ASE LEŽI…STEĆAK

 

Iz dlana mi sija sunce. Imam srce za sve pametne i dobre ljude.
I da ostavih kosti u tujini, i tad bih samo Bosnu sanjo.
A se leži Klut od Dolnjih strana sin.
Legoh, jer se zmorih.
Ovi kam je, svojeglavi brate, kutca u koju moz utc al iz nje nemres izc.A i vislje kud bi?
(Natpisi na stećcima)

ASE LEŽI...STEĆAK
ASE LEŽI…STEĆAK

Historijsko područje-Nekropola sa stećcima na lokalitetu Mramor (Crkvina) u Vrbici kod Foče je inače državni nacionalni spomenik.
Na ovom lokalitetu koji se nalazi nadomak sela Čelebići smještena je nekropola sa 211 spomenika, od kojih su tri kasnoantičke ploče, jedna rimska ara, dvije srednjovjekovne ploče, 129 sanduka, dva sljemenjaka i 74 stećka nedefinisanog oblika. Konačan broj stećaka, formi i ukrasa nije utvrđen.

priredio:Kenan Sarač

_ _ _ _ _

KAMENI SPAVAČI IZ NAHIJE FOČA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/kameni-spavaci-iz-nahije-foca/

Advertisements

FOČANSKE BIČAKČIJE ILI FOČANSKI NOŽARI

Fočanski noževi _ 012

U prijašnja vremena, dok je ratnik izlazio na bojno polje s klasičnim, hladnim oružjem, izrada dugih noževa u Foči bila je vrlo razvijena i na veliku glasu. Takvi noževi izrađivali su se i u Sarajevu, ali je Foča u tome daleko prednjačila i takmičila se sa samim Carigradom.  Na taj sud na­vodi nas svjedočanstvo poznatog francuskog uče­njaka Ami Boue-a, koji je god. 1836 i 1837 prokrstario sve naše krajeve i dobar dio onovremene
Turske i koji ovako o tome piše: »U nekim grado­vima prave se izvrsni noževi, po oštrici damascirani, bijelog balčaka i često ukrašeni granatima ili crvenim staklom. Foča i Carigrad su na glasu za ovu vrstu noževa u drvenim ili kožnim korica­ma, koji se nose o bedrima (da vise) ili za poja­som. Ti se noževi prave i u Sarajevu i drugdje, ali najbolji i najjeftiniji dolaze iz spomenuta dva mjesta, gdje se prodaju po sedam groša za jedan
komad.« /137/

Fočanski noževi _ 010
Nožarski obrt u Foči je relativno vrlo star. Prva poznata vijest o tome obrtu u tome
mjestu potječe iz god. 1600, kad se, kako smo pokazali, spominje bičakčija Durak iz Džami  Atik-mahale kao dužnik zajma Memišahbegova vakufa. No, tim jednim podatkom ne možemo ocijeniti starost, a još manje razvijenost i kvalitet toga obrta u Foči. Tu prazninu upravo nam sjajno popunjava francuski putopisac Lefevre, koji je, uskoro iza toga prvog spomena, god. 1611 prošao kroz Foču, vidio taj obrt i dao o njemu kratke, ali
značajne podatke: »U tome gradu pravi se mnoštvo noževa, na glasu ne zbog čvrstoće, nego zbog ukusne izrade«. Dakle, ono »mnoštvo noževa« jasno ukazuje na razvijenost toga obrta u Foči u to doba, a glas o ukusnoj izradi govori i o kvalitetu proizvoda. Sasvim je logično da se taj obrt nije mogao tu razviti do te visine preko noći i neposredno pred Lefevrov prolazak kroz Foču. Zato je sigurno trebalo dosta godina i više generacija.
Proizlazi da taj obrt datira sigurno od polovine šesnaestog stoljeća, a vrlo lako još i otprije, dok su se iskorišćavali okolni željezni rudnici, koji su davali željezo kao glavnu sirovinu toga obrta.

Fočanski noževi _ 009
Velik broj nožara radio je tu neprekidno sve do god. 1878, kad su dugi noževi bili kod nas izbačeni iz upotrebe. Stariji ljudi kazuju da je samo u posljednje vrijeme bilo tu oko sedamdeset nožarskih tešđajeva, t. j. radnih klupa, mjesta. Jedni su nožari imali dućane i radili u čaršiji, a drugi, u mnogo većem broju, radili su samo kod kuća po mahalama, jer u čaršiji nije bilo dovoljno prostora. Obrtnici koji su imali radionice po kućama snosili su svoje proizvode u čaršiju jednom sedmično, upravo na pazarni dan i prodavali ih trgovcima, koji su ih onda raznosili u druga mjesta u velikim količinama. Vrijedno je
istaći veliku solidarnost među tim obrtnicima, o kojoj se i danas u Foči priča. U doba kad se mnogo radilo bila je obična pojava da jedan bičakčija, koji je radio kod kuće, pokupi u radnu pregaču potrebni pribor i da ide susjedu, koji se bavi istim poslom, pa da zajedno rade, ručaju i briju se. A uveče, kad bi se prodala roba, priređivali su po kućama sijela, osobito u zimske noći, na kojima bi se zaturala igra prstena kadikad i u »stranu« (pola tovara) jabuka.

Fočanski noževi _ 008
Tim obrtom bavili su se u Foči, koliko se zna, samo muslimani, i bile su poznate porodice, u kojima se taj zanat prenosio s oca na sina: B i č a n i, Bradarići, Čavdari, Delje, Granovi, Jagnje, Kadribegovići, Karabegovići, Kolubare, Krame, Letići, Mezburi, Poje i Redže. Poneki članovi tih porodica produžili su zanat i poslije okupacije te od starih izrađevina pravili samo male, džepne noževe, ali su i njima davali oblike ubojitih dugih noževa prijašnjih vremena. Godine 1953 živio je posljednji fočanski bičakčija Ibro Karabegović. Radio je ponešto još do kraja god. 1952, a tada je i on zbog bolesti napustio taj zanat.

Fočanski noževi _ 007

Neki fočanski nožari preselili su krajem osamnaestog stoljeća u Sarajevo i tu nastavili svoj zanat, a po rodnome mjestu prozvaše se Foče.
Osnovne sirovine za izradu noževa bile su čelik, kost te srebro za pokov i dekoraciju. Čelik se, možda, u prvo vrijeme dobivao, kako sam napomenuo, iz same okoline, ali se poslije isključivo uvozio, mnogo i s Istoka, gdje su bile osobito poznate damaštanske i karahorosanske vrste. Kost za pravljenje kamzi, kavzi ili sapi na balčaku ili dršku dobivala se od goveđih nožnih zglavaka ili čolana, koji su bili najviše traženi,
a potom, za noževe jednostavnije izrade, i od rogova. Budući da veliku potrošnju takve kosti sam grad nije mogao zadovoljiti, to su fočanski nožari dobavljali tu sirovinu i iz drugih mjesta. Poznato je da su takve čolane zakupljivali od sarajevskih aščija i tovarima ih dogonili u Foču. Po saopćenju prof. Kreševljakovića, sarajevski trgovci Ćukovići i Besare dobavljali su za potrebe nožara i kosti od sjevernog jelena, t. zv. s o b o v i n u. Taj
su artikl dobavljali iz Rusije u buradima i prodavali ga u Sarajevu u Ćurčiluku, pa je moguće da su se fočanski nožari i odatle snabdijevali. Za noževe jednostavnije izrade upotrebljavalo se za izradu kamzi još i suho šljivovo drvo, pa su se takvi noževi zvali drvenjači za razliku od bjelosapaca, kojih su kamze bile od bijele i polirane kosti.
Nožarski dućani ili radionice bili su uređeni slično kao kazandžiski: uz postrane stijene bilo je jedno ili dva (već prema veličini dućana) oniska postolja, zvane sofe, na kojima su obrtnici sjedjeli podvijenih nogu i radili. Pozadi te prostorije bila je kovačnica s ognjištem, duvačkim mijehom i nakovnjem. Sam proces rada u jednom takvom dućanu ili radionici sastojao se iz nekoliko posve različitih operacija: zagrijavanje čelika i davanje prvog oblika budućem nožu, tj. iskivanje sječiva ili, kako se stručno veli, d e m i r a, potom struganje i brušenje sječiva, pa oblikovanje i poliranje kosti za balčak, samo usapljivanje pa okivanje balčaka srebrom i tauširanje sječiva srebrnom žicom te, napokon, izrada i dekoracija samih kora ili korica. Kako vidimo, dosta složen proces,
koji se sastoji od niza radnja, od grubog rada, potrebnog za iskivanje sječiva, do projektiranja i urisavanja onih minucioznih ornamenata. Osim jedne jedine manje znatne operacije, o kojoj će biti govora, sve su to radile jedne te iste ruke, i tu je skoro nemoguće ustanoviti prelaz običnog obrtničkog rada u umjetnički. Samo iskivanje sje-
čiva obavljalo se u kovačnici, a sav ostali rad u prednjoj radionici na sofi. Za rad u prvoj prostoriji, na sofama, služilo je više vrsta sitnog alata, koji je stajao obješen o stijenu iza leđa obrtnika, te manji nakovanj i željezna stezaljka, t. zv. m e n đ e 1 e, u kojima se držao nož pri dotjerivanju. Te dvije posljednje alatke bile su usađene u drvenu kladu, debeli trupac što je položen u prednjem dijelu sofe.

Fočanski noževi _ 006
Nožari u Foči izrađivali su i ornamentirali najvećim dijelom dvije vrste dugih noževa zapašnjaka, handžare i jatagane, koji su se najviše tražili i bili glavni fočanski izvozni artikl. Te dvije vrste noževa razlikuju se međusobno samo po tome, što je u handžara sječivo blago zakrivljeno prema dolje, a u jatagana s gornje strane posve pravo, ravno. Dužina im je iznosila i do 80 cm, a prosječna težina kretala se oko 150 dkg. Neki takvi
noževi imali su na hrptu (»arka«) sječiva kaneluru u vidu oluka, pa se po tome zvahu o l u č n j a c i. Nazive pojedinih dijelova tih noževa prikazujem na priloženoj skici. Same kore ili k o r i c e bile su uvijek od drveta, a obloga im je mogla biti trojaka: od srebnog, iscizeliranog lima, a takve su kore najskuplje, potom od obične kože i, napokon, od uvoštenog platna (t. zv. mušemali kore). U Sarajevu su radili i nožari, koji
su izrađivali samo kore, pa se zvahu k o r a d ž i j e, ali u Foči ne znaju da se takvim radom koji bičakčija posebno bavio.

Fočanski noževi _ 005
Pored handžara i jatagana fočanski su nožari izrađivali još sablje, male noževe, džepne preklopne nožiće ili čakije (t. zv. šklopce), britve za kalemljenje (obrezivanje, oplemenjivanje) voća, mum-makaze za osjecanje svijeća, makaze za papir, što su se nosile uz starinsku tintarnicu divit, a poslije Okupacije bavili su se i usapljivanjem košću pribora za jelo, noževa i viljušaka, koje su se mahom izvozile u Austriju, Neki su
nožari povremeno čak i puške popravljali, ali im je to bilo posve sporedno zanimanje.
Za fočanske sablje zasad zna samo jako narodno predanje, i čini se da nisu bile pravljene
u većim količinama. Stariji Fočaci dobro pamte jednog od posljednjih fočanskih bičakčija staroga kova Tosuna Letića iz Mustafa-pašine mahale (umro oko 1895) i pričaju za njega da je znao napraviti takvu sablju, koja se dala smotati u kolut. Za male, pak, noževe, pa čak i za čakije znamo dokumentarno da su se tu radili i prije god. 1878,
još u osamnaestom stoljeću. U jednoj ispravi od 27 IV 1784, koja pretstavlja zapravo popis zaostavštine iza umrlog Hadži-Sulejmana, sina Mustafa-čelebijana, iz Hadži-Mustafine mahale u Foči, naveden je i procijenjen, među ostalim, i niz nožarskih proizvoda i nožarskog alata./138/

fočanski nož iz 1888. godine

U etnografskoj zbirci Zemaljskog muzeja u Sarajevu vidio sam jednu neobično zanimljivu izrađevinu fočanskih nožara: magaze (škarice) za rezanje papira kao sastavni dio divita, koji je pripadao Mehmedbegu Kapetanoviću Ljubušaku. Ta izrađevina, kad je čovjek prvi put vidi, uopće ni po čemu ne sliči današnjim škarama. To je po obliku vrlo tanak bodež dužine 22,7 cm, a sastavljen je zapravo iz nekoliko komada, kojima su
dodirne ivice tako izbrušene, da čovjek uopće i ne vidi da je to predmet iz više dijelova. Bodež se po potrebi rastvori, i nastaju škarice s oštricama, pa čak i dršcima za prste. Te neobične škare tauširane su srebrnom žicom po čitavoj plohi od dna do vrha vrlo laganim, suptilnim i preglednim ornamentima iz biljnoga svijeta, pa već i po tome
pretstavljaju umjetninu prvoga reda. A da su rađene baš u Foči, svjedoči nam sitni zapis u srebrnoj žici na samim škarama, također tauširan, koji glasi: »Ameli Mustafa, kasabai Foča«, što će reći »Rad Mustafe, kasaba Foča«. Po saopćenju koje je prije tri godine dao sam prodavalac iz Sarajeva, majstor tih škara bio je iz porodice Kadribegovića, za koju mi već znamo da se od starine bavila nožarstvom.

Ing. Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini

Foča iz 1884. godine
Foča prema Austrijskom planu iz 1884. godine
Foča 1938 _ sa džamijama
Foča 1938
Foča 1910 _ 001
Foča 1910
Foča _ davno nekad
Foča, davno nekad
Foča - putovala 1920
Foča, razglednica putovala 1920
Fočanske bičakčije ili fočanski nožari _ 001
Naše starine IV – 1957 (Ing. Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini)
Fočanske bičakčije ili fočanski nožari _ 002
Naše starine IV – 1957 (Ing. Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini)
Fočanske bičakčije ili fočanski nožari _ 003
Naše starine IV – 1957 (Ing. Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini)
Fočanske bičakčije ili fočanski nožari _ 004
Naše starine IV – 1957 (Ing. Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini)

priredio: Kenan Sarač

 

reference:

tekst:Naše starine IV – 1957 (Ing. Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini)

fotografije fočanskih noževa: http://vikingsword.com/vb/showthread.php?t=3717 i http://www.oriental-arms.com/item.php?id=155

 

*************

vidi još:

VAKUFLJENJE KNJIGA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/26/vakufljenje-knjiga-u-foci/

HISTORIJA FOČE : Opis Foče iz 1888. godine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/06/historija-foce-opis-foce-iz-1888-godine-foto/

HISTORIJA FOČE : Foča i fočanski kotar 1895. godine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/06/historija-foce-foca-i-focanski-kotar-1895-godine-foto/

STARI TEKSTOVI: KASIM DOBRAČA – SKRIPTORIJ U FOČI U XVI STOLJEĆU (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/05/stari-tekstovi-kasim-dobraca-skriptorij-u-foci-u-xvi-vijeku/

HISTORIJA FOČE : CRTICE IZ XV STOLJEĆA (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/22/historija-foce-crtice-iz-xv-stoljeca-foto/

Stari tekstovi » Iz Evlijinih bisaga: Šeher Foča
https://focanskidani.wordpress.com/2017/06/29/stari-tekstovi-iz-evlijinih-bisaga-seher-foca/

Foča: Sjedište sandžaka i doba prosperiteta
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/foca-sjediste-sandzaka-i-doba-prosperiteta/

STAMBENA ARHITEKTURA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/22/stambena-arhitektura-u-foci/

Fočanska kuća
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/29/focanska-kuca/

FOČA : LONDŽA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/foca-londza/

HISTORIJA FOČE : O FOČANSKIM ZANATIMA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/07/historija-foce-o-focanskim-zanatima/

Foča : Hanovi i karavansaraji
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/08/foca-hanovi-i-karavansaraji/

[stari tekstovi] Husref Redžić : URBANI RAZVOJ FOČE (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/18/stari-tekstovi-husref-redzic-urbani-razvoj-foce-foto/

Hatidža Čar Drnda: Grad Foča na razmeđu dvije civilizacije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/14/hatidza-car-drnda-grad-foca-na-razmedu-dvije-civilizacije/

HISTORIJA FOČE iz pera Andreja Andrejevića
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/17/historija-foce-iz-pera-andreja-andrejevica/

VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/

Karavan-saraj (Veliki han) Mehmed-paše Kukavice u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/karavan-saraj-veliki-han-mehmed-pase-kukavice-u-foci/

Careva džamija u Foči – džamija Sultan Bajazid II Valije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/careva-dzamija-u-foci-dzamija-sultan-bajazid-ii-valije/?preview_id=19862&preview_nonce=8513ba369c

Hamzabegov mesdžid – najstarija fočanska džamija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/hamzabegov-mesdzid-najstarija-focanska-dzamija/

FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/

SEDAMNAEST FOČANSKIH DŽAMIJA (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/sedamnaest-focanskih-dzamija-foto/

SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Hadži Seferov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-hadzi-seferov-mesdzid/

SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Šejh Pirijin mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-sejh-pirijin-mesdzid/

SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Muminbegov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-muminbegov-mesdzid/

Historija Foče : MEĐURJEČKA DŽAMIJA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/07/historija-foce-medurjecka-dzamija/

Mustafa-pašina džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/mustafa-pasina-dzamija-u-foci/

IZ HISTORIJE FOČE : O DŽAMIJI SULTAN FATIME
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/05/iz-historije-foce-o-dzamiji-sultan-fatime/

Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime/

Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime (sa fotografije)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime-sa-fotografije/

Džamija Hasana Nazira – Aladža džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/dzamija-hasana-nazira-aladza-dzamija-u-foci/

Foča:Slovo o Aladži
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/06/focaslovo-o-aladzi/

Aladža džamija u Foči, Bosna i Hercegovina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/aladza-dzamija-u-foci-bosna-i-hercegovina/

Aladža Moschee in Foča,Bosnien-Herzegowina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/aladza-moschee-in-focabosnien-herzegowina/

Aladža džamija u Foči – ubijanje i uzdizanje monumenta islamske arhitekture
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/aladza-dzamija-u-foci-ubijanje-i-uzdizanje-monumenta-islamske-arhitekture/

[stari tekstovi] HUSREF REDŽIĆ : ARHITEKTONSKA KONZERVACIJA ALADŽA-DŽAMIJE U FOČI (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/stari-tekstovi-husref-redzic-arhitektonska-konzervacija-aladza-dzamije-u-foci-foto/

Legenda o nastanku Aladže
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/legenda-o-nastanku-aladze/

Natpis na Aladža džamiji u Foči iz 1550./51. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/natpis-na-aladza-dzamiji-u-foci-iz-1550-51-godine/

Foča:Šehova džamija (Kadi Osman-efendijina džamija)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/22/focasehova-dzamija-kadi-osman-efendijina-dzamija/

IZ HISTORIJE FOČE:TRI DŽAMIJE O KOJIMA SE NE PRIČA I NE PIŠE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/12/iz-historije-focetri-dzamije-o-kojima-se-ne-prica-i-ne-pise/

VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/

FOČA:Nemaran odnos prema džamiji i medresi Mehmed–paše Kukavice
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/10/focanemaran-odnos-prema-dzamiji-i-medresi-mehmed-pase-kukavice/

Faruk Muftić:VAKUF ATIK ALI-PAŠINE DŽAMIJE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/28/faruk-mufticvakuf-atik-ali-pasine-dzamije-u-foci/

Potpis Evlije Čelebije na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči preživio sva ratna razaranja
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/potpis-evlije-celebije-na-atik-ali-pasinoj-dzamiji-u-foci-prezivio-sva-ratna-razaranja/

IZ HISTORIJE FOČE : FOČANSKE DŽAMIJE (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-focanske-dzamije-foto/

FOČA:Historijsko područje – Čaršija u Foči proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/focahistorijsko-podrucje-carsija-u-foci-proglasava-se-nacionalnim-spomenikom-bosne-i-hercegovine/

FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1918. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/02/foca-historija-sta-nam-kazuje-fotografija-nastala-oko-1918-godine/

FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/

U zlatnom dobu fočanskog šehera, vakifi su se nadmetali u dobru, i teško je u ovoj čaršiji bilo reći koja je džamija veća, ljepša, važnija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/28/u-zlatnom-dobu-focanskog-sehera-vakifi-su-se-nadmetali-u-dobru-i-tesko-je-u-ovoj-carsiji-bilo-reci-koja-je-dzamija-veca-ljepsa-vaznija/

FOČA : Obnovljena džamija Sultana Bajazida II Valije ili u narodu poznatija kao Careva džamija (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/08/foca-obnovljena-dzamija-sultana-bajazida-ii-valije-ili-u-narodu-poznatija-kao-careva-dzamija-foto/

FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/

FOČA:NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU U NOĆI SA 01.01.2016. NA 02.01.2016.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/02/focanapad-na-carevu-dzamiju-u-noci-sa-01-01-2016-na-02-01-2016/

POSLIJE NAPISA O TERORIZMU U FOČI : IPAK SE OGLASILI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/poslije-napisa-o-terorizmu-u-foci-ipak-se-oglasili/?frame-nonce=ffb1f08629

TERORIZAM U FOČI:NOVI NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU
https://wordpress.com/post/focanskidani.wordpress.com/16143

Foča : Veliko groblje (Aladžanski park)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/foca-veliko-groblje-aladzanski-park/

HISTORIJA FOČE : KATOLIČKA CRKVA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/historija-foce-katolicka-crkva-u-foci/

 

FOČANSKI VAKIFI : MEMIŠ ŠAH-BEG EFENDIJA

FOČANSKI VAKIFI - MEMIŠ ŠAH-BEG EFENDIJA

Memiš Šah-beg efendija – vakif, deftedar i nazir. Memiš Šah-beg efendija (u. 1585.) živio je u Foči u XVI stoljeću.
Izgradnjom jedne džamije, medrese i mekteba u Foči Memiš Šah-beg efendija se svrstao u red naših istaknutih vakifa.
Džamija je izgrađena prije 1569. godine, nešto južnije od Hadži Osmanove mahale, u Gornjem Polju u Foči. Spadala je među prostrane bosanske džamije sa munarom od klesanog kamena, te mahvilom i minberom od istog materijala.
Memiš Šah-begova medresa sagrađena je prije 5. jula 1569. godine kada je sastavljana vakufnama za tu školu. Imala je 6 soba, što znači da je spadala u manje medrese. Za izdržavanje medrese vakif je ostavio 320. 400 srebrenih dirhema koji će se davati pod interes. Original vakufname nalazio se u Orijentalnom institutu u Sarajevu.
Medresa je prestala da djeluje kao škola prije 1854. godine otkada je u tom objektu radio mekteb. Zgrada je porušena 1942. godine, a temelji su se vidjeli petnaestak godina u desnom uglu džamijskog harema.
Medresa je imala svoju biblioteku, a neki njeni rukopisi doneseni su iz Foče i pohranjeni u Gazi-Husrev begovu biblioteku. Na dva rukopisa vakif je ubilježen kao Memiš Šah-efendija.

Do danas nije ostalo ni traga od velikog Memiš Šah-begova vakufa. Do 1889. godine održao se samo dio glavnice koji je donosio preskromnih 40 forinti.
Memiš Šah-beg efendija umro je 1585. godine i ukopan desno u svoju džamiju.
(iz knjige : “Upravljanje vakufima u BiH 1847 – 2017.” – Ahmeda Mehmedovića, Vakufska direkcija, Sarajevo, 2017., 280 strana, ilustrovana, 28cm)

Foča iz 1884. godine
Foča iz 1884. godine (ING. ARH. ALIJA BEJTIĆ – POVIJEST I UMJETNOST FOČE NA DRINI) Naše starine III – 1956./Naše starine IV – 1957.
Džamija Defterdara Memišahbega
Džamija Defterdara Memišahbega

SEDAMNAEST FOČANSKIH DŽAMIJA

priredio:Kenan Sarač

 

 

*************

vidi još:

VAKUFLJENJE KNJIGA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/26/vakufljenje-knjiga-u-foci/

HISTORIJA FOČE : Opis Foče iz 1888. godine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/06/historija-foce-opis-foce-iz-1888-godine-foto/

HISTORIJA FOČE : Foča i fočanski kotar 1895. godine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/06/historija-foce-foca-i-focanski-kotar-1895-godine-foto/

STARI TEKSTOVI: KASIM DOBRAČA – SKRIPTORIJ U FOČI U XVI STOLJEĆU (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/05/stari-tekstovi-kasim-dobraca-skriptorij-u-foci-u-xvi-vijeku/

HISTORIJA FOČE : CRTICE IZ XV STOLJEĆA (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/22/historija-foce-crtice-iz-xv-stoljeca-foto/

Stari tekstovi » Iz Evlijinih bisaga: Šeher Foča
https://focanskidani.wordpress.com/2017/06/29/stari-tekstovi-iz-evlijinih-bisaga-seher-foca/

Foča: Sjedište sandžaka i doba prosperiteta
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/foca-sjediste-sandzaka-i-doba-prosperiteta/

STAMBENA ARHITEKTURA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/22/stambena-arhitektura-u-foci/

Fočanska kuća
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/29/focanska-kuca/

FOČA : LONDŽA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/foca-londza/

HISTORIJA FOČE : O FOČANSKIM ZANATIMA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/07/historija-foce-o-focanskim-zanatima/

Foča : Hanovi i karavansaraji
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/08/foca-hanovi-i-karavansaraji/

[stari tekstovi] Husref Redžić : URBANI RAZVOJ FOČE (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/18/stari-tekstovi-husref-redzic-urbani-razvoj-foce-foto/

Hatidža Čar Drnda: Grad Foča na razmeđu dvije civilizacije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/14/hatidza-car-drnda-grad-foca-na-razmedu-dvije-civilizacije/

HISTORIJA FOČE iz pera Andreja Andrejevića
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/17/historija-foce-iz-pera-andreja-andrejevica/

VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/

Karavan-saraj (Veliki han) Mehmed-paše Kukavice u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/karavan-saraj-veliki-han-mehmed-pase-kukavice-u-foci/

Careva džamija u Foči – džamija Sultan Bajazid II Valije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/careva-dzamija-u-foci-dzamija-sultan-bajazid-ii-valije/?preview_id=19862&preview_nonce=8513ba369c

Hamzabegov mesdžid – najstarija fočanska džamija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/hamzabegov-mesdzid-najstarija-focanska-dzamija/

FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/

SEDAMNAEST FOČANSKIH DŽAMIJA (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/sedamnaest-focanskih-dzamija-foto/

SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Hadži Seferov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-hadzi-seferov-mesdzid/

SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Šejh Pirijin mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-sejh-pirijin-mesdzid/

SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Muminbegov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-muminbegov-mesdzid/

Historija Foče : MEĐURJEČKA DŽAMIJA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/07/historija-foce-medurjecka-dzamija/

Mustafa-pašina džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/mustafa-pasina-dzamija-u-foci/

IZ HISTORIJE FOČE : O DŽAMIJI SULTAN FATIME
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/05/iz-historije-foce-o-dzamiji-sultan-fatime/

Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime/

Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime (sa fotografije)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime-sa-fotografije/

Džamija Hasana Nazira – Aladža džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/dzamija-hasana-nazira-aladza-dzamija-u-foci/

Foča:Slovo o Aladži
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/06/focaslovo-o-aladzi/

Aladža džamija u Foči, Bosna i Hercegovina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/aladza-dzamija-u-foci-bosna-i-hercegovina/

Aladža Moschee in Foča,Bosnien-Herzegowina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/aladza-moschee-in-focabosnien-herzegowina/

Aladža džamija u Foči – ubijanje i uzdizanje monumenta islamske arhitekture
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/aladza-dzamija-u-foci-ubijanje-i-uzdizanje-monumenta-islamske-arhitekture/

[stari tekstovi] HUSREF REDŽIĆ : ARHITEKTONSKA KONZERVACIJA ALADŽA-DŽAMIJE U FOČI (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/stari-tekstovi-husref-redzic-arhitektonska-konzervacija-aladza-dzamije-u-foci-foto/

Legenda o nastanku Aladže
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/legenda-o-nastanku-aladze/

Natpis na Aladža džamiji u Foči iz 1550./51. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/natpis-na-aladza-dzamiji-u-foci-iz-1550-51-godine/

Foča:Šehova džamija (Kadi Osman-efendijina džamija)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/22/focasehova-dzamija-kadi-osman-efendijina-dzamija/

IZ HISTORIJE FOČE:TRI DŽAMIJE O KOJIMA SE NE PRIČA I NE PIŠE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/12/iz-historije-focetri-dzamije-o-kojima-se-ne-prica-i-ne-pise/

VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/

FOČA:Nemaran odnos prema džamiji i medresi Mehmed–paše Kukavice
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/10/focanemaran-odnos-prema-dzamiji-i-medresi-mehmed-pase-kukavice/

Faruk Muftić:VAKUF ATIK ALI-PAŠINE DŽAMIJE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/28/faruk-mufticvakuf-atik-ali-pasine-dzamije-u-foci/

Potpis Evlije Čelebije na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči preživio sva ratna razaranja
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/potpis-evlije-celebije-na-atik-ali-pasinoj-dzamiji-u-foci-prezivio-sva-ratna-razaranja/

IZ HISTORIJE FOČE : FOČANSKE DŽAMIJE (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-focanske-dzamije-foto/

FOČA:Historijsko područje – Čaršija u Foči proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/focahistorijsko-podrucje-carsija-u-foci-proglasava-se-nacionalnim-spomenikom-bosne-i-hercegovine/

FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1918. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/02/foca-historija-sta-nam-kazuje-fotografija-nastala-oko-1918-godine/

FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/

U zlatnom dobu fočanskog šehera, vakifi su se nadmetali u dobru, i teško je u ovoj čaršiji bilo reći koja je džamija veća, ljepša, važnija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/28/u-zlatnom-dobu-focanskog-sehera-vakifi-su-se-nadmetali-u-dobru-i-tesko-je-u-ovoj-carsiji-bilo-reci-koja-je-dzamija-veca-ljepsa-vaznija/

FOČA : Obnovljena džamija Sultana Bajazida II Valije ili u narodu poznatija kao Careva džamija (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/08/foca-obnovljena-dzamija-sultana-bajazida-ii-valije-ili-u-narodu-poznatija-kao-careva-dzamija-foto/

FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/

FOČA:NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU U NOĆI SA 01.01.2016. NA 02.01.2016.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/02/focanapad-na-carevu-dzamiju-u-noci-sa-01-01-2016-na-02-01-2016/

POSLIJE NAPISA O TERORIZMU U FOČI : IPAK SE OGLASILI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/poslije-napisa-o-terorizmu-u-foci-ipak-se-oglasili/?frame-nonce=ffb1f08629

TERORIZAM U FOČI:NOVI NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU
https://wordpress.com/post/focanskidani.wordpress.com/16143

Foča : Veliko groblje (Aladžanski park)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/foca-veliko-groblje-aladzanski-park/

HISTORIJA FOČE : KATOLIČKA CRKVA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/historija-foce-katolicka-crkva-u-foci/

VAKUFLJENJE KNJIGA U FOČI

Foča 1800 i koje

2. novembra 1535. zabilježeno je prvo vakufljenje knjiga u Foči, što ne znači da toga nije bilo ranije. Tada je fočanski vakif Hasan Nazir, graditelj čuvene Aladže, uvakufio jedan svezak Semerkandijeva Tefsira. Klauzule o uvakufljenju otkrivaju nam kulturnu klimu tog vremena u Foči i učenost vakifove djece: Uvakufih ovaj drugi svezak Komentara Kur'ana od Šejha, pravnika Ebu-Lejsa, neka ga Allah obaspe milošću, u svrhu da ga čitaju moja dobra djeca, i oni koji budu sposobni i budu se bavili čitanjem, a koji obitavaju od Boga čuvanoj Foči. Ja sam najslabiji rob Božji, Hasan sin Jusufov, Fočevi. Allah nam je svjedok i staratelj onog što je napisano. Ovo se napisa početkom muharema 942. godine.
Trideset godina poslije (1569.) Fočak Memišah-beg (Memišah-efendija) u Foči osniva medresu i za njene potrebe zavješta nepoznat broj orijentalnih rukopisa. Neki od njih se i danas čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Osim za svoju medresu Memišah-efendija je zavještao rukopise za Atik Ali-pašinu džamiju i općenito za grad Foču. Knjige su vakufili i drugi fočanski vakifi među njima i oni iz reda uleme. Dvadesetih godina 17. stoljeća vrijedne rukopise koji su prepisivani u samoj Foči uvakufio je kadija i muderris Šaban-efendija, a 1647. godine jedno djelo uvakufio je naš prvi poznati šejhu-l-islam Bali Zade Mustafa-efendija.
(iz knjige : “Upravljanje vakufima u BiH 1847 – 2017.” – Ahmeda Mehmedovića, Vakufska direkcija, Sarajevo, 2017., 280 strana, ilustrovana, 28cm)

vakufljenje knjiga u Foči _ 003
uvakufljenje knjiga

Foča nekada.jpg

priredio:Kenan Sarač

vidi :
STARI TEKSTOVI: KASIM DOBRAČA – SKRIPTORIJ U FOČI U XVI STOLJEĆU (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/05/stari-tekstovi-kasim-dobraca-skriptorij-u-foci-u-xvi-vijeku/

 

*************

vidi još:

HISTORIJA FOČE : Opis Foče iz 1888. godine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/06/historija-foce-opis-foce-iz-1888-godine-foto/

HISTORIJA FOČE : Foča i fočanski kotar 1895. godine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/06/historija-foce-foca-i-focanski-kotar-1895-godine-foto/

HISTORIJA FOČE : CRTICE IZ XV STOLJEĆA (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/22/historija-foce-crtice-iz-xv-stoljeca-foto/

Stari tekstovi » Iz Evlijinih bisaga: Šeher Foča
https://focanskidani.wordpress.com/2017/06/29/stari-tekstovi-iz-evlijinih-bisaga-seher-foca/

Foča: Sjedište sandžaka i doba prosperiteta
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/foca-sjediste-sandzaka-i-doba-prosperiteta/

STAMBENA ARHITEKTURA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/22/stambena-arhitektura-u-foci/

Fočanska kuća
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/29/focanska-kuca/

FOČA : LONDŽA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/foca-londza/

HISTORIJA FOČE : O FOČANSKIM ZANATIMA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/07/historija-foce-o-focanskim-zanatima/

Foča : Hanovi i karavansaraji
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/08/foca-hanovi-i-karavansaraji/

[stari tekstovi] Husref Redžić : URBANI RAZVOJ FOČE (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/18/stari-tekstovi-husref-redzic-urbani-razvoj-foce-foto/

Hatidža Čar Drnda: Grad Foča na razmeđu dvije civilizacije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/14/hatidza-car-drnda-grad-foca-na-razmedu-dvije-civilizacije/

HISTORIJA FOČE iz pera Andreja Andrejevića
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/17/historija-foce-iz-pera-andreja-andrejevica/

VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/

Karavan-saraj (Veliki han) Mehmed-paše Kukavice u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/karavan-saraj-veliki-han-mehmed-pase-kukavice-u-foci/

Careva džamija u Foči – džamija Sultan Bajazid II Valije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/careva-dzamija-u-foci-dzamija-sultan-bajazid-ii-valije/?preview_id=19862&preview_nonce=8513ba369c

Hamzabegov mesdžid – najstarija fočanska džamija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/hamzabegov-mesdzid-najstarija-focanska-dzamija/

FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/

SEDAMNAEST FOČANSKIH DŽAMIJA (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/sedamnaest-focanskih-dzamija-foto/

SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Hadži Seferov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-hadzi-seferov-mesdzid/

SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Šejh Pirijin mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-sejh-pirijin-mesdzid/

SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Muminbegov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-muminbegov-mesdzid/

Historija Foče : MEĐURJEČKA DŽAMIJA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/07/historija-foce-medurjecka-dzamija/

Mustafa-pašina džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/mustafa-pasina-dzamija-u-foci/

IZ HISTORIJE FOČE : O DŽAMIJI SULTAN FATIME
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/05/iz-historije-foce-o-dzamiji-sultan-fatime/

Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime/

Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime (sa fotografije)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime-sa-fotografije/

Džamija Hasana Nazira – Aladža džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/dzamija-hasana-nazira-aladza-dzamija-u-foci/

Foča:Slovo o Aladži
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/06/focaslovo-o-aladzi/

Aladža džamija u Foči, Bosna i Hercegovina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/aladza-dzamija-u-foci-bosna-i-hercegovina/

Aladža Moschee in Foča,Bosnien-Herzegowina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/aladza-moschee-in-focabosnien-herzegowina/

Aladža džamija u Foči – ubijanje i uzdizanje monumenta islamske arhitekture
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/aladza-dzamija-u-foci-ubijanje-i-uzdizanje-monumenta-islamske-arhitekture/

[stari tekstovi] HUSREF REDŽIĆ : ARHITEKTONSKA KONZERVACIJA ALADŽA-DŽAMIJE U FOČI (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/stari-tekstovi-husref-redzic-arhitektonska-konzervacija-aladza-dzamije-u-foci-foto/

Legenda o nastanku Aladže
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/legenda-o-nastanku-aladze/

Natpis na Aladža džamiji u Foči iz 1550./51. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/natpis-na-aladza-dzamiji-u-foci-iz-1550-51-godine/

Foča:Šehova džamija (Kadi Osman-efendijina džamija)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/22/focasehova-dzamija-kadi-osman-efendijina-dzamija/

IZ HISTORIJE FOČE:TRI DŽAMIJE O KOJIMA SE NE PRIČA I NE PIŠE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/12/iz-historije-focetri-dzamije-o-kojima-se-ne-prica-i-ne-pise/

VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/

FOČA:Nemaran odnos prema džamiji i medresi Mehmed–paše Kukavice
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/10/focanemaran-odnos-prema-dzamiji-i-medresi-mehmed-pase-kukavice/

Faruk Muftić:VAKUF ATIK ALI-PAŠINE DŽAMIJE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/28/faruk-mufticvakuf-atik-ali-pasine-dzamije-u-foci/

Potpis Evlije Čelebije na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči preživio sva ratna razaranja
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/potpis-evlije-celebije-na-atik-ali-pasinoj-dzamiji-u-foci-prezivio-sva-ratna-razaranja/

IZ HISTORIJE FOČE : FOČANSKE DŽAMIJE (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-focanske-dzamije-foto/

FOČA:Historijsko područje – Čaršija u Foči proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/focahistorijsko-podrucje-carsija-u-foci-proglasava-se-nacionalnim-spomenikom-bosne-i-hercegovine/

FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1918. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/02/foca-historija-sta-nam-kazuje-fotografija-nastala-oko-1918-godine/

FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/

U zlatnom dobu fočanskog šehera, vakifi su se nadmetali u dobru, i teško je u ovoj čaršiji bilo reći koja je džamija veća, ljepša, važnija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/28/u-zlatnom-dobu-focanskog-sehera-vakifi-su-se-nadmetali-u-dobru-i-tesko-je-u-ovoj-carsiji-bilo-reci-koja-je-dzamija-veca-ljepsa-vaznija/

FOČA : Obnovljena džamija Sultana Bajazida II Valije ili u narodu poznatija kao Careva džamija (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/08/foca-obnovljena-dzamija-sultana-bajazida-ii-valije-ili-u-narodu-poznatija-kao-careva-dzamija-foto/

FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/

FOČA:NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU U NOĆI SA 01.01.2016. NA 02.01.2016.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/02/focanapad-na-carevu-dzamiju-u-noci-sa-01-01-2016-na-02-01-2016/

POSLIJE NAPISA O TERORIZMU U FOČI : IPAK SE OGLASILI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/poslije-napisa-o-terorizmu-u-foci-ipak-se-oglasili/?frame-nonce=ffb1f08629

TERORIZAM U FOČI:NOVI NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU
https://wordpress.com/post/focanskidani.wordpress.com/16143

Foča : Veliko groblje (Aladžanski park)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/foca-veliko-groblje-aladzanski-park/

HISTORIJA FOČE : KATOLIČKA CRKVA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/historija-foce-katolicka-crkva-u-foci/

KAMENI SPAVAČI IZ NAHIJE FOČA

Brojni su spomenici kulture na području općine Foča u BIH, riječ je o pravoj riznici i blagu koje, i pored činjenice da predstavlja ogroman turistički potencijal, nije iskorišteno u te svrhe.

Naprotiv, mnogi od njih su u veoma zapuštenom stanju i potrebna im je zaštita. Na to su ovih dana upozorili i članovi udruženja kojima je cilj njegovanje kulturnog blaga.

“I da ostavih kosti u tujini,i tad bih samo Bosnu sanjo.”(zapis sa stećka)

Neka oprosti gospođa Evropa, ona nema spomenike kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospođa Evropa, samo Bosna ima spomenike. Stećke. Šta je stećak? Oličenje gorštaka, Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nikada, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči ili moli. Na kome je prikazan kao sužanj”, zapisao je Miroslav Krleža.

mapa - rano feudalno doba

NEKROPOLE SA STEĆCIMA NA LOKALITETU FOČE

NEKROPOLA SA STEĆCIMA NA LOKALITETU MRAMOR (CRKVINA) U VRBICI, Foča

Historijsko područje-Nekropola sa stećcima na lokalitetu Mramor (Crkvina) u Vrbici kod Foče je inače državni nacionalni spomenik.
Na ovom lokalitetu koji se nalazi nadomak sela Čelebići smještena je nekropola sa 211 spomenika, od kojih su tri kasnoantičke ploče, jedna rimska ara, dvije srednjovjekovne ploče, 129 sanduka, dva sljemenjaka i 74 stećka nedefinisanog oblika. Konačan broj stećaka, formi i ukrasa nije utvrđen.
Historijsko područje-Nekropola sa stećcima na lokalitetu Mramor (Crkvina) u Vrbici kod Foče, koje je inače državni nacionalni spomenik.

http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=3323

 

– Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH odlučila je da osam nacionalnih dobara u BiH proglasi nacionalnim spomenicima, među kojima je istorijsko područje nekropole stećaka na lokalitetu Bor u Hrđavcima kod Foče.Na putnoj komunikaciji Ustikolina–Jabuka u naseljenom području Šahbašići, na lijevu stranu se odvaja makadamski put, koji vodi prema Hrđavcima i Malom Marevu. Nekropola sa stećcima na lokalitetu Bor nalazi se pred ulazom u Hrđavce, s desne strane i ispod puta na udaljenosti do 100 m i to na 849m nv, geografske širine 43º34. 395’ N i geografske dužine 18º 42. 005’ E.

http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=3707

Foča je 1373 godine pod nazivom Hoča, ušla u sastav srednjovjekovne Bosne. Historičari bilježe kako je kroz Hoču(Foču) i Ustikolinu prolazio čuveni dubrovački put Via Drine, koji je bio veoma bitan u razvoju srednjovjekovne Foče kao trga i karavanske stanice.
Stećci su prisutni i na prostoru općine Foča, uzvodno uz Ćehotinu, zatim u Mrežici, Gornjoj Slatini, kod sela Šadići, te u Zavajtu.

Kameni spavači iz nahije Foča.jpg
Zvuči nevjerovatno, ali kako tvrde mnogi, istinito : Naime, u zaseoku Kunovo, općina Foča, u vrletnim Kozlogradskim stijenama, sve do kraja 17 stoljeća živjelo je jedno bogumilsko pleme. Sebe su nazivali KATURI. Od tog plemena vodi porijeklo fočanska porodica Telo, koja je do posljednjeg rata živjela u Kunovu i Foči.

PRESJEKA – Ustikolina

Presjeka - Ustikolina
Na najvećem vrhu prevoja Presjeka, jugozapadno od Ustikoline, na putu koji presjeca ovaj vrh, nalazi se velika nekropola stećaka. Potiču iz 13. i 14. stoljeća.

PRESJEKA - Danas na dvije lokacije ima 158 stećaka. 1971. g. ih je bilo 234.
PRESJEKA – Danas na dvije lokacije ima 158 stećaka. 1971. g. ih je bilo 234. (!???)
PRESJEKA - Ustikolina -nekropola stećaka _ 021
PRESJEKA – Ustikolina

U većini sela općine Foča  nalaze se pomenute nekropole. Pomenućemo neka sela i lokalitete, uglavnom ona prema Grepku ali i druga, koja su bogata pomenutim znamenitostima :Gradac, Klobučnica, Žešće, Zebina Šuma, Modro Polje, Kolun, Zbič, Komljenovići, Milotina, Slavići, Stojkovići...

Leksikon stećaka - stranica 59
Leksikon stećaka – stranica 59
Leksikon stećaka - 0151
Leksikon stećaka – S. Bešlagić

Nacionalnim spomenikom BiH proglašeni su: Modro Polje, (historijsko područje), Most na Kožetini (historijski spomenik), te Zebina Šuma, (historijsko područje).

 

Zavod za zaštitu spomenika kulture BiH u periodu od 1977. do 1979. godine vršio konzervatorsku sanaciju nekropole na Presjeci. U opisu radova na sanaciji unutar uzdignute, pravilnim zidom omeđene nekropole, kaže se da je “odstranjena, tokom vremena nakupljena zemlja, kamenje i drveće iz jarka oko zida, izvršena rekonstrukcija okvirnih zidova i djelomična rekonstrukcija sarkofaga, nivelacija zemljišta i zasađena trava.” (Azra Redžić, Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984.) U ratu od 1992. do 1995. godine, groblje je korišteno u vojne svrhe, razrovano je i prekopano. Danas broji 158 stećaka od kojih je najveći broj utonuo u zemlju, a dio je oštećen. Iako je proglašeno nacionalnim spomenikom BiH, danas o njemu nažalost niko ne vodi računa.

http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2421

Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 001Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 002Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 003Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 004Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 005Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 006Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 007Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 008Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 009Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 010Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 011Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 012

Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 013

 

priredio:Kenan Sarač

istaknuta fotografija:Efendije Uzeiraga i Ibrahim sa seljanima, vrleti IB, jamda Kunovo ili tako negdje….
Irham Čečo (1975.-2017.)
https://www.facebook.com/photo.php?fbid=384286278622151&set=a.119415515109230.1073741827.100011223460326&type=3&theater

Čengića bare

_ _ _ _ _

Stećci-Die Grabsteine der Bogomilen – Bogumili

die Steine der Bogumilen 2

die Steine der Bogumilen 1

[stari tekstovi] HUSREF REDŽIĆ : ARHITEKTONSKA KONZERVACIJA ALADŽA-DŽAMIJE U FOČI (foto)

Foču su 1465 g. definitivno zauzeli Turci. Kad je tačno dva vijeka kasnije ovo mjesto posjetio Evlija Čelebija, ono je imalo karakterističnu fizonomiju turskog šehera, sa prizemnim i spratnim stanbenim kućama smještenim u baštama, sa pot­punim diferenciranjem stanovanja u mahalama od privređivanja koje se kroz razne zanate i trgovi­nu odvijalo u čaršiji.

Evlija je u Foči nabrojao 17 džamija koje su ovom šeheru davale najsnažniji pečat. Među njima oduševljeni Evlija posebno ističe Aladža-džamiju, o kojoj između ostalog piše:

»Kad drvenim mostom pređemo na suprotnu stranu onda na vrhu mosta imamo Hasan-pašinu džamiju, koja je po cijelom svijetu poznata pod imenom »Aladža džamija«. To je krasna bogomo­lja. Ovoj džamiji nema ravne u Bosanskom ejaletu, ni u Zvorničkom sandžaku, ni u gradu Taslidži (Plevlje), a ni drugdje. Njen je graditelj Ramadan-aga, glavni zastupnik (baš halife) starog neimara (Kodža Mimar) Sinana, sina Abdulmennan-agina, glavnog neimara (mimar-baši) sultana Sulejmana. On je uložio svu svoju sposobnost dok je napravio tako krasnu i divnu Aladža džamiju , kojoj ne može biti ravne. U ovoj džamiji je sa stanovišta arhitek­ture izraženo toliko sposobnosti, toliko ukusa i fi­noće i ostvareno toliko ljupkosti, da takvu impresivnost nije ostvario ni jedan raniji neimar na ze­maljskoj kugli. Kako je ona ljepša i sjajnija od svih džamija ovog grada, to je ukrasila ovaj grad.

Neimar je na zidovima četverougaone osnove na­pravio, poput plave zdjele, okruglu kupolu (kubbe); ona je uzorna i zaslužuje da se vidi. Minber, mihrab, prozori i galerija mujezina su perforirani (mušebbak) radovi od bijelog mramora poput per­foracija (gravura) Fahrije; u svakom tome detalju izražena je neka posebna sposobnost i vještina poput dopuštene mađije. Spolja na sofi nalaze se tri visoke kupole (kubbe), na četiri mramorna stupa bijela kao kristal. Da ne bi snijeg i kiša za­sipali veliki džemat na ovim sofama je poređano simetrički dvadeset borovih stupova i od drveta inženjerski napravljena neka vrsta krovnog pre­pušta (sundurma) tako da onaj koji ga vidi ostaje zapanjen, jer je sav taj prepust izgraviran mrežastim gravurama poput gravura Fahrija«.

»Sav jugoistočni zid ove sofe išaran je razno­vrsnim šarama ravnim Behzatovu, Manijevu i Šahkulovu kistu.«

Tlocrt Aladža džamije _ Naše starine X - 1965
Tlocrt Aladža džamije, Naše starine X – 1965

»Osnivač ove zadužbine Hasan-paša umro je u Budimu kao budimski defterdar. Njegovo su čisto tijelo, prema njegovom testamentu (vasijat), sahra­nili ovdje, u gradu Foči, u dvorištu ove džamije pod pomenutom email-kupolom. To je i sada svjetao mauzolej. Bog mu se smilovao! To je zaista bio čovjek od ukusa, darežljiv i plemenit, vrijedan, i gostoljubiv, pun divnih osobina kao i Hatem Tai i Džafer Bermeki. Kako on nije žalio blaga, to je neimar Ramadan iz dvadeset i jedne džamije koje je on gradio mogao uzeti po neko iskustvo i vješti­nu (sana't) i sve ih primjenjivati pri gradnji ove džamije. Uloživši svu svoju sposobnost, on napravi takav božji hram, da mu nema ravna u Rume-liji (dijar-i Rum).«

Uzdužni presjek Aladža džamije _ Naše starine X - 1965
Uzdužni presjek Aladža džamije, Naše starine X – 1965

Ovdje je za nas interesantan podatak o gradi­telju Aladža-džamije. Evlija navodi Ramadan-agu kao njenog graditelja, a na drugom mjestu daje i podatke da je ovaj graditelj prije Aladže bio iz­gradio 21 džamiju. Iz ovoga se da zaključiti da je za Evliju Ramadan-aga bio poznat neimar iz škole mimar Sinana.

Podaci o Sinanovim saradnicima, arhitektima, koje daje Ahmed Refik navode: mimar Mehmet-agu, mimar Ahmet-agu, mimar Mustafa-agu, mi­mar Sulejman-agu, mimar Kara Šaban-agu, mi­mar Hajredin-agu, mimar Muslihudin-agu, mi­mar Husein Čauša, mimar Horos Memija, mimar Davut-agu, mimar Dalgič Ahmet Čauša i mimar Jusufa. Od ovih su dužnosti glavnog arhitekta car­stva poslije Sinanove smrti (1588) vršili: mimar Davut-aga (1588-1598), mimar Dalgič Ahmet Čauš (1598-1903) i mimar Mehmet-aga (1606-1617).

Jedan drugi autor, Ibrahim Koniali, u svom radu »MIMAR KODŽA SINAN« navodi kao Sina­nove saradnike: Ali, Alaedin, Ferhat, Kalender, Mehmet, Davut, Omer, Said i Sinan.

Nijedan od ova dva autora ne pominje Rama­dan-agu kao mimar Sinanovog suradnika, a Evlijao njemu govori kao o poznatom neimaru.

Fasada Aladža džamije sa oštećenjima _ Naše starine X - 1965
Fasada Aladža džamije sa oštećenjima, Naše starine X – 1965

Aladža-džamija je sagrađena 1550 godine. Te godine je mimar Sinan počeo gradnju džamije Sultana Sulejmana u Carigradu, koja sa džamijom sultan Selima II u Jedrenu predstvlja njegovo remek-djelo i najviši domet turske arhitekture. U to vrijeme je mimar Sinan bio već 11 godina glavni arhitekt carstva sa brojnim učenicima i saradnici­ma. Posve je vjerojatno da je među njima bio i Ramadan-aga, graditelj Aladže, ali je isto tako poznato da su u to doba svi Sinanovi saradnici bili u sjeni svog velikog učitelja.

Cijeneći vrijednost graditelja Aladže prema nje­govu djelu, možemo tvrditi da se radi o neimaru koji izvanredno pozna sve stilske karakteristike klasičnog doba osmanske arhitekture, počev od primjene lakih i elegantnih proporcija do pozna­vanja najsitnijih detalja spoljne i unutrašnje de­koracije.

Ako predpostavimo da su se u Sinanovoj školi svake godine osposobljavali za graditelje svega pe­torica mladih neimara, onda je kroz njegovu školu za pola vijeka, za koje vrijeme je mimar Sinan bio glavni arhitekt carstva, — prošlo oko 250 arhite­kata koji su ovladali vještinom građenja u okviru jednog zrelog arhitektonskog stila.

Ako je neki Sinanov učenik oko 1545 godine imao 25 godina, onda je on u godini Sinanove smrti bio starac od 68 godina. A tek poslije Sinanove smrti stvorena je mogućnost da neko od Sinanovih saradnika postane slavan. Pomenuli smo trojicu Sinanovih učenika koji su ga naslijedili na mjestu glavnog arhitekta. Morajmo vjerovati da su ovo bili najsposobniji Sinanovi učenici. A među mnogobroj­nim ostalim saradnicima Sinanovim bio je i Ramadan-aga, kojega Evlija navodi kao poznatog gra­ditelja Aladža-džamije.

U odnosu na veličinu nekih istovremenih cari­gradskih džamija, Aladža-džamija je malena. To joj niukoliko ne umanjuje umjetničku vrijednost.

I mimar Sinan je nekoliko godina prije smrti iz­gradio Šemsi Ahmet-pašinu džamiju u Skutarima, još manju nego što je Aladža, — umjetnički još vrijedniju.

Poredimo li Aladžu sa drugim jednoprostornim osmanskim džamijama u bilo kojoj pokrajini ne­kadašnje turske carevine, ona ulazi u red naj­uspjelijih. Prema njoj treba da određujemo mjesto njenog graditelja mimar Ramadan-age među nei­marima Sinanove škole.

Fasada Aladža džamije _ Naše starine X - 1965
Fasada Aladža džamije, Naše starine X – 1965

 

O PROPORCIJAMA ALADŽA-DŽAMIJE

 

U opisu arhitektonskih vriednosti Aladža dža­mije, koji su u GZM 1891 godine objavili Zarzycki,Arndt i Stratimirović, istakli su uspjelo proporcionisanje građevine, naročito njene unutrašnjosti.Oni navode kao matematsku osnovu ovog proporcionisanja, brojne odnose veličina »misirskog tro­kuta«. Međutim, ono što oni u prilog ove teze na­vode negira njihovu postavku, Način na koji oni u donjem dijelu enteriera džamije određuju vi­sinu trougla oduzimajući visinu parapeta donjih prozora i debljinu luka trompi, — posve je isfor­siran i neubjedljiv. Bez ikakvog opravdanja sma­njujući visinu donjeg dijela, ovi autori utvrđuju proporcije 8:5 za koje tvrde da je to odnos dviju stranica »misirskog trougla.« Ovo tvrđenje u svom članku o Aladža-džamiji (1943) ponavlja i Alija Bejtić.

Pomenuti brojni odnos se uopšte ne odnosi na pravougli »egipatski trougao« čije su stranice u omjeru 3:4:5. Proporcije 8:5 su proporcije rene­sansnog »zlatnog reza«, a ne »egipatskog trougla«. Način proporcionisanja osmanskih džamija za­snovan je na trouglovima i krugovima. Ovaj metod nije cjelini proučen, iako je na nekim pri­mjerima dokazan. Za utvrđivanje pravila proporcionisanja biće potrebno izučavanje proporcijskih odnosa na većem broju potkupolnih džamija, kako kod nas, tako i u drugim gradovima nekadašnjeg turskog carstva, naročito u Carigradu i Brusi.

Portal Aladža džamije _ Naše starine X - 1965
Portal Aladža džamije, Naše starine X – 1965

Jednoprostorna potkupolna džamija gradi se u osmanskoj turskoj školi od prve polovine XIV vi­jeka sve do druge polovine XIX vijeka. Najvrijednija ostvarenja ovog tipa džamije postignuta su drugoj polovini XVI v. dobu klasičnog osmanskog stila. Variranje glavnih elemenata ovog tipa

ustvari znači određivanje međusobnih proporcija trijema, kubusa, tambura, kupole i minareta.

Ako poredimo osmanske džamije s kraja XV i prvih godina XVI vijeka (brusanskog i ranocarigradskog stila) sa onim iz druge polovine XVI vi­jeka, koji pripadaju klasičnom stilu mimar Sinanove škole, — onda generalno možemo uočiti težnju ovih posljednjih za nešto jačim visinskim nagla­šavanjem cijele građevine. Ovo bi bila i jedna od specifičnosti proporcionisanja džamija mimar Sinanovog doba.

Težnju za elegantnijim proporcijama koje za­mjenjuju arhaične i robustnije proporcije ranijeg doba, možemo pratiti i kod bosansko-hercegovačkih potkupolnih džamija. Klasične proporcije blago naglašenog vertikalizma, majstorski su primjenjene kod Aladža-džamije pri određivanju visine trijema, kubusa, tambura i kupole. Velika vitkost i visina minareta još jače naglašava težnju za vertikalnim akcentiranjem čitave arhitektonske mase.

 

MATERIJALI I NJIHOVA OBRADA

Aladža-džamija je zidana od pravilnih klesanaca sedre, koja dozvoljava veoma dobro i lako obrađivanje. U poređenju sa svim drugim bosan­skim džamijama, ovdje je obradi klesanaca za zi­danje posvećena najveća pažnja. Umješnost kle­sara u rezanju sedre za zidanje i kamena krečnjaka za zidanje minareta, te za izradu stupova, portala, mihraba, minbera i mahfila — umnogom je po­mogla graditelju ove džamije da ostvari vrijedno umjetničko djelo. Klesari su naročito dobro poz­navali stilske elemente rezanog arhitektonskog dekora, što je došlo do izražaja u klesanju kapitela stupova, stalaktitnog ukrasa u ugaonim nišama, »trampama« i mihrabu, — te u klesanju izvanred­nog minbera i mahfila, koji bez sumnje spadaju najljepše kod nas.

Ko su bili ovi klesari, ne znamo. Narodna pre­daja kaže da je utemeljač Hasana Nazir doveo neimare iz Azije, ali o tome nemamo nikakvih si­gurnih podataka. Iz drugih primjera znamo među­tim da su i naši domaći klesari, naročito oni koji su dolazili iz Primorja, također dobro poznavali dekorativne elemente osmanskog stila.

UGROŽENOST SPOMENIKA I KONZERVA­TORSKI RADOVI

Kao i sve druge naše potkupolne džamije i Aladža je imala ispod kupole u tamburu drveni pr­sten, »hatulu«, koja je imala konstruktivnu za­daću da savlada kose sile, koje se stvaraju u ku­poli. Ovaj drveni prsten u tamburu Aladže, vre­menom je istruo, pa su oslobođene kose sile rascijepile kupolu od tjemena do vrha prozora na jugoistočnoj strani tambura. Djelovanjem ko­sih sila raspukao je i čitav jugoistočni zid kubu­sa. Vertikalna pukotina kontinuirano je išla od tjemena kupole, njenom jugo-istačnom stranom, rascijepila vijenac tambura, zatim prozor na tam­buru najviši prozori kubusa, te se nastavila sve do ispod drugog reda prozora kubusa.

Nema sumnje da je pucanje kupole bilo pospješeno i prodiranjem vode kroz bakarni pokrivaču spojnice u kupoli. Postojala je mogućnost da se daljnjim djelovavanjem kosih sila i vode, kupola ubrzo potpuno sruši. Zbog toga su spasavalački radovi bili neodložni.

Projektom konzervacije bilo je predviđeno:

a) konstruktivno saniranje kupole, tambura i jugo-istočnog zida kubusa
b) izvođenje pokrivačkih radova na glavnoj ku­poli i trima kupolama na trijemu
c) odvodnjavanje oko džamije
d) skidanje maltera sa svih zidova

Prihvatanje kosih sila koje nastaju u kupoli i nastoje da razmaknu zidove tambura i kubusa, u projektu konzervacije, obezbjeđeno je ugrađivanjem armirano-betonskog serklaža u podnožju kupole, odnosno pri vrhu tambura. Ovaj serklaž je ubetoniran i spolja sakriven pločama od sedre, čije veli­čine u potpunosti odgovaraju klesancima, koji su uklonjeni da bi napravili mjesto za serklaž. Nakon postupnog betoniranja serklaža pristupilo se injektiranju kupole cementnim malterom, izmjeni neu­kih klesanaca i dijela profilisanog vijenca tambu­ra, kao i injektiranju i preziđivanju raspuklog ju­goistočnog zida kubusa.

Ovim konstruktivnim zahvatom spomenik je trajno saniran, te ne postoji vjerovatnoća da će se ubuduće pojavljivati bilo kakve pukotine na ku­poli, tamburu i kubusu, tim više pošto je vidljivo da je slijeganje temelja išlo posve ravnomjerno, bez ikakvih deformacija.

Minber Aladža džamije _ Naše starine X - 1965
Minber Aladža džamije, Naše starine X – 1965
Minber Aladža džamije (2) _ Naše starine X - 1965
Minber Aladža džamije, Naše starine X – 1965

Bakarni pokrivač na glavnoj kupoli je bio oš­tećen, a djelomično je bio i nestručno postavljen,pa je projektom predviđeno zamjenjivanje svih ovakvih dijelova pokrivača.

Na malim kupolama trijema pokrivač je bio dotrajao, pa je bilo neophodno potpuno ga izmi­jeniti.

Oko džamije nije bilo nikakvog vidljivog plo­čnika, koji bi obezbjeđivao spomenik od kišnice.

Zbog toga je postojala opasnost ispiranja tla ispod temelja i njihovog slijeganja, sa svinu negativ­nim posljedicama. Projektom je predviđena izved­ba pločnika oko cijelog objekta i izgradnja uređaja za odvodnjavanje.

U toku rada ispod plitkog sloja humusa, ot­kriven je originalni prvobitni rigol, načinjen od kaldrme, kao i kanal koji je odvodio vodu od dža­mije. Manjom popravkom ovog originalnog sistema odvodnjavanja, naš projekat za odvodnjavanje, postao je nepotreban i suvišan.

Obijanjem maltera na raznim dijelovima fa­sada džamije, utvrdila, samo da je cijela džamija zidana od pomno i pravilno rezanih klesanaca sedre.

Malterisane fasade su umnogom umanjivale vri­jednost arhitektonskog izraza spomenika. Nije bilonikakve sumnje da prvobitno džamija nije bila malterisana, jer u tom slučaju sedra za zidanjie ne bi bila obrađivana u ovako pravilnim klesancima.

Skidanje maltera sa svih spoljnih površina, osim jugoistočnog zida trijema na kome je sačuvana bogata bojena ornamentika iz vremena građenja Aladža-džamije i na kome se nalaze brojni kaligraf­ski potpisi putnika koji su posjetili Aladžu, među ovim i potpis Evlije Čelebije, — dalo je spoljnjem izgledu spomenika opet prvobitnu vrijednost.

Kupola i minaret Aladža džamije _ Naše starine X - 1965
Kupola i minaret Aladža džamije, Naše starine X – 1965

Arh. Rosić Nedeljko, koji je neposredno ruko­vodio radovima konzervacije, za preziđivanje i opločenje, obezbjedio je sedru iz kamenoloma kod sela Vikoč, oko 30 km uzvodno uz Čehotinu, a za ploče podova »muljiku«, krečnjak iz Miljevine, — od kojih materijala je građena džamija.

U toku radova grom je rascijepio dio minareta iznad šerefeta i smaknuo krov minareta. Krov je upotpunosti izmjenjen, upotrebljen je samo stari pokrivač, zidani dio je dijelom prezidan i injektiran. Ovo je bio povod da se postavi i kompletna gromobranska instalacija.

Uz džamiju je istovremeno izvršena i konzervacija česme koja se nalazi u kamenoj džamijskoj ogradi.

Svim ovim radovima izvršena je arhitektonska konzervacija samog spomenika. Ali ovim radovima nije dovršen posao oko uređenja čitavog ansambla, koji čini spomenik sa svojom okolinom. U nastavku radova neophodno je prići konzerviranju starih grobova, kojih ima oko 20 i uklanjanju novijih koji su svojim oblicima unijeli potpuni nesklad u ovaj ambijent. Grob Hasan Nazira, osnivača džamije, treba dovesti u prvobitno stanje, kao i turbe njegovog sina Ibrahim-bega, koga je otac po­kopao u turbe sagrađeno za sebe.

Aladža džamija prije konzervacije _ Naše starine X - 1965
Aladža džamija prije konzervacije, Naše starine X – 1965

Osim ovih radova, arhitektonska konzervacija mora da obuhvati restauratorsko-konzervatorski zahvat na šadrvanu pred džamijom, kome treba vratiti njegov originalni izgled, kao i na kapiji džamijskog dvorišta.

Džamija sa šadrvanom, turbetom, grobljem, kapijom, ogradom i česmom je jedinstven am­bijent, stilska cjelina, — koju kao takvu treba ukomponovati u širi pojas gradskog parka i njego­vog arhitektonskog okvira.

 

(Husref Redžić: Arhitektonska konzervacija Aladža-džamije u Foči, Naše starine X – 1965)

fotografije:Naše starine X – 1965

priredio:Kenan Sarač

 

 

*************

vidi još:

Careva džamija u Foči – džamija Sultan Bajazid II Valije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/careva-dzamija-u-foci-dzamija-sultan-bajazid-ii-valije/?preview_id=19862&preview_nonce=8513ba369c

Hamzabegov mesdžid – najstarija fočanska džamija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/hamzabegov-mesdzid-najstarija-focanska-dzamija/

FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/

SEDAMNAEST FOČANSKIH DŽAMIJA (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/sedamnaest-focanskih-dzamija-foto/

SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Hadži Seferov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-hadzi-seferov-mesdzid/

SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Šejh Pirijin mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-sejh-pirijin-mesdzid/

SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Muminbegov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-muminbegov-mesdzid/

Historija Foče : MEĐURJEČKA DŽAMIJA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/07/historija-foce-medurjecka-dzamija/

Mustafa-pašina džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/mustafa-pasina-dzamija-u-foci/

IZ HISTORIJE FOČE : O DŽAMIJI SULTAN FATIME
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/05/iz-historije-foce-o-dzamiji-sultan-fatime/

Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime/

Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime (sa fotografije)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime-sa-fotografije/

Džamija Hasana Nazira – Aladža džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/dzamija-hasana-nazira-aladza-dzamija-u-foci/

Foča:Slovo o Aladži
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/06/focaslovo-o-aladzi/

Aladža džamija u Foči, Bosna i Hercegovina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/aladza-dzamija-u-foci-bosna-i-hercegovina/

Aladža Moschee in Foča,Bosnien-Herzegowina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/aladza-moschee-in-focabosnien-herzegowina/

Aladža džamija u Foči – ubijanje i uzdizanje monumenta islamske arhitekture
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/aladza-dzamija-u-foci-ubijanje-i-uzdizanje-monumenta-islamske-arhitekture/

[stari tekstovi] HUSREF REDŽIĆ : ARHITEKTONSKA KONZERVACIJA ALADŽA-DŽAMIJE U FOČI (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/stari-tekstovi-husref-redzic-arhitektonska-konzervacija-aladza-dzamije-u-foci-foto/

Legenda o nastanku Aladže
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/legenda-o-nastanku-aladze/

Natpis na Aladža džamiji u Foči iz 1550./51. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/natpis-na-aladza-dzamiji-u-foci-iz-1550-51-godine/

Foča:Šehova džamija (Kadi Osman-efendijina džamija)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/22/focasehova-dzamija-kadi-osman-efendijina-dzamija/

IZ HISTORIJE FOČE:TRI DŽAMIJE O KOJIMA SE NE PRIČA I NE PIŠE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/12/iz-historije-focetri-dzamije-o-kojima-se-ne-prica-i-ne-pise/

VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/

FOČA:Nemaran odnos prema džamiji i medresi Mehmed–paše Kukavice
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/10/focanemaran-odnos-prema-dzamiji-i-medresi-mehmed-pase-kukavice/

 

Faruk Muftić:VAKUF ATIK ALI-PAŠINE DŽAMIJE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/28/faruk-mufticvakuf-atik-ali-pasine-dzamije-u-foci/

Potpis Evlije Čelebije na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči preživio sva ratna razaranja
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/potpis-evlije-celebije-na-atik-ali-pasinoj-dzamiji-u-foci-prezivio-sva-ratna-razaranja/

IZ HISTORIJE FOČE : FOČANSKE DŽAMIJE (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-focanske-dzamije-foto/

FOČA:Historijsko područje – Čaršija u Foči proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/focahistorijsko-podrucje-carsija-u-foci-proglasava-se-nacionalnim-spomenikom-bosne-i-hercegovine/

FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1918. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/02/foca-historija-sta-nam-kazuje-fotografija-nastala-oko-1918-godine/

FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/

U zlatnom dobu fočanskog šehera, vakifi su se nadmetali u dobru, i teško je u ovoj čaršiji bilo reći koja je džamija veća, ljepša, važnija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/28/u-zlatnom-dobu-focanskog-sehera-vakifi-su-se-nadmetali-u-dobru-i-tesko-je-u-ovoj-carsiji-bilo-reci-koja-je-dzamija-veca-ljepsa-vaznija/

FOČA : Obnovljena džamija Sultana Bajazida II Valije ili u narodu poznatija kao Careva džamija (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/08/foca-obnovljena-dzamija-sultana-bajazida-ii-valije-ili-u-narodu-poznatija-kao-careva-dzamija-foto/

FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/

FOČA:NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU U NOĆI SA 01.01.2016. NA 02.01.2016.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/02/focanapad-na-carevu-dzamiju-u-noci-sa-01-01-2016-na-02-01-2016/

 

POSLIJE NAPISA O TERORIZMU U FOČI : IPAK SE OGLASILI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/poslije-napisa-o-terorizmu-u-foci-ipak-se-oglasili/?frame-nonce=ffb1f08629

TERORIZAM U FOČI:NOVI NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU
https://wordpress.com/post/focanskidani.wordpress.com/16143

Foča : Veliko groblje (Aladžanski park)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/foca-veliko-groblje-aladzanski-park/

HISTORIJA FOČE : KATOLIČKA CRKVA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/historija-foce-katolicka-crkva-u-foci/

 

 

 

 

 

HISTORIJA FOČE ISPRIČANA FOTOGRAFIJAMA

NORD KASERNE FOČA _ 001

Za vrijeme Austrougarske u Foči bile nekolike vojne kasarne, nazivane još i logorima (sjeverni, južni, istočni)…
Za vrijeme Austrougarske u Vikoču bila žandarmerijska stanica, bio most željezni preko Ćehotine, bile tri prodavnice ,bio mekteb, bila džamija,bila kahva(na) ,bile dvije škole, bio matični ured… Danas u 21 stoljeću samo jedna kuća ima…

NORD KASERNE FOČA _ 003NORD KASERNE FOČA _ 004NORD KASERNE FOČA _ 005razglednica poslana iz Foče 1914. _ 002razglednica poslana iz Foče 1914. _ 003razglednica poslana iz Foče 1914Sued kaserne Foča _ 001Sued kaserne Foča _ 002Ustikolina - Kula Čengića kod Foče _ 001vojni logor u Aladži _ 002vojni logor u Aladžizaboravljena Foča _ 001zaboravljena Foča _ 002zaboravljena Foča _ 003zaboravljena Foča _ 004zaboravljena Foča _ 005zaboravljena Foča _ 006zaboravljena Foča _ 007

Čelebići kod Foče - nekada na Tursko - Crnogorskoj granici
Čelebići kod Foče – nekada na Tursko – Crnogorskoj granici

zaboravljena Foča _ 008zvrk

Foča oko 1915
Foča oko 1915

priredio:Kenan Sarač

fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik

POMEN NA DOBROG STAROG ĆIRU (VOZ)

Ćiro od Sarajeva do Foče (od 1939. do 1978.)

Pruga Ustiprača – Goražde – Foča je jedna od zadnjih urađenih pruga uskog kolosjeka u predratnoj Jugoslaviji. Ova pruga je otvorena 17. septembra 1939. godine u jeku rata u Poljskoj, pa je taj datum skoro i zaboravljen.

USPOMENE NA DOBROG STARAROG ĆIRU (VOZ) _ 005
Sarajevo
Bistrik
Pale
Koran
Stambolčić
Sjetlina
Podgrab
Prača
Renovica
Banj- Stijena
Mesići – Rogatica
Brčigovo
Dub
Ustiprača
Kopači
Hubjeri
Goražde
Vitkovići
Mravinjac
Osanica
Mrđelići
Ustikolina
Foča
Od Sarajeva, bolje rečeno Bistrika, do Pala pruga je išla kroz kanjon Miljacke.
Negdje između, na trasi s brojnim tunelima, nalazio se stanica/kolodvor Dovlići.
Za kolodvore/stanice Pale i Koran pamtim da su bili na nekoj visoravni,
u vrlo lijepom predjelu, a naročito pamtim prekrasan pogled na planinu Romaniju.
Iza Korana pruga je opet išla vrlo teškim terenom…
Slijede Stambolčić i Sjetlina, potom stanica/kolodvor Podgrab, a zatim malo ravniji teren – uz rijeku Praču i do stanice/kolodvora Prača i Renovica.
Iza Renovice pruga je vodila kroz kanjon rijeke Prače,
koja se ulijeva u Drinu kod Ustiprače. U tom kanjonu nalazila se jedna od najčudnijih stanica/kolodvora – Banj Stijena.
Gdje je bila Banja, ali Stijena je bila ravno iznad naših glava,
jer je cijela stanica/kolodvor bila doslovice usječena u kanjon…
Stanica Sudići ;zatim stanica/kolodvor Mesići-Rogatica
Brčigovo, zatim Dub i Ustiprača.
Pruga prema Foči vodila je uzvodno uz Drinu.
Slijede Kopači, Hubjeri … Goražde,
Vitkoviće (nekada industrijska zona sa puno teretnih vagona)
i Ustikolina… i
Foča…,
i dalje ka Miljevini,
Brod na Drini (uprava željeznice),
Avdagića Luka…
Miljevina…
eh nekad bilo sad se samo spominje…

USPOMENE NA DOBROG STARAROG ĆIRU (VOZ) _ 002

USPOMENE NA DOBROG STARAROG ĆIRU (VOZ) _ 003

 

Nakon stogodišnjeg staža na prostorima BiH, i legendarni Ćiro je 1. augusta 1978. godine stigao na svoje posljednje odredište, na stanicu Čengić Vila u Sarajevu.

Bosanskohercegovačke uskotračne pruge tokom svog boravka u BiH izgradila je austrougarska vlast, a spajale su različite krajeve BiH sa gradovima susjednih zemalja. Motorni vozovi postepeno su isključivani iz saobraćaja krajem 1960-ih, a posljednje vožnje su imali 1978. godine kada se u BiH ukida uskotračna pruga.

Ćiro je godinama unosio radost u usputna naselja. Prevozio je đake, studente i radnike koji su putovali na posao u Sarajevo. Donosio je prve trešnje, orahe, paprike. Prevozio poštu. Bio je svjedok i brojnih ispraćaja u vojsku.Ćiro nikada nikoga ostavio nije.

USPOMENE NA DOBROG STARAROG ĆIRU (VOZ) _ 004

Iz reda vožnje putovanje motornim vozom od Foče do Ustiprače trajalo je sat i sedamnaest minuta, a prema njemu je dužina pruge bila 49 kilometara, što znači da mu je bila brzina oko 40 km/h, što svakako nije malo. Pojava ovih vozova sa kojim sam često putovao za Sarajevo, bilo je ravno putovanju danas avionom. To je pravo poređenje. Komfor, brzina, nema dima, nema buke, nema škripe to je ono što je bila njegova glavna osobina. Koliko me sjećanje služi uvijek je bio pun. Rezervisala su se mjesta tako da nije moglo biti stajanja. Inače prije motornjaka obavezno smo presjedali u Ustiprači. To je presjedanje skoro uvijek bilo dramatično, posebno nakon završetka praznika i školskih raspusta. Obično je to nekako presjedanje bilo noću. Ustiprača je bila puna putnika koji su čekali voz iz Višegrada i Užica za Sarajevo. Kako je stanica Ustiprača u krivini, to su ovi vozovi iznenada ulazili u stanicu, kada je dolazio do opšte pometnje među ovom masom svijeta. Pravilo je bilo – bez pravila, tj. kako se ko snađe. Ovi vozovi su u stanicu Ustiprača dolazili puni, a skoro cijeli voz koji je došao iz Foče i Goražda trebao je da se ukrca za Sarajevo. Ulazili smo kroz prozore, što nije bila rijetkost. Mnogi nisu mogli ni da uđu već su morali da sačekaju drugi voz. Sjedenja nije bilo. I tako do Bistrika i Sarajeva kroz tunele i dimove mašine. Kako su vozovi bili puni, obično su dvije lokomotive vozile ove putničke kompozicije. Konduktera tada nije ni bilo, jer jednostavno čovjek nije mogao ni da prođe kroz voz. Jedna zanimljivost u ovim kompozicijama zimi, bio je zadnji vagon, koji je bio specijalne konstrukcije i koliko se sjećam koristio se za proizvodnju pare za zagrijavanje putničkih vagona i imao je dimnjak. Vjerovatno zbog velikog uspona od Ustiprača do Stambolčića bilo je veliko opterećenje mašina, pa utrošak pare za zagrijavanje vagona nije dolazio u obzir. Od Ustiprače do Sarajeva jedina veća stanica po broju putnika bila je Mesići – Rogatica, koja se nalazila blizu Rogatice. Bilo je zanimljivo gledati iz voza, koji je se kretao preko nadvožnjaka na Bistriku  masu svijeta koja ide od stanice Bistrik  prema gradu. Čovjek da ne povjeruje da je toliki svijet mogao da stane u malenog, dobrog i poslušnog “ćiru”.

USPOMENE NA DOBROG STARAROG ĆIRU (VOZ) _ 001

 

priredio:Kenan Sarač

DOBRI STARI ĆIRO (VOZ) – foto i video
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/16/dobri-stari-ciro-voz-foto-i-video/

HISTORIJA FOČE : CRTICE IZ XV STOLJEĆA (foto)

Hamzabeg izdaje Dubrovčanima osudu 1472.

Hamzabeg izdaje osudu Dubrovčanima _ 001Hamzabeg izdaje osudu Dubrovčanima _ 002

Sinanbeg izdaje Dubrovčanima slobodni list 1475.

 

Sinan beg izdaje Dubrovčanima slobodni list _ 001Sinan beg izdaje Dubrovčanima slobodni list _ 002

 

Ferman iz 1483.

Ferman 1483

Eseb-Alijina izjava iz 1478.

Esebalija 1478 _ 001

Ćiro Truhelka, Tursko-slovjenski spomenici dubrovačke arhive. Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1911.

 

istaknuta fotografija: Hamzabegov mesdžid u Foči

 

priredio:Kenan Sarač

************************

(1) Hoča, kao trgovište (mercatum) prvi put se spominje 1366. godine (Kovačević-Kojić, 1978, str. 42). S obzirom na to da se u ovom dokumentu spominje Foča kao znatnije trgovačko mjesto, može se zaključiti da njegova historija seže u mnogo dalju prošlost.
(2) U defteru iz 1519. godine srednjovjekovni naziv Hoče prvi put je zamijenjen imenom Foča (Redžić, 1983, str. 324).

************************

Stari tekstovi » Iz Evlijinih bisaga: Šeher Foča

 Prijeka čaršija i Sahat kula _ 50185463

Osvojio ga je Ebu'l-Feth, sultan Mehmed-han, godine 869/1465. Njegova je tvrđava, koja se nalazila u brdima, porušena. On je sada po Gazi Sulejman-hanovom katastarskom popisu (tahrir) domen (hass) hercegovačkog paše, a nalazi se na teritoriju hercegovačkog sandžaka. Njim upravlja vojvoda. To je ugledan kadiluk u rangu kadiluka od tri stotine akči, u nahijama toga kadiluka ima sedamdeset i sedam sela. Ima muftiju, predstavnika šerifa, predstavnika Portinih spahija (sipah kethuda yeri), janjičarskog serdara, povjerenika za harač (harac agasi), tržnog nadzornika (muhtesib agasi), starješina esnafa (sehir kethudasi) te razne prvake i velikaše.

Foča _ mapa iz 1888 _ 50185461

Oblik i položaj Foče
Prostire se duž obale velike rijeke Drine, od istoka prema zapadu. S jugoistočne, južne i zapadne strane, u daljini koliko može top dobaciti, nalaze se šumom bogate planine s ogromnim drvećem. Veliki šeher se nalazi u polju, na ravnom i prostranom mjestu. Sve do obale rijeke Drine nanizane su prostrane kuće, prizemne i na sprat. Zidane su od tvrdog materijala, a imaju i vinograde.
Grad ima 18 mahala. 10 je muslimanskih, a 8 bugarskih, srpskih i latinskih (katoličkih). Jedna je mahala židovska. Ima 2.160 impozantnih, krasnih i lijepih kuća, koje su u dobrom stanju, pokrivene su ćeremitom i pločama, okružene baščama, tako da svaka izaziva ljubomoru i zavist persijskih vrtova. Najimpozantniji su novosagrađeni saraji Mustafa-efendije Kadića (Kadizade), zastupnika (halif) spahija u rezidenciji sreće (Stambolu). Zatim Begov saraj i Serdarev saraj.

Foča_Most Mehmed-paše Kukavice, Gornji Ćehotinski most _ 001

Džamije
Ima svega 17 islamskih bogomolja (mihrab). Između svih ističe se džamija sultana Bajezida Velije u staroj čaršiji. To je starinska bogomolja, sagrađena od tvrdog materijala, u starom stilu. Ima drvenu kupolu pokrivenu olovom i jedan minaret. Zatim džamija Fatma-sultane. I ta je bogomolja (musala) u dobrom stanju, a pokrivena je čistim olovom. Na kraju zapadne strane varoši nalazi se jednostavno građena džamija Šejh-Piri efendije. Defterdar-pašina džamija ima jedan minaret, a pokrivena je olovom. Zatim ima Osman-agina džamija, u kojoj iznad kapije stoji ovaj natpis:
Zgrada Hadži-Osmanove džamije, koja je slična raju
Postade uzvišen hram iskrenih vjernika
Posjetilac reče datum dovršenja njegove zadužbine
Posta krasna džamija i privlačan hram
Godine 1022/1613
Ova svijetla džamija ima kupolu od daske, a sva je prekrivena olovom. Na vratima džamija kadije Osman-efendija nalazi se ovaj natpis:
Blago onom ko u nju uđe čist
Datum joj je:
Godine 1002. = 1593/1594.

Ove pomenute džamije su velike džamije na ovoj strani grada Foče. Osim njih ima 11 mahalskih mesdžida (zavije) Rijeka Ćehotina (Tihotina) razdijelila je ovaj grad Foču na dvoje. Na suprotnoj, istočnoj strani te rijeke nalaze se ove džamije: Kad drvenim mostom pređemo na suprotnu stranu, onda na vrhu mosta imamo Hasan-pašinu džamiju, koja je po cijelom svijetu poznata pod imenom Aladža džamija. To je krasna bogomolja. Ovoj džamiji nema ravne u Bosanskom ejaletu, ni u zvorničkom sandžaku, ni u gradu Taslidži (Pljevlja), a ni drugdje. Njen je graditelj Ramadan-aga, glavni zastupnik (bashalife), starog neimara (Kodža Mimar) Sinana, sina Abdulmenan-agina, glavnog neimara (mimarbashi) sultana Sulejmana. On je uložio svu svoju sposobnost dok je napravio ovu tako krasnu i divnu Aladža-džamiju, kojoj ne može biti ravne. U ovoj džamiji je sa stanovišta arhitekture izraženo toliko sposobnosti, toliko ukusa i finoće i ostvareno toliko ljupkosti da takvu impresivnost nije ostvario nijedan raniji neimar na zemaljskoj kugli. Kako je ona ljepša i sjajnija od svih džamija ovog grada, to je ukrasila grad. Neimar je na zidovima četvorougaone osnove napravio, poput plave zdjele, okruglu kupolu, ona je uzorna i zaslužuje da se vidi. Minber, mihrab, prozori i galerija mujezina su perforirani (musebbak) radovi od bijelog mramora poput perforacija (gravura) Fahrije, u svakom tom detalju izražena je neka posebna sposobnost i vještina poput dopuštene mađije. Spolja na sofi nalaze se tri visoke kupole (kubbe), na četiri mramorna stuba bijela kao kristal. Da ne bi snijeg i kiša zasipali veliki džema'at, na ovim sofama je poredano sinetrički dvadeset borovih stubova i od drveta inžinjerijski napravljena neka vrsta krovnog prepusta (sundruma), tako da onaj koji ga vidi ostaje zapanjen, jer je sav taj prepust izgraviran mrežastim gravurama poput gravura Fahrije. Sav jugoistočni zid ove sofe išaran je raznovrsnim šarama ravnim Behzatovu, Manijevu i Sahkulovu kistu. U sredini dvorišta (harem), na mjestu obraslom u zelenilo, pod visokom emajl-kupolom na sest stubova, koja je kao kupola kakvog visokog dvorca, napravio je klesar mramora šadrvan (havz) za abdest. To je tako umjetnički izrađen safijski šadrvan da zaljubljeni ljudi, gledajući kako iz slavina teče živa voda i pravi vodoskok, prestanu da čeznu i uzimaju abdest. Sa desne strane ove džamije, do samog puta, podignuta je veličanstvena kupola (kubbe) na četiri stuba. Oko nje je kovački majstor napravio takve gvozdene rešetke i prozore koji su poput radova kovača Davuda. Svaki majstor, inžinjer i svjetski putnik koji pažljivo pogleda ovu kupolu i ove gvozdene rešetke ostaje zapanjen i zadivljen. Osnivač ove zadužbine, Hasan-paša, umro je u Budimu kao Budimski defterdar. Njegovo su čisto tijelo, prema njegovom testamentu (vasiyet), sahranili ovdje u gradu Foči, u dvorištu ove džamije pod pomenutom emajl-kupolom. To je i sada svijetao mauzolej. Bog mu se smilovao! To je, zaista bio čovjek od ukusa, darežljiv i plemenit, vrijedan i gostoljubiv, pun divnih osobina kao Hatem Tai i Džafer Bermeki. Kako on nije žalio blaga, to je neimar Ramadan iz dvadeset i jedne džamije koje je on gradio mogao uzeti poneko iskustvo i vještinu (san'at) i sve ih primjeniti na ovoj džamiji. Uloživši svu svoju sposobnost, on je napravio takav Božji hram da mu nema ravna u Rumeliji (diyar-i Rum). Kako je osnivač bio darežljiv čovjek, on je raznim umjetnicima koji su iz svih krajeva dobrotvoru na poklon po jedan svoj umjetnički rad dao odgovarajuće nagrade i uzdarja. Umjetnički izrađenim lusterima, koje je također dobio na dar, ukrasio je unutrašnjost džamije, pa je i ona postala postala svijetla bogomolja, poput mlade čije čelo sija kao mjesec. Iznad visokog svoda kapije na jugoistočnoj strani džamije, na bijelom i čistom mramoru, napisan je kaligrafski u stilu Kara-Hisarije ovaj natpis:
Ovu časnu džamiju podigao je osnivač zadužbine
I dobrotvor Hasan, sin Jusufov,
i dao joj ovaj hronostih:
Primi je lijepo, o vječni (Bože)!
Godine 1047.
Pokraj ove dzamije nalazi se džamija Emira Mehmed-age. To je interesantna, simpatična i lijepa džamija, ali nema posjetilaca. Ovu džamiju narod zove Pašina dzamija(Pasa cami). Na njenoj kapiji nalazi se ovakav natpis:
Ovu časnu džamiju sagradio je i proširio
Mehmed-aga sin Abdulatifov, upravitelj vakufa
Napisano godine 961.
Džafer-efendijina džamija je svijetla starinska bogomolja kojoj nema ravne, a pokrivena je olovom. I Sulejman-begova džamija je, također, udobna i privlačna, ali ima pomalen broj posjetilaca. Osim ovih džamija, nalazi se na ovoj strani više mahalskih mesdžida. U Foči ima šest medresa, u nekima se predaje islamska tradicija (hadis). Postoji osam tekija. Od svih je najznamenitija Bajezid-babina tekija, na jugoistočnoj strani grada, među vinogradima i baštama. Ona je okrenuta prema čaršiji i bazaru i predstavlja kosmoramu (ogledalo svijeta). Ukrašena je raznovrsnim maksurama i kuhinjama. Tu ima tri javna kupatila (hamam). Jedno je kupatilo pokojne Fatma-sultanije, drugo Bajezidovo, a treće hamam Mustafa-efendije, zastupnika (halifa) spahija.
Sudnica (mekheme), koja je u blizini ovog kupatila, također je Mustafa-efendijina. U blizini Mustafa-efendijine banje nalazi se prostrana musala. Ovdje mještani obavljaju blagodarenja. Postoje dvije javne kuhinje (imaret). Jedna Bajezid-hanova, a druga Aladža-džamije.
Od njihovih specijaliteta na glasu su četrdeset vrsta riba iz rijeke Drine, bijeli kruh i med samotok, sedam vrsta sočnog grožđa, višnje i kruške jeribasme. Prema bazdaraginim podacima tu ima 26.000 dunuma vinograda na koje se plaća desetina (osur). U čaršiji ima 540 dućana. Sredinom ovoga mjesta, tamo gdje se nalazi trg varoši, teče rijeka Drina, koja se ne može preći na konju. Jugoistočno od rijeke leži glavni dio grada. Sjeverno i zapadno od rijeke nalaze se plodni voćnjaci (bag). Stanovnici prelaze i na suprotnu stranu čamcima i lađama. Svi dvorovi i uglednije kuće leže na obali Drine. Njihovi doksati i prozori gledaju na rijeku. Dužina grada obalom rijeke iznosi 4.000 koraka. Ova rijeka Drina izvire na sredini Hercegovine (dijar-i Hersek) iz planinskih visoravni Kolašina i Čemerna, iz planina Zagorja i Uloga. Rastući i skupljajući se postepeno, ona najprije nailazi na ovaj veliki grad i teče jedan sat direktno kroz bašče i ne pravi nikakve vijuge.

foca-oko-1900-g _ 003

Na istočnoj strani grada, pored Aladža-džamije, teče rijeka Ćehotina, koja se pod tabhanom (dabeghane) sjedinjuje s rijekom Drinom. Rijeka Ćehotina teče s istočne strane grada Foče. Njen izvor nalazi se na jugoistočnoj strani (kible) u planinama nahije Bihor u prizrenskom sandžaku u Albaniji, koje su udaljene jedanaest konaka. Ona dolazi iz Pive, Nikšića i opasnih Drobnjaka, prolazi ispod grada Plava, zatim Pljevaljskim poljem, protiče kroz grad Foču, dijeli ga nadvoje i tu utiče u rijeku Drinu. Drina teče dalje prema sjeveru, nailazi na kasabu Ustikolinu, a zatim se sjedinjuje sa Limom. Odatle teče prema bosansko-sarajevskom Višegradu, prolazi kasabu Bijeljinu te pod gradom Racom, utiče u Savu.

U ovom hercegovačkom sandžaku postoje dva znamenita velika grada (mahmiyya), jedan je Foča a drugi Mostar. Stanovnici Foče su u licu lijepi i divni ljudi, čistog vjerovanja, pobožni su i dobri muslimani. Muškarci nose raznobojnu čohanu odjeću. Prvaci i velikaši zamotavaju bijele čalme, a srednji stalež nosi pokratko odijelo i čakšire s kopčama, grube papuče i kalpake od raznobojne čohe i kunovine. Govore bosanski. Većinom su trgovci. Hadžija (hodočasnika) i gazija (junaka) ima takođe dosta. Žene nose feredže od crne čohe sa bijelim velom i idu pokrivene kao Rabija Adevija. Djevojke su im veoma lijepe, povučene, a djeca vrlo bistra i oštroumna, pa su napamet naučila mnoge knjige u stihovima. Mladići su im pravi sokolovi, neustrašivi i hrabri junaci. Vječno su u borbi sa Mlečanima. Njihovi učenjaci posjeduju rijetka znanja, a njihovim iskusnim ljekarima, ranarnicima i majstorima za puštanje krvi nema ravnih. Od turbeta koja se posjećuju znamenita su Bajezid-babino i Murad-babino, a obojica su pokopani u svojim tekijama.

foca_džamija_medresa_han_sahat-kula_mehmed-paše-kukavice_ 002

Fočanski most – ogledalo čuda
Na obali Sredozemnog mora, u nahiji grada Menemen, blizo grada Smirne na anadolskoj strani ima još jedan grad po imenu Kara-Foča. Ali ovo je hercegovačka Foča. Na zapadnoj strani, pola sata daleko od ovoga grada, na Karaburnu na velikoj rijeci Drini nalazi se drveni most na jedno okno, koje se diže do nebeskog vrha. To je veoma strašan, opasan i nesiguran prelaz, koji već propada jer nije tvrdo građen. Ovaj veliki most, koji treba pogledati, napravio je majstor stare škole tako da je na jake temelje, koji se nalaze na obje strane rijeke, vješto nanizao jednu na drugu velike i duge gretle tako da jedna nad drugom izmiče kao pera u krilima lastavice. Tako su grede, koje se nižu s obje strane, približene pa je onda na sredini mosta povezao jedan za drugi pet direka lađe i tako sagradio ovaj veliki most kome nema ravna ni u jednom vilajetu. Preko njega prelaze ljudi, konji, mazge i ostala stoka. Most se jako ljulja, pa se čovjek ne usuđuje ni da pogleda dolje. Čovjeku se smrači pred očima, srce mu zalupa. U ovim krajevima uopće nema kola, a i da ih ima, ne bi mogla prelaziti preko ovoga mosta. To je most rahmetli Sulejman-hana. On je za njegovo održavanje
uvakufio jedanaest sela. Zatim smo opet došli u Foču i s nekoliko prijetelja prešli preko rijeke Ćehotine, i idući obalom rijeke Drine prema sjeveru, došli smo u kasabu Ustikolinu.

SO Foča - Na dnevnom redu rebalans općinskog budžeta


Priredio: Kenan Sarač,4. septembra, 2015.

 


MUSLIMANI ŠPANIJE SU POSTILI RAMAZAN IAKO SU NAKON TOGA ODVOĐENI NA VJEŠALA

Inkvizicija i Morisci _ 001

Da bismo što bolje iskoristili preostale dane ramazana i zahvaljivali Allahu na blagodati upute, ali i na blagodati države i slobode koju uživamo u našoj dragoj Bosni i Hercegovini, ovim tesktom podsjetit ćemo se na život muslimana Španije, nakon što je 1492. godine pala i posljednja muslimanska državica u Endelusu – Granada. Podsjetit ćemo se na život muslimana Španije koji su bili izloženi najsvirepijem mučenju, koji su prisilno pokrštavani, tjerani su da konzumiraju alkohol i svinjetinu te da u potpunosti odbace i ostave islam i sve islamske propise i obilježja, u suprotnom, ukoliko bi neko bio viđen da klanja, posti i sl., po kratkom postupku bio je osuđen na smrtnu kaznu viješanjem, ili spaljivanjem na lomači, ili bi bio osuđivan na doživotnu robiju uz konfiskaciju cjelokupne imovine.

Inkvizicija i Morisci _ 003

Kršćani su muslimane Španije nazivali Morisci (mali Mauri), ili ”novi kršćani”, da bi ih i na taj način ponizili i ukazali na njihov prezren status u kršćanskoj sredini.

Pošto su živjeli u neizdržljivim uvjetima terora, vjerovatno se pitate da li su uopće klanjali i postili, i kako su se odnosili prema mjesecu ramazanu i ibadetima u njemu?

Španjolski historičari, prije svih oni koji su bili savremenici muslimana Morisca, pokušali su dočarati i prenijeti sliku njihovog tajnog vjerskog života i uglavnom su se složili da su muslimani Morisci posebno poštovanje imali prema mjesecu ramazanu i postu i pored toga što su prošla desetljeća nakon njihovog prisilnog pokrštavanja.

Tako je španjolski historičar Boronat y Parrchina pokušao što vjernije predstaviti i opisati stanje muslimana u Španiji nakon pada Granade i njihov vjerski život koji su prakticirali u tajnosti, skriveni od očiju mnogobrojnih krstaških doušnika.

On je spomenuo nekoliko ključnih aspekata u životu muslimana uključujući i post, koji je ovako opisao: ”Ramazan traje trideset dana, muslimani tokom dana ništa ne jedu sve dok se ne pojave prve zvijezde na nebu. Noći ramazana provode bdijući, a pred zoru ponovo jedu i onda operu usta i obavljaju jutarnju molitvu. Ramazanski post započinje viđenjem mlađaka, a završava se također viđenjem mlađaka. Nakon trideset dana posta, muslimani slave praznik, Ramazanski bajram. Prvi dan Bajrama djeca ljube ruke očevima i mole ih za oprost, a očevi blagosiljaju svoju djecu stavljajući im ruku na glavu i izgovarajući riječi: ”Bog te učinio dobrim muslimanom, ili dobrom muslimankom!” Za Bajram svaki musliman traži halala od svog brata muslimana i moli za oprost, riječima: ”Bog oprostio i meni i tebi.” (Garcia Mercedes Arenal, Muslimani Morisci (Los Moriscos), str. 100)

Garcia Mercedes Arenal navodi također da je, nakon studioznog proučavanja inkvizitorske arhivske građe, zaključila da su: ”Obredi (ibadeti) kojima su muslimani Morisci najviše pridavali pažnje, a što se spominje u većini inkvizitorskih izvještaja, jesu: ramazanski post, čišćenje (taharet i abdest) i namaz.” (Garcia Mercedes Arenal, Inkvizicija i Morisci (na arapski preveo Džemal Abdur-Rahman), str. 66 u arapskom prevodu)

Zatim nastavlja: ”Bez ikakve sumnje, ramazanski post je bio duboko ukrijenjen u život ”novih kršćana” i to je obred koji je, uglavnom, najviše poštovan i čuvan kod većine Morisca. Može se reći da je ramazanski post bio posljednji znak islama kod Morisca.”

Inkvizicija i Morisci _ 002

Poznati španjolski istraživač Julio Caro Baroja, pozivajući se na knjigu Servantes i Morisci, veli: ”Na početku sedamnaestog stoljeća bilo je ljudi u Mursiji i Gionu koji su postili ramazan.” (Julio Caro Baroja, Muslimani kraljevine Granade nakon 1492. godine, str. 129) Dakle, nakon 110 godina od pada Granade, muslimani su čuvali ramazanski post u Španiji, što ukazuje na veličinu ovog mjeseca i njegov status kod muslimana, unatoč mučenjima i stradanju kojem su bili izloženi zbog toga. No, intenzitet čežnje za postom kao ibadetom bio je veći od straha od kršćana i njihovih surovih metoda mučenja. Zato su se oni penjali na uzvisine kako bi pratili pojavu mlađaka i kako bi na vrijeme mogli zapostiti.

U tom kontekstu, pozivajući se na Arhiv inkvizicije u Cuenci, historičarka Arenal napisala je: ”Post počinje pojavom mlađaka i muslimani su pratili njegovu pojavu sa velikom pozornošću i iščekivanjem. A kada bi se pojavio mlađak oni koji su ga vidjeli prenosili su to u susjedna sela i raspravljali su se međusobno oko viđenja mlađaka. Upravo je njihova briga oko pojave mlađaka bila uzrok stradanja mnogih muslimana od strane inkvizitorske vlasti. Tako je 1570. godine (78 godina nakon pada Granade) uhapšeno pola sela, jer su izašli da gledaju pojavu mlađaka, i nakon što se među njima zapodjenula rasprava da li je mlađak viđen ili nije, podijelili su se u dvije skupine i svaka skupina je glasno branila svoj stav, pa su ih zbog toga otkrili krstaški špijuni i prijavili inkvizitorskom sudu i sud je naredio da se pohapse.” (Arhivainkizicije u Cuenci, spis 249, br. 3363)

Tako su muslimani Španije živjeli u stalnom strahu od inkvizitorskih doušnika. Skrivali su svoju vjeru i tražili mjesta na kojima bi mogli obavljati islamske dužnosti i propise među kojima i ramazanaski post. Komšije kršćani su ih posebno provjeravali u toku ramazana tako što su ih često pozivali na ručak, pa su muslimani morali tražiti razna opravdanja kako ne bi pokvarili i prekinuli post. I nije čudo da je najveći broj muslimana Morisca osuđen u toku mjeseca ramazana.

Inkvizicija i Morisci _ 004

Jedan od Španjolaca koji je postio ramazan bio je Francisco Kordoba ”koji je postio od zore do zalaska sunca tokom cijelog mjeseca. Nikada nije bio izložen tolikim pozivima na jelo od strane komšija kršćana kao u toku mjeseca ramazana. Međutim, on je bio oprezan i ako bi ga neko pozvao na ručak, on bi odbijao tvrdeći da je već jeo na drugom mjestu.” (Nacionalni povijesni arhiv Španije, spis 192, br. 4) U inkvizitorskim spisima i izvještajima zabilježeni su mnogi slučajevi i predmeti koji su vođeni protiv ”novih kršćana” koji su postili u toku ramazana. Tako je ostao zabilježen i sudski inkvizitorski postupak protiv porodice Ibn Amir (potomci i rođaci poznatog Mensura ibn Ebi Amira) iz Valensije u 1567. godini. Naime, sluškinja iz te porodice koja se zvala Anhela u svom je svjedočenju izjavila da je ”izvršavala islamski propis posta u toku ramazana (tada je imala 16 godina) kao sluškinja gospodina Jeronima ibn Amira u mjestu Bnagwatil nakon što je bila sluškinja u Hašimovoj kući u mjestu Sagorbi. Zajedno sa gospodinom Jeronimom postila je i njegova supruga i sinovi: Cosmi, Juan i Hernando. Svi oni su proslavljali i muslimanski praznik i oblačili najljepšu odjeću.” (Muslimani Morisci, str. 167-168.)

Allaha molimo da se smiluje našoj braći muslimanima Moriscima iz Španije, da ih nagradi vječnim Džennetom zbog njihove žrtve za islam, da nas učini istinskim muslimanima i da ukabuli i primi naš post i ostale ibadete u ramazanu i da omogući da se u Bosni i Hercegovini slobodno posti, klanja namaz i Allah veliča do Sudnjega dana. Amin!!

priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić, saff.ba

_ _ _ _ _

Garcia Mercedes Arenal _ 001

Mercedes García-Arenal Rodríguez
Email: mercedes.garciaarenal@cchs.csic.es (link sends e-mail)
Phone: (+34) 916022422
Office: 1C10
Profesora de Investigación de OPIS
Instituto de Lenguas y Culturas del Mediterráneo y Oriente Próximo
Departamento de Estudios Judíos e Islámicos
Group: Historia Cultural del Mediterráneo
Digital.CISC

User main profile
Biography
(active tab)

Mercedes García-Arenal has a PhD in Arabic and Islam from the Universidad Complutense in Madrid (1976). She was a post-doctoral fellow in the London School of Oriental and African Studies (1976-1978) on a British Council Scholarship. In 1981, she received tenure as a Junior Researcher at the Consejo Superior de Investiagaciones Científicas, where she has been a Research Professor since 1990. She was a Visiting Scholar at the Institute for Advanced Study in Princeton (1988-89), and Directeur d’ Etudes de l’ EHESS (Paris) in the Spring term of 1992.

She has been actively involved in service to her institution, mainly as Member of the Steering Committee, Junta de Gobierno, CSIC (2003-2008) and Member of the Comisión de Área de Ciencias Humanas y Sociales, CSIC (2005-2008). She has also invested a lot of time and energy in being Directing Editor of the journal Al-Qantara. Revista de Estudios Árabes, from 1999 till 2013. She is also on the editorial board of several scholarly journals: The Maghreb Review (1999-present), Hésperis-Tamuda (2008-present) Journal of Medieval Iberian Studies (2010-present), Mediterranean Historical Review (2009-present), and Journal of Early Modern History (2012-present).

Among the numerous invitations she has received to present her work worldwide, she has held the Stewart Professorship in the Humanities at Princeton University (April 2013) given the Cochrane Lecture, Department of History, University of Chicago (2010) and the Hamilton Gibb Lectures, Center for Middle Eastern Studies, Harvard University (2008).

She has been PI of several research grants funded by the Spanish nacional government and has participated in international projects such as “Individual and Society in the Mediterranean Muslim World”, funded as an à la carte project by the European Science Foundation and directed by Robert Ilbert (1991-95) In this project she was team leader of Hub 6, “Religious activity and experience.” She was also PI of the Research Program “Islam y disidencia religiosa en la Europa protestante y en la católica,” CCHS-CSIC (2010-2013).

She has directed 10 PhD dissertations.

Since 2013, she is currently Principal Investigator of the ERC Advanced Grant “Conversion, Overlapping Religiosities, Polemics, Interaction: Early Modern Iberia and Beyond,” the CORPI project.

Her research focuses on the religious history of Iberia and the Muslim West, mainly on religious minorities: conversion, polemics, messianism, religious dissidence, and dissimulation. She has focused on the impulses of assimilation and rejection by mainstream societies of religious minorities such as Muslims and converted Muslims in Iberia and Jews in North Africa. Much of her research is based on Inquisition documentation. She has cultivated long-term research interest in the study of religious minorities and religious conversion from a new methodological vantage point. She has thus been increasingly drawn to the small-scale, singular study of individual experiences that suggest a process of gradual disengagement, involving closely entwined yet competing notions of religion and group belonging, in cases that illustrate how formal institutions of power function while handling people’s affairs. Among the latter she has been especially interested in individuals who walk away from groups, and in looking at groups through the eyes of the disaffected and the uncommitted.

Among her main publications are:

With Fernando Rodríguez Mediano, Un Oriente español. Los moriscos y el Sacromonte en tiempos de Contrarreforma (Madrid: Marcial Pons, 2010). The Orient in Spain: Converted Muslims, the Forged Lead Books of Granada and the Rise of Orientalism (Leiden: Brill, 2013) Taking as its main subject some notorious forgeries by Muslim converts in sixteenth-century Granada (including an apocryphal gospel in Arabic) this book studies the emotional, cultural and religious world-view of the Morisco minority and the complexity of its identity, caught between the wish to respect Arabic cultural traditions, and the pressures of evangelization and efforts at integration into “Old Christian” society. The book also addresses questions of Orientalist scholarship in Early Modern Spain, in which an interest in Oriental languages, mainly Arabic, was linked to important historiographical questions, such as the uses and value of Arabic sources, and the problem of the integration of al-Andalus within a providentialist history of Spain. The authors have considered these issues not only from a local point of view, but from a wider perspective, in an attempt to understand how these matters related to more general European intellectual and religious developments.

With Gerard A. Wiegers, Entre el Islam y Occidente. Vida de Samuel Pallache, judío de Fez (Madrid: Siglo XXI, 2002 [1999]) translated into English as A Man of Three Worlds: Samuel Pallache, a Moroccan Jew between Catholic and Protestant Europe (Baltimore: Johns Hopkins University Press, 2003); Arabic (Cairo: Ministry of Culture, 2006); Italian (Rome: Casa Editrice Viella, 2013), and Dutch (Amsterdam: University Press, 2014). This book reconstructs the story of a Jewish Moroccan family between Catholic Spain and the Protestant Low Countries.

Ahmad al-Mansur (1578–1603): The Beginnings of Modern Morocco (Series Makers of the Muslim World). Oxford: Oneworld, 2009.

Messianism and Puritanical Reform: Mahdis of the Muslim West (Leiden: Brill, 2006). In this book I analysed the connection between Sufi legitimation, sacred descent and expectations of the coming of a Mahdi, that is a second Muhammad. I also looked at how prophetic descent (sharifism) functioned as symbolic capital in Iberia and the Maghreb.

Inquisición y moriscos. Los procesos del Tribunal de Cuenca (Madrid: Siglo XXI, 1978. 2nd ed. 1983, 3rd ed. 1988). A study of converted Muslims and their practice of Islam through Inquisition trials.

 

 

Garcia Mercedes Arenal _ 003

Forgotten, rare coloring book, 257 years old, found in Missouri Botanical Garden's library

 

the Florist 1760 _ 003

Perhaps the owner had no gall-stone brown or French berry yellow. Or kept the book only for pressing plants.

Whatever the reason, light use may have helped preserve a rare, early coloring book found in the Missouri Botanical Garden’s library. Noticed just last month, the book predates by 100 years what has been cited as the first coloring book.

“The Florist” wasn’t for education. It wasn’t for exploration. It was for coloring.

Printed about 1760 in London, “The Florist” includes 60 images of flowers with instructions for “drawing and painting according to nature.” The printer, Robert Sayer, explains right up front: It’s a “new work intended for the use & amusement of gentlemen and ladies delighting in that art.”

Apparently the printer also sold pigments for watercolors, describing recommendations such as ultramarine and sap-green. The brown was “gall-stone.” The yellow apparently came from a common buckthorn bush, although its fruit was confusingly called both “French berries” and “Persian berries.” Gentlemen and ladies would use the paints with “hair pencils.”

Although there are stains from pressed plants and one green smear, the garden’s own copy wasn’t colored.

Fewer than 10 copies of Sayer’s book appear to be preserved in libraries. A librarian with the Yale Center for British Art confirmed that its rare books collection holds two copies of “The Florist,” one colored, one not. Only one other U.S. library lists a copy (Virginia’s Oak Spring Garden Library); the rest are in Europe.

“The book doesn’t have scientific merit, but it does have a lot of cultural merit,” said Amy Pool, a botanist with the garden.

Pool is a curatorial assistant and an editor of “Flora de Nicaragua.” She was doing some light reading in “The History of Botanical Illustration” when she happened upon a reference to a 1760 coloring book. Pool entered the title in the garden’s digital catalog and found it had a copy.

The garden’s Peter H. Raven Library has more than 250,000 items. Scientists probably wouldn’t be looking for a coloring book in its rare book collection, which includes more famous things — such as the first U.S. edition of Charles Darwin’s “On the Origin of Species” and a palm-sized field guide from 1553.

As for quality of illustration, many of the rare books have more beautiful, detailed images than “The Florist.” One is Elizabeth Blackwell’s hand-colored “A Curious Herbal.” Published in 1737-39, it describes how to use plants for medicine. Blackwell’s shady husband was in debtor’s prison, so to support herself and her child, she drew the plants, engraved the drawings in copper, then painted the prints. (She sold four plates a week and got the husband out of prison, but he left her anyway.)

The garden’s rare book collection has some 6,000 volumes published before 1825. Research librarian Linda Oestry says she is “amazed at what people knew about the world.” “The Florist” was published less than a decade after Carl Linnaeus released a book formally introducing his revolutionary method of naming plants (binomial nomenclature).

Oestry says people of the era had enormous interest in botany. But she doesn’t consider the coloring book’s pages to be fine illustration.

Pool, however, detects a certain charm: “I kind of like the drawings.”

While showing the book, Pool pointed to scribbles apparently made by a child, plus a few random words written down, such as “leaf.” Stains show where plants were pressed between the book’s pages. The owner at one point may have been “Albert,” which is beautifully written on an early page. An imitation leather cover was added much later when some conservation work was done. Beyond that, the library doesn’t know how it acquired the book (many rare books have been donated).

“There are probably lots of things that are odd and interesting that we’re not aware of,” Oestry said of the rare books collection.

The garden’s library is “amazing,” she says. “The library is one of a half-dozen best of its type in the world.” It has digitized more than a million pages for the open-access Biodiversity Heritage Library.

Not only scientists but other researchers use the library, including those investigating history, English literature and exploration, Oestry said. They must call or email for an appointment at the library, which welcomes appropriate use. It is on the fourth floor of the garden’s Monsanto Center, which is a block and a half west of its well-manicured acreage on Shaw Boulevard.

A few materials from the garden’s library are included in a St. Louis Art Museum exhibit called “Cross-Pollination.” It highlights the mid-1700's floral artistry as “the interest in natural science — notably botany — became widespread in aristocratic, artistic, and scientific circles.”

The exhibit’s description underscores the 18th-century market for a book promoting the painting of flowers in “their succession of blowing,” as “The Florist” seems to describe blooms.

Librarian Francis Lapka of the Yale Center for British Art points to “The Key of Green” by Bruce R. Smith for coloring book history.

In an afterward, the author mentions “The Florist” but says that within 20 years such books weren’t marketed to ladies and gentlemen but to “the little Misses and Masters of Great Britain,” connecting coloring books to children.

A century later, Smith writes, coloring books really “came into their own” with titles such as “The Little Painter” (1860) and “The ‘Little Folks’ Painting Book” (1879). The latter is often cited as the first coloring book.

More than another century later, the coloring craze re-captured adults, who have bought millions of books and used not hair pencils but gel pens and other modern instruments to satisfy their creative urges.

No one is going to be coloring “The Florist,” of course, unless they go to botanicus.org and download pages that were posted on Friday. And the garden does have other copies of drawings for kids who, 257 years later, still yearn to color plants in bloom.

• By Jane Henderson • St. Louis Post-Dispatch • Jun 12, 2017 •
http://www.stltoday.com/entertainment/books-and-literature/forgotten-rare-coloring-book-years-old-found-in-missouri-botanical/article_3762d63c-d2c9-5f3d-9a41-921c621503c3.html

_ _ _ _ _

the Florist 1760 _ 002the Florist 1760 _ 004the Florist 1760 _ 001

SLIKA BOSNE S KRAJA 19. STOLJEĆA

(upoznajmo bolje jedni druge)

Bosnu su kroz njenu historiju stranci doživljavali kao krajnje neobičnu zemlju. O tome kakva je bila čak krajem 19. stoljeća govore njihova zapažanja koja su zabilježili putujući kroz nju. Kada je Austro-Ugarska 1878. godine okupirala Bosnu u njoj je zatekla život koji se u mnogočemu temeljio na normama feudalnog društva. Razlog takvog stanja je bio brdsko-planinski karakter zemlje što je onemogućavalo potrebnu komnunikaciju s vanjskim svijetom.
Dolazak i prolazak stranaca, a time i naprednih ideja, onemogučavalo je i nesigurno stanje u zemlji. Kao najisturenija turska pokrajina u Evropi prema najvećim neprijateljima Carstva: Austriji i Mletačkoj Republici, stalno je bila s njima u ratu što je stvaralo opću nesigurnost pa je sve bilo u znaku rata i stalne opasnosti. To je uveliko utjecalo da se ovdje sve razlikovali od onoga čak u susjednim zemljama, a da se ne kaže u onovremenoj Evropi
Odmah po okupaciji zemlje od strane Austrije 1878. godine ovamo su iz Evrope nagrnuli brojni znatiželjelnici raznih profesija da upoznaju i proučavaju onovremeni život i običaje ovdašnjeg stanovništva, prije svega muslimanskog dijela, što je za onovremenu Evropu predstavljalo egzotikiku.
Svi koji su saobraćali sa Bošnjacima prije svega ističu njihovu veliku vjersku odanost i navode da je teško sresti narod koji je toliko odan svojoj vjeri kao što su oni. Dodaju da oni za nju žive, umiru, i sve će izgubiti braneći je. Po njima, svaki Bošnjak veruje da je, sve što se dešava od Boga i da je tako suđeno. Kada ih pogodi kakva nesreća podnose je krajnje ravnodušno, uvjereni da je unaprijed dragi Bog tako odredio.
U tom kontekstu spominje se slučaj iz 1851. godine kada se Omer-paša Latas razračunavao s pobunjenim Bošnjacima, kojom prilikom je na stotine uhvaćenih bošnjačkih prvaka, što begova, što aga, u okovima otpremio pješice u Carigrad da mi se tamo sudi. Očevici koji su sretali na putu tu tužnu kolonu opisuju da su u takvom stanju samo znali rozboriti „Šta ćeš, tako nam je suđeno“.
U izvještajima istraživanja o naravi Bošnjaka navodi se i to da ga nećeš ničim toliko povrijediti kao kad mu dirneš u njegovu vjeru i vjerske osjećaje. Kao veliki vjernici nadasve su mrzili psovke i uopće proste riječi. U svakodnevnom govoru su kao poštapalicu prizivali časni Kur'an i druge vjerske knjige (kitabe). Ako bi sugovornika željeli uvjeriti u ono što govore kleli su se „Sunca mi“, „Dunjaluka mi „ (Svijeta mi) i sl.
U opisu dalje se kaže da svaki Bošnjak krajnje brižno izvršava propisane vjerske obaveze i ni za živu glavu ne bi propustio neku od dnevnih molitivi, ni onda ako je na putu ili se nađe u tuđem svijetu. Ostao je opis Husein-bega Gradaščevića koji je zapisao austrijski liječnik Bartol Kunibert koji ga je liječio u Zemuni prije deportacije u Istanbul, pa kaže: „Iskren i marljiv musliman, iako je bio teško bolestan, nizašto na svijetu ne bi propustio onih pet molitvi dnevno“.
Ova konstatacija o odanosti Bošnjaka svojoj vjeri iz 19. stoljeća na vlas odgovara vjerskim osjećajima njihovih predaka, starih Bošnjana, iz vremena banova i kraljeva, kada su proganjani od inkvizicijen i križaraskih vojni koje je na njih slala Evropa, radije išli na lomaču nego se odricali svoje onovremene, bogumilske vjere. Kada su je dolaskom Turaka napustili, prigrlivši islam, s istim žarom, ustrajnoću i odanošću počeli su slijediti tu vjeru, u kojoj su nepokolebljivo ostali do današnjeg dana.
Koliko su Bošnjaci odani vjeri govori i to da, takoreći, svako iole malo veće selo ima dzamiju. Za njih je petak poseban dan, kada obavljaju dzumu namaz, glavna sedmična zajednička molitva (samo muškaraca). Tada oblače svečano ruho, da bi se nakon obavljene molitve s prijateljima zaputili da popiju kahvu i popričaju.
Kada je Austrija 1878. godine okupirala Bosnu za njih je to bila „terra incognita“ (zemlja o kojoj se malo zna). Za Austrijance je bilo sve egzotično na što su u njoj nailazili. Bilo im je neobično da se u tako maloj zemlji ispovijedaju čak četiri vjere: islam, katoličanstvo i pravoslavlje, te jevrejska vjera. Svi žive jedni do drugih čije su bogomolje jedne do drugih. Svako slijedi svoje običaje, susreću se, pozdravljaju i uvažavaju jedni druge. Raspoznaju se po nošnji koja kod svakog naroda svojom varijacijom označava vjersku pripadnost i društveni položaj pojedinca.
Kako su se ovdje zadržale mnoge norme feudalnog društva i staleži su se raspoznavali po odjeći. Kod muslimanskog dijela stanovništva po tome se raspopznavalo ko je aga, ko beg a ko pripada nižem staležu. Kod begova i aga sve je bilo kitnjasto i to je govorilo o kome je riječ. Takvog su svi poštivali. Ako ga pješak ili konjanik nižeg ranga sretne na putu, sklanjaju mu se. Ako je u pitanju kršćanin, koji je na konju, sjašit će i sačekati dok beg prođe. Kada takav uglednik ulazi u kafanu prisutni ustaju i stoje dok ovaj ne sjedne. Za takve je posebno mjesto na sečiji, na vrh sobe, i na njega niko drugi ne sjeda do bega ili age. Tek kad sjedne, pozdravlja se s prisutnim.
Begovi i age, kao najbogatiji sloj društva, obično su imali više kuća. Ona u gradu sastojala se od dva dijela, zapravo dvije zgrade. U jednoj, koja se zove selamluk ili atar, bila je namijenjena muškoj čeljadi. U njoj domaćin dočekuje znance i prijatelje. U drugoj, u kojoj mu stanuje porodica, zove se haremluk ili harem. Svaki beg i aga ima na svojim posjedima ljetnikovac, odnosno čardak ili kulu. Tu provode ljeto, kmetovi tu donose hak – trećinu od uroda i druge dažbine.
Čardaci su čvrsto građeni, često na više katova, pa i s puškarnicama, zbog čega se i zovu kulama. Bezi Čengići u istočnoj Bosni imali su na svojim posjedima nekoliko kula, 8 odžaka i 9 begovskih kuća. Čardaci siromašnijih muslimana bili su skromnije građevine.
Čardaci i kule služile su i za odbranu u slučajevima pobune kmetova ili napada hajduka, uskoka i drugih opasnosti. Kako je iole bolje stojeći musliman imao koliki-toliki posjed, Bosna je bila puna kula i čardaka.
Stranci koji su bolje upoznali Bošnjake ističu njihovu veliku nježnost koju su iskazivali prema članovima svoje porodice, te da su neizmjerno odani porodičnom životu i da nadasve vole djecu i svoju ženu koja mu ih je rodila. Koliko je Bošnjak nježan otac, toliko je nježan i kao muž. Žena i muž se uzajamno vole i poštuju. Otac je glava porodice i za sve se brine. Djeca se od malih nogu odgajaju da poštuju roditelje.
Stranci koji su putovali ili boravili u Bosni s čuđenjem navode da se rijetko sreće Bošnjak koji ima više žena, iako mu šerijat to dozvoljava, predubjeđeni da je u Bosni, kao muslimanskoj zemlji, sve kao u Turskoj, kod Arapa i drugih pripadnika islama. Oni očito nisu bili upućeni da su bosanski muslimani ovdašnji starinci s hiljadugodišnjim evropskim korijenima koje je s ostalim muslimanima u svijetu veže samo vjera.
Opisujući kućnu atmosferu s divljenjem ističu kako kod Bošnjaka vlada sloga i uvažavanje. Majka i otac su svjesni da su odnosi između njih ogledalo porodice prema vanjskom svijetu. Oboje se od malih nogu odgajaju tako da muž poštuje ženu, a žena muža, pa su se i u braku tako ponašali. Znaju kakva je dužnost jednog, kakva drugog.
Žena obavezno dočekuje muža na vratima, bez obzira kada i od kud dođe. Na vratima ga i ispraća kad izlazi iz kuće. Uz kahvu se zajednički dogovaraju o porodičnim stvarima. Muž iskazuje poštovanje i ljubav prema ženi i poklonima. Za to je uvijek bilo povoda, pogotovo kad se rodi prvijenac.
Otac iskazuje jednaku ljubav kako prema sinu tako i prema kćerki. Neki putopisci primjećuju kako su posebno nježni prema kćerkicama, pa kažu da ih je neobično vidjeti u takvom raspoloženju jer tada ničim ne liče na ljute, silovite i ubojite junake sa bojnih polja na kojima su im se svi sklanjali s puta.
Majka je svojoj djeci prva učiteljica. Podučava ih pismu, običajima, i vjeri, da bi od sedme-osme godine starosti brigu oko toga preuzeli profesionalni učitelji u mektebima.
Djeca su od malih nogu odgajana da poštuju starije. Stranci s divljenjem ističu da nisu nigdje vidjeli do u Bosni kako se svi s poštovanjem dnose prema starim osobama. Dedo i nana su dom
aćini u kući pa imali i preko stotinu godina. Takav odgoj je nametnuo da se u Bosni izuzetno poštovala starost, u tolikoj mjeri da su se beg i aga s poštovanjem odnosili čak prema svom starom kmetu.
Kod Bošnjaka su postojale dvije hijerarhijske ljestvice po kojima su se izmeđuse uvažavali. Jedna je bila dobna starost, a druga klasni status pojedinca, odnosno njegovog roda. Strogo se gledalo ko je kojih i kakvih korijena. To je u daljoj prošlosti puno značilo u svakom društvu jer se po toj osnovi određivao ekonomski i politički status pojedinca, odnosno njegovog roda.
Po toj osnovi postojala je diferencijacija i unutar plemstva. Na vrhu su bili rodovi starih korijena, ili kako se u Bosni za takve govorilo „koljenovići“. Njihova starost i ugled imali su veći značaj čak od njihovog ekonomskog stanja.
U opisu svojstava Bošnjaka navodi se i to da nadsve drže do zadane riječi i od sveg najviše mrze laž
Ako je Bošnjak što obećao, to će održati po ma koju cijenu. Tu njihovu osobinu stranci su isticali i za njihove bogumilske pretke iz doba banova i kraljeva. Opisujući kontaktne s njima po raznim poslovima čudili su se kako niti daju niti traže priznanice za sklopljene poslove. Za njih je data riječ bila svetinja i ni za šta na svijetu ne bi je porekli. Isto je bilo i u tursko doba, a manje-više na selu se to zadržalo do danas.
U opisu naravi Bošnjaka ističu njihovu krajnju staloženost u ma kojoj se situaciji nađu, a posebno njihov pogled i odnos prema ovozemaljskom životu. Jedan od stranaca koji je godinama boravio u Bosni i dobro ih upoznao, zapisao je ovo: „Neki od njih mogu u mislima čitave sahate prosjediti na obali rijeke i gledati kako voda teče, a da ni s kim ni riječi progovorili nijesu. Isto tako mogu oni uz lulu duhana ili dobru cigaru dan prosjediti ili čitava poslije podneva u hladu granate kruške, šljive ili jabuke posmatrati let ptica i oblačke kako ih vjetrovi po horizontu gonjaju, a da pri tome ništa, ama baš ništa ne misle, niti ne osjećaju. To je poznati bosanski ćeif.“
Osim duhana malo je koji Bošnjak uživao druge, štetne poroke. Još se sredinom 18. stoljeća pojavila jedna rasprava koju je napisao Mustafa Pruščak iz Prusca koja govori o porocima, pa kaže da uživanje kahve u principu nije štetno, za razliku od duhana, alkohola i opijuma koji štete zdravlju pa su kao takvi zabranjeni šerijatom.
Svi stranci su Bošnjake smatrali do krajnosti konzervativnim te da prema svemu što je za njih novo i nepoznato pokazuju odbojnost. Uz tu su do krajnosti nepovjerljivi prema stranom i strancima. Na to je utjecala i geografska izoliranost zemlje. Njena brdsko-planinska konfiguracija otežavala je komuniciranje pa je svaka dolina i visoravan živjela svoj život. Komunikacije s vanjskim svijetom bile su još rjeđe zbog čestih napada stranaca zbog njihove, bogumilske, vjere, a kasnije, u doba turske uprave, napadali su ih kao muslimane.
Međusobni odnos Bošnjaka odvijao se na način koji je svojstven svim patrijarhalnim društvima. Pri susretu znalo se kako se ko pozdravlja. Po pravilu uglednijeg prvo pozdravlja onaj nižeg društvanog statusa, kao i to da mlađi prvi pozdravlja starijeg.
Kad bi naišla neka uvažena starina, ili ma koji uglednik, pred takvim su u znak pozdrava svi ustajali i stajali bez riječi dok je kraj njih dotični prolazio. Ili, ako su se našli u nekoj prostoriji isto su činil. Sjeli bi tek kad bi ovaj zauzeo svoje mjesto. Vodilo se računa o časti i starosti.
Kada se izvan kuće susretnu dva poznanika pozdravljaju se na način kojim se iskazuje posebno poštovanje. To je tzv. temena. Desnom rukom se prvo dotaknu prsa, potom usta a onda čela, što bi značilo da se pozdravlja srcem, iskazuje se ustima, a dotičnom se čast odaje svojim umom.
Običaj je bio da, ma gdje da uđe musliman, i ako je među prisutnima samo jedan njegov istovjernik, prvo će njega pozdraviti svojim vjerskim pozdravom pa tek ostale, čak ako je među njima kakav visoki uglednik nemusliman. To je zato što su se sve do dolaska Austrije bosanski muslimani u odnosu na zemljake kršćane smatrali privilegiranim, odnosno gospodom, s obzirom da su još uvijek bili na snazi relikti feudalnih klasnih odnosa.
Kada je domaćin polazio u vojnu ili na daleki put, kuću i imetak je ostavljao bez brige. Za to su bili zaduženi njegovi pouzdani ljudi koji su mu vodili imanje dok se ne vrati. Ako su u pitanju pripadnici plemstva, kao vojni stalež predstavljali su osnovnu odbrambenu snagu zemlje.
Za njih su vojne obaveze, kao uostalom za sve bosanske muslimane, smatrane svetom dužnošću. Izostati i ne poći s ostalom braćom da se brane granice domovine, navuklo bi neisperivu ljagu ne samo za dotičnog obveznika nego za čitav njegov rod. Takvu Bosnu i njenu vojnu i društvenu organizaciju zatekla je i austrijska okupacija, kada su Bošnjaci pod vodstvom svojih vojnih vođa, begova, aga, uleme i sveg narodaq posljednji put ustali u odbranu svoje zemlje.

Enver Imamović

Prizor iz Bosne s kraja 19. st. (akšamluk-predvečernje druženje)

Prizor iz Bosne s kraja 19. st.

izvor:fb Enver Imamovic

FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine

Foča cca 1925 _ 0185366

Na fotografiji su :

  1.  Hamzabegov mesdžid u Ortakolu najstarija je fočanska džamija, a sagradio ju je prvi hercegovački sendžakbeg Hamzabeg između god.1470. i 1474
  2. Džaferbegova ili kako se još navodi u starijim dokumentima, Džafer-čelebijina džamija bila je također u centru i nešto sjevernije od Hamzabegova mesdžida, a obzirom da je stajala baš u blizini i ispod Hamzabegova mesdžida vjerovatno je to druga džamija po starini u Foči.Poznata i kao Međurječka džamija.
  3. Kadi Osman-efendijina ili Šehova džamija ispod Pazarišta i kraj same nekadašnje Donje čaršije u blizini gornjeg mosta preko Ćehotine.
  4. Aladža džamija, koja počiva na ravnu terenu s druge, desne strane rijeke Ćehotine, i koju je osnovao Hasan Nazir god. 1550.
  5. Mustafa-pašina džamija, zvana još kraćim imenom Pašina džamija, stajala jetakođer na desnoj obali Ćehotine, nešto niže Aladže i gotovo sučelice današnjem donjem drvenom mostu preko Ćehotine.
  6. Dev Sulejmanbegova džamija, situirana s desnu stranu glavne ulice, što vodi iz središta grada kroz Donje Polje.
  7. Atik Ali – pašina, zvana još i Musluk džamija, spada među bolje fočanske džamije i, svakako, među vrlo vrijedne spomenike orijentalne sakralne arhitekture u Bosni uopće.
  8. Katolička crkva u Foči – dana 18. kiolovoza/avgusta 1913. postavljen je i blagoslovljen temeljni kamen. Već sljedeće, 1914. godine, crkva je bila dovršena, kada su na njezin toranj postavljena zvona, 18. kolovoza/avgusta, 1914. godine.

Foča cca 1925 _ 0185364.jpg

Razglednica je u izdanju knjižare Sime Mazića Foča.

priredio:Kenan Sarač

fotografije: flickr ekranportal13

 

*************

vidi još:

Careva džamija u Foči – džamija Sultan Bajazid II Valije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/careva-dzamija-u-foci-dzamija-sultan-bajazid-ii-valije/?preview_id=19862&preview_nonce=8513ba369c

Hamzabegov mesdžid – najstarija fočanska džamija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/hamzabegov-mesdzid-najstarija-focanska-dzamija/

FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/

SEDAMNAEST FOČANSKIH DŽAMIJA (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/sedamnaest-focanskih-dzamija-foto/

SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Hadži Seferov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-hadzi-seferov-mesdzid/

SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Šejh Pirijin mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-sejh-pirijin-mesdzid/

SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Muminbegov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-muminbegov-mesdzid/

Historija Foče : MEĐURJEČKA DŽAMIJA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/07/historija-foce-medurjecka-dzamija/

Mustafa-pašina džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/mustafa-pasina-dzamija-u-foci/

IZ HISTORIJE FOČE : O DŽAMIJI SULTAN FATIME
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/05/iz-historije-foce-o-dzamiji-sultan-fatime/

Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime/

Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime (sa fotografije)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime-sa-fotografije/

Džamija Hasana Nazira – Aladža džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/dzamija-hasana-nazira-aladza-dzamija-u-foci/

Foča:Slovo o Aladži
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/06/focaslovo-o-aladzi/

Aladža džamija u Foči, Bosna i Hercegovina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/aladza-dzamija-u-foci-bosna-i-hercegovina/

Aladža Moschee in Foča,Bosnien-Herzegowina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/aladza-moschee-in-focabosnien-herzegowina/

Aladža džamija u Foči – ubijanje i uzdizanje monumenta islamske arhitekture
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/aladza-dzamija-u-foci-ubijanje-i-uzdizanje-monumenta-islamske-arhitekture/

[stari tekstovi] HUSREF REDŽIĆ : ARHITEKTONSKA KONZERVACIJA ALADŽA-DŽAMIJE U FOČI (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/stari-tekstovi-husref-redzic-arhitektonska-konzervacija-aladza-dzamije-u-foci-foto/

Legenda o nastanku Aladže
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/legenda-o-nastanku-aladze/

Natpis na Aladža džamiji u Foči iz 1550./51. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/natpis-na-aladza-dzamiji-u-foci-iz-1550-51-godine/

Foča:Šehova džamija (Kadi Osman-efendijina džamija)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/22/focasehova-dzamija-kadi-osman-efendijina-dzamija/

IZ HISTORIJE FOČE:TRI DŽAMIJE O KOJIMA SE NE PRIČA I NE PIŠE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/12/iz-historije-focetri-dzamije-o-kojima-se-ne-prica-i-ne-pise/

VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/

FOČA:Nemaran odnos prema džamiji i medresi Mehmed–paše Kukavice
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/10/focanemaran-odnos-prema-dzamiji-i-medresi-mehmed-pase-kukavice/

 

Faruk Muftić:VAKUF ATIK ALI-PAŠINE DŽAMIJE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/28/faruk-mufticvakuf-atik-ali-pasine-dzamije-u-foci/

Potpis Evlije Čelebije na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči preživio sva ratna razaranja
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/potpis-evlije-celebije-na-atik-ali-pasinoj-dzamiji-u-foci-prezivio-sva-ratna-razaranja/

IZ HISTORIJE FOČE : FOČANSKE DŽAMIJE (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-focanske-dzamije-foto/

FOČA:Historijsko područje – Čaršija u Foči proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/focahistorijsko-podrucje-carsija-u-foci-proglasava-se-nacionalnim-spomenikom-bosne-i-hercegovine/

FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1918. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/02/foca-historija-sta-nam-kazuje-fotografija-nastala-oko-1918-godine/

FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/

U zlatnom dobu fočanskog šehera, vakifi su se nadmetali u dobru, i teško je u ovoj čaršiji bilo reći koja je džamija veća, ljepša, važnija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/28/u-zlatnom-dobu-focanskog-sehera-vakifi-su-se-nadmetali-u-dobru-i-tesko-je-u-ovoj-carsiji-bilo-reci-koja-je-dzamija-veca-ljepsa-vaznija/

FOČA : Obnovljena džamija Sultana Bajazida II Valije ili u narodu poznatija kao Careva džamija (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/08/foca-obnovljena-dzamija-sultana-bajazida-ii-valije-ili-u-narodu-poznatija-kao-careva-dzamija-foto/

FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/

FOČA:NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU U NOĆI SA 01.01.2016. NA 02.01.2016.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/02/focanapad-na-carevu-dzamiju-u-noci-sa-01-01-2016-na-02-01-2016/

 

POSLIJE NAPISA O TERORIZMU U FOČI : IPAK SE OGLASILI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/poslije-napisa-o-terorizmu-u-foci-ipak-se-oglasili/?frame-nonce=ffb1f08629

TERORIZAM U FOČI:NOVI NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU
https://wordpress.com/post/focanskidani.wordpress.com/16143

Foča : Veliko groblje (Aladžanski park)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/foca-veliko-groblje-aladzanski-park/

HISTORIJA FOČE : KATOLIČKA CRKVA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/historija-foce-katolicka-crkva-u-foci/

 

Na zidu sjećanja

Snijeg pade na behar, na voće _ 50185238
Snijeg pade na behar, na voće

Snijeg pade na behar, na voće,
podaj, Bože, svakome šta hoće!

A i meni šta je meni drago,
voljela bih neg’ carevo blago!

Što će meni svo carevo blago,
kad je nemam šta je srcu drago?

Meni drago jedno momče mlado,
ja da mi ga Bog u sreći dade!

(iz knjige “Usmena lirika Bošnjaka” – prof. dr. Munib Maglajlić)

ZABORAVLJENE IGRE : KUPE OD ORAHA ILI KESTENA

žžž5012

Napravi se kupa – gomilica od 4 oraha, ili kestena koja je udaljena od mjesta gađanja otprilike od 5 do 10 metara. Svaki igrač ima već pripremljeni «gađač“, najkrupniji orah ili kesten, a samo gađanje je po dogovoru. Može se gađati 1–3 puta. Svaki igrač mora imati veći broj oraha ili kestena, jer nikad se ne zna da li će se dobiti ili izgubiti. Ko je vješt u gađanju uzme ponekad i po nekoliko kilograma…
Ali…Bilo je i ovoga. Naiđu stariji i jači i zaviču:”HAMPE” i onda pokupe sve i odnosu. (To se događalo u bilo kojoj igri, a naročito u ćizi-blizi…). I nema žalbi, pritužbi,itd…

priredio:Kenan Sarač

Fočanska kuća

žžž4860

napisao:ing. Alija Bejtić
Fočanska kuća predstavlja zaseban i karakterističan građevni stil, koji se više oslanja na bizantijsko-egejski tip Makedonije, nego li na ustaljene oblike bosansko-hercegovačke stambene arhitekture orijentalnog smjera. Taj zasebni tip daje joj u prvome redu njena vanjska arhitektura.
Za razliku od većine drugih naših varoši, fočanske kuće, a i sve druge zgrade starijeg
doba, imaju krovište s blagim nagibom, a baš ti niski i uvijek četverostrešni krovovi s ćeremitnim pokrovom upadne opekaste boje čine osnovnu značajku u tipu fočanske kuće, čak i zasebnu crtu u fizionomiji grada uopće. Druga karakteristika fočanske kuće jest to, što je kod nje dosljedno naglašen horizontalni autoritet smjera i što u tlocrtu uvijek pokazuje čisti četverokut, u kojem su dvije paralelne stranice dva i više puta duže od drugih dviju. Dalje, fočanska kuća je u pravilu j e d n o k a t n i c a , namijenjena je isključivo jednoporodičnom stanovanju i ima samo jednu bolje oblikovanu fasadu, pročelje, koje je u gornjoj etaži razvedeno u ćoškove i kameriju ili verandu i koje je svugdje zaklonjeno od ulice.
O ostalim situacionim značajkama fočanske kuće, njenoj postavi prema prilaznim putevima i o odnosu na građevnu parcelu bilo je govora u poglavlju o urbanističkim osobinama grada.
Druga podjednako vidna značajka, koja fočanskoj kući daje zaseban tip, jest osobeno rješenje
unutarnjeg prostora, sklopa prostorija koje imaju različite namjene. U tome pogledu najveći
broj fočanskih kuća sadrži jedno te isto, standardno rješenje, na kojem ću se ovdje zadržati,
ali postoji i niz varijacija, no, one su tako malobrojne i sporadične, da ne mogu predstavljati
neki istaknutiji način građenja, pa ih ovdje neću ni navoditi. Prije svega valja istaknuti, da
općenito bosanska, pa tako i fočanska kuća u prizemnoj etaži ima prostorije, koje su namijenjene gospodarskim potrebama i za stanovanje preko zime, a kat isključivo za boravak i primanje u ljetnim danima. S takve podjele u prizemlju je potrebna bolja toplinska izolacija, pa
su tu vanjske stijene obično debele, masivne, a na katu naprotiv, posve tanke, tek toliko, da
mogu nositi krovnu konstrukciju.
Primarni prostor prizemlja u fočanskoj kući jest h a j a t , trijem ili ulazni prostor, koji je
pokaldrmljen kamenim pločama ili nabijen običnom zemljom te s prilazne strane potpuno otvoren i ljeti i zimi — očiti utjecaj toplijih mediteranskih krajeva. Taj hajat je ujedno i komunikacioni čvor, prostor, na koji se sa tri strane nadovezuju daljnje prostorije: sa strana sobe za stanovanje, a na suprotnoj strani prilaza kuhinja s još jednom, a negdje i dvije gospodarske prostorije. U hajatu je uvijek i drveno jednokrako stubište što vodi na kat, a prostor pod stubištem, na kojem su komunikacije nemoguće, iskorištava se za police, na kojim stoji bakreno suđe, đ u g u m i i i b r i c i za vodu.
Dvije postrane prostorije namijenjene su, kako rekoh, prvenstveno za zimsko stanovanje,
one se, dakle, dobar dio godine griju, pa im upravo otud i ime h a l v a t i — tople odaje. Jedini
istaknutiji namještaj u takvim sobama jeste niska i nepomična fotelja ili sećija, koja se
proteže ispod prozora duž jedne ili dvije vanjske stijene. Sav ostali prostor je slobodan, čist i
zastrt šarenim ćilimom, pa se soba čini još prostranijom.
Pa ipak tu su i ormari, peć i kupaonica, samo izvan centralnog sobnog prostora: ugrađeni u drvenu m u s a n d a r u ili o k o l i c u koja se proteže duž čitave zadnje ili prednje stijene
i koja je često, zajedno s vratima, dekorirana rezbarenim ornamentima. Obično u srednjem dijelu musandare, koje širina iznosi oko 1 m, ugrađena je zemljana peć s glinenim lončićima, koji akumuliraju toplinu unutarnjih gasova i prenose je postepeno u prostoriju, a u ponekim kućama umjesto takve peći je o d ž a k ili kamin, uvijek s oblicima umjetničkih pretenzija. Izravno do peći, s desne ili lijeve strane je b a n j i c a ili h a m a m d ž i k površine oko jednog četvornog metra. Topla voda često se toči u ibrik iz velikog glinenog vrča ili p e š n j a k a , koji je ugrađen u samoj peći do banjice i u kojem vodu zagrijavaju plinovi iz peći. Dalje se nižu jedan ili dva d u š e k l u k a , u kojim se, kako i samo ime kazuje, drže dušeci, jorgani i jastuci preko dana.
Uveče, pred spavanje, nastaje transformacija prostora. Vadi se iz dušekluka posteljina i stere
po sećiji ili izravno po tlima, na ćilim, na koji se uopće ne stupa u obući, i soba za dnevni boravak i primanje pretvara se u spavaću.
Potpuno jednak inventar nalazi se i u sobama na katu, koje se uvijek zovu č a r d a c i , i tu se
sreta u svakoj sobi sećija, peć, druge dvije banjice i daljnji ormari u musandari, ali same prostorije imaju nešto drugačije rješenje od onih u prizemlju. Kat je gotovo redovito svojom prednjom stranom konzolno isturen prema vani u vidu ć o š k a ili e r k e r a, pa je unutarnji prostor tako postao znatno veći. U nekim kućama ćošak je izvučen prema vani u vidu četverougla, a u nekim su opet vanjski uglovi ćoška odsječeni, sklišeni, a i takvi ćoškovi čine se osobito lagani i još više ističu raščlanjenost gornje etaže.

žžž4858.jpg
U kući pak obrtničke porodice Džonlagića u Musluk-mahali u Donjem Polju vidio sam u desnom, manjem čardaku još jednu osobitu značajku, kakve više nema ni u Foči, niti u Bosni
uopće. Tu je u dužini čeone stijene i iznad sećije ispod prozora konstrukcija stropa znatno
spuštena upravo za širinu sećije, pa je tako na tome dijelu visina sobe znatno skraćena, i čovjek, koji sjedi na sećiji ima dojam, da je zajedno sa sjedištem potpuno izdvojen iz glavnog prostora i povezan s prirodom i voćnjakom, kojega grane dopiru do samih prozora. Tako oblikovani prostor zovu š a n i š i n (pravilno tur. š a h i n i š i n), što upravo znači c a r s k o s j e d i š t e , a takvo značenje doista ima veze s ugođajem, što ga čovjek osjeća na tome mjestu.
Na katu između dva čardaka sreta se uvijek zaseban međuprostor, dosta prostran, uvijek svjetao i s posebnom namjenom. To je d i v h a n a, koja povezuje prostorije na katu, kao i hajat
u prizemlju, ali ona ima još jedan oblik upotrebe.
Njena prednja, čeona strana uvijek je otvorena, tek je samo u optičkom smislu zatvara izvana
niz stupića i lukova u gornjem dijelu, oboje iz tankog drveta, i tu se preko ljeta, a osobito
u predvečerje kućna čeljad najradije zadržava, dobivajući neposredno vezu sa zrakom i prirodom.

žžž4859
U nekim kućama i taj je prostor sam za sebe izvučen konzolno prema vani, a u staroj pak
kući porodice Čeča u Gornjem Polju potreba takve zabave i odmora u predvečerje posebno je
istaknuta još zasebnim prostorom — kamerijom— koja se nastavlja na divhani i još više uvlači
u prirodu. I ta kamerija je s vanjskih strana samo vizuelno ograđena sistemom vrlo laganih stupića i lukova, a samo podnožje uzdignuto je još iznad razine divhane za tri stube, čime je stvoren elemenat neobične vrijednosti i u utilitarističkom i u likovno-umjetničkom smislu.
Ostaje još da analiziramo treću vrstu prostorija, a to su m u t v a k  i  h u d ž e r a, koje imaju
isključivo gospodarsko značenje. M u t v a k (od arap. m a t b a h = kuhinja) je uvijek u prizemlju, između halvata i pozadi hajata. Valja znati, da se taj prostor nikad nije tretirao kao stambena kuhinja naših novijih kuća, i da je to gotovo u pravome smislu laboratorij za spremanje hrane s najnužnijim inventarom, koji služi isključivo samo u tu svrhu: u kutu veliko i otvoreno, a nisko o g n j i š t e , nad njim su lanci ili v e r i g e za držanje kotlića nad vatrom, a uz stijene, negdje i u samoj stijeni, d o l a f i ili ormarići za držanje suđa. Na takav mutvak obično se nadovezuje u pozadini prizemlja još jedna, a negdje i dvije omanje prostorije, h u d ž e r e ili smočnice, u kojim se čuva hrana, osobito pak zimnica.
U mutvak se ulazi izravno s hajata kroz široka i mahom dvokrilna vrata, kroz koja se mogu
prenositi cjepanice drva i vreće sa zimnicom, ali u nekim kućama postoje i druga, manja vrata,
koja mutvak vežu izravno s halvatom. U Čečinoj pak kući u Gornjem Polju, koje tlocrt donosim,
nalazi se još drugačije rješenje: u samome mutvaku postoje tri ognjišta uza tri stijene, a osim
onih drugih vrata, koja iz kuhinje vode u odaju, tu su ugrađene i zasebne drvene jednokrake
stube, koje izravno iz toga prostora vode na kat i izlaze na prostor, koji je potpuno odijeljen od
komunikacionog dijela, divhane, posebnim zidom, dapače, u toj se kući nalazi i na katu jedna prostorija s ognjištem, samo mnogo manjih dimenzija.
Takvo rješenje proizašlo je iz dvojake namjene kuće. Naime, Čečina kuća bješe istodobno
i a h a r , gostinjac, u kojem su besplatno konačili putnici (desni, manji čardak), a pred takve ljude odraslo muslimansko ženskinje nije smjelo izlaziti, pa je upravo odatle nastalo gornje rješenje, koje ženama omogućuje slobodne komunikacije i u ženski čardak na katu. Ono malo ognjište na katu namijenjeno je isključivo gostima, i to je zapravo k a h v o d ž a k , na kojem se pekla kahva.
Karakteristično je, da kuhinja u fočanskim kućama nema uopće zasebnog dimovodnog odžaka.
Dim se tu diže slobodno uvis iznad samog ognjišta i prolazi kroz vrlo širok otvor kroz
obadvije etaže do u potkrovlje. Upravo radi toga kuhinja tu nema uopće stropa, ili je on reduciran na mnogo manju površinu. Taj vertikalni otvor za dim, zvan d i m l u k, koji u horizontalnom presjeku često ima površinu manje sobe, na katu je ograđen sa svih strana zidovima, da dim ne bi prodirao u stambene prostorije, a upravo tu, na katu, taj prostor dobiva novu i vrlo korisnu funkciju s u š n i c e , u kojoj se na dimu sušilo meso za zimnicu.
Građani Foče nisu tražili od graditelja, da im kuća zadovolji samo u tehničkom i termalnom
pogledu. Oni su pri tome postavljali i realizirali i estetske zahtjeve, da im kuća i u cjelini i u
pojedinostima bude ukusna i oku privlačiva. Zato glavno pročelje, koje je najviše pred očima, raščlanjuju u ćoškove ili erkere, središnji dio (divhanu i kameriju) naglašavaju još laganim sistemom drvenih stupova i orijentalnih lukova, a ispred kuće sade još cvijeće i drugu vegetaciju, koja kući daje zelenilo. Jedan osobit elemenat, koji ima baš tu zadaću, jesu same b a d ž e , otvori za dim na krovištu, koji se vide već i s ulice te naglašavaju ognjište i čitavu kuću.
Svaka kuća starijeg tipa u Foči ima po jednu ili dvije badže, a nema niti jedne jedine, koja
nije imala dekoriran takav otvor. Taj dekor, rađen iz rezbarenih komada drveta i daske, sastoji
se iz čitave skale motiva, počevši od onih najprimitivnijih, koje čine samo dvije ili tri unakrsno
položene letvice, pa sve do vrlo složenih i suptilnih, u kojim prevladavaju oblici karakterističnih orijentalnih lukova, preneseni tu izravno iz kamenih elemenata boljih fočanskih džamija.
Promatrajući elemente toga, može se reći, bogatog dekora, koji je značajka samo fočanskih kuća, jer ga druga i veća mjesta uopće nemaju, sam od sebe budi se u nama zaključak, da su se graditelji tu prosto natjecali, koji će dati bogatiji i zanimljiviji dekor na badži kuća, koje su gradili.
Podjednaku težnju za dekorativnim iživljavanjem, koja je karakteristična za minule vjekove
uopće, sretamo i u samoj ponutrici kuće. Tu dekor u rezbarskoj tehnici različitih varijacija prekriva isključivo drvene plohe musandare ili okolice te vrata dolafa, pa čak i pojedine čisto konstruktivne elemente, na pr. stupove na divhani, kameriji i one, koji uokviruju prolaz u sobu kroz drvenu okolicu, koji u svom gornjem dijelu imaju profilaciju kapitela s lijepo izvedenim lukovima u drvetu. Najčešći motivi u toj unutrašnjoj dekoraciji jesu rozete, kojih je karakter uslovljavalo dlijeto za dubljenje, ali se tu i tamo sretaju i nešto drugačiji ornamenti.
Sve građevne i dekorativne osobine, koje sam iznio, uglavnom su zajedničko obilježje i muslimanskih i pravoslavnih kuća. Kod tih drugih karakteristične su samo dvije pojave, po kojim se razlikuju od muslimanske kuće. Umjesto divhane, zatvorene s tri strane stjenama, te kamerije, koja, doduše, nije bitni elemenat ni svih muslimanskih kuća, u pravoslavnim kućama gotovo redovito sretamo drveni natkriveni balkon, v e r a n d u , neku vrstu galerije, na koju izlazi i stubište iz prizemlja i koja se slobodno ističe prema vani iz same mase kuće, ali je ipak prekriva jedan, zajednički krov. Druga osobina kuća pravoslavaca jest to, da uopće nemaju kupaonica odnosno h a m a m d ž i  k a, koje sretamo u muslimanskim kućama. Tako, na pr., kuća jakih fočanskih trgovaca G l o đ a j a  gore u vrhu Čerezluka, koja je sigurno najveća
kuća u Foči uopće, i od koje ovdje tlocrte prikazujem, ima šest soba, dvije u prizemlju, a četiri
na katu, i vrlo bogat dekor, koji prekriva drvene stropove, sva vrata te vrhove stupova čak u obliku profiliranih kapitela, nema ni u jednoj sobi ugrađene kupaonice. Inače, na toj kući sretamo čak i uzdignutu kameriju, koja je karakterna osobama isključivo muslimanskih kuća.
(Ing. Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini – Naše starine III – 1956.)

 

priredio:Kenan Sarač

Evlija Čelebi : ŠEHER FOČA (1664)

foca-1895-018

Osvojio ga je Ebu'l-Feth, sultan Mehmed-han, godine 869/1465. Njegova tvrđava, koja se nalazi u brdima, je porušena. On je sada po Gazi Sulejman-hanovom katastarskom popisu (tahrir) domen (has) hercegovačkog paše, a nalazi se na na teritoriji hercegovačkog sandžaka. Njim upravlja vojvoda. To je ugledan kadiluk u rangu kadiluka od tri (stotine) akči; u nahijama tog [kadiluka]ima sedamdeset sela. Ima muftiju, prestavnika šerifa (nekibu'l-ešraf), predstavnika Portinih spahija (sipah kethuda yeri), janičarskog serdara, povjerenika za harač (harac agasi), tržnog nadzornika (muhtesib agasi), baždara ( bazdar-agasi), starješinu esnafa (sehir kethudasi), te razne prvake i velikaše.

grad-foca-1888-godine
OBLIK I POLOŽAJ FOČE
-Prostire se uzduž obale velike rijeke Drine, od istoka prema zapadu. S jugoistočne, južne i zapadne strane, u daljini koliko može top dobaciti, nalaze se šumom bogate planine s ogromnim drvećem. Veliki šeher se nalazi u polju, na ravnom i prostranom mjestu. Sve do obale rijeke Drine nanizane su prostrane kuće, prizemne i na sprat. Zidane su od tvrdog materijala, a imaju i vinograde.
Grad ima osamnaest mahala. deset je muslimanskih, a osam je bugarskih, srpskih i latinskih (katoličkih). Jedna je mahala židovska.Ima dvije hiljade sto šesdeset impozantih, krasnih i lijepih kuća, koje su u dobrom stanju; pokrivene su čeremitom i pločama, okružene bašćama, tako da svaka izaziva ljubomoru i zavist perzijskih vrtova.
Najimpoznatiji su novosagrađeni saraji Mustafa-efendije Kadića (Kadizade), zastupnika (halife) spahija u rezidenciji sreće (Stambolu). Zatim Begov (?) saraj, Baš-ačik saraj i Serdarev saraj.

foca-1895-019
DŽAMIJE.-Ima svega sedamnaest islamskih bogomolja (mihrab). Između svih [ističe se] džamija sultana Bajezida Velije u Staroj čarsiji. To je starinska bogomolja, sagrađena od tvrdog materijala u starom stilu. Ima drvenu kupolu pokrivenu olovom i jedan minaret.Zatim džamija Fatma-sultane. I to je bogomolja (musala) u dobrom stanju, a pokrivena je čistim olovom.
Zatim ima Osman-agina džamija u kojoj iznad kapije stoji ovaj natpis:
“Zgrada Hadži Osmanove džamije koja je slična raju.Postade uzvišen hram svih vjernika.Posjetilac reče datum dovršenja njegove zadužbine:”Posta krasna džamija i privlačan hram” Godine 1022/1613.”
Ova svijetla džamija ima kupolu od dasake, a sva je pokrivena olovom.
Na vratima džamije kadije Osman-efendije nalazi se ovaj natpis; Datum joj je:
“Blago onom ko u nju uđe čist”. Godine 1002=1593/4.
Ove pomenute džamije su velike džamije na ovoj strani grada Foče. Osim njih, ima još jedanaest mahalskih mesdžida (zavije).
Rijeka Ćehotina (Tihotina) razdijelila je ovaj grad Foču na dvoje.
Na suprot, istočnoj, strani te rijeke nalaze se ove džamije:Kad drvenim mostom prođemo na suprotnu stranu, onda na vhu mosta imamo Hasan-pašinu džamiju.koja je po cijelom svijetu poznata pod imenom Aladža džamija. To je krasna bogomolja. Ovoj džamiji nema ravne u bosanskom ejaletu, ni u zvorničkom sandžaku, ni u gradu Teslidži (Pljevlje), a ni drugdje. Njen je graditelj Ramadan-aga, glavni zastupnik (bashalife)starog neimara (Kodža Mimar) Sinana, sina Abdulmenan-agina,glavnog neimara (mimarbasi) sultan Sulejmana.On je uložio svu svoju sposobnost dok je napravio ovu krasnu i divnu Aladža-džamiju, kojoj ne može biti ravne. U ovoj džamiji je sa stanovišta ahikteture izraženo toliko sposobnosti, toliko ukusa i finoče i ostvareno toliko ljupkosti da takvu impresivnost nije ostvario ni jedan raniji neimar na zemaljskoj kugli. Kako je ona ljepša i sjajnija od svih džamija ovog kraja, to je ukrasila ovaj grad. Neimar je na zidovima četvorougaone osnove napravio, poput prave zdjele okruglu kupolu (kubbe);ona je uzorna i zaslužuje da se vidi. Minder, mirhab, prozori i galerija mujezina su perforirani (musebbak) radovi od bijelog mramora poput perforacija (gravura) Fahrije u svakom tom detalju izražena je neka posebna sposobnost i vještina poput dopuštene mađije. Spolja na sofi nalaze se tri visoke kupole (kubbe), na četiri mramorna stuba bijela kao kristal. Da ne bi snijeg i kiša zasipali veliki džema'at na ovim sofama je poredano simetrički dvadeset borovih stubova i od drveta inženjerski napravljena neka vrsta krovnog prepusta (sundurma) tako da onaj koji ga vidi ostaje zapanjen, jer je sav taj prepust izgraviran mrežastim glavurama poput gravura Fahrija.
Sav jugoistočni zid ove sofe išaran je raznovrsnim šarama ravnim Bezhatovu, Manijevu i Sahkulovu kistu.


U sredini dvorišta (harem), na mjestu obraslom u zelenilo, pod visokom email-kupolom na šest stubova, koja je kao kupola kakvog visokog dvorca, napravio je klesar mramora (havz) za abdest. To je tako umjetnički izrađen safiski šadrvan da zaljubljeni ljudi, gledajući kako iz slavina teče živa voda i pravi vodoskok, prestanu da čeznu i uzimaju abdest. Sa desne strane ove džamije , do samog puta,podignuta je veličanstvena visoka kupola (kubbe) na četiri stuba. Oko nje je kovački majstor takve gvozdene rešetke i prozore koji su poput radova kovača Davuda. Svaki majstor, inženjeri svjetski putnik, koji pažljivo pogleda ovu kupolu i ove gvozdene rešetke, postaje zapanjen i zadivljen,
Osnivač ove zadužbine Hasan-paša umro je u Budimu kao budimski defterdar. Njegovo su čisto tijelo prema njegovom testamentu (vasiyat), sahranili ovdje u gradu Foči, u dvorištu ove džamije pod limenom email-kupolom. To je i sada svijetao mauzolej. Bog mu se smilovao! To je, zaista, bio čovjek od ukusa, darežljiv i plemenit, vrijedan i gostoljubiv, pun divnih osobina kao Hatem Tai i Džafer Bermeki. Kako on nije žalio blago, to je neimar Ramadan iz dvadeset i jedne džamije koje je on gradio mogao uzeti poneko iskustvo i vještinu (san'at)i sve ih primjeniti na ovoj džamiji. Uloživši svu svoju sposobnost, on je napravio takav božji hram, da mu nema ravna u Rumeliji (diyar-i Rum). Kako je osnivač bio darežljiv čovjek, on je raznim umjetnicima koji su iz svih krajeva donijeli dobrotvoru na poklon po jedan svoj umjetnički rad dao odgovarajuće nagrade i uzdare.
Umjetnički izrađenim lusterima, koje je takođe dobio na dar, ukrasio je unutrašnjost džamije, pa je i ona postala svijetla bogomolja, poput mlade čije čelo sija kao mjesec. Iznad visokog svoda kapije na jugoistočnoj strani džamije na bijelom i čistom mramoru, napisan je kaligrafski u stilu Kara-Hasarije ovaj natpis:”Ovu časnu džamiju podigao je osnivač zadužbina i dobrotvor Hasan, sin Jasufov i dao joj ovaj hronostih.”
“Primi je vječni(bože)”Godine 1074.
Pokraj ove džamije nalazi se džamija Emira Mehmed-age. To je interesantna, simpatična i lijepa džamija, ali nema posjetilaca. Ovu džamiju narod zove “Pašina džamija (Pasa dzami). Na njenoj kapiji nalazi se ovakav natpis:
“Ovu časnu džamiju sagradio je i proširio:Mehmed-aga sin Abdulatifov, upravitelj vakifa.Napisano godine sedamstotina sedamdeset i prve”.
Džafer-efendijina džamija je svijetla, starinska bogomolja kojoj nema ravne, a pokrivena je olovom.
I Sulejman-begova džamija je, takođe, udobna i privlačna, ali ima pomalen broj posjetilaca.
Osim ovih džamija, nalaze se na ovoj strani više mahalskih mesdžida.

(1920) Foča 1920 008
U Foči ima šest medresa, u nekim se predaje islamska tradicija (hadis).Postoji osam tekija.Od svih je najznamenitija Bajezid-babina tekija, na jugoistočnoj strani grada, među vinogradima i bašćama. Ona je okrenuta prema čarsiji i bazaru i predstavlja kosmoranu (ogledalo svijeta). Ukrašena je raznovrsnim maksurama i kuhinjama.
Tu imaju tri javna kupatila (hamam). Jedno je kupatilo pokojne Fatma-sultanije, drugo Bajezidovo, a treće hamam Mustafa-efendije, zastupnika (halife) spahija.
Sudnica (mehkeme), koja je u blizini ovog kupatila, takođe je Mustafa-efendijina. U blizini Mustafa-efendijine banje nalazi se prostrana musala. Ovdje mještani obavljaju blagodarenja.
Postoje dvije javne kuhinje (imaret). Jedna Bajezit-hanova, a druga Aladža-džamije.
Od njihovih specijaliteta na glasu su četrdeset vrsta ribe iz rijeke Drine, i med samotok, sedam vrsta sočnog grožđa, višnje i kruške jeribasme.
Prema dazdaraginim podacima tu ima 26.000 dunuma vinograda na koje se plaća desetina (osur). U čaršiji ima 540 dućana.
Sredinom ovog mjeseca,tamo gdje se nalazi trg varoši, teče rijeka Drina, koja se ne može preći na konju. Jugoistočno od rijeke leži glavni dio grada. Sjeverno i zapadni [od rijeke] nalaze se plodni voćnjaci (bag). Stanovnici prelaze i na suprotnu stranu čamcima i lađama. Svi dvorci i ugledne kuće grada leže na obali Drine. Njihovi doksati i prozori gledaju u rijeku. Dužina grada obalom rijeke iznosi 4.000 koraka.
Ova rijeka Drina izvire na sredini Hercegovine (dijar-i Hrsek),iz planinskih visoravni Kolašina i Čemerna, iz planina Zagora (=Zagorje) i Uloga. Rastući i skupljajući se postepeno, ona najprije nailazi na ovaj veliki grad i teče jedan sat direkno kroz bašće i ne pravi nikakve vijuge.
Na istočnoj strani grada, pored Aladža džamije, teče rijeka Ćehotina, koja se pod tabhanom (debaghane) sjedinjuje s rijekom Drinom. Rijeka Ćehotina teče s istočne strane grada Foče. Njen izvor nalazi se na jugoistočnoj strani, (kible) u planinama nahije Bihor u prizrenskom sandžaku u Albaniji, koje su udaljene jedanaest konaka. Ona dolazi iz Pive, Nikšića i opasnih Drobnjaka, prolazi ispod grada Plava, zatim Pljevaljskim poljem, protiče kroz grad Foču, dijeli grad na dvoje i tu utiče u rijeku Drinu. (Drina) teče dalje prema sjeveru, nailazi na kasabu Ustikolinu, a zatim se sjedinjuje sa Limom. Odatle teče prema bosansko-sarajevskom Višegradu, prolazi kroz kasabu Bijeljina, te pod gradom Račom utiče u Savu.
U ovom hercegovačkom sandžaku postoje dva znamenita velika grada (mahmiyya), jedan je Foča, a drugi Mostar.
Stanovnici Foče su u licu lijepi i divni ljudi, čistog vjerovanja, pobožni su i dobri muslimani. Muškarci nose raznobojnju čohanu odjeću. Prvaci i velikaši zamotavaju bijele čalme, a srednji stalež nosi pokratko odijelo i čakšire s kopčama, grube papuče i kalpake od raznobojne čohe i kunovine. Govore bosanski. Većinom su trgovci. Hadžija (hodočasnika) i gazija (junaka) ima takođe dosta.
Žene nose feredže od crne čohe sa bijelim velom i idu pokrivene kao Rabija Adevija. Djevojke su im vrlo lijepe, povučene, a djeca vrlo bistra i oštroumna, pa su napamet naučila mnoge knjige u stihovima, Mladići su im pravi sokolovi, neustrašljivi i hrabri junaci. Vječno su u borbi sa Mlečanima. njihovi učenjaci posjeduju rijetka znanja, a njihovim iskusnim ljekarima, ranarnicima i majstorima za puštanje krvi nema ravnih.
Od turbeta koja se posjećuju znamenita su Bajezit-babino i Murat-babino, a obojica su pokopani u svojim tekijama.

(1910) Foča 1910 008
FOČANSKI MOST-OGLEDALO ČUDA- Na obali Sredozemnog mora u nahiji grada Menemen blizu grada Smirne na anadolskoj strani ima još jedan grad po imenu Kara-Foča. Ali ovo je hercegovačka Foča. Na zapadnoj srani, pola sata daleko od ovog grada, na Karaburmu, na velikoj rijeci Drini nalazi se drveni mostna jedno okno, koji se diže do nebeskog vrha. To je veoma strašan, i opasan i nesiguran prolaz, koji već propada, jer nije tvrdo građen. Ovaj veliki most, koji treba pogledati, napravio je majstor stare škole tako da je na jake temelje, koji se nalaze na obje strane rijeke, vješto nanizao jednu na drugu velike i duge grede (tako) da jedna nad drugom izmiče kao pera u krilima lastavice. [Tako] su grede, koje se nižu s obje strane, približene pa je onda na sredini mosta jedan za drugi pet direka lade i tako sagradio ovaj veliki most, kome nema ravna ni na jednom vilajetu. Preko njega prelaze ljudi, konji, mazge i ostala stoka. Most se jako ljulja, pa se čovjek ne usuđuje ni da pogleda dolje. Čovjeku se smraći pred očima, srce mu zalupa. U ovim krajevima uopće nema kola, a i da ih ima, ne bi mogla prelaziti preko ovog mosta. To je most pokojnog Sulajman-hana. On je za njegovo održavanje uvakufio jedanajest sela.
Zatim smo opet došli u Foču i s nekoliko prijatelja prešli preko rijeke Ćehotine i idući obalom Drine prema sjeveru, došli smo u kasabu Ustikolinu.

(iz knjige Putopis o Bosni i Hercegovini – Evlija Čelebi, stranice 73-80)

Putopis o Bosni i Hercegovini _ 001Putopis o Bosni i Hercegovini _ 002Putopis o Bosni i Hercegovini _ 003Putopis o Bosni i Hercegovini _ 004Putopis o Bosni i Hercegovini _ 005Putopis o Bosni i Hercegovini _ 006Putopis o Bosni i Hercegovini _ 007Putopis o Bosni i Hercegovini _ 008Putopis o Bosni i Hercegovini _ 009Putopis o Bosni i Hercegovini _ 010Putopis o Bosni i Hercegovini _ 011Putopis o Bosni i Hercegovini _ 012Putopis o Bosni i Hercegovini _ 013Putopis o Bosni i Hercegovini _ 014Putopis o Bosni i Hercegovini _ 015Putopis o Bosni i Hercegovini _ 016Putopis o Bosni i Hercegovini _ 017

Evlija Čelebi : Putopis o Bosni i Hercegovini, IP “Sejtarija”, Sarajevo, 1999., 136 stranica

priredio:Kenan Sarač

HISTORIJA FOČE : Detaljni popis ratarskog stanovništva u Hercegovini iz 1585. godine. 

 

Izvor:* Ankara Tapu ve Kadastro Genel Müdürlüigü № 483 (8), 484 (7). Fotokopije u Orijentalnom institutu u Sarajevu, br. 226.◊138

 

Tabela I

Neoženjeni
Muslimani Kršćani Muslimani Kršćani Hajmani Čifluci
Nahija Sokol*
Foča
mahala stare džamije sult. Bajezida 17
mahala Mustafe paše 64
mahala časne džamije Hasana Balije 32
mahala Hamza Bega 15
mahala Džafer Čelebije 24
mahala Kadi Osman efendije 14
mahala Hadži Alije 57
mahala Sultan Fatime 16
mahala Hadži Mustafe 40
mahala Mehmed bega Muteferrike Visokog Carskog Dvora 26
mahala Mumin-bega 45
mahala Hadri Sefera 40
mahala Mustafe Čelebije 32
mahala Ibrahima Čelebije 53
mahala Pirija, sina Dotruda 35
mahala Džafer-bega 34
mahala Petojevići l
Varoš
mahala kršćana 12 11 1
selo Gornje Zavodište 14 1
selo Kruščica 16 1 6
selo Podpeć 23 2
selo Orahovo 11 4 2
selo Donje Podpeće 7 15 2
selo Tođevac◊139 9
selo Zamršten 31 9 2
mahala Dragojević prip. Jošanici 19 2 2
selo Jošanica (Milavac) 6 16
selo Zagrađe 1 6 17
selo Porosje 13 2 1
selo Jošanica
mahala Pridvorica 7 3 5
mahala Okusavići 10 5 3
mahala Osoja 19 2 4
mahala Ostrganica 7 2
mahala Dučin 5 4
selo Krstac 3
selo Dragočeva 25 10 2
selo Vukovine 10 4
selo Mala Papratna 25 5 4
selo Velika Papratna 28 1 5 4
selo Birotići 6 3 6
selo Selo 6 3 5
selo Malo Selo 2
selo Bragolo 23 10 2
selo Gornji Ribar 8 1 5
selo Grab 30 1 4 2
selo Ječmište 15 3 3
selo Popov Most 6 11 1 1
selo Donji Vikoč 31 12 2
selo Črenoševa 16 5 1
selo Jošanica 2 1
selo Gornji Vikoč 16 8
selo Kramoluš 8
selo Žuželj 8 2 4 1
selo Gornji Saš 8 4
selo Strane 14 2
selo Brojanice 12
selo Gornja Slatina◊140 19 3 2
selo Imšajići 7 2
selo Ljivine 1
selo Gusterak 15 2 1
selo Završ 9
selo Požarevo 5 1
selo Biokovo 12 3 4
selo Poljaradine 33 11 7
selo Lašci (danas Dlasci) 7 2
selo Prvorad 13 2
selo Gornja Brda 16 4 2
vinogradi G. Brda 7
selo Gornja Brda 6
selo Donja Brda 4 3
selo Gornje Kučine 9 2
selo Donji Saš 6
mezra Prerog
mezra Dragočava
selo Kožetin 6
selo Zagradine (đe) 3 3
selo Dolna Slatina 21 4
selo Krstac 7 1
selo Gornja Zaostra 10
selo Zaostra 2
selo G. i Sred. Zaostra 13 1
selo Ljubina 2
selo Dolnja Brda 31 1 2
selo Gornja Ljubina 5
selo Klak 7
selo Krasovina 1
selo Strane 2
selo Bradići 1 1
selo Kratina
selo Kunovo 50 19 3
selo Donje Zavodište◊141 30 3 2
selo Tvrdak 15 2 1
selo Prhalj 9 5
selo Ćurevo 37 14 2
selo Oglečeva 72 5 2
selo Zlatibor 1 1
selo Preseda 2
selo Celina 12 7
selo Grudica 2
selo Luće 2
selo Zaselak 2
selo Gornja Zagorica 2 2
selo Dolnje Porosje 16 12 2
selo Vladikovo 3 3
selo Dramopolje 2 1 1
selo Zajelje 5 5 1
selo Gora 13 1 4 1 1
selo Tulešci 14 3 10 1
selo Milije Strane 12
selo Dolnje Kučine 12 8
selo Radonjići 13 2 2
selo Ljutnica 24 9 1
selo Kozarovina 8 4 3
selo Gornja Dobralovina 3 1 1 2
selo Suhodolak – Tečić 39 6 8
selo Donji Suhodolak 2
selo Čegovište 9 4
selo Bravinič 6
selo Gornje Oglečevo 10 4 2
selo Gornje Oglečevo 8 4
mahala Gornje Oglečevo 2 2
selo Donje Zaostra 8 1 10
selo Bukova 6
selo Tjentište 20 15 1
selo Prhalj◊142 11 5 1
selo Prhalj 2 2 1
selo Gornja Ljutnica 1
selo Tođenac 2
selo Bračevići 2
selo Visočka 1
selo Bredelj 14 4
selo Predelj 3
selo Šemihovo 9 3
selo Vir 15 3
selo Strijani 15 6 2
selo (K)Čremeševo 11 2 1
selo Podi 7 3
selo Donje Orahovo 6 1 8 6
vinogradi Donje Orahovo 3
selo Rešnjak 1 1
selo Kruševo 3
selo Cvaljine 2
selo Popov Most 5 1
mezra Silovnica 4 1
selo Donja Trošanja 13 3 1
selo Trušina 5 1
selo Bunova 34 10
selo Donja Trošanja 2
selo Kosičani 10 3
selo V. Kosičani 4 1
selo Zakmur 39 3 7
selo Zakmur 3 1
selo Zakmur 3 1
selo Bastan 5 1 1
selo Stepan Polje 45 3 2
selo Dedova 39 9 4
selo Gornje Poljice 4 1
selo Gobiže◊143 31 7
kasaba Jeleč
mahala džamije Kapudana Sinan paše 97
sama kasaba Jeleč 9 3 2
selo Donje Poljice 14 4
selo Donje Poljice 4 3
selo Budne (Budanj) 27 5 5 5
selo Susječno 46 1 2
selo Trebičina 6
selo Trebičina 7 1
selo Mazoča 6 3
selo Štović 25 4
vinogradi Štović 5
selo Kuti 7 2 1
selo Gornja Bjeliš 4 2
selo Podbičic
selo Trebošica 18 4 5 1
selo Trebošica druga 16 3 2
selo Dolnje Bjeliš 13
vinogradi Dolnje Bjeliš 8
selo Gornja Poljica 8 7 6
selo Ocrkavje 16 5 5
selo Štović 25 1
selo Dragorobac 2 6
selo Zlatibor 1 5 10
mezra Radunovina 3 5
selo D. i G. Prhalj 1 6
Nahija Bistrica pripada Kazi Foča 1 6
mahala muslimana Ustikolina 33 8 4
selo Crnak Potok 6
selo Crnak Potok◊144 3
selo D. i G. Stanevo 9
selo Rđevica 13 1 2
selo Pleševac 2
selo Plješevac 5
selo Pleševica? 22 1
selo G. Milotina sa Radanovicima 17 1 1
selo Žiljena 7 1
selo Topci 15 1 1
selo Topci 4 1
selo D. Žežča 19 2
selo D. Žežče 7 5 2
selo Veliko Podgrađe 14 2 1
selo Podgrađe 2 1
selo Zaselak 3 2
selo G. Žiljeva 14 1 1
selo D. Stanjeva 7 1 1
selo Borinica 3
selo Mrežica 87 29 6
selo G. Žežče 8 1
selo Međupotok 2
selo Mareva 12 1
selo Gornja Kučava 8 1 1
selo Dolnja Kučava 9 1
selo Bitlin 3 1
selo Zabor 17 3 2
selo Zabor 4 1
selo G. Zabor 10 2
selo Milotina 9 6 1
selo Strganica 23 6 3
selo Strganica 3 3
selo Strganica 14 5
selo D. Mazlina 14 2
selo Cape◊145 124 5 1
selo G. Stanjeve 6
selo Kolun 36 2 6
selo Kruševo 3
selo Podbreže 4 1
selo Kremna 10 4
selo Kremna 10 7 6
selo Sirča 1 1
selo Drenova Polja 3 4 1
selo Drenova Polja 2
selo G. Staneva 3
selo Izbić 7 1
selo D. Kravica 3 1
selo Sokol 4
selo Vrsica 5
selo D. Mazlina 6 2 1
selo G. Staneva 7
selo G. Staneva 6
selo Mirivojevići 6 4
selo Lukova 15 2 2
selo Srednja Milotina 4 4
selo Petak 5 5
selo Lukova 13 9 1
selo Lukova 13 9 1
selo Divane 44 1 2
selo Unište 2
selo Srbotina 7 3
selo Zabređina 11 2
selo Zabređine 3
selo Zagotice 10 3 1
selo Borišica 10 6
selo D. Milotina 5 1
selo Srbica 5
selo Osip 27 19 24
čitluk Hadži Hamze u Dragomilići◊146 7
selo Zadub 10 1
selo Lašca 22 5 3
selo Gornje Žežče 12 3 2
selo Kovinjak 4 3
selo Podkolun 17 2 4
selo Sopotići 12
selo Zaselište 1
selo Sokolica 1
selo G. Žiljeva 3
selo Žežče 1
selo Okolac 3 2
selo Spile 1
selo Mazline 2
selo Izbičina 47 15 4
selo Prosimlje 3 1
selo Prosimlje 10 2
selo G. Dančići 12
selo D. Dančići 11 3
selo Rataj 9 2 6
selo Jasenova 19 6 2
čifluk Biovac 4
čifluk Hasan bega Srednji Zabor 1
selo Tlipce 1 1
selo Strganica 2 1
Nahija Dubštica pripada Foči
selo Strgačina 36 2 29
selo Mala Strganica 2 4
selo Omačina 11 1 3
selo G. Vrba 3
selo D. Vrba 2 1
selo Hočevina 4 2
selo Gornja Neraska 3 2 2
selo Dubac 6 44 1
selo G. Grivne◊147 10 8 2
selo Zagozdje 6 1
selo Dolovja Glava 6 3 1
selo Loznik 8 4 1
selo Loznik 1 3
selo D. Neraska 5 2 2
selo D. Lušnica 11 2 2
selo D. Osoja 3
selo Vitograb 8 1
selo Hočevine 1
selo Belovine 7
selo Vranje 6 1
selo Zarubovina 17
selo Zavraz 4 1
selo Radožilja 3 2 1
selo Podčudan 3 1
selo Zlatar 17 3 2
selo Radovine 7 1 3
selo Radovine Male 1
selo Gornja Orna 14
selo Dolni Crnar 2 1
selo Slatina 1
selo Bogdanovina 5 1
selo Zagrađe 11 9 1
selo Obare 12 10
selo Gojna 4 3
selo Međoševići 6 2 1
selo Gornja Osoja 5 1 1
selo Gojna 1 1
selo Petačina 1
selo Petačina 1
selo Gojna 5 5 1 1
selo Međureče 5 2 1
selo Meštera◊148◊149 3
selo Mala Tešnica 2
selo Dolnja Ljubuša 13 4 1
selo Raštanica 51 16 2
selo Donji Bahori 9 1
selo Dolnji Bahori 5 1
selo Gornji Bahori 7
selo Donji Bahori 1 1
selo Petrovica 11 5 3
selo Bezmilje 18 10 1
selo Kluvac 4
selo Podine 9 4
selo Svrdanj 20 2
selo Gornja Mravjača 11
selo Morinac 6 1
selo Morinac 10
selo Morinac 1 1
selo Morinac 9 1
selo Morinac 6 3
selo Morinac 2
selo Gornji Moravac 6
selo Gornji Moravac 2
selo Donji Moravac 2
selo Dolnja Svinica 19 5
selo Svinjica 5 5 2
selo Lipa 3
selo Lipa 2
selo Lipa 4 2
selo Strništa 11 1
selo Brod 12
vinogradi selo Brod 7
selo Završ 35 11 3
mahala Hrančići 13 3 1
selo Dolina◊150 5
selo Bukovica 4
selo Viduhovo 3 2
selo Viduhovo 3
selo Viduhovo 4 1
selo Potrkuša 10 4 1
selo Kalac 8 1
selo Kuti 1
selo Slatina 13 5
Varoš Risan 18
selo Gomijonica 31 2
selo Gornja Braneš 11
selo Gornji Braniš 2
selo Kraboriš 1
selo Kraboriš 2
selo Kraboriš 1 2
selo Strgar 10 1
selo Gornja Hreljina 8 3
selo Dolnja Braljina 16 3
selo Bušnje 10
selo G. Svinjica 20 1
selo D. Braniš 11 2
selo Gora 11 2 2
mahala Ivanova 7 6
mahala Alađozova 14 1
mahala Brđe 3
mahala Godiđe 2
mahala Gori od mahale Brđe 13
mahala Godiđe 8
mahala Bilovode 8 1
selo Gori mahala Godiđe 5
mahala Godeđe 5 3 1
selo Bračka 14 9 1
selo Bukovica 10 1
selo Sedca◊151 3 1 2
selo Lužinje 1
selo D. Braniš 1
selo Stolac 1
selo Kraboriš 1 1
Nahija Zagorje pripada Foči
selo Odrica 47 8
selo Pribići 2
selo Kalinovik 19 5 2
selo Dolnja Hotovja 15
selo Gornja Hotovja 6
selo Gradisalići 5 4 2
selo Hlahol 19 6 2
selo Oštra Lokva 24 5 3
čifluk Derviša Mehmedova 3
selo Završ 7 3
selo Završ 2
selo Osoja 3
selo Tušila 22 14 1
selo Gradiljine 17 4 1
selo Gradište 11
selo Gradiljine 17 4 1
selo Gradište 11
selo Dolnja Trnavica 34 15 2
selo Gornja Trnavica 2 1
selo Pločnik 8 1
selo Doljani Osoje 1
selo Doljani 6
selo Ognjani 3 1
selo Mranići 2
selo Mali Doljani 35 2
selo Doljani 8 1
selo Lokva◊152 16 1 1 1
selo Mrkotići 4
selo Mrkotići 9 3 1
selo Kalin 18 6
selo Šenik 34 1 5 1
selo Zgod 12 3
selo Mokra 9 2
selo Srednja Ulog 1
selo Svinjica 15 13 2
selo Brda 6
selo Oparići 2
selo Strane 10 3 1
selo Neževići
selo Slatnica 18
selo Luka 12
selo Dolnja Roman 10 2
selo Kutina 6
selo Gornja Ulog 10
selo Borje 5 5
selo Medenik 6 2
selo Borča
mahala Luka 23 9 7
mahala Luka 33 10
mahala Batočići 17 20
mahala Papračići 30 10
mahala Pridvorica 32 1 5 1
mahala Igre 30 1 7
mahala Luka 1
selo Kovačići 9 3 2
čifluk Ishaka Sašlanića 1 2
selo Brezojevići 7 1 2
selo Repca Gornja 44 24
selo Repca 33 7
selo Dolnja Repca 3 2
selo Dolnja Repca◊153 10 5 4
selo Osilje 11 3 2
selo Seličani 13 4 3
selo Sopot 20 1
selo Bahor 7
selo Ljuta 54 5 2
selo Kuta 15 1 1
selo Mihovine 12 6 2
selo Gornji Ulog 12
selo Ježebrasna 17 1 5
selo Povaj Dol 2
selo Vukotić 10 1 2
selo Dolnja Ulog 11
selo Motovije 2
selo Hrvun 12 4
selo Doljani 49 3 1
selo Kozja Otopa 16 3
selo Ocrkovje 7 3
selo Vršani 33 3 1
selo Mali Vršani 4 1
selo Strane 24 1
selo Željušići 7 1
selo Jelašca 27
selo Lipovača 19 4 2
selo Obradova Luka 1
selo Obradova Luka 2
selo Zabrđani 38 7
selo Vranić 2
selo Tomišlje 22 7
selo Gornje Ljubišići 21 3
selo Srča 5 6 1
selo Doljnje Ljubišići 8 1
selo Ljubišići 3
selo Gornje Ljubiški 4 2
selo Ljubišići◊154 1 1 2
selo Crniči 8 1
selo Rajac 15 3
selo Tuhovici 1
selo Medenik 5
selo Golubići 10
selo Luka 6 1
selo Završ 3
selo Gornja Roman 7 1
selo Golubući 3
selo Vituš 7 1 1
selo Vituš 2
kasaba Ulog
mahala časne džamije Mehmed Bega 20
mahala Ibrahim Hodže 26
mahala Pirije sina Mustafina 17
mahala mesdžida Sarača 19
Nahija Goražde
kasaba Goražde
džemat muslimana 43
mahala kršćana 13 21 11 1
vinogradi mahale kršćana
selo Rudevo 9 1
Crkva Sveti Đorđe 3
selo Sopotnica 13 1
selo Deševo 12 1
selo Gornja Brda 12 5
selo Vragolo 14 4
selo Hlapine 48 13 1
selo Hrupuljica 14 2
selo Dolnji Šušnik 4 7 1
selo Gorna Šušnik◊155 4 1
selo Duga Vlasin 8
selo Duga Vlasin 1
selo Ušanovići 14 2
selo Dolnja Črešnica 11 8
selo Dolnja Košara 5 1 1
selo Gornja Košara 3
selo Košare 2
selo Dolnja Brda 2
selo Gornja Zaselak 3 2
selo Dolnja Zaselak 2
selo Zaselak 3
selo Završ 5 3
selo Reži 4 1
vinogradi sela Reži
selo Vojtina 8 4
selo Glamoč Potok 10 1 2
selo G. Glamoč Potok 6 1
selo Kosil Potok 4 1
selo Kosil Potok 2
selo Kosil Potok 3
selo Milja 7
selo Milja 1
selo Dolnje Kopač 10 2 2
selo Gornje Kopač 6
selo Dolnje Klak 13 1
selo Dolnja Icka 2 1 2
selo Gornja Icka 8 4
selo Mihalo Polje 13 2
selo Ožilje 6 3 2
selo Kostići 5 1
selo Črešnica 7 4
selo D. Trešnica 2 4
selo S. Brda 19 1
selo Strožine◊156 14 2
selo Konbaba 4
selo Gorna Konbaba 8
selo Završ 3 1
selo Vinicka 2
selo Ćutorad 2 2 9
selo Đurđevac
Nahija Pribud pripada Foči
selo D. Negoševići 13 1
selo D. Pocrnja 22 3 2
selo S. Pocrnja 2
selo Borajna 4 2
selo Borajna 13 4
selo Vranjak 7 2
selo G. Batevo 2
selo G. Batevo 4 2
selo G. Bateva 2
selo Međurječe 9 3 1
selo Njegošević 2 1
selo Donja Osoja 4
selo Dolnja Kamen 8 1
selo Gornja Klak 4 1
selo Trebosilj 15
selo Kolibka 11 1
selo Jatina 8 1 1
selo Vranpotok 11 8 3
selo Dolnja Bateva 7 3 1
selo Dolnja Bateva 2 1
selo Dolnja Bateva 2
selo Srednja Bateva 13 7 3
selo Dovršina 9 3
selo Budašje 2 1
selo Brozovača◊157 6 2
selo Hmeljnica 5 1
selo Hmeljnica 3 2
selo Hmeljnica 7 6 1
selo Podkalac 5 1
selo Kavoštica 17 3 12
vinogradi Kavoštica
selo Leskovica 4
selo Leskovica 1
selo Mileševa 5 1
selo Gornja Blizna 34 11 1
selo Blizna 6 1 2
selo Prigovište 24 3
selo Gornja Biočka 17 2 2
selo Crnobalj 5 2 1
selo Repište 4 2
selo Repište 2
selo Gornja Kanina 3 1 4
selo Zakaljine 15 1 3 1
selo Zaklanje 5 2
selo Zaklanje 3
selo Gornja Neraska 2
selo Gornja Neraska 1
selo Donja Glužina 4
selo Gornja Glužina 3 3 1
selo Gornja Kopače 21 3 2
selo Gornja Bateva 4 1 10 4
čifluk Baždara Vukašinova 3
selo Trebeševa 25 2
selo Selce 13 15 3 6
vinogradi Selce
selo Žuželj 18 1 2
selo Medošević 13
selo Gornja Bezujna 10 1
selo Slatina◊158 10 1 5
selo G. i D. Tuleždol 8 3
selo Berubat 5 5
selo Rastoka 13 2
selo Gornja Lušca
mahala Prisoje 20 1 2 2
mahala Ladanići 24 1 1
mahala Stoplašin Dol 7 1
mahala Kručanj 10
mahala Biosra 13 1 1 1
selo Gornji Prvanj 6 4 1
selo Dolnji Prvanj 5 3 1
selo Srednja Leska 1
selo Prača 7 3 3 1
selo Popov Dol 5 1
selo Dolnja Blizna 4
selo Matorčina 2 5
selo Kosovrate 3 2 2
selo Kosovrate 4 1
selo Stopodić 6 1
selo Tuhova 3 4
selo Boreva 8 1
selo Završ 4
selo Završ 3
selo Balin Potok 23 2 2
selo Dolnja Kopače 18 1 1
selo Zapotočje 5
selo Gornja Negošević 8 3 6
selo Gornja Bučja 3
selo Meljine 11 8 3
selo Dolnja Brvina 23 8 9
selo Petačine 1
selo Borajna 14 12
selo Crna Njiva 1
selo Njegošević◊159 4
selo Vrba Gornja 6 4 1
Kaza Nevesinje – Nahija Nevesinje
sami pazar Sopot
mahala časne džamije 85
mahala kršćana 10 1 1 6
selo Bratač
selo Izov Dol
mahala Tabaja 26
mahala Komadine 14 1 1
mahala Hranikuće 13 2 1 1
mahala Rakova Noga 11
selo G. i D. Postoljani 22 1 12 1 2
selo Gornja Postoljan 12 1 3 3 2
selo Bratač 27 4 2
selo Založje 20 3 3
selo Grabovica 44 1 27 6
selo Gornja Hrast 6 4 1
selo Srednja Hrast 4
selo Dolnja Mala Hrast 10 4 2
selo Izovdol 20 8 1
selo Lukavac 17 3
selo Bidenje 72 7 4
selo Bezdadje 2
mezra Kokorine 5
selo Srča 14 8
selo Bojišta 10 1 1
selo Humčani 3 5
selo Nedokuće 10
selo Crgova 18 7 1
selo Dolnja Koleška 7
selo Gornja Koleška 38 39 1
selo Biograd◊160 70 17 3
selo Mali Beligrad 3 2
selo Rogača 11 4 1 2
čifluk Hajrudina ceribaše 3
selo Sopot
selo Mala Slat 15 4
selo Dolnja Čanja 24 13 2
selo Gornja Čanja 9 1 3
selo Gornja Drežna 10 2 1
selo Dolnja Drežna 14 5 1
selo Tučep 21 3
selo Preseka 12 11 2
selo Gornja Slat 36 5 3
selo Sopilj 65 8 2
selo Žiljeva 61 5 11
mahala Udrešnje 1 1
zemin Hadži Huseinov 1 2
selo Udrešnje
mezra Gnojnica 1 1
selo Hodanići 26 22
selo Kovačići 11 1
selo Udrešnje 3
selo Rabina 1
Nahija Konac Polje pripada Nevesinju
selo Dramiševa 16 4
selo Bohebratići 6 2
selo Boljebratić 2
selo D. Zaboran 13 1
selo Mrkovići 6 3 1
selo Luka 26 19 2
selo Mala Luka 9 3
selo Mala Luka 2 1
selo Seljan◊161 15 4 1
selo Živnje 11 1
mahala Živnja Druga 4
selo Vranešina 9 6
selo Gradac 4
selo Kruševljani 31 15
selo Pribkovići 7 1 2
selo Mala Luka 3 1
Nahija Neretva pripada Nevesinju
sama Kasaba Belgradžik
džemat muslimana 49
mahala Hadži Abdije 26
mahala Sulejman bega 36
sami pazar Neretva-Belgrad
mahala hrišćana 6 2 2
selo Zaslivje 16 4
selo Zaslivje 3 1
selo Zaslivje 5 1
selo Ošalići 3 2
selo Krata 11 4
selo Bileševnica 6 2
selo Puhovići 3 1
selo Seljani 8
čifluk Ajasa hadže 4 2
selo Gornja Orahovica 44 2 6 2
selo Donja Orahovica 16 8 1
selo Dolnja Orahovica 11 1
selo Orahovica drugi naziv Grušnica 3 1
selo Papratsko 23 20
selo Gradičani 17 10
selo Donja Jošanica 8 3
selo Jošanica Gornja 26 1
selo Stara Gora◊162 1
selo Stologlavci
selo Sela
selo Jošanica
selo Kratina
selo Pribičići
selo Gornji Kučići 8 2
selo Ostrožac 23 3 12
selo Vrapci 20 9
selo Zavranje 4 1
selo Premilovići 14 17
selo Vrca 5 1
selo Nagori 10
selo Čehar 20 18
selo Pribičići 8 5
selo Pribići 22 2 7
selo Donje Čičevo 19 3
selo Gornji Zaborani 6 7
selo Donji Grkovići 34 1 28
selo Gornja Grkovići 55 40
selo Kuti 11 4 2
selo D. Borka 13 2
selo Gornja Borka 11 6 3
selo Turija 36 2 2 1 8
selo Idbar 2
selo Grušča 13 8 1
selo Kljenica 7 7 1
selo Golubci 7
selo Ušići 11 1
selo Crkvine 3
selo Đužani 23 25
selo Lađanica 4 1
selo Bavrnje 6 2 2
selo Planica 2
selo Dubočani◊163 8 8
selo Ribari 14 1
selo Podkom 11 3 1
selo Ljubanica 13 3
selo Seljani 10
selo Idbar 32 7
selo Kučići 1
selo Kučići 17 4 1
selo Precipura 15 7 1
selo Radešina 6 4
selo Janjina 8 5
selo Mala Radešina 3 1
Kaza Blagaj – Nahija Blagaj
sami Blagaj 51
mahala Mesdžida Čejvanbega 20
mahala Mesdžida Kod Mehmeda 13
varoš Blagaja sa Podgrađem 6 1 11 20 4
vinograd Blagaja sa Podgrađem
mahala Topčibaše sa Podgrađem 2 1 12 2
vinogradi Topčibaše sa Podgrađem
mahala Topčibaše sa Podgrađem 5 11 18 5
vinogradi Topčibaše sa Podgrađem
mahala Topčibašina sa Podgrađem 1 3 2
vinogradi Topčibašina sa Podgrađem
mahala Topčibašina sa Podgrađem 3 10 5 3
vinogradi Topčibašina sa Podgrađem
selo Dračevice 24 22 2
selo Matara 5 1 2
selo Dolnji Orah 3
selo Oklada 8 7 5
selo Kosor 21 12
selo Međurječ 3
selo Čičići◊164 4 1
selo Gornji Hercegov Gaj 9 8 9 13
vinogradi Gornji Hercegov Gaj
selo Hercega Gaj 13 14 8
vinogradi Hercegov Gaj
selo Barila 14 4
selo Bunica 10 1 2 4 2
selo Bunica 3 1
selo Kamena 1 1
selo Vranovići 11 1 6 3
selo Donji Vranovići 17 2
selo Vranovići 17 1
selo Gornje Vranovići 13 7 3
selo Nedovići 8 2 1
mahala Galičići 5 5
mahala Vranovići 5 3 1
mezra Stubica 13
mezra Kokorina 10
selo Maloradinje 2 1
selo Radinje 1 1
selo Krtuše 2
selo Kukal 30 14
vinograd Kukal
selo Kukal 7
selo Jasenova 11 11
selo Gnojnice 45 19 1
selo Brakčići Veliki 15 7 3
selo Vrtca 4 1 1
selo Rotimlja 10 1 2
selo Srnetica, Starka, Bukovica 2
selo Bradačići 2
selo Prag 3 1
selo Ljubosilje 3
mezra Ravnica 4 1
selo Hodbina◊165
selo Krvača 2 5
selo Gabelište 1 1
selo Velja Međa 9
selo Gabela 12
sama Gabela 11
selo Čaljeva i Krvača 6
selo Medkovići 3
selo Ćelinci 2
selo Višići 4
selo Višići 10
selo Kamena 15 1 1
selo Hodbina 10 2
sama varoš Počitelj 12 1
vinogradi Počitelj
Nahija Dabar pripada kazi Nevesinje
selo Predolje 60 1 28 6
selo Belobrda 10 2 2
selo Meče 11 6 1
selo Hujići 1
selo Lapšići 30 1 4
zemin Izrovnica 3 3
selo Zagrad 17 3
selo Lapaš 18 9 2 1
selo Zdodlak 9 2 2 1
selo Dragljevo 8 1 1
selo Sozine 11
selo Ponikva 21 1
selo Baran 7 3
selo Jara 7 5 1 1
vinograd Sraški Dol 1 2
selo Gornja Ostrobić 26 1 6 1
selo Dolnja Ostrobić◊166 31 8 1
selo Kokoriče 4 6 1 4
selo Vatnica 7 9 11 3
mahala Srednje 15 10 15 1
mahala Bačvice 16 9 11
selo Kalac 11 9 6
mahala Kukal 13 2 10
selo Dažilj
mahala Biljan 8 6 6 3
mahala Prisoje 17 1 6
mahala Kuta 9 8 2
mahala Osoja 19 5
selo Gradac 13 9 1
selo Prosine
mezra Rasohača
mezra Pčelica
mezra Krnji Dol
selo Hatin vinograd
selo Hujići
selo Lapšići vinograd
selo M. Ponikva vinograd
selo Prosine 1
selo Brdeć 1
selo Hatili 3
selo D. Hujići 2
mezra Klakorina 6
selo Vranka 1
selo H. Dol 23
Nahija Boban i drugo
selo Stenče
selo Grbica 4
selo Rabti 2
selo Drbanj◊167 6
selo Karavica 1
selo Zubovići 2
Nahija Ljubine pripada Kazi Nevesinje
selo Osojna Barnos 10 1
selo u blizini sela Osojna Barnos 2
selo Drugi Osojna Barnos 1
selo Prisojna Barnos 6
selo Prekosela 6
selo Žabica 10 5 8 1
Nahija Vidoška
selo Stolče 5 1
selo Stolče 2 5
selo Stolče 18 9 1
vinogradi Sraški Dol 13 12
vinogradi Sraški Dol 7 7
selo Stolče 4 1 1
mahala Ozinovići 3
selo Stolče mahala Radinja 2
selo Stolče mahala Radinja 1 1
selo Stolče mahala Kukavac 8 1 5 1
selo Ošanovići 14 4
selo Mali Dlanac 2
selo Gornji Mosor 1
selo Rastaš 1
selo Košar 1
selo Hvaljina 5
selo Dračeva 1
selo Uvala 1
selo Vuđebe 1
selo Gornja Mosor 1
selo Dobrešnica◊168 1
selo Dretanj 1
Kaza Nova u Livi Hercegovina
sama Nova 42
sama Nova 32
selo Bogdanovići 4
selo Badinoga 3
selo Dragojevići 19 1 11
selo Krapižan 4 1
selo Poplašić 5
selo D. Milotina 3 2 2
selo D. Milotina 3 2 1
selo D. Milotina 4 7
Nahija Trebinje pripada Kazi Nova
selo Čičeva 3 1 3
selo Čičeva 1 3
selo Glavska 3
selo Glavska
selo Podčačevine 2 6
selo Podčačevine 2 7
selo Poljice 2 5
selo Divine 3 3
selo Divine 1
selo Gumiljani 2 6
selo Gumljani 4
selo Hlapnja 1 7 1
selo Bila 2
selo Dragodol 2
selo Tvrdoši 6
selo Gručar sa Lastvom 2 13 14 1
selo Grnčar 18
selo Tuhova◊169 5
selo Silošnica 3
selo Bilač 2
selo Pridvorica 1
selo Pridvorica 1 3
selo Starovinići 4
selo Starovinići 4
selo Zasad 2 3
selo Popa 2 5
selo Gola Glavica 4
selo Gola Glavica 2
selo Silošnica 2
selo Silošnica 3
selo Popovište 3
selo Popovište 3
selo Gorica 3 1
selo Gorica 4
selo Zgonjeva 1 5
selo Žuželj 4
selo Hrupila 1
selo Poljica 1
selo Brgova 3
selo Česovica 1 2 1
selo Česovica 1 8
selo Hrupila 1 5 1 3 1
selo Hrupila 7 1
selo Imočeva 1 4
selo Stubje 7 1
selo Biograd 1
selo Biograd 5
selo Sopošnica 1
selo Čičeva 6
selo Korovići 1 22 1
selo Robljani 4
selo Mrvin◊170 6
selo Skozigrm 1 12
selo Mažikože 1 6 2
selo Mažikože 3
selo Hlapina 6
selo Zgonjevo 3
selo Čičeva 1
selo Glavska 1
selo Silošnica 1
selo Korjenići 4
selo Dražin Dol 1 13 2
selo Hrupila 9 1
selo Hlapine 11
selo Bogovine 13 1
selo Bilo Polje i Okolište 2
selo Čičeva 1 7
selo Gumljani 4
selo Hrupila 7
selo Česvenka 1 8
selo Bijograd 5
selo Bobovište 3
selo Sopotnica 1 4
selo Pridvorica 1 4
selo Orašine 6
selo Belgrad 12 1
selo Gola Glavica 4
selo Česvenica 5 1
selo Lokva 7
selo Ljubučevo 8
selo Zgonjevo 4 8 1
selo Stubnica 5 1
selo Orašje 2
selo Stubnica 3
selo Popovište 6
selo 227/114; 88◊171 12 1
selo Vladska 1 11
selo Broćka 9
selo Maleš 2
selo Katinanjina 6
Kaza Cernica sama tvrđava Ključ
sama tvrđava Ključ 25
mahala časne džamije M. Ejnebega Dedea 19
Nahija Gacko
sama kasaba Cernica 6 59 1
selo Stepen 6 7
selo Stepen 5
selo D. Tvrdanj 4
selo G. Tvrdanj 3 1
selo Branilovići 18 4
selo Branilovići hajmani 5 2
selo Zagrad 5 1 1
selo Ribica 2
selo Osoja 4 11
selo Dolna Gradčanica 12 3 3 3 1
selo Nadanići 3 1
selo Kutnica 10 3 2 1
selo Gornje Ravne 2
selo Slivje 12 2
selo drugo Slivje 2 1
selo G. i D. Dobropolje 11 1 2
selo Šemihova 2 1
selo Kutnica 1 1
selo Hodanići 4 2
selo Vrba 4 9
selo Poljice◊172 1
selo Kokorina 1
Nahija Popova
selo Kotez 18 23 8 5 1
selo Kijev Dol 9 5
selo Ciciline 7 4
selo Čavaš 18 5 8 3
selo Ravne 31 25
selo Cvaljine 28 16
selo Mišljen 5 8 1 8
selo Jasenica 4
selo Orahov Do 19 13 1
selo Dračevo 6 5 1 7
selo Muševići 5 7
selo Kosičani 2 20 1 25
selo Grmljani 2 13 3 15
selo Poljica 3 19 20
selo Duži 4 2
selo Površica 7
selo Zavala 22 18
selo Kaćun 9 10
selo Kaćun 4
selo Bresnica 4
selo Velika Vas 50 30 1
selo Dubljan 25 23
selo Velja Međa 13 10
selo Sedlari 1 17 20
selo Jasenica 5
selo Golubinac 4 8 1
selo Golubinac 1 3
selo Orašje◊173 8 14
Kaza Mostar
sama Kasaba Mostar
mahala Haki Mehmed-Bega 50
mahala Haki Huseina 36
mahala Nezir-age 22
mahala janjičara i spahija 36
mahala Hesuha dizdara 13
mahala Jahija hodže 30
mahala Ćejvan ćehaje 35
mahala Husein hodže rahmetli 38
mahala Bajazid hodže 21
mahala rahmetli Sinan-Paše 24
mahala Jahja hodžina 66
mahala Kamber-age 34
mahala Zahum 30
mahala Bajezid hodže 26
mahala gospođe Fatime Jahja-agine 52
mahala Opine 9 4
mahala Zahum sa mah. Rodoč 18 1 1 11
selo Opine
selo Podolje 5 2
selo Kozice
selo Vrapčići 17 10
selo Vina 15 7
selo Zalik 18 5
selo Lišan 23 3 5
selo Obršan 8 2 1
selo Tat 14 5 1
selo Kuta 7 1
selo Prigrađan 7 1 1
selo Željuša 35 27
selo Potok◊174 16 13 3
selo Donje Zojimlje 37 21 2
selo Lise 11 2
selo Lipovac 13 4 3
selo Tate 2
selo Bogodol 1
selo Čemljan 5 3
selo Veliki Čemljan 44 1 28 8 1
selo Čemljan 3 13 1
selo Vituša 9
selo Mahala Orlac 5 2
selo Orlac 9 6 1
selo Orlac 2
selo Gornji Hraštani 19 5 2
selo Bučići 7 1 5
selo Kribava 12 2
selo Kribava 1
selo Jasenjani 20 5
selo Vlasnići 21 14 1 1
selo Hum 13 13
selo Tušnići 18 8 12 3 1
selo Gradac 29 6 13 1
selo Gradac 1
selo Podgorani 29 20 5
selo Dobrić 10 4 2 5
selo Dragljan 1
selo Knežpolje 2 6 2 1
selo Ljubotići 13 14 7
selo Ljubotići 3 7 1
selo Gornja Ratimlja 27 1
selo Gorance 20 11 8 4
selo Crnač 14 4 9 3
selo Rakitnalica 5 1 1
selo muselema Kočereva 1 12
selo Kočerin◊175 1 4
selo Hrasna Sutina 16 1 3
mezra Smrdan 2
selo Studenci 4 1
selo Vitina 3
selo Klobuk 3
selo Nedrebići 1
selo Dolnja Tuhaljina 1
selo Vihovići 16 5 4
vinogradi Vihovići
selo Drugi Vihovići 1 1
selo Mali Uhovići 1 1 4
selo Donji Suhodol 17
vinogradi Donji Suhodol
selo Gornji Suhodol 1
selo Gornji Dobrić Polog 2 1
selo Sutina 1
selo Dobrikovići 2 1
selo Stepkovići 4
selo Dobrosel 2
selo Stepkovići 2
selo Stojčići 2
selo Žuželj 1
selo Gradac 2
selo Biletići 1
selo Služanj 1
selo Kruševo 2
selo Ljubiše Prisoje 1
selo Knezluk 1
selo Buhovo 2
selo Služanj 1
sami Mostar 18
selo Kozice čifluk Mustafa-paše 5
čifluk Mustafa paše – Kozice 4
čifluk Mustafa paše – Kozice◊176 7
čifluk Mustafa paše – Kozice 8
čifluk Mustafa paše – Kozice 7
čifluk Mustafa paše – Kozice 6
čifluk Mustafa paše – Kozice 7
čifluk Mustafa paše – Kozice 4
selo Bogodol 3
selo Luče 2
selo Brezičani 3
selo Vrapčići 2
muselemi sela Kozice (čifluk Mustafe-paše)
Nahija Imotski u Kazi (Mostar)
sama tvrđava Imotski 1 3
mezra Popovije 3 5
selo Prgul 2
selo Podbila 1
selo Zvindol 1
selo Vinac 7 2 1
selo Grabuljan 10 1
selo Dračan 4
selo Kozice 4
selo Dračan 4
selo Ljubiše sa Sutnom 1
selo Podbilić 4
selo Nevesel 1
selo Godanova 6
selo Godanovo 1 15
selo Oksovići 5 2
mezra Seljašnica 4
selo Provredol 1
selo Podastrane 2 6 2 3
mezra Preratin Laz◊177 2
selo Grasova 16 8
selo Crnogovac i Vinac 2
selo Poljica, Drenovac, Grude, Dutup 5
selo Slodnica 2
selo Lužjak 3
selo Grabuljan 1
selo Studenci 1
selo Drenovci 1
vinogradi selo Podbila 1 4
selo Gorice 3
selo Vrhdol 4
selo Kozice 3
selo Podgrađe 2
selo Gornji Snozin 2
selo Podastrane 1
selo Rečica 8
selo Studenica 2
selo Veselica 2
selo Studenci 1
selo Ružići 1
selo Donji Snozin 1
čifluk Kola 7
mezra Musoča 6
selo Gorica 3
čifluk Bešlije Ilijasova 2
selo Vinac 3
selo Humljani 3
selo Brzgul 1 27 2
Nahija Ljubuški pripada Kazi Mostar
selo Ljubuški 30 12 15 1 7
selo Glinac 4
selo Haldomilići◊178 1
selo Ljubuša 1
selo Studenci 7 1 1
selo Vrbovnik 2 10
selo Kruševo 9 2 3
selo Brezičani 2 3
mezra Dusina 1 9
selo Blatnica
čifluk Baraka ćehaje 2 5
selo Brekal 7 3
selo Vrgora 10 11 5
selo Studenci 2
selo Vrbovnik 3
selo Vojninići 1 2
selo Hrastova Glavica 1 1
selo Rastok 1 2 2
selo Čapljina 3
selo Vojihnići 2
selo Papratnica 2
selo Radobara 2
selo Tihaljina 2
selo Zavrbica 1 1
selo Moštanica 1
selo Glibar 1
selo Vitina 2
selo Vitina 1 3
selo Papratnica 1
dio Dabrice mezra 2
selo Oštrog 2
Nahija Duvno pripada Kazi Mostar
sama kasaba Župan Potok 54
selo Maš 5 7
selo Kongor i selo Grupe◊179 20 10
selo Ržane 5
selo Kongora i selo Lipe i Maš 5 12 1
selo Kongora i selo Lipe i Maš 11 7
Nahija Kukanj u Kazi Tašludža
sama kasaba Tašludža 79
mahala Ahmeda Ilijasa 40
džemat kršćana Tašludže 6 50 1
selo Zasavlja 4 1
selo Srednje Popovine 2
selo Sliveštak 1
selo Ilijaš Nadine 1
selo Strahovdol 23 5
selo Jagodni Dol 9 2
selo Krstac 6 2
selo Ponikve 8 2
selo Petibor 11
selo Dolnja Rudnica 3 2
selo Gornja Rudnica 5 4
selo Kukanj 6 1 1
selo Gornji Gradac 28
selo Ostrožilje Doljnje 4 4
selo Dolnje Ostrožilje 2
selo Gornje Ostrožilje 2
selo Ostrožilje Gornje 18 1 4
selo Plješevine Male 16 7 10 1
selo Resište 12 4
selo Brekinje 8 7 1
selo Donji Gradac 12 2
selo Zaostra 31 4
mezra Orukovina 4
selo Kolašnica 3 4
selo Tikova◊180 9 8 3 2
selo Gornje Dupče 2 16 1
selo Donji Dubac 7 11
selo Gornji Hromci 8 1 1
selo Donji Hromci 9 1 2
selo Krčevine 3
selo Krčevine 2 2
selo Pridvorica 4 1
selo Hoćevina 17 11 1
selo Donja Petačina 2 8 2
selo Oborci 10 2
selo Obri 1
selo Selašca i Zašnje 32 5 1
selo Zbljevo 7 21 10 1
selo Jabuka 9 2
selo Klakorina 10 1 1
selo Presoje 10 10 1
selo Zadublje 22 1 9
selo Planicka 3
selo Planicka 2
mezra Planicka 3
selo Robulje 5 4
selo Gornja Počeča 3 3 1
selo Donje Čadinje 6 1
selo Gornje Čadine 2
selo Posjed Olina 9 2
selo Raden Dol 12 3 2
selo Lađine 10 2
selo Hajlovina 7 3 1
selo Griva 5 16 3 2
selo Vidre 21 4 8 1
selo Šivadovina 4 1
selo Bogovo 25 2 1 2
selo Služanjska 1 1
selo Glisnica◊181
mahala Gornja Sela 25
mahala Dolnja Sela 9 9
mahala Presoja 11 1
mahala Pridvrbica 16 7 2
selo Klanci 14
selo Popova 13 1 9 2
selo Gornja Matorčina 9 10 2
selo Gornja i Dolnja Orlja 24 15 2
selo Crna Brda 9 2
selo Donja Rudnica 10 3 3
selo Sedlari 8 18 1
selo Stržica 5 4
selo Rabičlje 11 9
selo Završ 25 4 5 2
selo Mrčevo 23 4
selo Gornje Uzašnje 18 5 1
selo Gornji Tepci 2 8
selo Kneževa Njiva 1
selo Kneževa Njiva II 1
selo Klisovina 1
selo Selište 6 2 1
selo Donji Kotorac 14
selo Gornji Kotorac 3 1 3
selo Kruševo 5
selo Kruševo Malo 1
selo Kružol 3
selo Lukar Potok 3
selo Lukar Potok II 2
selo Donja Paoča 5
selo Gornja Paoča
selo Donje Uzašnje 5 1
selo Donje Uzašnje 4
mezra Dobrodol 3 1
selo Plješevina◊182 15 5
selo Bučnje 24 3 5 1
selo Dobra Polja 2
selo Zajelje 5
selo Praprat 5
selo Komin 2 3
selo Donje Radovine 5 2 1
selo Bzenica 13 4 9 1 4
selo Donji Šumani 9 1 2 1
selo Donji Šumani 2 2
selo Spratine 1 2
selo Spratine 1
selo Gornja Brvenica 30 8 3
selo Dolnja Brvenica 28 24 5
selo Gornje Obri 1 8
selo Unište 1
selo Gornja Gora 8
selo Petine 25
selo Trpine 5 15 3
selo Drijen 4 3 1
selo Dužice 4 1 1
selo Čadinje 9 3
selo Bučje
(mahala) Donja Sela 21 25
mahala Srednja Sela 4 6 14 5
mahala Gornja Sela 4 5 5
kasaba Čajniče
mahala časne džamije Sinan-bega 33
mahala časne džamije pokojnog Mehmed-bega 38
mahala mesdžida Hadži Velije 26
mahala kršćana 28
mahala muslimana … 9 7
samo Čajniče 29
selo Mrkojevići◊183 2 6 1
selo Kržava 15 29 12 1
selo Ruševina Tvrđava 22 1
selo Gluščići 5 1
selo Babina Brda 7 7
selo Štakorina 11 3 1
selo Čestine 17 4
selo Vitina 16 10
selo Hmeljak 7
selo Brečica 5 1
selo Lehova Brda 1
selo Vrba 6 4
čifluk Murata sina Jusufova 5
selo Unina 2 6
selo Podujevići 26
selo Zukva 17
selo Leskovac Polje 17
selo Slatina 7
selo Pridvorica 1 1
selo Borisnik 4 4
selo Tori 3 3 1
selo Dobri Dol 6 1 1
selo Lisičine 3
selo Stitarica 10 3 1
selo Godešina 1 15
selo Visočka 15 13
selo Zabrdine 9 7 1
selo Gunovište 10 6
Nahija Poblaće pripada Kazi Prijepolje
selo Redojevina 3 1
selo Obri 10
selo Duga 11 1
selo Duga druga◊184 8 1 2
selo Gora 6
selo Borova 2
selo Gornja 227/240 8 1 5
selo Gornje Prvište 13
selo Crnica 8 6
selo Matići 11 3
selo Donji Drin 3 1
selo Donja Dobra 7 4
selo Zastenje 3 2
selo Zastenje Donje 2 6 2 2
selo Košuđe Čela 3 2
selo Košuđčela druga 2
selo Rošci
selo Gornja Dobra 2 3 1
selo Donja Široka 8 4 2
selo Gornja Široka 2 3
selo Gornje Lipe 3 2
selo Donje Lipe 9
selo Podi 11 6
selo Prelopać 5 4
selo Prelopać 6 1
selo Donje Unište 11 3
selo Gornje Unište 12 4
selo Sorin 32 2 2
selo G. i D. Brnar 4 3 1
selo Borin 1 3 2
Nahija Mileševa
džemat muslimana u blizini tvrđave Mileševa
mahala časne džamije hadži Mahmud◊185 45
Nahija Mileševa pripada Kazi Prijepolje
sami pazar Prijepolje 1 13 2
mahala Vrbak 5
mahala Radešina Radosava 6
mahala Radivoja popa 5 3
mahala Milke sina Radišina 10 1
mahala Baždareva 7 1
mahala Ivana Živkova 3
mahala Radonja Radešinova 3 1
mahala Radičeva 1 1 4 1
selo Hrasna 3 1 3
selo Ratajska 1 8
selo Ozuje 20
selo Oznije 1
selo Skrobočeva 13
selo Sveti Gora 3 2
selo Krljava 4 1
selo Milunovići 4
selo Reka 1 2 1
selo Ruti 2
selo Reka drugo 1 1
selo Gornja Vinicka 2 18 2
selo Vranica 3
selo Dumljani 2
selo Dobrovodica 3 5 1 1
selo Divjak 2
selo Mijoska 5 2
selo Mijoska 2
selo Mijoska 4
selo Dečevo 1
selo Kreševina 3 6
selo Kaćevo◊186 11 1 10 3
selo Staro 4
selo Žitine 2 5 1
selo Tvrdkovići 1 3
selo Svedobra 1 1
selo Svedobra 4 21 13 1
selo Pograđe 10 1 2 1
selo Kosatnica 8 15 1 4
selo Kosatnica 3 1 1
selo Donja Lučica 1 4 3 1
selo Karine 2 15 7 2
selo Karine 1 4
selo Oborci 6
selo Belobaba 3 2
selo Krševina 7 1
selo Tvrdko 2
selo Papratište 7
selo Unije 2 4
selo Crno Ovnovište 2 1
selo Dobroselce 3
selo Miledraž 1 4
selo Đadinje 3
selo Čepo 2 1 4
selo Milešev Dol◊187 1 29

Izvor:* Ankara Tapu ve Kadastro Genel Müdürlüigü № 483 (8), 484 (7). Fotokopije u Orijentalnom institutu u Sarajevu, br. 226.◊138

 

izvor:Ahmed Aličić. Privredna i konfesionalna struktura stanovništva u Hercegovini krajem XVI stoljeća. Prilozi za orijentalnu filologiju. Vol. 40. Orijentalni Institut Sarajevo. Sarajevo. 1991. Str. 125-192.

priredio:Kenan Sarač

Priče iz Ustikoline : Fes Bećira Omerbašića

becir-omerbasic-i-zubejda-palalija-omerbasic-iz-ustikoline-foca-bosna-i-hercegovina-1950-godina
Bećir Omerbašić je rođen 1888. godine u Ustikolini, općina Foča. Kao mladić trebao je biti mobilisan već 1911. godine, ali nije otišao u vojsku jer je bio jedini hranitelj porodice. Nakon smrti oca Omera, naslijedio je kovačku radnju u kojoj je radio i tako izdržavao majku i tri sestre. Mobilisan je tek 1914. godine, u Bošnjačku regimentu, kao i ostali mladići iz njegovog kraja. Teško je ranjen 17. avgusta 1917. godine u bici na Karpatima. Zajedno sa sedamnaest drugih ranjenika prebačen je na liječenje u bolnicu u Budimpešti. Liječenje je trajalo puna četiri mjeseca. Ostao je trajno invalid u lijevu ruku. Spasio ga je rođak, Šaćir Iković, koji je bio tabor-imam i koji je Bećira uzeo u svoju imamsku službu kao pomoćnika. Tu je i dočekao kraj Prvog svjetskog rata. Vratio se u Ustikolinu i 1920. godine oženio Zubejdom Palalija iz Jeleča (kod Foče). Imali su osmoro djece. Bećir je nastavio rad u svojoj kovačnici. Njegova kćerka Fatima Telalović se dobro sjeća očevih priča o Prvom svjetskom ratu i njegovom ranjavanju. Pričao je o strahotama ratovanja na Karpatima, snijegu u mjesecu avgustu i tijelima mrtvih vojnika u raspadnutom stanju, ali i hrabrosti Bošnjaka. Njegova trajna uspomena na rat je bio i jedan poveliki geler u lijevoj ruci, ispod lakta, koji su mogle napipati radoznale dječije ruke. Sjećao se i pisama djevojke Vasve Kulenović iz Jajca, koja su pristizala nepoznatom momku Jusufu u njegovu bolničku sobu. On se danima raspitivao za Jusufa u želji da mu uruči pisma, ali ga nikada nije pronašao. Tužan zbog toga, napisao je pismo Vasvi u kome je obavještava da pisma redovno stižu u bolnicu, ali da njenog dragog nikada nije uspio pronaći. Dirnula ga je snaga te ljubavi, tako da je i svojoj unuci dao ime Vasva. Poseban detalj iz Bećirovih bolničkih dana, koji je on godinama pričao, jeste trenutak kada je došao u bolničku sobu sa fesom na glavi. Ostali ranjenici su povikali na njega: „Muslim entfernen Kappe!“ (Musliman, skini kapu!) Bećir se nije dao zbuniti i nije želio da skida svoj fes. U tom času, u sobu je ušao ljekar, koji je riješio situaciju, tako što je gotovo zapovjedničkim tonom rekao: „Muslim nein entfernen Kappe!“ (Musliman, nemoj skidati kapu!). Bećira do kraja liječenja niko više nije opominjao za fes, a on je bio potajno srećan zbog svoje male pobjede. Do kraja života je živio mirno, dočekao i unučad. Umro je avgusta 1962. godine i sahranjen je u svojoj Ustikolini, na mezarju Prizren.
izvor:Europeana 1914-1918 – untold stories & official histories of WW1

priredio:Kenan Sarač

FOČARENJE : Da malo protabirimo ovu razglednicu

focarenje-da-malo-protabirimo-ovu-razglednicu4190

Na razglednici označeni brojevima su:
br. 1. – je kuća Murata Bačvića – (stanovala Murataginca Bačvić – bila velika kuća na sprat)
br. 2. – je kuća Asima Hanjalića
(Asimaginca Hanjaluša – ona je posudila ćilim za potrebe snimanja filma “Igmanski marš” i vratili joj ga prljavog pa se ljutila…)
br 3. bašča je od Ismete Karahasanović
br 4. kuća je od Ismete Karahasanović (Karahasanuše) (velika kuća na ćošku)
br. 5. kuća Sakiba Gogalije
br. 6. kuća Kulić Jelene i Borke (od ove Jelene je zet bio mesar na Gornjem Polju)
br. 7. kuća Rista Kulića

priredio:Kenan Sarač

fotografije: flickr ekranportal13

O fočanskim e s n a f i m a : T e r z i j e ( k r o j a č i ) – tragom fotografije iz 1934. godine

 

Otrgnuto od zaborava

focanske-t-e-r-z-i-j-e-te-godine-1934-zavrsavale-neko-doskolovavanje
To su fočanske t e r z i j e  te godine 1934. završavale neko doškolovavanje…
A na fotografiji su (označeni brojevima):
1. EDHEM MANJO
2. OMER DŽINALIJA
3. JUSUF BAČVIĆ
4. AZIZ BAČVIĆ
5. HASAN PILAV
6. LATIF BAČVIĆ (njegov sin Smajo kasnije imao obućarsku radnju)
7. HASAN ŠUKALO
8. SULEJMEN ef BAČVIĆ
9. MURAT BAČVIĆ
10. HALIM AGANOVIĆ
11. IBRAGA AGANOVIĆ
12. ZAHIR MAČAK

fotografija iz arhiva Mervane Gogalija
fočanske terzije prepoznala: Izeta Gogalija rođena Bačvić

_ _ _ _ _
Terzija je krojač građanske narodne odjeće – narodne nošnje. Potiče od persijske reči „derzi“ odnosno turske „terzi“ koja znači krojač.
Majstori terzijskog zanata su šili različite djelove odjeće od materijala kao što su čoha, somot, atlas a ukrašavali su odjeću svilenim gajtanima, kićankama, šljokicama, srmom.
Dijelovi odjeće koje su šile terzije se zovu:
anterija,
dolama,
muški gunjići,
ječerma,
džamadan,
mintan,
misaraba,
tozluk,
jelek,
džube,
libade,
fistan,
kumoš,
ćurak,
šalvare, i
škuteljka.
Razlika između terzija i abadžija bila je u materijalu, kroju i načinu ukrašavanja. Terzije su šile uglavnom za gradsko stanovništvo, dok su abadžije šile za seosko.
Zbog sličnosti zanata često su dolazili i u sukobe. Kasnije opadanjem oba zanata su se međusobno ispomagala pa odjeću koju bi sašile abadžije ukrašavale su terzije.
Prihvatanjem građanstva da nose sve više evropsku nošnju i potreba za proizvodima terzija je opadala.
(Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije)

priredio:Kenan Sarač

HISTORIJA FOČE : O FOČANSKIM ZANATIMA

foca-stare-focanske-zanatlije-009

U prva dva decenija sedamnaestog vijeka Foča imala najmanje d v a d e s e t i č e t i r i  vrste zanata. Kažem najmanje, jer su tu ubrojeni samo oni obrtnici, koji su bili u prilici da dižu zajam, da budu jamci i svjedoci. Iz popisa se vidi, da su tih godina u Foči postojali ovi obrti i po imenu obrtnici (navode se zajmoprimci i jamci, a osobe, uz koje ovdje nema takvih navoda, bili su svjedoci):
1. A š č i j e : 1600. Ahmed.
2. B e r b e r i : 1605. Feruh, digao zajam od 3.600 akči, Jusuf, sin Behramov, iz Osmanefendijine mahale, digao zajam od 2.300 akči, drugi Jusuf, Memija, Musa.
3. B i č a k č i j e ( n o ž a r i ) : 1600. Durak iz Džami Atik-mahale, digao zajam; 1617. Behram, jamac.
4. B u z a d ž i j e : 1600, Jusuf, Turhan.
5. Č i z m e d ž i j e : 1600. Ahmed, Alija, Bajazid, Ibrahim iz Ljubović mahale (ovaj
i 1610.), Osman, Piriia i Sefer, obojica iz mahale Sultan-Fatime; 1610. Nezir; 1617.
Hasan.
6. Ć u r č i j e : 1664. Ismail.
7. D u n đ e r i ( g r a d i t e l j i ) : 1605. Memija iz Muminbegove mahale digao zajam od 700 akči, jamac mu brat Alija; 1610. Ibrahim iz sela Trošnja, digao zajam od 1.300 akči.
8. H a l a č i : 1600. Hasan (Husein?); 1610. Musa.
9. K a h v e d ž i j e : 1600. Ibrahim, Mehmedčelebija; taj drugi 1610. digao zajam od
3.000 akči.
10. K a l a j d ž i j e : 1600. Sefer (?); 1610. Bešir.
11. K a s a p i : 1600. Alija.
12. K a z a z i: 1600. Husejn, Ibrahim-čelebija; 1600. i 1605. Ibrahim; 1610. Murteza.
13. K o v a č i : ( t i m u r d ž i ) : 1600. Jusuf iz mahale Šejh Piri; 1605. Malkoč.
14. K u j u n d ž i j e ( z l a t a r i ) : 1600. Salih, jamac; 1600. i 1605. Hasan, Hadži Mehmed
(ovaj i 1610.); 1610. Mehmed; 1617. Alija; 1664. Mihajlo iz Ligata digao zajam od
2.000 akči, a kao zalog zapisan dućan.
15. L o n č a r i : 1600. Mehmed.
16. M l i n a r i : 1600. Nesuh iz Mustafa-pašine mahale, jamac.
17. M u d ž e l i t i (knjigovesci): 1600. Šaban.
18. N a l b a n t i (potkivači): 1600. Osman.
19. P a š m a k č i j e ( o b u ć a r i ) : 1600. Ahmed, Ališah, Hasan (?), Mehmed, Memija, Muharem iz Muminbegove mahale, Nezir (digao zajam), Seid; 1600. i 1605. Musa, Mustafa;
1600. i 1610. Balija; 1617. Omer iz Džaferbegove mahale.
20. P e k a r i : 1600. Bajazid, Husejn jamac, Mustafa, Velija; 1605. Mehmed.
21. S a r a č i : 1600. Latif, Memija, Musa, Velija; 1605. Hasan; 1610. Jusuf, Memišah,
Osman.
22. T a b a c i ( k o ž a r i ) : 1600. Bajazid, sin Pervanov, Pervan, Nesuh iz Muminbegove mahale i još jedan nečitka imena; 1605. Faik, Jusuf, sin Velijin, iz sela Popratna, digao
zajam od 1.000 akči, Nesuh, sin Memijin, digao zajam od 3.700 akči, Omer, Seid.
23. T a š č i j e ( k l e s a r i ) : 1600. i 1610. Murstafa iz sela nečitka imena; 1610. Mustafa
iz sela Biokova, digao zajam od 6.000 akči.
24. T e r z i j e ( k r o j a č i ) : 1600. Alija, Firuz, Ibrahim, Jusuf, Mehmed, Nesuh (digao zajam od 5.000 akči), Ibrahim, sin Alijin, dužan 1.500 akči); 1605. Omer, digao zajam
od 660 akči; 1610. Mehmed, koji je istodobno i telal.
Pored tih imena i zanimanja navode se u obračunu od god. 1600. još b a k a l  Husejn i nekoliko t r g o v a c a (tudžar), zatim dva zanimanja, koja se, strogo uzevši, ne mogu nazvati obrtom, nego čaršijskom službom: b a ž d a r i  i t e l a l i. Od prvih se navodi god. 1600. Osman i drugi Osman, 1605. Ibrahim, a od drugih god. 1610. pored spomenutog Mehmeda, koji je bio i terzija, još Hasan, sin Abdulahov.
Među nabrojenim zanatima udara u oči množina zanata vezanih za preradu kože i izradu
kožnate robe: tabaci, čizmedžije, ćurčije, pašmakčije i sarači. Među njima su bili, svakako, najbrojniji tabaci, štavljači kože. Imali su svoje radionice na južnoj periferiji grada, pa se taj kraj i danas zove po njima T a b a c i m a . Polovinom sedamnaestog vijeka radili su u Međuriječju, a u posljednje vrijeme i uz Ćehotinu u samom gradu, nedaleko džamije Aladže. Tu su bili još god. 1894., kad ih je zapamtila starica Vojislava Hadživuković,
koja se te godine udajom nastanila u Foči.
Od obrtnika drugih vrsta, kojih u našem popisu nema, a za koje sigurno znamo, da su postojali i radili bar u prošlome vijeku, navodim ove: b u n a r d ž i j e , ć e r e m i d ž i j e i ćerpidž i j e , g r e b e n a r i  i  č e š l j a r i (zanimanje Cigana u Foči i na Brodu), k a z a n d ž i j e , m uta p č j e (obrt seljaka u selima Slatini, Jošanici i Zavodištima), s a m a r d ž i j e  i t u f e k č i j e ili p u š k a r i .
Kao zasebnu privrednu granu i muslimana i pravoslavnih građana valja posebno istaknuti
kućnu radinost, koja je proizvodila razne vrste platna, vezova i čilima ne samo za kućne potrebe, nego i za tržište. Sudeći po broju tkalačkih, stanova, kojih je bilo, kako kazuju, do četiri stotine, i količini izrađevina, koje su se pojavljivale na tržištu, bila je to čitava tekstilna industrija.
Mnogo fočanskih žena i djevojaka bavilo se tim poslom sve do okupacije god. 1878., dok nije počeo uvoz tvorničkih tkanina, koje su uskoro potpuno ubile tu radinost. Zadnjih stanova, koji su radili za tržište, nestalo je pred prvi svjetski rat.
Tri su sirovine, koje su bile potrebne toj radinosti: vuna, pamuk i svila. Vunu je davala stokom bogata fočanska okolina, pamuk se dobavljao sa strane, ali se stoga manje i rabio, a svila se dobivala, bar u posljednje vrijeme, u samome mjestu.
U Foči je u tu svrhu mnogo gajena svilena buba, počevši, najvjerovatnije, od četvrtog decenija prošlog stoljeća, kad je hercegovački vezir Ali paša Stočević prvi put uveo tu kulturu u zemlju, pa sve do iza okupacije Bosne i Hercegovine. Još god. 1878. bilo je pedesetak kuća u Foči, koje su gajile svilenu bubu, a svaka takva kuća imala je u avliji
dud, koji je svilcu davao hranu, i smatrala se vrednijom i imućnijom. Kad se ko u Foči htio ženiti, pričaju i danas stariji ljudi, prvo su pitali s djevojčine strane, ima li momak pred kućom dud, što ima značiti, je li kuća radina i imućna.
Najviše je bilo rašireno tkanje tankog platna za rublje i marame baš od svile, a to je  t. zv. ć ere ć e i razni drugi s v i 1 e n i c i  s trakama u boji.
Uz proizvodnju tih tkanina pridolazi i vez, kojim su se također Fočanke mnogo bavile i njime resile marame i drugu rubeninu i za vlastite potrebe i za prodaju.
Ti proizvodi kućne radinosti imali su široku potrošnju po Bosni, Hercegovini pa i Srbiji, gdje
se ta roba gonila osobito uz godišnje vašare. Noviji fočanski trgovac   I b r o K a š m o (umro god. 1903.) imao je sam u radu deset stanova, a kad je polazio na vašar u Srbiju ili Bosnu, robu mu je nosilo i po petnaest konja. Njegova pak žena  D ž e h v a iz fočanske porodice Balića bješe u neku ruku učiteljica tkanja i veza, jer je zalazila po drugim kućama i besplatno podučavala djevojke i žene u tim vještinama.
Trgovina u Foči, zajedno s obrtima, bila je naročito živahna sve dok stari Dubrovački drum nije izgubio svoje značenje padom Dubrovačke republike početkom XIX. st. Otada se fočanski trgovci sve više orijentiraju na unutrašnjost, osobito na Srbiju, koja je bila jak potrošač fočanskih obrtničkih proizvoda. Kao glavni izvozni artikli fočanskih trgovaca bili su vuna, vosak i prerađena koža, osobito sahtijan, koji se izvozio u Osijek,Peštu i Beč te dugi noževi, roba koja se mnogo proizvodila u Foči i raznosila do vrlo dalekih krajeva.
Trgovinom su se u Foči bavili i muslimani i pravoslavni, no, u pravilu, kako su mi kazivali
stariji ljudi, trgovina je bila u rukama pravoslavaca, a obrti opet u rukama muslimana. Od pravoslavnih trgovačkih kuća na glasu su bili Glođaje i H a d ž i v u k o v i ć i (i jedni i drugi izumrli), J a k š i ć i  i   S u n a r e, koji su mnogo trgovali i s inozemstvom (Trst, Venecija, Leipzig).

Od muslimanskih pak trgovaca bavili su se izvozom u posljednjih stotinu godina i s karavanama putovali po raznim vašarima po unutrašnjosti Balkana braća Mušan i Salihaga K a r a h o d ž e , zatim N j u h o v i ć i,  B a k i ć i,  Murataga K a h v e d ž i ć,  Bećiraga T u n o,  Ibro K a š m o  i, posebno,  Mehaga H a n j a l i ć  (umro god. 1905.) koji je fočanske proizvode prodavao po Uremeliji i Egiptu.
Od tih starih trgovačkih i obrtničkih porodica neke su se bavile trgovinom, ali samo u mjestu, i starim obrtima sve do naših dana, i Foča je još prije devedeset godina bila još uvijek znatan trgovački i obrtnički grad. God. 1932. bila su tu 272 trgovačka dućana, od njih su držali muslimani 167, pravoslavni 66 i Jevreji 1 dućan. Obrtničkih pak radnji bilo je 175, od kojih su 132 vodili muslimani, 41 pravoslavni, a 2 katolici.
Vrijedno je ovdje posebno istaknuti povjerenje i pažnju, koji su vladali i medu muslimanima i pravoslavnim u fočanskoj čaršiji, i kojih se i danas s ponosm sjećaju stariji obrtnici i trgovci obiju vjera. I tu je, kao i u starom Sarajevu, vladao običaj,
da trgovac, koji je izjutra već nešto pazario, novog mušteriju šalje svome susjedu, da i on nešto odjutra pazari, da, kako se to stručno govorilo, s e f t e l e i š e . A kad je koji trgovac polazio u tuđinu da nabavlja robu, uoči polaska dolazili su mu na sijelo trgovci komšije na ispraćaj i oprost — iz svijeta, vele, ili doći ili ne doći! A kad bi se komšije razišli kućama, trgovac-putnik nalazio je za jastucima, gdje su gosti sjedili, po čevre i kese dukata kao pomoć u poslu i znao je tko je to ostavio samo po tome, tko je sjedio uz koji jastuk.
Domaćin je brojio svaki novčić i pošteno vraćao dug kad se vratio s robom, a i on onda te iste trgovce tako pomagao, kad su oni polazili na put.
Davalo se i pomagalo, dakle, diskretno, bez svjedoka i priznanica. Dalje, kad bi čaršijom naišao muslimanski sprovod, osobito ako je umro ko iz čaršije, sveijedan bi pravoslavac, i trgovac i obrtnik, prekinuo posao i izašao pred dućan s kapom u ruci da oda posljednju poštu svome sugrađaninu i susjedu. O sličnoj pažnji pravoslavaca pričao mi je posebno i sijedi Smailaga Pilav: zadesio se u dućanu kujundžije Vasilija Spahije, a uto se začuo
na džamiji ezan, poziv na molitvu, i majstor Vasilije spustio je svoj batić te nije ni kucnuo, dokle se god ezan nije završio. Takvi su, eto, običaji vladali u fočanskoj čaršiji sve do prvog svjetskog rata, i vrijedno ih je zabilježiti.
U Foči i bližoj okolini grada bila je jaka još jedna privredna grana, koja je bila vezana za promet na tranzitnom drumu i za trgovinu Foče s drugim mjestima. To je k i r i d ž i j a n j e , prenos robe na konjima, pri čemu se uvijek udruživalo više tovarnih grla, mala karavana. Ljudi, koji su se tim poslom bavili zvali su se u srednjem vijeku p o n o s n i c i , a u tursko doba k i r i dž i j e . Imali su posebnu opremu i konja i sudova.
Seljaci iz okoline Foče bavili su se kiridžijanjem do pred sami drugi svjetski rat. Posljednja
njihova veća linija bila je Foča-Sarajevo, s kojom je i to zanimanje izumrlo. U Sarajevo su gonili mahom voće, a iz Sarajeva raznu robu.
Jesu li fočanski obrtnici bili, kao oni u Sarajevu i Mostaru, organizirani u esnafe ili cehove, o tome je teško nešto određeno reći i pored toga što znamo da je Foča imala brojne zanate, i da je u jednom takvom zanatu radio velik broj obrtnika.
Dovoljno dokumenata o fočanskom obrtu nema, a i oni, koji postoje, ne govore ništa o tome. Popis vakufske gotovine iz prvih godina sedamnaestog stoljeća, što smo ga naprijed iscrpili, ne sadrži nijedan podatak iz kojeg bi se moglo zaključiti, da je tu postojao esnaf, osim ako se u zanimanju b a z a r b a š e  M u s t a f e , za kojeg se veli da je iz Jeleča i da je god. 1600. digao zajam od 1.000 akči, ne krije trag esnafske funkcije. Slaba je i narodna predaja o tome. Posljednji fočanski samardžija Risto J o j i ć , kojem su danas osamdeset
i dvije godine, nije mi znao reći nijedne riječi o tome. Jednu jedinu predaju o esnafu u Foči čuo sam god. 1953. od mještanina Muhameda Muftića, bankovnog činovnika i starijeg čovjeka. On je, veli, još kao dijete, prije 55 godina, slušao jednog fočanskog berbera kako je više puta pričao o fočanskim e s n a f s k i m  ć e h a j a m a . Bilo bi vjerovalno,da su oni bar jači obrti u Foči imali svoj esnaf. A ako je i postojao, ukinut je polovinom prošloga vijeka za Omer-paše Latasa, koji je učinio kraj esnafskoj organizaciji i u drugim našim mjestima.

(ING. ARH. ALIJA BEJTIĆ – POVIJEST I UMJETNOST FOČE NA DRINI, 1957.)

priredio:Kenan Sarač

fotografija:flickr ekranportal13

Foča : Stare fočanske zanatlije, nekada bile – sad se samo spominju

foca-stare-focanske-zanatlije-008

Fočanske zanatlije kreirale su autentične predmete, nisu kopirale strane uzore, a radnje su obilovale novim izradama.

foca-stare-focanske-zanatlije-006

 

Stare fočanske zanatlije su sve do prošlog vijeka prenosile zanate na svoje potomke, a među njima najpoznatiji su bili zlatari, sajdžije, krojači, vunari,  obućari, stolari, kujundžije, aščije… locirani u nekadašnjoj Prijekoj čaršiji i njenoj blizini.Među njima bilo je i majstora u izradi metala, a razvijao se i kožarski zanat, jer je kraj bio bogat stokom, što je stvorilo uslove da se tabaci, sarači, čizmadžije i ćurčije pročuju po kvalitetu prerade kože.Kujundžijske radnje u Foči imale su dugogodišnju tradiciju u izradi nakita, ukrašenog narodnim motivima, a nakit je stizao čak do Beča i Pešte.Fočanski kraj bio je poznat i po kućnoj proizvodnji tekstila i ćilima, a njihovom obradom bavili su se krojači, abadžije, bojadžije, svilari.Žene su u svojim kućama tkale, vezle, plele mnoge odjevne i ukrasne predmete, a dorađivale ih i kitile vunom, svilom, kozjom dlakom, pamukom

foca-stare-focanske-zanatlije-002

Kada bi se neko vratio par vijekova unazad u nekadašnju čaršiju, a današnju općinu Foča, mogao bi da se pohvali da živi u trgovačkom zanatskom centru, za čije se vještine čulo na tadašnjim balkanskim i evropskim tržištima.

foca-stare-focanske-zanatlije-001

Radnje čuvenih starih zanatlija, koji su svojim vještinama tada nadmašivali i carigradske majstore, krasile su ovu čaršiju.

foca-stare-focanske-zanatlije-005

Samo rijetki znaju da se od malog trga nastalog u prvoj polovini 14. vijeka Foča vremenom razvila u trgovačko-zanatski centar, smješten na karavanskom putu između Dubrovnika i Carigrada.

foca-stare-focanske-zanatlije-003

Najveći domet u ovom gradu ostvarile su stare zanatlije koje su držale dućane.Sve vrijeme pod turskom, kasnije austrougarskom vladavinom i nadalje, Foča je bila  značajni zanatski centar.

foca-stare-focanske-zanatlije-004

Sada se u Foči nalaze te iste, ali porušene i ruinirane zanatske radnje, stari zanati su pali u zaborav, a zanatlije, kao i želja za zanatom, iščezle.

foca-stare-focanske-zanatlije-007
Foča – Prijeka čaršija
Foča - Prijeka čaršija, nekada
Foča – Prijeka čaršija, nekada

 

Malo je onih Fočaka koji se toga sjećaju, a još manje onih koji o tome mogu da svjedoče, jer su velemajstori izumrli sa svojim zanatima.

foca-stare-focanske-zanatlije-009

O njima danas samo svjedoče stari zapisi i poneki stariji Fočak. Zanatski centar u Foči skoro pa da je iščezao. Prijeka čaršija sa obiljem radnji i zanatskih proizvoda ličila je po mnogima na današnji Carigrad. Kako je vrijeme odmicalo, tehnologija napredovala, a ratovi i vrijeme činili svoje, dio grada zvani Prijeka čaršija, danas izgleda sablasno.

foca-stare-focanske-zanatlije-010

Zanatlija u tom dijelu skoro da i nema, radnje zjape prazne, a pojedinima čak prijeti urušavanje. Čaršija živi još samo na papiru i oživljava ponekad u sjećanjima potomaka starih zanatlija, kao i ponekog zaljubljenika u starine i svoj grad.

priredio:Kenan Sarač

fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik

 

 

Bosanski pogledi (časopis)

bosanski-pogledi-003

Časopis Bosanski pogledi bio je bosanski emigrantski list.

Izlazio je u Beču od 1955., a potom u Londonu i Fribourgu.

Uz ovaj list vezana su imena Smaila Balića i Adila Zulfikarpašića, koji su utemeljili i uređivali ovaj list.

bosanski-pogledi-001

“Bosanski pogledi” su bošnjački emigrantski časopis koji je pokrenuo bošnjački disident i emigrant Adil-beg Zulfikarpašić u Beču 1960-ih godina.

Pored Zulfikarpašića, u kreiranju lista učestvovali su i Smail Balić, Teufik Veladžić, Haris ef. Korkut, Izet Serdarević, Bećir Tanović i mnogi drugi iz bošnjačke političke emigracije.

Ovaj se list, za razliku od mnogih srpskih i hrvatskih emigrantskih glasila, držao demokratskog kursa i kontinuirano promovirao ideju povratka bošnjačkog nacionalnog identiteta. U Jugoslaviji se u tom vremenu vodila složena i rizična kulturno-politička borba da se Bošnjacima konačno omogući da se nacionalno odrede, makar i pod vjerskim imenom, sa velikim početnim slovom (Muslimani).

Bosanski pogledi i ljudi okupljeni oko lista su cijelo vrijeme zagovarali bošnjaštvo, kao stvarnu i jedinu nacionalnu identifikaciju bosanskih muslimana.

bosanski-pogledi-002

Početkom 1990-ih, list je doživio svoje bosansko izdanje ali je zbog neslaganja u redakciji ukinut septembra 1991.godine.

priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet

Kurt, Mehmed Dželaluddin-pisac i skupljač narodnih pjesama

 

hafiz-mostari-2

Kurt, Mehmed Dželaluddin-pisac i skupljač narodnih pjesama.
Napisao 1902 u Mostaru „Hrvatske ženske narodne pjesme (muslimanske )”.
U predgovoru ističe kako je Vuk Karadžić falsificirao i prisvajao iz muslimanskog i hrvatskog narodnog blaga.

Mehmed-Dželaluddin Kurt oštro je napao Vuka radi uvrštavanja u srpske zbirke narodnih pjesama s područja naših muslimana, a osobito je zamjerao promjenu imena. Fatima i Meho postadoše, veli on, Mara i Jovo. “Razbor se nemože, a i neće, boriti sa šovinizmom i fanatizmom. Zaman je slijepcu govoriti o žarkom suncu i tihoj mjesečini, kao i takovim ljudima, da smo mi po starini, po srcu i osjećajima Hrvati, da ljubimo svoje ime, da na toj osnovici zidamo i budućnost svoju” – završava Mehmed Dželaluddin Kurt.

mehmed-dzelaluddin-kurt

 

MEHMED DŽELALUDDIN KURT
Mehmed Dželaluddin Kurt je bio pisac i odvjetnik. Rodio se godine 1876. u Mostaru, a umro je u Sarajevu godine 1944. Bio je potomak ugledne mostarske zemljoposjedničke obitelji i unuk Ahmedage Kurta koji je nekoliko desetljeća ranije hercegovačkim franjevcima ustupio svoju zemlju za gradnju širokobriežkog samostana. U Mostaru je završio osnovno učilište, niže i više srednje obće učilište. Nakon završenog Šerijatskog sudačkog učilišta u Sarajevu, upisao je visoko učilište od prava u Zagrebu. U Zagrebu je započeo objavljivati prepjeve i prievode s turskog i perziiskog jezika u književnom listu ,,Pobratim” rabeći se izmišljenim imenom ,,Hafiz Mostari”, a kano predstavnik pravaške sveučilištne mladeži godine 1895. je sudjelovao na učeničkom skupu u Italii. U sveučilištnim krugovima je na sebe privukao pozornost odlazkom banu Khuenu Hedervaryiu odjeven u učeničko ,,gala” odielo, sa sabljom i fesom na glavi, od kojeg je tražio novčani prilog za osnutak mostarskog doma od ,,Hrvatskog đačkog potpornog društva”. Nakon povratka u Mostar godine 1902. je objavio sbirku ,,Hrvatske narodne ženske pjesme (muslimanske)” koju je posvetio kako sam kaže ,,neumrlom hrvatskom otadžbeniku dru Anti Starčeviću, prijatelju islamskog naroda u znak najdublje harnosti”. Bio je jedan od osnivača Hrvatskog pjevačkog družtva ,,Hrvoje” u Mostaru. Poslije godine 1918. se povukao iz javnog života ter je radio kano odvjetnik u Sarajevu gdje je i umro.
Pjesma: ,,Djevojka nevjera
,,Divojka će svaka privariti,
I mene je moja privarila_
,,Danas, sutra hoću poći za te,
Prekosutra hoću za drugoga.
Za drugoga, za jarana tvoga”.
Jaran mene zove u svatove,
Jadi ići, a viši ne ići.
Da ne odem, naslušat se jada.
A da odem, nagledat se drage.
Hoću ići, ma da ne ću doći;
Dadoše mi, da je prstenujem.
Prsten mećem, za prst je stiskujem.
Dadoše mi, da joj duvak mećem:
,,Kam ti vira, ona te ubila!
Kamo riči, što smo besidili?
Kad smo bili na mermer-hajatu,
Tri puta sam ti lice obljubio”.”
U sbirci Mehmed Dželaluddina Kurta ,,Hrvatske narodne ženske pjesme (muslimanske)” nalazi se i pjesma, koju je skupljač zapisao od svoje majke Nazife rođene Selimhodžić. Pjesma počinje:
,,Pošetala Miza materina.
Ala pirga na pirgu,
Nek se pirga širi;
Ala Hrvat na Madžar’
Nek se Madžar ljuti.”
Kurt tumači u predgovoru knjige, kako rieč ,,Madžar” ne znači čovjeka mađarske narodnosti, već jednostavno svakog kršćanina, katolika. Tako i danas u Krajini, Turskoj Hrvatskoj, na pr. oko Bišća, zovu katolike ,,Madžarima”.

hafiz-mostari-3

_ _ _ _ _

Mehmed Dželaluddin Kurt (1876-1944), sin Mustafe
Mehmed Dželaluddin Kurt rođen je u Mostaru gdje je završio mekteb, ruždiju i medresu. U Sarajevu završava Šerijatsku sudijsku školu. Poslije odluke hrvatsko-slavonske Zemaljske vlade 1892. godine da se „svršenicima sarajevske šerijatske sudačke škole dozvoli upis na Pravni fakultet i polaganje državnih ispita“, upisuje se na studije prava u Zagrebu. Tako je Mehmed Dželaluddin postao drugi musliman/Bošnjak koji je iskoristio to pravo. Prvi je bio njegov sugrađanin Osman Nuri Hadžić koji se upisao 1893. godine. Boravak u Zagrebu prvih muslimana iz Bosne i Hercegovine, krajem XIX i početkom XX stoljeća, u književnom, kulturnom i političkom smislu usko je povezan s Antom Starčevićem i Strankom prava. „Starčevićev liberalni nacionalizam, oslobođen svih konfesionalnih natruha, doktrinarno oporbenjaštvo, turkofilija i izrazita sklonost prema islamu, magnetski su privlačili prvi postosmanski bosanski muslimanski intelektualni naraštaj, zaokupljen idealom harmonizacije islamske tradicije i glavnih tekovina europske modernosti“86 . Nakon dolaska u Zagreb Mehmed Dželaluddin je počeo objavljivati prepjeve i prevode s turskog i perzijskog jezika u književnom listu Pobratim, potpisujući se kao Hafiz Mostari. Privukao je pažnju odlaskom banu Kuenu Hedervariju obučen u učeničko odijelo sa sabljom i fesom. U Zagrebu je bio član odbora i opunomoćenik Hrvatskog potpornog društva Napredak za Hrvatsku i Slavoniju. „Odbor je sa povjerenikom, g. Kurtom, koji je požrtvovno svoj posao vršio, skrupulozno obračune sviđao“87.

Nakon povratka u Mostar objavljuje knjigu “Hrvatske narodne ženske pjesme (muslimanske)” koje je posvetio „neumrlom hrvatskom otadžbeniku doktoru Anti Starčeviću, prijatelju islamskog naroda.“ Knjiga je štampana u Hrvatskoj dioničkoj tiskari u Mostaru na dvanaest araka velikog formata. Izlazi u novembru 1902. godine sa cijenom od jedne krune i šezdeset helera. Mehmed Dž. Kurt je morao štampati na kraju knjige ispravke ”Štamparske pogriješke” jer je urednik, ne poznavajući dovoljno izvorni bosanski jezik, ispravio njegove riječi nena u neva, pobiže u pobježe, sevdahluk u sevdaluk, safun u sapun, pivaše u pjevaše, i tako dalje. U knjizi Zlatka Hasanbegovića Muslimani u Zagrebu 1878. 1945. pogrešno je napisano da je on unuk Ahmed – age Kurta koji je hercegovačkim franjevcima ustupio svoju zemlju za gradnju širokobriješkog samostana. Istina je da je njegov djed Mehmed brat pomenutom Ahmeta-age koji je franjevcima prodao pomenutu zemlju. Mehmed Dželaluddin je također bio jedan od osnivača Hrvatskog pjevačkog društva Hrvoje u Mostaru.

Velika je greška gledati nacionalne pokrete na kraju XIX i početkom XX stoljeća današnjim očima kada su nacije na prostoru bivše Jugoslavije već formirane. Muslimanski modernisti, u prvom redu Savfet-beg Bašagić, Osman Nuri Hadžić, Mehmed Dželaaluddin Kurt i drugi, bili su protivnici panislamizma i vezivanja sudbine Bošnjaka za Tursku carevinu. Svjedoci su tragike svojih sunarodnjaka Bošnjaka koji su se iseljavali u Tursku, za njih potpuno stranu zemlju čiji jezik nisu ni znali. Vidjeli su dekadenciju begovata koji se grčevito protivio promjenama i školovanju svoje djece. Naprimjer, školske godine 1900/1901. godine u cijeloj Bosni i Hercegovini brojčano stanje muslimanskih učenika je bilo:

u sve tri gimnazije u Bosni i Hercegovini 133
u Nadbiskupskoj gimnaziji u Travniku 4
u Realci u Banjoj Luci 18
u Srednjoj tehničkoj školi u Sarajevu 5
u Darul-mualliminu 35
u Učiteljskoj školi u Sarajevu 38
u svih devet trgovačkih škola u Bosni i Hercegovini 61
u svim osnovnim školama u Bosni i Hercegovini 3 965,

što ukupno iznosi svega 4 259 učenika. Alija Nametak u svojoj knjizi Sarajevske uspomene, iz koje je ovaj spisak izvađen, navodi da je, što se tiče muslimana, „na jedan potpis dolazilo devet otisaka palaca ili kažiprsta“ ili da je ”više katoličkih mladića svršilo srednja i viša učilišta samo iz jedne travničke mahale iz Dolca, nego li nas muslimana iz cijele Bosne i Hrecegovine.”

Muslimansko pitanje i nacionalna određenja na razmeđu devetnaestog i dvadesetog stoljeća najkraće i najbolje je opisao prof. Ivo Banac u svojoj knjizi Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, Globus, Zagreb, 1988., odjeljak Muslimani Bosne i Hercegovine:
”Premda je broj muslimanskih intelektualaca, koji su se izjasnili kao Hrvati u prvoj polovici XX stoljeća, premašio broj onih koji su sebe smatrali Srbima, možda u omjeru deset prema jedan, barem trećina muslimanskih intelektualaca i velika većina običnih Muslimana izbjegavala je da bude zahvaćena bilo kojim procesom nacionalizacije. Bosanske muslimanske mase nagonski su osjećale da zahtjevi za njihovim nacionalnim određenjem bilo na hrvatsku ili na srpsku stranu cijepaju njihovu zajednicu, osobito stoga sto je hrvatsko srpski spor bio neobično žestok u Bosni i Hercegovini. Biti Srbin-Musliman značilo je zapravo biti anti Hrvat, i obrnuto. To ne znači da muslimanski seljaci, gradski obrtnici i mase te pripadnici niže ilmije nisu davali prednost jednoj ili drugoj strani u velikoj bosanskoj igri. Prije aneksije (1908.) oni su općenito bili skloni suradnji sa Srbima, braneći nominalni otomanski suverenitet nad Bosnom i Hercegovinom, premda, dakako, iz drugacijih razloga nego Srbi, koji su željeli spriječiti definitivno uključivanje Bosne i Hercegovine u Austro Ugarsku, čime su zapravo pripremali tlo za njeno uključenje u Srbiju.”

Vidimo iz raznih spisa da je Mehmed svoje drugo ime Dželaluddin pisao sa duplim suglasnikom „d“ – takozvanim geminatom, što su upotrebljavali obrazovani Bošnjaci koji u izvjesnoj mjeri poznaju arapskl ili turski jezik88.

Poslije osnivanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, 1918. godine povukao se iz javnog života, te radio kao advokat u Sarajevu gdje je i umro.

U više dokumenata koji se nalaze u Digitalnoj zbirci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti ime Dželaluddina Kurta piše se, pogrešno, Džebahudin.

U Mostaru je bio oženjen sedamnaest godina mlađom Hatidžom Hadžić, kćerkom Avdage i bogatom nasljednicom. Iz iste familije je i Osman Nuri Hadžić koji je sa Mehmedom Dž. Kurtom zajedno studirao pravo u Zagrebu. Dobili su sina Burhanudina koji umire kao novorođenče. Hatidža također umire 22. aprila 1918. godine od tuberkuloze u svojoj dvadeset petoj godini života. Rano preminula Hatidža bila je vlasnica zemljišta u više hercegovackih sela ukupne površine preko osam stotina dunuma. Hatidžina majka Duda, rođena Tikvina, u ime svoja tri, tada malodobna sina, Mehmeda, Ahmeta i Mustafe Hadžića sudski se spori sa svojim zetom, udovcem Mehmedom Dželaluddinom Kurtom. Predmet spora je bila imovina koju treba obuhvatiti ostavinskom raspravom. Parničenje je trajalo više godina. Na kraju je Mehmed Dž. Kurt dobio 1/4 (jednu četvrtinu), a majka njegove umrle žene 3/4 (tri četvrtine) posjeda umrle Hatidže. Suprug je dobio jednu četvrtinu u skladu sa šerijatskim pravom gdje stoji: “A vama (muževima) pripada polovina od onoga što ostave žene vaše – ako ne budu imale djeteta, a ako budu imale dijete – onda četvrtina onoga što su ostavile, pošto se izvrši oporuka.“

Iz ovog sudskog spisa ima više interesantnih popisa imovine, što produbljuje saznanja o tadašnjoj (1918.) opremi jednog naprednijeg muslimanskog domaćinstva, te običajima i načinu oblačenja.

Mehmed se ženi sa Hašemom Kasumagić sa kojom nije imao djece. Umire u Sarajevu 1944. u svojoj šezdeset šestoj godini. Njegovu udovicu Hašemu ženi njegov mlađi brat Ahmet (1888-1957) kada je ostao udovac poslije smrti svoje žene Aiše, rodom iz Nevesinja iz porodice poznatog Savfet-bega Bašagića.
_ _ _ _ _

Mehmed Dželaluddin Kurt (1876. – 1944.) – Mlađi je brat glumca Muhameda, pisac i advokat. Jedan je od dvojice prvih Bošnjaka koji su se upisali na neki univerzitet u Zagrebu. Prvi je bio Osman Nuri Hadžić 1893. Godine. Mehmed Dželaluddin je jedan od osnivača Hrvatskog pjevačkog društva Hrvoje u Mostaru. U Zagrebu je bio član odbora i opunomoćenik Hrvatskog potpornog društva Napredak za Hrvatsku i Slavoniju. Pisac je knjige sa zbirkom sevdalinki izdate 1902. godine.

_ _ _ _ _

priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet

HISTORIJA FOČE : KAMP KUĆICE U DONJEM POLJU

kamp-kucice-u-donjem-polju-u-foci-001

Historija Foče pamti i važnije događaje. Za one malo starije sugrađane ovo je samo dio lijepih uspomena iz mladosti.
Nekada je Turistički savez općine Foča uredio prostor naspram “Kafebora” i na desnoj obali Ćehotine u Donjem Polju, koji je bio svojevrsna turistička atrakcija u Foči. Oni koji su boravili u Foči imali su mogućnost da se sa svojim automobilima smjeste uz neku simboličnu naknadu, odmore u drvenim kamp kućicama i odmorni nastave svoje dalje putešestvije.

kamp-kucice-u-donjem-polju-u-foci-na-razglednici-iz-60-tih-godina-proslog-stoljeca-002
Kamp kućica odavno nema u Foči. Ostale su samo uspomene.

Na mjestu gdje su bile kamp kućice napravljen je vrtić.
Dječiji vrtić u Donjem Polju posjeduje dvije drvene kućice sa toboganima, ljuljaškama i jedna vrteška.

vrtic-u-donjem-polju-u-foci-008
Ovaj parkić omiljeno je mjesto okupljanja najmlađih stanovnika Foče, ali je često na meti vandala koji pod okriljem noći lome rekvizite.
fotografije: flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik
priredio:Kenan Sarač

HISTORIJA FOČE : MUSALA

focanske-mahale-1

I Foča je imala svoju MUSALU. MUSALA je otvoreni prostor za obavljanje namaza.Dokaz za to su dvije karte Foče, jedna je iz knjige Povjest i umjetnost Foče na Drini od ing Alije Bejtića (Naše starine, god. 3, Sarajevo, 1956.), a druga iz knjige Aladža džamija u Foči od Andreja Andrejevića (Institut za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta, Beograd,1972.)

focanske-mahale-2

Bajramska musalla morala je biti prostrana, kako bi primila veliki broj vjernika. Musalla se morala odlikovati svojim prirodnim položajem. Iz svih tih razloga musalle su često bile udaljene od centra grada ili što je bio čest slučaj u Bosni i Hercegovini, da budu smještene pored neke rijeke.

Mnogi hadisi ukazuju da je Allahov Poslanik prakticirao klanjati bajram-namaz na musalli – otvorenom prostoru. Ebu Seid el-Hudri, r.a., rekao je: ”Prvo što bi Poslanik činio kada bi izlazio na musallu za Ramazanski i Kurbanski bajram, bilo je klanjanje namaza…” Također, to potvrđuje prethodno spomenuti hadis Ummu Atijje, r.a.
Musala – mjesto u prirodi gdje muslimani na otvorenom prostoru zajednički vrše stanovite pobožnosti. (Bratoljub Klaić – Riječnik stranih riječi A-Ž, Nakladni zavod MH Zagreb 1983.)
fotografije: flickr ekranportal13
priredio:Kenan Sarač

vidi:

MUSALA – otvoreni prostor za obavljanje namaza
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/16/musala-otvoreni-prostor-za-obavljanje-namaza/
IZ FOČANSKE SEHARE : Pjesma o fočanskim mahalama
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/14/iz-focanske-sehare-pjesma-o-focanskim-mahalama/
o fočanskim mahalama i fočanskim porodicama vidi na:
Foča : Iz stare sehare (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/23/foca-iz-stare-sehare-foto/

MUSALA – otvoreni prostor za obavljanje namaza

musala

Bajramska musalla morala je biti prostrana, kako bi primila veliki broj vjernika. Musalla se morala odlikovati svojim prirodnim položajem. Iz svih tih razloga musalle su često bile udaljene od centra grada ili što je bio čest slučaj u Bosni i Hercegovini, da budu smještene pored neke rijeke.

Mnogi hadisi ukazuju da je Allahov Poslanik prakticirao klanjati bajram-namaz na musalli – otvorenom prostoru. Ebu Seid el-Hudri, r.a., rekao je: ”Prvo što bi Poslanik činio kada bi izlazio na musallu za Ramazanski i Kurbanski bajram, bilo je klanjanje namaza…” Također, to potvrđuje prethodno spomenuti hadis Ummu Atijje, r.a.
Musala – mjesto u prirodi gdje muslimani na otvorenom prostoru zajednički vrše stanovite pobožnosti. (Bratoljub Klaić – Riječnik stranih riječi A-Ž, Nakladni zavod MH Zagreb 1983.)
fotografija: flickr ekranportal13
priredio:Kenan Sarač

vidi:

HISTORIJA FOČE : MUSALA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/16/historija-foce-musala/
IZ FOČANSKE SEHARE : Pjesma o fočanskim mahalama
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/14/iz-focanske-sehare-pjesma-o-focanskim-mahalama/
o fočanskim mahalama i fočanskim porodicama vidi na:
Foča : Iz stare sehare (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/23/foca-iz-stare-sehare-foto/

IZ FOČANSKE SEHARE : Pjesma o fočanskim mahalama

focanske-mahale-1

 

Tabačani tablje i fildžani,
uvijek prani, vazda neoprani,
Gornje polje – šetaliste moje,
Podmusala – halva i baklava,
Careva mahala – crvava mahala,
Međurječje – međe i kamenje,
Ortakolo – torta i baklava,
Aladža mahala – ciganska mahala,
Čohodar mahala – gubava mahala,
Donje polje – volovi i krave…

…eto tako se nekada pjevalo o Foči i o njenim mahalama.

_ _ _ _ _ _ _

focanske-mahale-2

fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik
priredio i prilagodio:Kenan Sarač

 

o fočanskim mahalama i fočanskim porodicama vidi na:

Foča : Iz stare sehare (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/23/foca-iz-stare-sehare-foto/

_ _ _ _ _

vidi:

HISTORIJA FOČE : MUSALA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/16/historija-foce-musala/
MUSALA – otvoreni prostor za obavljanje namaza
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/16/musala-otvoreni-prostor-za-obavljanje-namaza/

DEMISTIFIKACIJA SFRJ : Skenderija je napravljena na vakufu Skender-paše

skenderija-je-napravljena-na-vakufu-skender-pase-2
U periodu Kraljevine Jugoslavije, olovni pokrov je skinut sa tadašnje džamije kako bi isti bio zamijenjen bakrenim. Međutim, to nikada nije urađeno, što je dovelo do putpunog urušavanja džamije do 1935. godine.

skenderija-je-napravljena-na-vakufu-skender-pase-3
Munara se zadržala do 1960. godine kad je i ona uklonjena da bi kasnije na tom mjestu bio izgrađen Dom mladih.

skenderija-je-napravljena-na-vakufu-skender-pase-1
Skenderija je dobila naziv po čuvenom bosanskom Sandžak begu Skender-paši, koji je davne 1499. godine na ovom prostoru sagradio trgovački centar sa 11 dućana, karavan saraj, dvor, imaret i tekiju. Njegov sin Mustafa-beg Skenderpašić je 1518. godine uz očevu tekiju podigao prvu potkupolnu džamiju u BiH.
_ _ _ _ _

stadion-na-skenderiji-1a

centar-skenderija-sarajevo-2

Centar Skenderija

Smješten je na lijevoj obali Miljacke. Ukupna površina centra iznosi 70.000 m2. Otvoren je 29. novembra 1969. g. premijernom projekcijom filma “Bitka na Neretvi”.
Pored Tita i kompletne političke elite ondašnje Jugoslavije uz domaće zvijezde poput Milene Dravić, Ljubiše Samardžića, Borisa Dvornika i Bate Živojinovića na premijeri su se pojavili i Orson Welles, Yul Brynner, Marija Schell, Silva Koščina, Sergej Bondarčuk, Sofija Loren i Omar Shariff.

centar-skenderija-sarajevo-1

U reportaži zagrebačkog VUS-a “Neretva poplavila Sarajevo”, pisalo je da je “plato ispred velike sale Skenderije bio svečano ukrašen zastavama, ogromnim posterima glavnih glumaca, ali i maketom mosta na Neretvi i topovima koji su služili prilikom snimanja filma. Na topovskim cijevima bilo je ispisano Bratstvo i jedinstvo, Karađorđe, Njegoš, Matija Gubec, SKOJ, Ivan Cankar, Goce Delčev… ”

Film „Bitka na Neretvi“ svrstan je među historijske spektakle odmah iza Kubrickovog „Spartaka“ po utošenim sredstvima i broju statista. Film je samo u bivšoj državi pogledalo više od četiri miliona ljudi, a u cijelom svijetu više od 350 miliona.

fotografije:internet
priredio:Kenan Sarač

Vidi:

SFRJ : MITOVI I LEGENDE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/12/sfrj-mitovi-i-legende/

DEMISTIFIKACIJA SFRJ : Skenderija je napravljena na vakufu Skender-paše
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/30/demistifikacija-sfrj-skenderija-je-napravljena-na-vakufu-skender-pase/

SFRJ ZABRANE I CENZURE : Ovdje Washington – govori Grga Zlatoper (VIDEO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/29/sfrj-zabrane-i-cenzure-ovdje-washington-govori-grga-zlatoper-video/

New York Times iz 1986. o Jugoslaviji: Milioni uhljeba na bolovanju, rade tri sata, država u haosu živi na strani kredit
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/04/new-york-times-iz-1986-o-jugoslaviji-milioni-uhljeba-na-bolovanju-rade-tri-sata-drzava-u-haosu-zivi-na-strani-kredit/

Veliki Žep je podzemno sklonište bivše JNA, nekoliko kilometara udaljen od Han Pijeska
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/18/veliki-zep-je-podzemno-skloniste-bivse-jna-nekoliko-kilometara-udaljen-od-han-pijeska/

TAJNI TITOV BUNKER IZ 1954 u Skopskoj Crnoj Gori
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/20/tajni-titov-bunker-iz-1954-u-skopskoj-crnoj-gori/

Stari tekstovi : Aladža džamija u Foči

Aladža džamija u Foči – Miron vitez Zarzycki ,Ewald Arndt i Đorđe Stratimirović
Matična publikacija: Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 2(1891), str. 103-115
Impresum: Sarajevo : Zemaljska štamparija, 1891

Die Aladža-Moschee in Foča / von M.v. Zarzycki, E. Arndt und G.v. Stratimirović.
Publisher: Wien : C. Gerold, 1894
Description: 11 str., [1] višestruko presavijeni list s tablom : ilustr. ; 29 cm.

aladza-dzamija-u-foci-glasnik-1891-001aladza-dzamija-u-foci-glasnik-1891-002aladza-dzamija-u-foci-glasnik-1891-003aladza-dzamija-u-foci-glasnik-1891-004aladza-dzamija-u-foci-glasnik-1891-005aladza-dzamija-u-foci-glasnik-1891-007aladza-dzamija-u-foci-glasnik-1891-008aladza-dzamija-u-foci-glasnik-1891-009aladza-dzamija-u-foci-glasnik-1891-010aladza-dzamija-u-foci-glasnik-1891-011aladza-dzamija-u-foci-glasnik-1891-012aladza-dzamija-u-foci-glasnik-1891-013aladza-dzamija-u-foci-glasnik-1891-014aladza-dzamija-u-foci-glasnik-1981-slika-004

aladza-dzamija-u-foci-glasnik-1981-slika-003

aladza-dzamija-u-foci-glasnik-1981-slika-002

aladza-dzamija-u-foci-glasnik-1981-slika-001

Miron vitez Zarzycki ,Ewald Arndt i Đorđe Stratimirović, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 2(1891), str. 103-115.

priredio:Kenan Sarač

 

Stari tekstovi : Varošica Ustikolina

Varošica Ustikolina – priopćio Miron vitez Zarzycki
Matična publikacija: Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 2(1891), str. 209-213
Impresum: Sarajevo : Zemaljska štamparija, 1891

varosica-ustikolina-glasnik-1891-001varosica-ustikolina-glasnik-1891-002varosica-ustikolina-glasnik-1891-003varosica-ustikolina-glasnik-1891-004varosica-ustikolina-glasnik-1891-005

dzamija-u-ustikolini-glasnik-1891

Miron vitez Zarzycki, Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, 2(1891), str. 209-213.

priredio:Kenan Sarač

CRTICA IZ ŽIVOTA JEDNOG FOČANSKOG MLADOG MUSLIMANA

careva-dzamija-nekadasnji-odbor-islamske-zajednice

Fočak, Mujaga Granov. Stolar. Ugledni građanin Foče.

Zatvoren u KPD Foča prilikom hajke na pripadnike Mladih Muslimana. U KPD mu dolazi Rajko Gagović (četnik-partizan) koji je vladao Fočom (iako je bio na funkciji u Beogradu).

Kaže Rajko G. Mujagi – Okani se Allahu Ekber! (aludirajući na obavljanje namaza i drugih vjerskih propisa) i pustićemo te odmah iz zatvora.

  • Neću, Rajko! – odbrusi mu tada Mujaga, odležat ću svoje. A ne možeš me držati duže od toga datuma!

careva-dzamija-nekadasnje-dzematlije-na-brezuljku-kavala-poslije-namaza

fotografije:flickr ekranportal13

priredio:Kenan Sarač

Kako je jedan Šveđanin vidio Bosnu i Hercegovinu prije 100 godina

Objavljeno: 25.11.2005.

Dr. Izet Muratspahić

 

putopis-dr-augusta-heimera-1

 

/Putopis Dr. Augusta Heimera „Genom Bosnien och Hercegovina“, Jönköping, 1903.  prvi put na jeziku zemlje o kojoj govori./

 

Prije tri godine saznao sam za dosad nepoznat putopis koji je prije ravnih 100 godina napisao geolog iz Lunda dr. August Heimer. On je u avgustu i septembru 1903. godine u sklopu internacionalne geološke ekskurzije koju je organizirala Austro-Ugarska proputovao kroz BiH od Brčkog do Jadranskog mora, a svoja zapažanja objavio godinu kasnije u knjizi pod naslovom ”Genom Bosnien och Hercegovina” (Kroz Bosnu i Hercegovinu). Putopis je bio nepoznat i ima samo par primjeraka u Švedskoj. Budući da mi se knjiga učinila veoma zanimljivom, pošto predstavlja viđenje naše zemlje okom jednog Šveđanina prije cijelog vijeka, te da niko u BiH ne zna za nju, preveo sam je na naš jezik. Izdavačka kuća ”Drina” iz Uppsale objavila је ovu knjigu kao jubilarno izdanje – 100 godina poslije njenog izdanja na švedskom jeziku.

Mišljenja sam da je interesantno za svakog našeg čovjeka da pročita ovu knjigu, jer će u njoj naći masu podataka iz prve ruke: kako je Brčko živjelo od šljiva, Vareš od željeza, kako je u Tuzli zaposlena prva žena- ljekar, zašto su se tetovirale katolkinje, kako su trapisti razvili Banjaluku, lijepu legendu o imenu grada Konjic, detaljne opise Sarajevskih ulica, džamija i crkava, Mostara sa okolinom, vrela Bune,  Popova polja, vodopada i katakombi u Jajcu, Ilidže… i tako dalje, i tako dalje.

Da bih vam makar djelimično prezentirao o kakvoj se knjizi radi, citiram po nekoliko rečenica iz uvoda pisca Heimera, kao i recenzije profesora Adolfa Dahla, jednog od najpoznatijih švedskih prevodilaca i predavača na upsalskom Institutu za slavistiku i Midhata Ajanovića Ajana, profesora filmologije, karikaturiste i pisca.

 

Iz Uvoda Augusta Heimera:

Ovo je prezentacija utisaka i zapažanja tokom putovanja – opis veličanstvene prirode Bosne i Hercegovine s njenim mnogobrojnim ljepotama, romantičnih gradova s njihovom izrazitom orijentalnom osobinom, interesantnih, osebujnih etnografskih odnosa, jedinstvenog kulturnog razvoja tokom posljednjih 25 godina –, koje je dolje potpisani – jedini švedski učesnik u ekskurziji – ukratko želio da pokuša ostaviti.

   Putovanje kroz Bosnu i Hercegovinu bilo je tako poučno i interesantno, čemu su doprinijeli na prvom mjestu sposobnost i revnost koje je naučni vodić ekskurzije Dr Fr. Katzer cijelo vrijeme razvijao, te velika potpora koju je ekskurzija dobila od strane vlade i organa vlasti. Prijateljstvo i pažnja s kojima su strani gosti svuda primljeni, čak i na mjestima gdje je činjeno samo kratko zadržavanje, doprinijeli su umnogo da putovanje učine ugodnim.

Sigurno je da nije bilo nikoga koji nije s čežnjom napustio tu lijepu, neobičnu zemlju i narod i vjerovatno su čvrsto odlučili mnogi da, kao i ovaj pisac još jednom, ako to vrijeme i prilike dozvole, posjete Bosnu i Hercegovinu.

 

Iz recenzije Adolfa Dahla:  

”Inicijativa Izeta Muratspahića da izda prijevod ove knjige dolazi dakle pravovremeno. Prije stotinu godina je istraživač Heimer napisao ovu knjigu. Naročito je sadržajno bogat materijal koji se krije među koricama i koji sadrži mnogo detalja, zanimljivim ne samo za one koji su upućeni u historiju. Opis Bosne i Sarajeva koji se ovdje daje nije u formi površne turističke brošure, nego je viđen geološki budnim okom. Svaka stranica nudi kako ljude, tako i sredine i

običaje. U jednom trenutku saznajemo kako se pravi džem od ružice, u drugom kako su kršćani i muslimani odijelili svoje parcele s tarabama, te u trećem koliko toplote vreli izvor na Ilidži ispušta.  

       Naravno da ovakvo bogatstvo detalja iziskuje naporan posao pri prijevodu i to je jedino objašnjenje da ovo djelo nije već ranije izašlo na jeziku područja o kojem govori. Sada je Muratspahić s oduševljenjem, znanjem i podrobnošću ostvario transformaciju iz teškog jednostoljetno starog švedskog jezika u bosansko jezičko ruho.

       Heimer je imao sreću da se o njegovom tekstu pobrinuo literarni poznavalac, kao što je to sreća i za Bosance koji sada mogu složiti još jedan djelić u svoju identitetsku slagalicu.”

 

Iz recenzije Midhata Ajanovića Ajana:

Ko zna koliko je dobrih knjiga, povijesnih dokumenata stradalo na lomači tih “historičara”?  Zbog njih je trebalo proći cijelo jedno stoljeće da se ova knjiga objavi na jeziku onih koji su najzainteresiraniji za njen sadržaj.

   Da bi neku knjigu uopće bilo moguće doživjeti, između pisca i čitaoca mora postojati određeni hemijski spoj, šav koji povezuje misli i osjećaje. Sve pukotine koje su eventualno mogle nastati nepreciznim premošćivanjem pomalo zastarjelog švedskog i modernog bosanskog jezika, Izet je ušio poput iskusnog hirurga i omogućio nam da ovu knjigu čitamo jednostavno i bez napora kao što se zrak udiše. Kao čovjek koji će ovu knjigu sigurno držati u svojoj vitrini zahvaljujem Izetu što nas je sve obradovao ovim vrijednim darom.

   Nakon knjige 1001 dan Svena Monneslanda, pred nas dakle stiže još jedna značajna knjiga u kojoj nam ljudi sa europskog Sjevera govore važne stvari o nama samima. 

  * * * * *

www.bihdijaspora.com  (Pisana rijec)

Šiš

Avlijom se širio miris tek pržene kafe. U rukama smo čuvale po par zrna i ubacivale svako malo po jedno i grickale, uživajući u čudnom gorkom oporom okusu i mirisu. Zabranjenog i namjenjenog samo za odrasle.

sis-1

piše:Alma Ajanović Zornić

sis-za-przenje-kahve

Pored kuće, sa lijeve strane uz žičanu ogradu stajala je drvena šupa. Uska, betonska staza vodila je do visokih drvenih vrata, sa velikom rezom na sredini i još većim katancem na njoj. Ljeti su vrata bila uvijek otvorena. Odmah na ulazu bio je smješten stari smederevac , šporet na drva, čiji je sulunar izlazio kroz vrata, krivudajući nastavljao put do iza same šupe. Unutrašnjost je bila tamna. U čošku su bila poredana drva, isječena na cjepke i složena nekim savršenim redom. Po zidovima okačen alat, stare gume, konopac, pored vrata prislonjena metla, te dvije stare štokrle.
Ispred šupe cvijetnjak, rumene niske ruže, žute lale, šareni turski karanfili. Ispod ograde, koja nas je dijelila od Amirove kuće, dio betona prekriven mekanim šiljtetom i šarenim ponjavama i mali dio trave, zemlje okružen crvenim nagorelim ciglama.
Nana bi tu naložila vatru, sačekala da sagori i ostavi rumeni žar. Zatim bi uzela stari, crni šiš za kafu, otvorila mala vratanca i ubacila šaku, dvije zelenih sitnih zrna kafe. Primakla bi štokrlu iz šupe, a nas dvije bi se priljubile uz nju gledajući i slušajući kako zrna pucketaju i treskaju se u šišu.

sis-za-kahvu-2

Blagi oblak dima se dizao pomješan sa mirisom kafe. Nanina ruka je vrtila, treskala, okretala šiš, brzo i stručno, ne dozvoljavajući da kafa zagori. Zatim bi zastala, krpom otvorila mala vratašca i tamnu, mirišljavu kafu istresla na već razastrtu krpu pored nje. Opet bi ubacila šaku dvije zelene kafe, zatvorila vratašca i stavila šiš iznad rumene žari. Tamna zrna su veselo pucketala na krpi, blago se pušeći i šireći miris. Ispružila bih ruku i prstima uzela vrelo zrno, stavila ga u usta i zadovoljno zagrizla. Blaga gorčina i čudan ukus tek prženog zrna kafe raširio se mojim ustima.
Nana je vrtila crni šiš, duboko zadubljena u to što radi, kao da broji okretaje i čeka do određenog trenutka kada će se avlija uzmirisati, znala je kada je kafa gotova.
Toplina žara je jenjavala, pretvarao bi se u sivi pepeo, blago nošen povjetarcem na rubove cigli.

przena-kahva-1

Na krpi se šepurila gomilica sjajnih, tamnih zrna tek pržene kafe. Blago su pucketala i tu i tamo se ljuštila. Nana se spustila, puhnula i tanka, paperjasta oljupina se razbjezala na sve strane, ostavljajući čista zrna kafe.
Rukom je prelazila po njoj, kao da je miluje. Valjala je sad na jednu sad na drugu stranu,rastjerujući toplinu i vlagu iz nje.
Posmatrale smo nanu ćutke, da ne bi poremetile njen ritual jer kafa mora biti sva iste boje, isto pečena i savršeno očišćena od sitnih zrnka i oljupine.
Zatim bi jedna od nas skočila, donijela metalnu posudu, na kojoj su bile oslikane ruže i dodale nani.
Nježno bi šakom pokupila nježna, tamna zrna i sasula u dugu posudu i na kraju je poklopila. Stavila u šupu na drvenu policu pored šporeta.
Avlijom se širio miris tek pržene kafe. U rukama smo čuvale po par zrna i ubacivale svako malo po jedno i grickale, uživajući u čudnom gorkom oporom okusu i mirisu. Zabranjenog i namjenjenog samo za odrasle.

Alma Ajanović Zornić