimljivom, pošto predstavlja viđenje naše zemlje okom jednog Šveđanina prije cijelog vijeka, te da niko u BiH ne zna za nju, preveo sam je na naš jezik. Izdavačka kuća ”Drina” iz Uppsale objavila је ovu knjigu kao jubilarno izdanje – 100 godina poslije njenog izdanja na švedskom jeziku.
Mišljenja sam da je interesantno za svakog našeg čovjeka da pročita ovu knjigu, jer će u njoj naći masu podataka iz prve ruke: kako je Brčko živjelo od šljiva, Vareš od željeza, kako je u Tuzli zaposlena prva žena- ljekar, zašto su se tetovirale katolkinje, kako su trapisti razvili Banjaluku, lijepu legendu o imenu grada Konjic, detaljne opise Sarajevskih ulica, džamija i crkava, Mostara sa okolinom, vrela Bune, Popova polja, vodopada i katakombi u Jajcu, Ilidže… i tako dalje, i tako dalje.
Da bih vam makar djelimično prezentirao o kakvoj se knjizi radi, citiram po nekoliko rečenica iz uvoda pisca Heimera, kao i recenzije profesora Adolfa Dahla, jednog od najpoznatijih švedskih prevodilaca i predavača na upsalskom Institutu za slavistiku i Midhata Ajanovića Ajana, profesora filmologije, karikaturiste i pisca.
Iz Uvoda Augusta Heimera:
”Ovo je prezentacija utisaka i zapažanja tokom putovanja – opis veličanstvene prirode Bosne i Hercegovine s njenim mnogobrojnim ljepotama, romantičnih gradova s njihovom izrazitom orijentalnom osobinom, interesantnih, osebujnih etnografskih odnosa, jedinstvenog kulturnog razvoja tokom posljednjih 25 godina –, koje je dolje potpisani – jedini švedski učesnik u ekskurziji – ukratko želio da pokuša ostaviti.
Putovanje kroz Bosnu i Hercegovinu bilo je tako poučno i interesantno, čemu su doprinijeli na prvom mjestu sposobnost i revnost koje je naučni vodić ekskurzije Dr Fr. Katzer cijelo vrijeme razvijao, te velika potpora koju je ekskurzija dobila od strane vlade i organa vlasti. Prijateljstvo i pažnja s kojima su strani gosti svuda primljeni, čak i na mjestima gdje je činjeno samo kratko zadržavanje, doprinijeli su umnogo da putovanje učine ugodnim.
Sigurno je da nije bilo nikoga koji nije s čežnjom napustio tu lijepu, neobičnu zemlju i narod i vjerovatno su čvrsto odlučili mnogi da, kao i ovaj pisac još jednom, ako to vrijeme i prilike dozvole, posjete Bosnu i Hercegovinu.”
Iz recenzije Adolfa Dahla:
”Inicijativa Izeta Muratspahića da izda prijevod ove knjige dolazi dakle pravovremeno. Prije stotinu godina je istraživač Heimer napisao ovu knjigu. Naročito je sadržajno bogat materijal koji se krije među koricama i koji sadrži mnogo detalja, zanimljivim ne samo za one koji su upućeni u historiju. Opis Bosne i Sarajeva koji se ovdje daje nije u formi površne turističke brošure, nego je viđen geološki budnim okom. Svaka stranica nudi kako ljude, tako i sredine i
običaje. U jednom trenutku saznajemo kako se pravi džem od ružice, u drugom kako su kršćani i muslimani odijelili svoje parcele s tarabama, te u trećem koliko toplote vreli izvor na Ilidži ispušta.
Naravno da ovakvo bogatstvo detalja iziskuje naporan posao pri prijevodu i to je jedino objašnjenje da ovo djelo nije već ranije izašlo na jeziku područja o kojem govori. Sada je Muratspahić s oduševljenjem, znanjem i podrobnošću ostvario transformaciju iz teškog jednostoljetno starog švedskog jezika u bosansko jezičko ruho.
Heimer je imao sreću da se o njegovom tekstu pobrinuo literarni poznavalac, kao što je to sreća i za Bosance koji sada mogu složiti još jedan djelić u svoju identitetsku slagalicu.”
Iz recenzije Midhata Ajanovića Ajana:
”Ko zna koliko je dobrih knjiga, povijesnih dokumenata stradalo na lomači tih “historičara”? Zbog njih je trebalo proći cijelo jedno stoljeće da se ova knjiga objavi na jeziku onih koji su najzainteresiraniji za njen sadržaj.
Da bi neku knjigu uopće bilo moguće doživjeti, između pisca i čitaoca mora postojati određeni hemijski spoj, šav koji povezuje misli i osjećaje. Sve pukotine koje su eventualno mogle nastati nepreciznim premošćivanjem pomalo zastarjelog švedskog i modernog bosanskog jezika, Izet je ušio poput iskusnog hirurga i omogućio nam da ovu knjigu čitamo jednostavno i bez napora kao što se zrak udiše. Kao čovjek koji će ovu knjigu sigurno držati u svojoj vitrini zahvaljujem Izetu što nas je sve obradovao ovim vrijednim darom.
Nakon knjige 1001 dan Svena Monneslanda, pred nas dakle stiže još jedna značajna knjiga u kojoj nam ljudi sa europskog Sjevera govore važne stvari o nama samima.”
* * * * *
www.bihdijaspora.com (Pisana rijec)
Avlijom se širio miris tek pržene kafe. U rukama smo čuvale po par zrna i ubacivale svako malo po jedno i grickale, uživajući u čudnom gorkom oporom okusu i mirisu. Zabranjenog i namjenjenog samo za odrasle.
piše:Alma Ajanović Zornić
Pored kuće, sa lijeve strane uz žičanu ogradu stajala je drvena šupa. Uska, betonska staza vodila je do visokih drvenih vrata, sa velikom rezom na sredini i još većim katancem na njoj. Ljeti su vrata bila uvijek otvorena. Odmah na ulazu bio je smješten stari smederevac , šporet na drva, čiji je sulunar izlazio kroz vrata, krivudajući nastavljao put do iza same šupe. Unutrašnjost je bila tamna. U čošku su bila poredana drva, isječena na cjepke i složena nekim savršenim redom. Po zidovima okačen alat, stare gume, konopac, pored vrata prislonjena metla, te dvije stare štokrle.
Ispred šupe cvijetnjak, rumene niske ruže, žute lale, šareni turski karanfili. Ispod ograde, koja nas je dijelila od Amirove kuće, dio betona prekriven mekanim šiljtetom i šarenim ponjavama i mali dio trave, zemlje okružen crvenim nagorelim ciglama.
Nana bi tu naložila vatru, sačekala da sagori i ostavi rumeni žar. Zatim bi uzela stari, crni šiš za kafu, otvorila mala vratanca i ubacila šaku, dvije zelenih sitnih zrna kafe. Primakla bi štokrlu iz šupe, a nas dvije bi se priljubile uz nju gledajući i slušajući kako zrna pucketaju i treskaju se u šišu.
Blagi oblak dima se dizao pomješan sa mirisom kafe. Nanina ruka je vrtila, treskala, okretala šiš, brzo i stručno, ne dozvoljavajući da kafa zagori. Zatim bi zastala, krpom otvorila mala vratašca i tamnu, mirišljavu kafu istresla na već razastrtu krpu pored nje. Opet bi ubacila šaku dvije zelene kafe, zatvorila vratašca i stavila šiš iznad rumene žari. Tamna zrna su veselo pucketala na krpi, blago se pušeći i šireći miris. Ispružila bih ruku i prstima uzela vrelo zrno, stavila ga u usta i zadovoljno zagrizla. Blaga gorčina i čudan ukus tek prženog zrna kafe raširio se mojim ustima.
Nana je vrtila crni šiš, duboko zadubljena u to što radi, kao da broji okretaje i čeka do određenog trenutka kada će se avlija uzmirisati, znala je kada je kafa gotova.
Toplina žara je jenjavala, pretvarao bi se u sivi pepeo, blago nošen povjetarcem na rubove cigli.
Na krpi se šepurila gomilica sjajnih, tamnih zrna tek pržene kafe. Blago su pucketala i tu i tamo se ljuštila. Nana se spustila, puhnula i tanka, paperjasta oljupina se razbjezala na sve strane, ostavljajući čista zrna kafe.
Rukom je prelazila po njoj, kao da je miluje. Valjala je sad na jednu sad na drugu stranu,rastjerujući toplinu i vlagu iz nje.
Posmatrale smo nanu ćutke, da ne bi poremetile njen ritual jer kafa mora biti sva iste boje, isto pečena i savršeno očišćena od sitnih zrnka i oljupine.
Zatim bi jedna od nas skočila, donijela metalnu posudu, na kojoj su bile oslikane ruže i dodale nani.
Nježno bi šakom pokupila nježna, tamna zrna i sasula u dugu posudu i na kraju je poklopila. Stavila u šupu na drvenu policu pored šporeta.
Avlijom se širio miris tek pržene kafe. U rukama smo čuvale po par zrna i ubacivale svako malo po jedno i grickale, uživajući u čudnom gorkom oporom okusu i mirisu. Zabranjenog i namjenjenog samo za odrasle.
Alma Ajanović Zornić
Drina protiče kroz slikovite klisure i vrlo zanimljive predjele, stoga je plovljenje njome pravo zadovoljstvo, kakvo se rijetko gdje može naći. Baš i zbog mnogih smetnji za plovidbu, ona pruža takvu osobitu draž, da onaj, koji je jedanput prošao njome, zaželi da to ponovo učini. Zbog njenog jakog i brzog toka i velikih padova njome se može ploviti samo nizvodno i to samo plovnim sredstvima koja vrlo plitko gaze, jer joj je korito na mnogim mjestima vrlo plitko, a ima i mnogo stijenja pod vodom. Jedino korisno plovno sredstvo na Drini su splavovi. Od prije nekoliko godina oni su iskorišćeni i za turizam, jer se inače ne mogu vidjeti prirodne ljepote ove divlje rijeke i njenih klisura. Sem toga putovanje splavom je i veoma lijepa razonoda. I usred žarkih ljetnih dana na Drini je prijatna svježina, naročito u klisurama. Vazduh je kristalno čist i pun mirisa borovine. S vremena na vrijeme zapljusnu vas, kad veći kad manji talasi od bukova, stoga su turisti preko dana u kupaćem odijelu. Gdje je voda mirnija i dovoljno duboka, možete skočiti sa splava i zaplivati. Splavovi plove samo danju; čim se smrkne, prilazi se kraju, na pogodnom mjestu. Možda se nigdje tako dobro ne spava kao na splavu. Tišina, praćena ritmom riječnog žubora ili daleka ravnomjerna buka od nekog udaljenog buka uljuljkuje vas i uspavljuje.-
U najnovije vrijeme kao sport na vodi pojavljuju se platneni čamci za sklapanje, kajaci. Vožnja splavom mogla bi se uporediti sa vožnjom na automobilu, gdje putnik turista može slobodno da razgleda okolinu i uživa u prirodnim ljepotama, jer se o samome kretanju brine vozar (šofer), kao na splavu splavari. Vožnja pak kajakom više liči na vožnju motociklom ili točkom, gdje je sam turista vozar, te mora da pazi kuda ide, pa je manje u mogućnosti da razgleda okolinu; isto tako kajakaš. Ovo je, dakle, više sport, no turizam, upravo: turistički sport.
S vremena na vrijeme splavom se spuštao niz Drinu i poneki radoznao putnik ili naučnik. Na splavovima, razumije se, sem ponekad primitivno sagrađene kolibice, nema nikakve udobnosti.
Prvi turisti stranci, neki Englezi i Nijemci, spuštali su se na splavovima oko 1923. god. Kad se kajak-sport stao razvijati, počeli su, 1931. g., na Drinu dolaziti i kajakaši, pojedinci i u grupama od 3 – 10 čamaca, a bilo je putnika i na splavovima. Počeli su dolaziti u većem broju i Česi i Austrijanci. Do 1934. g. Ponekad su strancima činili pratnju i naši kajakaši. Te godine počeo je g. Jov. Blagojević iz Zvornika organizovati izlete splavom i kajacima (kajaci su pošli niz Taru od Levertare i u Višegradu se pridružili splavu). Na Drini su sreli i jednu grupuod 6 Čehoslovaka na kajacima. Taj je put i filmski snimljen od Prosvetnog filma. 1936. g. Bilo je i Rumuna na splavovima i Francuza na kajacima. Nekoliko čuvenih sportista iz Njemačke i Austrije gotovo svake godine provedu na Drini, Tari i Limu po nekoliko dana. Tako je g. E. Švajcer iz Ludvigsburga u Njemačkoj dolazio više puta, a pretprošle godine doveo na Drinu i do sada najveću grupu od 25 kajaka. I taj je izlet filmovan, za društvo Putnik.
…………
Spuštajući se splavom, ili kajakom, niz Drinu, vide se sve njene izvanredne lokalne, takoreći unutrašnje ljepote.
_ _ _ _ _
iz knjige : Drina: geografsko-turistička monografija Dragutin J. Deroko.
Objavljeno 1939. godine.
_ _ _ _ _
priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
_ _ _ _ _
DODATAK O SPLAVARENJU I POČECIMA TURIZMA U FOČI
Balvani su redani i međusobno povezivani čeličnim sajlama i željeznim klanfama i od njih su nastajali splavovi, a na njih nabacivana drvena građa, koju su samo izuzetno hrabri i fizički spretni i sretni pojedinci vozili Tarom i Drinom do pilana u Foči i Višegradu, pa sve do Beograda. Ti vješti drinski vukovi zvali su se triftari i od njih je zavisilo koliko će posječene šume iz bosanskih vrleti stići do središta Austrougarske carevine, koja je u 19.vijeku okupirala Bosnu.
U Fočanskom Muzeju postoji podatak da je još 1906. godine, jedan fočanski triftar, na drvenom splavu, Drinom, od Šćepan Polja do Foče, vozio jednog austrijskog šumarskog inžinjera, radi odmora i rekreacije, što bi se moglo uzeti za početak turističkog splavarenja u Foči i okolini.
1932.godine beogradska “Politika” je pisala o zamahu turističkog splavarenja na drvenim splavovima u Foči. Splavovi su naprijed imali drveno kormilo, kojim je snažni triftar upravljao plovilom kroz brzake i slapove Tare i Drine. Dešavalo se da se zbog plahovite rijeke, splav ukliješti među kamene hridi ovih rijeka, ili da se zbog udara raspadne, što nije bio rijedak slučaj.
Ljudi su splavarili Tarom i puno prije nego što su se prvi avanturisti dosjetili prevoziti turiste na tradicionalnom splavu. Krajem 19. stoljeća, kad je porasla potražnja za drvenom građom, nije bilo teških kamiona i suvremenih putova, pa su trupci transportirani rijekom. Šumski su radnici drvene trupce spuštali niz kanjon iznimno opasnim i mukotrpnim načinom. Vezali su ih na splavove na kojima su onda plovili niz rijeku do odredišta. Tada se to zvalo triftarenje. Tara je divlja rijeka i krije mnoge opasnosti, pa su život i sigurnost triftara ovisili isključivo o njihovoj spretnosti i snalažljivosti; kad bi upali u maticu rijeke okruženi brojnim trupcima, teško bi sačuvali živu glavu. Trupci su iz kanjona Tare dalje plovili Drinom do Foče ili Višegrada, a nerijetko i dalje. Triftarenjem se drvena građa prevozila sve do kraja Drugog svjetskog rata.Triftarenje, ili transport drvene građe Tarom i Drinom prekida Drugi svjetski rat, da bi se obnovio 1958.godine, kada se osniva Turistička organizacija Foče i kada triftari na svoje splavove preuzimaju turiste, ljude željne odmora i uživanja u čarima rijeke.
Fočaci svjedoče da je među drinskim vukovima sve do devedestih godina prošlog vijeka, najpoznatiji bio Adem Pendek, o kome se ispredaju brojne priče. Poznate su splavarske familije Pendek, Šabanović, Čelik, Šahinović, Polovina, Lagarija, Dželil i Vejo, a tridesetak kilometara nizvodno, oko Ustikoline, bili su Sofradžije, Mujezinovići, Osmanspahići, Subašići, Sobe, Uzunovići, Merkezi i dr., u Višegradu familije Hašima Paje, Abida Cocalića i Nurka Čankušića, a u selu Godijeno bile su familije Babić i Kovač.
Glavna splavišta za građu su bila u području Huma i Broda na Drini. Stabla su se do rijeke spuštala niz točila (strmi klanac niz koji se spuštala građa) koja su bila dugačka i do 3km. Prirodna točila se zovu riža. Splavari su na Drini imali komande drži ka Bosni
sto je značilo lijevo i tjeraj Crnoj Gori
što je značilo desno.
VIDEO:
Splavarenje : Adem i Osmo
https://www.facebook.com/kenan.sarac.39589/videos/387443781610545/
Foča – kratki historijat i malo o splavarenju
https://www.facebook.com/kenan.sarac.39589/videos/192927537728838/
Gdje nastaje Drina
https://www.facebook.com/kenan.sarac.39589/videos/440487546306168/
priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
Careva mahala je dugo zadržavala svoj lijepi izgled sa kaldrmom koja se blago spušta ka glavnom fočanskom trgovištu Pazarištu. Gornji dio ove mahale se zvao Terezija.
Nekadašnji fočanski moćnici donesoše nakaradni urbanistički plan i preliše ovu lijepu kaldrmu asfaltom i tako joj dohakaše i ona izgubi svoju autentičnost.
fotografije: flickr ekranportal13/focanskidani/fb PutnikNamjernik
priredio:Kenan Sarač
…A Sena… Ona je bila vrlo lijepa žena. Išli smo zajedno na izlete, na Željeznicu, Vrelo Bosne, Bentbašu i Darivu. I tu je Mak bio veoma delikatan, nikada nije javno prozborio niti riječi o svom odnosu sa Senom, sve mu je bilo vrlo diskretno, kako već rekoh. Dva dana prije nego će se vjenčati, rekao mi je: ‘Ja bih se oženio…’ i eto, bio sam kum. Tada građanskog braka nije bilo i zato je bilo vjenčanje kod kadije. Bio je to jedan fini, kulturni kadija, pola sata je ceremonija trajala. Imao sam mnogo fotografija sa Makom i Senom, pa i sa tog vjenčanja jednu, ali sve je to izgorjelo u porodičnoj kući Zulfikarpašića u Foči, sve je zapaljeno u jednom nečuvenom haosu za vrijeme onoga rata. Nakon vjenčanja smo otišli na ručak u restoran, nas troje, a uskoro se tu našlo i nekoliko prijatelja, bilo nas je možda desetak…
Pred rat smo dnevno bili zajedno, družili smo se, razgovarali, sjedili u tada popularnom Zvonu, nekada i po čitavu noć. Kada sam ga kao mladića upoznao, imao je objavljenu jednu malu zbirku pjesama i bio je popularna ličnost, već tada. Ja u to vrijeme nisam ni slutio sa kakvom budućom veličinom dijelim prijateljstvo… Sjećam se jedne zgode iz tog vremena. Mak je poslao neku svoju pjesmu piscu Novaku Simiću u Zagreb, a ovaj ju je odmah objavio pod svojim imenom. Mak, još dječak u to doba, srednjoškolac, nije znao šta da radi. Stariji brat Hamid, već veoma ugledna ličnost u Sarajevu, kaže mu: “Šuti, budi sretan da ti je jedan tako veliki pjesnik uzme pjesmu i potpiše se pod nju!”
_ _ _ _ _
Mehmedalija Mak Dizdar je ostao do danas jedan od najpoznatijih bosanskohercegovačkih pjesnika. Rođen je u Stocu, 17. oktobra 1917., a umro u Sarajevo 14. jula 1971.
_ _ _ _ _
Adil-beg Zulfikarpašić (23. decembar 1921. Foča- 21. juli 2008 Sarajevo) je bio privrednik, publicist, političar i dobročinitelj.
Zulfikarpašić je rođen 1921. godine u Foči kao sin veleposjednika Husein-bega Zulfikarpašića, dugogodišnjeg gradonačelnika Foče i majke Zahide Zulfikarpašić koja je porijeklom iz fočanske plemićke porodice Čengić. Osnovnu školu je završio u Foči, a srednju školu u Sarajevu. Studirao u Grazu, Beču i Fribourgu. Diplomiraopolitičke nauke i pravo. Od 1941. godine je učesnik u antifašističkom pokretu. Završio rat kao potpukovnik. Bio je zamjenik ministra trgovine u prvoj poslijeratnoj Vladi Narodne Republike BiH.
Godine 1946., emigrira iz Bosne i Hercegovine. Postaje predsjednik Bošnjačkog Liberalnog saveza. Također je bio urednik „Bosanskih pogleda“ , koji izlaze u Beču i Fribourgu od 1960. do 1967. godine. Suosnivač je Demokratske alternative i član izvšnog odbora Liberalne internacionale.
Bio je direktor i vlasnik kompanije Stamaco u Zürichu.
_ _ _ _ _
fotografije: flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik
priredio:Kenan Sarač
_ _ _ _ _
vidi još:
PORUKA – Mehmedalija Mak Dizdar
https://focanskidani.wordpress.com/2016/09/26/poruka-mehmedalija-mak-dizdar/
Bosanski pisci kroz historiju: Mehmedalija Mak Dizdar (17.10.1917. – 14.07.1971.) – foto
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/14/bosanski-pisci-kroz-historiju-mehmedalija-mak-dizdar-17-10-1917-14-07-1971-foto/
Adil Zulfikarpašić o Maku Dizdaru
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/08/adil-zulfikarpasic-o-maku-dizdaru/
Slovo o čovjeku PRVO
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/08/slovo-o-covjeku-prvo/
…a kako ćeš tek razlikovati čovjeka i vuka…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/17/a-kako-ces-tek-razlikovati-covjeka-i-vuka/
[GODIŠNJICE] Zgiboh od čudne boli – Mehmedalija Mak Dizdar (17.10.1917. – 14.07.1971.)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/17/godisnjice-zgiboh-od-cudne-boli-mehmedalija-mak-dizdar-17-10-1917-14-07-1971/
MEĐURJEČKA DŽAMIJA
Džaferbegova ili kako se još navodi u starijim dokumentima, Džafer-Čelebijina džamija bila je u Međurječju i nešto sjevernije od Hamzabegova mesdžida, a obzirom da je stajala baš u blizini i ispod Hamzabegova mesdžida vjerovatno je to druga džamija po starini u Foči. Inače nikakvih drugih historijskih podataka nemamo ni o njoj, niti o njenom osnivaču sve do god. 1600. iz koje se sačuvao najstariji dokumenat, u kojem se ta džamija spominje.I ona je stradala god. 1943., pa ni njenih dimenzija nemamo, ali je poznato, da je bila građena od kamena i da je imala kamenu munaru.
Džamija je bila otprilike gdje je sada banka. Porušena je poslije II svjetskog rata 1947.-48….Srušili je partizani – munaru vezali jakim konopcima sa četiri strane i na horuk sa nekim kamionom povuci potegni dok je nisu oborili…
Donji Ćehotinski most- drveni 1928.godine
/desno gostionoca Slavija,naspram nje banka i kuća porodice Jeremić
Fotografija govori vise o vremenu u kom je nastala negoli mnoge knjige.
Mimohod ljudi tog vremena. Uniforme, dame sa djecom, bošnjak – musliman daju pa skoro kompletan historijski utisak.
Iza su Šukovac i Gradačka stijena …
priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
*************
vidi još:
Careva džamija u Foči – džamija Sultan Bajazid II Valije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/careva-dzamija-u-foci-dzamija-sultan-bajazid-ii-valije/?preview_id=19862&preview_nonce=8513ba369c
Hamzabegov mesdžid – najstarija fočanska džamija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/hamzabegov-mesdzid-najstarija-focanska-dzamija/
FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/
SEDAMNAEST FOČANSKIH DŽAMIJA (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/sedamnaest-focanskih-dzamija-foto/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Hadži Seferov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-hadzi-seferov-mesdzid/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Šejh Pirijin mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-sejh-pirijin-mesdzid/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Muminbegov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-muminbegov-mesdzid/
Historija Foče : MEĐURJEČKA DŽAMIJA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/07/historija-foce-medurjecka-dzamija/
Mustafa-pašina džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/mustafa-pasina-dzamija-u-foci/
IZ HISTORIJE FOČE : O DŽAMIJI SULTAN FATIME
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/05/iz-historije-foce-o-dzamiji-sultan-fatime/
Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime/
Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime (sa fotografije)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime-sa-fotografije/
Džamija Hasana Nazira – Aladža džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/dzamija-hasana-nazira-aladza-dzamija-u-foci/
Foča:Slovo o Aladži
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/06/focaslovo-o-aladzi/
Aladža džamija u Foči, Bosna i Hercegovina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/aladza-dzamija-u-foci-bosna-i-hercegovina/
Aladža Moschee in Foča,Bosnien-Herzegowina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/aladza-moschee-in-focabosnien-herzegowina/
Aladža džamija u Foči – ubijanje i uzdizanje monumenta islamske arhitekture
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/aladza-dzamija-u-foci-ubijanje-i-uzdizanje-monumenta-islamske-arhitekture/
[stari tekstovi] HUSREF REDŽIĆ : ARHITEKTONSKA KONZERVACIJA ALADŽA-DŽAMIJE U FOČI (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/stari-tekstovi-husref-redzic-arhitektonska-konzervacija-aladza-dzamije-u-foci-foto/
Legenda o nastanku Aladže
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/legenda-o-nastanku-aladze/
Natpis na Aladža džamiji u Foči iz 1550./51. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/natpis-na-aladza-dzamiji-u-foci-iz-1550-51-godine/
Foča:Šehova džamija (Kadi Osman-efendijina džamija)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/22/focasehova-dzamija-kadi-osman-efendijina-dzamija/
IZ HISTORIJE FOČE:TRI DŽAMIJE O KOJIMA SE NE PRIČA I NE PIŠE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/12/iz-historije-focetri-dzamije-o-kojima-se-ne-prica-i-ne-pise/
VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/
FOČA:Nemaran odnos prema džamiji i medresi Mehmed–paše Kukavice
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/10/focanemaran-odnos-prema-dzamiji-i-medresi-mehmed-pase-kukavice/
Faruk Muftić:VAKUF ATIK ALI-PAŠINE DŽAMIJE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/28/faruk-mufticvakuf-atik-ali-pasine-dzamije-u-foci/
Potpis Evlije Čelebije na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči preživio sva ratna razaranja
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/potpis-evlije-celebije-na-atik-ali-pasinoj-dzamiji-u-foci-prezivio-sva-ratna-razaranja/
IZ HISTORIJE FOČE : FOČANSKE DŽAMIJE (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-focanske-dzamije-foto/
FOČA:Historijsko područje – Čaršija u Foči proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/focahistorijsko-podrucje-carsija-u-foci-proglasava-se-nacionalnim-spomenikom-bosne-i-hercegovine/
FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1918. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/02/foca-historija-sta-nam-kazuje-fotografija-nastala-oko-1918-godine/
FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/
U zlatnom dobu fočanskog šehera, vakifi su se nadmetali u dobru, i teško je u ovoj čaršiji bilo reći koja je džamija veća, ljepša, važnija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/28/u-zlatnom-dobu-focanskog-sehera-vakifi-su-se-nadmetali-u-dobru-i-tesko-je-u-ovoj-carsiji-bilo-reci-koja-je-dzamija-veca-ljepsa-vaznija/
FOČA : Obnovljena džamija Sultana Bajazida II Valije ili u narodu poznatija kao Careva džamija (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/08/foca-obnovljena-dzamija-sultana-bajazida-ii-valije-ili-u-narodu-poznatija-kao-careva-dzamija-foto/
FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/
FOČA:NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU U NOĆI SA 01.01.2016. NA 02.01.2016.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/02/focanapad-na-carevu-dzamiju-u-noci-sa-01-01-2016-na-02-01-2016/
POSLIJE NAPISA O TERORIZMU U FOČI : IPAK SE OGLASILI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/poslije-napisa-o-terorizmu-u-foci-ipak-se-oglasili/?frame-nonce=ffb1f08629
TERORIZAM U FOČI:NOVI NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU
https://wordpress.com/post/focanskidani.wordpress.com/16143
Foča : Veliko groblje (Aladžanski park)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/foca-veliko-groblje-aladzanski-park/
HISTORIJA FOČE : KATOLIČKA CRKVA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/historija-foce-katolicka-crkva-u-foci/
DŽAMIJE U FOČI
SEDAMNAEST FOČANSKIH DŽAMIJA (FOTO)
https://wordpress.com/post/focanskidani.wordpress.com/14507
U Foči je bilo sedamnaest (17) džamija i sve su podignute za vrijeme Osmanske uprave. Džamije su građene u periodu od druge polovine 15. do sredine 18. stoljeća.
Najstariji je Hamza-begov mesdžid, izgrađen u periodu 1470/74, najmlađa je džamija Mehmed-paše Kukavice, sagrađena 1751/2, najpoznatija Aladža (Šarena) džamija iz 1550., a jedna je i sultanova, carska – Careva džamija iz 1500/1. godine.
Njih dvanaest (12) je preživjelo Drugi svjetski rat.
Pet (5) ih je oštećeno! u savezničkom bombardovanju 1943. i one su porušene u periodu partizanske obnove i izgradnje 1947. – 1952. To su slijedeće džamije:
1. Hamza-begov mesdžid,
2. Džaferbegova ili Džafer Čelebijina džamija,
3. Mustafa-pašina džamija,
4. Sultanije Fatime džamija, i
5. Hadži Seferov mesdžid.
Partizani su još porušili 1964. godine Hadži Osman-begovu džamiju, zvanu Čečova džamija na Gornjem Polju.
OVIH ŠEST DŽAMIJA PORUŠENIH U PERIODU PARTIZANSKE OBNOVE I IZGRADMJE NIKAD NISU OBNOVLJENE!!!???
Agresiju na BiH je dočekalo jedanaest (11) fočanskih džamija.
Od njih jedanaest (11) – četiri (4) su korišćene kao skladišni prostor do 1992. To su džamije:
1. Kadi Osman-efendijina ili Šehova džamija,
2. Dev Sulejmanbegova džamija,
3. Džamija Mehmed-paše Kukavice, i
4. Hadži Mustafin mesdžid ili Pilavska džamija
A svih jedanaest (11) su uništene u periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. – 1995. godine, kada je nad islamskim sakralnim spomenicima u Foči izvršen kulturocid, a nad Bošnjacima (muslimanima) genocid.
Prva obnovljena i otvorena džamija je Atik Ali-pašina ili Musluk džamija 2007. godine. Obnovljena je i Careva džamija (2016., otvorenje 2017.). U toku (2018.) je obnova i najpoznatije, Aladža džamije.
Napomena:Aladža džamija je obnovljena i otvorena 04. 05. 2019.
Sedamnaest džamija u Foči:
1. Hamza-begov mesdžid
2. Džaferbegova ili Džafer Čelebijina džamija
3. Mustafa-pašina džamija
4. Careva džamija ili džamija sultana Bajazida Valije
5. Kadi Osman-efendijina ili Šehova džamija
6. Hasan Nazirova ili Aladža džamija
7. Ali Čohodareva džamija
8. Džamija Defterdara Memišahbega ili Nazorova džamija
9. Sultanije Fatime džamija
10. Atik Ali-pašina ili Musluk džamija
11. Dev Sulejmanbegova džamija
12. Hadži Mustafin mesdžid ili Pilavska džamija
13. Šejh Pirijin mesdžid
14. Hadži Seferov mesdžid
15. Mumin-begov mesdžid
16. Hadži Osman-begova džamija
17. Džamija Mehmed paše Kukavice
Prva obnovljena i otvorena džamija je Atik Ali-pašina ili Musluk džamija 2007. godine. Obnovljena je i Careva džamija (2016., otvorenje 2017.). U toku je obnova i najpoznatije, Aladža džamije.Napomena:Aladža džamija je obnovljena i otvorena 04. 05. 2019.
Sedamnaest džamija u Foči:
Hamzabegov mesdžid
Hamzabegov mesdžid u Ortakolu najstarija je fočanska džamija, a sagradio ju je prvi hercegovački sendžakbeg Hamzabeg između god.1470. i 1474. Kako još god. 1477. bijahu svega tri muslimana mještanina u Foči, to je ta džamija napravljena samo za potrebe vojske, koja je tu logorovala, i sigurno njeni graditelji nisu ni pretendirali na neku monumentalnost. Ta je džamijapotpuno propala od bombardiranja god. 1943., i njenih prvih dimenzija više ne znamo, ali se po konturama zemlje, koja prekriva temelje, jasno vidi da je to bila omanja građevina, a inače se zna, da je pripadala tipu džamija s drvenom munarom i da nije imala nekih osobitih značajki,niti rezbarija.
Džaferbegova džamija – Međurječka džamija
Džaferbegova ili kako se još navodi u starijim dokumentima, Džafer-čelebijina džamija bila je također u centru i nešto sjevernije od Hamzabegova mesdžida, a obzirom da je stajala baš u blizini i ispod Hamzabegova mesdžida vjerovatno je to druga džamija po starini u Foči. Inače nikakvih drugih historijskihpodataka nemamo ni o njoj, niti o njenom osnivaču sve do god. 1600. iz koje se sačuvao najstariji dokumenat, u kojem se ta džamija spominje.I ona je stradala 1943.god. 1947. srušili su je partizani. Ni njenih dimenzija nemamo. Poznato je da je bila građena od kamena i da je imala kamenu munaru.
Careva džamija
Careva džamija na brežuljku Kavala iznad Pazarišta, zvana još punijim imenom džamija sultana Bajezida Valije, adaptirana je iz srednjovjekovne crkve god. 906. (1500.—1501.),kako se vidi iz natpisa više vrata, što ga je u faksimilu i prijevodu objavio M. Mujezinović, a dobila je ime spomenutog sultana, što je prepravljena za njegova vremena i njegovim (državnim?)troškom. Masivna je to i prostrana građevina s kamenom munarom, koja ima ulaz, mimo gotovo svedruge džamije, iz samoga trijema. Unutrašnji prostor džamije ima veličinu, kako sam ranije naveo,10,65X19,0 m. Od unutrašnjeg uređaja pažnju privlači mahfil (koru slična galerija) u stražnjem dijelu i na čitavoj širini prostora, kojeg nosi šest drvenih i osmerobridnih stupova s kamenim bazama, a drvenim kapitelima. Ti bogato dekoriranii u sistemu stalaktita izrezbareni drveni kapiteli su upravo majstorski izrađeni i kolorirani u tri boje. Po svojoj izrazitoj eleganciji i preciznosti izrade pretstavljaju osobitu umjetničku vrijednost, pogotovo kad se zna, da na našem prostoru gotovo i nema orijentalnih kapitela iz drvenog materijala. Sam mihrab i kameni minber, začudo, ne sadrže naročitog dekorativnog bogatstva i predstavljaju dosta jednolično rješenje.
Današnja konstrukcija te džamije s četvero-strešnim krovom nije ona iz god. 1500.—1501. To se jasno vidi po prozorima s orijentalnim lukovima, po dva i u desnom i u lijevom postranom zidu, koji su danas potpuno zazidani, a konture im se jasno razabiru kroz žbuku. A da je ta džamija bila prije drugačija, nego li je danas, potvrđuje nam i putopis Evlije Čelebije, u kojem se ističe za tu džamiju da je stara bogomolja, u klasičnom stilu i s daščanim kubetom.Iz toga podatka dade se zaključiti, da je tada unutrašnji prostor džamije, umjesto današnjeg ravnog drvenog stropa, prekrivala drvena kupola.Potpuno identičnu konstrukciju stropa s takvom drvenom kupolom imaju još i danas džamije Gazanferija u Banjoj Luci (iz kraja 16. vijeka) i Handanija u Pruscu (iz god. 1617.).Posljednji put džamija je temeljitije popravljena god. 1926. Iz te godine potječe i zidna ornamentika u koloru u unutrašnjosti džamije, koja je rađena po uzorima orijentalne dekorativne umjetnosti.
Kadi Osman-efendijina ili Šehova džamija
Kadi Osman-efendijina ili Šehova džamija ispod Pazarišta i kraj same nekadašnje Donje čaršije u blizini gornjeg mosta preko Ćehotine zanimljiv je arhitektonski spomenik s više razloga. Prije svega, samim tlocrtnim oblikom, makar je on uobičajeni četverokut, odvaja se od ustaljenog tipa naših džamija, jer se tu unutrašnji prostor razvija u smjeru poprečne osi za razliku od ostalih džamija, koje su ili kvadratične ili pak pokazuju tlocrtno izduženje u smjeru uzdužne osi. Taj unutrašnji prostor ima površinu od 11,5X7,55 m. Daljnje građevne karakteristike te džamije jesu, kako vele sami Fočaci, dva mihraba, ljeskova vrata i s lijevu stranu munara. Naime, osim mihraba u unutrašnjosti džamije, koji je rađen vrlo solidno i dekoriran u gornjem dijelu u sistemu suptilnih stalaktita, kakvi se rijetko gdje kod nas sretaju, još jedan s istim takvim dekorom nalazi se i u prednjoj stijeni, u desnom trijemu džamije, a ugrađen je sigurno za obavljanje zajedničke molitve kad je džamija zatvorena. Upravo je radi toga prostor ispred toga vanjskog mihraba znatno proširen tako, što je prolaz, zajedno s ulazom, pomaknut više ulijevo od središnje uzdužne osi džamije, a u toj istoj liniji nalazi se i unutrašnji mihrab. Sam ulaz u džamiju naglašen je vijencem čistih i otmjenih linija, a zatvarala su ga dva drvena krila iz jednog komada drveta — vele od ljeskovine — koja su potpuno propala u prošlome ratu.Zanimljivo je, da se u toj masivnoj građevini pojavljuju dva materijala koja pokazuju posve drugačije karakteristike u pogledu i čvrstoće i estetskog doimanja. Same džamijske stijene, osnovni konstruktivni elementi, izvedeni su od ćerpiča,a svi ostali istaknutiji elementi, i unutrašnji namještaj i munara, od probranog i neobično precizno dotjeranog kamena. Ćerpićne stijene, koje se već urušavaju, stoje u očitoj kontradikciji s onim sjajnim i bogato dekoriranim kamenim elementima, i stoga je vrlo vjerovatno, da današnji objekt potječe iz dva doba, iz prvog masivna građevina, sva iz kamenog materijala, a iz drugog adaptacija,koja je unijela lakše pribavljiv materijal ćerpič.Od prvobitnih dijelova toga objekta, koji su se do danas očuvali, osobito vrijedan elemenat predstavlja tanka i visoka munara, koja je, mimo običaj, uklopljena uz lijevu pobočnu stijenu džamije.Njene plohe resi cio niz neobično precizno izrađenih ornamenata u samoj masi objekta. Devet ploha donjeg, temeljnog dijela munare ukrašene su u donjem dijelu s četiri rozete, od kojih dvije prikazuju priložene slike, a u gornjem dijelu, gdje munara prelazi u dvanaesterokut, daljnjim ornamentima — šiljastim lukovima. Ograda šerefeta ili galerije na munari je osobito bogato ornamentirana perforacijama, a daljnji ornamenti, opet nove varijacije, rese i plohe munare ispod šerefeta.Gotovo podjednak dekor i izradu sretamo i u unutrašnjosti džamije, na mihrabu, kojeg rese stalak-titi i dvije daljnje kamene rozete s dvije strane,te mali, gotovo minijaturni minber — sav od kamena; ograda na minberu sva je perforirana u vidu kružića i heksagona, a niski baldahin nad tim minberom s vrlo dopadljivim šiljastim lukovima pridaje još veću ljepotu tome objektu. U tom bogatom inventaru kamenog dekora podjednako privlače oko i prozori u lijevoj i prednjoj stijeni, završeni u obliku orijentalnog luka. Ploha u slatko vodnom laporu, što je omeđuje luk, perforirana je u niz isprepletenih kolobara — čisti alžirski motiv.Ti su kolobari opet vješto raspoređeni tako, da četiri stoje u uglovima četverokuta, čije se stranice odnose jedna naprama drugoj tačno po zlatnom rezu (4 : 7), a peti opet ima središte u samom središtu četverokuta, povezujući sve četiri vanjske kolobare u jednu cjelinu. Cio taj geometrijski motiv je vrlo pregledan i rađen s velikom preciznošću, koja je bila tu potrebna kako pri samom ucrtavanju, tako i isklesavanju tih kolobara.Sav taj dekor, zajedno s džamijom, nastao je krajem šesnaestog stoljeća, dakle upravo u doba turskih neimara, koji su doveli do vrhunca tursku arhitekturu. Iz natpisa na kamenoj ploči više ulaza vidi se, da je objekt građen god. 1002. odnosno1593./4. U natpisu se ne navodi osnivačevo ime,ali je džamija općenito poznata i u dokumentima i u narodu kao Kadi Osman-efendijina. Danas je spomenik poznatiji pod imenom Šehove džamije, a odakle to drugo ime, zasad se ne možeutvrditi.
Džamija Mehmed-paše Kukavice
Džamija Mehmed-paše Kukavice,situirana u Gornjoj čaršiji i na samome brijegu iznad Ortakola, masivna je građevina s unutrašnjim prostorom kvadratične osnove (osnovica kvadrata 9,05 m), a kalotnom kamenom kupolom,s visokim predvorjem, koje je danas u drvenoj konstrukciji, te sa zidanom i dosta visokom munarom, koja dominira čitavim gradom. Taj je objekt nastao u doba opadanja turske građevne umjetnosti i u našim stranama i na čitavu ostalom prostoru turske carevine. Građen je god. 1752. pa je, prema tome, najmlađa džamija u Foči. Pa i pored toga na tome se objektu zapažaju oblici i radovi bolje vrijednosti, iako se oni uopće ne mogu porediti s građevinama šesnaestog vijeka, kad je graditeljska vještina u Turskoj bila na najvećoj visini. Težnja i osnivača i graditelja te džamije da dadnu objekt bogatijeg rješenja jasno je izražena već u samoj kupoli, koja je već sama po sebi izraz izvjesne monumentalnosti, a koja je ovdje, mora se priznati, dobro projektirana i uspješno izvedena. Savezno s takvom kupolom te isto tako s dobro oblikovanom kamenom munarom, držim da je i pročelje, trijem džamije bio od istog materijala,s tri kupolice i kamenim stupovima, koji su nosili te elemente, pa je u nepoznato doba propao i zamijenjen današnjim drvenim.Osnivač te džamije Hadži Mehmed-paša Kukavica, koji se u kronogramu džamije iznad ulaza navodi pod imenom Hadži Mehmedbeg i u časti čauš baše sultana Mahmuda,rodom je iz same Foče, a daljnjim porijeklom, prema predaji, od pravoslavne porodice Pavlovića u selu Popima u općini Ćurevo. Bio je u dva maha bosanski vezir (1752.—1756. i 1757.—1760.), a poslije je pao u nemilost te prognan na Kretu i tamo pogubljen god. 1761. Pored te džamije u Foči u još sedam drugih mjesta u Bosni pogradio je i uvakufio preko osamdeset objekata, pa se s pravom smatra jednim od najvećih legatora u Bosni.
Sultan Fatimin mesdžid
Sultan Fatimin mesdžid bio je na samoj obali Drine, zapadno od Ortakola i Carevedžamije. Bila je to, bar u posljednje vrijeme, omanja građevina od ćerpiča i drvenog materijala i s drvenom munarom. Potpuno je propala god. 1943.Evlija Čelebija hvali tu džamiju kao lijepu i urednu i ističe, da je pokrivena olovom. Nije sigurno, misli li putopisac pod tim pokrov same džamije, ili pak gornjeg dijela munare, ali u svakome slučaju iz toga proizlazi, da je prvotna džamija bila masivna građevina, vjerovatno i s kamenom munarom. Jedan temeljit opravak, a čini mise i prepravak te džamije vršen je i god. 1873.,kad je dotadašnja zgrada bila prilično oronula. Za taj opravak dala je fočanska beledija (općina)2300 groša, narod je pak dao 2122 groša, a daljnjih 1014 groša i 20 para, koji su u tu svrhu utrošeni, nađeni su, zanimljivo, na samom gradilištu prilikom obaranja desnog zida džamije u crnoj kesi i jednom bijelom loncu.
Koje je upravo godine nastala ta džamija, to se ne zna, ali se može s velikom vjerovatnošću približno uzeti da je sagrađena u prvoj polovini šesnaestog vijeka, a svakako poslije Careve džamije(1500.—1501.). Prvi poznati dokumenat, u kojem se spominje Sultan Fatimina mahala u Foči, potječe iz god. 1600.
Zbrku u to pitanje unosi to, što jedo god. 1600. bilo pet sultanija istoga imena: dvije su unuke Bajezida II. (jedna umrla 1532.—3., a druga 1552.—3.), jedna kći Selima I., jedna unuka Sulejmana II. (umrla 1580.—81.). Sudeći po vremenu postanka daljnjih okolnih džamija najvjerovatnije je, da je osnivačica džamije u Foči bila jedna od Bajezidovih unuka iz prve polovine 16. vijeka. Narodna predaja u Foči veli, da je ta sultanija bila udata za nekoga Čengića. A ona je doista umrla u Foči nepoznate godine i pokopana u groblju s desne strane Careve džamije, samo joj nadgrobni spomenik s natpisom, kako ću kasnije pokazati, potječe iz mnogo mlađeg doba.
Hadži Mustafin mesdžid – Pilavska džamija
Hadži Mustafin mesdžid, poznat još pod imenom Pilavske džamije po porodici Pilava, koja je u okolnoj mahali bila najbrojnija, a situiran s lijevu stranu današnjeg kolnog puta što vodi uz samu obalu Drine prema Brodu, vrlo je jednostavna drvena građevina, građena isključivo od ćerpiča. Karakteristična joj je konstrukcija drvene munare utoliko, što se izdiže iz same mase objekta: nema zasebnog temelja, nego joj je podnožje upeto u samu stropnu i krovnu konstrukciju džamije. Džamijske stijene izvedene su u uobičajenoj debljini od 75 cm, a sam unutrašnji prostor, nešto produžen u uzdužnoj osi, ima površinu od 7,65X9,65 m. Već se po tome vidi, da je to objekt čednijih dimenzija. Trijem, širok svega 3,90 m, nema zasebne konstrukcije, nego ga natkriva zajednički džamijski četverostrešni ćeremitni krov, koji se u tome dijelu oslanja na deset koncentrično poredanih drvenih stupova kvadratičnog presjeka veličine 20X20 cm. Svi ti konstruktivni elementi gotovo su već dotrajali, a i sam objekt je zapušten i sklon padu.Ne znamo ništa ni o njezinu osnivaču Hadži Mustafi, niti kad je tačno objekt nastao. Sigurno je pak samo to, da je džamija nastala najkasnije do kraja šesnaestog stoljeća. Prvi poznati spomen okolne mahale, koja je dobila ime po toj džamiji,potječe iz god. 1600. u navedenom vakufskom
obračunu.
Hadži Osmanbegova džamija – Čečova džamija
Hadži Osmanbegova džamija, zvana još i Čečova po porodici Čeča u okolnoj mahali, treća je džamija na samoj obali Drine u pravcu prema jugu
Hadži Osmanbegova džamija – Čečova džamija
Hadži Osmanbegova džamija, zvana još i Čečova po porodici Čeča u okolnoj mahali, treća je džamija na samoj obali Drine u pravcu prema jugu. Objekt je potpuno kvadratičan (unutrašnji prostor 9,45X9,45 m), stijene su mu i dosta niska munara, koje je podnožje raščlanjeno u deveterokut, od kamenog materijala jednostavnije obrade, a sama krovna konstrukcija i trijem, širok 4,60 m, od drveta. S dosta ukusa izveden je u unutrašnjosti minber, također sav od kamenog materijala, samo danas već razlupan. Drveni mahfil, smješten u desnom uglu, nose drveni stupovi s bazama od kamena priproste profilacije i obrade. Od dekorativne pak opreme mihraba oko privlače jedino dvije krasne svrtkaste rozete u kamenu, što rese dvije gornje strane niše.U turskom natpisu na kamenoj ploči iznad ulaza, u kojem je navedeno ime osnivača, izražen jeu ebdžed-sistemu i datum gradnje džamije, a to je, prema mom dešifriranju, god. 1022. kojoj odgovara naša 1613. Za osnivača džamije Hadži Osmanbega, o kojem nema nikakvih drugih dokumentarnih podataka, narodna predaja veli, da je sahranjen kod svoje džamije i da je sam pribavljao na bijeloj mazgi materijal za džamiju. Okolna Hadži Osmanbegova mahala zvala se prije i Nova mahala. Kadić u vezi s tim navodi, da je Hadži Osmanbeg doselio u Foču iz Novoga (Herceg Novi) i da je mahala po tome mjestu dobila ime.
U to je teško vjerovati.
Partizani su porušili 1964. godine Hadži Osman-begovu džamiju, zvanu Čečova džamija na Gornjem Polju.
OVA DŽAMIJA NIKAD NIJE OBNOVLJENA!!!???
Džamija Defterdara Memišahbega – Nazorova džamija
Džamija Defterdara Memišahbega – Nazorova džamija
Džamija Defterdara Memišahbega,poznata još pod imenom Nazorova, pokazuje u oblicima i tehničkoj izvedbi bolji primjer bosanskih džamija kamenog tipa. Unutrašnji prostor ima dosta veliku površinu, iznosi 11,15X10,95 m,a same stijene s po dva prozora sa svake strane imaju debljinu od 75 cm. Kamena pak munara u svom podnožnom dijelu izlazi iz stijene džamije u obliku devetorokuta i također pokazuje dobre i proporcije i izvedbu. Predvorje, koje u širini od 6,00 m natkriva zajednički džamijski četvero strešni krov, i koje je, kao obično, uzdignuto od tla, uokviruje kolonada od dvanaest visokih drvenih stupova kvadratičnog presjeka (20X20 cm), koja pročelju daje lagan ugođaj. Viša zanatska sprema i veća materijalna sredstva, koja su ulagana u taj objekt,opažaju se posebno na koru (mahfilu) u desnom stražnjem dijelu unutrašnjosti, koji počiva na sistemu vrlo ukusno obrađenih kamenih stupova s bazama od istoga materijala, te, još više, na minberu, koji je također izveden od kamena i upriličnoj mjeri detaljiziran nizom klesarskih ornamenata u samome kamenu. Taj posljednji elemenat, minber, potpuno je propao u posljednjem ratu pa je zamijenjen drvenim posve jednostavne izrade. Od ostalih građevnih elemenata na tome objektu posebnu pažnju pobuđuju dvije nepomične drvene rešetke, koje zatvaraju dva prozora u trijemu. Kako se vidi iz priloženog tehničkog snimka,rešetka ili, kako se zove u narodu, m u š e b a k,sastavljena je iz velikog broja komada tvrđeg drveta, profiliranih po unaprijed smišljenom planu cijelog polja. Ploha, koja je sastavljena iz tih komadića daje vrlo pregledan ornamenat. Ne zna se,iz kojeg doba upravo potječu te rezbarije, ali su u svakome slučaju dokaz, da je u Foči bilo majstora rezbara koji su znali vrlo vješto i rezbariti i komponirati.Džamija natpisa nema, pa se tako ne zna ni godina gradnje objekta, ali je sigurno nastao negdje u drugoj polovini šesnaestog stoljeća, a prije god.1569., jer se te godine već javlja u osnivačevoj zakladnici za medresu, što ćemo je kasnije detaljnije prikazati. O samome osnivaču Defterdaru Memišahbegu možemo reći, na osnovu već same oznake zanimanja uz ime, da je bio viši službenik na dvoru cara ili kojeg pokrajinskog sandžakbega.Prema usmenom saopćenju Hazima Šabanovića,koje se bazira na arhivalnoj građi, bio je jedno vrijeme defterdar u Temišvaru. Kadić pak ima podatak, da je 1563./64. bio bosanski alajbeg,zapovjednik spahija,a iz njegove zakladnice za medresu iz god. 1569. vidimo također iz titulacije,da je bio još feudalac višeg reda, zaim. Sami pak drugi njegov nadimak Nazor, pod kojim imenom je i danas poznata njegova džamija i okolna mahala, upućuju, da je vršio službu, kao i njegov prethodnik Hasan Nazir, nadzornika carskih ha-sova. Umro je god. 1585. u Foči i pokopan s desne strane svoje džamije, gdje mu se nadgrobni spomenik s natpisom do danas sačuvao.
Šejh Pirijin mesdžid
Šejh Pirijin mesdžid krajnja je fočanska džamija prema jugu. U svemu ima oblik drvene Hadži Mustafine džamije, samo je mnogo manja, a munara joj još slabije izrade, zdepastijeg oblika. Unutrašnji prostor ima kvadratičan oblik s osnovicom od svega 6,20 m. Konstrukcija je već dotrajala, i objekt je pri padu.O prošlosti te džamije zna se samo to, da se prvi put u pristupačnim izvorima javlja god. 1600.,i da je, prema tome, starija od toga datuma. Ni o osnivaču nema nikakvih drugih podataka osim to, što nam sam pridjevak uz ime Pirija, koje je karakteristično baš za 16. stoljeće.
Ali-Čohodareva džamija
Ali-Čohodareva džamija nalazi se u kotlini rijeke Ćehotine, na lijevoj obali i gotovo sasvim izvan grada. I to je džamija drvenog tipa,a na njoj nema ni u unutrašnjosti ni napolju ni jednog jedinog građevnog elementa, koji bi težio za bilo kakvim dekorom. Sve je jednostavno, gotovo primitivno, građeno samo da se stvori najnužniji prostor za bogoslužje. Džamija je napuštena u prošlome ratu, danas pak već nema ni vrata ni prozora, a tako ni samoga poda, i već je pri samom padu. Unutrašnjost joj ima površinu 9,00X 8,60 m.Ne zna se vrijeme postanka toga objekta, ali sudeći po broju džamija u Foči, što ga navodi Evlija Čelebija, vjerovatno je starija od god. 1664.,
kad je taj putopisac bio u Foči. Osnivač te džamije, kako nam samo ime kazuje, bio je čohodar (nadglednik odjeće), viši službenik na dvoru sultana ili kojeg pokrajinskog namjesnika (sandžaka).
Aladža džamija – džamija Hasana Nazira ili Hasan pašina džamija – Šarena džamija u Foči
Aladža džamija, koja počiva na ravnu terenu s druge, desne strane rijeke Ćehotine, i koju je osnovao Hasan Nazir god. 1550.,
po tehničkoj izradi, dekorativnoj opremi i kompoziciji konstruktivnih elemenata izdvaja se iz svih fočanskih džamija i čini biser orijentalne građevne i dekorativne umjetnosti ne samo u Foči, nego,sigurno, i u Bosni i Hercegovini. Džamija predstavlja čistu centralnu građevinu i pokazuje čisti tip sakralne arhitekture, a glavni su joj konstruktivni elementi: snažne stijene debljine 112 cm koje zatvaraju unutrašnji prostor, velika kupola, koja počiva na tim stjenama i prekriva unutrašnji prostor, potom visoko predvorje ili trijem s kupo-licama i još visočija tanka munara. Kupole su izvedene od opeke, a svi ostali dijelovi od probranog i pomno obrađenog kamena, u kojem se gotovo i ne zamjećuju reške, pa se čini da je cio objekt od iste, kompaktne mase. Glavni unutrašnji prostor ima u tlocrtu približno kvadratičan oblik veličine 11,30X11,23 m, a periferno ga popunjavaju četiri daljnja elementa, jedini namještaj džamije: u prednjem zidu i uzdužnoj osi mihrab ili niša za svećenika, u desnom prednjem uglu propovijedaonica, minber, te druga u lijevom prednjem uglu, t. zv. ćurs, kojeg od posljednjeg rata više nema, i u stražnjem desnom ugluna stupovima mahfil, galerija, s koje vode spiralne stube na munaru — također sve od tesanogi izrezbarenog kamena. Četiri glavne i jedine stijene, u kojim se nalazi bogato naglašen ulaz uunutrašnjost i niz prozora u dva pojasa, u visini koja je upravo jednaka osnovici centralnog prostora, prelaze preko sistema od osam usjelaka ili pandativa u oktogoni vijenac. Na taj vijenac, koji tu sužuje prostor, nastavlja se oktogoni tambur, koji siže uvis 2,5 m i u kojem je također raspoređen niz manjih prozora, a nad njim je kao završno tijelo kupola, polukugla s poluprečnikom od 5,5 m. Tako unutrašnji prostor džamije ima ukupnu visinu od 19,85 m, koja je jednaka skoro dvostrukoj osnovici. Ulazni, čeoni dio objekta arhitektonski je naglašen predvorjem duž čitave vanjske širine, a taj prostor uokviruju tri kupolice, koje se jednim, stražnjim dijelom oslanjaju na glavnu stijenu, a drugim preko sistema neobično elegantnih lukova na četiri simetrično raspoređena kamena stupa, između kojih se, u središnjem dijelu, nalazi prolaz prema portalu, koji se opet posebno ističe profiliranim kamenim vijencima visine čitavih 5,40 m. Stupovi, koji nose trijem, imaju čisti valjkasti oblik na čitavoj visini između baze i kapitela. Ta dva posljednja elementa, baze i kapiteli, pokazuju već poznate profilacije, ali su vrlo vješto odmjereni i čine pravi likovni ures ionako bogato riješenog pročelja. Baza je visoka 0,68 m, sam valjak 2,73 m, a kapitel, riješen u sistemu stalaktita, ravno 1,00 m, pa tako cio stup, do uporišta lukova ima ukupnu visinu 4,41 m. Sama pak munara već i u svom temeljnom dijelu — ćupu — koji ima oblik devetorokuta, pokazuje bogatije rješenje. U visini glavnih džamijskih stijena prelazi u pravilan dvanaesterokut i nosi kružnu, konzolno istaknutu galeriju ili šerefe,do kojeg iz unutrašnjosti vodi spiralno kameno stubište od 120 stepenica. Ukupna visina munare iznosi ravno 36,00 m, unutarnji prečnik pak zavojitog stubišta ima 1,30 m, a same stijene munare28 cm.Dobro poznata Gazi Husrevbegova džamija u Sarajevu je veleban objekt za svoju okolinu i, neosporno, vrlo vrijedan spomenik turske arhitekture, ali kad bi je stavili na tezulju likovnog kritičara s Aladžom, ova bi druga sigurno prevagnula. Velika vrijednost Aladže, koja se zapaža već i izdaljine u njenoj općoj kompoziciji, leži u prvome redu upravo u njenom čisto kompozicionalnom rješenju, u sjajno odabranim i do krajnosti izbalansiranim proporcijama osnovnih geometrijskih ti- jela iz kojih je složena: kocka (unutrašnji prostor u glavnim stijenama), polukugla na kocki i dvanaestero bridna stojeća prizma ili, tačnije, valjak (munara) koji visoko gore para nebo i svojom suptilnošću silno akcentuira cio monument. Ma da je objekt izveden cio iz kamena,dakle materijala, koji izražava težinu, tu, umjesto mase i statičnosti, dominira upravo dinamika i visoka elegancija i cjeline i onog najmanjeg dijela.Objekt podsjeća gotovo na model, izveden iz stanica kamena ili tijesta, s kojim se čovjek može takoreći poigrati. Potpuno dosljedno genijalnoj zamisli, koja je dala kompoziciju objekta, podjednak tretman sretamo i u samim detaljima monumenta, svagdje tačno odmjerene proporcije. Plastični dekor, koji prekriva kapitele, portal, mahfil, mihrab i minber u isto je vrijeme i bogat i dostojanstven, on se nigdje ne nameće, nego skladno raščlanjuje plohu, na kojoj se nalazi. Na čitavu objektu, ni iznutra ni izvana ne zapaža se nijedan jedini elemenat koji bi stršio i disharmonirao s idejom vodiljom. Sve je tačno proračunato, tačno odmjereno i podjednako, sigurnom rukom izvedeno.
Druga specifičnost i velika vrijednost džamije Aladže leži u njenoj bujnoj višebojnoj plošnoj ornamentici, koja prekriva vanjsku plohu glavne stijene u trijemu, zatim minber i unutrašnje plohe glavnih stijena. Taj dekor, koji je jednim dijelom nastao istodobno kad i sam objekt i koji je, dapače, dao ime džamiji (tur. aladža = šaren-a-o)te u kasnijim vremenima nekoliko puta prepravljan,danas je uslijed vlage i drugih nepogoda prilično okrnjen, ali je ipak ostalo još uvijek dovoljno materijala, po kojemu moramo zaključiti, da je tu u prvo vrijeme radila kaligrafska i slikarska ruka prvoga reda. Sistemi vegetabilnih ornamenata perzijskih uzora i geometrijskih alžirskog i egipatskog porijekla tako su tu komponirani i tako sigurno izvedeni i oslikani, da to upravo zapanjuje. Elegancija kontura i skladna paleta boja najstarijih dijelova svugdje izbijaju u prvi plan i ukazuju na visoki uspon orijentalne dekorativne umjetnosti,koja je našla tlo i u samoj Foči.
I kad ne bismo imali nikakvih podataka, mogli bi smo sa puno sigurnosti ustvrditi, da je graditelj Aladže pripadao najistaknutijim turskim arhitektima. A Evlija Čelebija sačuvao nam je podatak, da je taj objekt gradio arhitekt Ramadan-aga i da je on bio suradnik najslavnijeg turskog graditelja svih vremena Kodža Sinana, a veći samo to drugo ime dovoljno je bilo jamstvo za siguran uspjeh i u gradnji Aladže.Umijeće Aladže ostavilo je u narodu toliko utjecaja, da postoji više priča o Hasanu Naziru i načinu gradnje džamije.
O samome osnivaču Aladže, Hasanu Naziru, imamo nekoliko vrijednihpodataka. Narodna predaja zna, da je porijeklom iz sela Vakufa kod Čelebića, gdje su doskoro postojala i dva komada zemlje koja su bila zavještana za Aladžu. Tu predaju, držim, ne treba odbaciti. Po prvi put Hasana sretamo u pisanim dokumentima god. 1535.—6., i to u jednom rukopisnom djelu, što ga je odredio u vakuf sam Hasan,a koje se danas nalazi u Gazi Husrevbegovoj biblioteci (inv. br. 343) u Sarajevu. Na poleđini toga rukopisa Hasan je, vjerovatno i svojom rukom,stavio ovu bilješku na arapskom jeziku: »Uvakufih ovaj drugi svezak komentara Kur'ana od Šejha, pravnika Ebul Lejsa — Allah ga obasuo milošću! — s namjerom da ga čitaju moja dobra djeca (potomstvo) i svi drugi učeni ljudi, koji se bave čitanjem, a koji obitavaju u bogom čuvanoj Foči. A ja sam najsićušniji (božji) rob Hasan, sin Jusufov, el Fočevi (Fočak). Allah nam je svjedok i staratelj onog, što napisasmo. Ovo bi napisano početkom muharema 942. godine« (2.—11. VII.1535.).
To nam kazuje, prije svega, da je Hasan,koji je, bez sumnje, identičan s osnivačem Aladže, bar živio (ako se već nije i rodio) u Foči i da je tu imao tada odrasle sinove, a potom da je bio i obrazovan čovjek. Kasnije se doista spominje i s titulom čelebije, koja se davala obrazovanim ljudima onoga doba. Naslov nazir ili, kako se piše u ondašnjim dokumentima na našem jeziku,a i danas izgovara u Foči, nazor, gdje riječi čudnom koincidencijom imaju sličan oblik i u našem i u arapskom jeziku i potpuno isto značenjeu smislu nadzornika, kontrolora, dobio je Hasan nešto kasnije, vjerovatno već god. 1536.nakon objave turskog rudarskog zakona. Na osnovi jednog njegovog hudžeta iz god. 1548., kojim naređuje eminima carskih hasova u rudnicima,da državne dohotke pobiru strogo po zakonu i da ne napadaju raju, izvodio se zaključak, da je Hasan Nazir bio vrhovni kontrolor rudarstva u Bosni.To mišljenje treba ispraviti i dopuniti utoliko, što on nije bio šef samo rudnika, nego općenito carskih hasova, i to samo u hercegovačkom sandžaku.Njemu potčinjeni službenici bijahu emini —povjerenici pojedinih hasova. U oktobru god. 1542. javlja Dubrovčanima pismom iz Foče, u kojem se navodi pod punijim imenom Hasan Balija,nazor, da su on i neki Mehmedbeg, i njegov idubrovački emin, »vele« vremena bili na Porti, a sad su, na povratku, zatekli »svu svoju općinu i sve mesto Hoču u zdravlju« i nekoliko »na domu prepočinuli«. Saznao je, da nijesu pravedno radili ljudi, koje je on bio »tamo« ispred sebe i emina ostavio »s vrh’ carina«, pa šalje rečenog emina u Dubrovnik i moli, da mu potajno pokažu tefter od »frustira«, da vidi, što su ti ljudi zgriješili.
Iz toga se pisma jasno vidi, da se njegova ingerencija protezala i (na trgovačke carine grada Dubrovnika ili, što je vjerovatnije, skele u Novome.Hasan Nazir umro je do tri godine iza gradnje Aladže, krajem zilhidže 960., tj. između 27. XI. i5. XII. 1553. godine i pokopan iza stražnjeg zida Aladže. U natpisu na džamiji u već spomenutoj bilješci navodi se kao sin Jusufov, a na nadgrobnom spomeniku naznačeno mu je ime oca Sinan, no to ne treba unositi nikakvu zabunu, jer su Turci često davali ljudima imenom Jusuf i drugo ime Sinanudin ili, prosto, Sinan.
Hadži Seferov mesdžid
Hadži Seferov mesdžid u istoimenoj mahali ili, kako se još taj kraj već od srednjega vijeka zove, u Ljuboviću, poviše Aladže i sasvim u strani, bio je manji objekt od ćerpiča i drvenog materijala te s drvenom munarom. Potpuno je propala u prošlome ratu, tako da joj se danas skoro ni za trag ne zna, a spadala je u starije fočanske džamije. Nastala je u šesnaestom stoljeću, a svakako prije god. 1588., kad se u jednom rukopisu, kojeg ću kasnije kod škola opisati, javlja imam Hadži Seferova mesdžida Husamhalifa. Drugih historijskih podataka nema ni o džamiji, niti o njenom osnivaču.
Mustafa-pašina džamija
Mustafa-pašina džamija, zvana još kraćim imenom Pašina džamija, stajala jetakođer na desnoj obali Ćehotine, nešto niže Aladže i gotovo sučelice današnjem donjem drvenom mostu preko Ćehotine. Bila je to kamena građevina i s kamenom munarom. Propala je god.1947.—1948. U tlocrtu je imala oblik čistog kvadrata s vanjskom stranicom od 12,15 m. Stijene su imale debljinu od 88 cm, trijem na četiri drvena stupa bio je širok 5,10 m, a sama munara imala je postolje, t. zv. ćup pravokutne osnove sa stranicama 2 : 2,90 m. Sudeći po izvjesnim ostacima,koji su se bili očuvali do god. 1949., osobito po doprozornicama, bio je to objekt bolje tehničke izvedbe. Onakav, kakav je bio u posljednje vrijeme, nastao je do četiri godine poslije Aladže džamije. Natpis, koji je stajao na kamenoj ploči više ulaza i kojeg je također objavio Mujezinović,
čita se u prijevodu ovo: »Ovu časnu džamiju podigao je i proširio Mehmedaga, sin Abdullatifov, Mustafa-pašina vakufa mutevelija (upravitelj),koji je ovlašten (osnivačevom zakladnicom) da iz viška (prihoda) može graditi što bude želio. Ovo je napisano u godini devet stotina šezdeset i prvoj«(1554.). Smisao je jasan: Prije te džamije postojala je tu druga, također Mustafa-pašina, a za tu džamiju postojao je i poseban Mustafa pašin vakuf, i sadašnji mutevelija toga vakufa, rečeni Mehmedaga, obnavlja i proširuje (»bena we wessea«) taj stari objekt. Nameće se sad pitanje,kad je nastao taj stariji objekt i ko je bio njegov osnivač Mustafa paša. Držim, da je taj Mustafa paša identičan s ranijim hercegovačkim sandžak- begom Mustafabegom, koji je sjedio u Foči 1483.—1486. i 1489.—1493., a za kojeg opet Truhelka ističe da je porijeklom Bošnjak i da bi mogao biti identičan sa Mustafabegom Milojevićem iz dubrovačkih akata.
Da je upravo taj Mustafabeg, koji je poslije dobio naslov paše,osnivač gornje džamije i da ju je gradio upravo između god. 1485. i 1496., zaključujem iz dva podatka iz dubrovačkog arhiva iz kojih se jasno vidi,da se Mustafabeg rečenih godina bavio nekom većom gradnjom u Foči. 14. juna 1485. poslaše mu Dubrovčani za plaću 20 staklenih ploča, a 27. februara 1496., dakle u vrijeme, kad je na stolici hercegovačkog sandžaka sjedio već Ahmedbeg Vranešević, Dubrovčani su zaključili, da pošalju Mustafabegu na dar opet 140 mletačkih stakala.
Roba, koju mu slahu Dubrovčani, bijaše u ono doba rijedak gost u našim krajevima i upotrebljavala se samo za istaknute objekte. Proizlazi, da je ta roba bila namijenjena upravo za džamiju i da je tu džamiju Mustafabeg, kasniji Mustafapaša,gradio između god, 1485. i 1496. Po tome ta prva Mustafapašina džamija ide u red najstarijih fočanskih džamija, dapače je druga po kronološkom redu, kojoj znamo vrijeme postanka.
Dev Sulejmanbegova džamija
Dev Sulejmanbegova džamija, situirana s desnu stranu glavne ulice, što vodi iz središta grada kroz Donje Polje, pripada tipu naših kamenih džamija sa stjenama od ćerpiča, a munarom od kamena. Njeni oblici i samo izvađanje dosta su jednostavni, ali ipak ne primitivni.Karakterizira je osjetno niska munara četvero-ugaonog presjeka u postolju (2,0X2.5 m). Unutarnji pak prostor ima dimenzije 8,55X2,5 m, a same stijene 75 cm. Ulaz u džamiju naglašen je pseudo lukom u gornjem dijelu, a u tome je luku kamena ploča s natpisom na arapskom u dva neobično vješto spjevana dvostiha, u kojim je data u ebdžed-sistemu i godina gradnje objekta. Kad se sabere brojčana vrijednost arapskih slova u drugoj polovini posljednjeg dvostiha, dobiva se hidžretska god. 1043. t. j. 1633./4. kao datum gradnje džamije. Ni u tome natpisu nema osnivačeva imena. Fočaci pak vele, da je Dev Sulejmanbeg bio stranac, a u gradu i danas ima njegovih potomaka, koji nose prezime Deo vić. Hazim Šabanović saopćio mi je jedan podatak iz Carigradskog arhiva iz kojeg se vidi, da je Dev Sulejman beg jedno vrijeme bio budimski vezir.
Atik Ali – pašina džamija
Atik Ali – pašina, zvana još i Musluk džamija, spada među bolje fočanske džamije i, svakako, među vrlo vrijedne spomenike orijentalne sakralne arhitekture u Bosni uopće. Već sama tehnika izvedbe i otmjeni klasični dekor kazuje, da je objekt građen u doba punog uspona turske građevne tradicije. Dapače po oblicima nekih elemenata i samoj ornamentici, koji pokazuju potpuno istovjetnost s takvim radovima u poznatoj Aladži, može se zaključiti, da je graditelj Atik Ali pašine džamije pripadao poznatom epigonu turskih neimara, u kojem je središnja os bio Kodža Sinan. Zanimljivo je, da je taj objekt, u čiju su unutrašnju opremu utrošena velika materijalna sredstva, izveden pod običnim četvero strešnim krovom, a ne pod kupolom, što bi se posve prirodno očekivalo po bogatoj izradi pojedinih elemenata. Već sama oprema portala kazuje nam, da se nalazimo pod objektom više vrijednosti. Taj se dojam zasniva na lučnom, precizno izvedenom nadvoju, u kojem se pojedini kamenovi vežu potpuno po istom principu kao i na portalu Aladže, a isto tako i na istaknutom i visokom kamenom vijencu,koji uokviruje portal, a u gornjem dijelu nosi još figuralne ornamente u vidu krune. Prostrano pak predvorje, pokaldrmljeno klesanim kamenim pločama, svejedno što je pod običnim četverostrešnim krovom, isto tako daje ugođaj velikih dimenzija,a taj dojam pribavlja, bez sumnje, sistem od osam snažnih i visokih drvenih stupova mnogougaonog presjeka. Dojam, što smo ga stekli već pred ulazom, još se jače ističe u samoj unutrašnjosti džamije. U tome ovećem prostoru, kojeg dimenzije iznose 10,65X9,80 m, glavni su elementi, koji dominiraju svojom izradom, mahfil ili kor i minber,oboje iz tesanih i profiliranih komada kamena i oboje gotovo potpuno istog oblikovnog i dekorativnog rješenja kao u Aladži. Godine 1942. talijanske okupacione jedinice pretvoriše tu džamiju u vojničku kapelu i tom prilikom potpuno razlupaše minber, i njegovi dijelovi nalaze se danas u hrpi kraj džamije. Ljepotu unutrašnjeg prostora džamije dalje pojačavaju i lukovi iznad prozora, zatvoreni perforiranom pločom s ornamentikom sistema ispresjecanih šesterokuta i kolobara. Željezne pak rešetke na prozorima, koje isto tako u svojoj općoj kompoziciji odražavaju izvjestan dekor, rađene su u sistemu jabuka, u koje se uklapaju šipke s četiri strane, praveći tako kvadratična polja; pravljene su po starim orijentalnim uzorima i sigurno potječu iz doba osnutka same džamije. U skladus takvom opremom unutrašnjih elemenata izvedena je i sama munara, koja u donjem dijelu ima
oblik devetorokuta, a šerefe joj krasi ograda od perforiranih kamenih ploča. Arapski natpis u kamenoj ploči nad ulazom kazuje, da je objekt osnovao Atik Ali paša, a sadrži i datum gradnje, samo izražen putem brojčane vrijednosti arapskih slova. Rješenjem tih vrijednosti posljednje četiri riječi u natpisu dobiva se, po mom preračunu, hidžretska god. 952., a njoj odgovara naša 1546. Treba, međutim, napomenuti,da taj natpis potječe iz novijeg vremena (napisan je na limenoj ploči) i da se zasad ne može utvrditi odgovara li tačnosti.O Atik (»starom«) Ali paši zna se u Foči toliko,da je bio vojskovođa i živio u Carigradu i da je od nekog vladike otkupio njegovo imanje u selu Vladikovu između Foče i Ustikoline te ga zavještao za uzdržavanje te džamije. Ta se predaja može potvrditi utoliko, što doista i u Carigradu ima jedna džamija, koja nosi Atik Ali pašino ime. Moguće je, da je taj čovjek bio baš iz ovoga kraja, ako ne i iz same Foče, pa se odužio zavičaju džamijom,kao i mnogi drugi njegovi zemljaci.Taj se objekt zove i Musluk džamijom po musluk-česmi u neposrednoj blizini, o kojoj će bitikasnije govora.
Muminbegov mesdžid
Muminbegov mesdžid, posljednja džamija prema sjeveru u Donjem Polju, ima uobičajeni tip naših drvenih džamija, građenih od ćerpiča i drvenog materijala. Kao i u drugim fočan-skim drvenim džamijama, i tu drvena munara izrasta iz same mase objekta, vežući se svojim podužnim dijelom za konstrukciju stupa i četverostrešnog krova. Unutrašnji prostor je dosta maleni zauzima površinu od 7,0X8,0 m. Vrijednost su joj nekad pribavljali drvene rešetke na prozorima,sastavljene iz profiliranih komada drveta, od kojih se po četiri sučeljuju u jednoj tački, tvoreći tako prazna polja zvjezdolikog oblika. Još neke dijelove tih rešetaka zatekao sam god. 1949. i po njima napravio priloženi tehnički snimak, a kad sam se opet navratio god. 1953., ni tih posljednjih ostataka nisam više zatekao.I ta je džamija sagrađena u šesnaestom stoljeću. Okolna mahala javlja se pod istim imenomu poznatim izvorima prvi put god. 1600.
(ING. ARH. ALIJA BEJTIĆ – POVIJEST I UMJETNOST FOČE NA DRINI)
Naše starine III – 1956./Naše starine IV – 1957.
Alija Bejtić
Rođen je 1. maja 1920. godine u Kukavicama kod Rogatice. Osnovu školu završio je u Rogatici, a srednju – Gazi Husrevbegovu medresu – 1943. u Sarajevu. Školovanje završava 1955. na Arhitektonskom odsjeku Tehničkog fakulteta u Zagrebu odbranivši diplomski rad pod naslovom “Povijest i umjetnost Foče na Drini”.
Bio je tvrdoglavo uporan i marljiv istraživač, dobar pisac i neka vrsta gradskog prosvjetitelja. Nakon što je 1977. otišao s mjesta direktora Zavoda, radio je kao naučni savjetnik Orijentalnog instituta. Bio je, na žalost, kratkoga vijeka: umro je jula 1981., s navršenom šezdeset i jednom…
priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
*************
vidi još:
Careva džamija u Foči – džamija Sultan Bajazid II Valije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/careva-dzamija-u-foci-dzamija-sultan-bajazid-ii-valije/?preview_id=19862&preview_nonce=8513ba369c
Hamzabegov mesdžid – najstarija fočanska džamija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/hamzabegov-mesdzid-najstarija-focanska-dzamija/
FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/
SEDAMNAEST FOČANSKIH DŽAMIJA (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/sedamnaest-focanskih-dzamija-foto/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Hadži Seferov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-hadzi-seferov-mesdzid/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Šejh Pirijin mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-sejh-pirijin-mesdzid/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Muminbegov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-muminbegov-mesdzid/
Historija Foče : MEĐURJEČKA DŽAMIJA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/07/historija-foce-medurjecka-dzamija/
Mustafa-pašina džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/mustafa-pasina-dzamija-u-foci/
IZ HISTORIJE FOČE : O DŽAMIJI SULTAN FATIME
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/05/iz-historije-foce-o-dzamiji-sultan-fatime/
Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime/
Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime (sa fotografije)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime-sa-fotografije/
Džamija Hasana Nazira – Aladža džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/dzamija-hasana-nazira-aladza-dzamija-u-foci/
Foča:Slovo o Aladži
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/06/focaslovo-o-aladzi/
Aladža džamija u Foči, Bosna i Hercegovina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/aladza-dzamija-u-foci-bosna-i-hercegovina/
Aladža Moschee in Foča,Bosnien-Herzegowina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/aladza-moschee-in-focabosnien-herzegowina/
Aladža džamija u Foči – ubijanje i uzdizanje monumenta islamske arhitekture
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/aladza-dzamija-u-foci-ubijanje-i-uzdizanje-monumenta-islamske-arhitekture/
[stari tekstovi] HUSREF REDŽIĆ : ARHITEKTONSKA KONZERVACIJA ALADŽA-DŽAMIJE U FOČI (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/stari-tekstovi-husref-redzic-arhitektonska-konzervacija-aladza-dzamije-u-foci-foto/
Legenda o nastanku Aladže
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/legenda-o-nastanku-aladze/
Natpis na Aladža džamiji u Foči iz 1550./51. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/natpis-na-aladza-dzamiji-u-foci-iz-1550-51-godine/
Foča:Šehova džamija (Kadi Osman-efendijina džamija)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/22/focasehova-dzamija-kadi-osman-efendijina-dzamija/
IZ HISTORIJE FOČE:TRI DŽAMIJE O KOJIMA SE NE PRIČA I NE PIŠE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/12/iz-historije-focetri-dzamije-o-kojima-se-ne-prica-i-ne-pise/
VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/
FOČA:Nemaran odnos prema džamiji i medresi Mehmed–paše Kukavice
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/10/focanemaran-odnos-prema-dzamiji-i-medresi-mehmed-pase-kukavice/
Faruk Muftić:VAKUF ATIK ALI-PAŠINE DŽAMIJE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/28/faruk-mufticvakuf-atik-ali-pasine-dzamije-u-foci/
Potpis Evlije Čelebije na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči preživio sva ratna razaranja
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/potpis-evlije-celebije-na-atik-ali-pasinoj-dzamiji-u-foci-prezivio-sva-ratna-razaranja/
IZ HISTORIJE FOČE : FOČANSKE DŽAMIJE (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-focanske-dzamije-foto/
FOČA:Historijsko područje – Čaršija u Foči proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/focahistorijsko-podrucje-carsija-u-foci-proglasava-se-nacionalnim-spomenikom-bosne-i-hercegovine/
FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1918. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/02/foca-historija-sta-nam-kazuje-fotografija-nastala-oko-1918-godine/
FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/
U zlatnom dobu fočanskog šehera, vakifi su se nadmetali u dobru, i teško je u ovoj čaršiji bilo reći koja je džamija veća, ljepša, važnija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/28/u-zlatnom-dobu-focanskog-sehera-vakifi-su-se-nadmetali-u-dobru-i-tesko-je-u-ovoj-carsiji-bilo-reci-koja-je-dzamija-veca-ljepsa-vaznija/
FOČA : Obnovljena džamija Sultana Bajazida II Valije ili u narodu poznatija kao Careva džamija (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/08/foca-obnovljena-dzamija-sultana-bajazida-ii-valije-ili-u-narodu-poznatija-kao-careva-dzamija-foto/
FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/
FOČA:NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU U NOĆI SA 01.01.2016. NA 02.01.2016.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/02/focanapad-na-carevu-dzamiju-u-noci-sa-01-01-2016-na-02-01-2016/
POSLIJE NAPISA O TERORIZMU U FOČI : IPAK SE OGLASILI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/poslije-napisa-o-terorizmu-u-foci-ipak-se-oglasili/?frame-nonce=ffb1f08629
TERORIZAM U FOČI:NOVI NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU
https://wordpress.com/post/focanskidani.wordpress.com/16143
Foča : Veliko groblje (Aladžanski park)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/foca-veliko-groblje-aladzanski-park/
HISTORIJA FOČE : KATOLIČKA CRKVA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/historija-foce-katolicka-crkva-u-foci/
Mustafa-pašina džamija – preko donjeg drvenog mosta (Mustafa-pašin most) preko Ćehotine,.(danas bi to bilo kod plavog nebodera). Mustafa-pašina džamija, zvana još kraćim imenom Pašina džamija, stajala jetakođer na desnoj obali Ćehotine, nešto niže Aladže i gotovo sučelice današnjem donjem drvenom mostu preko Ćehotine. Bila je to kamena građevina i s kamenom munarom. Propala je god.1947.—1948. U tlocrtu je imala oblik čistog kvadrata s vanjskom stranicom od 12,15 m. Stijene suimale debljinu od 88 cm, trijem na četiri drvenastupa bio je širok 5,10 m, a sama munara imala jepostolje, tzv. ćup pravokutne osnove sa stranicama 2 : 2,90 m. Sudeći po izvjesnim ostacima,koji su se bili očuvali do god. 1949., osobito podoprozornicama, bio je to objekt bolje tehničkeizvedbe.
Onakav, kakav je bio u posljednje vrijeme, nastao je do četiri godine poslije Aladže džamije. Natpis, koji je stajao na kamenoj ploči više ulaza i kojeg je također objavio Mujezinović,čita se u prijevodu ovo: »Ovu časnu džamiju po-digao je i proširio Mehmedaga, sin Abdullatifov,Mustafa-pašina vakufa mutevelija (upravitelj),koji je ovlašten (osnivačevom zakladnicom) da iz viška (prihoda) može graditi što bude želio. Ovo je napisano u godini devet stotina šezdeset i prvoj«(1554.). Smisao je jasan: Prije te džamije postojala je tu druga, također Mustafa-pašina, a za tu džamiju postojao je i poseban Mustafapašin vakuf, i sadašnji mutevelija toga vakufa, rečeni Mehmedaga, obnavlja i proširuje (»bena we wessea«) taj stari objekt. Nameće se sad pitanje,kad je nastao taj stariji objekt i ko je bio njegov osnivač Mustafapaša.
Držim, da je taj Mustafa-paša identičan s ranijim hercegovačkim sandžak- begom Mustafabegom, koji je sjedio u Foči 1483.—1486. i 1489.—1493., a za kojeg opet Truhelka ističe da je porijeklom Bošnjak i da bi mogao biti identičan sa Mustafabegom Milojevićem iz dubrovačkih akata.
Da je upravotaj Mustafabeg, koji je poslije dobio naslov paše,osnivač gornje džamije i da ju je gradio upravoizmeđu god. 1485. i 1496., zaključujem iz dva podatka iz dubrovačkog arhiva iz kojih se jasno vidi,da se Mustafabeg rečenih godina bavio nekom većom gradnjom u Foči. 14. juna 1485. poslaše mu Dubrovčani za plaću 20 staklenih ploča, a 27. februara 1496., dakle u vrijeme, kad je na stolici hercegovačkog sandžaka sjedio već Ahmedbeg Vranešević, Dubrovčani su zaključili, da pošalju Mustafabegu na dar opet 140 mletačkih stakala.
Roba, koju mu slahu Dubrovčani, bijaše u ono doba rijedak gost u našim krajevima i upotrebljavala se samo za istaknute objekte. Proizlazi, da je ta roba bila namijenjena upravo za džamiju i da je tu džamiju Mustafabeg, kasniji Mustafapaša,gradio između god, 1485. i 1496. Po tome ta prva Mustafapašina džamija ide u red najstarijih fočanskih džamija, dapače je druga po kronološkom redu, kojoj znamo vrijeme postanka.
_ _ _ _ _
MEĐURJEČKA DŽAMIJA
Džaferbegova ili kako se još navodi ustarijim dokumentima, D ž a f e r – Č e l e b i j i n a džamija bila je u Međurječju i nešto sjevernije od Hamzabegova mesdžida, a obzirom da je stajala baš u blizini i ispod Hamzabegova mesdžida vjerovatno je to druga džamija po starini u Foči. Inače nikakvih drugih historijskih podataka nemamo ni o njoj, niti o njenom osnivaču sve do god. 1600. iz koje se sačuvao najstariji dokumenat,u kojem se ta džamija spominje.I ona je stradala god. 1943., pa ni njenih dimenzija nemamo, ali je poznato, da je bila građena od kamena i da je imala kamenu munaru.
_ _ _ _ _
priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
*************
vidi još:
Careva džamija u Foči – džamija Sultan Bajazid II Valije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/careva-dzamija-u-foci-dzamija-sultan-bajazid-ii-valije/?preview_id=19862&preview_nonce=8513ba369c
Hamzabegov mesdžid – najstarija fočanska džamija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/hamzabegov-mesdzid-najstarija-focanska-dzamija/
FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/
SEDAMNAEST FOČANSKIH DŽAMIJA (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/sedamnaest-focanskih-dzamija-foto/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Hadži Seferov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-hadzi-seferov-mesdzid/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Šejh Pirijin mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-sejh-pirijin-mesdzid/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Muminbegov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-muminbegov-mesdzid/
Historija Foče : MEĐURJEČKA DŽAMIJA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/07/historija-foce-medurjecka-dzamija/
Mustafa-pašina džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/mustafa-pasina-dzamija-u-foci/
IZ HISTORIJE FOČE : O DŽAMIJI SULTAN FATIME
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/05/iz-historije-foce-o-dzamiji-sultan-fatime/
Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime/
Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime (sa fotografije)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime-sa-fotografije/
Džamija Hasana Nazira – Aladža džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/dzamija-hasana-nazira-aladza-dzamija-u-foci/
Foča:Slovo o Aladži
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/06/focaslovo-o-aladzi/
Aladža džamija u Foči, Bosna i Hercegovina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/aladza-dzamija-u-foci-bosna-i-hercegovina/
Aladža Moschee in Foča,Bosnien-Herzegowina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/aladza-moschee-in-focabosnien-herzegowina/
Aladža džamija u Foči – ubijanje i uzdizanje monumenta islamske arhitekture
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/aladza-dzamija-u-foci-ubijanje-i-uzdizanje-monumenta-islamske-arhitekture/
[stari tekstovi] HUSREF REDŽIĆ : ARHITEKTONSKA KONZERVACIJA ALADŽA-DŽAMIJE U FOČI (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/stari-tekstovi-husref-redzic-arhitektonska-konzervacija-aladza-dzamije-u-foci-foto/
Legenda o nastanku Aladže
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/legenda-o-nastanku-aladze/
Natpis na Aladža džamiji u Foči iz 1550./51. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/natpis-na-aladza-dzamiji-u-foci-iz-1550-51-godine/
Foča:Šehova džamija (Kadi Osman-efendijina džamija)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/22/focasehova-dzamija-kadi-osman-efendijina-dzamija/
IZ HISTORIJE FOČE:TRI DŽAMIJE O KOJIMA SE NE PRIČA I NE PIŠE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/12/iz-historije-focetri-dzamije-o-kojima-se-ne-prica-i-ne-pise/
VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/
FOČA:Nemaran odnos prema džamiji i medresi Mehmed–paše Kukavice
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/10/focanemaran-odnos-prema-dzamiji-i-medresi-mehmed-pase-kukavice/
Faruk Muftić:VAKUF ATIK ALI-PAŠINE DŽAMIJE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/28/faruk-mufticvakuf-atik-ali-pasine-dzamije-u-foci/
Potpis Evlije Čelebije na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči preživio sva ratna razaranja
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/potpis-evlije-celebije-na-atik-ali-pasinoj-dzamiji-u-foci-prezivio-sva-ratna-razaranja/
IZ HISTORIJE FOČE : FOČANSKE DŽAMIJE (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-focanske-dzamije-foto/
FOČA:Historijsko područje – Čaršija u Foči proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/focahistorijsko-podrucje-carsija-u-foci-proglasava-se-nacionalnim-spomenikom-bosne-i-hercegovine/
FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1918. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/02/foca-historija-sta-nam-kazuje-fotografija-nastala-oko-1918-godine/
FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/
U zlatnom dobu fočanskog šehera, vakifi su se nadmetali u dobru, i teško je u ovoj čaršiji bilo reći koja je džamija veća, ljepša, važnija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/28/u-zlatnom-dobu-focanskog-sehera-vakifi-su-se-nadmetali-u-dobru-i-tesko-je-u-ovoj-carsiji-bilo-reci-koja-je-dzamija-veca-ljepsa-vaznija/
FOČA : Obnovljena džamija Sultana Bajazida II Valije ili u narodu poznatija kao Careva džamija (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/08/foca-obnovljena-dzamija-sultana-bajazida-ii-valije-ili-u-narodu-poznatija-kao-careva-dzamija-foto/
FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/
FOČA:NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU U NOĆI SA 01.01.2016. NA 02.01.2016.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/02/focanapad-na-carevu-dzamiju-u-noci-sa-01-01-2016-na-02-01-2016/
POSLIJE NAPISA O TERORIZMU U FOČI : IPAK SE OGLASILI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/poslije-napisa-o-terorizmu-u-foci-ipak-se-oglasili/?frame-nonce=ffb1f08629
TERORIZAM U FOČI:NOVI NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU
https://wordpress.com/post/focanskidani.wordpress.com/16143
Foča : Veliko groblje (Aladžanski park)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/foca-veliko-groblje-aladzanski-park/
HISTORIJA FOČE : KATOLIČKA CRKVA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/historija-foce-katolicka-crkva-u-foci/
„Džamija Hasana Nazira je u cijelom svijetu poznata kao Aladža džamija. To je krasna džamija. Nema joj ravne u cijelom bosanskom ejaletu. Njen je graditelj Ramadan-aga, glavni majstor mimar Sinana, glavnog neimara sultan-Sulejmana”.
Ovako je znameniti putopisac Evlija Čelebija opisao Fočansku Aladža džamiju, dodavši još „Putovao sam i u mnoge gradove dohodio, ali ovakvo mjesto nisam još vidio“.
Aladža džamija – Šarena ili džamija Hasana Nazira bila je jedan o najznačajnijih arhitektonskih spomenika u Bosni i Hercegovini. Sagrađena 1550/51. godine. Njen vakif je Hasan Nazir. Uz samu džamiju nalazio se i šadrvan. Aladža džamija je pune 442 godine privlačila stručnjake, ali i običan svijet koji su samo zbog nje dolazili u Foču kako bi se divili njenoj ljepoti, i to sve do augusta mjesec 1992. godine i dana kada je u potpunosti srušena Aladža džamija.
Aladžu džamiju sa još 18 drugih Fočanskih džamija srušio je srbo – četnički agresor u svom divljačkom, barbarskom djelovanju. Zločin rušenja Aladža džamije posebno je zapamćen po svojoj gnusnosti jer je agresor nastojao sa lica zemlje izbrisati svaki trag o postojanju džamije.
Posebnu pažnju je posvetio uklanjanju građevinskih ostataka sa zemljišta na kojem se nalazila džamija i zatiranju temelja džamije. Ostaci Aladža džamije su sistemski odvoženi na različite lokacije, a nakon što je započet proces obnove, isti materijali su pronađeni na dvije lokacije.
Jedna od tih lokacija se nalazila 200 metara južno od željeznog mosta – Mosta stradanja u Foči, na rijeci Drini. Ostaci su bili prekriveni zemljom, šutom i raznim otpadima, a ispod istih su pronađeni i posmrtni ostaci ubijenih Fočaka.
Druga lokacija nalazila 300 metara sjeverno od željeznog mosta – Mosta stradanja u Foči, preko rijeke Drine, udaljena oko 500 metara od prve lokacije, i prema procjenama Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika i Federalne komisije za traženje nestalih, njena površina je oko 1000 m2.
Svi ostaci Aladža džamije su pronađeni na ovim lokalitetima i isti će biti iskorišteni u njenoj obnovi. Intenzivni radovi na pripremama za obnovu džamije po Odluci Rijaseta Islamske zajednice započeti su 2013. godine, a sam početak obnove ozvaničen je 30. maja 2014. godine postavljanjem kamena temeljca za ponovnu izgradnju džamije.
priredio:Kenan Sarač
fotografija: flickr ekranportal13/fb PitnikNamjernik
_ _ _ _ _
VIDEO:
Foča, 18.04.1990. – Aladža džamija – ikindija namaz…
https://youtu.be/5mt20REHvIU
Foča i Aladža džamija
https://youtu.be/9JMIQVVeMd4
*************
vidi još:
Careva džamija u Foči – džamija Sultan Bajazid II Valije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/careva-dzamija-u-foci-dzamija-sultan-bajazid-ii-valije/?preview_id=19862&preview_nonce=8513ba369c
Hamzabegov mesdžid – najstarija fočanska džamija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/hamzabegov-mesdzid-najstarija-focanska-dzamija/
FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/
SEDAMNAEST FOČANSKIH DŽAMIJA (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/sedamnaest-focanskih-dzamija-foto/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Hadži Seferov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-hadzi-seferov-mesdzid/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Šejh Pirijin mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-sejh-pirijin-mesdzid/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Muminbegov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-muminbegov-mesdzid/
Historija Foče : MEĐURJEČKA DŽAMIJA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/07/historija-foce-medurjecka-dzamija/
Mustafa-pašina džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/mustafa-pasina-dzamija-u-foci/
IZ HISTORIJE FOČE : O DŽAMIJI SULTAN FATIME
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/05/iz-historije-foce-o-dzamiji-sultan-fatime/
Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime/
Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime (sa fotografije)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime-sa-fotografije/
Džamija Hasana Nazira – Aladža džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/dzamija-hasana-nazira-aladza-dzamija-u-foci/
Foča:Slovo o Aladži
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/06/focaslovo-o-aladzi/
Aladža džamija u Foči, Bosna i Hercegovina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/aladza-dzamija-u-foci-bosna-i-hercegovina/
Aladža Moschee in Foča,Bosnien-Herzegowina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/aladza-moschee-in-focabosnien-herzegowina/
Aladža džamija u Foči – ubijanje i uzdizanje monumenta islamske arhitekture
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/aladza-dzamija-u-foci-ubijanje-i-uzdizanje-monumenta-islamske-arhitekture/
[stari tekstovi] HUSREF REDŽIĆ : ARHITEKTONSKA KONZERVACIJA ALADŽA-DŽAMIJE U FOČI (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/stari-tekstovi-husref-redzic-arhitektonska-konzervacija-aladza-dzamije-u-foci-foto/
Legenda o nastanku Aladže
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/legenda-o-nastanku-aladze/
Natpis na Aladža džamiji u Foči iz 1550./51. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/natpis-na-aladza-dzamiji-u-foci-iz-1550-51-godine/
Foča:Šehova džamija (Kadi Osman-efendijina džamija)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/22/focasehova-dzamija-kadi-osman-efendijina-dzamija/
IZ HISTORIJE FOČE:TRI DŽAMIJE O KOJIMA SE NE PRIČA I NE PIŠE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/12/iz-historije-focetri-dzamije-o-kojima-se-ne-prica-i-ne-pise/
VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/
FOČA:Nemaran odnos prema džamiji i medresi Mehmed–paše Kukavice
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/10/focanemaran-odnos-prema-dzamiji-i-medresi-mehmed-pase-kukavice/
Faruk Muftić:VAKUF ATIK ALI-PAŠINE DŽAMIJE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/28/faruk-mufticvakuf-atik-ali-pasine-dzamije-u-foci/
Potpis Evlije Čelebije na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči preživio sva ratna razaranja
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/potpis-evlije-celebije-na-atik-ali-pasinoj-dzamiji-u-foci-prezivio-sva-ratna-razaranja/
IZ HISTORIJE FOČE : FOČANSKE DŽAMIJE (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-focanske-dzamije-foto/
FOČA:Historijsko područje – Čaršija u Foči proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/focahistorijsko-podrucje-carsija-u-foci-proglasava-se-nacionalnim-spomenikom-bosne-i-hercegovine/
FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1918. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/02/foca-historija-sta-nam-kazuje-fotografija-nastala-oko-1918-godine/
FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/
U zlatnom dobu fočanskog šehera, vakifi su se nadmetali u dobru, i teško je u ovoj čaršiji bilo reći koja je džamija veća, ljepša, važnija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/28/u-zlatnom-dobu-focanskog-sehera-vakifi-su-se-nadmetali-u-dobru-i-tesko-je-u-ovoj-carsiji-bilo-reci-koja-je-dzamija-veca-ljepsa-vaznija/
FOČA : Obnovljena džamija Sultana Bajazida II Valije ili u narodu poznatija kao Careva džamija (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/08/foca-obnovljena-dzamija-sultana-bajazida-ii-valije-ili-u-narodu-poznatija-kao-careva-dzamija-foto/
FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/
FOČA:NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU U NOĆI SA 01.01.2016. NA 02.01.2016.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/02/focanapad-na-carevu-dzamiju-u-noci-sa-01-01-2016-na-02-01-2016/
POSLIJE NAPISA O TERORIZMU U FOČI : IPAK SE OGLASILI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/poslije-napisa-o-terorizmu-u-foci-ipak-se-oglasili/?frame-nonce=ffb1f08629
TERORIZAM U FOČI:NOVI NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU
https://wordpress.com/post/focanskidani.wordpress.com/16143
Foča : Veliko groblje (Aladžanski park)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/foca-veliko-groblje-aladzanski-park/
HISTORIJA FOČE : KATOLIČKA CRKVA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/historija-foce-katolicka-crkva-u-foci/
Džamija sultanije Fatime
Foča – Sultanije Fatime mahala
Sultanija Fatima je kćerka sultana Bajazida II Valije.Džamija sultanije Fatime bila je jedna od najljepših fočanskih džamija sa drvenom munarom.
Krasili su je lijepi rezbareni detalji sa rezbarenim ulaznim vratima,sofom i kapcima na prozorima.
Mekteb – na Musali poznatiji kao Šareni mejtef
radio je sve do II svjetskog rata, kada je zapaljen.
Zgrada mekteba je konfiskovana i proglašena općenarodnim dobrom, oporavljena i prilagođena za održavanje raznih skupova.
Preuređena je u sportsku dvoranu ”Partizan”.U ratnim godinama
1992.,1993.,1994. je korištena kao koncentracioni logor za muslimanke-bošnjakinje (djevojčice,djevojke,žene,majke,nene) – koje su zlostavljane i silovane.
Džamija,mekteb,han – karavan saraj i sahat kula Mehmed paše Kukavice
dio zadužbine Mehmed paše Kukavice koje je pravio od 1752. do 1760. godine.
Careva džamija u Foči je obnovljena, a u toku su pripreme za otvorenje.
Careva džamija se nalazila u Carevoj mahali, u samom centru grada Foče, na prostoru između rijeka Drine i Ćehitine, a iznad nekadašnjeg srednjovjekovnog otvorenog trga zvanog Pazarište.
Careva džamija je bila smještena na jednom istaknutom brežuljku zvanom Kavala, što je predstavljalo dominantan položaj u cijelom gradu.
Evlija Čelebija bio je u Foči 1664. godine i ostavio u svom putopisu zapisano o Carevoj džamiji:”…To je starinska bogomolja, građena od tvrdog materijala u klasičnom stilu. Ima drveno kube, pokrivena je olovom i ima jednu munaru.”
priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
_ _ _ _ _
*************
vidi još:
Careva džamija u Foči – džamija Sultan Bajazid II Valije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/careva-dzamija-u-foci-dzamija-sultan-bajazid-ii-valije/?preview_id=19862&preview_nonce=8513ba369c
Hamzabegov mesdžid – najstarija fočanska džamija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/hamzabegov-mesdzid-najstarija-focanska-dzamija/
FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/
SEDAMNAEST FOČANSKIH DŽAMIJA (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/sedamnaest-focanskih-dzamija-foto/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Hadži Seferov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-hadzi-seferov-mesdzid/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Šejh Pirijin mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-sejh-pirijin-mesdzid/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Muminbegov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-muminbegov-mesdzid/
Historija Foče : MEĐURJEČKA DŽAMIJA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/07/historija-foce-medurjecka-dzamija/
Mustafa-pašina džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/mustafa-pasina-dzamija-u-foci/
IZ HISTORIJE FOČE : O DŽAMIJI SULTAN FATIME
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/05/iz-historije-foce-o-dzamiji-sultan-fatime/
Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime/
Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime (sa fotografije)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime-sa-fotografije/
Džamija Hasana Nazira – Aladža džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/dzamija-hasana-nazira-aladza-dzamija-u-foci/
Foča:Slovo o Aladži
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/06/focaslovo-o-aladzi/
Aladža džamija u Foči, Bosna i Hercegovina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/aladza-dzamija-u-foci-bosna-i-hercegovina/
Aladža Moschee in Foča,Bosnien-Herzegowina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/aladza-moschee-in-focabosnien-herzegowina/
Aladža džamija u Foči – ubijanje i uzdizanje monumenta islamske arhitekture
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/aladza-dzamija-u-foci-ubijanje-i-uzdizanje-monumenta-islamske-arhitekture/
[stari tekstovi] HUSREF REDŽIĆ : ARHITEKTONSKA KONZERVACIJA ALADŽA-DŽAMIJE U FOČI (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/stari-tekstovi-husref-redzic-arhitektonska-konzervacija-aladza-dzamije-u-foci-foto/
Legenda o nastanku Aladže
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/legenda-o-nastanku-aladze/
Natpis na Aladža džamiji u Foči iz 1550./51. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/natpis-na-aladza-dzamiji-u-foci-iz-1550-51-godine/
Foča:Šehova džamija (Kadi Osman-efendijina džamija)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/22/focasehova-dzamija-kadi-osman-efendijina-dzamija/
IZ HISTORIJE FOČE:TRI DŽAMIJE O KOJIMA SE NE PRIČA I NE PIŠE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/12/iz-historije-focetri-dzamije-o-kojima-se-ne-prica-i-ne-pise/
VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/
FOČA:Nemaran odnos prema džamiji i medresi Mehmed–paše Kukavice
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/10/focanemaran-odnos-prema-dzamiji-i-medresi-mehmed-pase-kukavice/
Faruk Muftić:VAKUF ATIK ALI-PAŠINE DŽAMIJE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/28/faruk-mufticvakuf-atik-ali-pasine-dzamije-u-foci/
Potpis Evlije Čelebije na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči preživio sva ratna razaranja
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/potpis-evlije-celebije-na-atik-ali-pasinoj-dzamiji-u-foci-prezivio-sva-ratna-razaranja/
IZ HISTORIJE FOČE : FOČANSKE DŽAMIJE (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-focanske-dzamije-foto/
FOČA:Historijsko područje – Čaršija u Foči proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/focahistorijsko-podrucje-carsija-u-foci-proglasava-se-nacionalnim-spomenikom-bosne-i-hercegovine/
FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1918. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/02/foca-historija-sta-nam-kazuje-fotografija-nastala-oko-1918-godine/
FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/
U zlatnom dobu fočanskog šehera, vakifi su se nadmetali u dobru, i teško je u ovoj čaršiji bilo reći koja je džamija veća, ljepša, važnija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/28/u-zlatnom-dobu-focanskog-sehera-vakifi-su-se-nadmetali-u-dobru-i-tesko-je-u-ovoj-carsiji-bilo-reci-koja-je-dzamija-veca-ljepsa-vaznija/
FOČA : Obnovljena džamija Sultana Bajazida II Valije ili u narodu poznatija kao Careva džamija (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/08/foca-obnovljena-dzamija-sultana-bajazida-ii-valije-ili-u-narodu-poznatija-kao-careva-dzamija-foto/
FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/
FOČA:NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU U NOĆI SA 01.01.2016. NA 02.01.2016.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/02/focanapad-na-carevu-dzamiju-u-noci-sa-01-01-2016-na-02-01-2016/
POSLIJE NAPISA O TERORIZMU U FOČI : IPAK SE OGLASILI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/poslije-napisa-o-terorizmu-u-foci-ipak-se-oglasili/?frame-nonce=ffb1f08629
TERORIZAM U FOČI:NOVI NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU
https://wordpress.com/post/focanskidani.wordpress.com/16143
Foča : Veliko groblje (Aladžanski park)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/foca-veliko-groblje-aladzanski-park/
HISTORIJA FOČE : KATOLIČKA CRKVA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/historija-foce-katolicka-crkva-u-foci/
Na fotografiji su :
1. džamija Mehmed paše Kukavice
Džamija,medresa, han – karavan saraj, i sahat kula Mehmed paše Kukavice u Foči.Dio zadužbine Mehmed paše Kukavice – džamija,medresa, han – karavan saraj, i sahat kula Mehmed paše Kukavice u Foči koje je pravio od 1752. do 1760. godine.
(Faruk Muftić: ”Zaboravljena Foča”, Vakufska direkcija Sarajevo,Sarajevo 2014.)
Zadužbina Mehmed paše Kukavice u Foči bila je velika.Ono što je Gazi Husrev-beg bio u Sarajevu to je Mehmed paša Kukavica bio u Foči. Sagradio je džamija, han – karavan saraj, i sahat kulu, obnovio medresu, tekiju, gradio sebilj, most na rijeci Ćehotini (gornji Ćehotinski most), sedam dućana i sve uvakufio za potrebe džamije. Džamija i ostali objekti su građanima za njihove potrebe skoro 240 godina bili pod zaštitom države.Rodiše se neki nerazumni ljudi i sve uništiše 1992. godine, kako bi satrli svaki trag postojanja njegove zadužbine.
Ostala je sahat-kula i han u ruševnom stanju.
(Faruk Muftić: ”Zaboravljena Foča”, Vakufska direkcija Sarajevo,Sarajevo 2014.)
2. Careva džamija
Bajazida II Valije džamija
Na brežuljku Kavala u Carevoj mahali iznad Pazarišta izgrađena je 1500./1501. godine prostrana prekrasna džamija u ime Cara, iz carskih hasni s nijjetom da Allah nagradi dobrotvora.Izgrađena je od kamena, dimenzije su joj 10,65 x 19 m sa kamenom munarom visine 32 plus 5 m krovne konsrukcije sa alemom.Osmanlijski putopisac Evlija Čelebi je opisuje kao najvećom, sa drvenom kupolom prekrivenom olovom.
(Faruk Muftić: ”Zaboravljena Foča”, Vakufska direkcija Sarajevo,Sarajevo 2014.)
3. Hamzabegov mesdžid
Džamija Hamzabegov mesdžid u Foči
U mahali Ortakolo izgrađena je prva džamija u Foči 1470. godine. Izgradio ju je Hamza beg, prvi hercegovački sandžak beg. Džamija koju je izgradio Hamzabeg 1470. godine porušena je 1943. godine ,NAVODNO od posljedica bombardovanja grada. Sada je na tom mjestu trg ispred gradske kafane.
(Faruk Muftić: ”Zaboravljena Foča”, Vakufska direkcija Sarajevo,Sarajevo 2014.)
Sagrađen je 1470/71. godine, a sagradio ga je prvi hercegovački sandžak beg Hamza beg u centralnoj fočanskoj mahali Ortakolo. U početku je služila za potrebe emisara i osmanlijskih vojnika koji su logorovali u Foči jer domaćeg stanovništva, muslimana, u to doba nije bilo. Kada je otvorena u njoj su klanjala samo tri civila muslimana. (1)
Bio je manji mesdžid sa munarom. U njemu je dugo godina kao imam radio hodža Tafro, pa su ga zvali i Tafrova džamija.
(1) A. Bejtić :”Povijest i umjetnost Foče na Drini”.
(Faruk Muftić: ”Zaboravljena Foča”, Vakufska direkcija Sarajevo,Sarajevo 2014.)
4. Šehova džamija (Kadi Osman ef. džamija)
Locirana ispod Pazarišta u Donjoj čaršiji pored gornjeg ćehotinskog mosta (most Mehmed paše Kukavice). Ubraja se u značajnije objekte, građena 1593/94. godine od čvrstog materijala sa dosta ukrasne ornamentike. Na ploči iznad ulaznih vrata piše:”Vjernicima se naređuje da u određeno vrijeme obavljaju molitvu.” (Kur'an 4.,103.)
Hronogram:”Neka je ugodno onome ko čist uniđe u ovu bogomolju. Godina 1002.” (1593./94.)
Munara je zidana od lijepo klesanog kamena sa lijepim dekorativnim motivima. Naročito se ističe šerefa, a ispod šerefeta i u podnožju su rozete raznih motiva. Zapažene su perforirane kamene ploče iznad prozora.Ima i dva mihraba , jedan u pročelju unutar džamije, a drugi na sofi sa desne strane od ulaza. Jedinstvena je i po tome što joj je munara sa lijeve strane. Ulazna vrata su dvokanatna, a svaki kanat je od jednog komada ljeskovog drveta.
(Faruk Muftić: ”Zaboravljena Foča”, Vakufska direkcija Sarajevo,Sarajevo 2014.)
5. Aladža džamija
Hasan Nazirova Aladža džamija u Foči podignuta 1550/51. nenadmašno djelo osmanske kulture, po tehničkoj izvedbi, dekorativnoj opremi i kompoziciji konstrukcionih elemenata čini biser orijentalne građevine i dekorativne umjetnosti jedinstven primjer na Balkanu, a po živopisnim bojama ornamentike unutrašnjosti i vanjskim zidovima dobi ime Aladža, tj. šarena. Nad ulaznim vratima je tarih, koji u prijevodu glasi ”Ovu časnu džamiju i uzvišeni mesdžid sagradio je u ime Uzvišenog Allaha dobrotvor Hasan, sin Jusufov, na ljubav Boga želeći postići Božije zadovoljstvo.”
Tajni glas izreče joj hronogram :”O vječni Bože primi ovo djelo lijepo.”
(Hasan Dedić:”Posjetnik Bošnjaka”, El Kalem, Sarajevo,1998.)
(Faruk Muftić: ”Zaboravljena Foča”, Vakufska direkcija Sarajevo,Sarajevo 2014.)
6. Džafer begova džamija
Džafer begova džamija u mahali Međurječje.
(Faruk Muftić: ”Zaboravljena Foča”, Vakufska direkcija Sarajevo,Sarajevo 2014.)
Džaferbegova ili kako se još navodi u starijim dokumentima, D ž a f e r-Č e 1 e b i j i n a džamija bila je u Međurječju i nešto sjevernije od Hamzabegova mesdžida, a obzirom da je stajala baš u blizini i ispod Hamzabegova mesdžida vjerovatno je to druga džamija po starini u Foči. Inače nikakvih drugih historijskih podataka nemamo ni o njoj, niti o njenom osnivaču sve do god. 1600. iz koje se sačuvao najstariji dokumenat, u kojem se ta džamija spominje.I ona je stradala god. 1943., pa ni njenih dimenzija nemamo, ali je poznato, da je bila građena od kamena i da je imala kamenu munaru.
Srušili je partizani – munaru vezali jakim konopcima sa četiri strane i na horuk sa nekim kamionom povuci potegni dok je nisu oborili…
7. Mustafa pašina džamija
Džamija je porušena u Drugom svjetskom ratu 1943. godine. Nije obnavljana.
(Faruk Muftić: ”Zaboravljena Foča”, Vakufska direkcija Sarajevo,Sarajevo 2014.)
Mustafa-pašina džamija – preko donjeg drvenog mosta preko Ćehotine (Mustafa-pašin most).(danas bi to bilo kod plavog nebodera) Mustafa-pašina džamija, zvana još kraćim imenom Pašina džamija, stajala jetakođer na desnoj obali Ćehotine, nešto niže Aladže i gotovo sučelice današnjem donjem drvenom mostu preko Ćehotine. Bila je to kamena građevina i s kamenom munarom. Propala je god.1947.—1948. U tlocrtu je imala oblik čistog kvadrata s vanjskom stranicom od 12,15 m. Stijene suimale debljinu od 88 cm, trijem na četiri drvenastupa bio je širok 5,10 m, a sama munara imala jepostolje, tzv. ćup pravokutne osnove sa stranicama 2 : 2,90 m. Sudeći po izvjesnim ostacima, koji su se bili očuvali do god. 1949., osobito podoprozornicama, bio je to objekt bolje tehničkeizvedbe. Onakav, kakav je bio u posljednje vrijeme, nastao je do četiri godine poslije Aladže džamije. Natpis, koji je stajao na kamenoj ploči više ulaza i kojeg je također objavio Mujezinović, čita se u prijevodu ovo: »Ovu časnu džamiju podigao je i proširio Mehmedaga, sin Abdullatifov,Mustafa-pašina vakufa mutevelija (upravitelj),koji je ovlašten (osnivačevom zakladnicom) da iz viška (prihoda) može graditi što bude želio. Ovo je napisano u godini devet stotina šezdeset i prvoj«(1554.). Smisao je jasan: Prije te džamije postojala je tu druga, također Mustafa-pašina, a za tu džamiju postojao je i poseban Mustafapašin vakuf, i sadašnji mutevelija toga vakufa, rečeni Mehmedaga, obnavlja i proširuje (»bena we wessea«) taj stari objekt. Nameće se sad pitanje,kad je nastao taj stariji objekt i ko je bio njegov osnivač Mustafapaša. Držim, da je taj Mustafa-paša identičan s ranijim hercegovačkim sandžak- begom Mustafabegom, koji je sjedio u Foči1483.—1486. i 1489.—1493., a za kojeg opet Truhelka ističe da je porijeklom Bošnjak i da bi mogao biti identičan sa Mustafabegom Milojevićem iz dubrovačkih akata.Da je upravo taj Mustafabeg, koji je poslije dobio naslov paše,osnivač gornje džamije i da ju je gradio upravo između god. 1485. i 1496., zaključujem iz dva podatka iz dubrovačkog arhiva iz kojih se jasno vidi, da se Mustafabeg rečenih godina bavio nekom većom gradnjom u Foči. 14. juna 1485. poslaše mu Dubrovčani za plaću 20 staklenih ploča, a 27. februara 1496., dakle u vrijeme, kad je na stolici hercegovačkog sandžaka sjedio već Ahmedbeg Vranešević, Dubrovčani su zaključili, da pošalju Mustafabegu na dar opet 140 mletačkih stakala. Roba, koju mu slahu Dubrovčani, bijaše u ono doba rijedak gost u našim krajevima i upotrebljavala se samo za istaknute objekte. Proizlazi, da je ta roba bila namijenjena upravo za džamiju i da je tu džamiju Mustafabeg, kasniji Mustafapaša,gradio između god, 1485. i 1496. Po tome ta prvaMustafapašina džamija ide u red najstarijih fočanskih džamija, dapače je druga po kronološkom redu, kojoj znamo vrijeme postanka.
priredio:Kenan Sarač
fotografije: flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik
*************
vidi još:
Careva džamija u Foči – džamija Sultan Bajazid II Valije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/careva-dzamija-u-foci-dzamija-sultan-bajazid-ii-valije/?preview_id=19862&preview_nonce=8513ba369c
Hamzabegov mesdžid – najstarija fočanska džamija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/hamzabegov-mesdzid-najstarija-focanska-dzamija/
FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/
SEDAMNAEST FOČANSKIH DŽAMIJA (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/sedamnaest-focanskih-dzamija-foto/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Hadži Seferov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-hadzi-seferov-mesdzid/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Šejh Pirijin mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-sejh-pirijin-mesdzid/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Muminbegov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-muminbegov-mesdzid/
Historija Foče : MEĐURJEČKA DŽAMIJA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/07/historija-foce-medurjecka-dzamija/
Mustafa-pašina džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/mustafa-pasina-dzamija-u-foci/
IZ HISTORIJE FOČE : O DŽAMIJI SULTAN FATIME
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/05/iz-historije-foce-o-dzamiji-sultan-fatime/
Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime/
Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime (sa fotografije)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime-sa-fotografije/
Džamija Hasana Nazira – Aladža džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/dzamija-hasana-nazira-aladza-dzamija-u-foci/
Foča:Slovo o Aladži
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/06/focaslovo-o-aladzi/
Aladža džamija u Foči, Bosna i Hercegovina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/aladza-dzamija-u-foci-bosna-i-hercegovina/
Aladža Moschee in Foča,Bosnien-Herzegowina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/aladza-moschee-in-focabosnien-herzegowina/
Aladža džamija u Foči – ubijanje i uzdizanje monumenta islamske arhitekture
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/aladza-dzamija-u-foci-ubijanje-i-uzdizanje-monumenta-islamske-arhitekture/
[stari tekstovi] HUSREF REDŽIĆ : ARHITEKTONSKA KONZERVACIJA ALADŽA-DŽAMIJE U FOČI (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/stari-tekstovi-husref-redzic-arhitektonska-konzervacija-aladza-dzamije-u-foci-foto/
Legenda o nastanku Aladže
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/legenda-o-nastanku-aladze/
Natpis na Aladža džamiji u Foči iz 1550./51. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/natpis-na-aladza-dzamiji-u-foci-iz-1550-51-godine/
Foča:Šehova džamija (Kadi Osman-efendijina džamija)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/22/focasehova-dzamija-kadi-osman-efendijina-dzamija/
IZ HISTORIJE FOČE:TRI DŽAMIJE O KOJIMA SE NE PRIČA I NE PIŠE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/12/iz-historije-focetri-dzamije-o-kojima-se-ne-prica-i-ne-pise/
VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/
FOČA:Nemaran odnos prema džamiji i medresi Mehmed–paše Kukavice
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/10/focanemaran-odnos-prema-dzamiji-i-medresi-mehmed-pase-kukavice/
Faruk Muftić:VAKUF ATIK ALI-PAŠINE DŽAMIJE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/28/faruk-mufticvakuf-atik-ali-pasine-dzamije-u-foci/
Potpis Evlije Čelebije na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči preživio sva ratna razaranja
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/potpis-evlije-celebije-na-atik-ali-pasinoj-dzamiji-u-foci-prezivio-sva-ratna-razaranja/
IZ HISTORIJE FOČE : FOČANSKE DŽAMIJE (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-focanske-dzamije-foto/
FOČA:Historijsko područje – Čaršija u Foči proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/focahistorijsko-podrucje-carsija-u-foci-proglasava-se-nacionalnim-spomenikom-bosne-i-hercegovine/
FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1890. godine
FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1890. godine
FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/
U zlatnom dobu fočanskog šehera, vakifi su se nadmetali u dobru, i teško je u ovoj čaršiji bilo reći koja je džamija veća, ljepša, važnija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/28/u-zlatnom-dobu-focanskog-sehera-vakifi-su-se-nadmetali-u-dobru-i-tesko-je-u-ovoj-carsiji-bilo-reci-koja-je-dzamija-veca-ljepsa-vaznija/
FOČA : Obnovljena džamija Sultana Bajazida II Valije ili u narodu poznatija kao Careva džamija (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/08/foca-obnovljena-dzamija-sultana-bajazida-ii-valije-ili-u-narodu-poznatija-kao-careva-dzamija-foto/
FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/
FOČA:NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU U NOĆI SA 01.01.2016. NA 02.01.2016.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/02/focanapad-na-carevu-dzamiju-u-noci-sa-01-01-2016-na-02-01-2016/
POSLIJE NAPISA O TERORIZMU U FOČI : IPAK SE OGLASILI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/poslije-napisa-o-terorizmu-u-foci-ipak-se-oglasili/?frame-nonce=ffb1f08629
TERORIZAM U FOČI:NOVI NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU
https://wordpress.com/post/focanskidani.wordpress.com/16143
Foča : Veliko groblje (Aladžanski park)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/foca-veliko-groblje-aladzanski-park/
HISTORIJA FOČE : KATOLIČKA CRKVA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/historija-foce-katolicka-crkva-u-foci/
Foča stara – mahale i kuće
(iz knjige Foča kroz vrijeme – Faruk Muftić)
Grad šeher Foča se razvijala najviše u 16. i 17. stoljeću kada je i dobila svoje urbane cjeline, koje su činile centar grada i njegove mahale.Interesantno je konstatovati da se grad širio samo na desnoj obali rijeke Drine i sa obje strane rijeke Ćehotine, koja se baš tu u gradu ulijeva u rijeku Drinu.
Na lijevoj strani rijeke Ćehotine su mahale:Ortakolo, Džafer-begova, Sultanije Fatime, Kadi Osman efendijina, Careva, Musala, Hadži Mustafina, Hadži Osmanova, Memi Šah-begova, Ali Čohodorova, Ćerezluk i Varoš mahala.
Na desnoj strani rijeke Ćehotine i Drine su mahale:Hadži Seferova, Aladža, Mustafa-pašina, Dev-Sulejmen begova, Atik Ali-pašina, Mumin-begova mahala.
U navedenim mahalama između I i II svjetskog rata živjele su ove fočanske porodice:
Ortakolo mahala:Avdagići, Deovići, Džonlagići, Kurspahići, Karahasanovići, Hasanefendići, Hadžiibrahimovići, Hadžišehovići, Šoševići, Tataragići, Tuzle, Trhulji i Omanovići.
Džaferbegova mahala:Alajbegovići, Adbegovići, Habe, Alaimi, Aganovići, Čavdari, Gotovuša, Efendići, Vukovići, Sarači, Mačci, Hanjalići, Lomigore, Trhulji.
Sultanije Fatime mahala:Balići, Džemidžići, Gogalije, Hasanbegovići, Hanjalići, Karabegovići, Kajgane, Loji, Murguzi, Pejkušići, Đuderije, Kaknje, Vreti.
Kadi Osman efendijina mahala:Avdagići, Bešlići, Bakići, Pišmi, Čengići, Hatibovići, Njuhovići, Rašidkadići, Selimovići, Šiljci i Tafri.
Careva mahala:Avdagići, Bahtići, Čengići, Ramovići, Loji, Ljuhari, Karahodže, Kukavaice, Kadribegovići, Isanovići, Muftići, Granovi, Hadžimusići, Zulfikarpašići, Zundže i Šiljci.
Hadži Mustafina mahala:Čengići, Kršlaci, Dudići, Džombe, Hadžimusići, Hadžimuratovići, Hasići, Huke, Hendi, Hojići, Granovi, Kukavice, Loji, Bajrovići, Šahinovići, Pilavi, Rašidkadići, Bošnje i Tahmazi.
Hadži Osmanova mahala:Baljevići, Bitevije, Bačvići, Bulbuli, Ćulumi, Čeče, Derviševići, Hoši, Hendi, Loji, Kalajdžići,Karovići, Kamberi, Krami, Kukavice, Manje, Pilavi, Šoševići, Šukali.
Memi Šahbegova mahala:Bulbuli, Bradarići, Dedovići, Delje, Džini, Hasanbegovići, Hoši, Kraljići, Kahvedžići, Granovi, Mravi, Potureci, Panduri, Numaspahići, Tataragići, Đinalije, Gape, Škobalji, Tuleci, Žgalji, Šeri i Žige.
Šejh Pirijina mahala:Bitevije, Bešlagići, Bučuci, Bubije, Bulje, Ćulumi, Hadžimusići, Kolubare, Loji, Lampe, Granovi, Gabele, Mezburi, Numaspahići, Delji, Šeri, Prci, Prohe, Pinje, Rizvanovići i Redže.
Hadži Seferova mahala:Cagare, Ćerkezi, Dudići, Džombe, Kojići, Hadžimešići, Kljahi, Kahvedžići, Karahasanovići, Mlatišume, Panduri, Rizvanovići, Selimovići i Sudari.
Aladža mahala:Ahmići, Ćebi, Čavdari, Hadžialići, Hadžimešići, Hafizkadići, Ireizi, Memići, Pašovići, Hubijari, Sudari, Selimovići, Silajdžići, Šuvalije, Šahbići i Šukali.
Mustafa Pašina mahala:Bjelani, Deleuti, Bećiragići, Čavdari, Hadžimešići, Hajrovići, Kapetanovići, Letići, Šiljci, Vreti, Đinalije, Jagnje i Tafri.
Dev Sulejmanbegova mahala:Ališahi, Prči, Deovići, Đinići, Jusufovići, Hadžiahmetovići, Kašme, Kubati, Kulosmani, Manje, Mandže, Fejzi, Tune, Tuzle, Sirbubali i Vreti.
Atik Alipašina mahala:Čišije, Čolpe, Deovići, Keči, Džonlagići, Pilavi, Lomigore, Hajrići, Hadžiahmetovići, Hanjalići, Hrnjevići, Njuhovići, Kumre, Kavazovići, Ekmečići i Vajzovići.
Muminbegova mahala:Alaimi, Ćorići, Budimlije, Hadžimusići, Hadžiahmetovići, Kubati, Krkalići, Pilavi, Robi, Rušpe, Mulabdići, Bradarići, Manje, Murguzi, Omerhodžići, Okovići, Sirbubali i Tataragići.
Ali Čohodova mahala:Aganovići, Bačvići, Bešlići, Čohodari, Hadžipirići, Karovići, Muminovići, Isanovići, Pljevljaci, Prgi, Rizvani, Frašte, Tanovići, Ferhatbegovići i Vehabovići.
Vašar mahala (Ćerezluk mahala):Hadživukovići, Kujundžići, Kočovići, Popadići, Grgurići, Ćebovići,a tu se naseliše nešto kasnije:Lugonjići, Dragovići, Bedrići, Gerinčići, Visocki, Šarići, Kosovići, Krunići, Vasiljevići, Ćorići, Guzine, Glodići, Šarići i Marići.
Ostale fočanske porodice nastanjene u fočanskim kvartovima i to u mahalama koje pripadaju Gornjem Polju, živjeli su:Sokolovići, Glođaje, Smrekići, Mazići, Mormili, Jaglunčići, Gagovići, Kulići, Savići i Kunarci.
U mahalama koje pripadaju Donjem Polju, živjeli su.Hadžimuhovići, Tošovići, Grujičići, Babići. U centru su živjeli:Hadživukovići, Sunarići, Tomaševići, Jojići, Toševići, Jovičići, Ćebovići, Zečevići, Đokići, Papkovići, Blagojevići, Mazepi, Nikovići, Kalajdžići, Starovići, Marinčići, Marići, Andžići, Aničići, Mormili, Gerenčići, Jaglunčići, Medići, Šivšići, Salamandići, Pukete, Bulaje, Kerlete, Lukete i Bajlovići.
Na području Aladže, živjeli su:Jarenići, Gagovići, Komadanovići, Medići.
Iz obližnjih naselja su na područje Foče, iz Crne Gore doseliše i ove porodice:Pavlovići, Begenišići, Popovići, Kezumovići, Dostići, Mališi, Hamovići, Filipovići, Kljajići, Kovačevići, Živkovići, Nikolići, Danlovići, Elezi, Dabići.
Zatim, doseliše se, a neki samo privremeno:Hadžići iz Jeleča, Sarači iz Jeleča, Terziči iz Jeleča, Nikšići iz Jeleča, Šadinlije iz Šadića, Hasanbegovići iz Orahova, Kajgane iz Điđeva, Nožići iz Mostara, Sadikovići iz Bugojna, Kapetanovići iz Bosanskog Novog, Zlatići iz Goražda, Behlilovići iz Mostara, pa Gavrankapetanovići, Idrizbegovići, Krdžalići, Omersoftići, Karavdići, Bahtići, Vukotići, Leperi, Kaljanci.
Porodice su se množile i mnoge je sudbina razdvojila, što se kaže “trbuhom za kruhom”.
Za stalno iz Foče iselili su se ove porodice:Kaljanci i Leperi, a od II svjetskog rata u Foči ne žive ove porodice:Hoši, Gape, Škobalji, Prci, Deverdeci, Cagare, Vajzovići, Habe, Atovići i Efendići.
(iz knjige Foča kroz vrijeme – Faruk Muftić, u izdanju ,,DES’’ iz Sarajeva 2006., 294 strana, ilustrovana.)
fotografije:Kenan Sarač/flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik/internet/screenshot
priredio:Kenan Sarač
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
Foča : Iz stare sehare (foto) – pogledajte slideshow!
fotografije:Kenan Sarač/flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik/internet/screenshot
priredio:Kenan Sarač
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
Most Mustafe paše – donji Ćehotinski most
Mimohod ljudi tog vremena. Uniforme, dame sa djecom, musliman, kompletan historijski utisak.
Fotografija govori više o vremenu u kom je nastala, negoli nekoliko knjiga.
Međurječka džamija ili Džafer-begova (Džafer- Čelebijina) nalazila se na mjestu nekadašnje Jugobanke, prekoputa hotela Zelengora u dijelu grada zvanom Džaferbegova mahala, a poslije Međurječje. Džamija je bila komplet od čvrstog materijala sa pripadajućim okolnim mezarjem.Teško je oštećena 1943., u avionskom bombardovanju formacija Njemačke vojske,koja se tada nalazila u Foči. To bombardovanje su izvršili Englezi. Tom prilikom je porušena i Osnovna škola koja je bila na mjestu doma JNA. Stradalo je tom prilikom i domaće domicilno stanovništvo. Dolaskom nove komunističke vlasti (KPJ, kasnije SKJ), džamija je 1947. tzv. “obnovom” skroz porušena. Ostatak minareta je teatralno vezan konopcima i uz čuveno samoupravno ho-ruk oboren na zemlju…
Na fotografiji je desno gostionoca Slavija (slastičarna), u kojoj je kasnije bila Zubna ambulanta, pa kasnije Zdravljak. Zdravljak su srušili negdje krajem 70-tih godina XX stoljeća.
Lijevo je banka, kuća porodice Jeremić i Osnovna škola koja je bila na mjestu doma JNA (porušena u pomenutom bombardovanju).
U pozadini su Šukovac i Gradačka stijena.
priredio:Kenan Sarač
fotografija: flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik
Safvet-beg Bašagić – Kratka uputa u prošlost BiH
Kako već prije Hrvoje bješe predložio Edreni, sultan Mehmed I. imenuje bosanskim begom god. 1418. Ishak bega, koji izabra sjedište u Foči.
Na Lućin dan 1736. mjesto kiše pao je snijeg ko crvena zemlja u našim krajevima, da su veoma nabujale rijeke. Drina je Foči, Goraždu i ostalim gradovima uz njezin tok nanijela
veliku štetu.
https://archive.org/details/kratkauputaupro00bagoog
Zemljopis i poviestnica Bosne, od Slavoljuba Bošnjaka, [1851.]
https://archive.org/details/zemljopisipovies00uzag
Husref Redžić – Srednjovjekovni gradovi u Bosni i Hercegovini
Kajmaković:Drina u Doba Kosača (Naše Starine XIV – XV 1981.)
Kosman/Kozman
Kroz Herceg Bosnu 1896 (Heinrich Renner)
Korištene knjige:
priredio:Kenan Sarač
fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik
Ukupno je bilo osam rezolucija: Sarajevska, Prijedorska, Zenička, Banjalučka, Mostarska, Tuzlanska, Bijeljinska i Trebinjska, čiji su potpisnici bili istaknuti vjerski radnici, intelektualci, privrednici i ugledni građani.
REZOLUCIJE IZ 1941.GODINE SU PRVI GLAS ANTIFAŠIZMA U EVROPI
Malo je poznato da su Bošnjaci, odnosno naša vjerska i svjetovna elita u vrijeme vladavine ustaške NDH-a pisala više rezolucija za spas komšija Srba, Roma, Jevreja. …
Još manje poznato je da su upravo potpisnici tih rezolucija često bili prve žrtve “osloboditelja” partizana na kraju II svjetskog rata. Bošnjaci su u isto vrijeme bili žrtve i fašista i komunista, a borili su se i protiv jednih i drugih.
Antifašizam i antikomunizam je sudbina Bošnjaka!
SARAJEVSKA REZOLUCIJA El-HIDAJE
Potpisani muslimani, razmotrivši teško stanje u kome se danas nalaze muslimani Bosne i Hercegovine i uočivši da se to stanje iz dana u dan pogoršava, osjetili su se, i kao pripadnici svoje uzvišene vjere islama i kao ljudi, dužnim da na prijedlog Glavnog odbora El-Hidaje, organizacije ilmije (muslimanskog svećenstva), konstatiraju sljedeće činjenice i da zatraže lijeka nevoljama u kojima se nalaze.
1. Stanje muslimana u Bosni i Hercegovini je danas vrlo teško. Neće biti pretjerano ako reknemo, da u svojoj povijesti muslimani ovih krajeva nisu doživili težih časova. U akcijama, koje poduzimaju neodgovorni elementi i pobunjeni Srbi, stradaju u najvećoj većini muslimani. To s toga, što su najviše izmješani nezaštićeni muslimani sa grčko-istočnjacima u ovim krajevima, pa uzbunjeni Srbi nepromišljeno napadaju onog, tko im je najbliži. U ovim nastalim neredima strada mirno građanstvo i nedužni ljudi; strada na desetke tisuća golih života i propada sav imetak; sela se pale, stanovnici prisiljeni da bježe i sele, svakim danom se zbjegavaju u veće gradove bez igdje išta. Na tisuće siročadi, ostalih bez svojih roditelja, vape za pomoć i potucaju se tražeći zaštite. Konstatirajući ovo ističemo, da ovo nisu žrtve, koje su rodoljubi dužni podnijeti za svoju grudu, nego je ovo opći nered, koji se sve više širi i vodi propasti muslimana Bosne i Hercegovine. Pored svakodnevnih vapaja sa raznih strana da se ovome stane na kraj, i pored raznih utješljivih izjava od strane odgovornih čimbenika, stanje se ne popravlja, nego se svakim danom pogoršava i ugrožava i one krajeve, koji nisu do sada direktno pogođeni istaknutim nevoljama. Što je još najgore poduzimani su i poduzimaju se od strane pojedinih vlasti takvi potezi, koji samo više izazivaju oštre raekcije pobunjenika, pa je na taj način bijedno i nezaštićeno stanovništvo još više nedužno izloženo stradanjima. Sve ovo podrmava svako uvjerenje u sigurnost i daje povoda da se na temelju samoga toka činjenica, a nešto možda i propagandom neodgovornih elemenata, stvara u širokim i neupućenim slojevima uvjerenje, da je ovo sistem, koji se smišljeno provodi.
2. Mnogi katolici, svjesno, za sva nedjela koja su provedena u posljednje vrijeme, bacaju odgovornost na muslimane i predstavljaju sve događaje međusobnim razračunavanjima između muslimana i grčko-istočnjaka. Tako isto mišljenje imaju i neki grčko-istoćnjaci u pogledu odgovornosti muslimana. Kad se stvari međutim pravilnije i izbližeg upoznaju, vidi se da muslimani nisu krivi i zato oni to nabacivanje najenergičnije od sebe odbijaju. Činjenica, što među počiniteljima raznih zlodjela ima ljudi i sa muslimanskim imenima, ne može krivicu i odgovornost baciti na muslimane. Muslimani su se i ranije ograđivali od ovih zlodjela koja su provođena, te je u rezoluciji, donesenoj na glavnoj godišnjoj skupštini “El-Hidaje”, organizacije ilmijje, održanoj 14. VIII o.g. unesena i ova tačka: 4/ Sa bolom u duši i dubokom sućuti sjećamo se svih onih muslimanskih žrtava, koje nedužno padoše u nemirima, koji se ovih dana mjestimično događaju. Osuđujemo sve one pojedince muslimane, koji su na svoju ruku sa svoje strane napravili bilo kakav ispad i učinili kakvo nasilje. Konstatiramo, da su tako što mogli učiniti samo neodgovorni elementi i neodgojeni pojedinci, čiju ljagu odbijamo od sebe i od svih muslimana. Pozivamo sve muslimane, da se u duhu visokih uputa svoje vjere islama i u interesu države, strogo klone svih zlodjela. Molimo državne vlasti, da što prije zavedu zakonsku sigurnost u svim karajevima, ne dozvoljavajući da se što bilo učini na svoju ruku, kako ne bi nevini ljudi stradali.” I mi sada konstatiramo da je zlodjela mogao činiti samo ološ i kriminalni tipovi, kojih ima u savkoj zajednici. Konstatiramo i to, da ni oni nisu to od sebe činili, dok im nije dato oružje, uniforma, ovlašćenje, a često puta i naredbe. S toga ni u kom slučaju za ta zlodjela ne snose muslimani odgovornost, niti su im oni incijatori. Konstatiramo i to, da su u svrhu, da se odgovornost za nedjela obori na muslimane, izrabljivani fes i muslimanska imena. Naime, oblačili su fes, koji je zaveden kao uniforma sve bosanske vojske, nemuslimanima vršeći razna zlodjela, kojom su se prilikom nazivali međusobno i muslimanskim imenima. Muslimani nisu nikom spremali ni mislili nikakva zla, što najbolje potvrđuje činjenica, da su svi muslimani, bivši jugoslovnski vojnici, odmah nakon rata predali vojno oružje. Muslimani su i u svojoj prošlosti za vrijeme Turske, kad su bili jedini gospodari, tolerisali bez razlike sve vjere i nikom nisu zuluma činili. S toga se ne mogu ni danas muslimani predstavljati incijatorima zločina i onima, koji ne trpe grčko-istočnjake, i izazivaju sve nerede, kao što to neki namjerno čine.
3. U ovakvim teškim prilikama pojavljuje se i netrpeljivost prema islamu od nekih katolika. To se odražava u pisanju, u privatnim i javnim govorima i nejednakom postupku prema katoličkoj i islamskoj vjeri. To se sve pojavljuje pored raznih izjava sa najviših mjesta, u kojima se govori o jednakosti i ravnopravnosti obiju vjera. Ove naše konstatacije spremni smo uvijek potvrditi konkretnim primjerima.
Nakon ovih konstatacija tražimo od svih odgovornih čimbenika i svih muslimanskih vjerskih i političkih predstavnika, da se zauzmu na svim nadležnim mjestima:
1. da se zavede stvarna sigurnost života, časti, imovine i vjere za sve građane u državi bez ma kakvih razlika;
2. da se nevini svijet stvarno zaštiti jačom vojnom obranom;
3. da se u buduće ne dozvoli, da se poduzimaju ma kakve akcije, koje će po svojoj naravi izazivati pobune i krvoprolića u narodu;
4. da se pozovu na sudsku odgovornost svi stvarni krivci, koji su počinili ma kakvo nasilje ili zlodjelo, bez razlike kojoj vjeri pripadali, te da se najstrožije kazne prema zakonu, kao i oni, koji su ovakva zlodjela naređivali ili za njih dali mogućnost;
5. da zakone primjenjuje samo redovna vlast i redovna vojska;
6. da se onemogući svaka vjerska netrpeljivost i da se najstrožije kazne oni, koji u ovom pogledu naprave kakav bilo dokazan izgred;
7. da se što prije pruži dovoljna materijalna pomoć onima, koji su nedužno postradali u ovim neredima.
Sarajevo, na 18. oktobra 1941. godine.
Slijede potpisi:
1. Hadži Mehmed Handžić, predsjednik “El-Hidaje”
2. Muhamed Pašić, ravnatelj Šerijatske gimnazije
3. Mustafa Varešanović, džematski imam grada Sarajeva i predsjednik Udruženja džematskih imama
4. Hfz. Hasib Fazlić, predsjednik Muallimskog udruženja
5. Ahmed Burek, ravnatelj Gazi Husrevbegove medrese
6. Dr. Šaćir Sikirić, rektor Više islamske šerijatsko-teološke škole
7. Tajib Saračević, ravnatelj Niže okružne medrese
8. Mesihović Šaćir, član Ulema-medžlisa u miru
9. Mahmud Bahtijarević, član Ulema medžlisa u miru
10. Ibrahim Čadordžić, predsjednik Kotarskog v.m. povjerenstva u Sarajevu i predsjednik Udruženja šerijatskih sudaca
11. Dr. Hazim Muftić, ravnatelj vakufa
12. Dr. Kasim Turković, član bivšeg vakufsko-mearifskog sabora
13. Edhem Mulabdić, predsjednik Narodne Uzdanice
14. Mehmed Ali Ćerimović
15. Hafiz Muhamed Pandža, član Uleme medžlisa
16. Hafiz Ibrahim Riđanović, član Ulema medžlisa
17. H. Alija Aganović, član Ulema medžHsa
18. Abdulah Dervišević, muderis i predsjednik kotarskog odbora “El-Hidaje” u Sarajevu
19. Ešref Berberović, predsjednik muslimanskog društva “Trezvenost”
20. Edhem Ćejvanija, predsjednik “Hurijeta”
21. Selim Džino, član Glavnog odbora “Merhameta”
22. H. Mustafa Merhemić, predsjednik Udruženja bivših zemljoposjednika
23. Kasim Dobrača, član Glavnog odbora “El-Hidaje”
24. Hafiz Ramiz Jusufović, tajnik Imamsko-mualimskog udruženja
25. Mehmed Mujezinović, tajnik Glavnog odbora “El-Hidaje”
26. H. Hafiz Ibrahim Redžić, šerijatski sudac u miru
27. Faik Musakadić, predsjednik muslimanskog društva “Bratstvo”
28. Muhamed Hazim Tulić, profesor
29. Ahmed Tuzlić, suplent
30. Salim Ćatić, profesor, tajnik Narodne Uzdanice
31. Kapidžić Hamdija, profesor
32. Trebinjac Hfz. Ibrahim, suplent
33. Mustafa Drljević, profesor
34. Ćazim Nožić, profesor
35. Bajraktarević Mahmud, profesor
36. Nedim Filipović, suplent
37. Derviš M. Korkut, kustos Zemaljskog muzeja
38. Ahmed Kasumović, profesor
39. Besim Korkut, profesor
40. Dr. Behaudin Salihagić, sudac
41. Bekir Omersoftić, zamjenik državnog tužitelja
42. Osman Sokolović, tajnik Trg. Obrtne komore u miru
43. Hadžijahić Hafiz Džemaludin, irnam i hatib Careve džamije
44. Mujezinović Hafiz Mustafa, nastavnik Ženske medrese
45. Abdulah Fočak, upravitelj mekteba
46. Dr. Vejsil Bičakčić, glavni liječnik OUZUR-a i predstavnik društva “El-Kamer”
47. Fejzulah Hadžibajrić, član Glavnog odbora “El-Hidaje”
48. Husejn Đozo, član Glavnog odbora “El-Hidaje”
49. Muhamed Fočak, član Glavnog odbora “El-Hidaje”
50. Hafiz Akif Handžić, irnam Državne bolnice
51. Hafiz Ibrahim Proho, upravitelj mekteba
52. Mahmud Traljić, student
53. Halid Čaušević, student
54. Kemal Čaušević, student
55. Hazim Šabanović, publicista
56. M. Sejid Prašo, student
57. Hasan Bajraktarević, student
58. Skaka Ahmed, vjeroučitelj
59. Bukvić Kasim, student
60. Asim Hadžišabanović, industrijalac
61. Mulić Abdulah, učitelj
62. Husein Kadić, posjednik
63. Mehmed Šahinagić, posjednik
64. Ing. Asim Šeremet, viši poljoprivredni savjetnik u rniru
65. Ahmed Mešinović, trgovac
66. Edhem Fočo,trgovac
67. Asim Arslanagić, trgovac
68. Sulejman Gorušnović, trgovac
69. Sulejman Muhasilović, trgovac
70. Mehmed Kučukalić, trgovac
71. Uzeir Hadžihasanović, trgovac
72. Hamdija Zulfikarpašić, trgovac
73. Jusuf Čengić, trgovac
74. Salih Fočo, trgovac
75. Mustafa Bičakčić, trgovac
76. Šerif Vranić, trgovac
77. Derviš Atić, industrijalac
78. Mustafa Softić,
79. Hamdija Mujičić,
80. Hašim Skopljak,
81. Hafiz Omer Mušić, nastavnik
82. Salem Muharemagić,
83. H. Hasan Nezirhodžić, trgovac
84. Hamdija Delić, trgovac
85. Muhamed Kemura, trgovac
86. Ismet Njemčević, trgovac
87. Ahmed Tabaković, trgovac
88. Fejzulah H. Šabanović, industrijalac
89. Edhem Bičakčić, biv. ravnatelj Grad. šted.
90. Nanić Muhamed, industrijalac
91. Edhem Đulizarević, obrtnik
92. Ismet Sulejmanović, obrtnik
93. Hamdija Đukić, trgovac
94. Ahmed Tufo, trgovac
95. Skaka Abdulah, obrtnik
96. Hasan Zulfikarpašić, trgovac
97. Dr. Asim Musakadić, liječnik
98. Hasan O. Užičanin, obrtnik
99. Dr. Husein Mašić, sudac
100. Repovac Naših, sudac
101. Dr. Muhamed Kulenović, predsjednik Sudbenog stola Sarajevo
102. Osman Sikirić, vijećnik banskog stola u Sarajevu
103. Muhamedbeg Fidahić, vijećnik Vrhovnog suda, Sarajevo
104. Osman Forto, šerijatski sudac
105. Munir Tarabar, vježbenik šerijatskog suda
106. Kulenović Hafiz Sulejman, šerijatski sudac
107. Omerhodžić Osman, šerijatski sudac
108. Ahmed Selimović, šerijatski sudac
(Arhiv Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, dokument broj: 3388)
Preuzeto iz knjige: Ferid Dautović, Kasim ef. Dobrača – život i djelo, El-Kalem i MIZ Sarajevo, Sarajevo, 2005, str.215-223.
<<<<<
https://en.wikipedia.org/wiki/Resolution_of_Sarajevo_Muslims
<<<<<
priredio:Kenan Sarač
fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik
●pjesma radi koje je Ilhamija izgubio glavu●
●Čudan zeman nastade,
sve zlikovac postade,
din-dušmanin ustade;
šta se hoće, zaboga?!
Već takata nestade,
zlo nam svako postade,
dobrih ljudi nestade;
šta se hoće, zaboga?!
Ne gledaju u Ćitab
ne uzimaju hič dževab,
nit misle na hesab;
šta se hoće, zaboga?!
Ovo trpit-teška muka,
a jos više turska bruka,
munafika stoji huka;
šta se hoće, zaboga?!
Turčin nema amela,
krivda pravdu zamela,
pa se pravda umela;
šta se hoće, zaboga?!
Nasta čudna ulema,
jer ne čine amela,
od njih jadna proloma!
šta se hoće, zaboga?!
Ulemskoga sada hala,
zalud njima đekad fala,
vrat slomiše pored mala;
šta se hoće, zaboga?!
Nije kadar biti imam,
a kaže se potamam,
jordam čini ko šeh-islam;
šta se hoće, zaboga?!
Svi veziri pravo sude,
pa i paši dobro bude,
al murtati krivo gude;
teška muka, zaboga!
I kad paša ima ljudi,
ko je dobar vrlo hudi,
kad je više zlijeh ljudi;
niko ne zna do Boga!●
●Abdulvehab Ilhamija●
_ _ _ _ _
●Ja upitah svog Jasina● – ●Abdulvehab Ilhamija●
●Ja upitah svog Jasina, jer ne vide mu'minun
On mi veli Ne čudi se, uče oni gafilun
Jer ne traže sveca, Boga, jer ne budu ašikun,
On mi veli Ne čudi se, fe hum ja ‘mehun (oni su u zabludi)
Jer ne vide sjajnog zlata, jer ne budu gaibun,
On mi veli Ne čudi se, fe hum la jub sirun (oni ne vide)
Jer ne čuju ko ji zove, jer ne budu muti'un,
On mi veli Ne čudi se, fe hum la jahše'un (oni nisu bogobojazni)
Jer ne čute što se zovu, jer ne budu ‘arifun
On mi veli Ne čudi se, fe inne hum la ja'lemun (zaista oni ne znaju)
Što se vlasi ne poturče, jer ne budu muslimun
On mi veli Ne čudi se, ile-l-ezkani mukmehun (previše su oholi)
Dun'ja fani, ti si baki, jer ne najdu ‘akilun,
On mi veli Ne čudi se, lehum džundun muhdarun (oni imaju vojsku, tj. štuju idole)
Jer ašiki izbudale, jer ne budu sakinun,
On mi veli Ne čudi se ila Rabbihim jensilun (hrle svome Bogu)
Jera zija bude perda, jer ne budu mubsirun,
On mi veli Ne čudi se, ile-l-eraiki muttekiun (udobno sjede u foteljama)
Jer gafile ne izbude, jer ne budu hašiun,
On mi veli Ne čudi se, kanu anha mu'ridun (oni okreću od njih glavu)
Jer evlija ne odleti, jer ne bude gaibun
On mi veli Ne čudi se, inna ilejkum murselun (Zaista smo mi vama poslani)
Jer Ilhamija vrlo plače, jer ne bude kun fe jekun, (Budi i to biva)
On mi veli Ne čudi se, ve ilejhi turdže'un. (Njemu ćete se vratiti)●
_ _ _ _ _
●Ilhamija AbdulVehhab Žepčevija●
●O životu Abdulvehhab Ilhamije (Abdulvehhab Ibn Abdulvehhab Žepčevi Ilhami), jednog od najplodnijih muslimanskih pjesnika na razmeđu XVIII i XIX vijeka, više nam govori njegovo djelo nego oskudni biografski podatci. Pa i ono samo pruža neke elementarne podatke, a mnogo toga ostaje u sferi pretpostavke.
Rođen je u Zepču 1187/1873, kako sam navodi u svom proznom djelu na turskom jeziku Tuhfetu-l-musalin ve zubdetu-l-hašiin (Dar i poslastica onima koji se klanjaju Bogu). Tu doslovno kaže: “…viladetim bin juz seksan jedi” (datum mog rođenja je 1187). Navodi i svoje puno ime: Abdulvehhab bin Abdulvehhab, što znači da mu se i otac zvao Abdulvehhab. Tarih na njegovom nišanu ispisan je sa: Sejjid el-hadž Vehhab, a na prepisu njegova divana stoji: Šejh el-hadž es-sejjid Abdulvehhab Ilhami-baba Bosnevi. Nazivi sejjid i baba pridodati su mu kao počasni, a označavali su učena i štovana čovjeka.
U djetinjstvu je ostao bez roditelja, što opet doznajemo iz njegovog stiha:
Majke nemam a pedera (oca) ne pamtim. Podaci o Ilhamijinom školovanju su dosta šturi. Profesor Kasim Dobrača je otkrio gore pomenuti priručnik, a Muhamed Ždralović idžazetnamu (diplomu) iz kojih je vidljivo da se školovao u Žepču, Tešnju i Fojnici. Na početku tog djela navodi da mu je profesor bio El-hadž Kerimi (Hadžićerimović ili Hadžićerimić). O njemu, međutim, nemamo nikakvih podataka.
U Žepču su u XVIII stoljeću, uz Ferhadiju džamiju, djelovali mekteb i medresa, radili su sve do pred drugi svjetski rat. Na medresi je bio profesor Hadži Abdullah ef. Karahodža, koji je 1740/41. spjevao na narodnom jeziku pjesmu Bošnjakuša. Znamo još da je umro 1766. U poslovima ga je zamijenio sin mu Hadži Ahmed ef. Karahodža, koji je i njegovu pjesmu proširio sa još 17 strofa.
I otac i sin bili su veoma štovani u svom kraju, a njihova pjesma popularna. Kako je Ahmed ef. Karahodža bio jedini poznati teolog u vrijeme kad je Ilhamija dorastao za školovanje, sasvim je moguće da mu je on bio profesor.
Na Tešanjskoj medresi profesor mu je bio Abdullah Čankari el-Ensari. Kod njega je Ilhamija slušao fikh, hadis i tefsir, što se vidi iz diplome koju mu je potpisao ovaj profesor.
Ilhamijino djelo govori nam mnogo i o vremenu u kome je nastalo. A to je razmeđe XVIII i XIX stoljeća, vrijeme kada je Osmansko Carstvo u dubokoj krizi. U Evropi se zbivaju značajne političke, kulturne i prosvjetne promjene, a Turska pokušava da se približi tim novinama uvođenjem reformi, administrativnih i vojnih. Te reforme se negativno odražavaju na Bosnu, koja je u ovom vremenu veoma značajna granična zona Carstva prema Zapadu. Bosna toga vremena ekonomski je veoma islabljena čestim ratovima, a i epidemijama sa značajnim žrtvama. U političkom smislu stanje je takođe loše. Plemstvo i janičari opiru se reformama jer njima gube privilegije. Otpori centralnoj vlasti su veoma izraženi čak i direktnim pobunama. U situaciji kad je uprava iz Istanbula oslabljena, i kad joj se vlastodršci opiru, nastaje stanje anarhije, bezvlašća, nezakonitosti, korupcije, svih zala koja dolaze u ovakvim kriznim vremenima.
Pa i u takvim vremenima javljaju se hrabri i pametni koji svojom riječju pokušavaju da izmijene stanje. Jedan od takvih je i hazreti Ilhamija. On svojom pjesničkom riječju, naročito na narodnom jeziku, razotkriva svu bijedu svoga vremena, iznosi nepravde i zahtijeva borbu protiv nasilja. Veoma je zanimljivo da osoba koja pripada ulemi vrlo oštro kritikuje vjerske velikodostojnike kojima spočitava fanatizam i konzervativizam. Jednom riječju, ustaje protiv neznanja i nasilja kod duhovnih i svjetovnih predstavnika vlasti.●
●U Travniku je, pred kraj Ilhamijinog života, namjesnik bio Dželaludin-paša. U početku je pjesniku ovaj paša izgledao pravedan i dobar, pa ga je u jednoj pjesmi i opjevao. Ubrzo je, međutim, nestalo iluzija o pravičnosti ovog namjesnika i Ilhamija oštro i otvoreno ustaje protiv njegovog načina vladanja. Poltroni, koje svaka vlast ima uz svoje skute, dojavljivali su paši šta Ilhamija govori, pa je ovaj namjesnik pozvao pjesnika u svoj konak. Ilhamija se iz Žepča u Travnik uputio pješice i posteći, a predosjećajući loš završetak na odlasku se oprostio od ukućana i prijatelja.
Ostaje u sferi pretpostavke šta se zbivalo u Travniku: da li je Dželal-paša lično primio Ilhamiju, da li je razlog ovog poziva, i kasnijeg stradanja, bila njegova oštra osuda vladajućeg sistema, ne zna se. Legenda, koja, naravno, ostavlja i daje mogućnost za korekciju, kaže da je Ilhamiji bilo ponuđeno da se odrekne svojih pjesama a kad to nije htio, da je udavljen u travničkoj tvrđavi. Ova legenda, dalje, navodi kao neposredan razlog ovako nesretnog pjesnikovog kraja njegovu pjesmu na narodnom jeziku.●
●●●Čudan zeman nastade,
sve zlikovac postade,●●●
priredio:Kenan Sarač
fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik
O FOČI
“Putovao sam i u mnoge gradove dohodio, ali ovakvo mjesto nisam još vidio”.
Evlija Čelebija
-Govoreci o Foči,kaze:”Stanovnici (Foče) su u licu lijepi i divni ljudi,cistog vjerovanja,pobozni su i dobri muslimani.muskarci nose raznobojnu cohanu odjecu.Prvaci i velikasi zamotavaju bijele calme,a srednji stalez nosi pokratko odijelo i caksire s kopcama,grube papuce i kalpake od raznobojne cohe i kunovine.Govore bosanski.Vecinom su trgovci.Hadzija (hodocasanika) i gazija (junaka) ima takodje dosta.”(Evlija Celebi,Putopis,preveo Hazim Šabanovic,”Sarajevo-Publishing”,1996,stranica 409.)
O JELEČU
O USTIKOLINI
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Evlija Čelebi,svjetski poznati,Turski putopisac,u svome cuvenom djelu “Putopis” ,nastalom polovinom 17.stoljeca,daje opsirne opise brojnih gradova na Balkanu,ukljucujuci tu i Bosanske.Smatra se da su prvi izdavaci njegovog djela vrsili odredjena korigovanja stila i jezika originalnog teksta,po zapazanju prevodilaca,na mnogim mjestima je Evlijin pomalo arhaican nacin izrazavanja izmijenjen i modernizovan prema ukusu izdavaca,ima takodjer i mnogo “stamparskih” gresaka.Tu se nalaze oblici rijeci i izrazi koji ne postoje i sl.
Evlija Čelebi bio je poznat i pod imenom Evlija Efendi,ali njegovo pravo ime je bilo Evlija ibn Derviš Mehmed Zilli.Čelebi,odnosno Efendi,su konvencionalni staleski nazivi,koji su se u to vrijeme davali obrazovanim ljudima,a oba naziva znace – gospodin.Rodjen je 10.muharema 1020 godine (25.marta 1611.),bio je Hafiz – znao je cijeli Kur`an napamet,a skolovao se na dvoru Sultana Murada IV.Godine 1640. polazi na svoje prvo putovanje izvan Carigrada i do kraja svog zivota odaje se gotovo stalno putovanjima sirom Turske Imperije i postaje neka vrsta svjetskog putnika,vodeci cijelo to vrijeme svoj dnevnik i biljezeci marljivo sve zanimljivo sto bi zapazio.Putovao je ili sam,ili u pratnji znamenitih drzavnika,a najvise kao pouzdanik i pratilac svoga rodjaka Melek Ahmed-Paše,kome treba zahvaliti za najveci dio Evlijinih putovanja po Balkanu.Prvo takvo putovanje poduzima 1660 godine,a krajem avgusta iste godine prvi put dolazi u Bosnu.Njegova putovanja po Evropi trajala su sljedecih deset godina,do 1670.godine,a potom se vraca u Carigrad,1671. godine ide u Meku na Hadz,a 1672 godine odlazi u Egipat,koji je prosao uzduz i poprijeko.Godine 1673 isao u Sudan i Abisiniju.Posljednje putovanje koje je zabiljezio poduzeo je u julu 1676.godine.
Svojim putopisom,pod nazivom “SEYAHATNAMESI” – “PUTOPIS”,stekao je svjetsku slavu.Nije iskljuceno da je originalno naziv svome djelu Evlija dao “TARIH-I SEJJAH” – “HISTORIJA PUTNIKA”,kako stoji u beckom rukopisu i kako proizilazi iz naslova pomenute skracene redakcije toga putopisa.Integralni putopis je sadrzan u deset vrlo opseznih tomova.
_ _ _ _ _
priredio:Kenan Sarač
fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik
Gradnja željezničke pruge Sarajevo – Dobrun počela je u jesen 1902. godine. Ukupna dužina trase iznosila je 166,5 km od Sarajeva, preko Bistrika, Dovlića, Pala, Korana, pa sve do Međeđe, gdje se pruga račvala uz dolinu Lima, a drugi krak je vodio prema Višegradu i Dobrunu, gdje je bila državna granica između Austro – Ugarske i Srbije.
Kod Stambolčića se pruga izdizala na 939,8 m nadmorske visine i to je bila najviša tačka pruge. Ova pruga je imala 99 tunela, sa velikim brojem vijadukta, galerija, potpornih i obložnih zidova. Zvanično je otvorena 4. jula 1906. godine i aktivno se njom odvijao saobraćaj sve do 1. jula 1978. godine. Tokom Drugog svjetskog rata ova pruga je često bila zatvorena, posebno na području između Dovlića i Hrenovice.
1939. pušten je u saobraćaj jos jedan južni krak, od Ustiprače preko Goražda
do Foče, koji je poslije produžen do Miljevine (14 km), pušten u saobraćaj 01.07.1962. godine.
Pruga Ustiprača – Goražde – Foča je jedna od zadnjih urađenih pruga uskog kolosjeka u predratnoj Jugoslaviji. Ova pruga je otvorena 17. septembra 1939. godine u jeku rata u Poljskoj, pa je taj datum skoro i zaboravljen. Evo izvještajaj sa otvaranja ove pruge. (novine “Politika”).
Prilikom građenja ove pruge nailazilo se na velike poteškoće što se vidi iz sledećeg izvještaja.(novine “Politika”).
Dnevno je ovom prugom prolazilo oko 40 kompozicija u oba smjera, poznatih u narodu kao ćiro vozovi. Pretežan teret bio je ugalj iz Miljevine i Pljevalja, oblovina, daske, parket i poljoprivredni proizvodi. Trasa je bila stabilna, obezbijeđena, bez velikih investicija i ulaganja. Lokomotive su bile na ugalj, a brzina vozova bila je oko 40 km na sat.
Letio je ovom prugom (Sarajevo – Dobrun) i ’’Ludi Spaho’’. Bila je to kompozicija od tri vagona. U srednjem vagonu je bio restoran, a naprijed i nazad motorne lokomotive koje su razvijale brzinu od oko 40 km na sat. Uveden je 1936. godine, a stajao je na Bistriku, Palama, Prači i Mesićima u pravcu Beograda. U suprotnom smjeru saobraćao je na relaciji Beograd – Zelenika, odnosno Dubrovnik. Bio je to voz za gospodu, a obični svijet se njime nije vozio jer je bila skupa karta. ’’Hvala Spahu i njegovom dinu, što nabavi bez dima mašinu!’’, uzvikivalo se na stanicama od Bistrika, preko Pala, sve do Dobruna.
_ _ _
eh,kad bi ćiro ponovo kren'o
Eh, kad bi…
(Kenan Sarač 2014.)
Eh, kad bi…
eh,kad bi ćiro
ponovo kren'o
na svoj put
Bistrik,Pale,Koran,
Stambolčić,
pa sve dalje,pa sve bliže,
Mesići-Rogatica,Prača,
Ustiprača,Kopači,
u Goražde kad bi stig'o
kroz Vitkoviće proš'o
i u blizinu Foče doš'o
pa u Foči pisn'o
i nastavio dalje…
i na more stig'o
i Dubrovniku namig'o…
eh, kad bi…
(Kenan Sarač 2014.)
USPOMENE NA DOBROG STAROG ĆIRU (VOZ)
Ćiro od Sarajeva do Foče
(od 1939. do 1978.)
Sarajevo
Bistrik
Pale
Koran
Stambolčić
Sjetlina
Podgrab
Prača
Renovica
Banj- Stijena
Mesići – Rogatica
Brčigovo
Dub
Ustiprača
Kopači
Hubjeri
Goražde
Vitkovići
Mravinjac
Osanica
Mrđelići
Ustikolina
Foča
Od Sarajeva, bolje rečeno Bistrika, do Pala pruga je išla kroz kanjon Miljacke.
Negdje između, na trasi s brojnim tunelima, nalazio se stanica/kolodvor Dovlići.
Za kolodvore/stanice Pale i Koran pamtim da su bili na nekoj visoravni,
u vrlo lijepom predjelu, a naročito pamtim prekrasan pogled na planinu Romaniju.
Iza Korana pruga je opet išla vrlo teškim terenom…
Slijede Stambolčić i Sjetlina, potom stanica/kolodvor Podgrab, a zatim malo ravniji teren – uz rijeku Praču i do stanice/kolodvora Prača i Renovica.
Iza Renovice pruga je vodila kroz kanjon rijeke Prače,
koja se ulijeva u Drinu kod Ustiprače. U tom kanjonu nalazila se jedna od najčudnijih stanica/kolodvora – Banj Stijena.
Gdje je bila Banja, ali Stijena je bila ravno iznad naših glava,
jer je cijela stanica/kolodvor bila doslovice usječena u kanjon…
Stanica Sudići ;zatim stanica/kolodvor Mesići-Rogatica
Brčigovo, zatim Dub i Ustiprača.
Pruga prema Foči vodila je uzvodno uz Drinu.
Slijede Kopači, Hubjeri … Goražde,
Vitkoviće (nekada industrijska zona sa puno teretnih vagona)
i Ustikolina… i
Foča…,
i dalje ka Miljevini,
Brod na Drini (uprava željeznice),
Avdagića Luka…
Miljevina…
eh nekad bilo sad se samo spominje…
************
priredio:Kenan Sarač
POMEN NA DOBROG STAROG ĆIRU (VOZ)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/14/pomen-na-dobrog-starog-ciru-voz/
U Glasniku IVZ iz 1940. godine, broj 5, u tekstu autora i poznatog vaiza Alije Aganovića stoji: ” Šestog maja u skoro svim krajevima naš muslimanski svijet proslavlja Đurđevdan, 28. juna Vidovdan, 2. avgusta Ilindan, a da ne spominjemo i Spasovdan, Mitrovdan, Duhove i Gospojine. To su sve čisto kršćanski praznici, i mi kao muslimani nemamo nikakve veza s njima.”
Mustafa Busuladžić, 1945. godine u jednom svom tekstu kaže: ”Neuki svijet je priređujući veselje na nemuslimanske svetkovine kao što su Đurđevdan i Aliđun i podržavajući bilo kakve običaje u te dane skoro prisvojio za sebe, pa nije ni čudo što stranci koji prolaze kroz naše krajeve dobivaju dojam da su to najprije muslimanski, a tek onda kršćanski praznici.”
Islamski autor, Jahja Zade u jednom svom osvrtu kaže: ” Mnogi od naše zapuštene omladine i nazovi inteligencije još se diči i ponosi (nažalost), što može da učestvuje u praznovjerju đurđevskog uranka …”
Jedan čitalac je 1938. godine uputio Ulema medžlisu upit o dozvoljenost obilježavanje neislamskih praznika od strane muslimana (posebno ističući Aliđun i njemu slične svetkovine). Iz Ulema medžlisa mu je stigao odgovor da nije dozvoljeno obilježavati takve svetkovine, uz pojašnjenje: ”Po islamu je širk moliti i obožavati drugo biće osim Allaha. Pa ako neko širk čini Allahu, on nije i ne može biti musliman.” (Glasnik, 1938, br.2, str. 71)
Uvaženi islamski autoritet Mehmed ef. Handžić je smatrao da su glavni razlozi što se ovi običaji, vjerovanja i svetkovine još uvijek održavaju među muslimanskim masama – neznanje i vjerska neprosvjećenost. On kaže: ”Na primjer, svetkovanje Jurjeva, Aliđuna i sličnih dana. To se naročito održalo među neukim seljaštvom, a naročito u onim mjestima gdje nije bilo vrijednih i agilnih učitelja vjere.” (Izabrana djela, knjiga V)
Handžić priznaje kako: ”…ne zna da li su se ti običaji uvukli među muslimane usljed zajedničkog suživota, ili su, može biti, ostali još iz davne prošlosti.”
O ovim nepotrebnim svetkovanjima pisalo je jako puno muslimaskim autora i uleme, a mi ćemo za kraj ovih navoda citirati uglednog autora Kasima Hadžića koji je 1941. u tekstu ”Nemuslimanski blagdani i muslimani” konstatovao: ”Sa dizanjem kulturno-prosvjetnog nivoa našeg svijeta toga će postepeno nestajati, ali danas kada je među muslimanima, ponegdje preko 80% nepismenih, to se još uvijek podržava.”
”Allahu moj, tražim od Tebe da me zaštitiš od svjesnog širka, i tražim oprost od širka kojeg nisam svjestan!” …
Ovu hadisku predaju zabilježio je Dija u djelu ”El-Muhtar”, a prenosilac od Poslanika, a.s., je Ebu Bekr, Allah bio zadovoljan sa njim.
Jedne prilike je Allahov Poslanik, s.a.v.s., govorio ashabima o širku, rekavši da se boji za svoj ummet skrivenog širka koji je skriveniji od hoda mrava. Tada ga je hazreti Ebu Bekr upitao: ”A kako se zaštiti od tog širka, o Allahov Poslaniče?” Resulullah, s.a.v.s., im je tada oporučio učenje navedene dove koja na arapskom jeziku glasi: ”Allahumme innii e'uuzu bike en ušrike bike ve ene e'alemu ve estagfiruke lima la e'alemu.” – ”Allahu moj, tražim od Tebe da me zaštitiš od svjesnog širka, i tražim oprost od širka kojeg nisam svjestan!”
na fotografijama:Fočanske džamije
fotografije:flickr ekranportal13/fb Putnik Namjernik/focanskidani
priredio:Kenan Sarač
Isa-beg Isaković
Ishak-beg Hranušić, Isa-beg Isaković (Isak Hranić/Hranušić) (Zahumlje, druga polovica 14. st. – oko 1439.)) bio je osmanski plemić, vojni zapovjednik i upravitelj, hrvatski vojskovođa u osmanskoj službi.
Kad je riječ o podrijetlu Isa-bega Isakovića znanost još uvijek dvoji. Dio povjesničara zastupa tezu da je riječ o bratu Stjepana Vukčića Kosače, koji ga je predao Mehmedu II kao garanciju lojalnosti. Po ovoj teoriji Isa-beg je, nakon što ga je usvojio Ishak-beg (otud prezime), konvertirao na islam, te za ondašnje prilike izgradio zavidnu vojničku i političku karijeru.
Po drugima, Isak Hranić/Hranušić zarobljen je tijekom jednog upada akindžija na posjed velikaške obitelji Pavlović, inače gospodara velikog dijela Istočne Bosne, uključujući i srednjovjekovnu župu Vrhbosnu. U zarobljeništvu se dokazao kao izuzetno sposoban, što je vođu spomenutih akindžija potaknulo da mu ostavi imetak, ali i poziciju koju je obnašao.
Po ovoj pretpostavci zarobio ga je skopaljski namjesnik Jiđit-beg kad je provalio u Zahumlje. Zarobljenika je posinio. Ušao je u osmansku vojnu službu. Od 1415. godine zapovjednik je u Foči. Prema ovim izvorima, Ishak-beg se upleo u sukobe bosanske vlastele, na strani Kosača u borbama protiv Pavlovića. Od 1427. godine sandžak-beg Skoplja. Istakao se u bitci kod Doboja 1415. i u zauzimanju Novog brda 1439. u osvajanju Raške.
U povijesti će ostati zapamćen i kao graditelj brojnih vjerskih i svjetovnih objekata, te kao osnivatelj osmanskog Sarajeva.
Prema povjesničarskim procjenama uspon je ostvario zahvaljujući nemilosrdnoj vojnoj karijeri i zulumom nad kršćanima srednjovjekovne Bosne pod turskom okupacijom. Broj žrtava za koje je odgovoran nije lako utvrditi, a prema procjenama skrivio je smrt ili otmicu u janjičare nekoliko desetaka tisuća žrtava.
izvor:Wikipedija.org
https://hr.wikipedia.org/wiki/Ishak-beg_Hranu%C5%A1i%C4%87
Sultan Mehmed Fatih je januara 1471. godine odlučio osnovati hercegovački sandžak (ne1470. godine kao što to tvrdi H. Šabanović), nazvan tako jer je formiran na hercegovoj zemlji. Prema tome osmanski Turci čine novi presedan obrazujući sandžak čiji se imenski kontinuitet jasno nastavlja.Prvi hercegovački sandžakbeg stolovao je u Foči, a zvao se Hamza-beg. Već kasnije te godine,Osmanlije prelaze u ofanzivnu akciju u kojoj osvajaju Počitelj, a u sljedećem periodu su uspjeli zauzetiLjubuški, Rog na sjeveru i sva naselja u neretvanskom poriječju. Tako je Vlatko imao samo vlast nadHerceg Novim i Resanom, a i oni su pali ubrzo nakon njegove smrti 1482. godine kada je konačno pala i Hercegovina. Centar sandžaka ostala je Foča, sve do 1576, od tada, pa do 1833. godineslužbena rezidencija sandžakbegova bila je Taslidža (Pljevlja). U tom vremenu je Mostar bio najveći grad, ali ne i službeno središte, hercegovačkog sandžaka, što postaje nakon 1833. Po mišljenju nekih historičara (H. Šabanović) Mostar je bio i centar od 1522. do 1576. godine
(Bosna i Hercegovina u sastavu Osmanskog carstva do kraja XVIII stoljeća – Predavanja prof. dr. Enesa Pelidije)
fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik
priredio:Kenan Sarač
Iako postoji brojne anegdote o Aliji Đerzelezu, on je bez sumnje i historijska ličnost čemu svjedoče brojni historijski podaci iz turskih izvora. U osmanskim defterima se on spominje pod imenom Gurz Ilyas i predstavlja junaka bošnjačke tradicije. Osmanski popisni defteri iz 1455., 1485., i 1489. godine su svjedočanstvo o ratnim zaslugama ovog ratnika – pripadnika osmanske lahke konjice, akindžija, jer pokazuju kako se, sa njegovim ratnim uspjesima, povećava i visina prihoda koje dobija kao vlasnik timara, odnosno spahija, što svjedoči da je i napredovao u vojnoj službi. U defteru iz 1485. godine se spominje pod titulom bega, što svjedoči da je tokom čitavog svog života napredovao u osmanskoj državi. Osmanski izvori navode i da je bosanskog porijekla. Poznati turski pisac, naučnik i historičar Ibn Kemal (1468 – 1534) ostavio je niz podataka koji pokazuju da je Gurz Ilyas istovremeno bio i predmet rane legende i pjesničkog stvaralaštva, već krajem XVI stoljeća. Đerzeleza je Ibn Kemal prestavio u dvjema vojnim akcijama koje su se zbile 1480. godine. Jedna je manji konjanički prepad u vilajetu “Unđurovini”, a druga je napad na vojsku Matije Korvina, u trenutku kada se ta vojska povlačila iz Sarajeva u koje je upala i popalila ga u proljeće 1480. godine. Gurz Ilyas je imao značajnu ulogu u tom sukobu, tako da mu je, kao nagradu, dodijeljena uloga čuvara na ulazu u klisuru Milodraž, kod Kiseljaka, a pohvaljen je i za isticanje i u sukobu sa glavnim protivnikom, Vukom Grgurevićem.
Epski Đerzelez Alija je poginuo u jednoj od ratnih akcija 1491. ili 1492. godine. Na osnovu veoma pouzdanih podataka može se zaključiti da je njegovo mjesto pogibije u blizini Sokol grada, nedaleko od rijeke Plive. Živo sjećanje za Đerzelez Alijinu smrt, vezano za kult njegovog mezarja u turbetu kod sela Gerzova, nedaleko od Sokol grada, svjedoči o popularnosti ovog junaka i kontinuitetu njegove epske slave sve do današnjih dana. Prve direktne vijesti o pjesmama o Gurz Ilyasu, odnosno Đerzelezu, potiču iz XVII vijeka. Osim pjesama, u to vrijeme je među muslimanskim svijetom u Bosni i u Budimu veoma rasprostranjena usmena tradicija, od duge maštovite priče do kratkih predanja – legendi. O živoj narodnoj tradiciji o Gurz Ilyasu u Budimu u XVII stoljeću, svjedoči i putopisac Evlija Ćelebija u 16. knjizi svoje Seyahatname: o buzdovanu Gerz – Eljas – babe na Bečkoj kapiji u Budimu, o brdu Gerz Eljas, o utvrdi koju je, navodno, podigao sultan Sulejman kao spomen na mjesto sahranjenja ovog junaka, kao i o tekiji Gerz Eljasa.
Džemija je riječno plovilo koje služi za prijevoz ljudi, životinja i robe s jedne obale na drugu. Kretala se uz sajlu razapetu između obala, pokretana ručnim povlačenjem, ili riječnom strujom…
Prevozilo se prema potrebi, obično na mjestima gdje nije bilo mostova ili na mjestima gdje bi izgradnja mosta zbog maloga prometa bila neekonomična.
Džemija u Foči je bila locirana na rijeci Drini ispod Ribarskog doma.Prevozila je putnike i robu iz grada u obližnje naselje Šukovac, gdje su Fočaci išli na izlet, a neko i na imanje.
A lokalno stanovništvo je donosilo svoju robu na pijacu.
Šukovac je sada gradsko naselje u sklopu MZ Centar I.
Inače džemija u Foči je radila sve dok nije ukinuta uskotračna pruga i napravljen gornji Drinski most.
Džemijom je upravljala rahmetli Zemka Deleut.
Na džemiji je fočanska heroina rahmetli Zehra Deović snimila dijelove spota za pjesmu “Dvije su se vode zavadile”.
Zehra Deovic-Dvije su se vode zavadile
fotografije:internet/fbPutnikNamjernik/flickr ekranportal13/screenshot
video:youtube
priredio:Kenan Sarač
Hadži Mustafin mesdžid – Pilavska džamija na Gornjem polju u Foči.
Hadži Mustafin mesdžid , poznat još pod imenom Pilavske džamije po porodici Pilava, koja je u okolnoj mahali bila najbrojnija, a situiran s lijevu stranu današnjeg kolnog puta što vodi uz samu obalu Drine prema Brodu,vrlo je jednostavna drvena građevina, građena isključivo od ćerpiča. Karakteristična joj je konstrukcija drvene munare utoliko, što se izdiže iz
same mase objekta: nema zasebnog temelja, nego joj je podnožje upeto u samu stropnu i krovnu konstrukciju džamije. Džamijske stijene izvedene su u uobičajenoj debljini od 75 cm, a sam unutrašnji prostor, nešto produžen u uzdužnoj osi, ima površinu od 7,65X9,65 m. Već se po tome vidi, da je to objekt čednijih dimenzija. Trijem, širok svega 3,90 m, nema zasebne konstrukcije, nego ga natkriva zajednički džamijski četverostrešni ćeremitni krov, koji se u tome dijelu oslanja na deset koncentrično poredanih drvenih stupova kvadratičnog presjeka veličine 20X20 cm. Svi ti konstruktivni elementi gotovo su već dotrajali, a i sam objekt je zapušten i sklon padu. Ne znamo ništa ni o njezinu osnivaču Hadži Mustafi, niti kad je tačno objekt nastao. Sigurno je pak samo to, da je džamija nastala najkasnije do kraja šesnaestog stoljeća. Prvi poznati spomen okolne mahale, koja je dobila ime po toj džamiji, potječe iz god. 1600. u navedenom vakufskom obračunu.
(ING. ARH. ALIJA BEJTIĆ . POVIJEST I UMJETNOST FOČE NA DRINI)
Džamija Defterdara Memišahbega – Nazorova džamija na Gornjem polju u Foči.
Džamija Defterdara Memišahbega ,poznata još pod imenom Nazorova , pokazuje u oblicima i tehničkoj izvedbi bolji primjer bosanskih džamija kamenog tipa. Unutrašnji prostor ima dosta veliku površinu, iznosi 11,15X10,95 m, a same stijene s po dva prozora sa svake strane imaju debljinu od 75 cm. Kamena pak munara u svom podnožnom dijelu izlazi iz stijene džamije u obliku devetorokuta i također pokazuje dobre i proporcije i izvedbu. Predvorje, koje u širini od 6,00 m natkriva zajednički džamijski četverostrešni krov, i koje je, kao obično, uzdignuto od tla, uokviruje kolonada od dvanaest visokih drvenih stupova kvadratičnog presjeka (20X20 cm), koja pročelju daje lagan ugođaj. Viša zanatska sprema i veća materijalna sredstva, koja su ulagana u taj objekt, opažaju se posebno na koru (mahfilu) u desnom stražnjem dijelu unutrašnjosti, koji počiva na sistemu vrlo ukusno obrađenih kamenih stupova s bazama od istoga materijala, te, još više, na minberu, koji je također izveden od kamena i u priličnoj mjeri detaljiziran nizom klesarskih ornamenata u samome kamenu. Taj posljednji elemenat,minber, potpuno je propao u posljednjem ratu
pa je zamijenjen drvenim posve jednostavne izrade. Od ostalih građevnih elemenata na tome objektu posebnu pažnju pobuđuju dvije nepomične drvene rešetke, koje zatvaraju dva prozora u trijemu.
Kako se vidi iz priloženog tehničkog snimka,rešetka ili, kako se zove u narodu, m u š e b a k, sastavljena je iz velikog broja komada tvrđeg drveta,profiliranih po unaprijed smišljenom planu cijelog polja. Ploha, koja je sastavljena iz tih komadića daje vrlo pregledan ornamenat. Ne zna se, iz kojeg doba upravo potječu te rezbarije, ali su u svakome slučaju dokaz, da je u Foči bilo majstora-rezbara koji su znali vrlo vješto i rezbariti
i komponirati.
Džamija natpisa nema, pa se tako ne zna ni godina gradnje objekta, ali je sigurno nastao negdje u drugoj polovini šesnaestog stoljeća, a prije god.
1569., jer se te godine već javlja u osnivačevoj zakladnici za medresu, što ćemo je kasnije detaljnije prikazati. O samome osnivaču Defterdaru Memišahbegu možemo reći, na osnovu već same oznake zanimanja uz ime, da je bio viši službenik na dvoru cara ili kojeg pokrajinskog sandžakbega.
Prema usmenom saopćenju Hazima Šabanovića,koje se bazira na arhivalnoj građi, bio je jedno vrijeme defterdar u Temišvaru. Kadić pak ima podatak, da je 1563./64. bio bosanski alajbeg ,zapovjednik spahija,a iz njegove zakladnice za medresu iz god. 1569. vidimo također iz titulacije,da je bio još feudalac višeg reda, zaim. Sami pak drugi njegov nadimak Nazor , pod kojim imenom je i danas poznata njegova džamija i okolna
mahala, upućuju, da je vršio službu, kao i njegov prethodnik Hasan Nazir, nadzornika carskih hasova.
Umro je god. 1585. u Foči i pokopan s desne strane svoje džamije, gdje mu se nadgrobni spomenik s natpisom do danas sačuvao.
(ING. ARH. ALIJA BEJTIĆ . POVIJEST I UMJETNOST FOČE NA DRINI)
Ali-Čohodareva džamija u Čohodar mahali u Foči.
Ali-Čohodareva džamija nalazi se u kotlini rijeke Ćehotine, na lijevoj obali i gotovo sasvim izvan grada. I to je džamija drvenog tipa,a na njoj nema ni u unutrašnjosti ni napolju ni jednog jedinog građevnog elementa, koji bi težio za bilo kakvim dekorom. Sve je jednostavno, gotovo primitivno, građeno samo da se stvori najnužniji prostor za bogoslužje. Džamija je napuštena u prošlome ratu, danas pak već nema ni vrata ni prozora, a tako ni samoga poda, i već je pri samom padu. Unutrašnjost joj ima površinu 9,00X 8,60 m.
Ne zna se vrijeme postanka toga objekta, ali sudeći po broju džamija u Foči, što ga navodi Evlija Čelebija, vjerovatno je starija od god. 1664.,kad je taj putopisac bio u Foči. Osnivač te džamije,kako nam samo ime kazuje, bio je čohodar (nadglednik odjeće), viši službenik na dvoru sultana ili kojeg pokrajinskog namjesnika (sandžaka)
(ING. ARH. ALIJA BEJTIĆ . POVIJEST I UMJETNOST FOČE NA DRINI)
priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
*************
vidi još:
Careva džamija u Foči – džamija Sultan Bajazid II Valije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/careva-dzamija-u-foci-dzamija-sultan-bajazid-ii-valije/?preview_id=19862&preview_nonce=8513ba369c
Hamzabegov mesdžid – najstarija fočanska džamija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/hamzabegov-mesdzid-najstarija-focanska-dzamija/
FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/
SEDAMNAEST FOČANSKIH DŽAMIJA (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/sedamnaest-focanskih-dzamija-foto/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Hadži Seferov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-hadzi-seferov-mesdzid/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Šejh Pirijin mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-sejh-pirijin-mesdzid/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Muminbegov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-muminbegov-mesdzid/
Historija Foče : MEĐURJEČKA DŽAMIJA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/07/historija-foce-medurjecka-dzamija/
Mustafa-pašina džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/mustafa-pasina-dzamija-u-foci/
IZ HISTORIJE FOČE : O DŽAMIJI SULTAN FATIME
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/05/iz-historije-foce-o-dzamiji-sultan-fatime/
Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime/
Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime (sa fotografije)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime-sa-fotografije/
Džamija Hasana Nazira – Aladža džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/dzamija-hasana-nazira-aladza-dzamija-u-foci/
Foča:Slovo o Aladži
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/06/focaslovo-o-aladzi/
Aladža džamija u Foči, Bosna i Hercegovina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/aladza-dzamija-u-foci-bosna-i-hercegovina/
Aladža Moschee in Foča,Bosnien-Herzegowina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/aladza-moschee-in-focabosnien-herzegowina/
Aladža džamija u Foči – ubijanje i uzdizanje monumenta islamske arhitekture
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/aladza-dzamija-u-foci-ubijanje-i-uzdizanje-monumenta-islamske-arhitekture/
[stari tekstovi] HUSREF REDŽIĆ : ARHITEKTONSKA KONZERVACIJA ALADŽA-DŽAMIJE U FOČI (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/stari-tekstovi-husref-redzic-arhitektonska-konzervacija-aladza-dzamije-u-foci-foto/
Legenda o nastanku Aladže
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/legenda-o-nastanku-aladze/
Natpis na Aladža džamiji u Foči iz 1550./51. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/natpis-na-aladza-dzamiji-u-foci-iz-1550-51-godine/
Foča:Šehova džamija (Kadi Osman-efendijina džamija)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/22/focasehova-dzamija-kadi-osman-efendijina-dzamija/
IZ HISTORIJE FOČE:TRI DŽAMIJE O KOJIMA SE NE PRIČA I NE PIŠE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/12/iz-historije-focetri-dzamije-o-kojima-se-ne-prica-i-ne-pise/
VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/
FOČA:Nemaran odnos prema džamiji i medresi Mehmed–paše Kukavice
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/10/focanemaran-odnos-prema-dzamiji-i-medresi-mehmed-pase-kukavice/
Faruk Muftić:VAKUF ATIK ALI-PAŠINE DŽAMIJE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/28/faruk-mufticvakuf-atik-ali-pasine-dzamije-u-foci/
Potpis Evlije Čelebije na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči preživio sva ratna razaranja
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/potpis-evlije-celebije-na-atik-ali-pasinoj-dzamiji-u-foci-prezivio-sva-ratna-razaranja/
IZ HISTORIJE FOČE : FOČANSKE DŽAMIJE (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-focanske-dzamije-foto/
FOČA:Historijsko područje – Čaršija u Foči proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/focahistorijsko-podrucje-carsija-u-foci-proglasava-se-nacionalnim-spomenikom-bosne-i-hercegovine/
FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1918. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/02/foca-historija-sta-nam-kazuje-fotografija-nastala-oko-1918-godine/
FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/
U zlatnom dobu fočanskog šehera, vakifi su se nadmetali u dobru, i teško je u ovoj čaršiji bilo reći koja je džamija veća, ljepša, važnija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/28/u-zlatnom-dobu-focanskog-sehera-vakifi-su-se-nadmetali-u-dobru-i-tesko-je-u-ovoj-carsiji-bilo-reci-koja-je-dzamija-veca-ljepsa-vaznija/
FOČA : Obnovljena džamija Sultana Bajazida II Valije ili u narodu poznatija kao Careva džamija (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/08/foca-obnovljena-dzamija-sultana-bajazida-ii-valije-ili-u-narodu-poznatija-kao-careva-dzamija-foto/
FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/
FOČA:NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU U NOĆI SA 01.01.2016. NA 02.01.2016.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/02/focanapad-na-carevu-dzamiju-u-noci-sa-01-01-2016-na-02-01-2016/
POSLIJE NAPISA O TERORIZMU U FOČI : IPAK SE OGLASILI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/poslije-napisa-o-terorizmu-u-foci-ipak-se-oglasili/?frame-nonce=ffb1f08629
TERORIZAM U FOČI:NOVI NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU
https://wordpress.com/post/focanskidani.wordpress.com/16143
Foča : Veliko groblje (Aladžanski park)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/foca-veliko-groblje-aladzanski-park/
HISTORIJA FOČE : KATOLIČKA CRKVA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/historija-foce-katolicka-crkva-u-foci/
NACIONALNI SPOMENICI
“Šeher kojeg je osvojio Ebu'l-Feth, sultan Mehmed-han hidžr. 869. (1465) godine….On je sada na teritoriji hercegovačkog sandžaka. Njim upravlja vojvoda… U cijeloj Foči ima sedamnaest islamskih bogomolja. Između svih ističe se džamija sultana Bajezida Velije u Staroj čaršiji. To je starinska bogomolja, sagrađena od tvrdog materijala, u starom stilu. Ima drvenu kupolu pokrivenu olovom i jedan minaret… U Foči ima šest medresa, u nekima se predaje islamska tradicija (hadis). Postoji osam tekija. Tu imaju tri javna kupatila (hamam), sudnicu (mekheme), prostranu musalu, dvije javne kuhinje (imaret)” (Čelebi, 1996, str. 403-410).
U vrijeme austrougarske uprave Foča dobija prvenstveno strateški značaj, a njen urbani razvoj stagnira. Stagnacija obilježava i graditeljstvo u Foči i u periodu između dva svjetska rata (Grupa autora, 1983, str.8)
Fočanska čaršija se formirala na neravnom padinskom terenu i u izlomljenoj liniji, što pokazuje da se prilagodila zatečenom stanju, tj. da se formirala duž srednjovjekovnog tranzitnog puta. Najznačajniji dio čaršije je bio trg – Pazarište, koji se nalazi ispod Careve džamije. Ovaj trg nije značajnije promijenio svoj izgled u odnosu na srednjovjekovni oblik. Trg je velike površine, nepravilnog, zrakastog oblika i formiran je na terenu s nagibom prema Ćehotini sa sedam okolnih ulica koje se sastaju na tom prostoru iz različitih dijelova grada. Shodno svojoj namjeni, u kasnijim periodima, postao je sajmeni trg i još kasnije pijaca.
Podaci o starom Dubrovačkom drumu pokazuju da je on prolazio kroz središte grada, upravo preko trga, spuštajući se okomito na korito Ćehotine. S obzirom na tu činjenicu, može da se pretpostavi da se na trgu u srednjem vijeku nalazilo nekoliko trgovačkih mjesta koja će se u kasnijem osmanskom periodu transformisati i proširiti tako da se dućani pojavljuju uz njegovu sjevernu i istočnu stranu. Nastavak fočanske čaršije se formira duž Dubrovačkog druma prema jednoj i drugoj strani, tako da se stvaraju tri zasebne cjeline: Prijeka, Gornja i Donja čaršija.
Prijeka čaršija, koja je i danas zadržala svoje ime, formirala se u ulici koja vodi od trga prema sjeverozapadu, do Sahat-kule, gdje se lomi gotovo pod pravim uglom i nastavlja dalje prema jugu.
Ovaj dio čaršije od Sahat-kule se naziva Gornja čaršija. U njoj su, osim dućana, bili smješteni i hanovi i karavan-saraj. U produžetku te ulice nalazio se lokalitet Dogana (na italijanskom: carinarnica), što upućuje na to da su se i na tom mjestu nekada nalazili dućani, tj. da se Gornja čaršija nekada protezala i dalje prema jugu.
Donja čaršija se prostirala duž ulice koja se strmo spušta od trga prema nekadašnjem drvenom mostu na Ćehotini pored Šehove džamije. Ova čaršija se nekada u dokumentima javlja i kao Carska ili Sultan-čaršija.
Strmi dio ulice između trga (Pazarišta) i Prijeke čaršije se zvao Prazi (Pragovi), što ukazuje na to da se tu nekada nalazilo stepenište (Bejtić, 1956, str. 44).
POJEDINAČNI OBJEKTI I GRADITELjSKE CJELINE SPOMENIČKE VRIJEDNOSTI
Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) u Foči
Careva džamija se nalazi u Carevoj mahali u samom centru grada Foče, na prostoru između rijeka Drine i Ćehotine, a iznad nekadašnjeg srednjovjekovnog otvorenog trga zvanog Pazarište. Careva (Sultan Bajezida Valije II, 1483-1512) džamija, shodno prostorno-tlocrtnom rješenju, pripada tipu jednoprostornih džamija sa četvorostrešnim krovom i kamenom munarom.
Careva džamija u Foči je zapaljena, a munara minirana u aprilu 1992. godine.
Detaljnije informacije o ovom objektu mogu da se nađu u Odluci o proglašenju Mjesta i ostataka graditeljske cjeline – Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) u Foči nacionalnim spomenikom.
Džamija Mehmed-paše Kukavice
Shodno tarihu isklesanom u kamenoj tabli, koja se nalazila uzidana iznad ulaznih vrata, džamija Mehmed-paše Kukavice je sagrađena hidžretske 1165. (1751/1752) i bila je posljednja džamija koja je sagrađena u Foči.
Pripadala je tipološkoj grupi jednoprostornih potkupolnih džamija sa otvorenim spoljnim trijemom.
Džamija Mehmed-paše Kukavice je minirana 28.5.1992. godine: potpuno je srušena munara, uništen enterijer džamije, potpuno uništen spoljni trijem sa sofama, zapaljeni su i potpuno uništeni medresa, abdesthana i stan muderisa. Kupola džamije se konačno obrušila u jesen 2002. godine.
Detaljnije informacije o ovom objektu mogu da se nađu u Odluci o proglašenju Graditeljske cjeline – Džamija i medresa Mehmed-paše Kukavice u Foči nacionalnim spomenikom.
Medresa Hadži Mehmed-paše Kukavice
Ova medresa je najmlađa i posljednja medresa izgrađena u Foči. Dovršena je 1758. godine a bila je smještena pored same osnivačeve džamije u Gornjoj čaršiji, u vidu krila, na lijevoj strani džamijskog dvorišta, cijelom dužinom od ulice na sjeverozapadu do džamije na sjeveroistoku. Prije izgradnje ove medrese, u Foči su postojale barem još dvije medrese, ali su obje propale prije izgradnje Mehmed-pašine medrese. Mehmed-pašina medresa, sagrađena, svakako, odmah poslije džamije, u svoje vrijeme bila je jedina takva ustanova u Foči.
Detaljnije informacije o ovom objektu mogu da se nađu u Odluci o proglašenju Graditeljske cjeline – Džamija i medresa Mehmed-paše Kukavice u Foči nacionalnim spomenikom.
Karavan-saraj Mehmed-paše Kukavice
Jedan od manjeg broja sačuvanih objekata ovog tipa u BiH predstavlja i karavan-saraj u Foči, koji je prije 1758. godine sagradio Mehmed-paša Kukavica, osmanski feudalac, porijeklom iz sela Popa u Sutjesci, čijim sredstvima je sagrađena i obližnja džamija i Sahat-kula (Finci, Taubman, 1954, str. 113).
Ovaj karavan-saraj, koji nosi naziv i „Veliki han“, tipičan je primjer grupe hanova bez dvorišta, pravougaone osnove i vrlo jednostavne dispozicije. U prizemlju se nalazila jedna velika konjušnica, a sa lijeve i desne strane od ulaza po jedna magaza za robu koju su putnici ili prodavali ili kupovali. Uz glavni ulaz u konjušnici nalazi se stepenište koje vodi u centralni hol na prvom spratu oko kog su poredane spavaće sobe. Na jednoj užoj strani hola bila je smještena prostorija za umivanje i toaleti.
Detaljnije informacije o ovom objektu mogu da se nađu u Odluci o proglašenju Istorijskog spomenika – Hana Mehmed-paše Kukavice u Foči nacionalnim spomenikom.
Sahat-kula Mehmed-paše Kukavice
U neposrednoj blizini džamije i drugih zadužbina Mehmed-paše Kukavice u Foči nalazi se i njegova Sahat-kula. S obzirom na to da ne postoje pisani tragovi o izgradnji ovog objekta, može da se pretpostavi da je izgrađen nakon 1758. godine, jer se ne pominje u vakufnami Mehmed-paše Kukavice iz te godine. Sahat-kula je izgrađena poslije tog vremena, ali sigurno prije 1761. godine, kada je Mehmed-paša bio prognan iz Bosne i smaknut (Bejtić, 1957, str. 48).
Detaljnije informacije o ovom objektu mogu da se nađu u Odluci o proglašenju Istorijskog spomenika – Sahat-kule Mehmed-paše Kukavice u Foči nacionalnim spomenikom.
***
Korišćena literatura
1956-1957. Bejtić, Alija: Bosanski namjesnik Mehmed paša Kukavica i njegove zadužbine u Bosni (1752-1756. i 1757-1760), Prilozi za orijentalnu filologiju broj VI-VII, Sarajevo, 1956-1957.
*****
fotografije:fbPutnik Namjernik/flickr ekranportal13/focanskidani
priredio:Kenan Sarač
_ _ _ _ _
_ _ _ _ _
*************
vidi još:
Careva džamija u Foči – džamija Sultan Bajazid II Valije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/careva-dzamija-u-foci-dzamija-sultan-bajazid-ii-valije/?preview_id=19862&preview_nonce=8513ba369c
Hamzabegov mesdžid – najstarija fočanska džamija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/hamzabegov-mesdzid-najstarija-focanska-dzamija/
FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/
SEDAMNAEST FOČANSKIH DŽAMIJA (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/sedamnaest-focanskih-dzamija-foto/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Hadži Seferov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-hadzi-seferov-mesdzid/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Šejh Pirijin mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-sejh-pirijin-mesdzid/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Muminbegov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-muminbegov-mesdzid/
Historija Foče : MEĐURJEČKA DŽAMIJA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/07/historija-foce-medurjecka-dzamija/
Mustafa-pašina džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/mustafa-pasina-dzamija-u-foci/
IZ HISTORIJE FOČE : O DŽAMIJI SULTAN FATIME
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/05/iz-historije-foce-o-dzamiji-sultan-fatime/
Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime/
Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime (sa fotografije)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime-sa-fotografije/
Džamija Hasana Nazira – Aladža džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/dzamija-hasana-nazira-aladza-dzamija-u-foci/
Foča:Slovo o Aladži
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/06/focaslovo-o-aladzi/
Aladža džamija u Foči, Bosna i Hercegovina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/aladza-dzamija-u-foci-bosna-i-hercegovina/
Aladža Moschee in Foča,Bosnien-Herzegowina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/aladza-moschee-in-focabosnien-herzegowina/
Aladža džamija u Foči – ubijanje i uzdizanje monumenta islamske arhitekture
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/aladza-dzamija-u-foci-ubijanje-i-uzdizanje-monumenta-islamske-arhitekture/
[stari tekstovi] HUSREF REDŽIĆ : ARHITEKTONSKA KONZERVACIJA ALADŽA-DŽAMIJE U FOČI (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/stari-tekstovi-husref-redzic-arhitektonska-konzervacija-aladza-dzamije-u-foci-foto/
Legenda o nastanku Aladže
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/legenda-o-nastanku-aladze/
Natpis na Aladža džamiji u Foči iz 1550./51. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/natpis-na-aladza-dzamiji-u-foci-iz-1550-51-godine/
Foča:Šehova džamija (Kadi Osman-efendijina džamija)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/22/focasehova-dzamija-kadi-osman-efendijina-dzamija/
IZ HISTORIJE FOČE:TRI DŽAMIJE O KOJIMA SE NE PRIČA I NE PIŠE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/12/iz-historije-focetri-dzamije-o-kojima-se-ne-prica-i-ne-pise/
VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/
FOČA:Nemaran odnos prema džamiji i medresi Mehmed–paše Kukavice
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/10/focanemaran-odnos-prema-dzamiji-i-medresi-mehmed-pase-kukavice/
Faruk Muftić:VAKUF ATIK ALI-PAŠINE DŽAMIJE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/28/faruk-mufticvakuf-atik-ali-pasine-dzamije-u-foci/
Potpis Evlije Čelebije na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči preživio sva ratna razaranja
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/potpis-evlije-celebije-na-atik-ali-pasinoj-dzamiji-u-foci-prezivio-sva-ratna-razaranja/
IZ HISTORIJE FOČE : FOČANSKE DŽAMIJE (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-focanske-dzamije-foto/
FOČA:Historijsko područje – Čaršija u Foči proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/focahistorijsko-podrucje-carsija-u-foci-proglasava-se-nacionalnim-spomenikom-bosne-i-hercegovine/
FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1918. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/02/foca-historija-sta-nam-kazuje-fotografija-nastala-oko-1918-godine/
FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/
U zlatnom dobu fočanskog šehera, vakifi su se nadmetali u dobru, i teško je u ovoj čaršiji bilo reći koja je džamija veća, ljepša, važnija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/28/u-zlatnom-dobu-focanskog-sehera-vakifi-su-se-nadmetali-u-dobru-i-tesko-je-u-ovoj-carsiji-bilo-reci-koja-je-dzamija-veca-ljepsa-vaznija/
FOČA : Obnovljena džamija Sultana Bajazida II Valije ili u narodu poznatija kao Careva džamija (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/08/foca-obnovljena-dzamija-sultana-bajazida-ii-valije-ili-u-narodu-poznatija-kao-careva-dzamija-foto/
FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/
FOČA:NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU U NOĆI SA 01.01.2016. NA 02.01.2016.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/02/focanapad-na-carevu-dzamiju-u-noci-sa-01-01-2016-na-02-01-2016/
POSLIJE NAPISA O TERORIZMU U FOČI : IPAK SE OGLASILI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/poslije-napisa-o-terorizmu-u-foci-ipak-se-oglasili/?frame-nonce=ffb1f08629
TERORIZAM U FOČI:NOVI NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU
https://wordpress.com/post/focanskidani.wordpress.com/16143
Foča : Veliko groblje (Aladžanski park)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/foca-veliko-groblje-aladzanski-park/
HISTORIJA FOČE : KATOLIČKA CRKVA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/historija-foce-katolicka-crkva-u-foci/
BOSANČICA
Kao posebna varijanta ćirilice, – pored srpske, bugarske, ruske i rumunjske, – uz izvjesne primjese glagoljice i latinice, razvio se u Bosni još jedan posebni, naročito stilizirani oblik ćirlice, koji se naziva bosančica ili hrvatska ćirilica. Najstariji sačuvani nam spomenik s pojavama karakterističnima za kasniju bosančicu jest povelja Kulina Bana o slobodnoj trgovini u njegovoj državi, izdana Dubrovčanima 29. VII 1189., a tim je pismom pisan i čuveni Poljički statut godine 1619. Pored toga sačuvao nam se i veći broj rukopisa, vjerskih i iz običnog života, te veliki broj epigrafskih natpisa ispisanih na bosanskim i hercegovačkim stećcima.
“To pismo, – kaže njegov najbolji poznavalac i najzaslužniji istraživalac, arheolog, Ćiro Truhelka, još 1889. godine, – nije narod u školi naučio, škola nije nad njime bdila, da mu se pojedini znakovi po stanovitim zakonima nauče pisati, da pojedina slova odgovaraju nekom uzornom tipu, već je i pismo kao i narodna pjesma, narodna priča, prelazilo predajom od oca na sina, od koljena na koljeno, pa kao što se uslijed te predaje spoljašnji oblik narodne pjesme mjenjao, tako je bilo i kod pisma, koje kao i pjesma i priča sačinjava jedan dio kulturnog blaga narodnjeg.”
Govoreći o razlikama između srpske ćirilice i bosančice, Truhelka ističe, da su one lokalne naravi i nastavlja: “… jedno pismo razvijalo se na istoku Balkana, drugo na zapadu; sam razvitak bio je samostalan, pa je tako razumljivo, da su se oblici za pojedine znakove, makar istoga korijena, drugačije tu, a drugačije tamo razvili. Tek u kurzivnom pismu nastaje glavna razlika, a razlog joj je taj, što se kurzivna ćirilica udaljuje od svog grčkog vrela, te je poprimila mnoge elemente iz latinice, dočim je bosansko pismo ostalo na istoj osnovi, te se iz lapidarnog pisma organički razvilo. Razlika ta ustalila se osobito onim trenom, kada je ćirlica sebi stvorila literaturu koja je pojedinim slovima utvrdila oblik, tako da se ne mogu više samovoljno mijenjati, kada je ćirlica postala književnim pismom, a bosančica ostala što je i bila – skroz narodno pismo, bez literature, rekao bih samo za domaću potrebu naroda. Njen oblik prilagođuje se individualnosti pojedinaca, pa se za to ne samo sve više razvija, već i mijenja, a mijenjaće se tako dugo, dok je ne istisne drugo pismo. Da li će je zamijeniti ćirilica ili latinica, o tome neka Bog sudi, ali stalno je da će bosančica propasti… To pismo i ako ne odgovara zahtjevima praktičnog pisma, i koje će baš za to propasti, ipak je zanimivo kao strogo narodna pojava, kao pismo, koje je sebi stvorio narod, da mu služi prvim kulturnim i literarnim potrebama. Povijest literature nema se od toga pisma nadati nikakvome prinosu, historija će se njime vrlo malo okoristiti, ali kulturna povijest zabilježiće ga kao zanimivu pojavu u kulturnom životu narodnjem. Već je samo to pismo dovoljno, da joj razastre cijelu sliku kulturnih faktora, koji su na narod uticali, dok je pisao bosančicom, a vrijednost će mu biti još veća, ako se ta pojava prispodobi sa sličnim pojavama kod drugih naroda.”
Međutim, iako je bosančica specifično pismo Bosne, njome se pisalo i u Dubrovniku, Makarskoj, Krajini, na pojedinim našim otocima, pa čak i u nekim sjevernim krajevima Hrvatske. Bosančica se u upotrebi održala osobito kod bosanskih franjevaca sve do kraja XiX stoljeća. Štoviše, kod nekih muslimanskih patrijarhalnih obitelji, ona se tu održala sve do naših dana. U Srbiji, – čini se – nije bila nikada upotrebljavana, jer joj se nije našlo traga.
fotografije:internet/flick ekranportal13
priredio:Kenan Sarač
Uništava se nacionalni spomenik
Kulturno naslijeđe:džamija i medresa Mehmed–paše Kukavice u Foči
Zaštitna ograda oko džamije Mehmed–paše Kukavice u Foči zarasta u korov, na pojedinim mjestima je dotrajala, pala ili uništena, što ilustrira nemaran odnos nadležnih za ovaj bh. nacionalni spomenik. Prije deset godina za izgradnju ograde i zaštitu ostataka džamije i medrese Mehmed–paše Kukavice Ambasada SAD u BiH izdvojila je 24.700 dolara.
Radi se o dijelu sredstava iz posebnog fonda američkog ambasadora, kojima je ova prijateljska zemlja domaćim institucijama pokušala pomoći da sačuvaju preostale dijelove kulturno–historijskog blaga. Iz ovog fonda za očuvanje kulturnog naslijeđa do sada je za zaštitu i ograničene restauracijske radove na Aladža džamiji i kompleksu Mehmed–paše Kukavice izdvojeno blizu 150.000 dolara.
Mehmed-paša Kukavica je u dva navrata upravljao Bosanskim pašalukom u sastavu Turske, a iza sebe je ostavio više od 80 javnih i narodu korisnih objekata.
Samo u ovom dijelu Foče izgradio je džamiju, medresu, han i sahat-kulu. Džamija u Foči izgrađena je 1751./1752. godine, a medresa je dovršena 1758. godine.
Džamija je bila potkupolna i ona je poslije ovog rata, 1995. godine, minirana, od istih onih četnika od kojih su stradale i ostale fočanske džamije.Vjerovatno i s ciljem da se opljačka bakar kojim je bila pokrivena. Ovdje je bila i čuvena fočanska medresa, čija je posljednja generacija izašla 1936. godine.
Donedavno su bila živa dvojica svršenika ove medrese, hafiz Budimlija i Tafro iz Goražda, i oni su preselili i više nema živih koji su išli u ovu medresu…
******
priredio:Kenan Sarač
*************
vidi još:
Careva džamija u Foči – džamija Sultan Bajazid II Valije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/careva-dzamija-u-foci-dzamija-sultan-bajazid-ii-valije/?preview_id=19862&preview_nonce=8513ba369c
Hamzabegov mesdžid – najstarija fočanska džamija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/hamzabegov-mesdzid-najstarija-focanska-dzamija/
FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/
SEDAMNAEST FOČANSKIH DŽAMIJA (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/sedamnaest-focanskih-dzamija-foto/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Hadži Seferov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-hadzi-seferov-mesdzid/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Šejh Pirijin mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-sejh-pirijin-mesdzid/
SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Muminbegov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-muminbegov-mesdzid/
Historija Foče : MEĐURJEČKA DŽAMIJA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/07/historija-foce-medurjecka-dzamija/
Mustafa-pašina džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/mustafa-pasina-dzamija-u-foci/
IZ HISTORIJE FOČE : O DŽAMIJI SULTAN FATIME
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/05/iz-historije-foce-o-dzamiji-sultan-fatime/
Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime/
Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime (sa fotografije)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime-sa-fotografije/
Džamija Hasana Nazira – Aladža džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/dzamija-hasana-nazira-aladza-dzamija-u-foci/
Foča:Slovo o Aladži
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/06/focaslovo-o-aladzi/
Aladža džamija u Foči, Bosna i Hercegovina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/aladza-dzamija-u-foci-bosna-i-hercegovina/
Aladža Moschee in Foča,Bosnien-Herzegowina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/aladza-moschee-in-focabosnien-herzegowina/
Aladža džamija u Foči – ubijanje i uzdizanje monumenta islamske arhitekture
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/aladza-dzamija-u-foci-ubijanje-i-uzdizanje-monumenta-islamske-arhitekture/
[stari tekstovi] HUSREF REDŽIĆ : ARHITEKTONSKA KONZERVACIJA ALADŽA-DŽAMIJE U FOČI (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/stari-tekstovi-husref-redzic-arhitektonska-konzervacija-aladza-dzamije-u-foci-foto/
Legenda o nastanku Aladže
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/legenda-o-nastanku-aladze/
Natpis na Aladža džamiji u Foči iz 1550./51. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/natpis-na-aladza-dzamiji-u-foci-iz-1550-51-godine/
Foča:Šehova džamija (Kadi Osman-efendijina džamija)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/22/focasehova-dzamija-kadi-osman-efendijina-dzamija/
IZ HISTORIJE FOČE:TRI DŽAMIJE O KOJIMA SE NE PRIČA I NE PIŠE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/12/iz-historije-focetri-dzamije-o-kojima-se-ne-prica-i-ne-pise/
VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/
FOČA:Nemaran odnos prema džamiji i medresi Mehmed–paše Kukavice
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/10/focanemaran-odnos-prema-dzamiji-i-medresi-mehmed-pase-kukavice/
Faruk Muftić:VAKUF ATIK ALI-PAŠINE DŽAMIJE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/28/faruk-mufticvakuf-atik-ali-pasine-dzamije-u-foci/
Potpis Evlije Čelebije na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči preživio sva ratna razaranja
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/potpis-evlije-celebije-na-atik-ali-pasinoj-dzamiji-u-foci-prezivio-sva-ratna-razaranja/
IZ HISTORIJE FOČE : FOČANSKE DŽAMIJE (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-focanske-dzamije-foto/
FOČA:Historijsko područje – Čaršija u Foči proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/focahistorijsko-podrucje-carsija-u-foci-proglasava-se-nacionalnim-spomenikom-bosne-i-hercegovine/
FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1918. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/02/foca-historija-sta-nam-kazuje-fotografija-nastala-oko-1918-godine/
FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/
U zlatnom dobu fočanskog šehera, vakifi su se nadmetali u dobru, i teško je u ovoj čaršiji bilo reći koja je džamija veća, ljepša, važnija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/28/u-zlatnom-dobu-focanskog-sehera-vakifi-su-se-nadmetali-u-dobru-i-tesko-je-u-ovoj-carsiji-bilo-reci-koja-je-dzamija-veca-ljepsa-vaznija/
FOČA : Obnovljena džamija Sultana Bajazida II Valije ili u narodu poznatija kao Careva džamija (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/08/foca-obnovljena-dzamija-sultana-bajazida-ii-valije-ili-u-narodu-poznatija-kao-careva-dzamija-foto/
FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/
FOČA:NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU U NOĆI SA 01.01.2016. NA 02.01.2016.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/02/focanapad-na-carevu-dzamiju-u-noci-sa-01-01-2016-na-02-01-2016/
POSLIJE NAPISA O TERORIZMU U FOČI : IPAK SE OGLASILI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/poslije-napisa-o-terorizmu-u-foci-ipak-se-oglasili/?frame-nonce=ffb1f08629
TERORIZAM U FOČI:NOVI NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU
https://wordpress.com/post/focanskidani.wordpress.com/16143
Foča : Veliko groblje (Aladžanski park)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/foca-veliko-groblje-aladzanski-park/
HISTORIJA FOČE : KATOLIČKA CRKVA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/historija-foce-katolicka-crkva-u-foci/
Priča prva
Drina,Dragojevića buk,1938., četiri kilometra nizvodno od Foče prema Ustikolini.
Halil Sofradžija je te 1938., u januaru, na Drini, na Dragojevića buku, izlovio kapitalni primjerak mladice od 58 kg. To je dosada najveći zvanično verifikovani upecani primjerak mladice.
Priča druga
Požutjela razglednica – Foča, najvjerovatnije oko 1900. godine.
Tekst sa razglednice (negdje oko 1900.):
U ponedeljak smo uhvatili mladicu /Hucho/ od 22 kg. I ribe i previše ovde, hvatam samo pastrmke. U gornjem desnom uglu Aladža – Moschee in Foča, Bosnien (Aladža-Džamija u Foči, Bosna).
_ _ _ _ _ _
Mladica (lat. Hucho hucho) je slatkovodna, brza riba koja pripada porodici Pastrmki.
Latinski naziv Hucho hucho
Lokalni nazivi: drinska ljepotica, dunavski kolos, dunavski losos
Maksimalna dužina: preko 2 metra
Maksimalna masa: 52 kg
Vrijeme mrijesta: od marta do aprila
(Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije)
*******
priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
Foča, Sahat kula
…’’Čekat ću te kod Sahat kule u 8’’…
Od druge polovine XVI stoljeća grade se po Turskom Carstvu sahat-kule, jer su tada kao i kroz izvjesno razdoblje kasnije džepni satovi bili zbog velike skupoće, dosta rijetki. U augustu 1493 otpremila je Republika sv. Vlaha jedan sat na uzdarje hercegovačkom krajišniku Sulejman-begu koji je rezidirao u Foči. Dr. Ćiro Truhelka primjećuje kako je taj sat bio vjerovatno prvi koji je prokucao na bosanskom zemljištu. (Dr. Ćiro Truhelka: Tursko-slovjenski spomenici dubrovačke arhive, Sarajevo 1911, strana 215). Potreba za preciznijim određivanjem i orijentisanjem u vremenu zbog klanjanja namaza utiče na neke dobrotvore da počnu graditi javne satove na kamenim tornjevima ili kulama zvanim sahat-kule.
Sve su sahat-kule pravljene na sličan način, jedino se razlikuju po dimenzijama i po položaju mjesta gdje su građene.
Sahat-kule su visoke i vitke zgrade mahom kvadratne osnovice, zidane od kamena, a pokrivene šatorastim krovom. Po svome izgledu najsličnije su tornju romaničke crkve bez nekih njegovih elemenata. Ispod krova nekih sahat-kula je vijenac, a ispod njega jedan ili četiri otvora – prozora na sve četiri strane, na kojima je smješten sat s napravom za otkucavanje vremena. Osim tih, ima i drugih otvora, nalik na puškarnice. Ti su raspoređeni na glavnim plohama objekta, od podnožja do sata, a kroz njih prodire oskudna svjetlost u unutrašnjosti, kroz koju do sata vodi drveno stubište, i po tome se mogu označiti kao neka vrsta prozora. Pri tlima svake sahat-kule su vrata. Od njih pa do sata vode strme drvene stepenice, koje su izgrađene uza zidove s malim podestima ili odmorima.
Kod tih je objekata ponajčešće samo na uglovima ljepše tesani kamen, a ostali su dijelovi zidova od grublje tesanog kamena. Kao žbuka služilo je odstajano zavareno vapno, kao i kod svih drugih bolje zidanih zgrada.
Ponutrica tih kula uvijek je neožbukana, a izvana su samo poneke okrečene.
Vrata su ili četverouglasta ili na svod i uvijek su jednokrilna, a po materijalu najviše su željezna, ali ih ima i drvenih. Ako su vrata manja, onda se obično otvaraju unutra (kao u Foči), a ako su veća, naizvan (Sarajevo). Svaka vrata imaju bravu.
Otvori u gornjem dijelu tih kula su okruglasti ili pravokutni, a negdje su opet pravokutnik s lukom, koji ga prekriva, i svagdje su okrenuti na sve četiri strane. Između tih otvora je sat s minama, takođe na sve strane, ali ima satova i bez mina. Na kuli na Musali u Travniku bio je sat samo s jednom minom, a u Gornjem Vakufu bez mina. Kod onih sahat-kula bez mina zna se vrijeme samo po iskucavanju sata. Ovakve sahat-kule iskucavaju samo satove, a nikada četvrti.
Svaki je sat spojen sa zvonom. Kod nekih je sahat-kula zvono na krovu, a iznad njega je takođe šatorast krov na četiri stupića.
Stranica osnovice kreće se od 3.07 do 5.5 m, ili, tačnije rečeno, od 3.07 do 4 m, jer je samo jedna sa stranicom od 5.5 m (Gradačac). Kod nekih pak sahat-kula osnovica nije bas potpuni kvadrat, kao i kod mnogih naših kupolastih džamija, nego četverokut s razlikom u stranicama od 10, 15 pa i 20 cm. Takav je slučaj u Foči (3.10×3.20) i u Gornjoj čaršiji u Travniku (4.10×4.20).
Visine su još različitije. Gotovo ni dvije nisu jednake, a kreću se od 10 do 28 m. Najniža je u Gornjem Vakufu, a najviša u Sarajevu.
Debljina zidova je također različita, od 65 cm do 1 metra.
Najmanji je ulaz u sahat-kuli u Foči (64×95 centimetara), a najveći u Tešnju (77×170 cm).
Sahat-kule su građene ponajčešće u centru čaršije dotičnog mjesta, ali ih ima koje su sagrađene i u oboru nekih tvrđava (Maglaj, Tešanj, Gradačac, Počitelj i Trebinje).
1955 je u Bosni i Hercegovini bilo u svemu 19 sahat-kula, i to 2 u Travniku i po jedna u Banjoj Luci, Donjem Vakufu, Foči, Gornjem Vakufu, Gračanici, Gradačcu, Hlivnu, Jajcu, Maglaju, Mostaru, Nevesinju, Počitelju, Prozoru, Pruscu, Sarajevu, Tešnju i Trebinju. Osim ovih, bile su 1878. još dvije, i to: jedna u Stocu, a druga u Sarajevu uz Bijelu džamiju koje su porušene.
Od svih njih (novembra 1955) još radi 5 sahat kula i to u Sarajevu, Pruscu, Foči, Maglaju i Tešnju. Prve dvije pokazuju vrijeme á la turca, a ostale idu po srednjoevropskom vremenu.
Fočanska sahat-kula nastala je nešto iza 1758 godine kao zadužbina Mehmed-paše Kukavice (bosanski namjesnik od 1752. do 1755. i od 1757. do 1760. godine). Locirana je na brijegu što se izdiže iznad grada, u neposrednoj blizini džamije i drugih zadužbina Mehmed-paše Kukavice.
Ova sahat-kula je ponos Foče i njene Prijeke Čaršije. Građena je od kamena, a u kulu se ulazilo na mala vrata na svod visine 95 cm. Iznad kružnica sa satnim kazaljkama sa sve četiri strane, ostavljeni su zasebni otvori, koji pored dekorativnog izgleda, omogućuju širenje zvuka zvona koji se razliježe na sve četiri strane ravnomjerno.
Trgovcu ili zanatliji sa dućanom u Gornjoj, Donjoj ili Prijekoj Čaršiji, ili pak onome sa Pazarišta, trebalo je samo da izađe iz svoga dućana i pogleda na sahat-kulu, vidio je koje je vrijeme. Njen lijepi i harmoničan zvuk oglašavao se svakih 30 minuta.
Fočanska sahat-kula visoka je 20 metara, a osnovica joj je 3.10×3.20 metara. Podignuta je na takvom mjestu da se iz svih dijelova grada može vidjeti koje je vrijeme.
Godine 1844, a možda nešto i prije toga sat na toj kuli bio je pokvaren pa se sa strane dobavio majstor koji je navedene godine izvršio opravak. U devetom deceniju prošlog stoljeća nabavljen je novi sat u Beču, a stari je prenesen u Zemaljski muzej. Tada je preneseno i zvono, a na njemu je urezana godine 1637.
Svaka sahat-kula ima po jednog službenika, koji navija sat i koji se brine da on tačno ide. Ti se satovi navijaju obično jedanput tjedno. Na satovima ovih kula vršile su popravku sahačije. U Foči je jedno vrijeme brigu o satu vodio fočanski sahačija Savo Starović (rođen 1873 – umro 1947).
Sahat-kula je otkucavala vrijeme sve do Drugog svjetskog rata kada su vandali, a mi ih zovemo četnici, pokvarili satni mehanizam i dijelove mehanizma raznijeli. U ljeto 1954 popravio ga je GNO Foča, ali ovaj pokušaj pokretanja u rad ove sahat-kule je uspio samo nakratko.
Zahvaljujući građanima Foče, opštini Foča i Zavodu za zaštitu spomenika kulture Sarajevo, ozbiljniji radovi na sanaciji i restauraciji ovog objekta izvršeni su 1988. godine, a novi satni mehanizam na električni pogon postavljen je 1991. godine povodom obilježavanja 440 godina postojanja Aladža džamije.
priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
************************
U augustu 1493 otpremila je Republika sv. Vlaha jedan sat na uzdarje hercegovačkom krajišniku Sulejman-begu koji je rezidirao u Foči. Dr. Ćiro Truhelka primjećuje kako je taj sat bio vjerovatno prvi koji je prokucao na bosanskom zemljištu. (Dr. Ćiro Truhelka: Tursko-slovjenski spomenici dubrovačke arhive, Sarajevo 1911, strana 215)
Sahat kula u Foči (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/13/sahat-kula-u-foci-foto/
Foča, augusta 1493. godine : Prvi sat koji je stigao i proradio u Bosni
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/21/foca-augusta-1493-godine-prvi-sat-koji-je-stigao-i-proradio-u-bosni/
***Scriptorij (latinski: scriptorium) – naziv je za posebnu prostoriju (uz biblioteku) u srednjovekovnim evropskim gradovima u kojoj su pisari prepisivali rukopise.
Prije izuma štamparije ljudi su svugdje u svijetu umnožavali knjige i širili ih prepisivanjem (manuskripta). Zato je knjiga bila, srazmjerno, u to vrijeme, rijetka i skupocjena. Otuda nam se sačuvao mali broj pisanih podataka, bilo knjiga ili dokumenata, iz vremena starih kultura. Možda bi se brojnost i raširenost knjige i biblioteka, u to prepisivačko doba, mogla uzeti kao najbolje mjerilo kulturnog života i stupnja kulturne djelatnosti ljudi u njemu. Ako sa tog stanovišta bacimo pogled na brojno stanje rukopisnih knjiga i biblioteka u islamskom svijetu, na području islamske kulture, onda dolazimo do značajnog zaključka, da je kulturna djelatnost u tom svijetu bila u prošlosti vrlo živa i interes za knjigu veoma velik. Izdavanje knjiga u tom svijetu, iako je to bilo putem prepisivanja, naglo se razvijalo. Islamske biblioteke u Španiji, kao i one u drugim centrima islamskog svijeta, – Bagdadu, Kairu, Buhari, Semerkandu, Istanbulu i drugim, – brojale se nekad na desetine, pa i stotine hiljada svezaka raznih djela. Prepisivačka književnost postojala je i cvala i kod nas u Bosni, još za vrijeme kraljevstva, prije dolaska Turaka u ove krajeve.
Ta najstarija prepisivačka bosanska književnost sastojala se, uglavnom, od vjerskih knjiga, koje su prepisivane za mnoge crkve. Bilo je tu i apokrifa, i nešto svjetovnih, knjiga. Centri prepisivanja i čuvanja tih knjiga bili su, uglavnom, samostani i manastiri. Dolaskom Turaka u Bosnu (1463.), ovdje se počinje razvijati i jedna nova, istočna, ili islamska kultura. Jedan veliki udio našeg naroda u Bosni i Hercegovini prihvatio je tu kulturu i počeo je razvijati i njegovati kao svoju. Tako, prepisivačka djelatnost kod nas dobiva tada još jedan novi smjer, orijentalni. Islamizacijom jednog dijela našeg naroda te njegovim usvajanjem arapske, odnosno islamske kulture, širilo se i kod nas arapsko pismo, kao i knjiga pisana arapskim pismom i jezikom. Tako su naši ljudi ubrzo pokazali živ interes za novom knjigom.
Oni su veliki broj knjiga donosili s Istoka, iz raznih naučnih centara, i jednim dijelom su i sami pisali, a većim dijelom prepisivali za naše domaće potrebe. Naročito se mnogo prepisivalo u medresema, koje su kod nas, u šesnaestom stoljeću i kasnije, u velikom broju otvarane. Može se reći, da su mnoge – ako ne svaka od tih medresa – bile u neku ruku i prepisivačke škole, gdje su učenici prepisivali knjige, bar za svoje potrebe. Tako su kod nas u Bosni nastale brojne biblioteke, privatne i javne (vakufske), kojima su se služili mnogi naši ljudi, željni nauke. Koliko se zna, najstarija medresa u Sarajevu je Firuz-begova medresa (osnovana 1507.), za koju se smatra, da je imala i svoju biblioteku. Ova medresa nalazila se u sjeveroistočnom dijelu Sarajeva, u kvartu koji i danas, po toj medresi, nosi naziv Medreseta. Jedna od najstarijih i najznačajnijih takvih biblioteka kod nas je, svakako, Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu, koja je osnovana 1537. godine. Mnogi ljudi koji su se bavili knjigom prepisivali su tada razna djela za sebe osobno, za svoje potrebe.
To je bio jedan način prenošenja knjige. Drugi, značajniji način širenja knjige je prepisivačka djelatnost kao posebno zanimanje nekih ljudi, koji su se bavili prepisivanjem kao svojim stalnim zanatom, s kojim su zarađivali svoj svagdanji hljeb. Oni bi obično prepisivali po jedno cijelo djelo, i kad bi dovršili njegovo prepisivanje, prelazili bi na prepisivanje nekog drugog djela. Otuda najčešće nailazimo na rukopise, – makar oni bili u više svezaka, – koji su u cijelosti prepisani rukom istog prepisivača. Tako su kulturni polet i potražnja za knjigom doveli do velike prepisivačke djelatnosti i rasprostranjenosti prepisivačke mreže u to vrijeme. Ta djelatnost bila je i kod nas velika i značajna. Kad su se pojavile štampane knjige, naši ljudi su i njih marljivo prikupljali. Štampa je u islamskom svijetu uvedena, srazmjerno, dosta kasno, početkom XVIII-tog stoljeća (1725.), ali i poslije toga vremena održalo se još dugo prepisivanje, jer štampa nije mogla zadovoljiti sve potrebe za knjigom, naročito zbog toga, što je njen rad, u početku, bio slabo razvijen i ograničen. Pored malog broja štamparija, u njima su se prvih dana štampale samo knjige određenog sadržaja, knjige koje obrađuju tzv. »pomoćne nauke«, a u te su ubrajali nauku o jeziku i sve svjetovne znanosti. Knjige čisto vjerskog sadržaja nisu davane u štampu. Neuki svijet naime, pa i nedoučeni svećenici (hodže), protivili su se u početku i davali su jak otpor štampanju knjige. To je bilo, uglavnom, iz njihova pogrešnog vjerskog poimanja. Naime, prema starom muslimanskom shvatanju, nauka, pa i papir na kome se ona piše, je svetinja, koju valja poštivati i čuvati od svakog omalovažavanja. Proturanje papira, pisma i knjiga (kitaba) kroz štamparske strojeve, smatrali su, da nije u skladu s dužnim pietetom prema toj svetinji, naročito kad se radi o knjigama vjerskog sadržaja. S druge strane opet, govorili su, da je rad strojeva nesiguran, pa će mnoge štamparske greške dovesti do nesigurnosti i iskrivljavanja u naukama i u knjigama. To se pak, rekli su, ni pod koju cijenu ne smije dozvoliti, jer to bi bio grijeh. Da se razbiju takva pretjerivanja i sumnje, koje su dolazile očito iz nepoznavanja suštine i smisla za štampu, trebalo je dosta vremena i nastojanja. To se vidi po dodatku na početku prve veće štampane knjige u Istanbulu iz godine 1728.
Riječ je o arapskom rječniku Sihah al-Gawhari, koji je preveo na turski jezik Muhamed b. Mustafa al-Wani al-Wankoli, (umro 1000./1591.). Na prvom mjestu donošena je carska naredba (hatti humajun), kojom se naređuje štampanje dotičnog djela. Naredba se oslanja i poziva na rješenje vrhovnog vjerskog starješine u Istanbulu (šejhul-islama). Potom je navedeno i dotično rješenje, u kom se kaže, da je takvo štampanje knjiga korisno i »pohvalno«. Nakon toga je odštampana i jedna rasprava (risala) pod naslovom »Wasilet at-tiba'a« o štampi. Raspravu je napisao osnivač prve štamparije u Turskoj, Ibrahim Muteferika. U raspravi pisac dosta opširno izlaže važnost i mnoge prednosti štampe u pogledu širenja knjige, a time i kulture. Rasprava je poslužila kao podloga i obrazloženje navedenom rješenju (fetvi) vrhovnog vjerskog poglavara. Uz to su navedena još mišljenja i rješenja mnogih najglavnijih vjerskih predstavnika Turske, u kojima oni, osvrćući se na dotičnu raspravu, iskazuju svoju saglasnost s istom i daju podršku štampanju knjiga. Nakon svega toga prešlo se na štampanje Vankolijina rječnika, a poslije i drugih knjiga, onako kako smo to prije rekli. Da bi se otklonili prigovori i sumnje kritičara štampe, u navedenoj carskoj naredbi određuje se komisija »istinskih učenjaka« i »savršenih« specijalista, koja će nadzirati štampanje knjiga i rukovoditi njim. Komisija ima dužnost, da tačno pročita rukopis (original), koji se daje u štampu i da obavlja korekturu štampanja. Ta mjera opreza imala je dobru posljedicu, jer su prve štampane knjige u islamskom svijetu, u Istanbulu i Kairu, (štamparija Bulak), najispravnije sve do danas. Nakon izvjesnog vremena, kad je štampa razbila sumnje protivnika i dokazala svoju opravdanost i vrijednost, počele su u islamskom svijetu nicati mnogobrojne štamparije, koje su punim kapacitetom štampale sve knjige, bez obzira na sadržaj, dakle i vjerske. No ni do danas one nisu uspjele odštampati ni sva značajna djela iz knjižnog fonda starih islamskih biblioteka, razasutih širom svijeta, – kako smo to napomenuli. Zato se prepisivanje knjige u islamskom svijetu nastavilo i proteglo još za dugo vrijeme. Tako kod nas imamo rukopisa, koji su nastali još početkom XX vijeka. Među mnogobrojnim rukopisima koje su naši ljudi prepisali ovaj puta našu pažnju svraća na sebe jedan rukopis iz Foče, čiji je prepis urađen na poseban način. To je rukopis komentara, zvanog Sadr aš-Šari'a, s područja islamskog prava.[1] Primjerak tog komentara, o kome je ovdje riječ, prepisan je u Foči.
Prijepis su izradili naši domaći prepisivači i rasporedili ga u šest svezaka (v. brojeve inv. G.H.B. biblioteke: 142, 155-159).
Način prepisivanja je, sam po sebi, veoma interesantan, koji uz to – držimo – može poslužiti kao istorijski dokaz postojanja organizovanog i naročito uređenog prepisivačkog rada kod nas u prošlosti. Iz bilježaka u ovom rukopisu vidi se, naime, da je postojala, u prvom redu, grupa organizovanih dobrotvora (vakifa), koji su zajedničkim i planskim nastojanjima pokretali rad na prepisivanju i širenju knjiga, i koji su taj rad finansirali. U konkretnom slučaju, kod prijepisa navedenog djela, dotični dobrotvori su sabrali čitavu ekipu prepisivača i svakom od njih dali u zadatak da prepiše po jedan određeni dio dotičnog rukopisa za određenog dobrotvora. Svaki dobrotvor je onda svoj dio uvakufio i priložio za ovaj primjerak i tako je nastalo kompletno izdanje ovog djela. Prepisivanje, dakle, jednog rukopisa obavio je veći broj organiziranih prepisivača, za razliku od uobičajene prakse, da jedan prepisivač prepiše cio jedan primjerak nekog djela. Postojali su i određeni korektori, koji su cjelokupni rad prepisivača kontrolirali i ispravljali, sravnjivanjem s tekstom originala iz koga je vršen prijepis. Na ovom prijepisu, vidi se, radila je ekipa od 25 učenih ljudi. Na taj način prepisan je ovaj primjerak, čiji je prijepis dovršen krajem mjeseca rebiul-evvela 996. godine po Hidžri, ili 1587. n. e., – kako je to zabilježeno rukom prepisivača na kraju posljednjeg sveska. Takav način sistematskog ekipnog rada i prepisivanja omogućava da se, za srazmjerno kratko vrijeme, dobije kompletan prijepis i najvećeg djela i da se knjiga brže umnoži. U doba kad nije bilo štampe taj metod rada je imao svoj veliki značaj. To sve još bolje dokazuje da je u to vrijeme, dakle u šesnaestom stoljeću, bio uspostavljen i da je postojao Skriptorij za prepisivanje, – tj. za umnožavanje i širenje knjiga. Taj skriptorij imao je i svoj uređen sistem rada i svoje kadrove. Ne zaboravimo da je Foča u to vrijeme bila jedan od glavnih centara kulturne djelatnosti kod nas, – što pokazuje, među ostalim, i postojanje ovake ustanove u njoj.[3]
Sada iznosimo glavne pojedinosti oko izrade ovog primjerka, a to nam je moguće, jer su one zabilježene na raznim mjestima u rukopisu. Na taj način ćemo dobiti bolji uvid u funkcioniranje skriptorija – o čemu ovdje govorimo. Zavještači (vakifi), koji su pokrenuli i organizirali prepisivanje ovog rukopisa, bili su, uglavnom, imami i hatibi brojnih fočanskih džamija, te još neke hodže i ugledni, imućni građani. Njihova su imena zabilježena u rukopisu. Korekturu su obavljali: jedan sposobniji imam za jedan svezak i jedan profesor medrese (muderis) za ostale sveske. Njihova imena su također zabilježena, – dok imena prepisivača nisu navedena, osim ako su to bili sami dobrotvori, koji su, ujedno, obavili i ovaj prijepis. Da je tako stvarno bilo, bar u nekim slučajevima, vidi se iz bilježaka. Sve bilješke u kojima su sadržani podaci o radu na ovom rukopisu stavio je glavni korektor, muderis Šaban-efendija. To je učeniji čovjek koji je bio neko vrijeme i kadija. On u svojim bilješkama obično daje pokoju napomenu. Tako za se obično kaže: »Ispravio prema svojoj mogućnosti.« Za rad jednog prepisivača koji je napravio mnogo grešaka navodi jednu arapsku poslovicu koja bi odgovarala našoj poslovici: »Ko će krivu Drinu ispraviti?!« U jednoj bilješci kaže: »Nije kolacionirano, na osnovu povjerenja u sposobnost prepisivača«.
Ovakav način ekipnog prepisivačkog rada – kao ovaj u Foči – malo je poznat kod nas i u svijetu.
izvor:Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, knjiga I,Sarajevo,1972.
priredio:Kenan Sarač
Nije zapravo posve tačno utvrđeno koje su godine fočanski kraj i gornje Podrinje uključeni u sastav moćne osmanske carevine. Neki izvori pominju da su odredi turske konjice prodirali u ovo područje i dalje na zapad, u Bosnu, nedugo iza kosovskog boja. Prvi turski odredi stigli su na Drinu prije 1416. godine, nešto sjevernije od Foče. Shodno tadašnjoj tradiciji, nova vlast je odmah počinjala gradnju džamija kako bi zadovoljila vjerske potrebe muslimana. Otuda i vjerovanje da je najstarija bosanska džamija izgrađena kod Foče, u Ustikolini (Turhan Emin-begova džamija), čiji se završetak vezuje za 1448. godinu. Podignuta je 15 godina prije prije pada Bosanske kraljevine.
Definitivan pad gornjeg Podrinja pod osmansku vlast nedvojbeno je vezan za 1463. godinu kada je sultan Mehmed II, sa svojom vojskom, prešao Drinu kod Foče. Dvije godine kasnije bosanski sandžak – Isa-beg Ishaković, napao je područje južno od Foče kojim je vladao Herceg Stjepan. Već u junu 1465. godine postigao je veliki uspjeh. Foča postaje sjedište Hercegovačkog sandžaka, prostrane upravne oblasti koja je na jugu graničila sa Dubrovnikom, na zapadu sa Mletačkom republikom (u Dalmaciji), a na istoku je dopirala do Sjenice. Prvi hercegovački sanžak-beg bio je izvjesni Hamza-beg, turski vojskovođa koji je sultana pratio u njegovim pohodima u Anadoliji, na Peloponezu i u Bosni. Hamza-beg je poznat i po tome što je u Foči, sjedištu sandžaka, udario temelje orijentalne arhitekture, gradnjom prve džamije, koju su četnici uništitli tokom Drugog svjetskog rata.
Više od stotinu godina (od 1470. do 1572. godine) Foča je jedno od najznačajnijih vojnih, privrednih i administrativnih središta na balkanskom dijelu Osmanskog carstva. Samo u dva navrata, tačnije od 1522. do 1533. godine, te nekoliko mjeseci 1533. godine, privremeno sjedište Hercegovačkog sandžaka seli iz Foče u Mostar. Skoro 200 narednih godina (od 1572. do 1763. godine) centar ove bosanske provincije, nalazi se u Pljevljima (Taslidža).
Postavši sjedištem prostranog sandžaka, Foča pred kraj 15. stoljeća postaje mjesto izrazitog prosperiteta. Neveliki gradski trg, iz vremena bosanske kraljevine, razvija se u grad koji naglo buja uz obale Drine i Ćehotine. U njoj, pored sandžak – bega, službuju i drugi visoki dostojanstvenici, kao što su vilajetski kadija, kontrolori carskih prihoda, deftedari, alajbezi… Kroz to mjesto prolaze brojni namjernici u diplomatskim i trgovačkim misijama.
Prvi turski popisi, pronađeni u Carigradu, govore daje odmah po dolasku Turaka, počeo prelazak bogumilskog stanovništva na islam. Četrnaest godina nakon definitivnog priključenja Bosne Osmanskom carstvu i 12 godina nakon pada Hercegovih posjeda, Foča je imala 227 kuća, 33 neoženjene osobe, pet udovica. Muslimani su još uvijek bili u izrazitoj manjini. Svi mještani, izuzev predstavnika vlasti, bavili su se poljoprivredom.
Okolnost da je, odlukom sultana, Foča postala centar političke, administrativne i privredne vlasti prostranog sandžaka, omogućila je pred kraj 15. stoljeća početak intenzivnih promjena na ekonomskom, duhovnom, kulturnom i vjerskom planu. Grad odmah postaje izuzetno privlačan za naseljavanja, za razvoj trgovine, zanatstva, školstva… Stanovništvo se postepeno okreće unosnijim zanimanjima. Primat preuzimaju trgovina i zanatstvo. Putnici s početka 16. vijeka govore o gradu sa “mnogo dućana i trgovaca”. Od zanatlija postoje najzastupljenije aščije, terzije, obućari (pičmakčije), potkivači konja (nalbanti), mlinari, lončari, kujundžije (zlatari), kovači, kahvedžije, halači, ćurčije, tabaci (kožari), čizmedžije, nožari (bičakčije), berberi, pekari, sarači… Intezivna graditeljska aktivnost posebno podstiče razvoj dunđerskih i klesarskih zanata.
Uporedo se razvija trgovina kao djelatnost po kojoj će Fočaci ostati poznati narednih stoljeća. Proizvode ovog grada domaći trgovci prodavali su širom Osmanskog carstva. Veoma su bili prisutni i u inostranstvu, Dubrovniku prije svega. Stizali su i do Venecije. U vremenu svog najvećeg prosperiteta Foča je nerijetko bila cilj putnika, ne samo iz Osmanskog carstva, nego i drugih zemalja. Dolazili su u posjetu sandžak-begu ili su prolazili karavanskim drumovima. Sekretar mletačke vlade, Benedetto Ramberti, bilježi u svom dnevniku 1533. godine da je Foča veliko mjesto i prolazna stanica na putu od Dubrovnika do Carigrada. Član jedne francuske delegacije piše da je Foča 1572. godine turski grad iz kojeg sandžak – beg zapovijeda “čitavom Srbijom”. Pavle Kontarino, mletački ambasador na sultanovom dvoru, pominje 1580. godine, da u gradu ima izuzetno lijepih građevina. Posebno ističe džamiju sa lijepim trijemom i šadrvanom koju je sagradio Hasan Nazir. Putopisci pominju hamame i karavan-saraje. Tajnik francuskog poklisara na Porti bilježi da je odsjeo u fočanskom karavan-saraju, sagrađenom od kamena i pokrivenom olovnim krovom. Naglašava posebno da se u gradu proizvode dobri noževi, poznati po čvrstoći i ukusnoj izradi.
Najpotpuniji opis Foče ostavio je Evlija Čelebija koji je dva puta prolazio kroz Foču na svojim putovanjima zemljama Osmanskog cartva. Prvi put je u ovaj grad stigao 1664. godine kada je ovo mjesto već izgubilo ponešto od pređašnjeg sjaja i moći iz vremena kada je u njemu bilo sjedište sandžaka. Čelebija, ipak, zapaža prisustvo brojne osmanske vlastele. Gradom je upravljao vojvoda i imao je status kadiluka sa nahijama od sedamdeset sedam sela. U Foči se tada nalazio muftija, predstavnik ćerifa, spahijski ćehaja, janjičarski serdar, povjerenik za harač (haračaga) tržišni inspektor, načelnik grada. Opisujući oblik i položaj Foče, Čelebija navodi: “Prostire se duž obale velike rijeke Drine od istoka prema zapadu. Na jugoistočnoj, južnoj i zapadnoj strani u daljini topovskog dometa, nalaze se šumom bogate planine sa velikim drvećem. Veliki šeher nalazi se u kotlini na ravnom i prostranom mjestu. Sve obalom Drine, nanizane su prostrane prizemne i na sprat tvrdo zidane kuće sa baščama i vinogradima. Ima 18 mahala. Deset ih je muslimanskih, a osam bugarskih, srpskih i latinskih. Ima 2.166 veličanstvenih, krasnih i lijepih kuća koje su u dobrome stanju, pokrivene ćeremidom i okružene baščama, tako da svaka kuća izaziva ljubomoru i zavist perzijskih vrtova.” Evlija Čelebija ostavlja i najpotpunije podatke o čuvenim fočanskim džamijama, naglašavajući da ih u gradu ima sedamnaest.
Razvojem grada, Foča se širila prema Drini i na desnu obalu Ćehotine. Na vrhuncu svog prosperiteta, u 16. stoljeću, imala je 17 mahala, oko 500 zanatskih i trgovinskih radnji, džamije, brojna kupatila (hamame), tekije i druge ustanove potrebne za opsluživanje upravnog aparata Hecegovačkog sandžaka. Sa svojih desetak hiljada stanovnika Foča je neko vrijeme bila jedna od najvećih urbanih sredina na području današnje Bosne i Hercegovine. Stajala je u istom redu sa Sarajevom, Banjalukom i Mostarom.
U pogledu urbaniziranja grada od početka se vodilo računa o nužnosti formiranja poslovnog i stambenog dijela. Uz tranzitni put, u blizini pazarišta, ostao je sva naredna stoljeća poslovni dio. Okosnicu mu je činio Dubrovački drum koji je na desnu obalu Ćehotine prelazio preko mosta nizvodno, nekoliko desetina metara od Aladža džamije. Alija Bejtić pominje četiri čaršije koje su se dijelom naslanjale na ovaj put. To su Prijeka, Gornja, Donja i Careva čaršija. Od njih se do posljednjeg rata zadržala samo jedna – Prijeka čaršija. Zaslijepljeni mržnjom prema svemu što podsjeća na orijentalnu, muslimansku kulturu, srpski šovinisti su u aprilu 1992. godine spalili i ovo drevno naselje.
Stambeni dijelovi grada nadovezivali su se na poslovne kvartove. U formiranju stambenih naselja nije vladala stihija. Prilikom gradnje stambenih objekata u sastavu pojedinih mahala, vodilo se računa i o mogućnosti bavljenja povrtlarstvom, o zelenim površinama i prostranim cvjetnjacima koji su uz vodu bistrih rijeka oduševljavali svjetske putnike. Sve je svojom ljepotom i raznolikošću činilo neponovljiv sklad prirode i ljudskog umijeća.
U drugoj polovini 16. stoljeća, kada Porta donosi odluku da centar Hercegovačkog sandžaka pomjeri šezdesetak kilometara istočno, u drevnu Taslidžu (Pljevlja), Foča počinje da gubi ponešto od svog dotadašnjeg sjaja.
priredio:Kenan Sarač
IZ HISTORIJE FOČE
Iz Goražda u Foču.
USTIKOLINA – FOČA – JELEČ
Bosnom i Hercegovinom uzduž i poprijeko 1896.
Heinrich Renner
Iz Goražda u Foču.
U zoru učinimo izlet u Foču divnom cestom, što ide uz lijevi brijeg Drine. Ima tek nekoliko godinu, da se je ta cesta izgradila;donde se je u važnu, prostranu i prometnu Foču sa sviju strana dolazilo samo tegotnim jahaćim putovima. Danas se tuda voziš oštrim Irisom. Najprije uz šljivike, u kojima je drveće tako gusto osuto tamnomodrim
šljivama, da se skoro ni ne vidi lišće; onda dolaze polja,zasagjena duhanom, i mnogo golemo orahovo drveće, no za čudo na jodnom je polju bilo i lupina. Cesta ide ukraj Drine jednako uz visoke gore; korito je, u kojem teče Drina, široko i pjeskovito, a voda kao da je najniže spala. Naša je strana veoma živa, dobro obragjena,I mnoga umiljata naselja proviruju iz svježega zelenila. Zgrade su ovdje već drugačije izgragjene; mjesto drvenih kuća grade se kuće od opeke
i veoma je značajno, da to biva skoro svagda tamo, gdje je na dugačkim kanapima obješen duhan, da se suši, ili gdje je još u polju na struku. Nema sumnje, da je veza izmed duhanskih nasada i gragjevina.
Seljaci stiću bolji dohodak, privikavaju — kao što je i prirodno – – uz veće potrebe i hoće da doličnije stanuju.
Kako je važno za Bosnu i Hercegovinu, što se je sve više stalo saditi duhana, vidi se po iskazu financijalne uprave za godinu 1894.
Poreza na duhan upisano je te godine 4,606.000 for.. za 6:20.000 for.više već prijašnje godine. Nada sve se sadi duhan u Hercegovini i to osobito u trebinjskom, stolačkom i ljubuškom kotaru; u Bosni oko Foče i Srebrenice. U Hercegovini se je na 2700 hektara dobilo 45.0011 dvocenti, te se je producentima isplatilo 1,800.000 for. Prave se od njega cigarete i duhan za čibuk, a ide najviše u Austriju i Njemačku,i sve ga se više traži. Da ga se i u zemlji mnogo troši, sasvim je
prirodno. Kako se sagjenjem duhana lijepo zaragjuje, vidi se po tom,da se u Hercegovini najbrže ostvaruje prelaz iz kmetstva u slobodnjaštvo.
Putom pregjosmo samo nekoliko mjesta: Čovčiće, Mravinjac,Han Osanicu i varošicu Uatikolinu; zato smo uz cestu naišli na razne male turske kavanice. kojima su valjda vojnici naškrabali na zidove ovakva umiljata imena: „Care Bertha”, „Cafe Julie”, „Gate Mizi”,valjda u uspomeni na drage svoje u dalekoj otadžbini.
USTIKOLINA
Ustikolina te se doimlje veoma prijatno i kao imućno mjesto. Ime je dobila Ustikolina od rječice Kolone, kojoj je ovdje ušće u Drinu. Kada su Osmanlije osvojili Bosnu, bilo je to znamenito mjesto, cvala je tada zlatarska radnja, trgovina je bila razgranana, a u okolišu je bilo velikih vinograda,po kojima se još i danas ona mjesta zovu „Loze” i „Vina*. Bila je u Ustikolini kamenita crkva i temelji joj se još vide. Odma do crkve radnici su, kada su gradili novu cestu, našli presvogjen grob i u njem čovječije kosti. Narod veli, da su se tu sahranjivali monasi od one crkve.
Da je ustikolinski kraj već davno prije bio dobro napučen, vidi se po velikoj množini pretpovjesnih grobova na Cvilinskom polju kod Ustikoline i grobova odma uz lijevi drinski brijeg, a za docnije doba po velikoj množini starih razrušenih gradova u okolišu Ustikoline. U sredini Cvilinskoga polja vide se temelji stare tvrgjave; to se mjesto idanas još zove „Gradina” ili i „Cvilinski grad”.
U jednom hudžetu (presudi), što se je napisao pred 150 godina za neku ženu iz Ćureva, spominje se (Myron vit. Zarzvcki u „Glasniku zemaljskoga muzeja”), da se je parnica vodila pred mutesarifom Omer pašom Čengićem u Donjem Odžaku kod Ustikoline, te se po tom čini, da je u ono doba tamo mutesarif stolovao. U jednom starom fermnnu nazivlje se Ustikolina šeherom (gradom), a Foča samo kasabom (varoši), te bi i po tom Ustikolina bila tada važan grad.
Kada je sultan Mehmed Fatih godine 1463. došao sa svojom vojskom u ovaj kraj, sigje on s gore na lijevom brijegu rječice Jošanice (desno od Drine) i tu se započne bitka s Bosancima. Bila je to krvava bitka i s obadviju strana pade mnogo vojnika i vojvoda, te su tu na bojištu i pokopani, Tada je nastalo groblje na Jošanici s onim mnogobrojnim
kamenitim nadgrobnim spomenicima, na kojima su uklesane jutarnje zvijezde, sablje, zastave, lukovi i strijele. Pripovijeda se, da je jedan turski vojvoda gonio najvećega bosanskoga junaka, Ivka iz Jošanice, sve do Cvilinskoga grada, pa ga tamo stigao i smaknuo. Gdje je Ivko pao, tu je i pokopan, a kamen, što su mu na grob položili, još se i danas zove „Ivkov kamen”. Ovaj se turski vojvoda opet vrati na bojište na Jošanici i tamo mu jedan Bosanac odsiječe glavu. To je bilo odma uz obalu. Ubijeni vojvoda — pripovijeda narod — uzme svoju glavu pod pazuhu i ode na desni brijeg Jošanice, gdje su ga i pokopali. Na kamenu, što mu je metnut čelo glave, ima izdubina, iz koje svijet pije vodu, i kažu. da svako, makar kakvu bolest imao, odma ozdravi, čim se te vode na pije i na grobu se pomoli. Ovomu se „lječilištu” dolazi
najviše u posljednji utorak pred Gjurgjev-dan.
U ono doba, kada se je sultan Mehmed Fatih borio s Bosancima, živjela su u Ustikolini tri brata, Miroje, Ljuboje i Dragoje Kujundžić,i njihova je porodica bila najvigjenija u svem kraju. I crkva, čije smo ruševine gore spomenuli, bila je pod njihovom upravom. Nekoji iz te porodice bili su monasi u Ustikolini, Foči i Goraždu. Jedan od te trojice braće – – drugi vele: mati — ode sultanu u susret i prevede ga preko Drine u Ustikolinu. Kada je sultan bio nasred rijeke, potone mu konj,te sultan rekne: „Bu su derin!” (Voda je duboka!) Od riječi „derin” kažu da je nastalo ime rijeke Drine. Za hvalu, što su ga preveli preko Drine, pokloni sultan braći Kujundžićima spahiluke, dade im fermane i bujruntije, i od onoga se doba Kujundžići zovu i Spahići. Braća Miroje i Ljuboje prime islam i od njih — kažu — potječu begovi Mirići i Ljubovići. Treći brat, Dragoje, ostade vjeran vjeri svojih otaca,ali ipak i njemu dade sultan spahiluk i bujruntiju. Po tom su fermanu
njegovi potomci, Kujundžići-Spahići, sve do najnovijega doba uzimali desetinu u ustikolinskoj općini. Kada su ona dva brata primila islam, preseli se treći brat, kršćanin, u blisko selo Ligote, gdje još i danas živu njegovi potomci. Kujundžići Spahići. Dvojica iz Te porodice, dva brata, pregjoše u Foču, pa su tamo od najvigjenijih gragjana i na
glasu kao najvještiji zlatari.
Kada je sultan ušao u Ustikolinu, ostavi tamo odio vojske pod Turhani Eminom, koji je, kako se priča, sagradio džamiju u Ustikolini.Odavde pošlje sultan stražu spram današnje Foče, koja se je onda, kako kažu, zvala Radovina, da vidi, šta je tamo. Kada su se vojnici vratili, pripovjede sultanu, da su u onom kraju naišli na mjesto, gdje ima velikih vinograda i mnogo buradi (hepsi fuči). Turska riječ „fući” označuje „bure”, te tako kažu da je nastalo ime docnijemu gradu Foči. Drugi opet pripovijedaju, da je Foča dobila ime od mnogoga voća, što tamo i u okolišu izvrsno rodi.
Na sjeveroistočnom kraju gradića Ustikoline uzdiže se džamija,izgragjena u godinama 866. do 869. p. Hidžr., dakle odma u prvim godinama, kako je Bosna osvojena. Prama tomu ide ona u najstarije džamije u svoj zemlji. Munara na desnoj strani zgrade sagragjena je kao i sva zgrada iz klesanoga kamena, te ima ispod šerefe (galerije,otkuda zovu na molitvu) uokrug fino izrezuckane stalaktitne ornamente;
Džamija i munara pokrivene su olovom, predvorje cigljom. Kraj džamije ima staro turbe, u kojem je pred 150 godina sahranjen Kadri Alajbeg Čengić, pradjed porodice Čengića, što živi u Odžaku, četvrt sata od Ustikoline. Stanovnici ustikolinski pripovijedaju, da je jedared došao nekakav konj na groblje i nogom probio pokrov toga groba. Kada su Ustikolinci to opazili, odma dolete, da oprave grob. Tom prilikom nagju u grobu tri ploče, koje su tako postavljene bile, da
su dvije stajale osovljene, a treća bila kao pokrov. Mrtvac nije dakle bio onako sahranjen, kao što danas sahranjuju muhamedovci svoje mrtvace.
Turhani Emin, koji je po narodnoj predaji sagradio taj hram, pokopan je, kako kažu. na Presjeci. Presjeka leži podrug sata sjeverno od Ustikoline, te je po prići dobila, takvo ime otud, što je ovdje turska vojska „presjekla” bosansku vojsku. Na jodnom ravnom nišanu (muhamedovskom grobnom spomeniku), koji se gore zašiljuje.vidi se polumjesec sa zvijezdom i nad njim spirala. Kažu, da je to grob nekakvoga Tatarina ili Persa. Stari su grobovi raštrkani po gorskom hrptu; lijevo se vidi ravnica i malo jezerce. Med svim grobovima,što se tu nalaze, ističu se ljepotom dva groba; nišani su im
mramorni, no polomljeni. Na jednom se nalaze ostanci napisa : „ . . .Emiri livai herceg”, t. j . emir ili namjesnik hercegovački; od godine ima samo: „Sene tisa ve sittiue”, t. j . godine . . 69. Na trećoj strani: ,,Kad intekalel merhumu ibni”, t. j . preselio se je (umro) ljubljeni sin. Komad, na kojem je bilo upisano stoljeće od godine i ime pokojnikova oca, odbijen je od kamena. Stari Muhamed beg Čengić iz Odžaka pripovijedao je, da su pred četrdeset godina, kada je on
posljednji put bio na tim grobovima, spomenici bili čitavi i da je tada još sasvim jasno pročitao napis na jednom spomeniku. Kaže, da je pisalo: ..Turhani Emin” i godina smrti 869. Blizu tih grobišta ima i mnogo bogumilskih grobova s velikim četverouglastim kamenovima i pločama, no ni na jednom od njih nema ornamenata ni napisa.
Svakako dokazuju ti ostanci iz starih vremena, da je Ustikolina negda bila važniji grad; danas je to malo mjestance, gdje se u velike sadi duhan. Nema kuće bez zelenih struka, a na polju bujaju zelene biljke s golemim lišćem. Stanovnici su na dobru glasu kao vještaci u sagjenju duhana, a sadi ga se u ovoj općini svake godine sve to više. Ovdješnja su duhanska polja prave uzorne nasade.
FOČA
Iz Ustikoline dolaziš za sat u znameniti grad F o č u na sutoku Čehotine i Drine. Već na prvi pogled, dok se približuješ gradu, veličajno te se doimlje. S obiju strana rijeke velike nove gragjevine,vojničke zgrade, kao da ulaziš u kakvu tvrgjavu. Nov željezni most ide preko Drine i najprije se prolazi kroz vojnički tabor s ogromnim obranbenim utvrdama. Onda se voziš jednim dijelom čaršije, pokraj džamija i dućana, uskim truskavim ulicama, te na koncu staješ pred
lijepom evropskom zgradom, „hotel Gerstl”. Preko puta od hotela ukusna je zgrada kotarske oblasti. Restauracija je sasvim kao bečka,a kuhinja su i podrum, da ne mogu biti bolji, samo nam se je tužio gostioničar, što je odregjeno, da se vojnička posada smanji, jer mu tim nestaje velikoga broja dnevnih gostiju. Ja sam to pozdravio kao znak spokoja i reda u ovom kraju, koji je još godine 1882. spadao u najbuntovnije i najnemirnije krajeve. Utvrde, ili kako se ovdje nazivlju:
„obranbene vojarne” uokrug grada po visovima prikazuju uistinu ratnu sliku. Ovdješnji je svijet, kako je stisnut izmed Novogapazara i Crnegore, samo puškom i handžarom u šaki mogao da se laća mirna posla, — ako već nije i sam skakao na ustanak. S početka ustanka godine 1881. i 1882. mala je posada, koja je tada brojala samo 200 momaka, imala ovdje ljute borbe, i mora da je u Foči bilo zbilja tjeskobno, kada su sa sviju bregova, sto se kao zelen vijenac
ovijaju oko grada, zahuktale vatre ustaških straža. Danas je to drugačije i svako, 8 kim sam se sastao, iskazivao je svoje zadovoljstvo s današnjim prilikama.
Kada sam se malo odmorio, zaputim se po gradu. Za pravo je to hercegovački grad, no godine 1880. odcijepljen je fočanski kotar od hercegovačkoga okružja mostarskoga i pripojen sarajevskomu okružju.
Foču nijesam iz prijašnjih vremena znao, pa sam razliku izmed nekadanjega i sadanjega doba spoznavao samo po novim zgradama i evropskim poboljšicama. Bio je upravo vašarski dan, dakle lijepa prilika,da se nadivim krasnim likovima gorštaka, što ovamo dolaze sa Zelengore, pa čak iz Crnegore i Novogapazara. Gordo je to pleme, ti Hercegovci. Viti kao jele ili kao oni bosanski grabovi, žilavi kao da su iz željeza ljeveni, ponosni kao rogjeni vojvode, s krasnim profilom južnoga Slavena, s orlovim nosom i sokoljim pogledom — svaki ti je od njih slika i prilika pravoga junaka. Uza to im je odjeća sila tješnja i pristalija nego li u bosanskih seljaka, a donekle i ćišća. Junačkomu njihovu obličju lijepo pristaje crna kapa bez oboda, obrubljena svilom, i obično s izvezenim grbom na crvenom poklopu. I žene su im visoke i stasite, mnoge i prilično lijepe.
Foča je na glasu radi svoje vunene i kožne robe. a osobito radi svojih željeznih radova. Nekada, dok su još handžari bili svijetu glavnim oružjem, bila je ta industrija raširenija; danas izragjuju jedino noževe s vezenim dršcima. Zato ima u umjetnom obrtu divnih zlatnih i srebrenih filigranskih radnja, a u radionici, što ju je vlada osnovala ovdje kao i u Sarajevu i Livnu, poučava nekoliko starih vještaka mlagjariju u svim granama tako zvanoga „fočanskoga umjetnoga obrta”.
Glavni dio gradski leži s lijeve strane Ćehotine, preko koje idu dva drvena mosta. Nekoliko se ulica uspinje veoma slikovito uz brda, a na gdjekojim se starim kućama vigja osebujan gragjevni slog. S desne strane Čehotine leži nekoliko spokojnih mahala; ovdje su najljepše i najstarije džamije u svoj zemlji, monumentalne gragjevine iz najsjajnije dobe osmanlijske, s olovnim krovovima, koji se o suncu blistaju kao srebro, s ogromnim kubetima i s munarama impozantne visine.
Nada sve se ističe Aladža-džamija, neke dvije tisuće koračaju od utoka Čehotine u Drinu.
Ime „Aladža„* (šarena) dobila je ta džamija po tom, što je bogato iskićena bojama. Nad ulazom ima arapski napis, koji spominje, ko ju je sagradio i kada :
***
«Ovaj lijepi hram božiji, mjesto za molitvu, sagradio je milosrdni Hasan,
sin Jusufov,***,a neki nepoznati glas postavio mu je tarih (tarih označuje
vrijeme gradnje):
***Oj vladaoče svega svijeta, bilo ti ovo djelo po volji!”***
Godina je gradnje 977. p. Hidžr. (1549. p. Is.) O Hasanu Naziru,koji je džamiju sagradio, znade svijet jedino, da je bio čelebija u sultanovoj službi i da se je rodio u selu Vakufu kod Čelebića u općini tetimskoj. Kažu, da je sve svoje imanje zavještao toj džamiji, te po tom i njegovo rodno mjesto nosi ime. Danas ima džamija u tom mjestu samo dva kmetovsku čitluka; drugo imanje kažu da su pred dvjesta godina prisvojili rogjaci Hasan Nazirovi i drugi ljudi od njegove svojte.
•••Desno od džamije – mi se držimo opširnog opisa u „Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien und der Hercegovina”, što ih izdaje zemaljski muzej — sagragjeno je u veoma lijepom slogu turbe (grobni spomenik), gdje je sahranjen sin Hasan Nazirov Ibrahim, koji je umro još za očeva života. Na spomeniku piše: ..Ovdje počiva poginuli
Ibrahimbeg, sin Hasana Nazir-Čelebije, umro g o d i n e . . . ••• (tu je odlomljeii komad kamena) i devet stotina.” S južne strane džamije ima dobro očuvan grob od bijela mramora. Tu počiva osnivač Aladža-džamije.
Turski napis glasi:
„Pomoću angjeoskom iskapio je gorku čašu, iz koje svako na tom svijetu
mora da srkne, i preselio se je iz doma bijede u dom blaženstva
i zadovoljstva; blagosoveni pokojni Nazir Hasan, sin Sinanov, koncem
mjeseca zilhidže 960. •••
Prama tomu je osnivač umro tri godine dana pošto je džamija sagragjena.Visoki naslov „čelebija”, šio su ga isprva sultani sami nosili, te i sva umjetnička i skupocjena gradnja dokazuju — kako narod misli, da je osnivač bio visoka i imućna ličnost. Zato sudi kadija fočanski, Ibrahim ef. Mulavdić. da je Hasan Nazir bio sin onoga Sinana, što se
iza osmanlijske okupacije dvared (na petom i na jedanaestom mjestu) spominje med bosanskim vezirima. Izmed toga vezira i Hasan Nazira leži razmak od 34 godine, tako te može lako biti, da je bio sin vezira Sinana i da je on onaj isti vezir, što se spominje kao sedamnaesti.
Ko je i odakle je bio graditelj i slikar džamije, ne zna niko da rekne; a nema ni napisa, koji bi nas o tom uputio. Isto tako nema ni narodne pjesme o gradnji te džamije, a predaja znade samo to, da je Hasan Nazir graditelje pozvao iz Azije. Glavna je ukrasa džamiji „minber” (propovjedaonica), načinjen u lijepom slogu iz bijela kamena.
U srednjem polju (orta) na čelu minbera ima polukruglja iz izglagjena šarena kamena sa smegjastozelenim i bijelim pjegama (valjda serpentin); taj je kamen po narodnom pričanju tako skup, da bi se za novce, što je stajao, mogla odma još jedna Aladža-Džamija sagraditi. O toj krugiji pripovijeda svijet još i to, da se je nekada blistala, kao alem, dok
je nije jedared dodirnuo jedan nevjernik, a onda joj je odma nestalo sjaja.
Megju muhamedovcima se je uzdržala ova predaja o osnivaču Hasan Naziru: Hasan je bio od siromaških roditelja iz Vakufa. Jedared se svađi s roditeljima, te krene u svijet i bude primljen kod sultana.Tu dovrši svoje nauke i postane kod cara „nazir”, t. j . nadglednik,dakle lice u koje su se pouzdavali. Nekoliko je godina ostao u dvorskoj službi sultanovoj, pratio ga je na putu i u ratovima, pa kada je tako već mnogo godina prošlo i Hasan Nazir stekao velik imetak, zamoli sultana, neka ga pusti, da se vrati kući i vidi mater svoju. Zamoli u cara još i ferman, da smije u Foči sagraditi na uspomenu džamiju. Car mu usliša molbu i Hasan krene „sa tri pojasa zlata” na put u otadžbinu. Putom ga četrdesetorica hajduka zarobe, svežu, otmu mu blago i dovedu ga u neki han, gdje će da prenoće. Ovdje se hajduci izopijaju i pozaspu. Hasan Nazir rekne molitvu i onaj mah spadnu mu okovi s ruku. On se oslobodi, zgrabi svoja tri pasa zlata, uzjaši konja
i srećno omakne u Foču. Kada prispije onamo, gdje je danas Aladža džamija,nagje svoju staru majku, gdje suši na suncu žito. Zapita je,kako joj je ime, a ona mu stane pripovijedati, da je imala jedinca sina Hasana, pa se jedared s njim svadila i on otišao u svijet. Od toga časa nema mu ni traga ni glasa. Hasan Nazir zapita mater, bi li sada još poznala sina, a ona odgovori, da joj sin ima na ruci mladež; po tom bi ga lako upoznala. Hasan zasuče rukav, pokaže joj mladež na ruci i zapita je, poznaje li svoga sina. A ona ga zagrli i umre od velike radosli. Na mjestu, gdje se je to dogodilo, stane Hasan Nazir graditi Aladžu-džamiju. Graditelje pozove iz Azije, a on sam pogje u selo Vikoč, da potraži, gdje će lomiti
kamen. Kada dogju u Vragolovo, prenoće kod Vranjače ispod stijene Sokolovice. O ponoći odlomi se blizu njihova noćišta stijena i kao grmljavina sunovrati se na zemlju, tako da su se svi probudili i strašno se uplašili. Graditelj ih umiri i rekne: „Ne bojte se, džamija će se pouzdano izgraditi, jer se je tu negdje blizu rasprsnula stijena, te nam je Bog tako otvorio kamenolom i pokazao mjesto, gdje da tražimo kamen.”
Kada se razdani, otigju k onoj stijeni, što se je srušila, i nagju tamo odbijena kamenja, tolikoga kao čitava kuća. Sada stanu majstori odma da klešu one velike stupove, što ih četiri stoje pred ulazom u Aladžu džamiju, svaki 3 metra visok i 1,27 metra u obimu. Kada su stupovi bili gotovi, odvezu njih i drugo kamenje za gradnju u Foču, preko gore Bača, kuda je nekada u stara vremena išla cesta, te joj se još i dan danas vide na nekojim mjestima tragovi. Jedan kameniti stup, što se je onda isklesao, nalazi se još i danas na podnožju Sokolovice.Kada se je s gradnjom džamije već toliko uznapredovalo, da su glavni zidovi bili gotovi, dovikne hair-sahibija (dobročinac, dakle ovdje gazda, što gradi) neimarbaši (graditelju), neka se žuri i neka započinje dizati kube. Graditelj izmjeri sada zidove, dade jednu mjeru Hasan Naziru, drugu ostavi sebi, te pobjegne svojemu gospodaru. Godinu se dana nije javljao. Hasan Nazir žestoko se razljuti na njega, što se je toliko vremena kanio posla, i kada se je neimarbaša za godinu dana vratio, htjede da ga dade ubiti. No neimar ga zamoli, neka se samo za časak odsrdi i neka mu dade onu mjeru, što ju je dobio od njega pred godinu dana. Onda i on izvuče mjeru, što je ostala kod njega, i izmjeri gole zidove od džamije. Kada je to svršio, pokaže gazdi, da su
se zidovi za čitav aršin snizili, jer su se u tu godinu dana slegli, pa će Hasan Naziru: „Da sam onda po tvojoj volji digao kube na svježe zidove, džamija bi se za koju godinu srušila; no dok sada dignem kube, ja sam ti jamac, da će džamija ostati do vijeka, da ne može bolje.”
• Kada su kube i munara bili gotovi, nasadi neimar na krov od munare alem (vršiku); onda si načini krila od dasaka i odleti s munare preko rijeke Čehotine na jednu suprotnu ledinu, da se ništa nije oštetio. Kada je džamija bila gotova i pred njom se još pravio hodnik od stupova,nagju jednoga jutra majstori ukraj ulaza velik crni kamen, što su ga angjeli onamo metnuli. Taj kamen stoji još vazda na tom istom mjestu, pa je i danas običaj, da se žene na tom kamenu mole, kada hoće od Allaha štagod da izmole.
Na glavnom zidu propovjedaonice (hudba) ima kao što smo spomenuli, polukruglja iz zelena kamena, o kojoj kažu, da je Hasan Nazir rekao, odma kako je džamija dovršena : „Iz ovoga se kamena može sagraditi isto takva džamija, ako bi se ova kada srušila ili se oštetila”. No svijet misli, da je na tom mjestu ukopano ili uzidano veliko blago. Na nutarnjim zidovima džamije ima pet velikih bijelih krugova s promjerom od 44 cm. Pripovijedaju, da je u ono doba, kada se je džamija zidala, somun (hljeb, kruh) u toj veličini stajao paru i da su graditelji naslikali one krugove zato, da se potomci sjete, kakva je bila jeftinoća u Foči za ono doba, gdje se je zidala džamija. Ta nam džamija pokazuje čisti tip muhamedovskoga hrama. Na četvornoj osnovi stoje glavni zidovi, nad njima osmokut i na osmokutu kube. Spolja je dogragjena prizmatična munara. Sa čela džamije ima trijem s trima kubetima, što počivaju na zidanim svodovima i stupovima.Pred trijemom je, već po običaju, česma za obredno umivanje, a oko džamije grobni spomenici. I nutarnja je uredba udešena sasvim spram spoljašnega oblika. Do visine od 8,35 m. ispinju se lukovi; ima ih osam,u obliku kolumbe. Četiri su na glavnim zidovima i samo slabo iskakuju,dočim ona četiri druga stoje med njima i idu poprijeko preko ćoškova nutarnjega prostora. Tako nastaje na kraju lukova osmokut, koji odgovara gornjemu osmokutu od džamije. Na lukove, što idu preko ćoškova,opiru se polukubeta, te se hvataju sa svake strane bližnjih zidova i prekrivaju im kutove. Pod polukubetom ima u kutovima izbočina od sige,tako da je sasvim harmonično izveden prelaz gradnje iz četvornoga oblika u mnogokutni oblik i u lukove. Nad lukovima i med njima razapinje se osam pendentifa, koji prelaze u korniše. To je i osnova spomenutomu osmokutu, što nosi kube. Tri glavna zida imadu svaki po pet prozora, dva dolje u pravokutnom obliku, dva nad njima sa šiljastim lukovima i najposlije nad ovima još jedan prozor, opet sa šiljastim lukom. U četvrtom zidu, sa sjeverne strane, izlaze vrata, koja su obrubljena mramorom. Osmokut ima zasebice sa svake strane po jedan prozorčić sa šiljastim lukom.Cjelokupni dojam džamije, koja tako slikovito leži, kvari se na žalost donekle krovom u predvorju, što se je tamo načinio, da se zaštiti slikarije. Istina bog da je to bilo potrebito, no trebalo se je tako udesiti već pred neko desetak godina, jer je slikanja veoma postradala od nevremena i samo se po blijedim ulomcima vidi, da je tu jedared radila umjetnička ruka prvoga reda. Osobito na zidu uz obadvije strane prozora vidi se svuda majstorska izrada ornamenata. Srednji se dio osobito ističe otmjenim linijama i vješto razvrstanim o b l i c i m a , bujnima no opet ublaženima elegantnim razregjivanjem. Nigdje da je kompozicija nedotjerana; prirodno i neprisiljeno idu linije. Friz, izragjen u istom slogu, obrubljuje srednji dio i stvara umiljat prelaz izmed srednjega komada i spoljašnjega dijela, plošnog ornamenta, što slikovito obrubljuje nutarnju čest s frizom. Taj je ornamenat lakši i izlazi više u pravcate linije, no i na njem se jasno vidi umjetnička ruka. Nema tu ni oskudice u oblicima niti prenatrpanosti. Sve je okrunjeno vršikom u obliku polukruga, takogjer plošnim ornamentom. Sva izrada pokazuje, da umjetnik nije samo vladao kompozicijom ornamenta, nego je bio dorasao i za tehničku izradu. Čista i ispravna je risarija u konturi, nijedan potez nije mehanički kopiran, čak na najsporednijim se dijelovima pokazuje potpuno osjećanje za oblike.
Kada te se već na ulazu umjetnička ukrasa tako doimlje, mislio bi , da ćeš se i u nutrašnjosti džamije isto tako zadovoljiti. Na žalost nije to tako. Dok je s polja nevrijeme haralo, u nutrašnjosti je vlaga i druga škoda ništila. Dojam ti zato nije nipošto v e l i č a j a n ; mjesto ornamenata u bujnim bojama nalaze se tu ulomci prijašnjih dekoracija izmed pjega i pukotina i t d. i dokazuju nerazumijevanje posljednjih generacija, koje su upravo tupim ravnodušjem gledale to haranje.
Propovjedaonica (minber) izgragjena je vita i uspravna u čistom slogu . No kada bliže staneš motriti pojedinosti, nalazi se znatnih nedostataka u izvedbi. Djelomice su ornamenti majstorski i mogu da se n a t j e č u s i s t o č nj a č k o m slikarijom, no djelomice su opet i po zamisli i po izradi sasvim nezgodni. Arapske napise u n u t r a š n j o s t i džamije donosimo, kako ih je zapisao kadija fočanski. Vrata džamije imaju dva krila i na svakom krilu po četiri polja; na najgornjem polju s lijeve strane ima napis: ..uddžilu bissalati kable el feuti”, t. j . ..žurite se na molitvu pred smrt!” Na
desnom krilu opet : „addžilu biteubeti kable el meuti”. t. j. „žurite se s kajanjem pred smrt!* Na zidu iznad vrata s t o j i : „ve innel mesadžide l'illah fela ted’ u me’ Allahi ehaden”, t. j . ..džamije pripadaju Bogu i zato ne zazivljite uz Allaha nikoga drugoga !*** Nad kubetom : „ćullemah dehale alejha zekerija el mihrabe”, t. j . kuranska sura „ali imran”. Na vrhu kubeta ima, napis : „esmaul husna”, t. j . „99 lijepih b o ž i j i h imena”.
Na ulazu u propovjedaonicu stoji r e č e n i c a : „samo je jedan Bog i Muhamed je njegov poslanik”. Na koncu da spomenemo i riječi, što ih je pred nekih dvjesta godina jedan porsijski putnik napisao s polja na zidu džamije ispod stropa: „sefer kerdem beher šebri residem — ve lakih e i n ‘ i m a n džaji nedidem”, t. j . ..mnogo sam putovao i u svaki sam veći grad došao, no nigda nijesam vidio mjesta kao ovo !”
K a d a smo razgledali hram i pošli dugom cestom uz rijeku spram mosta na Ćehotini opazimo s desne strane veoma originalnu kavanu. „Cafe Luft” (kavana zrak) bilo je napisano velikim pismenima, i u istinu sav je tu promet bio pod vedrim nebom, čak se je i kava kuhala u vrtu. Svuda su bile klupe i stolovi sasvim kao u krčmicama oko Beča, a promet je bio veoma živ. Piće je bilo jako izvrsno. Jedan zid na kraju vrta bio je oblijepljen slikama iz ilustrovanih listova, te su se tako mogli Fočani da upoznadu s tadašnjim bečkim načelnikom Grueblom i sa čitav m silesijora glumaca.
Kako sam već spomenuo, zemaljska se je vlada pobrinula, da se održi fočanski umjetni obrt. No i u daljem je okolišu fočanskom vlada stvorila veoma blagosovnih uredaba.
JELEČ
Na zapad od Foče, na putu u Kalinovik, u dubokom koritu med ograncima Zelengore i Lelije-planine leži mjesto Jeleč, u kojem se od pamti vijeka žitelji bave kožarskom radnjom. Alpinski pašnjaci svud uokolo'po orijaškim planinama daju godimice tisuće i tisuće ovčijih i kozjih koža i te se kože ovdje na plahoj vodi Gjafera potoka izragjuju u jelečku kožu,
glasovitu po svoj zemlji. Kako se je u prijašnje doba svaka industrija u Bosni radila veoma primitivnim načinom,to nijesu ni kožare u Jeleču bile kadre, da se iza okupacije održe u prometnom životu. Proizvodi nijesu bili spram modernih zahtjeva, trgovina sama udari drugim putovima i odjedared presanu jedino privredno vrelo jelečkomu žiteljstvu,koje se naravski nije moglo tako brzo da snagje u novim prilikama.Taj se je gospodarstveni nazadak spriječio jedino time, što je na zemaljski trošak osnovana tvornica koža u Jeleču.
Tu ne samo da je svijet našao posla, već su se dobro uporabile sirove kože, taj jedini izvor za privredu u pastirskoga naroda po svem gorskom okolišu. Pošto se je najprije pokušalo, da se kožare združi u udrugu, sagragjena je godine
1892. erarna tvornica, a godine je 1894. znatno raširena i udešena za najnoviji način proizvodnje. Ovamo ide i novi način, da se kože čiste od dlake zgrijevanjem, mjesto krečom kao prije, jer se je time dobivala vuna slabije vrijednosti, a ovako se dobiva tako zvana zgrijevana vuna, koja je ista kao i čista vuna, strižena sa žive ovce. Radnja se tjera parnim motorom od 130 konjskih sila. U najnovije se je doba uza to osnovala još bojadisarna i apretura, a pokušaji, što su se činili, da se proizvajja galanterijska i luksusna koža, dobro su pošli za rukom. Tvornica proizvagja prije svega kožu, učinjenu rujem, u svim vrstamn, štogod prolaze, onda sve vrste safijana, korduana, knjigoveške kože, gornje kože za cipelare, tapecirsku i galanterijsku robu. Osim ovčije i kozje kože zgotavlja se i turska dolmirana jarčija koža.
Godimice se učini poprijeko oko 80.000 komada ovčijih i kozjih koža, a to daje nekih 70.000 kilograma vune. Kože se kupuju po svoj zemlji već pranu, vašarskoj cijeni, a po načelu se uzimlju samo kože izraslih životinja od teške sorte i starih preko godinu dana. Kako Bosna i Hercegovna mogu da daju godišnje oko 300.000 koža, pa ne samo da ih se u zemlji dosta treba, već ih se i sa strane mnogo traži, to se s racionalnim kozarstvom može postizavati lijep uspjeh.
Govegja se koža dinas u Jeleču još ne radi, već se proizvagja jedino u Visokom i Travmku za opančare. Govegje se kože izvažaju sada u Italiju, Dalmaciju i Hrvatsku, pa kako se čini, da se njihova fabrikacija dobro isplaćuje, nakana je, da se docnije i u Jeleču stanu njom baviti. Jelečkoj su koži stručnjaci priznali vrsnoću, te se u znatnoj množini izvaža u Austriju, a isto tako i vuna. Tvornica daje u svojem nutarnjem poslu rada skoro svim jelečkim kožarima, koji su se drage volje okanili svojega slobodnoga obrta, jerbo radom uz pogodbu nalaze u tvornici bolju zaradu. Dobavljanje najvažnijih materijalija za radnju, kao što je kreć i ruj, stotinama je ljudi dobro privredno vrelo. Osobito se skupljanje ruja koji u svem južnom pograničnom kraju divlji raste, lijepo isplaćuje, jer se tim mogu i djeca da bave. Tvornica ga treba 200 000 kilograma, a za kilogram suha ruja plaća se 4 novčića. Da se olakša skupljanje ruja, osnovala je vlada osam skladišta; dva su u guduri Sutjeske, dva na Humu kod Bastaha, dva kod Predražja i jedno u Peroviću.
Troškovi za osnutak i radnju jelečke tvornice nijesu bili neznatni, no moralo se je to žrtvovati, ne samo da se pomogne kožarski obrt,koji je s vremenom i s nezgodnim prilikama sasvim bio propao, nego da se i iz njega stvori krepka industrijalna grana, koja može da živi i da se takmi, a siromaškomu žiteijstvu da nadoknagjuje iigubljenu privredu. Radosna je zato pojava, da radnja uspijeva i već danas donosi priličan čisti dobitak.
Od Jeleča ide jahači put divljim gorskim krajem na Zelengoru, gdje ima alpskih pašnjaka, da ne mogu biti ljepši. Ovdje je ljeti idiličan stanarski život, a za svijet, koji bi da otpočine, ovaj bi divni kraj bio zgodan, da se ni Švajcarska ne bi mogla takmiči, samo da. ima ovamo boljega puta i da nije odsijedanje u hercegovačkim seljačkim kućama gore već rgjavo. No kažu, da će se izgraditi cesta iz Foče na Zelengoru u Gacko. Time bi se Podrinje najkraćim putom spojilo s Dubrovnikom i s morem. Nego sve su te gorske staze prastare trgovačke ceste, po kojima je stotine i tisuće golina išao robeni i osobni promet izmed Dubrovnika i istoka balkanskoga poluostrva.
O tom su se već velike učene rasprave pisale. Nas više zanima na Zelengori sadašnjost, a ta je ovdje zastupljena poljoprivrednom stanicom, što ju je osnovala zemaljska vlada. Stanica proizvagja i razašilje ponajviše sir i maslac. I stanari prodaju u bližnje gradove velike množine ovčijega sira.Sav taj gorski kraj, što se pruža na jug do crnogorske granice,na zapad na Leliju-planinu do Uloka i na Morinje do Crvanj-planine na Nevesinjskom polju, a na sjever ide na Kalinovik, te obuhvaća tako zvano Zagorje i Treskavicu-planinu, bio je još pred petnaestak godina zloglasno hajdučko leglo ; odavde se je najviše ustaša nalazilo.
U tim skoro neprolaznim planinama i hridinama, u gudurama i mračnim šumama bilo im je dosta zaklona i zbjegovi. Turska je vlast šiljala ovuda da se prokrstari, samo ako je slučajno ubijen koji otmjeni beg, a i inače je „gorske junake” puštala s mirom. Tako se je uzdržala ona hajdučka romantika, što se u baladama i narodnim pjesmama veoma lijepo sluša, no u zbilji je za svijet • da Bog sačuva•.
Današnja je uprava unijela da zatre to hajduštvo, o kojem još guslari pjevaju bezbrojne pjesme. Nije to bio lak posao, osobito kada je ustanak godine 1882. hajdukovanju pridodao neku političku boju. No vojska se je uvještila, da razbojnike iznagje u njihovim gnijezdima, te da ih upokori ili protjera u Crnugoru. Usred njihova kraja, u Kalinoviku i u Uloku, osnovani su utvrgjeni tabori, a kada se je ustanak ugušio, brinuli su se dalje oružnici, da hajduštvo sasvim istrijebe. „Strafuni”— kako je svijet po njemačkom nazvao žandarske čete, što su od dobrovoljaca sastavljene, da krstare — otkriše i najskrivenije zaklone; ni oluju ni bora nije ili sprečavala u dužnosti, i hajduštvo se je tako korenito istrijebilo, da mu danas nema ni traga ni glasa. Besprimjerno vrsna žandarmerija — krstari su davno već raspušteni — brine se i za to, da se u klici uguši svaki novi začetak bajduštva. Istina je, da se Bosna i Hercegovina danas broje u najsigurnije zemlje i da se putnik ni u najzabitnijim krajevima ništa ne treba da boji za život ni za imutak. I to je jedno kulturno djelo, a u istinu nije najneznatnije!
***
sve fotografije su preuzete iz knjige Bosnom i Hercegovinom uzduž i poprijeko 1896.
izdanje 1900. godine
korištena knjiga:Bosnom i Hercegovinom uzduž i poprijeko 1896.
PUTOVANJA HENRIKA RENNERA.
S tristapedeset i pet ilustracija po slikama W.L. Arndta,
E. Arndt – Ćeplina i dr. , te po fotografskim snimcima.
S geografskom kartom.
Privolom piščevom preveo s dragoga njemačkoga izdanja
ISA VELIKANOVIĆ.
MITROVICA 1900.godine
NAKLADA HRVATSKI- DIONIČKE TISKARE. [N. DOGAN.)
*****
– prema knjizi i iz knjige Bosnom i Hercegovinom uzduž i poprijeko 1896.
priredio i prilagodio Kenan Sarač.-
***
priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
Tko čita, ne skita/Izblijedile slike, al’ prijateljstvo nije…
(by the way/usput pokupljeno)
Trebamo pokušati točno reći ono što govorimo, ne očekujući da naši prijatelji pogađaju značenje naših riječi. Umjesto čitanja misli svojih prijatelja, trebamo provjeriti jesmo li ih pravilno shvatili.
Niko nije vrijedan da se mučiš s nekim/nečim…il’ da se spustiš na nivo ispod sebe…treba bit svoj čovjek,i držat do sebe…i nedat se… Budi ono što jesi…i prihvati sebe kakav si!
►I da ostavih kosti u tujini,i tad bih samo Bosnu sanjo.◄
Zapis sa stećka, Radimlja-Stolac 1094. godine
►Človjek mojže vidjeti ono tšto nije vidio, tčuti ono tšto nije tčuo, okusti ono tšto nije otkusio, bit tami gdji nije bio, al` uvijek i svagdi, samo sebe može najti, ili ne najti.◄
(Čovjek može vidjeti
ono što nije vidio,
čuti ono što nije čuo,
okusiti ono što nije okusio,
biti tamo gdje nije bio,
al` uvijek i svagdje
samo sebe može naći,
ili ne naći. )
Zapis sa stećka, Radimlja-Stolac 1094. godine
►Ti, koji pročitaš moj kam, možda si hodio do zvijezda. I vratio se, jer tami neima ništa, do ponovo ti sam.◄
Zapis sa stećka, Radimlja-Stolac 1094. godine
*****
priredio: Kenan Sarač
focanskidani 