Stari tekstovi : Foča iz 1878. godine

Bosna 1878. _ 001

Foča, liepa i velika varoš u krasnoj okolici na utoku Ćehotine u Drinu. Varoš se prostire na obalah obih rieka; nu najveći dio njezin stere se upravo u kutu, gdje utiče Ćehotina u Drinu. Po broju pučanstva je Foča drugi grad u Hercegovini, ter broji 10.000 stanovnika, ponajviše muhamedovaca. Ovi imaju 17-20 džamija, od kojih je 9 olovom pokriveno; pravoslavni pako imaju svoju novu crkvu. Udaljena je Foča od Sarajeva 16, a od Mostara 24 sata. U prijašnje vrieme bijaše ta varoš glasovita sa svoje obrtnosti (noži, handžari veliki i mali) i trgovine, koju je vodila sa Dubrovnikom.
Jeleč, mala varošica, poznata sa dobrih tabaka (kožara).

Bosna 1878. _ 005

Bosna 1878. _ 006

Bosna 1878. _ 007

Bosna 1878. _ 008

Bosna 1878. _ 002

Bosna 1878. _ 003

 

Bosna 1878. _ 004

 

izvor:BOSNA (zemljopis), knjiga III, Vjekoslav Klaić, Matica Hrvatska, Zagreb 1878.
izvor:Vjekoslav Klaić kao geograf, Dragutin Feletar, Acta Geographica Croatica, volumen 33, Zagreb 1998.

Foča na razmeđu 19. i 20. stoljeća _ 002

Foča, razglednica iz 1930.

priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani

Advertisements

Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline

Zavod za zaštitu spomenika kulture BiH u periodu od 1977. do 1979. godine vršio konzervatorsku sanaciju nekropole na Presjeci. U opisu radova na sanaciji unutar uzdignute, pravilnim zidom omeđene nekropole, kaže se da je “odstranjena, tokom vremena nakupljena zemlja, kamenje i drveće iz jarka oko zida, izvršena rekonstrukcija okvirnih zidova i djelomična rekonstrukcija sarkofaga, nivelacija zemljišta i zasađena trava.” (Azra Redžić, Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984.) U ratu od 1992. do 1995. godine, groblje je korišteno u vojne svrhe, razrovano je i prekopano. Danas broji 158 stećaka od kojih je najveći broj utonuo u zemlju, a dio je oštećen. Iako je proglašeno nacionalnim spomenikom BiH, danas o njemu nažalost niko ne vodi računa.

http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2421

 Godine 1978. Azra Redžić je dala opis stanja lokaliteta groblja na Presjeci u kome je navedeno:

  1. površina platoa je obrasla šumom,
  2. spomenici u nekropoli su znatno oštećeni,
  3. pojedini sarkofazi su polupani, nišani polomljeni i zatrpani zemljom,
  4. vojske iz prethodna dva rata, koje su se iz strateških razloga ukopavale na ovom prostoru, ostavile su iza sebe mrežu rovova i grudobrana, koji su najteže oštetili ovaj lokalitet.

Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 001Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 002Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 003Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 004Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 005Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 006Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 007Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 008Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 009Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 010Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 011Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 012

Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 013

 

Redžić, Azra, Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, 1984.

izvor:Naše starine br. XVI – XVII, Sarajevo, 1984., 187. – 199.

priredio:Kenan Sarač

design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani

Divna Đurić-Zamolo – Beograd kao orijentalna varoš pod Turcima 1521.-1867.

Knjiga predstavlja zapravo doktorsku disertaciju Divne Ðuric-Zamolo, odbranjenu na Arhitektonsko-urbanističkom fakutetu Univerziteta u Sarajevu, 1975. godine. I pored toga što je pisana naučnim rečnikom, što se oslanja na obimnu literaturu i donosi dosta novih pojmova u vezi sa arhitekturom i istorijom našeg grada, knjiga je vrlo interesantna i za širi krug citalaca. Dr Ðuric-Zamolo se svojski potrudila da sistematski i hronološki izloži jedan deo istorije našega grada, onaj deo istorije koji se odnosi na manje poznate cinjenice iz domena arhitekture i urbanog razvoja Beograda. Arhivska grada koja je korišćena prilikom pisanja ove knjige može se podeliti u tri grupe: turska, austrijska i srpska. Takođe, zapisi putopisaca koji su boravili u Beogradu i Srbiji u to vreme za autora knjige bili su od velike pomoći kao značajna svedočanstva jednog vremena. Velika pažnja u radu je posvećena i planovima Beograda iz posmatranog perioda (Gumpov plan iz 1688, Talijanski plan iz 1696, Zojterov iz 1735…). Metod izlaganja istražene materije je takav da je u knjizi predstavljena studija svakog pojedinačnog značajnog objekta – saznanja o njegovom izgledu, lokaciji i vremenu nastanka. To je rađeno na takav način da se prvo prikaže opšta istorija arhitekture te vrste objekta a zatim i određen objekat te vrste u Beogradu. Nakon predstavljanja pojedinačnih objekata prešlo se, u drugom delu knjige, na predstavljanje istraživanja urbane matrice grada, čiji rezultati istraživanja su dati hronološki. Dakle, knjiga se sastoji iz dva velika dela – arhitektura objekata i urbanistički razvoj grada. Na kraju tekstualnog dela knjige postoji grafički odeljak u kojem su date reprodukcije planova, litografija, slika i fotografija objekata i delova grada. Bibliografija je veoma obimna, preko 300 bibliografskih jedinica što samo potvrđuje vrednost ovog obimnog i znacajnog dela. Danas gotovo da nema neke studije koja se bavi istraživanjima ove vrste a da kao odrednicu nema ovaj rad Dr Ðuric-Zamolo. Knjiga je izdata 1977. godine u izdanju Muzeja grada Beograda, ima 320 strana i danas se, pored velikog interesovanja vrlo teško može naci u prodaji.

divna knjiga
Dr Divna Đurić Zamolo (1922-1995) je bila jedan od najistaknutijih istoriografa beogradske arhitekture i urbanizma. U Beogradu je završila Prvu žensku gimnaziju, osnovnu i srednju muzičku školu (odsek klavir) i Arhitektonski fakultet. Od šezdesetih godina bavi se naučnim radom u oblasti istorije arhitekture i urbanizma. Autor je brojnih izložbi kao i velikog broja naučnih članaka, radova i kjniga. Najpoznatije knjige su: ”Beograd sa starih fotografija” (1968), ”Beograd 1930. na fotografijama Jeremije Stanojevića” (1975), ”Beograd kao orijentalna varoš pod Turcima 1521-1867” (1977), ”Beograd 1898-1914 – iz arhive Građevinskog odbora” (1980), ”Graditelji Beograda 1815-1914” (1981), ”Hoteli i kafane XIX veka u Beogradu” (1988).
priredio:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani

HISTORIJA FOČE : OSNOVNA ŠKOLA “IVAN GORAN KOVAČIĆ” (FOTO)

Osnovna škola Ivan Goran Kovačić u Foči _ 007
Osnovna škola “Ivan Goran Kovačić” u Foči

1912. fočanski gradonačelnik Zulfikarpašić odluči dati svoje zemljište (oko 6.000 m2) u središtu grada za izgradnju katoličke crkve.
1914. godine, crkva je bila dovršena.
Stajala je sve do 1943. kada je, zračnim bombardiranjem grada, teško oštećena.
Nakon Drugoga svjetskog rata, 1947./48., mjesne vlasti donose odluku o potpunu uklanjanju ruševina. U prosincu/decembru 1954. godine Državni sekretarijat za poslove opće uprave i budžet NRBiH, unatoč protivljenju Biskupskoga ordinarijata u Mostaru i mjesnih katolika, donosi dekret kojim je dopuštena potpuna eksproprijacija zemljišta na kojem je stajala katolička crkva, da bi se izgradila Osnovna škola „Ivan Goran Kovačić“ – poznata i kao Donja škola.
Na mjestu srušene crkve sagrađena je Osnovna škola “Ivan Goran Kovačić”.
1980-ih škola je izmještena u Međurječje na mjesto bivše Učiteljske škole, Gimnazije i ŠPO-oa, odnosno starog Srednjoškolskog Centra.
Tokom agresije uklonjeni su ostatci ove građevine.

Osnovna škola Ivan Goran Kovačić u Foči _ 008
Nekada je u parku ispred Osnovne škole “Ivan Goran Kovačić” u Foči stajala i bista narodnog heroja Šerifa Loja
Osnovna škola Ivan Goran Kovačić u Foči _ 013
U parku ispred Osnovne škole “Ivan Goran Kovačić” u Foči
Osnovna škola Ivan Goran Kovačić u Foči _ 006
Nastavni kadar Osnovne škole “Ivan Goran Kovačić” u Foči
Osnovna škola Ivan Goran Kovačić u Foči _ 003
Osnovna škola “Ivan Goran Kovačić” u Foči
Osnovna škola Ivan Goran Kovačić u Foči _ 002
Foča – u prvom planu Osnovna škola “Ivan Goran Kovačić”
Osnovna škola Ivan Goran Kovačić u Foči _ 005
U parku ispred Osnovne škole “Ivan Goran Kovačić” u Foči
Osnovna škola Ivan Goran Kovačić u Foči _ 004
ispred Osnovne škole “Ivan Goran Kovačić” u Foči
Osnovna škola Ivan Goran Kovačić u Foči _ 009
Spomenik ispred Osnovne škole “Ivan Goran Kovačić” u Foči
Osnovna škola Ivan Goran Kovačić u Foči _ 011
U parku ispred Osnovne škole “Ivan Goran Kovačić” u Foči
Osnovna škola Ivan Goran Kovačić u Foči _ 014
U parku ispred Osnovne škole “Ivan Goran Kovačić” u Foči

 

priredio:Kenan Sarač
fotografije: flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik/internet/screenshot
oprema teksta:focanskidani

**************

Osnovna škola Ivan Goran Kovačić u Foči _
Zaboravljena Foča

HISTORIJA FOČE : OSNOVNA ŠKOLA “IVAN GORAN KOVAČIĆ” (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2018/02/25/historija-foce-osnovna-skola-ivan-goran-kovacic-foto/

Ivan Goran Kovačić:Smrt sa više verzija
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/02/ivan-goran-kovacicsmrt-sa-vise-verzija/

HISTORIJA FOČE : KATOLIČKA CRKVA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/historija-foce-katolicka-crkva-u-foci/

[HISTORIJA FOČE]  NAHIJA FOČANSKA – Ivan Frano Jukić

Foča - Pazarište, vrlo stara _ 001
NAHIJA FOČANSKA
11. Fočanska, leži među sarajevskom, čajničkom, višegradskom i kulašinskom, od prijašnjih mnogo plodnija; stanovnici su Turci i rišćani.
Mjesta znatnija: Foča, varoš na Drini, prva za Mostarom, stolica muselim-paše, miljavice; stanovnici su Turci i rišćani, do 10.000; između 17 džamija, devet ih je olovom pokrivenih; mjesto ovo znatno je poradi trgovine; ovdje se načinjaju dobri noževi (handžari), mali i veliki, koji se po svoj Turskoj raznose; udaljen od Mostara 24, a od Sarajeva 16 sati.
Jeleč, mala varošica, ali dobre tabake (kožare) ima.

NAHIJA FOČANSKA

Ivan Frano Jukić - Putopisi i istorisko-etnografski radovi _ 018

izvor:Putopisi i istorisko-etnografski radovi-Ivan Frano Jukić, Svjetlost, Sarajevo, 1953.

Ivan Frano Jukić - Putopisi i istorisko-etnografski radovi _ 020

Foča - stara _ 521

Foča - stara _ 525

Foča - Aladža stara _ 5253

Foča - Aladža stara _ 525349_n

 

priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot/focanskidani
oprema teksta:focanskidani

******************
FOČA:650 GODINA OD PRVOG POMINJANJA (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/28/foca650-godina-od-prvog-pominjanja-foto/

Iz historije Foče (srednji vijek)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/24/iz-historije-foce-srednji-vijek/

Stari tekstovi » Iz Evlijinih bisaga: Šeher Foča
https://focanskidani.wordpress.com/2017/06/29/stari-tekstovi-iz-evlijinih-bisaga-seher-foca/

PUTOPIS – EVLIJA ČELEBI : O FOČI I OKOLINI (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/08/putopis-evlija-celebi-o-foci-i-okolini-foto/

HISTORIJA FOČE : Foča i fočanski kotar 1895. godine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/06/historija-foce-foca-i-focanski-kotar-1895-godine-foto/

IZ HISTORIJE FOČE : Iz Goražda u Foču 1896.
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/iz-historije-foce-iz-gorazda-u-focu-1896/

[HISTORIJA FOČE] : Foča na razmeđu 19. i 20. stoljeća
https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/02/historija-foce-foca-na-razmedu-19-i-20-stoljeca/

[stari tekstovi] Husref Redžić : URBANI RAZVOJ FOČE (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/18/stari-tekstovi-husref-redzic-urbani-razvoj-foce-foto/

FOČA:Historijsko područje – Čaršija u Foči proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/focahistorijsko-podrucje-carsija-u-foci-proglasava-se-nacionalnim-spomenikom-bosne-i-hercegovine/

[IZ HISTORIJE FOČE] : Nekoliko požutjelih fotografija (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/14/iz-historije-foce-nekoliko-pozutjelih-fotografija-foto/

FOČARENJE : Razglednicama po Foči (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/focarenje-razglednicama-po-foci-foto/

FOČA (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/02/foca-foto/

Foča : Iz stare sehare (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/23/foca-iz-stare-sehare-foto/

FOČANSKI VAKIFI : MEMIŠ ŠAH-BEG EFENDIJA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/27/focanski-vakifi-memis-sah-beg-efendija/

VAKUFLJENJE KNJIGA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/26/vakufljenje-knjiga-u-foci/

FOTOPRIČA : FOČA 1949.,1952. i 1953. (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/25/fotoprica-foca-1949-1952-i-1953-foto/

MALO (NE)POZNATA FOČA : Džamijski kamen (stijena u Drini)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/23/malo-nepoznata-foca-dzamijski-kamen-stijena-u-drini/

KAMENI SPAVAČI IZ NAHIJE FOČA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/kameni-spavaci-iz-nahije-foca/

HISTORIJA FOČE ISPRIČANA FOTOGRAFIJAMA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/25/historija-foce-ispricana-fotografijama/

Foča kroz historiju i knjige (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/20/foca-kroz-historiju-i-knjige-foto/

IZ HISTORIJE FOČE : FOTOGRAFIJA IZ 1930. GODINE
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/25/iz-historije-foce-fotografija-iz-1930-godine/

Foča-Dubrovnik: Živan Pripčinović (?-1479): Život jednog dubrovačkog trgovca i „diplomate“ u Bosni (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/12/foca-dubrovnik-zivan-pripcinovic-1479-zivot-jednog-dubrovackog-trgovca-i-diplomate-u-bosni-foto/

FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1918. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/02/foca-historija-sta-nam-kazuje-fotografija-nastala-oko-1918-godine/

FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/

HISTORIJA FOČE : KAMP KUĆICE U DONJEM POLJU
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/23/historija-foce-kamp-kucice-u-donjem-polju/

JELEČ (opis Jeleča iz 1896. godine)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/12/jelec-opis-jeleca-iz-1896-godine/

FOČA 1896. : KAHVANA PROMAHA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/04/foca-1896-kahvana-promaha/

Velike poplave u Podrinju i Polimlju 1896. (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/06/velike-poplave-u-podrinju-i-polimlju-1896-foto/

Bosna i Hercegovina na milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/05/bosna-i-hercegovina-na-milenijskoj-izlozbi-u-budimpesti-1896-foto/

HISTORIJA FOČE : BOLNICA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/30/historija-foce-bolnica-u-foci/

HISTORIJA FOČE iz pera Andreja Andrejevića
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/17/historija-foce-iz-pera-andreja-andrejevica/

ZABORAVLJENA FOČA:Dvije kratke priče sa požutjelih fotografija (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/18/zaboravljena-focadvije-kratke-price-sa-pozutjelih-fotografija-foto/

Hatidža Čar Drnda: Grad Foča na razmeđu dvije civilizacije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/14/hatidza-car-drnda-grad-foca-na-razmedu-dvije-civilizacije/

HISTORIJA FOČE : Detaljni popis ratarskog stanovništva u Hercegovini iz 1585. godine.
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/22/historija-foce-detaljni-popis-ratarskog-stanovnistva-u-hercegovini-iz-1585-godine/

FOČANSKE BIČAKČIJE ILI FOČANSKI NOŽARI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/28/focanske-bicakcije-ili-focanski-nozari/

[HISTORIJA FOČE] : Duhanska industrija na razmeđu 19. i 20. stoljeća
https://focanskidani.wordpress.com/2018/01/14/historija-foce-duhanska-industrija-na-razmedu-19-i-20-stoljeca/

 

[historija] USTIKOLINA : Odlazak na hadždž 1978. godine

 

Hadži Dervo Omerbašić, odlazak na hadždž 1978. godine.
U pratnji svojih najbližih, rodbine, komšija…

Odlazak na hadždž 1979. - Ustikolina

Na fotografiji su :Hadži Dervo Omerbašić, kćerke Fatima i Halima, snaha Tifija , unuke Dana i Elva, Esma Karović, Nermana Čelik Pejkušić, Mula Čelik, Ferid Čelik, Jasmina Gogalija, Sevda Hadžović, rođena Imamović, Husko Herić…

Fotgrafisano na Miljevini, 1978. godine.

 

tekst i fotografija:Melika Rašidović

[Stari tekstovi] Rešad Kadić: Oporuka

Foča - nekada

 

Kada mi, Božijim određenjem, dođe smrtni čas, molim i želim da se postupi na slijedeći način:

1. Da se o mojoj smrti ne daje nikakvo javno obavještenje, bilo u obliku osmrtnice ili oglasa u „Oslobođenju”.
2. Da me se poslije smrti prenese u gasulhanu Pokopnog društva „Bakije“ kojeg sam član i da me se tamo opremi.
3. Da me ogasuli moj prijatelj Kasim ef. Hadžić ili, ako on iz bilo kojeg razloga bude spriječen, onda neka to obavi Nurif ef. Herić, imam Alipašine džamije u Sarajevu. Službenom gasalu iz „Bakija”, bez obzira na to, treba dati uobičajenu hediju.
4. Kada budem opremljen neka mi se u „Bakijama“ klanja dženaza (naći će se, valjda, toliko najbliže rodbine i prijatelja da se dženaza može klanjati). Neka me se nakon toga ne snosi pred Begovu džamiju jer za to nema potrebe budući da je dženaza klanjana, nego neka me se preveze u Tešanj i tamo pokopa na groblju gdje je pokopana najbliža rodbina moje rahmetli majke. O tome sam se već ranije dogovorio sa vjersko-prosvjetnim referentom u Odboru IZ-e u Tešnju Ahmed ef. Mešićem kao i sa direktorom „Bakija“ inž. Omer ef. Sokolovićem. Moj daidžić Ćazim Galijašević iz Tešnja o tome je također detaljno upoznat. Zato ga je potrebno prethodno nazvati na telefon 074-750-179 i s njime se o svemu dogovoriti.
5. Dovu na mezaru, premda to nije farz, neka prouči nadležni imam iz Tešnja i, eventualno, neko od prijatelja ukoliko se tu nađe.
6. Neka mi se poslije smrti ne uče tevhidi (sedmine, četrestine i drugo) jer to nije farz, a nema ni potrebe ni da mi se mezar obilježava nišanima. Ukoliko porodica bude na tome posebno insistirala, onda neka se to učini na najskromniji način.
7. Ako se dogodi pa ne umrem u Sarajevu već negdje u unutrašnjosti gdje postoji muslimansko groblje, neka me se u tom slučaju ne prenosi u Sarajevo ili Tešanj, nego neka me se ukopa na naprijed navedeni način, s tim što će me opremiti mjesni imam.
8. Neka se poslije moje smrti umjesto izdataka za sve ono što sam kao neobavezno izostavio iz dženaze, priloži Gazi Husrev-begovoj muškoj ili ženskoj medresi, odnosno Domu staraca, dva miliona st. dinara s tim, da se o tome ne daje uobičajena bilješka u štampi ili pak zahvalnica primaoca priloga.
9. Ako bi neko povodom moje smrti želio nešto napisati u islamskoj štampi, a nadam se da neće, molim da to ne čini.
10. Smatram da ovim što sam naprijed naveo nisam povrijedio farz propise islamskog ukopa, pa molim i želim da se tako i postupi.
11. Sve što iza mene poslije moje smrti ostane pripada mojoj supruzi Habiba h. Kadić, rođenoj Prcić, a ako me ona ne nadživi, onda njezinu sinu a mome pastorku Hasanu Krivošiji, koji me je za moga života istinski poštivao i pazio.
12. Ko drukčije postupi nego što je u ovoj mojoj Oporuci navedeno, haram mu bilo, a ja ću s olakšanjem napustiti ovaj deverli dunjaluk. Neka mi Najmilostiviji bude milostiv. Ova moja Oporuka sadrži izvjesne dopune moje ranije napisane Oporuke od 1. oktobra 1979. g. i kao takva jedino je punovažna. Jedan njen primjerak se nalazi uz moj karton u „Bakijama”, a jedan uz člansku knjižicu „Bakija”. Treći primjerak je u mome novčaniku.

Sarajevo, 3. 12. 1985. g.
(Rešad Kadić: Oporuka)

priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/focanskidani
oprema teksta:focanskidani

 

[IZ HISTORIJE FOČE] : Nekoliko požutjelih fotografija (foto)

Foča iz 1928.godine
Foča iz 1928.godine

Foča iz 1928.godine
Ćehotinski most, desno gostionoca Slavija (poslije Zdravljak),naspram nje Banka i kuća porodice Jeremić, Međurječka džamija, i Šukovac i Gradačka stijena u pozadini.
Džamija se zvala Džafer-begova ili Džafer-Čelebijina i nalazila se na mjestu nekadašnje Jugobanke, preko puta hotela Zelengora.Teško je oštećena 1943. Džamija je bila od čvrstog materijala sa pripadajućim okolnim haremom. 1947. godine, “obnovom” je skroz srušena. Munara je teatralno vezana konopcima i na ho-ruk oborena na zemlju.

Glavna ulica u Foči,snimak između 1930. - 1940.godine.
Glavna ulica u Foči,snimak između 1930. – 1940.godine.

Glavna ulica u Foči,snimak između 1930. – 1940.godine. Sa lijeve strane Banka, kuća porodice Jeremića, Osnovna škola, a naspram gostiona Slavija (poslije Zdravljak).

Foča, nekada - Ulica znana kao -Niz Delikates -
Foča, nekada – Ulica znana kao “Niz/uz Delikates”

Foča, nekada – Ulica znana kao “Niz/uz Delikates”
Zdravljak, pa Dom armije (Centar za kulturu),trafika, prodavnice,kuća Trhulja (poslije izgrađena zgrada tzv “Elektroton” i Trg fočanski), a ima tu i kaldrme…

Foča - Dom JNA, trafika, na drugoj strani Delikates
Foča – Dom JNA, trafika, na drugoj strani Delikates
Foča, nekadašnja Pijaca
Foča, nekadašnja Pijaca

Foča - nekadašnja Biblioteka 2

Foča, mart 1944.
Foča, mart 1944.
Foča, gostioma Slavija, Međurječka džamija
Foča, gostiona Slavija, Međurječka džamija
Foča, negdje oko 1960
Foča, negdje oko 1960.
Foča, Zdravljak, na drugoj strani Dom JNA
Foča, Zdravljak (desno), na drugoj strani Dom JNA
Foča - Ćehotina - riva - Kadi Osman-efendijina ili Šehova džamija - Careva džamija
Foča – Ćehotina – riva – Kadi Osman-efendijina ili Šehova džamija – Careva džamija
Pogled na Carevu džamiju
Pogled na Carevu džamiju
Careva mahala - Careva džamija - vidi se munara Kadi Osman-efendijine ili Šehove džamije
Careva mahala sa Carevom džamijom – u pozadini se vidi munara Kadi Osman-efendijine ili Šehove džamije
Foča - nekada 3
Foča – nekada

Foča, Drina

priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani

*****************

FOČARENJE : Razglednicama po Foči (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/focarenje-razglednicama-po-foci-foto/

FOČA (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/02/foca-foto/

FOČA:650 GODINA OD PRVOG POMINJANJA (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/28/foca650-godina-od-prvog-pominjanja-foto/

Stari tekstovi » Iz Evlijinih bisaga: Šeher Foča
https://focanskidani.wordpress.com/2017/06/29/stari-tekstovi-iz-evlijinih-bisaga-seher-foca/

PUTOPIS – EVLIJA ČELEBI : O FOČI I OKOLINI (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/08/putopis-evlija-celebi-o-foci-i-okolini-foto/

HISTORIJA FOČE : Foča i fočanski kotar 1895. godine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/06/historija-foce-foca-i-focanski-kotar-1895-godine-foto/

IZ HISTORIJE FOČE : Iz Goražda u Foču 1896.
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/iz-historije-foce-iz-gorazda-u-focu-1896/

Foča : Iz stare sehare (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/23/foca-iz-stare-sehare-foto/

[HISTORIJA FOČE] : Foča na razmeđu 19. i 20. stoljeća
https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/02/historija-foce-foca-na-razmedu-19-i-20-stoljeca/

FOČANSKE BIČAKČIJE ILI FOČANSKI NOŽARI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/28/focanske-bicakcije-ili-focanski-nozari/

 

FOČANSKI VAKIFI : MEMIŠ ŠAH-BEG EFENDIJA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/27/focanski-vakifi-memis-sah-beg-efendija/

VAKUFLJENJE KNJIGA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/26/vakufljenje-knjiga-u-foci/

 

FOTOPRIČA : FOČA 1949.,1952. i 1953. (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/25/fotoprica-foca-1949-1952-i-1953-foto/

MALO (NE)POZNATA FOČA : Džamijski kamen (stijena u Drini)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/23/malo-nepoznata-foca-dzamijski-kamen-stijena-u-drini/

[stari tekstovi] Husref Redžić : URBANI RAZVOJ FOČE (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/18/stari-tekstovi-husref-redzic-urbani-razvoj-foce-foto/

KAMENI SPAVAČI IZ NAHIJE FOČA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/kameni-spavaci-iz-nahije-foca/

HISTORIJA FOČE ISPRIČANA FOTOGRAFIJAMA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/25/historija-foce-ispricana-fotografijama/

Foča kroz historiju i knjige (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/20/foca-kroz-historiju-i-knjige-foto/

IZ HISTORIJE FOČE : FOTOGRAFIJA IZ 1930. GODINE
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/25/iz-historije-foce-fotografija-iz-1930-godine/

Foča-Dubrovnik: Živan Pripčinović (?-1479): Život jednog dubrovačkog trgovca i „diplomate“ u Bosni (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/12/foca-dubrovnik-zivan-pripcinovic-1479-zivot-jednog-dubrovackog-trgovca-i-diplomate-u-bosni-foto/

FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1918. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/02/foca-historija-sta-nam-kazuje-fotografija-nastala-oko-1918-godine/

FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/

[HISTORIJA FOČE] : Foča na razmeđu 19. i 20. stoljeća
https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/02/historija-foce-foca-na-razmedu-19-i-20-stoljeca/

HISTORIJA FOČE : KAMP KUĆICE U DONJEM POLJU
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/23/historija-foce-kamp-kucice-u-donjem-polju/

JELEČ (opis Jeleča iz 1896. godine)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/12/jelec-opis-jeleca-iz-1896-godine/

FOČA 1896. : KAHVANA PROMAHA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/04/foca-1896-kahvana-promaha/

Velike poplave u Podrinju i Polimlju 1896. (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/06/velike-poplave-u-podrinju-i-polimlju-1896-foto/

Bosna i Hercegovina na milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/05/bosna-i-hercegovina-na-milenijskoj-izlozbi-u-budimpesti-1896-foto/

HISTORIJA FOČE : BOLNICA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/30/historija-foce-bolnica-u-foci/

HISTORIJA FOČE iz pera Andreja Andrejevića
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/17/historija-foce-iz-pera-andreja-andrejevica/

ZABORAVLJENA FOČA:Dvije kratke priče sa požutjelih fotografija (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/18/zaboravljena-focadvije-kratke-price-sa-pozutjelih-fotografija-foto/

Hatidža Čar Drnda: Grad Foča na razmeđu dvije civilizacije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/14/hatidza-car-drnda-grad-foca-na-razmedu-dvije-civilizacije/

HISTORIJA FOČE : Detaljni popis ratarskog stanovništva u Hercegovini iz 1585. godine.
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/22/historija-foce-detaljni-popis-ratarskog-stanovnistva-u-hercegovini-iz-1585-godine/

Iz historije Foče (srednji vijek)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/24/iz-historije-foce-srednji-vijek/

 

 

USTIKOLINA iz 1896. godine

Ustikolina 1930.
Ustikolina 1930.

Ustikolina te se doimlje veoma prijatno i kao imućno mjesto. Ime je dobila Ustikolina od rječice Kolone, kojoj je ovdje ušće u Drinu. Kada su Osmanlije osvojili Bosnu, bilo je to znamenito mjesto, cvala je tada zlatarska radnja, trgovina je bila razgranana, a u okolišu je bilo velikih vinograda,po kojima se još i danas ona mjesta zovu „Loze” i „Vina*. Bila je u Ustikolini kamenita crkva i temelji joj se još vide. Odma do crkve radnici su, kada su gradili novu cestu, našli presvogjen grob i u njem čovječije kosti. Narod veli, da su se tu sahranjivali monasi od one crkve.
Da je ustikolinski kraj već davno prije bio dobro napučen, vidi se po velikoj množini pretpovjesnih grobova na Cvilinskom polju kod Ustikoline i grobova odma uz lijevi drinski brijeg, a za docnije doba po velikoj množini starih razrušenih gradova u okolišu Ustikoline. U sredini Cvilinskoga polja vide se temelji stare tvrgjave; to se mjesto idanas još zove „Gradina” ili i „Cvilinski grad”.
U jednom hudžetu (presudi), što se je napisao pred 150 godina za neku ženu iz Ćureva, spominje se (Myron vit. Zarzvcki u „Glasniku zemaljskoga muzeja”), da se je parnica vodila pred mutesarifom Omer pašom Čengićem u Donjem Odžaku kod Ustikoline, te se po tom čini, da je u ono doba tamo mutesarif stolovao. U jednom starom fermnnu nazivlje se Ustikolina šeherom (gradom), a Foča samo kasabom (varoši), te bi i po tom Ustikolina bila tada važan grad.

Kada je sultan Mehmed Fatih godine 1463. došao sa svojom vojskom u ovaj kraj, sigje on s gore na lijevom brijegu rječice Jošanice (desno od Drine) i tu se započne bitka s Bosancima. Bila je to krvava bitka i s obadviju strana pade mnogo vojnika i vojvoda, te su tu na bojištu i pokopani, Tada je nastalo groblje na Jošanici s onim mnogobrojnim
kamenitim nadgrobnim spomenicima, na kojima su uklesane jutarnje zvijezde, sablje, zastave, lukovi i strijele. Pripovijeda se, da je jedan turski vojvoda gonio najvećega bosanskoga junaka, Ivka iz Jošanice, sve do Cvilinskoga grada, pa ga tamo stigao i smaknuo. Gdje je Ivko pao, tu je i pokopan, a kamen, što su mu na grob položili, još se i danas zove „Ivkov kamen”. Ovaj se turski vojvoda opet vrati na bojište na Jošanici i tamo mu jedan Bosanac odsiječe glavu. To je bilo odma uz obalu. Ubijeni vojvoda — pripovijeda narod — uzme svoju glavu pod pazuhu i ode na desni brijeg Jošanice, gdje su ga i pokopali. Na kamenu, što mu je metnut čelo glave, ima izdubina, iz koje svijet pije vodu, i kažu. da svako, makar kakvu bolest imao, odma ozdravi, čim se te vode na pije i na grobu se pomoli. Ovomu se „lječilištu” dolazi najviše u posljednji utorak pred Gjurgjev-dan.


U ono doba, kada se je sultan Mehmed Fatih borio s Bosancima, živjela su u Ustikolini tri brata, Miroje, Ljuboje i Dragoje Kujundžić,i njihova je porodica bila najvigjenija u svem kraju. I crkva, čije smo ruševine gore spomenuli, bila je pod njihovom upravom. Nekoji iz te porodice bili su monasi u Ustikolini, Foči i Goraždu. Jedan od te trojice braće – – drugi vele: mati — ode sultanu u susret i prevede ga preko Drine u Ustikolinu. Kada je sultan bio nasred rijeke, potone mu konj,te sultan rekne: „Bu su derin!” (Voda je duboka!) Od riječi „derin” kažu da je nastalo ime rijeke Drine. Za hvalu, što su ga preveli preko Drine, pokloni sultan braći Kujundžićima spahiluke, dade im fermane i bujruntije, i od onoga se doba Kujundžići zovu i Spahići. Braća Miroje i Ljuboje prime islam i od njih — kažu — potječu begovi Mirići i Ljubovići. Treći brat, Dragoje, ostade vjeran vjeri svojih otaca,ali ipak i njemu dade sultan spahiluk i bujruntiju. Po tom su fermanu
njegovi potomci, Kujundžići-Spahići, sve do najnovijega doba uzimali desetinu u ustikolinskoj općini. Kada su ona dva brata primila islam, preseli se treći brat, kršćanin, u blisko selo Ligote, gdje još i danas živu njegovi potomci. Kujundžići Spahići. Dvojica iz Te porodice, dva brata, pregjoše u Foču, pa su tamo od najvigjenijih gragjana i na
glasu kao najvještiji zlatari.


Kada je sultan ušao u Ustikolinu, ostavi tamo odio vojske pod Turhani Eminom, koji je, kako se priča, sagradio džamiju u Ustikolini.Odavde pošlje sultan stražu spram današnje Foče, koja se je onda, kako kažu, zvala Radovina, da vidi, šta je tamo. Kada su se vojnici vratili, pripovjede sultanu, da su u onom kraju naišli na mjesto, gdje ima velikih vinograda i mnogo buradi (hepsi fuči). Turska riječ „fući” označuje „bure”, te tako kažu da je nastalo ime docnijemu gradu Foči. Drugi opet pripovijedaju, da je Foča dobila ime od mnogoga voća, što tamo i u okolišu izvrsno rodi.
Na sjeveroistočnom kraju gradića Ustikoline uzdiže se džamija,izgragjena u godinama 866. do 869. p. Hidžr., dakle odma u prvim godinama, kako je Bosna osvojena. Prama tomu ide ona u najstarije džamije u svoj zemlji. Munara na desnoj strani zgrade sagragjena je kao i sva zgrada iz klesanoga kamena, te ima ispod šerefe (galerije,otkuda zovu na molitvu) uokrug fino izrezuckane stalaktitne ornamente;
Džamija i munara pokrivene su olovom, predvorje cigljom. Kraj džamije ima staro turbe, u kojem je pred 150 godina sahranjen Kadri Alajbeg Čengić, pradjed porodice Čengića, što živi u Odžaku, četvrt sata od Ustikoline. Stanovnici ustikolinski pripovijedaju, da je jedared došao nekakav konj na groblje i nogom probio pokrov toga groba. Kada su Ustikolinci to opazili, odma dolete, da oprave grob. Tom prilikom nagju u grobu tri ploče, koje su tako postavljene bile, da su dvije stajale osovljene, a treća bila kao pokrov. Mrtvac nije dakle bio onako sahranjen, kao što danas sahranjuju muhamedovci svoje mrtvace.
Turhani Emin, koji je po narodnoj predaji sagradio taj hram, pokopan je, kako kažu. na Presjeci. Presjeka leži podrug sata sjeverno od Ustikoline, te je po prići dobila, takvo ime otud, što je ovdje turska vojska „presjekla” bosansku vojsku. Na jodnom ravnom nišanu (muhamedovskom grobnom spomeniku), koji se gore zašiljuje.vidi se polumjesec sa zvijezdom i nad njim spirala. Kažu, da je to grob nekakvoga Tatarina ili Persa. Stari su grobovi raštrkani po gorskom hrptu; lijevo se vidi ravnica i malo jezerce. Med svim grobovima,što se tu nalaze, ističu se ljepotom dva groba; nišani su im mramorni, no polomljeni. Na jednom se nalaze ostanci napisa : „ . . .Emiri livai herceg”, t. j . emir ili namjesnik hercegovački; od godine ima samo: „Sene tisa ve sittiue”, t. j . godine . . 69. Na trećoj strani: ,,Kad intekalel merhumu ibni”, t. j . preselio se je (umro) ljubljeni sin. Komad, na kojem je bilo upisano stoljeće od godine i ime pokojnikova oca, odbijen je od kamena. Stari Muhamed beg Čengić iz Odžaka pripovijedao je, da su pred četrdeset godina, kada je on posljednji put bio na tim grobovima, spomenici bili čitavi i da je tada još sasvim jasno pročitao napis na jednom spomeniku. Kaže, da je pisalo: ..Turhani Emin” i godina smrti 869. Blizu tih grobišta ima i mnogo bogumilskih grobova s velikim četverouglastim kamenovima i pločama, no ni na jednom od njih nema ornamenata ni napisa.
Svakako dokazuju ti ostanci iz starih vremena, da je Ustikolina negda bila važniji grad; danas je to malo mjestance, gdje se u velike sadi duhan. Nema kuće bez zelenih struka, a na polju bujaju zelene biljke s golemim lišćem. Stanovnici su na dobru glasu kao vještaci u sagjenju duhana, a sadi ga se u ovoj općini svake godine sve to više. Ovdješnja su duhanska polja prave uzorne nasade.

Ustikolina 1896

– prema knjizi i iz knjige Bosnom i Hercegovinom uzduž i poprijeko 1896.
priredio i prilagodio:Kenan Sarač.

oprema teksta:focanskidani

***

iz knjige Bosnom i Hercegovinom uzduž i poprijeko 1896. PUTOVANJA HENRIKA RENNERA.
izdanje 1900. godine
S tristapedeset i pet ilustracija po slikama W.L. Arndta,
E. Arndt – Ćeplina i dr. , te po fotografskim snimcima.
S geografskom kartom.
Privolom piščevom preveo s dragoga njemačkoga izdanja
ISA VELIKANOVIĆ.
MITROVICA 1900.godine
NAKLADA HRVATSKI- DIONIČKE TISKARE. [N. DOGAN.)

*****

Stari tekstovi : Varošica Ustikolina
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/21/stari-tekstovi-varosica-ustikolina/

Mehmed Mujezinović / Ing. Evangelos Dimitrijević: Džamija na Ustikolini / La mosquee de Ustikolina (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/14/mehmed-mujezinovic-ing-evangelos-dimitrijevic-dzamija-na-ustikolini-la-mosquee-de-ustikolina-foto/

RIMSKI MOST – USTIKOLINA : Most u Kožetini
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/13/rimski-most-ustikolina-most-u-kozetini/

MOST NA KOŽETINI – USTIKOLINA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/09/20/most-na-kozetini-ustikolina/

JELEČ (opis Jeleča iz 1896. godine)

Jeleč _ 1986

JELEČ (opis Jeleča iz 1896. godine)

Na zapad od Foče, na putu u Kalinovik, u dubokom koritu med ograncima Zelengore i Lelije-planine leži mjesto Jeleč, u kojem se od pamti vijeka žitelji bave kožarskom radnjom. Alpinski pašnjaci svud uokolo'po orijaškim planinama daju godimice tisuće i tisuće ovčijih i kozjih koža i te se kože ovdje na plahoj vodi Gjafera potoka izragjuju u jelečku kožu, glasovitu po svoj zemlji. Kako se je u prijašnje doba svaka industrija u Bosni radila veoma primitivnim načinom,to nijesu ni kožare u Jeleču bile kadre, da se iza okupacije održe u prometnom životu. Proizvodi nijesu bili spram modernih zahtjeva, trgovina sama udari drugim putovima i odjedared presanu jedino privredno vrelo jelečkomu žiteljstvu,koje se naravski nije moglo tako brzo da snagje u novim prilikama.Taj se je gospodarstveni nazadak spriječio jedino time, što je na zemaljski trošak osnovana tvornica koža u Jeleču.
Tu ne samo da je svijet našao posla, već su se dobro uporabile sirove kože, taj jedini izvor za privredu u pastirskoga naroda po svem gorskom okolišu. Pošto se je najprije pokušalo, da se kožare združi u udrugu, sagragjena je godine
1892. erarna tvornica, a godine je 1894. znatno raširena i udešena za najnoviji način proizvodnje. Ovamo ide i novi način, da se kože čiste od dlake zgrijevanjem, mjesto krečom kao prije, jer se je time dobivala vuna slabije vrijednosti, a ovako se dobiva tako zvana zgrijevana vuna, koja je ista kao i čista vuna, strižena sa žive ovce. Radnja se tjera parnim motorom od 130 konjskih sila. U najnovije se je doba uza to osnovala još bojadisarna i apretura, a pokušaji, što su se činili, da se proizvajja galanterijska i luksusna koža, dobro su pošli za rukom. Tvornica proizvagja prije svega kožu, učinjenu rujem, u svim vrstamn, štogod prolaze, onda sve vrste safijana, korduana, knjigoveške kože, gornje kože za cipelare, tapecirsku i galanterijsku robu. Osim ovčije i kozje kože zgotavlja se i turska dolmirana jarčija koža.
Godimice se učini poprijeko oko 80.000 komada ovčijih i kozjih koža, a to daje nekih 70.000 kilograma vune. Kože se kupuju po svoj zemlji već pranu, vašarskoj cijeni, a po načelu se uzimlju samo kože izraslih životinja od teške sorte i starih preko godinu dana. Kako Bosna i Hercegovna mogu da daju godišnje oko 300.000 koža, pa ne samo da ih se u zemlji dosta treba, već ih se i sa strane mnogo traži, to se s racionalnim kozarstvom može postizavati lijep uspjeh.
Govegja se koža dinas u Jeleču još ne radi, već se proizvagja jedino u Visokom i Travmku za opančare. Govegje se kože izvažaju sada u Italiju, Dalmaciju i Hrvatsku, pa kako se čini, da se njihova fabrikacija dobro isplaćuje, nakana je, da se docnije i u Jeleču stanu njom baviti. Jelečkoj su koži stručnjaci priznali vrsnoću, te se u znatnoj množini izvaža u Austriju, a isto tako i vuna. Tvornica daje u svojem nutarnjem poslu rada skoro svim jelečkim kožarima, koji su se drage volje okanili svojega slobodnoga obrta, jerbo radom uz pogodbu nalaze u tvornici bolju zaradu. Dobavljanje najvažnijih materijalija za radnju, kao što je kreć i ruj, stotinama je ljudi dobro privredno vrelo. Osobito se skupljanje ruja koji u svem južnom pograničnom kraju divlji raste, lijepo isplaćuje, jer se tim mogu i djeca da bave. Tvornica ga treba 200 000 kilograma, a za kilogram suha ruja plaća se 4 novčića. Da se olakša skupljanje ruja, osnovala je vlada osam skladišta; dva su u guduri Sutjeske, dva na Humu kod Bastaha, dva kod Predražja i jedno u Peroviću.
Troškovi za osnutak i radnju jelečke tvornice nijesu bili neznatni, no moralo se je to žrtvovati, ne samo da se pomogne kožarski obrt,koji je s vremenom i s nezgodnim prilikama sasvim bio propao, nego da se i iz njega stvori krepka industrijalna grana, koja može da živi i da se takmi, a siromaškomu žiteijstvu da nadoknagjuje iigubljenu privredu. Radosna je zato pojava, da radnja uspijeva i već danas donosi priličan čisti dobitak.
Od Jeleča ide jahači put divljim gorskim krajem na Zelengoru, gdje ima alpskih pašnjaka, da ne mogu biti ljepši. Ovdje je ljeti idiličan stanarski život, a za svijet, koji bi da otpočine, ovaj bi divni kraj bio zgodan, da se ni Švajcarska ne bi mogla takmiči, samo da. ima ovamo boljega puta i da nije odsijedanje u hercegovačkim seljačkim kućama gore već rgjavo. No kažu, da će se izgraditi cesta iz Foče na Zelengoru u Gacko. Time bi se Podrinje najkraćim putom spojilo s Dubrovnikom i s morem. Nego sve su te gorske staze prastare trgovačke ceste, po kojima je stotine i tisuće golina išao robeni i osobni promet izmed Dubrovnika i istoka balkanskoga poluostrva.
O tom su se već velike učene rasprave pisale. Nas više zanima na Zelengori sadašnjost, a ta je ovdje zastupljena poljoprivrednom stanicom, što ju je osnovala zemaljska vlada. Stanica proizvagja i razašilje ponajviše sir i maslac. I stanari prodaju u bližnje gradove velike množine ovčijega sira.Sav taj gorski kraj, što se pruža na jug do crnogorske granice,na zapad na Leliju-planinu do Uloka i na Morinje do Crvanj-planine na Nevesinjskom polju, a na sjever ide na Kalinovik, te obuhvaća tako zvano Zagorje i Treskavicu-planinu, bio je još pred petnaestak godina zloglasno hajdučko leglo ; odavde se je najviše ustaša nalazilo.
U tim skoro neprolaznim planinama i hridinama, u gudurama i mračnim šumama bilo im je dosta zaklona i zbjegovi. Turska je vlast šiljala ovuda da se prokrstari, samo ako je slučajno ubijen koji otmjeni beg, a i inače je „gorske junake” puštala s mirom. Tako se je uzdržala ona hajdučka romantika, što se u baladama i narodnim pjesmama veoma lijepo sluša, no u zbilji je za svijet • da Bog sačuva•.
Današnja je uprava unijela da zatre to hajduštvo, o kojem još guslari pjevaju bezbrojne pjesme. Nije to bio lak posao, osobito kada je ustanak godine 1882. hajdukovanju pridodao neku političku boju. No vojska se je uvještila, da razbojnike iznagje u njihovim gnijezdima, te da ih upokori ili protjera u Crnugoru. Usred njihova kraja, u Kalinoviku i u Uloku, osnovani su utvrgjeni tabori, a kada se je ustanak ugušio, brinuli su se dalje oružnici, da hajduštvo sasvim istrijebe. „Strafuni”— kako je svijet po njemačkom nazvao žandarske čete, što su od dobrovoljaca sastavljene, da krstare — otkriše i najskrivenije zaklone; ni oluju ni bora nije ili sprečavala u dužnosti, i hajduštvo se je tako korenito istrijebilo, da mu danas nema ni traga ni glasa. Besprimjerno vrsna žandarmerija — krstari su davno već raspušteni — brine se i za to, da se u klici uguši svaki novi začetak bajduštva. Istina je, da se Bosna i Hercegovina danas broje u najsigurnije zemlje i da se putnik ni u najzabitnijim krajevima ništa ne treba da boji za život ni za imutak. I to je jedno kulturno djelo, a u istinu nije najneznatnije!

JELEČ (opis Jeleča iz 1896. godine).jpg

iz knjige Bosnom i Hercegovinom uzduž i poprijeko 1896. PUTOVANJA HENRIKA RENNERA.
izdanje 1900. godine
S tristapedeset i pet ilustracija po slikama W.L. Arndta,
E. Arndt – Ćeplina i dr. , te po fotografskim snimcima.
S geografskom kartom.
Privolom piščevom preveo s dragoga njemačkoga izdanja
ISA VELIKANOVIĆ.
MITROVICA 1900.godine
NAKLADA HRVATSKI- DIONIČKE TISKARE. [N. DOGAN.)

priredio:Kenan Sarač

oprema teksta:focanskidani

Govza _ 986

  • * * ** **  ** * * *

JELEČ kao obrtni centar
O Jeleču i njegovim zanatima piše Hamdija Kreševljaković.
Hamdija Kreševljaković : Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini (1463.-1878.) I. dio,
Hamdija Kreševljaković : Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini II. dio: Mostar, Zagreb, 1951.
Izabrana djela Hamdije Kreševljakovića objavljena su u četiri svezka 1991. godine.
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/08/jelec-kao-obrtni-centar/

FOČA 75 GODINA OD GENOCIDA : Ugledni i bogati Šerif aga Hadžialić obješen u Aladžanskom parku

To je bila jedna od kuća Šerif age Hadžialić
jedna od kuća Šerif age Hadžialić (u Aladži, gdje je poslije u prizemlju bila kafana) – zlato je bilo iza njegove kuće ( jedna od poslije ratnih radnih akcija ga je pronašla i iskopala)

Imao je pet kuća, dućane, kožaru…
Prema jednom izvoru Šerif aga Hadžialić je obješen u haremu Aladža džamije. Objesili su ga četnici i Italijani da bi im priznao i otkrio gdje mu se nalazi zlato. No, Šerif aga Hadžialić, iako na teškim iskušenjima im to nije otkrio. Poslije rata, jedna od radnih akcija je pronašla i iskopala Šerif agino zlato. Akcijaši su gutali zlato da ga sakriju od UDBA-e.  Neki su se tako i obogatili. To zlato je bilo iza njegove kuće u Aladži, gdje je poslije bila kafana.
Šerif aga je imao četiri sina : Aziza, Sulejmana, Rasima i Asima i kćerku Muneveru.

Na fotografiji su djeca od Šerif-aginog brata Šaćira. S lijeva na desno Muharem, Safet sjedi i Hasan Hadžialić. Fotografija je negdje iz 1930. godine.
Na fotografiji su djeca od Šerif-aginog brata Šaćira. S lijeva na desno Muharem, Safet (sjedi) i Hasan Hadžialić. Fotografija je negdje iz 1930. godine.

_ _ _ _ _

Allah mu se smilovao i u Džennetu ga nastanio. Amin!

_ _ _ _ _

 

Genocid nad muslimanima _ 001

priredio:Kenan Sarač

fotografije:screenshot/focanskidani

oprema teksta:focanskidani

 

*********************

 

[izlog knjige] Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945.
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/11/izlog-knjige-srpski-zlocini-nad-bosnjacima-muslimanima-1941-1945/

75 godina od genocida u Foči : Priča o Mevli Pirić, djevojački Lampa, iz Godijena kod Foče
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/02/75-godina-od-genocida-u-foci-prica-o-mevli-piric-djevojacki-lampa-iz-godijena-kod-foce/

Priča o Foči 1941. – 1945., kao i 1992. o stradanjima i patnjama naroda Foče, ali i o borcima – herojima koji su pružili herojski otpor agresoru i spasili civile
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/24/prica-o-foci-1941-1945-kao-i-1992-o-stradanjima-i-patnjama-naroda-foce-ali-i-o-borcima-herojima-koji-su-pruzili-herojski-otpor-agresoru-i-spasili-civile/

GENOCID NAD MUSLIMANIMA FOČE 1941. – 1945. : Smrt do smrti…Priča Nataše Zimonjić-Čengić
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/04/genocid-nad-muslimanima-foce-1941-1945-smrt-do-smrtiprica-natase-zimonjic-cengic/

FOČA 1941.-1945.:Protiv zaborava i tabua…(FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/04/20/foca-1941-1945-protiv-zaborava-i-tabua-foto/

STARI TEKSTOVI » ADIL ZULFIKARPAŠIĆ: PUT U FOČU 1942.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/29/stari-tekstovi-adil-zulfikarpasic-put-u-focu-1942/

HISTORIJA FOČE : 75 GODINA OD PRVOG OSLOBOĐENJA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/historija-foce-75-godina-od-prvog-oslobodenja/

FOČA, 20. januara,1942.
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/foca-20-januara1942/

FOČANSKA OMLADINSKA ČETA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/06/focanska-omladinska-ceta/

FOČANSKI PROPISI
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/10/focanski-propisi/

IZ HISTORIJE FOČE : Partizanska olimpijada u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/06/09/iz-historije-foce-partizanska-olimpijada-u-foci/

O GENOCIDU NAD MUSLIMANIMA FOČE 1941. – 1945. iz pera Ševka Kadrića
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/05/o-genocidu-nad-muslimanima-foce-1941-1945-iz-pera-sevka-kadrica/

75 godina od GENOCIDA u Foči : Stravične priče iz 1942.godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/75-godina-od-genocida-u-foci-stravicne-price-iz-1942-godine/

[HISTORIJA FOČE] : 76 GODINA OD PRVOG OSLOBOĐENJA
https://focanskidani.wordpress.com/2018/01/20/historija-foce-76-godina-od-prvog-oslobodenja/

FOČA 75 GODINA OD GENOCIDA : Mustafa Sarač, ugledni medicinar i trgovac, spaljen na sred Pazarišta
https://focanskidani.wordpress.com/2017/11/28/foca-75-godina-od-genocida-mustafa-sarac-ugledni-medicinar-i-trgovac-spaljen-na-sred-pazarista/

FOČA 75 GODINA OD GENOCIDA : Ugledni i bogati Šerif aga Hadžialić obješen u Aladžanskom parku
https://focanskidani.wordpress.com/2017/11/27/foca-75-godina-od-genocida-ugledni-i-bogati-serif-aga-hadzialic-objesen-u-aladzanskom-parku/

FOČA 75 GODINA OD GENOCIDA : Istina o Smail agi Šiljku iz Foče
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/foca-75-godina-od-genocida-istina-o-smail-agi-siljak-iz-foce/

 

više o genocidu nad muslimaniima 1941. – 1945. možete pročitati na:

Genocid nad Muslimanima Dedijer.pdf
(http://www.mediafire.com/download/3c6979xjytfg9ks/Genocid+nad+Muslimanima+Dedijer.pdf)

ASE LEŽI…STEĆAK

 

Iz dlana mi sija sunce. Imam srce za sve pametne i dobre ljude.
I da ostavih kosti u tujini, i tad bih samo Bosnu sanjo.
A se leži Klut od Dolnjih strana sin.
Legoh, jer se zmorih.
Ovi kam je, svojeglavi brate, kutca u koju moz utc al iz nje nemres izc.A i vislje kud bi?
(Natpisi na stećcima)

ASE LEŽI...STEĆAK
ASE LEŽI…STEĆAK

Historijsko područje-Nekropola sa stećcima na lokalitetu Mramor (Crkvina) u Vrbici kod Foče je inače državni nacionalni spomenik.
Na ovom lokalitetu koji se nalazi nadomak sela Čelebići smještena je nekropola sa 211 spomenika, od kojih su tri kasnoantičke ploče, jedna rimska ara, dvije srednjovjekovne ploče, 129 sanduka, dva sljemenjaka i 74 stećka nedefinisanog oblika. Konačan broj stećaka, formi i ukrasa nije utvrđen.

priredio:Kenan Sarač

_ _ _ _ _

KAMENI SPAVAČI IZ NAHIJE FOČA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/kameni-spavaci-iz-nahije-foca/

FOČANSKE BIČAKČIJE ILI FOČANSKI NOŽARI

Fočanski noževi _ 012

U prijašnja vremena, dok je ratnik izlazio na bojno polje s klasičnim, hladnim oružjem, izrada dugih noževa u Foči bila je vrlo razvijena i na veliku glasu. Takvi noževi izrađivali su se i u Sarajevu, ali je Foča u tome daleko prednjačila i takmičila se sa samim Carigradom.  Na taj sud na­vodi nas svjedočanstvo poznatog francuskog uče­njaka Ami Boue-a, koji je god. 1836 i 1837 prokrstario sve naše krajeve i dobar dio onovremene
Turske i koji ovako o tome piše: »U nekim grado­vima prave se izvrsni noževi, po oštrici damascirani, bijelog balčaka i često ukrašeni granatima ili crvenim staklom. Foča i Carigrad su na glasu za ovu vrstu noževa u drvenim ili kožnim korica­ma, koji se nose o bedrima (da vise) ili za poja­som. Ti se noževi prave i u Sarajevu i drugdje, ali najbolji i najjeftiniji dolaze iz spomenuta dva mjesta, gdje se prodaju po sedam groša za jedan
komad.« /137/

Fočanski noževi _ 010
Nožarski obrt u Foči je relativno vrlo star. Prva poznata vijest o tome obrtu u tome
mjestu potječe iz god. 1600, kad se, kako smo pokazali, spominje bičakčija Durak iz Džami  Atik-mahale kao dužnik zajma Memišahbegova vakufa. No, tim jednim podatkom ne možemo ocijeniti starost, a još manje razvijenost i kvalitet toga obrta u Foči. Tu prazninu upravo nam sjajno popunjava francuski putopisac Lefevre, koji je, uskoro iza toga prvog spomena, god. 1611 prošao kroz Foču, vidio taj obrt i dao o njemu kratke, ali
značajne podatke: »U tome gradu pravi se mnoštvo noževa, na glasu ne zbog čvrstoće, nego zbog ukusne izrade«. Dakle, ono »mnoštvo noževa« jasno ukazuje na razvijenost toga obrta u Foči u to doba, a glas o ukusnoj izradi govori i o kvalitetu proizvoda. Sasvim je logično da se taj obrt nije mogao tu razviti do te visine preko noći i neposredno pred Lefevrov prolazak kroz Foču. Zato je sigurno trebalo dosta godina i više generacija.
Proizlazi da taj obrt datira sigurno od polovine šesnaestog stoljeća, a vrlo lako još i otprije, dok su se iskorišćavali okolni željezni rudnici, koji su davali željezo kao glavnu sirovinu toga obrta.

Fočanski noževi _ 009
Velik broj nožara radio je tu neprekidno sve do god. 1878, kad su dugi noževi bili kod nas izbačeni iz upotrebe. Stariji ljudi kazuju da je samo u posljednje vrijeme bilo tu oko sedamdeset nožarskih tešđajeva, t. j. radnih klupa, mjesta. Jedni su nožari imali dućane i radili u čaršiji, a drugi, u mnogo većem broju, radili su samo kod kuća po mahalama, jer u čaršiji nije bilo dovoljno prostora. Obrtnici koji su imali radionice po kućama snosili su svoje proizvode u čaršiju jednom sedmično, upravo na pazarni dan i prodavali ih trgovcima, koji su ih onda raznosili u druga mjesta u velikim količinama. Vrijedno je
istaći veliku solidarnost među tim obrtnicima, o kojoj se i danas u Foči priča. U doba kad se mnogo radilo bila je obična pojava da jedan bičakčija, koji je radio kod kuće, pokupi u radnu pregaču potrebni pribor i da ide susjedu, koji se bavi istim poslom, pa da zajedno rade, ručaju i briju se. A uveče, kad bi se prodala roba, priređivali su po kućama sijela, osobito u zimske noći, na kojima bi se zaturala igra prstena kadikad i u »stranu« (pola tovara) jabuka.

Fočanski noževi _ 008
Tim obrtom bavili su se u Foči, koliko se zna, samo muslimani, i bile su poznate porodice, u kojima se taj zanat prenosio s oca na sina: B i č a n i, Bradarići, Čavdari, Delje, Granovi, Jagnje, Kadribegovići, Karabegovići, Kolubare, Krame, Letići, Mezburi, Poje i Redže. Poneki članovi tih porodica produžili su zanat i poslije okupacije te od starih izrađevina pravili samo male, džepne noževe, ali su i njima davali oblike ubojitih dugih noževa prijašnjih vremena. Godine 1953 živio je posljednji fočanski bičakčija Ibro Karabegović. Radio je ponešto još do kraja god. 1952, a tada je i on zbog bolesti napustio taj zanat.

Fočanski noževi _ 007

Neki fočanski nožari preselili su krajem osamnaestog stoljeća u Sarajevo i tu nastavili svoj zanat, a po rodnome mjestu prozvaše se Foče.
Osnovne sirovine za izradu noževa bile su čelik, kost te srebro za pokov i dekoraciju. Čelik se, možda, u prvo vrijeme dobivao, kako sam napomenuo, iz same okoline, ali se poslije isključivo uvozio, mnogo i s Istoka, gdje su bile osobito poznate damaštanske i karahorosanske vrste. Kost za pravljenje kamzi, kavzi ili sapi na balčaku ili dršku dobivala se od goveđih nožnih zglavaka ili čolana, koji su bili najviše traženi,
a potom, za noževe jednostavnije izrade, i od rogova. Budući da veliku potrošnju takve kosti sam grad nije mogao zadovoljiti, to su fočanski nožari dobavljali tu sirovinu i iz drugih mjesta. Poznato je da su takve čolane zakupljivali od sarajevskih aščija i tovarima ih dogonili u Foču. Po saopćenju prof. Kreševljakovića, sarajevski trgovci Ćukovići i Besare dobavljali su za potrebe nožara i kosti od sjevernog jelena, t. zv. s o b o v i n u. Taj
su artikl dobavljali iz Rusije u buradima i prodavali ga u Sarajevu u Ćurčiluku, pa je moguće da su se fočanski nožari i odatle snabdijevali. Za noževe jednostavnije izrade upotrebljavalo se za izradu kamzi još i suho šljivovo drvo, pa su se takvi noževi zvali drvenjači za razliku od bjelosapaca, kojih su kamze bile od bijele i polirane kosti.
Nožarski dućani ili radionice bili su uređeni slično kao kazandžiski: uz postrane stijene bilo je jedno ili dva (već prema veličini dućana) oniska postolja, zvane sofe, na kojima su obrtnici sjedjeli podvijenih nogu i radili. Pozadi te prostorije bila je kovačnica s ognjištem, duvačkim mijehom i nakovnjem. Sam proces rada u jednom takvom dućanu ili radionici sastojao se iz nekoliko posve različitih operacija: zagrijavanje čelika i davanje prvog oblika budućem nožu, tj. iskivanje sječiva ili, kako se stručno veli, d e m i r a, potom struganje i brušenje sječiva, pa oblikovanje i poliranje kosti za balčak, samo usapljivanje pa okivanje balčaka srebrom i tauširanje sječiva srebrnom žicom te, napokon, izrada i dekoracija samih kora ili korica. Kako vidimo, dosta složen proces,
koji se sastoji od niza radnja, od grubog rada, potrebnog za iskivanje sječiva, do projektiranja i urisavanja onih minucioznih ornamenata. Osim jedne jedine manje znatne operacije, o kojoj će biti govora, sve su to radile jedne te iste ruke, i tu je skoro nemoguće ustanoviti prelaz običnog obrtničkog rada u umjetnički. Samo iskivanje sje-
čiva obavljalo se u kovačnici, a sav ostali rad u prednjoj radionici na sofi. Za rad u prvoj prostoriji, na sofama, služilo je više vrsta sitnog alata, koji je stajao obješen o stijenu iza leđa obrtnika, te manji nakovanj i željezna stezaljka, t. zv. m e n đ e 1 e, u kojima se držao nož pri dotjerivanju. Te dvije posljednje alatke bile su usađene u drvenu kladu, debeli trupac što je položen u prednjem dijelu sofe.

Fočanski noževi _ 006
Nožari u Foči izrađivali su i ornamentirali najvećim dijelom dvije vrste dugih noževa zapašnjaka, handžare i jatagane, koji su se najviše tražili i bili glavni fočanski izvozni artikl. Te dvije vrste noževa razlikuju se međusobno samo po tome, što je u handžara sječivo blago zakrivljeno prema dolje, a u jatagana s gornje strane posve pravo, ravno. Dužina im je iznosila i do 80 cm, a prosječna težina kretala se oko 150 dkg. Neki takvi
noževi imali su na hrptu (»arka«) sječiva kaneluru u vidu oluka, pa se po tome zvahu o l u č n j a c i. Nazive pojedinih dijelova tih noževa prikazujem na priloženoj skici. Same kore ili k o r i c e bile su uvijek od drveta, a obloga im je mogla biti trojaka: od srebnog, iscizeliranog lima, a takve su kore najskuplje, potom od obične kože i, napokon, od uvoštenog platna (t. zv. mušemali kore). U Sarajevu su radili i nožari, koji
su izrađivali samo kore, pa se zvahu k o r a d ž i j e, ali u Foči ne znaju da se takvim radom koji bičakčija posebno bavio.

Fočanski noževi _ 005
Pored handžara i jatagana fočanski su nožari izrađivali još sablje, male noževe, džepne preklopne nožiće ili čakije (t. zv. šklopce), britve za kalemljenje (obrezivanje, oplemenjivanje) voća, mum-makaze za osjecanje svijeća, makaze za papir, što su se nosile uz starinsku tintarnicu divit, a poslije Okupacije bavili su se i usapljivanjem košću pribora za jelo, noževa i viljušaka, koje su se mahom izvozile u Austriju, Neki su
nožari povremeno čak i puške popravljali, ali im je to bilo posve sporedno zanimanje.
Za fočanske sablje zasad zna samo jako narodno predanje, i čini se da nisu bile pravljene
u većim količinama. Stariji Fočaci dobro pamte jednog od posljednjih fočanskih bičakčija staroga kova Tosuna Letića iz Mustafa-pašine mahale (umro oko 1895) i pričaju za njega da je znao napraviti takvu sablju, koja se dala smotati u kolut. Za male, pak, noževe, pa čak i za čakije znamo dokumentarno da su se tu radili i prije god. 1878,
još u osamnaestom stoljeću. U jednoj ispravi od 27 IV 1784, koja pretstavlja zapravo popis zaostavštine iza umrlog Hadži-Sulejmana, sina Mustafa-čelebijana, iz Hadži-Mustafine mahale u Foči, naveden je i procijenjen, među ostalim, i niz nožarskih proizvoda i nožarskog alata./138/

fočanski nož iz 1888. godine

U etnografskoj zbirci Zemaljskog muzeja u Sarajevu vidio sam jednu neobično zanimljivu izrađevinu fočanskih nožara: magaze (škarice) za rezanje papira kao sastavni dio divita, koji je pripadao Mehmedbegu Kapetanoviću Ljubušaku. Ta izrađevina, kad je čovjek prvi put vidi, uopće ni po čemu ne sliči današnjim škarama. To je po obliku vrlo tanak bodež dužine 22,7 cm, a sastavljen je zapravo iz nekoliko komada, kojima su
dodirne ivice tako izbrušene, da čovjek uopće i ne vidi da je to predmet iz više dijelova. Bodež se po potrebi rastvori, i nastaju škarice s oštricama, pa čak i dršcima za prste. Te neobične škare tauširane su srebrnom žicom po čitavoj plohi od dna do vrha vrlo laganim, suptilnim i preglednim ornamentima iz biljnoga svijeta, pa već i po tome
pretstavljaju umjetninu prvoga reda. A da su rađene baš u Foči, svjedoči nam sitni zapis u srebrnoj žici na samim škarama, također tauširan, koji glasi: »Ameli Mustafa, kasabai Foča«, što će reći »Rad Mustafe, kasaba Foča«. Po saopćenju koje je prije tri godine dao sam prodavalac iz Sarajeva, majstor tih škara bio je iz porodice Kadribegovića, za koju mi već znamo da se od starine bavila nožarstvom.

Ing. Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini

Foča iz 1884. godine
Foča prema Austrijskom planu iz 1884. godine
Foča 1938 _ sa džamijama
Foča 1938
Foča 1910 _ 001
Foča 1910
Foča _ davno nekad
Foča, davno nekad
Foča - putovala 1920
Foča, razglednica putovala 1920
Fočanske bičakčije ili fočanski nožari _ 001
Naše starine IV – 1957 (Ing. Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini)
Fočanske bičakčije ili fočanski nožari _ 002
Naše starine IV – 1957 (Ing. Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini)
Fočanske bičakčije ili fočanski nožari _ 003
Naše starine IV – 1957 (Ing. Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini)
Fočanske bičakčije ili fočanski nožari _ 004
Naše starine IV – 1957 (Ing. Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini)

priredio: Kenan Sarač

– reference:

tekst:Naše starine IV – 1957 (Ing. Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini)

fotografije fočanskih noževa: http://vikingsword.com/vb/showthread.php?t=3717 i http://www.oriental-arms.com/item.php?id=155

*************

fotografije:internet/screenshot

design:Kenan Sarač

oprema teksta:focanskidani
*************

 

 

vidi još:

VAKUFLJENJE KNJIGA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/26/vakufljenje-knjiga-u-foci/

HISTORIJA FOČE : Opis Foče iz 1888. godine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/06/historija-foce-opis-foce-iz-1888-godine-foto/

HISTORIJA FOČE : Foča i fočanski kotar 1895. godine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/06/historija-foce-foca-i-focanski-kotar-1895-godine-foto/

STARI TEKSTOVI: KASIM DOBRAČA – SKRIPTORIJ U FOČI U XVI STOLJEĆU (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/05/stari-tekstovi-kasim-dobraca-skriptorij-u-foci-u-xvi-vijeku/

HISTORIJA FOČE : CRTICE IZ XV STOLJEĆA (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/22/historija-foce-crtice-iz-xv-stoljeca-foto/

Stari tekstovi » Iz Evlijinih bisaga: Šeher Foča
https://focanskidani.wordpress.com/2017/06/29/stari-tekstovi-iz-evlijinih-bisaga-seher-foca/

Foča: Sjedište sandžaka i doba prosperiteta
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/foca-sjediste-sandzaka-i-doba-prosperiteta/

STAMBENA ARHITEKTURA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/22/stambena-arhitektura-u-foci/

Fočanska kuća
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/29/focanska-kuca/

FOČA : LONDŽA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/foca-londza/

HISTORIJA FOČE : O FOČANSKIM ZANATIMA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/07/historija-foce-o-focanskim-zanatima/

Foča : Hanovi i karavansaraji
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/08/foca-hanovi-i-karavansaraji/

[stari tekstovi] Husref Redžić : URBANI RAZVOJ FOČE (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/18/stari-tekstovi-husref-redzic-urbani-razvoj-foce-foto/

Hatidža Čar Drnda: Grad Foča na razmeđu dvije civilizacije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/14/hatidza-car-drnda-grad-foca-na-razmedu-dvije-civilizacije/

HISTORIJA FOČE iz pera Andreja Andrejevića
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/17/historija-foce-iz-pera-andreja-andrejevica/

VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/

Karavan-saraj (Veliki han) Mehmed-paše Kukavice u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/karavan-saraj-veliki-han-mehmed-pase-kukavice-u-foci/

Careva džamija u Foči – džamija Sultan Bajazid II Valije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/careva-dzamija-u-foci-dzamija-sultan-bajazid-ii-valije/?preview_id=19862&preview_nonce=8513ba369c

Hamzabegov mesdžid – najstarija fočanska džamija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/hamzabegov-mesdzid-najstarija-focanska-dzamija/

FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/

SEDAMNAEST FOČANSKIH DŽAMIJA (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/sedamnaest-focanskih-dzamija-foto/

SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Hadži Seferov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-hadzi-seferov-mesdzid/

SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Šejh Pirijin mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-sejh-pirijin-mesdzid/

SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Muminbegov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-muminbegov-mesdzid/

Historija Foče : MEĐURJEČKA DŽAMIJA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/07/historija-foce-medurjecka-dzamija/

Mustafa-pašina džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/mustafa-pasina-dzamija-u-foci/

IZ HISTORIJE FOČE : O DŽAMIJI SULTAN FATIME
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/05/iz-historije-foce-o-dzamiji-sultan-fatime/

Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime/

Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime (sa fotografije)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime-sa-fotografije/

Džamija Hasana Nazira – Aladža džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/dzamija-hasana-nazira-aladza-dzamija-u-foci/

Foča:Slovo o Aladži
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/06/focaslovo-o-aladzi/

Aladža džamija u Foči, Bosna i Hercegovina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/aladza-dzamija-u-foci-bosna-i-hercegovina/

Aladža Moschee in Foča,Bosnien-Herzegowina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/aladza-moschee-in-focabosnien-herzegowina/

Aladža džamija u Foči – ubijanje i uzdizanje monumenta islamske arhitekture
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/aladza-dzamija-u-foci-ubijanje-i-uzdizanje-monumenta-islamske-arhitekture/

[stari tekstovi] HUSREF REDŽIĆ : ARHITEKTONSKA KONZERVACIJA ALADŽA-DŽAMIJE U FOČI (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/stari-tekstovi-husref-redzic-arhitektonska-konzervacija-aladza-dzamije-u-foci-foto/

Legenda o nastanku Aladže
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/legenda-o-nastanku-aladze/

Natpis na Aladža džamiji u Foči iz 1550./51. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/natpis-na-aladza-dzamiji-u-foci-iz-1550-51-godine/

Foča:Šehova džamija (Kadi Osman-efendijina džamija)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/22/focasehova-dzamija-kadi-osman-efendijina-dzamija/

IZ HISTORIJE FOČE:TRI DŽAMIJE O KOJIMA SE NE PRIČA I NE PIŠE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/12/iz-historije-focetri-dzamije-o-kojima-se-ne-prica-i-ne-pise/

VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/

FOČA:Nemaran odnos prema džamiji i medresi Mehmed–paše Kukavice
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/10/focanemaran-odnos-prema-dzamiji-i-medresi-mehmed-pase-kukavice/

Faruk Muftić:VAKUF ATIK ALI-PAŠINE DŽAMIJE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/28/faruk-mufticvakuf-atik-ali-pasine-dzamije-u-foci/

Potpis Evlije Čelebije na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči preživio sva ratna razaranja
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/potpis-evlije-celebije-na-atik-ali-pasinoj-dzamiji-u-foci-prezivio-sva-ratna-razaranja/

IZ HISTORIJE FOČE : FOČANSKE DŽAMIJE (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-focanske-dzamije-foto/

FOČA:Historijsko područje – Čaršija u Foči proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/focahistorijsko-podrucje-carsija-u-foci-proglasava-se-nacionalnim-spomenikom-bosne-i-hercegovine/

FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1918. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/02/foca-historija-sta-nam-kazuje-fotografija-nastala-oko-1918-godine/

FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/

U zlatnom dobu fočanskog šehera, vakifi su se nadmetali u dobru, i teško je u ovoj čaršiji bilo reći koja je džamija veća, ljepša, važnija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/28/u-zlatnom-dobu-focanskog-sehera-vakifi-su-se-nadmetali-u-dobru-i-tesko-je-u-ovoj-carsiji-bilo-reci-koja-je-dzamija-veca-ljepsa-vaznija/

FOČA : Obnovljena džamija Sultana Bajazida II Valije ili u narodu poznatija kao Careva džamija (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/08/foca-obnovljena-dzamija-sultana-bajazida-ii-valije-ili-u-narodu-poznatija-kao-careva-dzamija-foto/

FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/

FOČA:NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU U NOĆI SA 01.01.2016. NA 02.01.2016.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/02/focanapad-na-carevu-dzamiju-u-noci-sa-01-01-2016-na-02-01-2016/

POSLIJE NAPISA O TERORIZMU U FOČI : IPAK SE OGLASILI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/poslije-napisa-o-terorizmu-u-foci-ipak-se-oglasili/?frame-nonce=ffb1f08629

TERORIZAM U FOČI:NOVI NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU
https://wordpress.com/post/focanskidani.wordpress.com/16143

Foča : Veliko groblje (Aladžanski park)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/foca-veliko-groblje-aladzanski-park/

HISTORIJA FOČE : KATOLIČKA CRKVA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/historija-foce-katolicka-crkva-u-foci/

 

FOČANSKI VAKIFI : MEMIŠ ŠAH-BEG EFENDIJA

FOČANSKI VAKIFI - MEMIŠ ŠAH-BEG EFENDIJA

Memiš Šah-beg efendija – vakif, deftedar i nazir. Memiš Šah-beg efendija (u. 1585.) živio je u Foči u XVI stoljeću.
Izgradnjom jedne džamije, medrese i mekteba u Foči Memiš Šah-beg efendija se svrstao u red naših istaknutih vakifa.
Džamija je izgrađena prije 1569. godine, nešto južnije od Hadži Osmanove mahale, u Gornjem Polju u Foči. Spadala je među prostrane bosanske džamije sa munarom od klesanog kamena, te mahvilom i minberom od istog materijala.
Memiš Šah-begova medresa sagrađena je prije 5. jula 1569. godine kada je sastavljana vakufnama za tu školu. Imala je 6 soba, što znači da je spadala u manje medrese. Za izdržavanje medrese vakif je ostavio 320. 400 srebrenih dirhema koji će se davati pod interes. Original vakufname nalazio se u Orijentalnom institutu u Sarajevu.
Medresa je prestala da djeluje kao škola prije 1854. godine otkada je u tom objektu radio mekteb. Zgrada je porušena 1942. godine, a temelji su se vidjeli petnaestak godina u desnom uglu džamijskog harema.
Medresa je imala svoju biblioteku, a neki njeni rukopisi doneseni su iz Foče i pohranjeni u Gazi-Husrev begovu biblioteku. Na dva rukopisa vakif je ubilježen kao Memiš Šah-efendija.

Do danas nije ostalo ni traga od velikog Memiš Šah-begova vakufa. Do 1889. godine održao se samo dio glavnice koji je donosio preskromnih 40 forinti.
Memiš Šah-beg efendija umro je 1585. godine i ukopan desno u svoju džamiju.
(iz knjige : “Upravljanje vakufima u BiH 1847 – 2017.” – Ahmeda Mehmedovića, Vakufska direkcija, Sarajevo, 2017., 280 strana, ilustrovana, 28cm)

Foča iz 1884. godine
Foča iz 1884. godine (ING. ARH. ALIJA BEJTIĆ – POVIJEST I UMJETNOST FOČE NA DRINI) Naše starine III – 1956./Naše starine IV – 1957.
Džamija Defterdara Memišahbega
Džamija Defterdara Memišahbega

SEDAMNAEST FOČANSKIH DŽAMIJA

priredio:Kenan Sarač

 

 

*************

vidi još:

VAKUFLJENJE KNJIGA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/26/vakufljenje-knjiga-u-foci/

HISTORIJA FOČE : Opis Foče iz 1888. godine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/06/historija-foce-opis-foce-iz-1888-godine-foto/

HISTORIJA FOČE : Foča i fočanski kotar 1895. godine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/06/historija-foce-foca-i-focanski-kotar-1895-godine-foto/

STARI TEKSTOVI: KASIM DOBRAČA – SKRIPTORIJ U FOČI U XVI STOLJEĆU (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/05/stari-tekstovi-kasim-dobraca-skriptorij-u-foci-u-xvi-vijeku/

HISTORIJA FOČE : CRTICE IZ XV STOLJEĆA (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/22/historija-foce-crtice-iz-xv-stoljeca-foto/

Stari tekstovi » Iz Evlijinih bisaga: Šeher Foča
https://focanskidani.wordpress.com/2017/06/29/stari-tekstovi-iz-evlijinih-bisaga-seher-foca/

Foča: Sjedište sandžaka i doba prosperiteta
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/foca-sjediste-sandzaka-i-doba-prosperiteta/

STAMBENA ARHITEKTURA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/22/stambena-arhitektura-u-foci/

Fočanska kuća
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/29/focanska-kuca/

FOČA : LONDŽA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/foca-londza/

HISTORIJA FOČE : O FOČANSKIM ZANATIMA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/07/historija-foce-o-focanskim-zanatima/

Foča : Hanovi i karavansaraji
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/08/foca-hanovi-i-karavansaraji/

[stari tekstovi] Husref Redžić : URBANI RAZVOJ FOČE (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/18/stari-tekstovi-husref-redzic-urbani-razvoj-foce-foto/

Hatidža Čar Drnda: Grad Foča na razmeđu dvije civilizacije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/14/hatidza-car-drnda-grad-foca-na-razmedu-dvije-civilizacije/

HISTORIJA FOČE iz pera Andreja Andrejevića
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/17/historija-foce-iz-pera-andreja-andrejevica/

VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/

Karavan-saraj (Veliki han) Mehmed-paše Kukavice u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/karavan-saraj-veliki-han-mehmed-pase-kukavice-u-foci/

Careva džamija u Foči – džamija Sultan Bajazid II Valije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/careva-dzamija-u-foci-dzamija-sultan-bajazid-ii-valije/?preview_id=19862&preview_nonce=8513ba369c

Hamzabegov mesdžid – najstarija fočanska džamija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/hamzabegov-mesdzid-najstarija-focanska-dzamija/

FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/

SEDAMNAEST FOČANSKIH DŽAMIJA (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/sedamnaest-focanskih-dzamija-foto/

SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Hadži Seferov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-hadzi-seferov-mesdzid/

SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Šejh Pirijin mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-sejh-pirijin-mesdzid/

SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Muminbegov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-muminbegov-mesdzid/

Historija Foče : MEĐURJEČKA DŽAMIJA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/07/historija-foce-medurjecka-dzamija/

Mustafa-pašina džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/mustafa-pasina-dzamija-u-foci/

IZ HISTORIJE FOČE : O DŽAMIJI SULTAN FATIME
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/05/iz-historije-foce-o-dzamiji-sultan-fatime/

Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime/

Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime (sa fotografije)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime-sa-fotografije/

Džamija Hasana Nazira – Aladža džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/dzamija-hasana-nazira-aladza-dzamija-u-foci/

Foča:Slovo o Aladži
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/06/focaslovo-o-aladzi/

Aladža džamija u Foči, Bosna i Hercegovina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/aladza-dzamija-u-foci-bosna-i-hercegovina/

Aladža Moschee in Foča,Bosnien-Herzegowina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/aladza-moschee-in-focabosnien-herzegowina/

Aladža džamija u Foči – ubijanje i uzdizanje monumenta islamske arhitekture
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/aladza-dzamija-u-foci-ubijanje-i-uzdizanje-monumenta-islamske-arhitekture/

[stari tekstovi] HUSREF REDŽIĆ : ARHITEKTONSKA KONZERVACIJA ALADŽA-DŽAMIJE U FOČI (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/stari-tekstovi-husref-redzic-arhitektonska-konzervacija-aladza-dzamije-u-foci-foto/

Legenda o nastanku Aladže
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/legenda-o-nastanku-aladze/

Natpis na Aladža džamiji u Foči iz 1550./51. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/natpis-na-aladza-dzamiji-u-foci-iz-1550-51-godine/

Foča:Šehova džamija (Kadi Osman-efendijina džamija)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/22/focasehova-dzamija-kadi-osman-efendijina-dzamija/

IZ HISTORIJE FOČE:TRI DŽAMIJE O KOJIMA SE NE PRIČA I NE PIŠE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/12/iz-historije-focetri-dzamije-o-kojima-se-ne-prica-i-ne-pise/

VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/

FOČA:Nemaran odnos prema džamiji i medresi Mehmed–paše Kukavice
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/10/focanemaran-odnos-prema-dzamiji-i-medresi-mehmed-pase-kukavice/

Faruk Muftić:VAKUF ATIK ALI-PAŠINE DŽAMIJE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/28/faruk-mufticvakuf-atik-ali-pasine-dzamije-u-foci/

Potpis Evlije Čelebije na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči preživio sva ratna razaranja
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/potpis-evlije-celebije-na-atik-ali-pasinoj-dzamiji-u-foci-prezivio-sva-ratna-razaranja/

IZ HISTORIJE FOČE : FOČANSKE DŽAMIJE (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-focanske-dzamije-foto/

FOČA:Historijsko područje – Čaršija u Foči proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/focahistorijsko-podrucje-carsija-u-foci-proglasava-se-nacionalnim-spomenikom-bosne-i-hercegovine/

FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1918. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/02/foca-historija-sta-nam-kazuje-fotografija-nastala-oko-1918-godine/

FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/

U zlatnom dobu fočanskog šehera, vakifi su se nadmetali u dobru, i teško je u ovoj čaršiji bilo reći koja je džamija veća, ljepša, važnija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/28/u-zlatnom-dobu-focanskog-sehera-vakifi-su-se-nadmetali-u-dobru-i-tesko-je-u-ovoj-carsiji-bilo-reci-koja-je-dzamija-veca-ljepsa-vaznija/

FOČA : Obnovljena džamija Sultana Bajazida II Valije ili u narodu poznatija kao Careva džamija (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/08/foca-obnovljena-dzamija-sultana-bajazida-ii-valije-ili-u-narodu-poznatija-kao-careva-dzamija-foto/

FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/

FOČA:NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU U NOĆI SA 01.01.2016. NA 02.01.2016.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/02/focanapad-na-carevu-dzamiju-u-noci-sa-01-01-2016-na-02-01-2016/

POSLIJE NAPISA O TERORIZMU U FOČI : IPAK SE OGLASILI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/poslije-napisa-o-terorizmu-u-foci-ipak-se-oglasili/?frame-nonce=ffb1f08629

TERORIZAM U FOČI:NOVI NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU
https://wordpress.com/post/focanskidani.wordpress.com/16143

Foča : Veliko groblje (Aladžanski park)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/foca-veliko-groblje-aladzanski-park/

HISTORIJA FOČE : KATOLIČKA CRKVA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/historija-foce-katolicka-crkva-u-foci/

VAKUFLJENJE KNJIGA U FOČI

Foča 1800 i koje

2. novembra 1535. zabilježeno je prvo vakufljenje knjiga u Foči, što ne znači da toga nije bilo ranije. Tada je fočanski vakif Hasan Nazir, graditelj čuvene Aladže, uvakufio jedan svezak Semerkandijeva Tefsira. Klauzule o uvakufljenju otkrivaju nam kulturnu klimu tog vremena u Foči i učenost vakifove djece: Uvakufih ovaj drugi svezak Komentara Kur'ana od Šejha, pravnika Ebu-Lejsa, neka ga Allah obaspe milošću, u svrhu da ga čitaju moja dobra djeca, i oni koji budu sposobni i budu se bavili čitanjem, a koji obitavaju od Boga čuvanoj Foči. Ja sam najslabiji rob Božji, Hasan sin Jusufov, Fočevi. Allah nam je svjedok i staratelj onog što je napisano. Ovo se napisa početkom muharema 942. godine.
Trideset godina poslije (1569.) Fočak Memišah-beg (Memišah-efendija) u Foči osniva medresu i za njene potrebe zavješta nepoznat broj orijentalnih rukopisa. Neki od njih se i danas čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Osim za svoju medresu Memišah-efendija je zavještao rukopise za Atik Ali-pašinu džamiju i općenito za grad Foču. Knjige su vakufili i drugi fočanski vakifi među njima i oni iz reda uleme. Dvadesetih godina 17. stoljeća vrijedne rukopise koji su prepisivani u samoj Foči uvakufio je kadija i muderris Šaban-efendija, a 1647. godine jedno djelo uvakufio je naš prvi poznati šejhu-l-islam Bali Zade Mustafa-efendija.
(iz knjige : “Upravljanje vakufima u BiH 1847 – 2017.” – Ahmeda Mehmedovića, Vakufska direkcija, Sarajevo, 2017., 280 strana, ilustrovana, 28cm)

vakufljenje knjiga u Foči _ 003
uvakufljenje knjiga

Foča nekada.jpg

priredio:Kenan Sarač

vidi :
STARI TEKSTOVI: KASIM DOBRAČA – SKRIPTORIJ U FOČI U XVI STOLJEĆU (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/05/stari-tekstovi-kasim-dobraca-skriptorij-u-foci-u-xvi-vijeku/

 

*************

vidi još:

HISTORIJA FOČE : Opis Foče iz 1888. godine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/06/historija-foce-opis-foce-iz-1888-godine-foto/

HISTORIJA FOČE : Foča i fočanski kotar 1895. godine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/06/historija-foce-foca-i-focanski-kotar-1895-godine-foto/

HISTORIJA FOČE : CRTICE IZ XV STOLJEĆA (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/22/historija-foce-crtice-iz-xv-stoljeca-foto/

Stari tekstovi » Iz Evlijinih bisaga: Šeher Foča
https://focanskidani.wordpress.com/2017/06/29/stari-tekstovi-iz-evlijinih-bisaga-seher-foca/

Foča: Sjedište sandžaka i doba prosperiteta
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/foca-sjediste-sandzaka-i-doba-prosperiteta/

STAMBENA ARHITEKTURA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/22/stambena-arhitektura-u-foci/

Fočanska kuća
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/29/focanska-kuca/

FOČA : LONDŽA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/foca-londza/

HISTORIJA FOČE : O FOČANSKIM ZANATIMA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/07/historija-foce-o-focanskim-zanatima/

Foča : Hanovi i karavansaraji
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/08/foca-hanovi-i-karavansaraji/

[stari tekstovi] Husref Redžić : URBANI RAZVOJ FOČE (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/18/stari-tekstovi-husref-redzic-urbani-razvoj-foce-foto/

Hatidža Čar Drnda: Grad Foča na razmeđu dvije civilizacije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/14/hatidza-car-drnda-grad-foca-na-razmedu-dvije-civilizacije/

HISTORIJA FOČE iz pera Andreja Andrejevića
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/17/historija-foce-iz-pera-andreja-andrejevica/

VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/

Karavan-saraj (Veliki han) Mehmed-paše Kukavice u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/karavan-saraj-veliki-han-mehmed-pase-kukavice-u-foci/

Careva džamija u Foči – džamija Sultan Bajazid II Valije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/careva-dzamija-u-foci-dzamija-sultan-bajazid-ii-valije/?preview_id=19862&preview_nonce=8513ba369c

Hamzabegov mesdžid – najstarija fočanska džamija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/hamzabegov-mesdzid-najstarija-focanska-dzamija/

FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/

SEDAMNAEST FOČANSKIH DŽAMIJA (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/sedamnaest-focanskih-dzamija-foto/

SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Hadži Seferov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-hadzi-seferov-mesdzid/

SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Šejh Pirijin mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-sejh-pirijin-mesdzid/

SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Muminbegov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-muminbegov-mesdzid/

Historija Foče : MEĐURJEČKA DŽAMIJA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/07/historija-foce-medurjecka-dzamija/

Mustafa-pašina džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/mustafa-pasina-dzamija-u-foci/

IZ HISTORIJE FOČE : O DŽAMIJI SULTAN FATIME
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/05/iz-historije-foce-o-dzamiji-sultan-fatime/

Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime/

Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime (sa fotografije)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime-sa-fotografije/

Džamija Hasana Nazira – Aladža džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/dzamija-hasana-nazira-aladza-dzamija-u-foci/

Foča:Slovo o Aladži
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/06/focaslovo-o-aladzi/

Aladža džamija u Foči, Bosna i Hercegovina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/aladza-dzamija-u-foci-bosna-i-hercegovina/

Aladža Moschee in Foča,Bosnien-Herzegowina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/aladza-moschee-in-focabosnien-herzegowina/

Aladža džamija u Foči – ubijanje i uzdizanje monumenta islamske arhitekture
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/aladza-dzamija-u-foci-ubijanje-i-uzdizanje-monumenta-islamske-arhitekture/

[stari tekstovi] HUSREF REDŽIĆ : ARHITEKTONSKA KONZERVACIJA ALADŽA-DŽAMIJE U FOČI (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/stari-tekstovi-husref-redzic-arhitektonska-konzervacija-aladza-dzamije-u-foci-foto/

Legenda o nastanku Aladže
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/legenda-o-nastanku-aladze/

Natpis na Aladža džamiji u Foči iz 1550./51. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/natpis-na-aladza-dzamiji-u-foci-iz-1550-51-godine/

Foča:Šehova džamija (Kadi Osman-efendijina džamija)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/22/focasehova-dzamija-kadi-osman-efendijina-dzamija/

IZ HISTORIJE FOČE:TRI DŽAMIJE O KOJIMA SE NE PRIČA I NE PIŠE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/12/iz-historije-focetri-dzamije-o-kojima-se-ne-prica-i-ne-pise/

VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/

FOČA:Nemaran odnos prema džamiji i medresi Mehmed–paše Kukavice
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/10/focanemaran-odnos-prema-dzamiji-i-medresi-mehmed-pase-kukavice/

Faruk Muftić:VAKUF ATIK ALI-PAŠINE DŽAMIJE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/28/faruk-mufticvakuf-atik-ali-pasine-dzamije-u-foci/

Potpis Evlije Čelebije na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči preživio sva ratna razaranja
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/potpis-evlije-celebije-na-atik-ali-pasinoj-dzamiji-u-foci-prezivio-sva-ratna-razaranja/

IZ HISTORIJE FOČE : FOČANSKE DŽAMIJE (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-focanske-dzamije-foto/

FOČA:Historijsko područje – Čaršija u Foči proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/focahistorijsko-podrucje-carsija-u-foci-proglasava-se-nacionalnim-spomenikom-bosne-i-hercegovine/

FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1918. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/02/foca-historija-sta-nam-kazuje-fotografija-nastala-oko-1918-godine/

FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/

U zlatnom dobu fočanskog šehera, vakifi su se nadmetali u dobru, i teško je u ovoj čaršiji bilo reći koja je džamija veća, ljepša, važnija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/28/u-zlatnom-dobu-focanskog-sehera-vakifi-su-se-nadmetali-u-dobru-i-tesko-je-u-ovoj-carsiji-bilo-reci-koja-je-dzamija-veca-ljepsa-vaznija/

FOČA : Obnovljena džamija Sultana Bajazida II Valije ili u narodu poznatija kao Careva džamija (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/08/foca-obnovljena-dzamija-sultana-bajazida-ii-valije-ili-u-narodu-poznatija-kao-careva-dzamija-foto/

FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/

FOČA:NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU U NOĆI SA 01.01.2016. NA 02.01.2016.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/02/focanapad-na-carevu-dzamiju-u-noci-sa-01-01-2016-na-02-01-2016/

POSLIJE NAPISA O TERORIZMU U FOČI : IPAK SE OGLASILI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/poslije-napisa-o-terorizmu-u-foci-ipak-se-oglasili/?frame-nonce=ffb1f08629

TERORIZAM U FOČI:NOVI NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU
https://wordpress.com/post/focanskidani.wordpress.com/16143

Foča : Veliko groblje (Aladžanski park)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/foca-veliko-groblje-aladzanski-park/

HISTORIJA FOČE : KATOLIČKA CRKVA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/historija-foce-katolicka-crkva-u-foci/

[stari tekstovi] Husref Redžić : URBANI RAZVOJ FOČE (foto)

 

URBANI RAZVOJ FOČE
iz knjige Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini – Husref Redžić
Veselin Masleša, Sarajevo, 1983., 410 str., ilustr.

studije o islamskoj arhitektonskoj baštini _ 024studije o islamskoj arhitektonskoj baštini _ 026studije o islamskoj arhitektonskoj baštini _ 027studije o islamskoj arhitektonskoj baštini _ 028studije o islamskoj arhitektonskoj baštini _ 029studije o islamskoj arhitektonskoj baštini _ 030studije o islamskoj arhitektonskoj baštini _ 031studije o islamskoj arhitektonskoj baštini _ 032studije o islamskoj arhitektonskoj baštini _ 033studije o islamskoj arhitektonskoj baštini _ 034studije o islamskoj arhitektonskoj baštini _ 035studije o islamskoj arhitektonskoj baštini _ 036studije o islamskoj arhitektonskoj baštini _ 037studije o islamskoj arhitektonskoj baštini _ 038studije o islamskoj arhitektonskoj baštini _ 039studije o islamskoj arhitektonskoj baštini _ 040studije o islamskoj arhitektonskoj baštini _ 041studije o islamskoj arhitektonskoj baštini _ 042studije o islamskoj arhitektonskoj baštini _ 043studije o islamskoj arhitektonskoj baštini _ 044studije o islamskoj arhitektonskoj baštini _ 045studije o islamskoj arhitektonskoj baštini _ 046studije o islamskoj arhitektonskoj baštini _ 047studije o islamskoj arhitektonskoj baštini _ 048studije o islamskoj arhitektonskoj baštini _ 049studije o islamskoj arhitektonskoj baštini _ 050studije o islamskoj arhitektonskoj baštini _ 051

URBANI RAZVOJ FOČE
iz knjige Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini – Husref Redžić
Veselin Masleša, Sarajevo, 1983., 410 str., ilustr.

URBANI RAZVOJ FOČE _ 001URBANI RAZVOJ FOČE _ 002URBANI RAZVOJ FOČE _ 003URBANI RAZVOJ FOČE _ 004

 

priredio:Kenan Sarač

******************

FOČA:650 GODINA OD PRVOG POMINJANJA (foto)

https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/28/foca650-godina-od-prvog-pominjanja-foto/

 

Iz historije Foče (srednji vijek)

https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/24/iz-historije-foce-srednji-vijek/

 

Stari tekstovi » Iz Evlijinih bisaga: Šeher Foča

https://focanskidani.wordpress.com/2017/06/29/stari-tekstovi-iz-evlijinih-bisaga-seher-foca/

 

PUTOPIS – EVLIJA ČELEBI : O FOČI I OKOLINI (foto)

https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/08/putopis-evlija-celebi-o-foci-i-okolini-foto/

 

HISTORIJA FOČE : Foča i fočanski kotar 1895. godine (foto)

https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/06/historija-foce-foca-i-focanski-kotar-1895-godine-foto/

 

IZ HISTORIJE FOČE : Iz Goražda u Foču 1896.

https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/iz-historije-foce-iz-gorazda-u-focu-1896/

 

[HISTORIJA FOČE] : Foča na razmeđu 19. i 20. stoljeća

https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/02/historija-foce-foca-na-razmedu-19-i-20-stoljeca/

 

[stari tekstovi] Husref Redžić : URBANI RAZVOJ FOČE (foto)

https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/18/stari-tekstovi-husref-redzic-urbani-razvoj-foce-foto/

 

FOČA:Historijsko područje – Čaršija u Foči proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (foto)

https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/focahistorijsko-podrucje-carsija-u-foci-proglasava-se-nacionalnim-spomenikom-bosne-i-hercegovine/

 

[IZ HISTORIJE FOČE] : Nekoliko požutjelih fotografija (foto)

https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/14/iz-historije-foce-nekoliko-pozutjelih-fotografija-foto/

 

FOČARENJE : Razglednicama po Foči (FOTO)

https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/focarenje-razglednicama-po-foci-foto/

 

FOČA (foto)

https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/02/foca-foto/

 

Foča : Iz stare sehare (foto)

https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/23/foca-iz-stare-sehare-foto/

 

FOČANSKI VAKIFI : MEMIŠ ŠAH-BEG EFENDIJA

https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/27/focanski-vakifi-memis-sah-beg-efendija/

 

VAKUFLJENJE KNJIGA U FOČI

https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/26/vakufljenje-knjiga-u-foci/

FOTOPRIČA : FOČA 1949.,1952. i 1953. (foto)

https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/25/fotoprica-foca-1949-1952-i-1953-foto/

 

MALO (NE)POZNATA FOČA : Džamijski kamen (stijena u Drini)

https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/23/malo-nepoznata-foca-dzamijski-kamen-stijena-u-drini/

 

KAMENI SPAVAČI IZ NAHIJE FOČA

https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/kameni-spavaci-iz-nahije-foca/

HISTORIJA FOČE ISPRIČANA FOTOGRAFIJAMA

https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/25/historija-foce-ispricana-fotografijama/

 

Foča kroz historiju i knjige (foto)

https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/20/foca-kroz-historiju-i-knjige-foto/

 

IZ HISTORIJE FOČE : FOTOGRAFIJA IZ 1930. GODINE

https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/25/iz-historije-foce-fotografija-iz-1930-godine/

 

Foča-Dubrovnik: Živan Pripčinović (?-1479): Život jednog dubrovačkog trgovca i „diplomate“ u Bosni (FOTO)

https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/12/foca-dubrovnik-zivan-pripcinovic-1479-zivot-jednog-dubrovackog-trgovca-i-diplomate-u-bosni-foto/

 

FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1918. godine

https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/02/foca-historija-sta-nam-kazuje-fotografija-nastala-oko-1918-godine/

 

FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine

https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/

 

HISTORIJA FOČE : KAMP KUĆICE U DONJEM POLJU

https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/23/historija-foce-kamp-kucice-u-donjem-polju/

 

JELEČ (opis Jeleča iz 1896. godine)

https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/12/jelec-opis-jeleca-iz-1896-godine/

 

FOČA 1896. : KAHVANA PROMAHA

https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/04/foca-1896-kahvana-promaha/

 

Velike poplave u Podrinju i Polimlju 1896. (foto)

https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/06/velike-poplave-u-podrinju-i-polimlju-1896-foto/

 

Bosna i Hercegovina na milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. (FOTO)

https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/05/bosna-i-hercegovina-na-milenijskoj-izlozbi-u-budimpesti-1896-foto/

 

HISTORIJA FOČE : BOLNICA U FOČI

https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/30/historija-foce-bolnica-u-foci/

 

HISTORIJA FOČE iz pera Andreja Andrejevića

https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/17/historija-foce-iz-pera-andreja-andrejevica/

 

ZABORAVLJENA FOČA:Dvije kratke priče sa požutjelih fotografija (foto)

https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/18/zaboravljena-focadvije-kratke-price-sa-pozutjelih-fotografija-foto/

 

Hatidža Čar Drnda: Grad Foča na razmeđu dvije civilizacije

https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/14/hatidza-car-drnda-grad-foca-na-razmedu-dvije-civilizacije/

 

HISTORIJA FOČE : Detaljni popis ratarskog stanovništva u Hercegovini iz 1585. godine.

https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/22/historija-foce-detaljni-popis-ratarskog-stanovnistva-u-hercegovini-iz-1585-godine/

 

FOČANSKE BIČAKČIJE ILI FOČANSKI NOŽARI

https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/28/focanske-bicakcije-ili-focanski-nozari/

 

[HISTORIJA FOČE] : Duhanska industrija na razmeđu 19. i 20. stoljeća

https://focanskidani.wordpress.com/2018/01/14/historija-foce-duhanska-industrija-na-razmedu-19-i-20-stoljeca/

 

KAMENI SPAVAČI IZ NAHIJE FOČA

Brojni su spomenici kulture na području općine Foča u BIH, riječ je o pravoj riznici i blagu koje, i pored činjenice da predstavlja ogroman turistički potencijal, nije iskorišteno u te svrhe.

Naprotiv, mnogi od njih su u veoma zapuštenom stanju i potrebna im je zaštita. Na to su ovih dana upozorili i članovi udruženja kojima je cilj njegovanje kulturnog blaga.

“I da ostavih kosti u tujini,i tad bih samo Bosnu sanjo.”(zapis sa stećka)

Neka oprosti gospođa Evropa, ona nema spomenike kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospođa Evropa, samo Bosna ima spomenike. Stećke. Šta je stećak? Oličenje gorštaka, Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nikada, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči ili moli. Na kome je prikazan kao sužanj”, zapisao je Miroslav Krleža.

mapa - rano feudalno doba

NEKROPOLE SA STEĆCIMA NA LOKALITETU FOČE

NEKROPOLA SA STEĆCIMA NA LOKALITETU MRAMOR (CRKVINA) U VRBICI, Foča

Historijsko područje-Nekropola sa stećcima na lokalitetu Mramor (Crkvina) u Vrbici kod Foče je inače državni nacionalni spomenik.
Na ovom lokalitetu koji se nalazi nadomak sela Čelebići smještena je nekropola sa 211 spomenika, od kojih su tri kasnoantičke ploče, jedna rimska ara, dvije srednjovjekovne ploče, 129 sanduka, dva sljemenjaka i 74 stećka nedefinisanog oblika. Konačan broj stećaka, formi i ukrasa nije utvrđen.
Historijsko područje-Nekropola sa stećcima na lokalitetu Mramor (Crkvina) u Vrbici kod Foče, koje je inače državni nacionalni spomenik.

http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=3323

 

– Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH odlučila je da osam nacionalnih dobara u BiH proglasi nacionalnim spomenicima, među kojima je istorijsko područje nekropole stećaka na lokalitetu Bor u Hrđavcima kod Foče.Na putnoj komunikaciji Ustikolina–Jabuka u naseljenom području Šahbašići, na lijevu stranu se odvaja makadamski put, koji vodi prema Hrđavcima i Malom Marevu. Nekropola sa stećcima na lokalitetu Bor nalazi se pred ulazom u Hrđavce, s desne strane i ispod puta na udaljenosti do 100 m i to na 849m nv, geografske širine 43º34. 395’ N i geografske dužine 18º 42. 005’ E.

http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=3707

Foča je 1373 godine pod nazivom Hoča, ušla u sastav srednjovjekovne Bosne. Historičari bilježe kako je kroz Hoču(Foču) i Ustikolinu prolazio čuveni dubrovački put Via Drine, koji je bio veoma bitan u razvoju srednjovjekovne Foče kao trga i karavanske stanice.
Stećci su prisutni i na prostoru općine Foča, uzvodno uz Ćehotinu, zatim u Mrežici, Gornjoj Slatini, kod sela Šadići, te u Zavajtu.

Kameni spavači iz nahije Foča.jpg
Zvuči nevjerovatno, ali kako tvrde mnogi, istinito : Naime, u zaseoku Kunovo, općina Foča, u vrletnim Kozlogradskim stijenama, sve do kraja 17 stoljeća živjelo je jedno bogumilsko pleme. Sebe su nazivali KATURI. Od tog plemena vodi porijeklo fočanska porodica Telo, koja je do posljednjeg rata živjela u Kunovu i Foči.

PRESJEKA – Ustikolina

Presjeka - Ustikolina
Na najvećem vrhu prevoja Presjeka, jugozapadno od Ustikoline, na putu koji presjeca ovaj vrh, nalazi se velika nekropola stećaka. Potiču iz 13. i 14. stoljeća.

PRESJEKA - Danas na dvije lokacije ima 158 stećaka. 1971. g. ih je bilo 234.
PRESJEKA – Danas na dvije lokacije ima 158 stećaka. 1971. g. ih je bilo 234. (!???)
PRESJEKA - Ustikolina -nekropola stećaka _ 021
PRESJEKA – Ustikolina

U većini sela općine Foča  nalaze se pomenute nekropole. Pomenućemo neka sela i lokalitete, uglavnom ona prema Grepku ali i druga, koja su bogata pomenutim znamenitostima :Gradac, Klobučnica, Žešće, Zebina Šuma, Modro Polje, Kolun, Zbič, Komljenovići, Milotina, Slavići, Stojkovići...

Leksikon stećaka - stranica 59
Leksikon stećaka – stranica 59
Leksikon stećaka - 0151
Leksikon stećaka – S. Bešlagić

Nacionalnim spomenikom BiH proglašeni su: Modro Polje, (historijsko područje), Most na Kožetini (historijski spomenik), te Zebina Šuma, (historijsko područje).

 

Zavod za zaštitu spomenika kulture BiH u periodu od 1977. do 1979. godine vršio konzervatorsku sanaciju nekropole na Presjeci. U opisu radova na sanaciji unutar uzdignute, pravilnim zidom omeđene nekropole, kaže se da je “odstranjena, tokom vremena nakupljena zemlja, kamenje i drveće iz jarka oko zida, izvršena rekonstrukcija okvirnih zidova i djelomična rekonstrukcija sarkofaga, nivelacija zemljišta i zasađena trava.” (Azra Redžić, Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984.) U ratu od 1992. do 1995. godine, groblje je korišteno u vojne svrhe, razrovano je i prekopano. Danas broji 158 stećaka od kojih je najveći broj utonuo u zemlju, a dio je oštećen. Iako je proglašeno nacionalnim spomenikom BiH, danas o njemu nažalost niko ne vodi računa.

http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2421

Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 001Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 002Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 003Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 004Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 005Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 006Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 007Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 008Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 009Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 010Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 011Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 012

Staromuslimansko groblje na Presjeci kod Ustikoline, Naše starine, Sarajevo 1984. _ 013

 

priredio:Kenan Sarač

istaknuta fotografija:Efendije Uzeiraga i Ibrahim sa seljanima, vrleti IB, jamda Kunovo ili tako negdje….
Irham Čečo (1975.-2017.)
https://www.facebook.com/photo.php?fbid=384286278622151&set=a.119415515109230.1073741827.100011223460326&type=3&theater

Čengića bare

_ _ _ _ _

Stećci-Die Grabsteine der Bogomilen – Bogumili

die Steine der Bogumilen 2

die Steine der Bogumilen 1

[stari tekstovi] HUSREF REDŽIĆ : ARHITEKTONSKA KONZERVACIJA ALADŽA-DŽAMIJE U FOČI (foto)

Foču su 1465 g. definitivno zauzeli Turci. Kad je tačno dva vijeka kasnije ovo mjesto posjetio Evlija Čelebija, ono je imalo karakterističnu fizonomiju turskog šehera, sa prizemnim i spratnim stanbenim kućama smještenim u baštama, sa pot­punim diferenciranjem stanovanja u mahalama od privređivanja koje se kroz razne zanate i trgovi­nu odvijalo u čaršiji.

Evlija je u Foči nabrojao 17 džamija koje su ovom šeheru davale najsnažniji pečat. Među njima oduševljeni Evlija posebno ističe Aladža-džamiju, o kojoj između ostalog piše:

»Kad drvenim mostom pređemo na suprotnu stranu onda na vrhu mosta imamo Hasan-pašinu džamiju, koja je po cijelom svijetu poznata pod imenom »Aladža džamija«. To je krasna bogomo­lja. Ovoj džamiji nema ravne u Bosanskom ejaletu, ni u Zvorničkom sandžaku, ni u gradu Taslidži (Plevlje), a ni drugdje. Njen je graditelj Ramadan-aga, glavni zastupnik (baš halife) starog neimara (Kodža Mimar) Sinana, sina Abdulmennan-agina, glavnog neimara (mimar-baši) sultana Sulejmana. On je uložio svu svoju sposobnost dok je napravio tako krasnu i divnu Aladža džamiju , kojoj ne može biti ravne. U ovoj džamiji je sa stanovišta arhitek­ture izraženo toliko sposobnosti, toliko ukusa i fi­noće i ostvareno toliko ljupkosti, da takvu impresivnost nije ostvario ni jedan raniji neimar na ze­maljskoj kugli. Kako je ona ljepša i sjajnija od svih džamija ovog grada, to je ukrasila ovaj grad.

Neimar je na zidovima četverougaone osnove na­pravio, poput plave zdjele, okruglu kupolu (kubbe); ona je uzorna i zaslužuje da se vidi. Minber, mihrab, prozori i galerija mujezina su perforirani (mušebbak) radovi od bijelog mramora poput per­foracija (gravura) Fahrije; u svakom tome detalju izražena je neka posebna sposobnost i vještina poput dopuštene mađije. Spolja na sofi nalaze se tri visoke kupole (kubbe), na četiri mramorna stupa bijela kao kristal. Da ne bi snijeg i kiša za­sipali veliki džemat na ovim sofama je poređano simetrički dvadeset borovih stupova i od drveta inženjerski napravljena neka vrsta krovnog pre­pušta (sundurma) tako da onaj koji ga vidi ostaje zapanjen, jer je sav taj prepust izgraviran mrežastim gravurama poput gravura Fahrija«.

»Sav jugoistočni zid ove sofe išaran je razno­vrsnim šarama ravnim Behzatovu, Manijevu i Šahkulovu kistu.«

Tlocrt Aladža džamije _ Naše starine X - 1965
Tlocrt Aladža džamije, Naše starine X – 1965

»Osnivač ove zadužbine Hasan-paša umro je u Budimu kao budimski defterdar. Njegovo su čisto tijelo, prema njegovom testamentu (vasijat), sahra­nili ovdje, u gradu Foči, u dvorištu ove džamije pod pomenutom email-kupolom. To je i sada svjetao mauzolej. Bog mu se smilovao! To je zaista bio čovjek od ukusa, darežljiv i plemenit, vrijedan, i gostoljubiv, pun divnih osobina kao i Hatem Tai i Džafer Bermeki. Kako on nije žalio blaga, to je neimar Ramadan iz dvadeset i jedne džamije koje je on gradio mogao uzeti po neko iskustvo i vješti­nu (sana't) i sve ih primjenjivati pri gradnji ove džamije. Uloživši svu svoju sposobnost, on napravi takav božji hram, da mu nema ravna u Rume-liji (dijar-i Rum).«

Uzdužni presjek Aladža džamije _ Naše starine X - 1965
Uzdužni presjek Aladža džamije, Naše starine X – 1965

Ovdje je za nas interesantan podatak o gradi­telju Aladža-džamije. Evlija navodi Ramadan-agu kao njenog graditelja, a na drugom mjestu daje i podatke da je ovaj graditelj prije Aladže bio iz­gradio 21 džamiju. Iz ovoga se da zaključiti da je za Evliju Ramadan-aga bio poznat neimar iz škole mimar Sinana.

Podaci o Sinanovim saradnicima, arhitektima, koje daje Ahmed Refik navode: mimar Mehmet-agu, mimar Ahmet-agu, mimar Mustafa-agu, mi­mar Sulejman-agu, mimar Kara Šaban-agu, mi­mar Hajredin-agu, mimar Muslihudin-agu, mi­mar Husein Čauša, mimar Horos Memija, mimar Davut-agu, mimar Dalgič Ahmet Čauša i mimar Jusufa. Od ovih su dužnosti glavnog arhitekta car­stva poslije Sinanove smrti (1588) vršili: mimar Davut-aga (1588-1598), mimar Dalgič Ahmet Čauš (1598-1903) i mimar Mehmet-aga (1606-1617).

Jedan drugi autor, Ibrahim Koniali, u svom radu »MIMAR KODŽA SINAN« navodi kao Sina­nove saradnike: Ali, Alaedin, Ferhat, Kalender, Mehmet, Davut, Omer, Said i Sinan.

Nijedan od ova dva autora ne pominje Rama­dan-agu kao mimar Sinanovog suradnika, a Evlijao njemu govori kao o poznatom neimaru.

Fasada Aladža džamije sa oštećenjima _ Naše starine X - 1965
Fasada Aladža džamije sa oštećenjima, Naše starine X – 1965

Aladža-džamija je sagrađena 1550 godine. Te godine je mimar Sinan počeo gradnju džamije Sultana Sulejmana u Carigradu, koja sa džamijom sultan Selima II u Jedrenu predstvlja njegovo remek-djelo i najviši domet turske arhitekture. U to vrijeme je mimar Sinan bio već 11 godina glavni arhitekt carstva sa brojnim učenicima i saradnici­ma. Posve je vjerojatno da je među njima bio i Ramadan-aga, graditelj Aladže, ali je isto tako poznato da su u to doba svi Sinanovi saradnici bili u sjeni svog velikog učitelja.

Cijeneći vrijednost graditelja Aladže prema nje­govu djelu, možemo tvrditi da se radi o neimaru koji izvanredno pozna sve stilske karakteristike klasičnog doba osmanske arhitekture, počev od primjene lakih i elegantnih proporcija do pozna­vanja najsitnijih detalja spoljne i unutrašnje de­koracije.

Ako predpostavimo da su se u Sinanovoj školi svake godine osposobljavali za graditelje svega pe­torica mladih neimara, onda je kroz njegovu školu za pola vijeka, za koje vrijeme je mimar Sinan bio glavni arhitekt carstva, — prošlo oko 250 arhite­kata koji su ovladali vještinom građenja u okviru jednog zrelog arhitektonskog stila.

Ako je neki Sinanov učenik oko 1545 godine imao 25 godina, onda je on u godini Sinanove smrti bio starac od 68 godina. A tek poslije Sinanove smrti stvorena je mogućnost da neko od Sinanovih saradnika postane slavan. Pomenuli smo trojicu Sinanovih učenika koji su ga naslijedili na mjestu glavnog arhitekta. Morajmo vjerovati da su ovo bili najsposobniji Sinanovi učenici. A među mnogobroj­nim ostalim saradnicima Sinanovim bio je i Ramadan-aga, kojega Evlija navodi kao poznatog gra­ditelja Aladža-džamije.

U odnosu na veličinu nekih istovremenih cari­gradskih džamija, Aladža-džamija je malena. To joj niukoliko ne umanjuje umjetničku vrijednost.

I mimar Sinan je nekoliko godina prije smrti iz­gradio Šemsi Ahmet-pašinu džamiju u Skutarima, još manju nego što je Aladža, — umjetnički još vrijedniju.

Poredimo li Aladžu sa drugim jednoprostornim osmanskim džamijama u bilo kojoj pokrajini ne­kadašnje turske carevine, ona ulazi u red naj­uspjelijih. Prema njoj treba da određujemo mjesto njenog graditelja mimar Ramadan-age među nei­marima Sinanove škole.

Fasada Aladža džamije _ Naše starine X - 1965
Fasada Aladža džamije, Naše starine X – 1965

 

O PROPORCIJAMA ALADŽA-DŽAMIJE

 

U opisu arhitektonskih vriednosti Aladža dža­mije, koji su u GZM 1891 godine objavili Zarzycki,Arndt i Stratimirović, istakli su uspjelo proporcionisanje građevine, naročito njene unutrašnjosti.Oni navode kao matematsku osnovu ovog proporcionisanja, brojne odnose veličina »misirskog tro­kuta«. Međutim, ono što oni u prilog ove teze na­vode negira njihovu postavku, Način na koji oni u donjem dijelu enteriera džamije određuju vi­sinu trougla oduzimajući visinu parapeta donjih prozora i debljinu luka trompi, — posve je isfor­siran i neubjedljiv. Bez ikakvog opravdanja sma­njujući visinu donjeg dijela, ovi autori utvrđuju proporcije 8:5 za koje tvrde da je to odnos dviju stranica »misirskog trougla.« Ovo tvrđenje u svom članku o Aladža-džamiji (1943) ponavlja i Alija Bejtić.

Pomenuti brojni odnos se uopšte ne odnosi na pravougli »egipatski trougao« čije su stranice u omjeru 3:4:5. Proporcije 8:5 su proporcije rene­sansnog »zlatnog reza«, a ne »egipatskog trougla«. Način proporcionisanja osmanskih džamija za­snovan je na trouglovima i krugovima. Ovaj metod nije cjelini proučen, iako je na nekim pri­mjerima dokazan. Za utvrđivanje pravila proporcionisanja biće potrebno izučavanje proporcijskih odnosa na većem broju potkupolnih džamija, kako kod nas, tako i u drugim gradovima nekadašnjeg turskog carstva, naročito u Carigradu i Brusi.

Portal Aladža džamije _ Naše starine X - 1965
Portal Aladža džamije, Naše starine X – 1965

Jednoprostorna potkupolna džamija gradi se u osmanskoj turskoj školi od prve polovine XIV vi­jeka sve do druge polovine XIX vijeka. Najvrijednija ostvarenja ovog tipa džamije postignuta su drugoj polovini XVI v. dobu klasičnog osmanskog stila. Variranje glavnih elemenata ovog tipa

ustvari znači određivanje međusobnih proporcija trijema, kubusa, tambura, kupole i minareta.

Ako poredimo osmanske džamije s kraja XV i prvih godina XVI vijeka (brusanskog i ranocarigradskog stila) sa onim iz druge polovine XVI vi­jeka, koji pripadaju klasičnom stilu mimar Sinanove škole, — onda generalno možemo uočiti težnju ovih posljednjih za nešto jačim visinskim nagla­šavanjem cijele građevine. Ovo bi bila i jedna od specifičnosti proporcionisanja džamija mimar Sinanovog doba.

Težnju za elegantnijim proporcijama koje za­mjenjuju arhaične i robustnije proporcije ranijeg doba, možemo pratiti i kod bosansko-hercegovačkih potkupolnih džamija. Klasične proporcije blago naglašenog vertikalizma, majstorski su primjenjene kod Aladža-džamije pri određivanju visine trijema, kubusa, tambura i kupole. Velika vitkost i visina minareta još jače naglašava težnju za vertikalnim akcentiranjem čitave arhitektonske mase.

 

MATERIJALI I NJIHOVA OBRADA

Aladža-džamija je zidana od pravilnih klesanaca sedre, koja dozvoljava veoma dobro i lako obrađivanje. U poređenju sa svim drugim bosan­skim džamijama, ovdje je obradi klesanaca za zi­danje posvećena najveća pažnja. Umješnost kle­sara u rezanju sedre za zidanje i kamena krečnjaka za zidanje minareta, te za izradu stupova, portala, mihraba, minbera i mahfila — umnogom je po­mogla graditelju ove džamije da ostvari vrijedno umjetničko djelo. Klesari su naročito dobro poz­navali stilske elemente rezanog arhitektonskog dekora, što je došlo do izražaja u klesanju kapitela stupova, stalaktitnog ukrasa u ugaonim nišama, »trampama« i mihrabu, — te u klesanju izvanred­nog minbera i mahfila, koji bez sumnje spadaju najljepše kod nas.

Ko su bili ovi klesari, ne znamo. Narodna pre­daja kaže da je utemeljač Hasana Nazir doveo neimare iz Azije, ali o tome nemamo nikakvih si­gurnih podataka. Iz drugih primjera znamo među­tim da su i naši domaći klesari, naročito oni koji su dolazili iz Primorja, također dobro poznavali dekorativne elemente osmanskog stila.

UGROŽENOST SPOMENIKA I KONZERVA­TORSKI RADOVI

Kao i sve druge naše potkupolne džamije i Aladža je imala ispod kupole u tamburu drveni pr­sten, »hatulu«, koja je imala konstruktivnu za­daću da savlada kose sile, koje se stvaraju u ku­poli. Ovaj drveni prsten u tamburu Aladže, vre­menom je istruo, pa su oslobođene kose sile rascijepile kupolu od tjemena do vrha prozora na jugoistočnoj strani tambura. Djelovanjem ko­sih sila raspukao je i čitav jugoistočni zid kubu­sa. Vertikalna pukotina kontinuirano je išla od tjemena kupole, njenom jugo-istačnom stranom, rascijepila vijenac tambura, zatim prozor na tam­buru najviši prozori kubusa, te se nastavila sve do ispod drugog reda prozora kubusa.

Nema sumnje da je pucanje kupole bilo pospješeno i prodiranjem vode kroz bakarni pokrivaču spojnice u kupoli. Postojala je mogućnost da se daljnjim djelovavanjem kosih sila i vode, kupola ubrzo potpuno sruši. Zbog toga su spasavalački radovi bili neodložni.

Projektom konzervacije bilo je predviđeno:

a) konstruktivno saniranje kupole, tambura i jugo-istočnog zida kubusa
b) izvođenje pokrivačkih radova na glavnoj ku­poli i trima kupolama na trijemu
c) odvodnjavanje oko džamije
d) skidanje maltera sa svih zidova

Prihvatanje kosih sila koje nastaju u kupoli i nastoje da razmaknu zidove tambura i kubusa, u projektu konzervacije, obezbjeđeno je ugrađivanjem armirano-betonskog serklaža u podnožju kupole, odnosno pri vrhu tambura. Ovaj serklaž je ubetoniran i spolja sakriven pločama od sedre, čije veli­čine u potpunosti odgovaraju klesancima, koji su uklonjeni da bi napravili mjesto za serklaž. Nakon postupnog betoniranja serklaža pristupilo se injektiranju kupole cementnim malterom, izmjeni neu­kih klesanaca i dijela profilisanog vijenca tambu­ra, kao i injektiranju i preziđivanju raspuklog ju­goistočnog zida kubusa.

Ovim konstruktivnim zahvatom spomenik je trajno saniran, te ne postoji vjerovatnoća da će se ubuduće pojavljivati bilo kakve pukotine na ku­poli, tamburu i kubusu, tim više pošto je vidljivo da je slijeganje temelja išlo posve ravnomjerno, bez ikakvih deformacija.

Minber Aladža džamije _ Naše starine X - 1965
Minber Aladža džamije, Naše starine X – 1965
Minber Aladža džamije (2) _ Naše starine X - 1965
Minber Aladža džamije, Naše starine X – 1965

Bakarni pokrivač na glavnoj kupoli je bio oš­tećen, a djelomično je bio i nestručno postavljen,pa je projektom predviđeno zamjenjivanje svih ovakvih dijelova pokrivača.

Na malim kupolama trijema pokrivač je bio dotrajao, pa je bilo neophodno potpuno ga izmi­jeniti.

Oko džamije nije bilo nikakvog vidljivog plo­čnika, koji bi obezbjeđivao spomenik od kišnice.

Zbog toga je postojala opasnost ispiranja tla ispod temelja i njihovog slijeganja, sa svinu negativ­nim posljedicama. Projektom je predviđena izved­ba pločnika oko cijelog objekta i izgradnja uređaja za odvodnjavanje.

U toku rada ispod plitkog sloja humusa, ot­kriven je originalni prvobitni rigol, načinjen od kaldrme, kao i kanal koji je odvodio vodu od dža­mije. Manjom popravkom ovog originalnog sistema odvodnjavanja, naš projekat za odvodnjavanje, postao je nepotreban i suvišan.

Obijanjem maltera na raznim dijelovima fa­sada džamije, utvrdila, samo da je cijela džamija zidana od pomno i pravilno rezanih klesanaca sedre.

Malterisane fasade su umnogom umanjivale vri­jednost arhitektonskog izraza spomenika. Nije bilonikakve sumnje da prvobitno džamija nije bila malterisana, jer u tom slučaju sedra za zidanjie ne bi bila obrađivana u ovako pravilnim klesancima.

Skidanje maltera sa svih spoljnih površina, osim jugoistočnog zida trijema na kome je sačuvana bogata bojena ornamentika iz vremena građenja Aladža-džamije i na kome se nalaze brojni kaligraf­ski potpisi putnika koji su posjetili Aladžu, među ovim i potpis Evlije Čelebije, — dalo je spoljnjem izgledu spomenika opet prvobitnu vrijednost.

Kupola i minaret Aladža džamije _ Naše starine X - 1965
Kupola i minaret Aladža džamije, Naše starine X – 1965

Arh. Rosić Nedeljko, koji je neposredno ruko­vodio radovima konzervacije, za preziđivanje i opločenje, obezbjedio je sedru iz kamenoloma kod sela Vikoč, oko 30 km uzvodno uz Čehotinu, a za ploče podova »muljiku«, krečnjak iz Miljevine, — od kojih materijala je građena džamija.

U toku radova grom je rascijepio dio minareta iznad šerefeta i smaknuo krov minareta. Krov je upotpunosti izmjenjen, upotrebljen je samo stari pokrivač, zidani dio je dijelom prezidan i injektiran. Ovo je bio povod da se postavi i kompletna gromobranska instalacija.

Uz džamiju je istovremeno izvršena i konzervacija česme koja se nalazi u kamenoj džamijskoj ogradi.

Svim ovim radovima izvršena je arhitektonska konzervacija samog spomenika. Ali ovim radovima nije dovršen posao oko uređenja čitavog ansambla, koji čini spomenik sa svojom okolinom. U nastavku radova neophodno je prići konzerviranju starih grobova, kojih ima oko 20 i uklanjanju novijih koji su svojim oblicima unijeli potpuni nesklad u ovaj ambijent. Grob Hasan Nazira, osnivača džamije, treba dovesti u prvobitno stanje, kao i turbe njegovog sina Ibrahim-bega, koga je otac po­kopao u turbe sagrađeno za sebe.

Aladža džamija prije konzervacije _ Naše starine X - 1965
Aladža džamija prije konzervacije, Naše starine X – 1965

Osim ovih radova, arhitektonska konzervacija mora da obuhvati restauratorsko-konzervatorski zahvat na šadrvanu pred džamijom, kome treba vratiti njegov originalni izgled, kao i na kapiji džamijskog dvorišta.

Džamija sa šadrvanom, turbetom, grobljem, kapijom, ogradom i česmom je jedinstven am­bijent, stilska cjelina, — koju kao takvu treba ukomponovati u širi pojas gradskog parka i njego­vog arhitektonskog okvira.

 

(Husref Redžić: Arhitektonska konzervacija Aladža-džamije u Foči, Naše starine X – 1965)

fotografije:Naše starine X – 1965

priredio:Kenan Sarač

 

 

*************

vidi još:

Careva džamija u Foči – džamija Sultan Bajazid II Valije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/careva-dzamija-u-foci-dzamija-sultan-bajazid-ii-valije/?preview_id=19862&preview_nonce=8513ba369c

Hamzabegov mesdžid – najstarija fočanska džamija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/hamzabegov-mesdzid-najstarija-focanska-dzamija/

FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/

SEDAMNAEST FOČANSKIH DŽAMIJA (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/sedamnaest-focanskih-dzamija-foto/

SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Hadži Seferov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-hadzi-seferov-mesdzid/

SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Šejh Pirijin mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-sejh-pirijin-mesdzid/

SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Muminbegov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-muminbegov-mesdzid/

Historija Foče : MEĐURJEČKA DŽAMIJA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/07/historija-foce-medurjecka-dzamija/

Mustafa-pašina džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/mustafa-pasina-dzamija-u-foci/

IZ HISTORIJE FOČE : O DŽAMIJI SULTAN FATIME
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/05/iz-historije-foce-o-dzamiji-sultan-fatime/

Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime/

Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime (sa fotografije)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime-sa-fotografije/

Džamija Hasana Nazira – Aladža džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/dzamija-hasana-nazira-aladza-dzamija-u-foci/

Foča:Slovo o Aladži
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/06/focaslovo-o-aladzi/

Aladža džamija u Foči, Bosna i Hercegovina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/aladza-dzamija-u-foci-bosna-i-hercegovina/

Aladža Moschee in Foča,Bosnien-Herzegowina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/aladza-moschee-in-focabosnien-herzegowina/

Aladža džamija u Foči – ubijanje i uzdizanje monumenta islamske arhitekture
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/aladza-dzamija-u-foci-ubijanje-i-uzdizanje-monumenta-islamske-arhitekture/

[stari tekstovi] HUSREF REDŽIĆ : ARHITEKTONSKA KONZERVACIJA ALADŽA-DŽAMIJE U FOČI (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/stari-tekstovi-husref-redzic-arhitektonska-konzervacija-aladza-dzamije-u-foci-foto/

Legenda o nastanku Aladže
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/legenda-o-nastanku-aladze/

Natpis na Aladža džamiji u Foči iz 1550./51. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/natpis-na-aladza-dzamiji-u-foci-iz-1550-51-godine/

Foča:Šehova džamija (Kadi Osman-efendijina džamija)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/22/focasehova-dzamija-kadi-osman-efendijina-dzamija/

IZ HISTORIJE FOČE:TRI DŽAMIJE O KOJIMA SE NE PRIČA I NE PIŠE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/12/iz-historije-focetri-dzamije-o-kojima-se-ne-prica-i-ne-pise/

VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/

FOČA:Nemaran odnos prema džamiji i medresi Mehmed–paše Kukavice
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/10/focanemaran-odnos-prema-dzamiji-i-medresi-mehmed-pase-kukavice/

 

Faruk Muftić:VAKUF ATIK ALI-PAŠINE DŽAMIJE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/28/faruk-mufticvakuf-atik-ali-pasine-dzamije-u-foci/

Potpis Evlije Čelebije na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči preživio sva ratna razaranja
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/potpis-evlije-celebije-na-atik-ali-pasinoj-dzamiji-u-foci-prezivio-sva-ratna-razaranja/

IZ HISTORIJE FOČE : FOČANSKE DŽAMIJE (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-focanske-dzamije-foto/

FOČA:Historijsko područje – Čaršija u Foči proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/focahistorijsko-podrucje-carsija-u-foci-proglasava-se-nacionalnim-spomenikom-bosne-i-hercegovine/

FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1918. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/02/foca-historija-sta-nam-kazuje-fotografija-nastala-oko-1918-godine/

FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/

U zlatnom dobu fočanskog šehera, vakifi su se nadmetali u dobru, i teško je u ovoj čaršiji bilo reći koja je džamija veća, ljepša, važnija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/28/u-zlatnom-dobu-focanskog-sehera-vakifi-su-se-nadmetali-u-dobru-i-tesko-je-u-ovoj-carsiji-bilo-reci-koja-je-dzamija-veca-ljepsa-vaznija/

FOČA : Obnovljena džamija Sultana Bajazida II Valije ili u narodu poznatija kao Careva džamija (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/08/foca-obnovljena-dzamija-sultana-bajazida-ii-valije-ili-u-narodu-poznatija-kao-careva-dzamija-foto/

FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/

FOČA:NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU U NOĆI SA 01.01.2016. NA 02.01.2016.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/02/focanapad-na-carevu-dzamiju-u-noci-sa-01-01-2016-na-02-01-2016/

 

POSLIJE NAPISA O TERORIZMU U FOČI : IPAK SE OGLASILI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/poslije-napisa-o-terorizmu-u-foci-ipak-se-oglasili/?frame-nonce=ffb1f08629

TERORIZAM U FOČI:NOVI NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU
https://wordpress.com/post/focanskidani.wordpress.com/16143

Foča : Veliko groblje (Aladžanski park)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/foca-veliko-groblje-aladzanski-park/

HISTORIJA FOČE : KATOLIČKA CRKVA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/historija-foce-katolicka-crkva-u-foci/

 

 

 

 

 

HISTORIJA FOČE ISPRIČANA FOTOGRAFIJAMA

NORD KASERNE FOČA _ 001

Za vrijeme Austrougarske u Foči bile nekolike vojne kasarne, nazivane još i logorima (sjeverni, južni, istočni)…
Za vrijeme Austrougarske u Vikoču bila žandarmerijska stanica, bio most željezni preko Ćehotine, bile tri prodavnice ,bio mekteb, bila džamija,bila kahva(na) ,bile dvije škole, bio matični ured… Danas u 21 stoljeću samo jedna kuća ima…

NORD KASERNE FOČA _ 003NORD KASERNE FOČA _ 004NORD KASERNE FOČA _ 005razglednica poslana iz Foče 1914. _ 002razglednica poslana iz Foče 1914. _ 003razglednica poslana iz Foče 1914Sued kaserne Foča _ 001Sued kaserne Foča _ 002Ustikolina - Kula Čengića kod Foče _ 001vojni logor u Aladži _ 002vojni logor u Aladžizaboravljena Foča _ 001zaboravljena Foča _ 002zaboravljena Foča _ 003zaboravljena Foča _ 004zaboravljena Foča _ 005zaboravljena Foča _ 006zaboravljena Foča _ 007

Čelebići kod Foče - nekada na Tursko - Crnogorskoj granici
Čelebići kod Foče – nekada na Tursko – Crnogorskoj granici

zaboravljena Foča _ 008zvrk

Foča oko 1915
Foča oko 1915

priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani

POMEN NA DOBROG STAROG ĆIRU (VOZ)

Ćiro od Sarajeva do Foče (od 1939. do 1978.)

Pruga Ustiprača – Goražde – Foča je jedna od zadnjih urađenih pruga uskog kolosjeka u predratnoj Jugoslaviji. Ova pruga je otvorena 17. septembra 1939. godine u jeku rata u Poljskoj, pa je taj datum skoro i zaboravljen.

USPOMENE NA DOBROG STARAROG ĆIRU (VOZ) _ 005
Sarajevo
Bistrik
Pale
Koran
Stambolčić
Sjetlina
Podgrab
Prača
Renovica
Banj- Stijena
Mesići – Rogatica
Brčigovo
Dub
Ustiprača
Kopači
Hubjeri
Goražde
Vitkovići
Mravinjac
Osanica
Mrđelići
Ustikolina
Foča
Od Sarajeva, bolje rečeno Bistrika, do Pala pruga je išla kroz kanjon Miljacke.
Negdje između, na trasi s brojnim tunelima, nalazio se stanica/kolodvor Dovlići.
Za kolodvore/stanice Pale i Koran pamtim da su bili na nekoj visoravni,
u vrlo lijepom predjelu, a naročito pamtim prekrasan pogled na planinu Romaniju.
Iza Korana pruga je opet išla vrlo teškim terenom…
Slijede Stambolčić i Sjetlina, potom stanica/kolodvor Podgrab, a zatim malo ravniji teren – uz rijeku Praču i do stanice/kolodvora Prača i Renovica.
Iza Renovice pruga je vodila kroz kanjon rijeke Prače,
koja se ulijeva u Drinu kod Ustiprače. U tom kanjonu nalazila se jedna od najčudnijih stanica/kolodvora – Banj Stijena.
Gdje je bila Banja, ali Stijena je bila ravno iznad naših glava,
jer je cijela stanica/kolodvor bila doslovice usječena u kanjon…
Stanica Sudići ;zatim stanica/kolodvor Mesići-Rogatica
Brčigovo, zatim Dub i Ustiprača.
Pruga prema Foči vodila je uzvodno uz Drinu.
Slijede Kopači, Hubjeri … Goražde,
Vitkoviće (nekada industrijska zona sa puno teretnih vagona)
i Ustikolina… i
Foča…,
i dalje ka Miljevini,
Brod na Drini (uprava željeznice),
Avdagića Luka…
Miljevina…
eh nekad bilo sad se samo spominje…

USPOMENE NA DOBROG STARAROG ĆIRU (VOZ) _ 002

USPOMENE NA DOBROG STARAROG ĆIRU (VOZ) _ 003

 

Nakon stogodišnjeg staža na prostorima BiH, i legendarni Ćiro je 1. augusta 1978. godine stigao na svoje posljednje odredište, na stanicu Čengić Vila u Sarajevu.

Bosanskohercegovačke uskotračne pruge tokom svog boravka u BiH izgradila je austrougarska vlast, a spajale su različite krajeve BiH sa gradovima susjednih zemalja. Motorni vozovi postepeno su isključivani iz saobraćaja krajem 1960-ih, a posljednje vožnje su imali 1978. godine kada se u BiH ukida uskotračna pruga.

Ćiro je godinama unosio radost u usputna naselja. Prevozio je đake, studente i radnike koji su putovali na posao u Sarajevo. Donosio je prve trešnje, orahe, paprike. Prevozio poštu. Bio je svjedok i brojnih ispraćaja u vojsku.Ćiro nikada nikoga ostavio nije.

USPOMENE NA DOBROG STARAROG ĆIRU (VOZ) _ 004

Iz reda vožnje putovanje motornim vozom od Foče do Ustiprače trajalo je sat i sedamnaest minuta, a prema njemu je dužina pruge bila 49 kilometara, što znači da mu je bila brzina oko 40 km/h, što svakako nije malo. Pojava ovih vozova sa kojim sam često putovao za Sarajevo, bilo je ravno putovanju danas avionom. To je pravo poređenje. Komfor, brzina, nema dima, nema buke, nema škripe to je ono što je bila njegova glavna osobina. Koliko me sjećanje služi uvijek je bio pun. Rezervisala su se mjesta tako da nije moglo biti stajanja. Inače prije motornjaka obavezno smo presjedali u Ustiprači. To je presjedanje skoro uvijek bilo dramatično, posebno nakon završetka praznika i školskih raspusta. Obično je to nekako presjedanje bilo noću. Ustiprača je bila puna putnika koji su čekali voz iz Višegrada i Užica za Sarajevo. Kako je stanica Ustiprača u krivini, to su ovi vozovi iznenada ulazili u stanicu, kada je dolazio do opšte pometnje među ovom masom svijeta. Pravilo je bilo – bez pravila, tj. kako se ko snađe. Ovi vozovi su u stanicu Ustiprača dolazili puni, a skoro cijeli voz koji je došao iz Foče i Goražda trebao je da se ukrca za Sarajevo. Ulazili smo kroz prozore, što nije bila rijetkost. Mnogi nisu mogli ni da uđu već su morali da sačekaju drugi voz. Sjedenja nije bilo. I tako do Bistrika i Sarajeva kroz tunele i dimove mašine. Kako su vozovi bili puni, obično su dvije lokomotive vozile ove putničke kompozicije. Konduktera tada nije ni bilo, jer jednostavno čovjek nije mogao ni da prođe kroz voz. Jedna zanimljivost u ovim kompozicijama zimi, bio je zadnji vagon, koji je bio specijalne konstrukcije i koliko se sjećam koristio se za proizvodnju pare za zagrijavanje putničkih vagona i imao je dimnjak. Vjerovatno zbog velikog uspona od Ustiprača do Stambolčića bilo je veliko opterećenje mašina, pa utrošak pare za zagrijavanje vagona nije dolazio u obzir. Od Ustiprače do Sarajeva jedina veća stanica po broju putnika bila je Mesići – Rogatica, koja se nalazila blizu Rogatice. Bilo je zanimljivo gledati iz voza, koji je se kretao preko nadvožnjaka na Bistriku  masu svijeta koja ide od stanice Bistrik  prema gradu. Čovjek da ne povjeruje da je toliki svijet mogao da stane u malenog, dobrog i poslušnog “ćiru”.

USPOMENE NA DOBROG STARAROG ĆIRU (VOZ) _ 001

 

priredio:Kenan Sarač

DOBRI STARI ĆIRO (VOZ) – foto i video
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/16/dobri-stari-ciro-voz-foto-i-video/

HISTORIJA FOČE : CRTICE IZ XV STOLJEĆA (foto)

Hamzabeg izdaje Dubrovčanima osudu 1472.

Hamzabeg izdaje osudu Dubrovčanima _ 001Hamzabeg izdaje osudu Dubrovčanima _ 002

Sinanbeg izdaje Dubrovčanima slobodni list 1475.

 

Sinan beg izdaje Dubrovčanima slobodni list _ 001Sinan beg izdaje Dubrovčanima slobodni list _ 002

 

Ferman iz 1483.

Ferman 1483

Eseb-Alijina izjava iz 1478.

Esebalija 1478 _ 001

Ćiro Truhelka, Tursko-slovjenski spomenici dubrovačke arhive. Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1911.

 

istaknuta fotografija: Hamzabegov mesdžid u Foči

 

priredio:Kenan Sarač

************************

(1) Hoča, kao trgovište (mercatum) prvi put se spominje 1366. godine (Kovačević-Kojić, 1978, str. 42). S obzirom na to da se u ovom dokumentu spominje Foča kao znatnije trgovačko mjesto, može se zaključiti da njegova historija seže u mnogo dalju prošlost.
(2) U defteru iz 1519. godine srednjovjekovni naziv Hoče prvi put je zamijenjen imenom Foča (Redžić, 1983, str. 324).

************************

Foča, augusta 1493. godine : Prvi sat koji je stigao i proradio u Bosni

Prvi sat koji je stigao i proradio u Bosni

Najstarija vijest o satu u Bosni uopće vezana je upravo za Foču. Takav sat (horologium) imao je hercegovački sandžakbeg Sulejmanbeg u Foči već u septembru god. 1493, a poslaše mu ga na dar Dubrovčani. I Sulejmanbegov nasljednik u Foči Ahmedbeg Vranešević dobio je nešto kasnije, god. 1498, takav dar od Dubrovčana, sat bez utega (horologium sine contra – pensis) , a istodobno i Ahmedbegov bezimeni posinak dobio je drugi sat s utezima , vrijedan šest dukata.
/Ćiro Truhelka, Tursko-slovjenski spomenici dubrovačke arhive. Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1911., str. 215./

U augustu 1493. godine Dubrovačka republika (Republika sv. Vlaha) je dala jedan sat kao dar hercegovačkom krajišniku Sulejman-begu, koji je rezidirao u Foči. Ovaj sat predstavlja vjerovatno prvi sat koji je stigao i proradio u Bosni (Kreševljaković, 1957, str. 17).

_ _ _ _ _

Sahat kula u Foči _ 002Sahat kula u Foči _ 003

SAHAT KULA U FOČI
U neposrednoj blizini džamije i drugih zadužbina Mehmed-paše Kukavice u Foči nalazi se i Sahat-kula. S obzirom na to da ne postoje pisani tragovi o izgradnji ovog objekta, može se pretpostaviti da je izgrađen nakon 1758. godine, jer se ne spominje u vakufnami Mehmed-paše Kukavice iz te godine. Sahat-kula je izgrađena poslije tog vremena, ali sigurno prije 1761. godine, kada je Mehmed-paša bio prognan iz Bosne i smaknut (Bejtić, 1957, str. 48).
Oko 1884. godine sat na ovoj Sahat-kuli je bio pokvaren, te je iste godine doveden majstor da ga popravi (Kreševljaković, 1957, str. 31). Devedesetih godina 19. stoljeća nabavljen je novi sat, a stari je prenesen u Zemaljski muzej. Tada je preneseno i zvono na kojem je bila urezana godina 1637.
U toku II svjetskog rata, 1943. godine, Sahat-kula je dosta stradala, pa ju je u ljeto 1954. godine popravio GNO Foča (Kreševljaković, 1957, str. 31).
Sanacija Sahat-kule je izvršena i 1988. godine, a novi satni mehanizam na električni pogon postavljen je 1991. godine, povodom obilježavanja 440 godina postojanja Aladža-džamije (Muftić, 1997, str. 90).

priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani

************************

Sahat kula u Foči _ 004

Sahat kula u Foči _ 005

Sahat kula u Foči _ 006

Sahat kula u Foči _ 007

Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1911.

Sahat kula u Foči _ 008

 

priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani

************************

(1) Hoča, kao trgovište (mercatum) prvi put se spominje 1366. godine (Kovačević-Kojić, 1978, str. 42). S obzirom na to da se u ovom dokumentu spominje Foča kao znatnije trgovačko mjesto, može se zaključiti da njegova historija seže u mnogo dalju prošlost.
(2) U defteru iz 1519. godine srednjovjekovni naziv Hoče prvi put je zamijenjen imenom Foča (Redžić, 1983, str. 324).

************************

U augustu 1493 otpremila je Republika sv. Vlaha jedan sat na uzdarje hercegovačkom krajišniku Sulejman-begu koji je rezidirao u Foči. Dr. Ćiro Truhelka primjećuje kako je taj sat bio vjerovatno prvi koji je prokucao na bosanskom zemljištu. (Dr. Ćiro Truhelka: Tursko-slovjenski spomenici dubrovačke arhive, Sarajevo 1911, strana 215)
Sahat kula u Foči (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/13/sahat-kula-u-foci-foto/
Foča, augusta 1493. godine : Prvi sat koji je stigao i proradio u Bosni
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/21/foca-augusta-1493-godine-prvi-sat-koji-je-stigao-i-proradio-u-bosni/

 

 

 

Stari tekstovi » Iz Evlijinih bisaga: Šeher Foča

 Prijeka čaršija i Sahat kula _ 50185463

Osvojio ga je Ebu'l-Feth, sultan Mehmed-han, godine 869/1465. Njegova je tvrđava, koja se nalazila u brdima, porušena. On je sada po Gazi Sulejman-hanovom katastarskom popisu (tahrir) domen (hass) hercegovačkog paše, a nalazi se na teritoriju hercegovačkog sandžaka. Njim upravlja vojvoda. To je ugledan kadiluk u rangu kadiluka od tri stotine akči, u nahijama toga kadiluka ima sedamdeset i sedam sela. Ima muftiju, predstavnika šerifa, predstavnika Portinih spahija (sipah kethuda yeri), janjičarskog serdara, povjerenika za harač (harac agasi), tržnog nadzornika (muhtesib agasi), starješina esnafa (sehir kethudasi) te razne prvake i velikaše.

Foča _ mapa iz 1888 _ 50185461

Oblik i položaj Foče
Prostire se duž obale velike rijeke Drine, od istoka prema zapadu. S jugoistočne, južne i zapadne strane, u daljini koliko može top dobaciti, nalaze se šumom bogate planine s ogromnim drvećem. Veliki šeher se nalazi u polju, na ravnom i prostranom mjestu. Sve do obale rijeke Drine nanizane su prostrane kuće, prizemne i na sprat. Zidane su od tvrdog materijala, a imaju i vinograde.
Grad ima 18 mahala. 10 je muslimanskih, a 8 bugarskih, srpskih i latinskih (katoličkih). Jedna je mahala židovska. Ima 2.160 impozantnih, krasnih i lijepih kuća, koje su u dobrom stanju, pokrivene su ćeremitom i pločama, okružene baščama, tako da svaka izaziva ljubomoru i zavist persijskih vrtova. Najimpozantniji su novosagrađeni saraji Mustafa-efendije Kadića (Kadizade), zastupnika (halif) spahija u rezidenciji sreće (Stambolu). Zatim Begov saraj i Serdarev saraj.

Foča_Most Mehmed-paše Kukavice, Gornji Ćehotinski most _ 001

Džamije
Ima svega 17 islamskih bogomolja (mihrab). Između svih ističe se džamija sultana Bajezida Velije u staroj čaršiji. To je starinska bogomolja, sagrađena od tvrdog materijala, u starom stilu. Ima drvenu kupolu pokrivenu olovom i jedan minaret. Zatim džamija Fatma-sultane. I ta je bogomolja (musala) u dobrom stanju, a pokrivena je čistim olovom. Na kraju zapadne strane varoši nalazi se jednostavno građena džamija Šejh-Piri efendije. Defterdar-pašina džamija ima jedan minaret, a pokrivena je olovom. Zatim ima Osman-agina džamija, u kojoj iznad kapije stoji ovaj natpis:
Zgrada Hadži-Osmanove džamije, koja je slična raju
Postade uzvišen hram iskrenih vjernika
Posjetilac reče datum dovršenja njegove zadužbine
Posta krasna džamija i privlačan hram
Godine 1022/1613
Ova svijetla džamija ima kupolu od daske, a sva je prekrivena olovom. Na vratima džamija kadije Osman-efendija nalazi se ovaj natpis:
Blago onom ko u nju uđe čist
Datum joj je:
Godine 1002. = 1593/1594.

Ove pomenute džamije su velike džamije na ovoj strani grada Foče. Osim njih ima 11 mahalskih mesdžida (zavije) Rijeka Ćehotina (Tihotina) razdijelila je ovaj grad Foču na dvoje. Na suprotnoj, istočnoj strani te rijeke nalaze se ove džamije: Kad drvenim mostom pređemo na suprotnu stranu, onda na vrhu mosta imamo Hasan-pašinu džamiju, koja je po cijelom svijetu poznata pod imenom Aladža džamija. To je krasna bogomolja. Ovoj džamiji nema ravne u Bosanskom ejaletu, ni u zvorničkom sandžaku, ni u gradu Taslidži (Pljevlja), a ni drugdje. Njen je graditelj Ramadan-aga, glavni zastupnik (bashalife), starog neimara (Kodža Mimar) Sinana, sina Abdulmenan-agina, glavnog neimara (mimarbashi) sultana Sulejmana. On je uložio svu svoju sposobnost dok je napravio ovu tako krasnu i divnu Aladža-džamiju, kojoj ne može biti ravne. U ovoj džamiji je sa stanovišta arhitekture izraženo toliko sposobnosti, toliko ukusa i finoće i ostvareno toliko ljupkosti da takvu impresivnost nije ostvario nijedan raniji neimar na zemaljskoj kugli. Kako je ona ljepša i sjajnija od svih džamija ovog grada, to je ukrasila grad. Neimar je na zidovima četvorougaone osnove napravio, poput plave zdjele, okruglu kupolu, ona je uzorna i zaslužuje da se vidi. Minber, mihrab, prozori i galerija mujezina su perforirani (musebbak) radovi od bijelog mramora poput perforacija (gravura) Fahrije, u svakom tom detalju izražena je neka posebna sposobnost i vještina poput dopuštene mađije. Spolja na sofi nalaze se tri visoke kupole (kubbe), na četiri mramorna stuba bijela kao kristal. Da ne bi snijeg i kiša zasipali veliki džema'at, na ovim sofama je poredano sinetrički dvadeset borovih stubova i od drveta inžinjerijski napravljena neka vrsta krovnog prepusta (sundruma), tako da onaj koji ga vidi ostaje zapanjen, jer je sav taj prepust izgraviran mrežastim gravurama poput gravura Fahrije. Sav jugoistočni zid ove sofe išaran je raznovrsnim šarama ravnim Behzatovu, Manijevu i Sahkulovu kistu. U sredini dvorišta (harem), na mjestu obraslom u zelenilo, pod visokom emajl-kupolom na sest stubova, koja je kao kupola kakvog visokog dvorca, napravio je klesar mramora šadrvan (havz) za abdest. To je tako umjetnički izrađen safijski šadrvan da zaljubljeni ljudi, gledajući kako iz slavina teče živa voda i pravi vodoskok, prestanu da čeznu i uzimaju abdest. Sa desne strane ove džamije, do samog puta, podignuta je veličanstvena kupola (kubbe) na četiri stuba. Oko nje je kovački majstor napravio takve gvozdene rešetke i prozore koji su poput radova kovača Davuda. Svaki majstor, inžinjer i svjetski putnik koji pažljivo pogleda ovu kupolu i ove gvozdene rešetke ostaje zapanjen i zadivljen. Osnivač ove zadužbine, Hasan-paša, umro je u Budimu kao Budimski defterdar. Njegovo su čisto tijelo, prema njegovom testamentu (vasiyet), sahranili ovdje u gradu Foči, u dvorištu ove džamije pod pomenutom emajl-kupolom. To je i sada svijetao mauzolej. Bog mu se smilovao! To je, zaista bio čovjek od ukusa, darežljiv i plemenit, vrijedan i gostoljubiv, pun divnih osobina kao Hatem Tai i Džafer Bermeki. Kako on nije žalio blaga, to je neimar Ramadan iz dvadeset i jedne džamije koje je on gradio mogao uzeti poneko iskustvo i vještinu (san'at) i sve ih primjeniti na ovoj džamiji. Uloživši svu svoju sposobnost, on je napravio takav Božji hram da mu nema ravna u Rumeliji (diyar-i Rum). Kako je osnivač bio darežljiv čovjek, on je raznim umjetnicima koji su iz svih krajeva dobrotvoru na poklon po jedan svoj umjetnički rad dao odgovarajuće nagrade i uzdarja. Umjetnički izrađenim lusterima, koje je također dobio na dar, ukrasio je unutrašnjost džamije, pa je i ona postala postala svijetla bogomolja, poput mlade čije čelo sija kao mjesec. Iznad visokog svoda kapije na jugoistočnoj strani džamije, na bijelom i čistom mramoru, napisan je kaligrafski u stilu Kara-Hisarije ovaj natpis:
Ovu časnu džamiju podigao je osnivač zadužbine
I dobrotvor Hasan, sin Jusufov,
i dao joj ovaj hronostih:
Primi je lijepo, o vječni (Bože)!
Godine 1047.
Pokraj ove dzamije nalazi se džamija Emira Mehmed-age. To je interesantna, simpatična i lijepa džamija, ali nema posjetilaca. Ovu džamiju narod zove Pašina dzamija(Pasa cami). Na njenoj kapiji nalazi se ovakav natpis:
Ovu časnu džamiju sagradio je i proširio
Mehmed-aga sin Abdulatifov, upravitelj vakufa
Napisano godine 961.
Džafer-efendijina džamija je svijetla starinska bogomolja kojoj nema ravne, a pokrivena je olovom. I Sulejman-begova džamija je, također, udobna i privlačna, ali ima pomalen broj posjetilaca. Osim ovih džamija, nalazi se na ovoj strani više mahalskih mesdžida. U Foči ima šest medresa, u nekima se predaje islamska tradicija (hadis). Postoji osam tekija. Od svih je najznamenitija Bajezid-babina tekija, na jugoistočnoj strani grada, među vinogradima i baštama. Ona je okrenuta prema čaršiji i bazaru i predstavlja kosmoramu (ogledalo svijeta). Ukrašena je raznovrsnim maksurama i kuhinjama. Tu ima tri javna kupatila (hamam). Jedno je kupatilo pokojne Fatma-sultanije, drugo Bajezidovo, a treće hamam Mustafa-efendije, zastupnika (halifa) spahija.
Sudnica (mekheme), koja je u blizini ovog kupatila, također je Mustafa-efendijina. U blizini Mustafa-efendijine banje nalazi se prostrana musala. Ovdje mještani obavljaju blagodarenja. Postoje dvije javne kuhinje (imaret). Jedna Bajezid-hanova, a druga Aladža-džamije.
Od njihovih specijaliteta na glasu su četrdeset vrsta riba iz rijeke Drine, bijeli kruh i med samotok, sedam vrsta sočnog grožđa, višnje i kruške jeribasme. Prema bazdaraginim podacima tu ima 26.000 dunuma vinograda na koje se plaća desetina (osur). U čaršiji ima 540 dućana. Sredinom ovoga mjesta, tamo gdje se nalazi trg varoši, teče rijeka Drina, koja se ne može preći na konju. Jugoistočno od rijeke leži glavni dio grada. Sjeverno i zapadno od rijeke nalaze se plodni voćnjaci (bag). Stanovnici prelaze i na suprotnu stranu čamcima i lađama. Svi dvorovi i uglednije kuće leže na obali Drine. Njihovi doksati i prozori gledaju na rijeku. Dužina grada obalom rijeke iznosi 4.000 koraka. Ova rijeka Drina izvire na sredini Hercegovine (dijar-i Hersek) iz planinskih visoravni Kolašina i Čemerna, iz planina Zagorja i Uloga. Rastući i skupljajući se postepeno, ona najprije nailazi na ovaj veliki grad i teče jedan sat direktno kroz bašče i ne pravi nikakve vijuge.

foca-oko-1900-g _ 003

Na istočnoj strani grada, pored Aladža-džamije, teče rijeka Ćehotina, koja se pod tabhanom (dabeghane) sjedinjuje s rijekom Drinom. Rijeka Ćehotina teče s istočne strane grada Foče. Njen izvor nalazi se na jugoistočnoj strani (kible) u planinama nahije Bihor u prizrenskom sandžaku u Albaniji, koje su udaljene jedanaest konaka. Ona dolazi iz Pive, Nikšića i opasnih Drobnjaka, prolazi ispod grada Plava, zatim Pljevaljskim poljem, protiče kroz grad Foču, dijeli ga nadvoje i tu utiče u rijeku Drinu. Drina teče dalje prema sjeveru, nailazi na kasabu Ustikolinu, a zatim se sjedinjuje sa Limom. Odatle teče prema bosansko-sarajevskom Višegradu, prolazi kasabu Bijeljinu te pod gradom Racom, utiče u Savu.

U ovom hercegovačkom sandžaku postoje dva znamenita velika grada (mahmiyya), jedan je Foča a drugi Mostar. Stanovnici Foče su u licu lijepi i divni ljudi, čistog vjerovanja, pobožni su i dobri muslimani. Muškarci nose raznobojnu čohanu odjeću. Prvaci i velikaši zamotavaju bijele čalme, a srednji stalež nosi pokratko odijelo i čakšire s kopčama, grube papuče i kalpake od raznobojne čohe i kunovine. Govore bosanski. Većinom su trgovci. Hadžija (hodočasnika) i gazija (junaka) ima takođe dosta. Žene nose feredže od crne čohe sa bijelim velom i idu pokrivene kao Rabija Adevija. Djevojke su im veoma lijepe, povučene, a djeca vrlo bistra i oštroumna, pa su napamet naučila mnoge knjige u stihovima. Mladići su im pravi sokolovi, neustrašivi i hrabri junaci. Vječno su u borbi sa Mlečanima. Njihovi učenjaci posjeduju rijetka znanja, a njihovim iskusnim ljekarima, ranarnicima i majstorima za puštanje krvi nema ravnih. Od turbeta koja se posjećuju znamenita su Bajezid-babino i Murad-babino, a obojica su pokopani u svojim tekijama.

foca_džamija_medresa_han_sahat-kula_mehmed-paše-kukavice_ 002

Fočanski most – ogledalo čuda
Na obali Sredozemnog mora, u nahiji grada Menemen, blizo grada Smirne na anadolskoj strani ima još jedan grad po imenu Kara-Foča. Ali ovo je hercegovačka Foča. Na zapadnoj strani, pola sata daleko od ovoga grada, na Karaburnu na velikoj rijeci Drini nalazi se drveni most na jedno okno, koje se diže do nebeskog vrha. To je veoma strašan, opasan i nesiguran prelaz, koji već propada jer nije tvrdo građen. Ovaj veliki most, koji treba pogledati, napravio je majstor stare škole tako da je na jake temelje, koji se nalaze na obje strane rijeke, vješto nanizao jednu na drugu velike i duge gretle tako da jedna nad drugom izmiče kao pera u krilima lastavice. Tako su grede, koje se nižu s obje strane, približene pa je onda na sredini mosta povezao jedan za drugi pet direka lađe i tako sagradio ovaj veliki most kome nema ravna ni u jednom vilajetu. Preko njega prelaze ljudi, konji, mazge i ostala stoka. Most se jako ljulja, pa se čovjek ne usuđuje ni da pogleda dolje. Čovjeku se smrači pred očima, srce mu zalupa. U ovim krajevima uopće nema kola, a i da ih ima, ne bi mogla prelaziti preko ovoga mosta. To je most rahmetli Sulejman-hana. On je za njegovo održavanje
uvakufio jedanaest sela. Zatim smo opet došli u Foču i s nekoliko prijetelja prešli preko rijeke Ćehotine, i idući obalom rijeke Drine prema sjeveru, došli smo u kasabu Ustikolinu.

SO Foča - Na dnevnom redu rebalans općinskog budžeta


Priredio: Kenan Sarač,4. septembra, 2015.

 

************************

priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani

Muslimani u Španiji

Muslimani u Španiji _ 008

Muslimani u Španiji

Jedna od evropskih država koje su imale veoma burnu prošlost jeste i Španija, u historiji poznata kao Endelus. Kad bismo upitali koji su se važni događaji desili godine 1492. godine, mnogi bi rekli da je to godina kad je Kolumbo otkrio Ameriku, međutim, muslimani bi se trebali bolje sjećati da je to godina kad je Granada, posljednji muslimanski grad u Endelusu, pala u ruke kršćana, iako su već davno prije toga muslimani bili prisutni na teritoriji Iberijskog poluotoka i imali čvrstu vladavinu. Tarik b. Zijad davne 711. godine kročio je na ovo područje.

Ova su podneblja prošla razne periode: svijetli period blagostanja i napretka u raznim naukama u Endelusu pod vladavinom hilafeta, srednji vijek u kojem je započeo i tamni period inkvizicije, Habsburška Španija, Burbonska Španija, period republikanizma, moderna Španija.

U narednim redovima ukratko ćemo navesti podatke o demografskoj slici ove zemlje, o doprinosu muslimana u napretku na polje nauke, o periodu inkvizicije i sadašnjem stanju muslimana u ovoj državi.

Demografska slika

Pogledajmo ogromne demografske promjene i razvijanja muslimanske populacije ove zemlje kroz stoljeća: “Može se napomenuti da je kraj 16. i početak 17. stoljeća period kad su muslimani u Španiji ušli u fazu demografskog dna. Demografski ambijent u kojem su se nalazili muslimani Španije krajem 16. i početkom 17. stoljeća sigurno možemo okarakterizirati kao najnegativniji momenat od vremena kad je počeo da se širi u 8. stoljeću. Od 17. stoljeća, nakon protjerivanja najmanje 275.000, pa čak do 500.000 osoba i definitivne asimilacije preostalih muslimana (kako su ih tada zvali: Moriska), gubi se svaki trag postojanja pripadnika islamske vjeroispovijesti na području današnje Španije.

Masovan priliv doseljenika iz islamskih zemalja zadnjih godina uzrokovao je rast ove populacije više nego enormnom brzinom. Naime, već 2010. godine muslimanska populacija u Španiji brojala je oko 1,5 miliona osoba. Udio muslimana u odnosu na ukupno stanovništvo države je između 2003. i 2010. godine skočio sa 1,5% na 3,2%.

Ogromna većina muslimana Španije vodi porijeklo sa područja Sjeverne Afrike, posebno iz Maroka. Značajan udio od blizu 10% unutar ukupne muslimanske populacije imaju osobe koje su doselile iz zapadnoafričkih država, posebno iz Senegala. Pored doseljenika sa Indijskog potkontinenta, zatim Bliskog istoka i mnogih drugih država, etničko šarenilo španskog islama upotpunjuje i prisustvo brojnih autohtonih Španaca koji su konvertirali u ovu religiju. Njihov broj se procjenjuje između dvadeset i trideset pet hiljada.” (Svjetski almanah demografske istorije muslimana, str. 454–456)

Muslimani u Španiji _ 001

Endelus

Tarik b. Zijad, Allah da mu se smiluje i nagradi ga za njegov trud, sa svojom vojskom kročio je 711. gr. godine na područje današnje Španije, a mjesto na kojem se iskrcao nazvao je Džebelu Tarik – Tarikova planina i od tog naziva potječe i naziv Gibraltar. Ovim iskrcavanjem počelo je muslimansko osvajanje Iberijskog poluotoka koji su u ovaj pohod krenuli po naredbi halife Velida. Musa b. Nusajr, emevijski namjesnik u Sjevernoj Africi, poslao je svog generala Tarika b. Zijada sa sedam hiljada vojnika u pohod protiv vizigotskog kralja. Sedam godina muslimanima je trebalo da zauzmu cijeli poluotok, osim Galicije i Asturije. Mnogi stanovnici prihvatili su dobrovoljno vlast muslimana, a neki su vremenom prihvatili i islam. Muslimanska vlast Endelusa domicilnom stanovništvu nije zabranjivala da javno ispoljavaju svoju vjeru i običaje.

Između 1009. i 1031. godine došlo je do raspada centralne emevijske vlasti zbog ustanaka, pobuna i nasljeđivanja vlasti od strane nekompetentnih vladara. Ovo je bio razlog da se uspostavi nekoliko manjih slabih kraljevstava, koja su bila slabija nego prošla emevijska država, međutim, u ovom periodu došlo je do procvata umjetnosti, jer svaki je vladar sponzorirao umjetnike i učenjake iz želje da nadmaši ostale vladare.

Vremenom je nedostatak centralizirano organizirane vlasti doveo do kraja muslimanske vladavine na poluotoku. Izgubili su značajne teritorije u ratovima s kršćanskim kraljevstvima koja su se nastojala proširiti sa sjevera. Mala kraljevstva Endelusa zatražila su pomoć Jusufa b. Tašufina, muravidskog vladara u Maroku, a nakon što su dobili pomoć koju su tražili, 1090. godine Muravidi su ih prepustili sudbini. Ovaj put su tajfa-kraljevstva zatražila pomoć druge berberske dinastije – Muvehida. Oni su se rado odazvali pozivu i neko su vrijeme imali uspjeha u Španiji. Ipak, 1212. godine bili su poraženi u Bitki kod Navas de Tolosa (ar. El-Ikab), te su nekoliko decenija kasnije bili prisiljeni da se vrate preko Gibraltara.

Gradovi ovih muslimanskih kraljevstava padali su jedan za drugim u ruke kršćana sve do 1260. godine. Jedino je Granada bila ostala čak još dva vijeka, sve do kraja 1491. godine kad je došla pod opsadu i 2. januara 1492. pala u ruke vojske Ferdinanda i Isabele. Nedugo nakon toga, muslimanima je dat izbor da postanu katolici ili da napuste Španiju. Neki su prihvatili kršćanstvo, neki su emigrirali, a neki su nastavili prakticirati vjeru potajno.

Kad sagledamo dalji tok života muslimana na tim područjima i činjenicu su jednostavno nestali skoro svi tragovi islama, može se zaključiti da je jedini pravi izbor bio da se emigrira. Oni koji su ostali, ubrzo su nasilno asimilirani u društvo i ništa od islama nije ostalo. Iz povijesti Endelusa mogu se izvući mnoge lekcije za budućnost.

Pad Endelusa desio se usljed jačanja i ujedinjenja kršćanskih vladavina, također jedan od faktora je bila geografska i politička izolacija Endelusa od ostatka islamskog svijeta. Međutim, i unutrašnji faktori, prije svega, neprijateljstva i podjele među muslimanskim vladarima, udaljavanje od vjere, pohlepa i želja za lagodnim životom elite, također su doveli do pada Endelusa.

Ovaj članak je kratak tako da se opisu ovog događaja i perioda nakon njega ne može dati njegovo pravo koje zaslužuje, ali zato bismo preporučili knjigu Endelus, uspomena i opomena, uvaženog Abdussameda ef. Bušatlića, prof., svakom ko nije upoznat sa ovim djelom, a zainteresovan je da više pročita o Endelusu.

Endelus, centar nauke

Endelusko društvo bilo je rijetko viđeno pluralističko društvo čija su glavna obilježja bila sloboda, tolerancija i odsustvo prisilne asimilacije. Arapi, jevreji, kršćani i drugi živjeli su zajedno osam stoljeća. Kordoba je bila centar te civilizacije i intelektualno središte sa naučnim institutima i bibliotekama. U tom gradu sa oko milion stanovnika bilo je 17 univerziteta, 70 javnih biblioteka, 700 hamama, 600 džamija, 60 palača. Skoro svi ljudi u Kordobi znali su čitati i pisati, kako navodi orijentalista Reinhart Dozy.

Prvi značajniji evropski učenjak koji se bavio arapskim naukama bio je Gerbert Aurillac, koji je bio monah u Francuskoj i kasnije je postao papa Silvestar II. On je slao timove učenika u Endelus na kraju 10. vijeka. U Endelusu je bilo mnogo instituta na kojim su se mnogi studenti bavili prevodom rukopisa iz Bagdada i Kaira. Zahvaljujući ovim prijevodima, mnogo znanja iz arapskog, grčkog i rimskog svijeta sačuvano je i dalje prošireno po Evropi, što je direktno utjecalo na pokrete renesanse i prosvijetiteljstva.

Endelus je do kraja 11. vijeka prednjačio na polju nauke, a u astronomiji su usavršene tabele i preciznost instrumenata. Naprimjer, astronom is Toleda Zargali (koji je umro 1087.) pojednostavio je helenski astrolab i njegova verzija poznata je kao saphea azarchelis i bila je u upotrebi do 16. vijeka. On je također s teorijom o eliptičnim orbitama planeta pretekao njemačkog astronoma Keplera koji je živio u 17. vijeku. Prva škola medicine u Evropi sagrađena je u Endelusu u Salemu. Na polju medicine prednjačio je Zehravi (umro 1013. g.), koji je pisao o hirurgiji, medicinskoj etici i odnosu ljekara i pacijenta, farmakologiji. Ibn Zuhr, koji je na Zapadu poznat kao Avenzoar, bio je zagovornik kliničkog istraživanja i praktičnog eksperimentiranja.

Samo veoma ignorantna osoba ili osoba koja nije upućena u ovo može negirati doprinos muslimana u naučnom napretku u Evropi. Evropa je doživjela renesansu u momentu kad su muslimani bili na vrhu svog napretka. O ovom svjedoče i neki zapadni učenjaci. Profesor T. C. Young u radu “Utjecaj islamske kulture na kršćanski Zapad” kaže: “Ovo je samo historijski pregled koji je ovdje imao za cilj da nam ukaže na veliki kulturni dug koji dugujemo islamu od onog momenta kad smo mi, kršćani, u periodu od hiljadu godina, putovali u islamske zemlje i njihovim profesorima da kod njih učimo umjetnost, znanosti i filozofiju života.”

Nažalost, ovaj se doprinos namjerno prešućuje u velikom dijelu svjeta. U ovom časopisu El-Asr u zadnje vrijeme objavili smo veliki dio tekstova na temu doprinosa muslimana u nauci, tako da zainteresirani ove tekstove mogu da potraže u prošlim brojevima ili na internetskoj stranici.

Muslimani u Španiji _ 002

Tamni period inkvizicije

Nakon svijetlog perioda Endelusa koji su obilježili blagostanje i napredak na polju raznih nauka i medicine, dolaskom Španaca na vlast nastupio je tamni period inkvizicije koji je trajao nekoliko stoljeća. Španska inkvizicija je naziv za inkviziciju koja je djelovala u Španiji pod kontrolom španskog kralja. Inkvizicija (lat. inquisitio – istraživanje) bila je ustanova Rimokatoličke crkve čiji je zadatak bio da pronalazi, zatvara, optužuje, isleđuje, sudi i kažnjava ljude proglašene hereticima. Glavni zadatak ove inkvizicije bio je sprovođenje politike čistoće krvi. Ovo je značilo motrenje da se potomci jevreja i muslimana pokrštenih nakon rekonkviste ne vrate vjeri svojih predaka. Također, predmet istrage i suđenja bili su svi koji su se protivili zvaničnim stavovima Rimokatoličke crkve. Inkvizicija je djelovala od kraja 15. vijeka do godine 1834. Njen operativni modus uključivao je zvjerska mučenja, javna pogubljenja, brutalno suzbijanje svake kritike službene crkvene doktrine. Na ovakav način inkvizicija je imala glavnu ulogu u protjerivanju jevreja i muslimana iz Španije. Ključna ličnost španske inkvizicije bio je kardinal de Torquemada, ispovjednik kastiljanske kraljice Izabele.

Kad bi inkvizicija došla u grad, prvi korak bio je edikt “milosti”. Nakon nedjeljne mise, inkvizitor bi nastavio čitati edikt, objašnjavajući moguće hereze (oblike otpadništva) i podstičući na osnivanje inkvizicijskih sudova na kojima bi se “čistila svijest”. Za vrijeme “milosti” ljudi su se mogli sami predati u roku otprilike mjesec dana kako bi im Crkva oprostila i onda bi prošli bez veće kazne. Mnogi su se tako predavali, ali to nije bilo dovoljno, oni su morali dati informacije i o svojim istomišljenicima. Na ovakav način nastavljao se proces progona i istrage jer su informacije neprestano pristizale. Prijave su bile anonimne i optuženi nije znao ko ga je prijavio. Lažne su prijave bile vrlo česte, neki su prijavljivali druge iz ljubomore ili mržnje. Na ovakav način nepovjerenje među susjedima i članovima porodice bilo je ogromno. Cilj ovoga bio je da se širi strah među stanovništvom. Ovakav način progona i širenja straha vidi se također i u staljinističkim čistkama, Hitlerovoj vladavini, u režimima poput režima Hafiza Asada i njegovog sina Bešara Asada i drugih tirana.

Nakon optužbe, optuženi bi nekad bili i dvije godine u pritvoru čekajući istragu i suđenje. Imovina bi bila preventivno oduzeta od strane inkvizitora. Ovom imovinom bili bi plaćeni troškovi suđenja i hrane i odjeće za optuženog, tako da bi porodica optuženog ostajala bez ikakvih sredstava za život. Sve ovo odvijalo se u tajnosti, tako da ni javnost ni optuženi nisu znali zbog čega je optužba podignuta.

Sadašnje stanje muslimana u Španiji

Grupe muslimanske manjine u Španiji mogu se podjeliti na sljedeći način:

● Studenti: Pomaganje novih studenata bila je jedna od najvažnijih aktivnosti generacija koje su došle ranije. Oni su se također bavili davom, zato je i osnovano Islamsko špansko udruženje 1971. godine.

● Radnici: Ovo je najveća grupa muslimana, koji čine više od dvije trećine muslimana u Španiji. Većina doseljenika bili su mladi Marokanci, bez porodica i većina je bila nepismena, tako da su lahko zastranjivali. Islamski centar u Španiji prepoznao je ovu opasnost pa je radio na buđenju islamskog identiteta među ovom grupom.

● Autohtoni muslimani Španci: Oni su prihvatili islam, dobrovoljno i iz ubjeđenja, nakon što im je postala jasna prava slika islama koju su pokušali iskriviti kršćani. Ovome je doprinijelo usvajanje Zakona o slobodi ubjeđenja nakon što je vijekovima bilo mnogo problema u pogledu zastupanja drugačijeg stava i ubjeđenja od katoličkog. Ova grupa nalazi se u Granadi, Malagi, Kordobi i Madridu.

● Muslimani u južnim kolonijaliziranim područjima Maroka: Seuta i Melilja.

Povećanjem broja muslimana koji su doselili zbog studija i posla, sve više su se pojavljivale organizacije i udruženja, pogotovo nakon Zakona o slobodi vjera. Neke od tih 49 organizacija jesu sljedeće: Islamski španski centar, Udruženje muslimana Španije u Granadi, Islamsko udruženje u Kordobi itd.

Postoji također Islamski kulturni centar u Madridu, koji obuhvata mesdžid i mekteb za podučavanje islamskih nauka, arapskog i španskog jezika, Kur’ana.

Potrebe muslimana u Španiji

● Uprava koja će ujediniti razne organizacije, objediniti mišljenja, pregovarati sa španskim vlastima i rješavati probleme na zvaničan način.

● Veći broj škola i naučnih instituta koji će podučavati djecu islamu.

● Prijevod knjiga i tefsira na španski jezik.

● Izdavanje časopisa koji će biti glasnik muslimanske manjine, pokretanje televizijskog kanala i radija.

● Daije koji poznaju arapski i španski jezik, kako bi pozivali muslimane i ostale.

Na kraju, nažalost, ne može se živjeti od stare slave. Činjenica je da je danas islamski ummet u nezavidnoj poziciji, međutim, nikad se ne smije gubiti nada u poboljšanje stanja, ali ta nada mora da ide zajedno sa ulaganjem ogromnog truda u izučavanju islamskih nauka, a potom i svjetovnih nauka. Kad očistimo svoj nijet, uložimo veliki trud, onda se može i očekivati bereket od Allaha i popravljanje stanja. Zato molimo Allaha da muslimanima u Španiji, a tako i širom svijeta, podari iskrenost i bereket u izučavanju vjerskih i svjetovnih nauka i radu i da im popravi stanje, i neka su salavat i selam na posljednjeg Poslanika, na njegovu časnu porodicu i sve ashabe.

Hasan Stranjac, prof.

izvor:el asr

fotografije:internet

oprema teksta:focanskidani

_ _ _ _ _

The Conquest of Andalusia

KAKO SU MUSLIMANI OSVOJILI ŠPANIJU ?
Maroko i Španiju dijeli jedan uski moreuz (morski tjesnac) koji se zove”Moreuz Džebel Tarik” (Gibraltar), a sjeverno od njega je brdo koje se zove”Džebelu Tarik” (Tarikovo brdo). Neko će se upitati:

“Zbog čega su ovaj moreuz i ova planina dobili ovo ime?” Nazvani su po imenu čuvenog arapskog vojskovođe, Tarika ibn Zijada, koji je sa svojom vojskom krenuo iz Maroka i prošavši kroz ovaj moreuz došao do Sredozemnog mora i osvo­jio Španiju.

Tariq Ibn Ziyad La Conquête de l'Andalousie

Tokom dugog vremena islam se širio svjet­skim prostranstvima dok nije obuhvatio Irak, Perziju, dio Indije, zemlje Šama i zemlje sjeverno od njih. Takođe, na drugoj strani, islam je obuhva­tio Egipat i Sjevernu Afriku, a zatim su se musli­manske vođe usredsrijedile na Evropu, a Španija je bila najbliža evropska zemlja.

U Maroku je bila stacionirana arapska vojska, čiji je broj bio veoma mali ali čiji su vojnici bili izuzetne snage. Njihov zapovjednik bio je Tarik ibn Zijad koji je bio poznat po svojoj hrabrosti i vještini u vojnoj taktici.

Tariq ibn Ziyad _ 005Tariq ibn Ziyad _ 006Tariq ibn Ziyad _ 007

Tarik je sagradio nekoliko lađa i zajedno sa svojom vojskom i njihovim konjima, kroz Sredozemno more, stigao do Španije, i to prije više od 1200 godina. Tarik se obreo sa svojom vojskom na tlu neprijatelja, pri čemu je more bilo iza njih a neprijatelj ispred njih. Pri tome, pristizanje vojnog pojačanja iz Maroka nije bilo nimalo lahko.

Nalazili su se pred vojskom čiji je broj izno­sio više od stotinu hiljada vojnika, dok broj musli­manskih vojnika nije prelazio sedam hiljada!

Tarik je dobro znao pred kakvim teškoćama su bili on i njegova vojska, jer njihove lađe su bile malobrojne a mogućnosti za spašavanje neznatne. Ako bi bili pobijeđeni Španci bi ih sve pobili, sto­ga je shvatio da ovakva situacija znači ili pobjedu ili smrt!

Heritage History Tariq ibn Ziyad

Tarik je onda naredio nekolicini svojih ljudi da zapale njihove lađe! Kada su njegovi vojnici vidjeli vatru koja je zahvatila njihove lađe obuhva­tio ih je strah, jer su pomislili da su to učinili nji­hovi neprijatelji. Počeli su da viču:

“Neprijatelj nas je porazio! Svi ćemo biti ubi­jeni!”

Tada Tarik stade pred njih da im se obrati, te reče:

“Ja sam naredio da se zapale lađe! Ljudi, gdje je izlaz? More je iza vas a neprijatelj pred vama, i tako mi Allaha, ne preostaje vam ništa drugo osim iskrenost i strpljenje! Ljudi, postupite isto kao Što sam i ja! Ja sam odlučio da trpim pa i vi učinite isto, i ustajem odlučno protiv neprijatelja pa i vi učinite isto! Napadnite svi kao jedan i porazite svoga neprijatelja! Mi ćemo ovdje ostati i nećemo napustiti Španiju!”

Samo što je Tarik izgovorio tekbir, musliman­ski konjanici jurnuše u borbu da zarade pobjedu ili šehadet (pogibiju na Allahovom putu). Pred jakim naletima muslimana Španci počeše da se povlače, a zatim se daše u bijeg tražeći spas. Muslimani su pristizali neprijateljske grupe i nanijeli su im teške gubitke.

Gibraltar money currency 5 Pounds banknote 1995 Muslim general Tariq ibn Ziyad

Vladavina Arapa u Španiji potrajala je više od 780 godina, a sa dolaskom islama zavladala je pravda i sloboda te u Španiji započe zlatno doba. Muslimani su u Španiji proširili nauku i civiliza­ciju, i nije potrajalo dugo a to isto se raširi po raz­nim krajevima Evrope, koja je bila utonula u tminu neznanja i civilizacijske zaostalosti. Ako i danas posjetiš Španiju, vidjet ćeš mnoge lijepe arapske građevine, koje su oni podigli. Vidjet ćeš“Crveni zamak” (El- Hamra) u Granadi i veliku džamiju u Kordobi. Muslimani su izgubili Španiju ali su u njoj ostavili ono što svjedoči o njihovoj veličini.

Muslimani su osvojili Španiju zahvaljujući velikom vojskovođi Tariku ibn Zijadu, koji je zapalio lađe i u dušama svojih vojnika pobudio požrtvovanje u borbi na putu pomaganja islama. Istinski su se borili i pobijedili!

priredio:Kenan Sarač

fotografije:internet

oprema teksta:focanskidani

_ _ _ _ _

Muslimanska Španija – period islamskog prosperiteta

Granada – poslijednje muslimansko carstvo u Španiji

Godine 711., islam je ušao na Iberijski poluotok. Nakon što su pozvane da stanu u kraj tiranskoj vladavini kralja Roderika, muslimanske vojske pod zapovjedništvom Tarika ibn Zijada su prešle moreuz između Maroka i Španije. U roku sedam godina, većina Iberijskog polutoka, (današnja Španija i Portugal) je bila pod muslimanskom kontrolom. Dijelovi ove zemlje će ostati muslimanski preko 700 godina.

Tariq ibn Ziyad 1300th Anniversary

Tariq ibn Ziyad 1300th Anniversary 4202

Do sredine 900-tih, islam je dostigao svoj zenit u zemlji poznatoj kao Endelus (Andalus). Preko pet miliona muslimana je živjelo tamo, čineći tako preko 80% populacije. Snažan, ujedinjeni Umejevićki hilafet je vladao zemljom i bio je daleko najnaprednije i najstabilnije društvo u Evropi. Glavni grad, Kordoba, privlačio je one koji su tražili obrazovanje iz cijelog muslimanskog svijeta i Evrope.

Međutim, ovo zlatno doba politike i društva neće trajati vječno. U 1000-tim, hilafet se raspao i podijelio u brojne male države koje su se nazivale taife. Muslimanske taife su bile razjedinjene i ranjive na invazije krstaških kraljevstva sa sjevera. Sljedećih 200 godina, taife su pale jedna za drugom u ruke kršćanske „Rekonkuiste“. Do 1240-tih, jedino je preživjelo kraljevstvo na jugu – Granada. Ovaj članak će analizirati ovo poslijednje muslimansko carstvo u Iberiji.

Granada

Emirat Granada

U vremenu Reconquiste, muslimanske države su pale jedna za drugom u ruke kršćanskih kraljevstava koja su napadala sa sjevera. Veliki gradovi poput Kordobe, Sevilje, i Toledoa pali su od 1000. do 1200. godine. Pokreti Murabituna i Muvehiduna iz Sjeverne Afrike su usporili kršćansku navalu, ali nejedinstvo među muslimanima je dovelo do kontiuniranog gubljenja zemlje.

Alhambra

Granada Emirate
Lokacija Granade na Iberijskom poluotoku
Jedna muslimanska država, Granada, mogla je izbjeći kršćansko osvajanje u 1200-tim. Nakon pada Kordobe 1236. godine, vladari emirata Granade su potpisali specijalni dogovor sa Kraljevstvom Kastilje, jednog od najmoćnijih kršćanskih carstava. Granada je se složila da će plaćati porez Kastilji. Ovo je značilo da im je dozvoljeno da ostanu nezavisni kao Granada Emirat, ali zauzvrat da ne budu napadani od Kastilje, oni su plaćali godišnji iznos (obično u zlatu) monarhiji Kastilje. Ovo je stvorilo štetnu situaciju za muslimane Granade jer su redovito plaćali (porez) čime su osnaživali svoje neprijatelje.

Uprkos ovome, jedan od razloga zašto je Granada mogla zadržati svoju nezavisnost je geografija. Ona se nalazi visoko u planinama Sijera Nevade u Južnoj Španiji. Planine čine prirodnu barijeru za napadačke vojske. Prema tome, uprkos što su bili vojni slabiji od Kastilje, planinski teren je pružao ogromnu odbrambenu prednost.

, the Alhambra. Granada, Spain

Rat za Granadu

Preko 250 godina, Granada je ostala država koja plaća porez kraljevstvu Kastilje. Ali, okruženi neprijateljskim kršćanskim nacijama, Granada je bila u konstantnom riziku da bude istrebljena. U ranim 1400-tim, muslimanski učenjak je napisao anadaluškom posljednjem carstvu: „Zar Granada nije okružena silovitim morem i neprijateljem užasnim u borbi, od kojih oba tlače svoj narod danju i noću?“

The Alhambra. Granada, Spain. 0740

Podsticaj za osvajanje Granade se se desio 1469., kada je kralj Ferdinand od Aragona oženio kraljicu Izabelu od Kastilje. Ovo je ujedinilo dva najmoćnija kršćanska kraljevstva na Iberijskom poluotoku. Sada ujedinjeni, kršćani su usmjerili svoje poglede na uklanjanje zadnje muslimanske države sa poluotoka.

The Battle of Guadalete was fought in 711 or 712

Godine 1482., rat je započeo između novog Kraljevstva Španije sa emiratom Granade. Uprkos što su bili u mnogo slabijoj poziciji, granađani su se borili junački. Jedan španski ljetopisac je izrazio svoje poštovanje prema muslimanskim vojnicima riječima: „Mauri (muslimani) su uložili svu svoju snagu i sva svoja srca u borbu, kao što je hrabar čovjek dužan da brani svoj život, svoju ženu, i svoju djecu“. Obični muslimani i vojnici su se borili za svoj opstanak i za opstanak islama u Andalusu, i borili su se vrlo hrabro. Muslimanski vladari, sa druge strane, nisu bili tako hrabri i viteški nastrojeni.

The whole Alhambra Granada Spain

Grb emirata Granade

Grb emirata Granade na kojem piše:
“Nema pobjednika osim Allaha”
U toku rata, kršćani su ostali ujedinjeni i nisu se razbili u odvojene borbene frakcije, kao što su to inače radili u prošlosti. Nasuprot tome, Granada je iskusila velike političke preokrete. Muslimanske vođe i namjesnici su obično bili u sukobu i planirali različite planove da potkopaju jedni druge. Mnogi od njih su čak tajno radili za kršćanska kraljevstva u zamjenu za novac, zemlju i vlast. Gore nego sve to, 1483. godine posle jedne godine rata, sultanov sin, Muhamed se pobunio protiv svog oca i započeo civilni rat u Granadi, dok su španske snage počele napadati izvana.

Cordoba Mosque

Kralj Ferdinand je isplanirao da iskoristi civilni rat u svoju prednost. On je podržao Muhameda i njegovu borbu protiv svog oca (kasnije i svog tetka) u nastojanju da oslabi Granadu kao cjelinu. Muhameda je podržao Ferdinand sa oružjem i vojnicima u borbi protiv drugih članova njegove porodice, i na taj način je uspio da preuzme vlast u Granadi. U ovoj oružanoj borbi, kršćanske vojske su polako ulazile u zemlje Granade, tako da je do vremena kada je Muhamed preuzeo vlast 1490. godine, on samo vladao gradom Granada i ništa od okoline.

Poslijednji otpor Granade

Međutim, odmah nakon učvrščivanja svoje vlasti u Granadi, kralj Ferdinand je poslao pismo Muhamedu u kojem je zahtjevao da odmah preda grad. Muhamed je bio veoma iznenađen ovim zahtjevom jer mu je Ferdinand ostavio utisak da će dozvoliti da vlada nad Grenadom uz podršku Ferdinanda. Jasno je, da je Muhamed prekasno shvatio da je bio samo pijun kojeg je Ferdinand iskoristio da oslabi Granadu.

Muhamed je odlučio da pruži otpor kršćanskoj vojski tražeći pomoć od muslimanskih vladara u Sjevernoj Africi i Bliskom istoku. Nikakva pomoć nije došla osim male Osmanlijske mornarice koja je napadala španske obale i nije prouzrokovala mnogo štete. Do kraja 1491., grad Granada je bio okružen vojskom Ferdinanda i Isabele. Sa kula svoje palače Alhambra, Muhamed je mogao vidjeti ogromnu kršćansku vojsku kako se skuplja i priprema da osvoji grad. Sa ovom teškom budućnošću na vidiku, Muhamed je bio primoran da potpiše sporazum u kojem je predao kontrolu nad gradom u novembru 1491.

Granada 2

, the Alhambra. Granada, Spain

Alhambra
Palača Al-Hambra, izgrađena u 13. ili 14 stoljeću,
jedina je islamska srednjovjekovna palača koja je
ostala sačuvana nakon pada Andalusa
Drugog januara 1492., sporazum je stupio na snagu i španska vojska je ušla u Granadu i zvanično preuzela poslijednju državu Al-Andalusa. Kršćanski vojnici su tog jutra okupirali legendarnu palaču Alhambra. Na zidovima su podigli oznake i zastave španskih kršćanskih monarhija, označavajući svoju pobjedu. Na vrhu najveće kule u palači Alhabra, podigli su veliki srebreni krst, koji je govorio prestrašenom narodu Granade da su snage kršćanstva pobjedile muslimane Andalusa. Muslimani su bili previše uplašeni da se izlažu opasnostima napolju, i ulice su bile puste.

Sultan Muhamed je protjeran, i na njegovom izlasku iz Granade se zaustavio i pogledao nazad prema gradu i počeo plakati. Njegova majka nije bila potrešena njegovim izenadnim kajanjem, prekorivši ga riječima: „Ne plači kao žena za onim što nisi mogao odbraniti kao muškarac.“

Iako su pobjedonosni kršćani obećali vjerske slobode i općenito povoljne uslove narodu Granade, ova obećanja su ubrzo prekršena. Godine 1502., islam je zvanično zabranjen u Granadi i stotine hiljada muslimana je se moralo odseliti u Sjevernu Afriku ili je moralo prikriti svoje vjerovanje. Do ranih 1600-tih, niti jedan musliman nije ostao u Španiji!

Priča o padu Andalusa, od države koja je bila od vodećih političkih i socijalnih sila u muslimanskih svijetu u 1000-tim, pa do slabašne države koja je osvojena u 1400-tim, jedna je od priča kojoj nema ravne u islamskoj historiji. Stalna unutrašnja borba među muslimanima, manjak podrške od drugih muslimanskih država, i fokus na ličnu moć umjesto na islamsko jedinstvo, dovelo je do pada Andalusa. Padom Granade 1492. ta priča je završena.

LOST ISLAMIC HISTORY
http://lostislamichistory.com/

priredio:Kenan Sarač

fotografije:internet

oprema teksta:focanskidani

_ _ _ _ _

 

 

MUSLIMANI ŠPANIJE SU POSTILI RAMAZAN IAKO SU NAKON TOGA ODVOĐENI NA VJEŠALA

 

Inkvizicija i Morisci _ 001

Da bismo što bolje iskoristili preostale dane ramazana i zahvaljivali Allahu na blagodati upute, ali i na blagodati države i slobode koju uživamo u našoj dragoj Bosni i Hercegovini, ovim tesktom podsjetit ćemo se na život muslimana Španije, nakon što je 1492. godine pala i posljednja muslimanska državica u Endelusu – Granada. Podsjetit ćemo se na život muslimana Španije koji su bili izloženi najsvirepijem mučenju, koji su prisilno pokrštavani, tjerani su da konzumiraju alkohol i svinjetinu te da u potpunosti odbace i ostave islam i sve islamske propise i obilježja, u suprotnom, ukoliko bi neko bio viđen da klanja, posti i sl., po kratkom postupku bio je osuđen na smrtnu kaznu viješanjem, ili spaljivanjem na lomači, ili bi bio osuđivan na doživotnu robiju uz konfiskaciju cjelokupne imovine.

Inkvizicija i Morisci _ 003

Kršćani su muslimane Španije nazivali Morisci (mali Mauri), ili ”novi kršćani”, da bi ih i na taj način ponizili i ukazali na njihov prezren status u kršćanskoj sredini.

Pošto su živjeli u neizdržljivim uvjetima terora, vjerovatno se pitate da li su uopće klanjali i postili, i kako su se odnosili prema mjesecu ramazanu i ibadetima u njemu?

Španjolski historičari, prije svih oni koji su bili savremenici muslimana Morisca, pokušali su dočarati i prenijeti sliku njihovog tajnog vjerskog života i uglavnom su se složili da su muslimani Morisci posebno poštovanje imali prema mjesecu ramazanu i postu i pored toga što su prošla desetljeća nakon njihovog prisilnog pokrštavanja.

Tako je španjolski historičar Boronat y Parrchina pokušao što vjernije predstaviti i opisati stanje muslimana u Španiji nakon pada Granade i njihov vjerski život koji su prakticirali u tajnosti, skriveni od očiju mnogobrojnih krstaških doušnika.

On je spomenuo nekoliko ključnih aspekata u životu muslimana uključujući i post, koji je ovako opisao: ”Ramazan traje trideset dana, muslimani tokom dana ništa ne jedu sve dok se ne pojave prve zvijezde na nebu. Noći ramazana provode bdijući, a pred zoru ponovo jedu i onda operu usta i obavljaju jutarnju molitvu. Ramazanski post započinje viđenjem mlađaka, a završava se također viđenjem mlađaka. Nakon trideset dana posta, muslimani slave praznik, Ramazanski bajram. Prvi dan Bajrama djeca ljube ruke očevima i mole ih za oprost, a očevi blagosiljaju svoju djecu stavljajući im ruku na glavu i izgovarajući riječi: ”Bog te učinio dobrim muslimanom, ili dobrom muslimankom!” Za Bajram svaki musliman traži halala od svog brata muslimana i moli za oprost, riječima: ”Bog oprostio i meni i tebi.” (Garcia Mercedes Arenal, Muslimani Morisci (Los Moriscos), str. 100)

Garcia Mercedes Arenal navodi također da je, nakon studioznog proučavanja inkvizitorske arhivske građe, zaključila da su: ”Obredi (ibadeti) kojima su muslimani Morisci najviše pridavali pažnje, a što se spominje u većini inkvizitorskih izvještaja, jesu: ramazanski post, čišćenje (taharet i abdest) i namaz.” (Garcia Mercedes Arenal, Inkvizicija i Morisci (na arapski preveo Džemal Abdur-Rahman), str. 66 u arapskom prevodu)

Zatim nastavlja: ”Bez ikakve sumnje, ramazanski post je bio duboko ukrijenjen u život ”novih kršćana” i to je obred koji je, uglavnom, najviše poštovan i čuvan kod većine Morisca. Može se reći da je ramazanski post bio posljednji znak islama kod Morisca.”

Inkvizicija i Morisci _ 002

Poznati španjolski istraživač Julio Caro Baroja, pozivajući se na knjigu Servantes i Morisci, veli: ”Na početku sedamnaestog stoljeća bilo je ljudi u Mursiji i Gionu koji su postili ramazan.” (Julio Caro Baroja, Muslimani kraljevine Granade nakon 1492. godine, str. 129) Dakle, nakon 110 godina od pada Granade, muslimani su čuvali ramazanski post u Španiji, što ukazuje na veličinu ovog mjeseca i njegov status kod muslimana, unatoč mučenjima i stradanju kojem su bili izloženi zbog toga. No, intenzitet čežnje za postom kao ibadetom bio je veći od straha od kršćana i njihovih surovih metoda mučenja. Zato su se oni penjali na uzvisine kako bi pratili pojavu mlađaka i kako bi na vrijeme mogli zapostiti.

U tom kontekstu, pozivajući se na Arhiv inkvizicije u Cuenci, historičarka Arenal napisala je: ”Post počinje pojavom mlađaka i muslimani su pratili njegovu pojavu sa velikom pozornošću i iščekivanjem. A kada bi se pojavio mlađak oni koji su ga vidjeli prenosili su to u susjedna sela i raspravljali su se međusobno oko viđenja mlađaka. Upravo je njihova briga oko pojave mlađaka bila uzrok stradanja mnogih muslimana od strane inkvizitorske vlasti. Tako je 1570. godine (78 godina nakon pada Granade) uhapšeno pola sela, jer su izašli da gledaju pojavu mlađaka, i nakon što se među njima zapodjenula rasprava da li je mlađak viđen ili nije, podijelili su se u dvije skupine i svaka skupina je glasno branila svoj stav, pa su ih zbog toga otkrili krstaški špijuni i prijavili inkvizitorskom sudu i sud je naredio da se pohapse.” (Arhivainkizicije u Cuenci, spis 249, br. 3363)

Tako su muslimani Španije živjeli u stalnom strahu od inkvizitorskih doušnika. Skrivali su svoju vjeru i tražili mjesta na kojima bi mogli obavljati islamske dužnosti i propise među kojima i ramazanaski post. Komšije kršćani su ih posebno provjeravali u toku ramazana tako što su ih često pozivali na ručak, pa su muslimani morali tražiti razna opravdanja kako ne bi pokvarili i prekinuli post. I nije čudo da je najveći broj muslimana Morisca osuđen u toku mjeseca ramazana.

Inkvizicija i Morisci _ 004

Jedan od Španjolaca koji je postio ramazan bio je Francisco Kordoba ”koji je postio od zore do zalaska sunca tokom cijelog mjeseca. Nikada nije bio izložen tolikim pozivima na jelo od strane komšija kršćana kao u toku mjeseca ramazana. Međutim, on je bio oprezan i ako bi ga neko pozvao na ručak, on bi odbijao tvrdeći da je već jeo na drugom mjestu.” (Nacionalni povijesni arhiv Španije, spis 192, br. 4) U inkvizitorskim spisima i izvještajima zabilježeni su mnogi slučajevi i predmeti koji su vođeni protiv ”novih kršćana” koji su postili u toku ramazana. Tako je ostao zabilježen i sudski inkvizitorski postupak protiv porodice Ibn Amir (potomci i rođaci poznatog Mensura ibn Ebi Amira) iz Valensije u 1567. godini. Naime, sluškinja iz te porodice koja se zvala Anhela u svom je svjedočenju izjavila da je ”izvršavala islamski propis posta u toku ramazana (tada je imala 16 godina) kao sluškinja gospodina Jeronima ibn Amira u mjestu Bnagwatil nakon što je bila sluškinja u Hašimovoj kući u mjestu Sagorbi. Zajedno sa gospodinom Jeronimom postila je i njegova supruga i sinovi: Cosmi, Juan i Hernando. Svi oni su proslavljali i muslimanski praznik i oblačili najljepšu odjeću.” (Muslimani Morisci, str. 167-168.)

Allaha molimo da se smiluje našoj braći muslimanima Moriscima iz Španije, da ih nagradi vječnim Džennetom zbog njihove žrtve za islam, da nas učini istinskim muslimanima i da ukabuli i primi naš post i ostale ibadete u ramazanu i da omogući da se u Bosni i Hercegovini slobodno posti, klanja namaz i Allah veliča do Sudnjega dana. Amin!!

priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić, saff.ba

_ _ _ _ _

Garcia Mercedes Arenal _ 001

Mercedes García-Arenal Rodríguez
Email: mercedes.garciaarenal@cchs.csic.es (link sends e-mail)
Phone: (+34) 916022422
Office: 1C10
Profesora de Investigación de OPIS
Instituto de Lenguas y Culturas del Mediterráneo y Oriente Próximo
Departamento de Estudios Judíos e Islámicos
Group: Historia Cultural del Mediterráneo
Digital.CISC

User main profile
Biography
(active tab)

Mercedes García-Arenal has a PhD in Arabic and Islam from the Universidad Complutense in Madrid (1976). She was a post-doctoral fellow in the London School of Oriental and African Studies (1976-1978) on a British Council Scholarship. In 1981, she received tenure as a Junior Researcher at the Consejo Superior de Investiagaciones Científicas, where she has been a Research Professor since 1990. She was a Visiting Scholar at the Institute for Advanced Study in Princeton (1988-89), and Directeur d’ Etudes de l’ EHESS (Paris) in the Spring term of 1992.

She has been actively involved in service to her institution, mainly as Member of the Steering Committee, Junta de Gobierno, CSIC (2003-2008) and Member of the Comisión de Área de Ciencias Humanas y Sociales, CSIC (2005-2008). She has also invested a lot of time and energy in being Directing Editor of the journal Al-Qantara. Revista de Estudios Árabes, from 1999 till 2013. She is also on the editorial board of several scholarly journals: The Maghreb Review (1999-present), Hésperis-Tamuda (2008-present) Journal of Medieval Iberian Studies (2010-present), Mediterranean Historical Review (2009-present), and Journal of Early Modern History (2012-present).

Among the numerous invitations she has received to present her work worldwide, she has held the Stewart Professorship in the Humanities at Princeton University (April 2013) given the Cochrane Lecture, Department of History, University of Chicago (2010) and the Hamilton Gibb Lectures, Center for Middle Eastern Studies, Harvard University (2008).

She has been PI of several research grants funded by the Spanish nacional government and has participated in international projects such as “Individual and Society in the Mediterranean Muslim World”, funded as an à la carte project by the European Science Foundation and directed by Robert Ilbert (1991-95) In this project she was team leader of Hub 6, “Religious activity and experience.” She was also PI of the Research Program “Islam y disidencia religiosa en la Europa protestante y en la católica,” CCHS-CSIC (2010-2013).

She has directed 10 PhD dissertations.

Since 2013, she is currently Principal Investigator of the ERC Advanced Grant “Conversion, Overlapping Religiosities, Polemics, Interaction: Early Modern Iberia and Beyond,” the CORPI project.

Her research focuses on the religious history of Iberia and the Muslim West, mainly on religious minorities: conversion, polemics, messianism, religious dissidence, and dissimulation. She has focused on the impulses of assimilation and rejection by mainstream societies of religious minorities such as Muslims and converted Muslims in Iberia and Jews in North Africa. Much of her research is based on Inquisition documentation. She has cultivated long-term research interest in the study of religious minorities and religious conversion from a new methodological vantage point. She has thus been increasingly drawn to the small-scale, singular study of individual experiences that suggest a process of gradual disengagement, involving closely entwined yet competing notions of religion and group belonging, in cases that illustrate how formal institutions of power function while handling people’s affairs. Among the latter she has been especially interested in individuals who walk away from groups, and in looking at groups through the eyes of the disaffected and the uncommitted.

Among her main publications are:

With Fernando Rodríguez Mediano, Un Oriente español. Los moriscos y el Sacromonte en tiempos de Contrarreforma (Madrid: Marcial Pons, 2010). The Orient in Spain: Converted Muslims, the Forged Lead Books of Granada and the Rise of Orientalism (Leiden: Brill, 2013) Taking as its main subject some notorious forgeries by Muslim converts in sixteenth-century Granada (including an apocryphal gospel in Arabic) this book studies the emotional, cultural and religious world-view of the Morisco minority and the complexity of its identity, caught between the wish to respect Arabic cultural traditions, and the pressures of evangelization and efforts at integration into “Old Christian” society. The book also addresses questions of Orientalist scholarship in Early Modern Spain, in which an interest in Oriental languages, mainly Arabic, was linked to important historiographical questions, such as the uses and value of Arabic sources, and the problem of the integration of al-Andalus within a providentialist history of Spain. The authors have considered these issues not only from a local point of view, but from a wider perspective, in an attempt to understand how these matters related to more general European intellectual and religious developments.

With Gerard A. Wiegers, Entre el Islam y Occidente. Vida de Samuel Pallache, judío de Fez (Madrid: Siglo XXI, 2002 [1999]) translated into English as A Man of Three Worlds: Samuel Pallache, a Moroccan Jew between Catholic and Protestant Europe (Baltimore: Johns Hopkins University Press, 2003); Arabic (Cairo: Ministry of Culture, 2006); Italian (Rome: Casa Editrice Viella, 2013), and Dutch (Amsterdam: University Press, 2014). This book reconstructs the story of a Jewish Moroccan family between Catholic Spain and the Protestant Low Countries.

Ahmad al-Mansur (1578–1603): The Beginnings of Modern Morocco (Series Makers of the Muslim World). Oxford: Oneworld, 2009.

Messianism and Puritanical Reform: Mahdis of the Muslim West (Leiden: Brill, 2006). In this book I analysed the connection between Sufi legitimation, sacred descent and expectations of the coming of a Mahdi, that is a second Muhammad. I also looked at how prophetic descent (sharifism) functioned as symbolic capital in Iberia and the Maghreb.

Inquisición y moriscos. Los procesos del Tribunal de Cuenca (Madrid: Siglo XXI, 1978. 2nd ed. 1983, 3rd ed. 1988). A study of converted Muslims and their practice of Islam through Inquisition trials.

 

 

Garcia Mercedes Arenal _ 003

fotografije:internet

oprema teksta:focanskidani

_ _ _ _ _

LOST ISLAMIC HISTORY
http://lostislamichistory.com/

A Court In The Alhambra In The Time Of The Moors
https://www.edwinlordweeks.org/A-Court-In-The-Alhambra-In-The-Time-Of-The-Moors.html

Forgotten, rare coloring book, 257 years old, found in Missouri Botanical Garden's library

 

the Florist 1760 _ 003

Perhaps the owner had no gall-stone brown or French berry yellow. Or kept the book only for pressing plants.

Whatever the reason, light use may have helped preserve a rare, early coloring book found in the Missouri Botanical Garden’s library. Noticed just last month, the book predates by 100 years what has been cited as the first coloring book.

“The Florist” wasn’t for education. It wasn’t for exploration. It was for coloring.

Printed about 1760 in London, “The Florist” includes 60 images of flowers with instructions for “drawing and painting according to nature.” The printer, Robert Sayer, explains right up front: It’s a “new work intended for the use & amusement of gentlemen and ladies delighting in that art.”

Apparently the printer also sold pigments for watercolors, describing recommendations such as ultramarine and sap-green. The brown was “gall-stone.” The yellow apparently came from a common buckthorn bush, although its fruit was confusingly called both “French berries” and “Persian berries.” Gentlemen and ladies would use the paints with “hair pencils.”

Although there are stains from pressed plants and one green smear, the garden’s own copy wasn’t colored.

Fewer than 10 copies of Sayer’s book appear to be preserved in libraries. A librarian with the Yale Center for British Art confirmed that its rare books collection holds two copies of “The Florist,” one colored, one not. Only one other U.S. library lists a copy (Virginia’s Oak Spring Garden Library); the rest are in Europe.

“The book doesn’t have scientific merit, but it does have a lot of cultural merit,” said Amy Pool, a botanist with the garden.

Pool is a curatorial assistant and an editor of “Flora de Nicaragua.” She was doing some light reading in “The History of Botanical Illustration” when she happened upon a reference to a 1760 coloring book. Pool entered the title in the garden’s digital catalog and found it had a copy.

The garden’s Peter H. Raven Library has more than 250,000 items. Scientists probably wouldn’t be looking for a coloring book in its rare book collection, which includes more famous things — such as the first U.S. edition of Charles Darwin’s “On the Origin of Species” and a palm-sized field guide from 1553.

As for quality of illustration, many of the rare books have more beautiful, detailed images than “The Florist.” One is Elizabeth Blackwell’s hand-colored “A Curious Herbal.” Published in 1737-39, it describes how to use plants for medicine. Blackwell’s shady husband was in debtor’s prison, so to support herself and her child, she drew the plants, engraved the drawings in copper, then painted the prints. (She sold four plates a week and got the husband out of prison, but he left her anyway.)

The garden’s rare book collection has some 6,000 volumes published before 1825. Research librarian Linda Oestry says she is “amazed at what people knew about the world.” “The Florist” was published less than a decade after Carl Linnaeus released a book formally introducing his revolutionary method of naming plants (binomial nomenclature).

Oestry says people of the era had enormous interest in botany. But she doesn’t consider the coloring book’s pages to be fine illustration.

Pool, however, detects a certain charm: “I kind of like the drawings.”

While showing the book, Pool pointed to scribbles apparently made by a child, plus a few random words written down, such as “leaf.” Stains show where plants were pressed between the book’s pages. The owner at one point may have been “Albert,” which is beautifully written on an early page. An imitation leather cover was added much later when some conservation work was done. Beyond that, the library doesn’t know how it acquired the book (many rare books have been donated).

“There are probably lots of things that are odd and interesting that we’re not aware of,” Oestry said of the rare books collection.

The garden’s library is “amazing,” she says. “The library is one of a half-dozen best of its type in the world.” It has digitized more than a million pages for the open-access Biodiversity Heritage Library.

Not only scientists but other researchers use the library, including those investigating history, English literature and exploration, Oestry said. They must call or email for an appointment at the library, which welcomes appropriate use. It is on the fourth floor of the garden’s Monsanto Center, which is a block and a half west of its well-manicured acreage on Shaw Boulevard.

A few materials from the garden’s library are included in a St. Louis Art Museum exhibit called “Cross-Pollination.” It highlights the mid-1700's floral artistry as “the interest in natural science — notably botany — became widespread in aristocratic, artistic, and scientific circles.”

The exhibit’s description underscores the 18th-century market for a book promoting the painting of flowers in “their succession of blowing,” as “The Florist” seems to describe blooms.

Librarian Francis Lapka of the Yale Center for British Art points to “The Key of Green” by Bruce R. Smith for coloring book history.

In an afterward, the author mentions “The Florist” but says that within 20 years such books weren’t marketed to ladies and gentlemen but to “the little Misses and Masters of Great Britain,” connecting coloring books to children.

A century later, Smith writes, coloring books really “came into their own” with titles such as “The Little Painter” (1860) and “The ‘Little Folks’ Painting Book” (1879). The latter is often cited as the first coloring book.

More than another century later, the coloring craze re-captured adults, who have bought millions of books and used not hair pencils but gel pens and other modern instruments to satisfy their creative urges.

No one is going to be coloring “The Florist,” of course, unless they go to botanicus.org and download pages that were posted on Friday. And the garden does have other copies of drawings for kids who, 257 years later, still yearn to color plants in bloom.

• By Jane Henderson • St. Louis Post-Dispatch • Jun 12, 2017 •
http://www.stltoday.com/entertainment/books-and-literature/forgotten-rare-coloring-book-years-old-found-in-missouri-botanical/article_3762d63c-d2c9-5f3d-9a41-921c621503c3.html

_ _ _ _ _

the Florist 1760 _ 002the Florist 1760 _ 004the Florist 1760 _ 001

SLIKA BOSNE S KRAJA 19. STOLJEĆA

(upoznajmo bolje jedni druge)

Bosnu su kroz njenu historiju stranci doživljavali kao krajnje neobičnu zemlju. O tome kakva je bila čak krajem 19. stoljeća govore njihova zapažanja koja su zabilježili putujući kroz nju. Kada je Austro-Ugarska 1878. godine okupirala Bosnu u njoj je zatekla život koji se u mnogočemu temeljio na normama feudalnog društva. Razlog takvog stanja je bio brdsko-planinski karakter zemlje što je onemogućavalo potrebnu komnunikaciju s vanjskim svijetom.
Dolazak i prolazak stranaca, a time i naprednih ideja, onemogučavalo je i nesigurno stanje u zemlji. Kao najisturenija turska pokrajina u Evropi prema najvećim neprijateljima Carstva: Austriji i Mletačkoj Republici, stalno je bila s njima u ratu što je stvaralo opću nesigurnost pa je sve bilo u znaku rata i stalne opasnosti. To je uveliko utjecalo da se ovdje sve razlikovali od onoga čak u susjednim zemljama, a da se ne kaže u onovremenoj Evropi
Odmah po okupaciji zemlje od strane Austrije 1878. godine ovamo su iz Evrope nagrnuli brojni znatiželjelnici raznih profesija da upoznaju i proučavaju onovremeni život i običaje ovdašnjeg stanovništva, prije svega muslimanskog dijela, što je za onovremenu Evropu predstavljalo egzotikiku.
Svi koji su saobraćali sa Bošnjacima prije svega ističu njihovu veliku vjersku odanost i navode da je teško sresti narod koji je toliko odan svojoj vjeri kao što su oni. Dodaju da oni za nju žive, umiru, i sve će izgubiti braneći je. Po njima, svaki Bošnjak veruje da je, sve što se dešava od Boga i da je tako suđeno. Kada ih pogodi kakva nesreća podnose je krajnje ravnodušno, uvjereni da je unaprijed dragi Bog tako odredio.
U tom kontekstu spominje se slučaj iz 1851. godine kada se Omer-paša Latas razračunavao s pobunjenim Bošnjacima, kojom prilikom je na stotine uhvaćenih bošnjačkih prvaka, što begova, što aga, u okovima otpremio pješice u Carigrad da mi se tamo sudi. Očevici koji su sretali na putu tu tužnu kolonu opisuju da su u takvom stanju samo znali rozboriti „Šta ćeš, tako nam je suđeno“.
U izvještajima istraživanja o naravi Bošnjaka navodi se i to da ga nećeš ničim toliko povrijediti kao kad mu dirneš u njegovu vjeru i vjerske osjećaje. Kao veliki vjernici nadasve su mrzili psovke i uopće proste riječi. U svakodnevnom govoru su kao poštapalicu prizivali časni Kur'an i druge vjerske knjige (kitabe). Ako bi sugovornika željeli uvjeriti u ono što govore kleli su se „Sunca mi“, „Dunjaluka mi „ (Svijeta mi) i sl.
U opisu dalje se kaže da svaki Bošnjak krajnje brižno izvršava propisane vjerske obaveze i ni za živu glavu ne bi propustio neku od dnevnih molitivi, ni onda ako je na putu ili se nađe u tuđem svijetu. Ostao je opis Husein-bega Gradaščevića koji je zapisao austrijski liječnik Bartol Kunibert koji ga je liječio u Zemuni prije deportacije u Istanbul, pa kaže: „Iskren i marljiv musliman, iako je bio teško bolestan, nizašto na svijetu ne bi propustio onih pet molitvi dnevno“.
Ova konstatacija o odanosti Bošnjaka svojoj vjeri iz 19. stoljeća na vlas odgovara vjerskim osjećajima njihovih predaka, starih Bošnjana, iz vremena banova i kraljeva, kada su proganjani od inkvizicijen i križaraskih vojni koje je na njih slala Evropa, radije išli na lomaču nego se odricali svoje onovremene, bogumilske vjere. Kada su je dolaskom Turaka napustili, prigrlivši islam, s istim žarom, ustrajnoću i odanošću počeli su slijediti tu vjeru, u kojoj su nepokolebljivo ostali do današnjeg dana.
Koliko su Bošnjaci odani vjeri govori i to da, takoreći, svako iole malo veće selo ima dzamiju. Za njih je petak poseban dan, kada obavljaju dzumu namaz, glavna sedmična zajednička molitva (samo muškaraca). Tada oblače svečano ruho, da bi se nakon obavljene molitve s prijateljima zaputili da popiju kahvu i popričaju.
Kada je Austrija 1878. godine okupirala Bosnu za njih je to bila „terra incognita“ (zemlja o kojoj se malo zna). Za Austrijance je bilo sve egzotično na što su u njoj nailazili. Bilo im je neobično da se u tako maloj zemlji ispovijedaju čak četiri vjere: islam, katoličanstvo i pravoslavlje, te jevrejska vjera. Svi žive jedni do drugih čije su bogomolje jedne do drugih. Svako slijedi svoje običaje, susreću se, pozdravljaju i uvažavaju jedni druge. Raspoznaju se po nošnji koja kod svakog naroda svojom varijacijom označava vjersku pripadnost i društveni položaj pojedinca.
Kako su se ovdje zadržale mnoge norme feudalnog društva i staleži su se raspoznavali po odjeći. Kod muslimanskog dijela stanovništva po tome se raspopznavalo ko je aga, ko beg a ko pripada nižem staležu. Kod begova i aga sve je bilo kitnjasto i to je govorilo o kome je riječ. Takvog su svi poštivali. Ako ga pješak ili konjanik nižeg ranga sretne na putu, sklanjaju mu se. Ako je u pitanju kršćanin, koji je na konju, sjašit će i sačekati dok beg prođe. Kada takav uglednik ulazi u kafanu prisutni ustaju i stoje dok ovaj ne sjedne. Za takve je posebno mjesto na sečiji, na vrh sobe, i na njega niko drugi ne sjeda do bega ili age. Tek kad sjedne, pozdravlja se s prisutnim.
Begovi i age, kao najbogatiji sloj društva, obično su imali više kuća. Ona u gradu sastojala se od dva dijela, zapravo dvije zgrade. U jednoj, koja se zove selamluk ili atar, bila je namijenjena muškoj čeljadi. U njoj domaćin dočekuje znance i prijatelje. U drugoj, u kojoj mu stanuje porodica, zove se haremluk ili harem. Svaki beg i aga ima na svojim posjedima ljetnikovac, odnosno čardak ili kulu. Tu provode ljeto, kmetovi tu donose hak – trećinu od uroda i druge dažbine.
Čardaci su čvrsto građeni, često na više katova, pa i s puškarnicama, zbog čega se i zovu kulama. Bezi Čengići u istočnoj Bosni imali su na svojim posjedima nekoliko kula, 8 odžaka i 9 begovskih kuća. Čardaci siromašnijih muslimana bili su skromnije građevine.
Čardaci i kule služile su i za odbranu u slučajevima pobune kmetova ili napada hajduka, uskoka i drugih opasnosti. Kako je iole bolje stojeći musliman imao koliki-toliki posjed, Bosna je bila puna kula i čardaka.
Stranci koji su bolje upoznali Bošnjake ističu njihovu veliku nježnost koju su iskazivali prema članovima svoje porodice, te da su neizmjerno odani porodičnom životu i da nadasve vole djecu i svoju ženu koja mu ih je rodila. Koliko je Bošnjak nježan otac, toliko je nježan i kao muž. Žena i muž se uzajamno vole i poštuju. Otac je glava porodice i za sve se brine. Djeca se od malih nogu odgajaju da poštuju roditelje.
Stranci koji su putovali ili boravili u Bosni s čuđenjem navode da se rijetko sreće Bošnjak koji ima više žena, iako mu šerijat to dozvoljava, predubjeđeni da je u Bosni, kao muslimanskoj zemlji, sve kao u Turskoj, kod Arapa i drugih pripadnika islama. Oni očito nisu bili upućeni da su bosanski muslimani ovdašnji starinci s hiljadugodišnjim evropskim korijenima koje je s ostalim muslimanima u svijetu veže samo vjera.
Opisujući kućnu atmosferu s divljenjem ističu kako kod Bošnjaka vlada sloga i uvažavanje. Majka i otac su svjesni da su odnosi između njih ogledalo porodice prema vanjskom svijetu. Oboje se od malih nogu odgajaju tako da muž poštuje ženu, a žena muža, pa su se i u braku tako ponašali. Znaju kakva je dužnost jednog, kakva drugog.
Žena obavezno dočekuje muža na vratima, bez obzira kada i od kud dođe. Na vratima ga i ispraća kad izlazi iz kuće. Uz kahvu se zajednički dogovaraju o porodičnim stvarima. Muž iskazuje poštovanje i ljubav prema ženi i poklonima. Za to je uvijek bilo povoda, pogotovo kad se rodi prvijenac.
Otac iskazuje jednaku ljubav kako prema sinu tako i prema kćerki. Neki putopisci primjećuju kako su posebno nježni prema kćerkicama, pa kažu da ih je neobično vidjeti u takvom raspoloženju jer tada ničim ne liče na ljute, silovite i ubojite junake sa bojnih polja na kojima su im se svi sklanjali s puta.
Majka je svojoj djeci prva učiteljica. Podučava ih pismu, običajima, i vjeri, da bi od sedme-osme godine starosti brigu oko toga preuzeli profesionalni učitelji u mektebima.
Djeca su od malih nogu odgajana da poštuju starije. Stranci s divljenjem ističu da nisu nigdje vidjeli do u Bosni kako se svi s poštovanjem dnose prema starim osobama. Dedo i nana su dom
aćini u kući pa imali i preko stotinu godina. Takav odgoj je nametnuo da se u Bosni izuzetno poštovala starost, u tolikoj mjeri da su se beg i aga s poštovanjem odnosili čak prema svom starom kmetu.
Kod Bošnjaka su postojale dvije hijerarhijske ljestvice po kojima su se izmeđuse uvažavali. Jedna je bila dobna starost, a druga klasni status pojedinca, odnosno njegovog roda. Strogo se gledalo ko je kojih i kakvih korijena. To je u daljoj prošlosti puno značilo u svakom društvu jer se po toj osnovi određivao ekonomski i politički status pojedinca, odnosno njegovog roda.
Po toj osnovi postojala je diferencijacija i unutar plemstva. Na vrhu su bili rodovi starih korijena, ili kako se u Bosni za takve govorilo „koljenovići“. Njihova starost i ugled imali su veći značaj čak od njihovog ekonomskog stanja.
U opisu svojstava Bošnjaka navodi se i to da nadsve drže do zadane riječi i od sveg najviše mrze laž
Ako je Bošnjak što obećao, to će održati po ma koju cijenu. Tu njihovu osobinu stranci su isticali i za njihove bogumilske pretke iz doba banova i kraljeva. Opisujući kontaktne s njima po raznim poslovima čudili su se kako niti daju niti traže priznanice za sklopljene poslove. Za njih je data riječ bila svetinja i ni za šta na svijetu ne bi je porekli. Isto je bilo i u tursko doba, a manje-više na selu se to zadržalo do danas.
U opisu naravi Bošnjaka ističu njihovu krajnju staloženost u ma kojoj se situaciji nađu, a posebno njihov pogled i odnos prema ovozemaljskom životu. Jedan od stranaca koji je godinama boravio u Bosni i dobro ih upoznao, zapisao je ovo: „Neki od njih mogu u mislima čitave sahate prosjediti na obali rijeke i gledati kako voda teče, a da ni s kim ni riječi progovorili nijesu. Isto tako mogu oni uz lulu duhana ili dobru cigaru dan prosjediti ili čitava poslije podneva u hladu granate kruške, šljive ili jabuke posmatrati let ptica i oblačke kako ih vjetrovi po horizontu gonjaju, a da pri tome ništa, ama baš ništa ne misle, niti ne osjećaju. To je poznati bosanski ćeif.“
Osim duhana malo je koji Bošnjak uživao druge, štetne poroke. Još se sredinom 18. stoljeća pojavila jedna rasprava koju je napisao Mustafa Pruščak iz Prusca koja govori o porocima, pa kaže da uživanje kahve u principu nije štetno, za razliku od duhana, alkohola i opijuma koji štete zdravlju pa su kao takvi zabranjeni šerijatom.
Svi stranci su Bošnjake smatrali do krajnosti konzervativnim te da prema svemu što je za njih novo i nepoznato pokazuju odbojnost. Uz tu su do krajnosti nepovjerljivi prema stranom i strancima. Na to je utjecala i geografska izoliranost zemlje. Njena brdsko-planinska konfiguracija otežavala je komuniciranje pa je svaka dolina i visoravan živjela svoj život. Komunikacije s vanjskim svijetom bile su još rjeđe zbog čestih napada stranaca zbog njihove, bogumilske, vjere, a kasnije, u doba turske uprave, napadali su ih kao muslimane.
Međusobni odnos Bošnjaka odvijao se na način koji je svojstven svim patrijarhalnim društvima. Pri susretu znalo se kako se ko pozdravlja. Po pravilu uglednijeg prvo pozdravlja onaj nižeg društvanog statusa, kao i to da mlađi prvi pozdravlja starijeg.
Kad bi naišla neka uvažena starina, ili ma koji uglednik, pred takvim su u znak pozdrava svi ustajali i stajali bez riječi dok je kraj njih dotični prolazio. Ili, ako su se našli u nekoj prostoriji isto su činil. Sjeli bi tek kad bi ovaj zauzeo svoje mjesto. Vodilo se računa o časti i starosti.
Kada se izvan kuće susretnu dva poznanika pozdravljaju se na način kojim se iskazuje posebno poštovanje. To je tzv. temena. Desnom rukom se prvo dotaknu prsa, potom usta a onda čela, što bi značilo da se pozdravlja srcem, iskazuje se ustima, a dotičnom se čast odaje svojim umom.
Običaj je bio da, ma gdje da uđe musliman, i ako je među prisutnima samo jedan njegov istovjernik, prvo će njega pozdraviti svojim vjerskim pozdravom pa tek ostale, čak ako je među njima kakav visoki uglednik nemusliman. To je zato što su se sve do dolaska Austrije bosanski muslimani u odnosu na zemljake kršćane smatrali privilegiranim, odnosno gospodom, s obzirom da su još uvijek bili na snazi relikti feudalnih klasnih odnosa.
Kada je domaćin polazio u vojnu ili na daleki put, kuću i imetak je ostavljao bez brige. Za to su bili zaduženi njegovi pouzdani ljudi koji su mu vodili imanje dok se ne vrati. Ako su u pitanju pripadnici plemstva, kao vojni stalež predstavljali su osnovnu odbrambenu snagu zemlje.
Za njih su vojne obaveze, kao uostalom za sve bosanske muslimane, smatrane svetom dužnošću. Izostati i ne poći s ostalom braćom da se brane granice domovine, navuklo bi neisperivu ljagu ne samo za dotičnog obveznika nego za čitav njegov rod. Takvu Bosnu i njenu vojnu i društvenu organizaciju zatekla je i austrijska okupacija, kada su Bošnjaci pod vodstvom svojih vojnih vođa, begova, aga, uleme i sveg narodaq posljednji put ustali u odbranu svoje zemlje.

Enver Imamović

Prizor iz Bosne s kraja 19. st. (akšamluk-predvečernje druženje)

Prizor iz Bosne s kraja 19. st.

izvor:fb Enver Imamovic

FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine

Foča cca 1925 _ 0185366

Na fotografiji su :

  1.  Hamzabegov mesdžid u Ortakolu najstarija je fočanska džamija, a sagradio ju je prvi hercegovački sendžakbeg Hamzabeg između god.1470. i 1474
  2. Džaferbegova ili kako se još navodi u starijim dokumentima, Džafer-čelebijina džamija bila je također u centru i nešto sjevernije od Hamzabegova mesdžida, a obzirom da je stajala baš u blizini i ispod Hamzabegova mesdžida vjerovatno je to druga džamija po starini u Foči.Poznata i kao Međurječka džamija.
  3. Kadi Osman-efendijina ili Šehova džamija ispod Pazarišta i kraj same nekadašnje Donje čaršije u blizini gornjeg mosta preko Ćehotine.
  4. Aladža džamija, koja počiva na ravnu terenu s druge, desne strane rijeke Ćehotine, i koju je osnovao Hasan Nazir god. 1550.
  5. Mustafa-pašina džamija, zvana još kraćim imenom Pašina džamija, stajala jetakođer na desnoj obali Ćehotine, nešto niže Aladže i gotovo sučelice današnjem donjem drvenom mostu preko Ćehotine.
  6. Dev Sulejmanbegova džamija, situirana s desnu stranu glavne ulice, što vodi iz središta grada kroz Donje Polje.
  7. Atik Ali – pašina, zvana još i Musluk džamija, spada među bolje fočanske džamije i, svakako, među vrlo vrijedne spomenike orijentalne sakralne arhitekture u Bosni uopće.
  8. Katolička crkva u Foči – dana 18. kiolovoza/avgusta 1913. postavljen je i blagoslovljen temeljni kamen. Već sljedeće, 1914. godine, crkva je bila dovršena, kada su na njezin toranj postavljena zvona, 18. kolovoza/avgusta, 1914. godine.

Foča cca 1925 _ 0185364.jpg

Razglednica je u izdanju knjižare Sime Mazića Foča.

priredio:Kenan Sarač

fotografije: flickr ekranportal13

 

*************

vidi još:

Careva džamija u Foči – džamija Sultan Bajazid II Valije
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/careva-dzamija-u-foci-dzamija-sultan-bajazid-ii-valije/?preview_id=19862&preview_nonce=8513ba369c

Hamzabegov mesdžid – najstarija fočanska džamija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/hamzabegov-mesdzid-najstarija-focanska-dzamija/

FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/

SEDAMNAEST FOČANSKIH DŽAMIJA (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/sedamnaest-focanskih-dzamija-foto/

SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Hadži Seferov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-hadzi-seferov-mesdzid/

SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Šejh Pirijin mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-sejh-pirijin-mesdzid/

SVE FOČANSKE DŽAMIJE : Muminbegov mesdžid
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/sve-focanske-dzamije-muminbegov-mesdzid/

Historija Foče : MEĐURJEČKA DŽAMIJA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/07/historija-foce-medurjecka-dzamija/

Mustafa-pašina džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/mustafa-pasina-dzamija-u-foci/

IZ HISTORIJE FOČE : O DŽAMIJI SULTAN FATIME
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/05/iz-historije-foce-o-dzamiji-sultan-fatime/

Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime/

Iz historije Foče : Džamija sultanije Fatime (sa fotografije)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-dzamija-sultanije-fatime-sa-fotografije/

Džamija Hasana Nazira – Aladža džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/dzamija-hasana-nazira-aladza-dzamija-u-foci/

Foča:Slovo o Aladži
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/06/focaslovo-o-aladzi/

Aladža džamija u Foči, Bosna i Hercegovina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/aladza-dzamija-u-foci-bosna-i-hercegovina/

Aladža Moschee in Foča,Bosnien-Herzegowina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/aladza-moschee-in-focabosnien-herzegowina/

Aladža džamija u Foči – ubijanje i uzdizanje monumenta islamske arhitekture
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/aladza-dzamija-u-foci-ubijanje-i-uzdizanje-monumenta-islamske-arhitekture/

[stari tekstovi] HUSREF REDŽIĆ : ARHITEKTONSKA KONZERVACIJA ALADŽA-DŽAMIJE U FOČI (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/stari-tekstovi-husref-redzic-arhitektonska-konzervacija-aladza-dzamije-u-foci-foto/

Legenda o nastanku Aladže
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/legenda-o-nastanku-aladze/

Natpis na Aladža džamiji u Foči iz 1550./51. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/natpis-na-aladza-dzamiji-u-foci-iz-1550-51-godine/

Foča:Šehova džamija (Kadi Osman-efendijina džamija)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/22/focasehova-dzamija-kadi-osman-efendijina-dzamija/

IZ HISTORIJE FOČE:TRI DŽAMIJE O KOJIMA SE NE PRIČA I NE PIŠE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/12/iz-historije-focetri-dzamije-o-kojima-se-ne-prica-i-ne-pise/

VAKUF MEHMED-PAŠE KUKAVICE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/vakuf-mehmed-pase-kukavice-u-foci/

FOČA:Nemaran odnos prema džamiji i medresi Mehmed–paše Kukavice
https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/10/focanemaran-odnos-prema-dzamiji-i-medresi-mehmed-pase-kukavice/

 

Faruk Muftić:VAKUF ATIK ALI-PAŠINE DŽAMIJE U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/28/faruk-mufticvakuf-atik-ali-pasine-dzamije-u-foci/

Potpis Evlije Čelebije na Atik Ali-pašinoj džamiji u Foči preživio sva ratna razaranja
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/potpis-evlije-celebije-na-atik-ali-pasinoj-dzamiji-u-foci-prezivio-sva-ratna-razaranja/

IZ HISTORIJE FOČE : FOČANSKE DŽAMIJE (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-focanske-dzamije-foto/

FOČA:Historijsko područje – Čaršija u Foči proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/29/focahistorijsko-podrucje-carsija-u-foci-proglasava-se-nacionalnim-spomenikom-bosne-i-hercegovine/

FOČA – HISTORIJA : Šta nam kazuje fotografija nastala oko 1918. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/02/foca-historija-sta-nam-kazuje-fotografija-nastala-oko-1918-godine/

FOČA – HISTORIJA : Pretraga po razglednici iz 1925. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/foca-historija-pretraga-po-razglednici-iz-1925-godine/

U zlatnom dobu fočanskog šehera, vakifi su se nadmetali u dobru, i teško je u ovoj čaršiji bilo reći koja je džamija veća, ljepša, važnija
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/28/u-zlatnom-dobu-focanskog-sehera-vakifi-su-se-nadmetali-u-dobru-i-tesko-je-u-ovoj-carsiji-bilo-reci-koja-je-dzamija-veca-ljepsa-vaznija/

FOČA : Obnovljena džamija Sultana Bajazida II Valije ili u narodu poznatija kao Careva džamija (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/08/foca-obnovljena-dzamija-sultana-bajazida-ii-valije-ili-u-narodu-poznatija-kao-careva-dzamija-foto/

FOČA:Careva džamija (Sultan Bajezida Valije II džamija) dobija minaret – FOTO
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/24/focacareva-dzamija-sultan-bajezida-valije-ii-dzamija-dobija-minaret-foto/

FOČA:NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU U NOĆI SA 01.01.2016. NA 02.01.2016.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/02/focanapad-na-carevu-dzamiju-u-noci-sa-01-01-2016-na-02-01-2016/

 

POSLIJE NAPISA O TERORIZMU U FOČI : IPAK SE OGLASILI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/poslije-napisa-o-terorizmu-u-foci-ipak-se-oglasili/?frame-nonce=ffb1f08629

TERORIZAM U FOČI:NOVI NAPAD NA CAREVU DŽAMIJU
https://wordpress.com/post/focanskidani.wordpress.com/16143

Foča : Veliko groblje (Aladžanski park)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/foca-veliko-groblje-aladzanski-park/

HISTORIJA FOČE : KATOLIČKA CRKVA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/23/historija-foce-katolicka-crkva-u-foci/

 

Na zidu sjećanja

Snijeg pade na behar, na voće _ 50185238
Snijeg pade na behar, na voće

Snijeg pade na behar, na voće,
podaj, Bože, svakome šta hoće!

A i meni šta je meni drago,
voljela bih neg’ carevo blago!

Što će meni svo carevo blago,
kad je nemam šta je srcu drago?

Meni drago jedno momče mlado,
ja da mi ga Bog u sreći dade!

(iz knjige “Usmena lirika Bošnjaka” – prof. dr. Munib Maglajlić)

ZABORAVLJENE IGRE : KUPE OD ORAHA ILI KESTENA

žžž5012

Napravi se kupa – gomilica od 4 oraha, ili kestena koja je udaljena od mjesta gađanja otprilike od 5 do 10 metara. Svaki igrač ima već pripremljeni «gađač“, najkrupniji orah ili kesten, a samo gađanje je po dogovoru. Može se gađati 1–3 puta. Svaki igrač mora imati veći broj oraha ili kestena, jer nikad se ne zna da li će se dobiti ili izgubiti. Ko je vješt u gađanju uzme ponekad i po nekoliko kilograma…
Ali…Bilo je i ovoga. Naiđu stariji i jači i zaviču:”HAMPE” i onda pokupe sve i odnosu. (To se događalo u bilo kojoj igri, a naročito u ćizi-blizi…). I nema žalbi, pritužbi,itd…

priredio:Kenan Sarač

Fočanska kuća

žžž4860

napisao:ing. Alija Bejtić
Fočanska kuća predstavlja zaseban i karakterističan građevni stil, koji se više oslanja na bizantijsko-egejski tip Makedonije, nego li na ustaljene oblike bosansko-hercegovačke stambene arhitekture orijentalnog smjera. Taj zasebni tip daje joj u prvome redu njena vanjska arhitektura.
Za razliku od većine drugih naših varoši, fočanske kuće, a i sve druge zgrade starijeg
doba, imaju krovište s blagim nagibom, a baš ti niski i uvijek četverostrešni krovovi s ćeremitnim pokrovom upadne opekaste boje čine osnovnu značajku u tipu fočanske kuće, čak i zasebnu crtu u fizionomiji grada uopće. Druga karakteristika fočanske kuće jest to, što je kod nje dosljedno naglašen horizontalni autoritet smjera i što u tlocrtu uvijek pokazuje čisti četverokut, u kojem su dvije paralelne stranice dva i više puta duže od drugih dviju. Dalje, fočanska kuća je u pravilu j e d n o k a t n i c a , namijenjena je isključivo jednoporodičnom stanovanju i ima samo jednu bolje oblikovanu fasadu, pročelje, koje je u gornjoj etaži razvedeno u ćoškove i kameriju ili verandu i koje je svugdje zaklonjeno od ulice.
O ostalim situacionim značajkama fočanske kuće, njenoj postavi prema prilaznim putevima i o odnosu na građevnu parcelu bilo je govora u poglavlju o urbanističkim osobinama grada.
Druga podjednako vidna značajka, koja fočanskoj kući daje zaseban tip, jest osobeno rješenje
unutarnjeg prostora, sklopa prostorija koje imaju različite namjene. U tome pogledu najveći
broj fočanskih kuća sadrži jedno te isto, standardno rješenje, na kojem ću se ovdje zadržati,
ali postoji i niz varijacija, no, one su tako malobrojne i sporadične, da ne mogu predstavljati
neki istaknutiji način građenja, pa ih ovdje neću ni navoditi. Prije svega valja istaknuti, da
općenito bosanska, pa tako i fočanska kuća u prizemnoj etaži ima prostorije, koje su namijenjene gospodarskim potrebama i za stanovanje preko zime, a kat isključivo za boravak i primanje u ljetnim danima. S takve podjele u prizemlju je potrebna bolja toplinska izolacija, pa
su tu vanjske stijene obično debele, masivne, a na katu naprotiv, posve tanke, tek toliko, da
mogu nositi krovnu konstrukciju.
Primarni prostor prizemlja u fočanskoj kući jest h a j a t , trijem ili ulazni prostor, koji je
pokaldrmljen kamenim pločama ili nabijen običnom zemljom te s prilazne strane potpuno otvoren i ljeti i zimi — očiti utjecaj toplijih mediteranskih krajeva. Taj hajat je ujedno i komunikacioni čvor, prostor, na koji se sa tri strane nadovezuju daljnje prostorije: sa strana sobe za stanovanje, a na suprotnoj strani prilaza kuhinja s još jednom, a negdje i dvije gospodarske prostorije. U hajatu je uvijek i drveno jednokrako stubište što vodi na kat, a prostor pod stubištem, na kojem su komunikacije nemoguće, iskorištava se za police, na kojim stoji bakreno suđe, đ u g u m i i i b r i c i za vodu.
Dvije postrane prostorije namijenjene su, kako rekoh, prvenstveno za zimsko stanovanje,
one se, dakle, dobar dio godine griju, pa im upravo otud i ime h a l v a t i — tople odaje. Jedini
istaknutiji namještaj u takvim sobama jeste niska i nepomična fotelja ili sećija, koja se
proteže ispod prozora duž jedne ili dvije vanjske stijene. Sav ostali prostor je slobodan, čist i
zastrt šarenim ćilimom, pa se soba čini još prostranijom.
Pa ipak tu su i ormari, peć i kupaonica, samo izvan centralnog sobnog prostora: ugrađeni u drvenu m u s a n d a r u ili o k o l i c u koja se proteže duž čitave zadnje ili prednje stijene
i koja je često, zajedno s vratima, dekorirana rezbarenim ornamentima. Obično u srednjem dijelu musandare, koje širina iznosi oko 1 m, ugrađena je zemljana peć s glinenim lončićima, koji akumuliraju toplinu unutarnjih gasova i prenose je postepeno u prostoriju, a u ponekim kućama umjesto takve peći je o d ž a k ili kamin, uvijek s oblicima umjetničkih pretenzija. Izravno do peći, s desne ili lijeve strane je b a n j i c a ili h a m a m d ž i k površine oko jednog četvornog metra. Topla voda često se toči u ibrik iz velikog glinenog vrča ili p e š n j a k a , koji je ugrađen u samoj peći do banjice i u kojem vodu zagrijavaju plinovi iz peći. Dalje se nižu jedan ili dva d u š e k l u k a , u kojim se, kako i samo ime kazuje, drže dušeci, jorgani i jastuci preko dana.
Uveče, pred spavanje, nastaje transformacija prostora. Vadi se iz dušekluka posteljina i stere
po sećiji ili izravno po tlima, na ćilim, na koji se uopće ne stupa u obući, i soba za dnevni boravak i primanje pretvara se u spavaću.
Potpuno jednak inventar nalazi se i u sobama na katu, koje se uvijek zovu č a r d a c i , i tu se
sreta u svakoj sobi sećija, peć, druge dvije banjice i daljnji ormari u musandari, ali same prostorije imaju nešto drugačije rješenje od onih u prizemlju. Kat je gotovo redovito svojom prednjom stranom konzolno isturen prema vani u vidu ć o š k a ili e r k e r a, pa je unutarnji prostor tako postao znatno veći. U nekim kućama ćošak je izvučen prema vani u vidu četverougla, a u nekim su opet vanjski uglovi ćoška odsječeni, sklišeni, a i takvi ćoškovi čine se osobito lagani i još više ističu raščlanjenost gornje etaže.

žžž4858.jpg
U kući pak obrtničke porodice Džonlagića u Musluk-mahali u Donjem Polju vidio sam u desnom, manjem čardaku još jednu osobitu značajku, kakve više nema ni u Foči, niti u Bosni
uopće. Tu je u dužini čeone stijene i iznad sećije ispod prozora konstrukcija stropa znatno
spuštena upravo za širinu sećije, pa je tako na tome dijelu visina sobe znatno skraćena, i čovjek, koji sjedi na sećiji ima dojam, da je zajedno sa sjedištem potpuno izdvojen iz glavnog prostora i povezan s prirodom i voćnjakom, kojega grane dopiru do samih prozora. Tako oblikovani prostor zovu š a n i š i n (pravilno tur. š a h i n i š i n), što upravo znači c a r s k o s j e d i š t e , a takvo značenje doista ima veze s ugođajem, što ga čovjek osjeća na tome mjestu.
Na katu između dva čardaka sreta se uvijek zaseban međuprostor, dosta prostran, uvijek svjetao i s posebnom namjenom. To je d i v h a n a, koja povezuje prostorije na katu, kao i hajat
u prizemlju, ali ona ima još jedan oblik upotrebe.
Njena prednja, čeona strana uvijek je otvorena, tek je samo u optičkom smislu zatvara izvana
niz stupića i lukova u gornjem dijelu, oboje iz tankog drveta, i tu se preko ljeta, a osobito
u predvečerje kućna čeljad najradije zadržava, dobivajući neposredno vezu sa zrakom i prirodom.

žžž4859
U nekim kućama i taj je prostor sam za sebe izvučen konzolno prema vani, a u staroj pak
kući porodice Čeča u Gornjem Polju potreba takve zabave i odmora u predvečerje posebno je
istaknuta još zasebnim prostorom — kamerijom— koja se nastavlja na divhani i još više uvlači
u prirodu. I ta kamerija je s vanjskih strana samo vizuelno ograđena sistemom vrlo laganih stupića i lukova, a samo podnožje uzdignuto je još iznad razine divhane za tri stube, čime je stvoren elemenat neobične vrijednosti i u utilitarističkom i u likovno-umjetničkom smislu.
Ostaje još da analiziramo treću vrstu prostorija, a to su m u t v a k  i  h u d ž e r a, koje imaju
isključivo gospodarsko značenje. M u t v a k (od arap. m a t b a h = kuhinja) je uvijek u prizemlju, između halvata i pozadi hajata. Valja znati, da se taj prostor nikad nije tretirao kao stambena kuhinja naših novijih kuća, i da je to gotovo u pravome smislu laboratorij za spremanje hrane s najnužnijim inventarom, koji služi isključivo samo u tu svrhu: u kutu veliko i otvoreno, a nisko o g n j i š t e , nad njim su lanci ili v e r i g e za držanje kotlića nad vatrom, a uz stijene, negdje i u samoj stijeni, d o l a f i ili ormarići za držanje suđa. Na takav mutvak obično se nadovezuje u pozadini prizemlja još jedna, a negdje i dvije omanje prostorije, h u d ž e r e ili smočnice, u kojim se čuva hrana, osobito pak zimnica.
U mutvak se ulazi izravno s hajata kroz široka i mahom dvokrilna vrata, kroz koja se mogu
prenositi cjepanice drva i vreće sa zimnicom, ali u nekim kućama postoje i druga, manja vrata,
koja mutvak vežu izravno s halvatom. U Čečinoj pak kući u Gornjem Polju, koje tlocrt donosim,
nalazi se još drugačije rješenje: u samome mutvaku postoje tri ognjišta uza tri stijene, a osim
onih drugih vrata, koja iz kuhinje vode u odaju, tu su ugrađene i zasebne drvene jednokrake
stube, koje izravno iz toga prostora vode na kat i izlaze na prostor, koji je potpuno odijeljen od
komunikacionog dijela, divhane, posebnim zidom, dapače, u toj se kući nalazi i na katu jedna prostorija s ognjištem, samo mnogo manjih dimenzija.
Takvo rješenje proizašlo je iz dvojake namjene kuće. Naime, Čečina kuća bješe istodobno
i a h a r , gostinjac, u kojem su besplatno konačili putnici (desni, manji čardak), a pred takve ljude odraslo muslimansko ženskinje nije smjelo izlaziti, pa je upravo odatle nastalo gornje rješenje, koje ženama omogućuje slobodne komunikacije i u ženski čardak na katu. Ono malo ognjište na katu namijenjeno je isključivo gostima, i to je zapravo k a h v o d ž a k , na kojem se pekla kahva.
Karakteristično je, da kuhinja u fočanskim kućama nema uopće zasebnog dimovodnog odžaka.
Dim se tu diže slobodno uvis iznad samog ognjišta i prolazi kroz vrlo širok otvor kroz
obadvije etaže do u potkrovlje. Upravo radi toga kuhinja tu nema uopće stropa, ili je on reduciran na mnogo manju površinu. Taj vertikalni otvor za dim, zvan d i m l u k, koji u horizontalnom presjeku često ima površinu manje sobe, na katu je ograđen sa svih strana zidovima, da dim ne bi prodirao u stambene prostorije, a upravo tu, na katu, taj prostor dobiva novu i vrlo korisnu funkciju s u š n i c e , u kojoj se na dimu sušilo meso za zimnicu.
Građani Foče nisu tražili od graditelja, da im kuća zadovolji samo u tehničkom i termalnom
pogledu. Oni su pri tome postavljali i realizirali i estetske zahtjeve, da im kuća i u cjelini i u
pojedinostima bude ukusna i oku privlačiva. Zato glavno pročelje, koje je najviše pred očima, raščlanjuju u ćoškove ili erkere, središnji dio (divhanu i kameriju) naglašavaju još laganim sistemom drvenih stupova i orijentalnih lukova, a ispred kuće sade još cvijeće i drugu vegetaciju, koja kući daje zelenilo. Jedan osobit elemenat, koji ima baš tu zadaću, jesu same b a d ž e , otvori za dim na krovištu, koji se vide već i s ulice te naglašavaju ognjište i čitavu kuću.
Svaka kuća starijeg tipa u Foči ima po jednu ili dvije badže, a nema niti jedne jedine, koja
nije imala dekoriran takav otvor. Taj dekor, rađen iz rezbarenih komada drveta i daske, sastoji
se iz čitave skale motiva, počevši od onih najprimitivnijih, koje čine samo dvije ili tri unakrsno
položene letvice, pa sve do vrlo složenih i suptilnih, u kojim prevladavaju oblici karakterističnih orijentalnih lukova, preneseni tu izravno iz kamenih elemenata boljih fočanskih džamija.
Promatrajući elemente toga, može se reći, bogatog dekora, koji je značajka samo fočanskih kuća, jer ga druga i veća mjesta uopće nemaju, sam od sebe budi se u nama zaključak, da su se graditelji tu prosto natjecali, koji će dati bogatiji i zanimljiviji dekor na badži kuća, koje su gradili.
Podjednaku težnju za dekorativnim iživljavanjem, koja je karakteristična za minule vjekove
uopće, sretamo i u samoj ponutrici kuće. Tu dekor u rezbarskoj tehnici različitih varijacija prekriva isključivo drvene plohe musandare ili okolice te vrata dolafa, pa čak i pojedine čisto konstruktivne elemente, na pr. stupove na divhani, kameriji i one, koji uokviruju prolaz u sobu kroz drvenu okolicu, koji u svom gornjem dijelu imaju profilaciju kapitela s lijepo izvedenim lukovima u drvetu. Najčešći motivi u toj unutrašnjoj dekoraciji jesu rozete, kojih je karakter uslovljavalo dlijeto za dubljenje, ali se tu i tamo sretaju i nešto drugačiji ornamenti.
Sve građevne i dekorativne osobine, koje sam iznio, uglavnom su zajedničko obilježje i muslimanskih i pravoslavnih kuća. Kod tih drugih karakteristične su samo dvije pojave, po kojim se razlikuju od muslimanske kuće. Umjesto divhane, zatvorene s tri strane stjenama, te kamerije, koja, doduše, nije bitni elemenat ni svih muslimanskih kuća, u pravoslavnim kućama gotovo redovito sretamo drveni natkriveni balkon, v e r a n d u , neku vrstu galerije, na koju izlazi i stubište iz prizemlja i koja se slobodno ističe prema vani iz same mase kuće, ali je ipak prekriva jedan, zajednički krov. Druga osobina kuća pravoslavaca jest to, da uopće nemaju kupaonica odnosno h a m a m d ž i  k a, koje sretamo u muslimanskim kućama. Tako, na pr., kuća jakih fočanskih trgovaca G l o đ a j a  gore u vrhu Čerezluka, koja je sigurno najveća
kuća u Foči uopće, i od koje ovdje tlocrte prikazujem, ima šest soba, dvije u prizemlju, a četiri
na katu, i vrlo bogat dekor, koji prekriva drvene stropove, sva vrata te vrhove stupova čak u obliku profiliranih kapitela, nema ni u jednoj sobi ugrađene kupaonice. Inače, na toj kući sretamo čak i uzdignutu kameriju, koja je karakterna osobama isključivo muslimanskih kuća.
(Ing. Alija Bejtić: Povijest i umjetnost Foče na Drini – Naše starine III – 1956.)

 

priredio:Kenan Sarač

Evlija Čelebi : ŠEHER FOČA (1664)

foca-1895-018

Osvojio ga je Ebu'l-Feth, sultan Mehmed-han, godine 869/1465. Njegova tvrđava, koja se nalazi u brdima, je porušena. On je sada po Gazi Sulejman-hanovom katastarskom popisu (tahrir) domen (has) hercegovačkog paše, a nalazi se na na teritoriji hercegovačkog sandžaka. Njim upravlja vojvoda. To je ugledan kadiluk u rangu kadiluka od tri (stotine) akči; u nahijama tog [kadiluka]ima sedamdeset sela. Ima muftiju, prestavnika šerifa (nekibu'l-ešraf), predstavnika Portinih spahija (sipah kethuda yeri), janičarskog serdara, povjerenika za harač (harac agasi), tržnog nadzornika (muhtesib agasi), baždara ( bazdar-agasi), starješinu esnafa (sehir kethudasi), te razne prvake i velikaše.

grad-foca-1888-godine
OBLIK I POLOŽAJ FOČE
-Prostire se uzduž obale velike rijeke Drine, od istoka prema zapadu. S jugoistočne, južne i zapadne strane, u daljini koliko može top dobaciti, nalaze se šumom bogate planine s ogromnim drvećem. Veliki šeher se nalazi u polju, na ravnom i prostranom mjestu. Sve do obale rijeke Drine nanizane su prostrane kuće, prizemne i na sprat. Zidane su od tvrdog materijala, a imaju i vinograde.
Grad ima osamnaest mahala. deset je muslimanskih, a osam je bugarskih, srpskih i latinskih (katoličkih). Jedna je mahala židovska.Ima dvije hiljade sto šesdeset impozantih, krasnih i lijepih kuća, koje su u dobrom stanju; pokrivene su čeremitom i pločama, okružene bašćama, tako da svaka izaziva ljubomoru i zavist perzijskih vrtova.
Najimpoznatiji su novosagrađeni saraji Mustafa-efendije Kadića (Kadizade), zastupnika (halife) spahija u rezidenciji sreće (Stambolu). Zatim Begov (?) saraj, Baš-ačik saraj i Serdarev saraj.

foca-1895-019
DŽAMIJE.-Ima svega sedamnaest islamskih bogomolja (mihrab). Između svih [ističe se] džamija sultana Bajezida Velije u Staroj čarsiji. To je starinska bogomolja, sagrađena od tvrdog materijala u starom stilu. Ima drvenu kupolu pokrivenu olovom i jedan minaret.Zatim džamija Fatma-sultane. I to je bogomolja (musala) u dobrom stanju, a pokrivena je čistim olovom.
Zatim ima Osman-agina džamija u kojoj iznad kapije stoji ovaj natpis:
“Zgrada Hadži Osmanove džamije koja je slična raju.Postade uzvišen hram svih vjernika.Posjetilac reče datum dovršenja njegove zadužbine:”Posta krasna džamija i privlačan hram” Godine 1022/1613.”
Ova svijetla džamija ima kupolu od dasake, a sva je pokrivena olovom.
Na vratima džamije kadije Osman-efendije nalazi se ovaj natpis; Datum joj je:
“Blago onom ko u nju uđe čist”. Godine 1002=1593/4.
Ove pomenute džamije su velike džamije na ovoj strani grada Foče. Osim njih, ima još jedanaest mahalskih mesdžida (zavije).
Rijeka Ćehotina (Tihotina) razdijelila je ovaj grad Foču na dvoje.
Na suprot, istočnoj, strani te rijeke nalaze se ove džamije:Kad drvenim mostom prođemo na suprotnu stranu, onda na vhu mosta imamo Hasan-pašinu džamiju.koja je po cijelom svijetu poznata pod imenom Aladža džamija. To je krasna bogomolja. Ovoj džamiji nema ravne u bosanskom ejaletu, ni u zvorničkom sandžaku, ni u gradu Teslidži (Pljevlje), a ni drugdje. Njen je graditelj Ramadan-aga, glavni zastupnik (bashalife)starog neimara (Kodža Mimar) Sinana, sina Abdulmenan-agina,glavnog neimara (mimarbasi) sultan Sulejmana.On je uložio svu svoju sposobnost dok je napravio ovu krasnu i divnu Aladža-džamiju, kojoj ne može biti ravne. U ovoj džamiji je sa stanovišta ahikteture izraženo toliko sposobnosti, toliko ukusa i finoče i ostvareno toliko ljupkosti da takvu impresivnost nije ostvario ni jedan raniji neimar na zemaljskoj kugli. Kako je ona ljepša i sjajnija od svih džamija ovog kraja, to je ukrasila ovaj grad. Neimar je na zidovima četvorougaone osnove napravio, poput prave zdjele okruglu kupolu (kubbe);ona je uzorna i zaslužuje da se vidi. Minder, mirhab, prozori i galerija mujezina su perforirani (musebbak) radovi od bijelog mramora poput perforacija (gravura) Fahrije u svakom tom detalju izražena je neka posebna sposobnost i vještina poput dopuštene mađije. Spolja na sofi nalaze se tri visoke kupole (kubbe), na četiri mramorna stuba bijela kao kristal. Da ne bi snijeg i kiša zasipali veliki džema'at na ovim sofama je poredano simetrički dvadeset borovih stubova i od drveta inženjerski napravljena neka vrsta krovnog prepusta (sundurma) tako da onaj koji ga vidi ostaje zapanjen, jer je sav taj prepust izgraviran mrežastim glavurama poput gravura Fahrija.
Sav jugoistočni zid ove sofe išaran je raznovrsnim šarama ravnim Bezhatovu, Manijevu i Sahkulovu kistu.


U sredini dvorišta (harem), na mjestu obraslom u zelenilo, pod visokom email-kupolom na šest stubova, koja je kao kupola kakvog visokog dvorca, napravio je klesar mramora (havz) za abdest. To je tako umjetnički izrađen safiski šadrvan da zaljubljeni ljudi, gledajući kako iz slavina teče živa voda i pravi vodoskok, prestanu da čeznu i uzimaju abdest. Sa desne strane ove džamije , do samog puta,podignuta je veličanstvena visoka kupola (kubbe) na četiri stuba. Oko nje je kovački majstor takve gvozdene rešetke i prozore koji su poput radova kovača Davuda. Svaki majstor, inženjeri svjetski putnik, koji pažljivo pogleda ovu kupolu i ove gvozdene rešetke, postaje zapanjen i zadivljen,
Osnivač ove zadužbine Hasan-paša umro je u Budimu kao budimski defterdar. Njegovo su čisto tijelo prema njegovom testamentu (vasiyat), sahranili ovdje u gradu Foči, u dvorištu ove džamije pod limenom email-kupolom. To je i sada svijetao mauzolej. Bog mu se smilovao! To je, zaista, bio čovjek od ukusa, darežljiv i plemenit, vrijedan i gostoljubiv, pun divnih osobina kao Hatem Tai i Džafer Bermeki. Kako on nije žalio blago, to je neimar Ramadan iz dvadeset i jedne džamije koje je on gradio mogao uzeti poneko iskustvo i vještinu (san'at)i sve ih primjeniti na ovoj džamiji. Uloživši svu svoju sposobnost, on je napravio takav božji hram, da mu nema ravna u Rumeliji (diyar-i Rum). Kako je osnivač bio darežljiv čovjek, on je raznim umjetnicima koji su iz svih krajeva donijeli dobrotvoru na poklon po jedan svoj umjetnički rad dao odgovarajuće nagrade i uzdare.
Umjetnički izrađenim lusterima, koje je takođe dobio na dar, ukrasio je unutrašnjost džamije, pa je i ona postala svijetla bogomolja, poput mlade čije čelo sija kao mjesec. Iznad visokog svoda kapije na jugoistočnoj strani džamije na bijelom i čistom mramoru, napisan je kaligrafski u stilu Kara-Hasarije ovaj natpis:”Ovu časnu džamiju podigao je osnivač zadužbina i dobrotvor Hasan, sin Jasufov i dao joj ovaj hronostih.”
“Primi je vječni(bože)”Godine 1074.
Pokraj ove džamije nalazi se džamija Emira Mehmed-age. To je interesantna, simpatična i lijepa džamija, ali nema posjetilaca. Ovu džamiju narod zove “Pašina džamija (Pasa dzami). Na njenoj kapiji nalazi se ovakav natpis:
“Ovu časnu džamiju sagradio je i proširio:Mehmed-aga sin Abdulatifov, upravitelj vakifa.Napisano godine sedamstotina sedamdeset i prve”.
Džafer-efendijina džamija je svijetla, starinska bogomolja kojoj nema ravne, a pokrivena je olovom.
I Sulejman-begova džamija je, takođe, udobna i privlačna, ali ima pomalen broj posjetilaca.
Osim ovih džamija, nalaze se na ovoj strani više mahalskih mesdžida.

(1920) Foča 1920 008
U Foči ima šest medresa, u nekim se predaje islamska tradicija (hadis).Postoji osam tekija.Od svih je najznamenitija Bajezid-babina tekija, na jugoistočnoj strani grada, među vinogradima i bašćama. Ona je okrenuta prema čarsiji i bazaru i predstavlja kosmoranu (ogledalo svijeta). Ukrašena je raznovrsnim maksurama i kuhinjama.
Tu imaju tri javna kupatila (hamam). Jedno je kupatilo pokojne Fatma-sultanije, drugo Bajezidovo, a treće hamam Mustafa-efendije, zastupnika (halife) spahija.
Sudnica (mehkeme), koja je u blizini ovog kupatila, takođe je Mustafa-efendijina. U blizini Mustafa-efendijine banje nalazi se prostrana musala. Ovdje mještani obavljaju blagodarenja.
Postoje dvije javne kuhinje (imaret). Jedna Bajezit-hanova, a druga Aladža-džamije.
Od njihovih specijaliteta na glasu su četrdeset vrsta ribe iz rijeke Drine, i med samotok, sedam vrsta sočnog grožđa, višnje i kruške jeribasme.
Prema dazdaraginim podacima tu ima 26.000 dunuma vinograda na koje se plaća desetina (osur). U čaršiji ima 540 dućana.
Sredinom ovog mjeseca,tamo gdje se nalazi trg varoši, teče rijeka Drina, koja se ne može preći na konju. Jugoistočno od rijeke leži glavni dio grada. Sjeverno i zapadni [od rijeke] nalaze se plodni voćnjaci (bag). Stanovnici prelaze i na suprotnu stranu čamcima i lađama. Svi dvorci i ugledne kuće grada leže na obali Drine. Njihovi doksati i prozori gledaju u rijeku. Dužina grada obalom rijeke iznosi 4.000 koraka.
Ova rijeka Drina izvire na sredini Hercegovine (dijar-i Hrsek),iz planinskih visoravni Kolašina i Čemerna, iz planina Zagora (=Zagorje) i Uloga. Rastući i skupljajući se postepeno, ona najprije nailazi na ovaj veliki grad i teče jedan sat direkno kroz bašće i ne pravi nikakve vijuge.
Na istočnoj strani grada, pored Aladža džamije, teče rijeka Ćehotina, koja se pod tabhanom (debaghane) sjedinjuje s rijekom Drinom. Rijeka Ćehotina teče s istočne strane grada Foče. Njen izvor nalazi se na jugoistočnoj strani, (kible) u planinama nahije Bihor u prizrenskom sandžaku u Albaniji, koje su udaljene jedanaest konaka. Ona dolazi iz Pive, Nikšića i opasnih Drobnjaka, prolazi ispod grada Plava, zatim Pljevaljskim poljem, protiče kroz grad Foču, dijeli grad na dvoje i tu utiče u rijeku Drinu. (Drina) teče dalje prema sjeveru, nailazi na kasabu Ustikolinu, a zatim se sjedinjuje sa Limom. Odatle teče prema bosansko-sarajevskom Višegradu, prolazi kroz kasabu Bijeljina, te pod gradom Račom utiče u Savu.
U ovom hercegovačkom sandžaku postoje dva znamenita velika grada (mahmiyya), jedan je Foča, a drugi Mostar.
Stanovnici Foče su u licu lijepi i divni ljudi, čistog vjerovanja, pobožni su i dobri muslimani. Muškarci nose raznobojnju čohanu odjeću. Prvaci i velikaši zamotavaju bijele čalme, a srednji stalež nosi pokratko odijelo i čakšire s kopčama, grube papuče i kalpake od raznobojne čohe i kunovine. Govore bosanski. Većinom su trgovci. Hadžija (hodočasnika) i gazija (junaka) ima takođe dosta.
Žene nose feredže od crne čohe sa bijelim velom i idu pokrivene kao Rabija Adevija. Djevojke su im vrlo lijepe, povučene, a djeca vrlo bistra i oštroumna, pa su napamet naučila mnoge knjige u stihovima, Mladići su im pravi sokolovi, neustrašljivi i hrabri junaci. Vječno su u borbi sa Mlečanima. njihovi učenjaci posjeduju rijetka znanja, a njihovim iskusnim ljekarima, ranarnicima i majstorima za puštanje krvi nema ravnih.
Od turbeta koja se posjećuju znamenita su Bajezit-babino i Murat-babino, a obojica su pokopani u svojim tekijama.

(1910) Foča 1910 008
FOČANSKI MOST-OGLEDALO ČUDA- Na obali Sredozemnog mora u nahiji grada Menemen blizu grada Smirne na anadolskoj strani ima još jedan grad po imenu Kara-Foča. Ali ovo je hercegovačka Foča. Na zapadnoj srani, pola sata daleko od ovog grada, na Karaburmu, na velikoj rijeci Drini nalazi se drveni mostna jedno okno, koji se diže do nebeskog vrha. To je veoma strašan, i opasan i nesiguran prolaz, koji već propada, jer nije tvrdo građen. Ovaj veliki most, koji treba pogledati, napravio je majstor stare škole tako da je na jake temelje, koji se nalaze na obje strane rijeke, vješto nanizao jednu na drugu velike i duge grede (tako) da jedna nad drugom izmiče kao pera u krilima lastavice. [Tako] su grede, koje se nižu s obje strane, približene pa je onda na sredini mosta jedan za drugi pet direka lade i tako sagradio ovaj veliki most, kome nema ravna ni na jednom vilajetu. Preko njega prelaze ljudi, konji, mazge i ostala stoka. Most se jako ljulja, pa se čovjek ne usuđuje ni da pogleda dolje. Čovjeku se smraći pred očima, srce mu zalupa. U ovim krajevima uopće nema kola, a i da ih ima, ne bi mogla prelaziti preko ovog mosta. To je most pokojnog Sulajman-hana. On je za njegovo održavanje uvakufio jedanajest sela.
Zatim smo opet došli u Foču i s nekoliko prijatelja prešli preko rijeke Ćehotine i idući obalom Drine prema sjeveru, došli smo u kasabu Ustikolinu.

(iz knjige Putopis o Bosni i Hercegovini – Evlija Čelebi, stranice 73-80)

Putopis o Bosni i Hercegovini _ 001Putopis o Bosni i Hercegovini _ 002Putopis o Bosni i Hercegovini _ 003Putopis o Bosni i Hercegovini _ 004Putopis o Bosni i Hercegovini _ 005Putopis o Bosni i Hercegovini _ 006Putopis o Bosni i Hercegovini _ 007Putopis o Bosni i Hercegovini _ 008Putopis o Bosni i Hercegovini _ 009Putopis o Bosni i Hercegovini _ 010Putopis o Bosni i Hercegovini _ 011Putopis o Bosni i Hercegovini _ 012Putopis o Bosni i Hercegovini _ 013Putopis o Bosni i Hercegovini _ 014Putopis o Bosni i Hercegovini _ 015Putopis o Bosni i Hercegovini _ 016Putopis o Bosni i Hercegovini _ 017

Evlija Čelebi : Putopis o Bosni i Hercegovini, IP “Sejtarija”, Sarajevo, 1999., 136 stranica

priredio:Kenan Sarač

HISTORIJA FOČE : Detaljni popis ratarskog stanovništva u Hercegovini iz 1585. godine. 

 

Izvor:* Ankara Tapu ve Kadastro Genel Müdürlüigü № 483 (8), 484 (7). Fotokopije u Orijentalnom institutu u Sarajevu, br. 226.◊138

 

Tabela I

Neoženjeni
Muslimani Kršćani Muslimani Kršćani Hajmani Čifluci
Nahija Sokol*
Foča
mahala stare džamije sult. Bajezida 17
mahala Mustafe paše 64
mahala časne džamije Hasana Balije 32
mahala Hamza Bega 15
mahala Džafer Čelebije 24
mahala Kadi Osman efendije 14
mahala Hadži Alije 57
mahala Sultan Fatime 16
mahala Hadži Mustafe 40
mahala Mehmed bega Muteferrike Visokog Carskog Dvora 26
mahala Mumin-bega 45
mahala Hadri Sefera 40
mahala Mustafe Čelebije 32
mahala Ibrahima Čelebije 53
mahala Pirija, sina Dotruda 35
mahala Džafer-bega 34
mahala Petojevići l
Varoš
mahala kršćana 12 11 1
selo Gornje Zavodište 14 1
selo Kruščica 16 1 6
selo Podpeć 23 2
selo Orahovo 11 4 2
selo Donje Podpeće 7 15 2
selo Tođevac◊139 9
selo Zamršten 31 9 2
mahala Dragojević prip. Jošanici 19 2 2
selo Jošanica (Milavac) 6 16
selo Zagrađe 1 6 17
selo Porosje 13 2 1
selo Jošanica
mahala Pridvorica 7 3 5
mahala Okusavići 10 5 3
mahala Osoja 19 2 4
mahala Ostrganica 7 2
mahala Dučin 5 4
selo Krstac 3
selo Dragočeva 25 10 2
selo Vukovine 10 4
selo Mala Papratna 25 5 4
selo Velika Papratna 28 1 5 4
selo Birotići 6 3 6
selo Selo 6 3 5
selo Malo Selo 2
selo Bragolo 23 10 2
selo Gornji Ribar 8 1 5
selo Grab 30 1 4 2
selo Ječmište 15 3 3
selo Popov Most 6 11 1 1
selo Donji Vikoč 31 12 2
selo Črenoševa 16 5 1
selo Jošanica 2 1
selo Gornji Vikoč 16 8
selo Kramoluš 8
selo Žuželj 8 2 4 1
selo Gornji Saš 8 4
selo Strane 14 2
selo Brojanice 12
selo Gornja Slatina◊140 19 3 2
selo Imšajići 7 2
selo Ljivine 1
selo Gusterak 15 2 1
selo Završ 9
selo Požarevo 5 1
selo Biokovo 12 3 4
selo Poljaradine 33 11 7
selo Lašci (danas Dlasci) 7 2
selo Prvorad 13 2
selo Gornja Brda 16 4 2
vinogradi G. Brda 7
selo Gornja Brda 6
selo Donja Brda 4 3
selo Gornje Kučine 9 2
selo Donji Saš 6
mezra Prerog
mezra Dragočava
selo Kožetin 6
selo Zagradine (đe) 3 3
selo Dolna Slatina 21 4
selo Krstac 7 1
selo Gornja Zaostra 10
selo Zaostra 2
selo G. i Sred. Zaostra 13 1
selo Ljubina 2
selo Dolnja Brda 31 1 2
selo Gornja Ljubina 5
selo Klak 7
selo Krasovina 1
selo Strane 2
selo Bradići 1 1
selo Kratina
selo Kunovo 50 19 3
selo Donje Zavodište◊141 30 3 2
selo Tvrdak 15 2 1
selo Prhalj 9 5
selo Ćurevo 37 14 2
selo Oglečeva 72 5 2
selo Zlatibor 1 1
selo Preseda 2
selo Celina 12 7
selo Grudica 2
selo Luće 2
selo Zaselak 2
selo Gornja Zagorica 2 2
selo Dolnje Porosje 16 12 2
selo Vladikovo 3 3
selo Dramopolje 2 1 1
selo Zajelje 5 5 1
selo Gora 13 1 4 1 1
selo Tulešci 14 3 10 1
selo Milije Strane 12
selo Dolnje Kučine 12 8
selo Radonjići 13 2 2
selo Ljutnica 24 9 1
selo Kozarovina 8 4 3
selo Gornja Dobralovina 3 1 1 2
selo Suhodolak – Tečić 39 6 8
selo Donji Suhodolak 2
selo Čegovište 9 4
selo Bravinič 6
selo Gornje Oglečevo 10 4 2
selo Gornje Oglečevo 8 4
mahala Gornje Oglečevo 2 2
selo Donje Zaostra 8 1 10
selo Bukova 6
selo Tjentište 20 15 1
selo Prhalj◊142 11 5 1
selo Prhalj 2 2 1
selo Gornja Ljutnica 1
selo Tođenac 2
selo Bračevići 2
selo Visočka 1
selo Bredelj 14 4
selo Predelj 3
selo Šemihovo 9 3
selo Vir 15 3
selo Strijani 15 6 2
selo (K)Čremeševo 11 2 1
selo Podi 7 3
selo Donje Orahovo 6 1 8 6
vinogradi Donje Orahovo 3
selo Rešnjak 1 1
selo Kruševo 3
selo Cvaljine 2
selo Popov Most 5 1
mezra Silovnica 4 1
selo Donja Trošanja 13 3 1
selo Trušina 5 1
selo Bunova 34 10
selo Donja Trošanja 2
selo Kosičani 10 3
selo V. Kosičani 4 1
selo Zakmur 39 3 7
selo Zakmur 3 1
selo Zakmur 3 1
selo Bastan 5 1 1
selo Stepan Polje 45 3 2
selo Dedova 39 9 4
selo Gornje Poljice 4 1
selo Gobiže◊143 31 7
kasaba Jeleč
mahala džamije Kapudana Sinan paše 97
sama kasaba Jeleč 9 3 2
selo Donje Poljice 14 4
selo Donje Poljice 4 3
selo Budne (Budanj) 27 5 5 5
selo Susječno 46 1 2
selo Trebičina 6
selo Trebičina 7 1
selo Mazoča 6 3
selo Štović 25 4
vinogradi Štović 5
selo Kuti 7 2 1
selo Gornja Bjeliš 4 2
selo Podbičic
selo Trebošica 18 4 5 1
selo Trebošica druga 16 3 2
selo Dolnje Bjeliš 13
vinogradi Dolnje Bjeliš 8
selo Gornja Poljica 8 7 6
selo Ocrkavje 16 5 5
selo Štović 25 1
selo Dragorobac 2 6
selo Zlatibor 1 5 10
mezra Radunovina 3 5
selo D. i G. Prhalj 1 6
Nahija Bistrica pripada Kazi Foča 1 6
mahala muslimana Ustikolina 33 8 4
selo Crnak Potok 6
selo Crnak Potok◊144 3
selo D. i G. Stanevo 9
selo Rđevica 13 1 2
selo Pleševac 2
selo Plješevac 5
selo Pleševica? 22 1
selo G. Milotina sa Radanovicima 17 1 1
selo Žiljena 7 1
selo Topci 15 1 1
selo Topci 4 1
selo D. Žežča 19 2
selo D. Žežče 7 5 2
selo Veliko Podgrađe 14 2 1
selo Podgrađe 2 1
selo Zaselak 3 2
selo G. Žiljeva 14 1 1
selo D. Stanjeva 7 1 1
selo Borinica 3
selo Mrežica 87 29 6
selo G. Žežče 8 1
selo Međupotok 2
selo Mareva 12 1
selo Gornja Kučava 8 1 1
selo Dolnja Kučava 9 1
selo Bitlin 3 1
selo Zabor 17 3 2
selo Zabor 4 1
selo G. Zabor 10 2
selo Milotina 9 6 1
selo Strganica 23 6 3
selo Strganica 3 3
selo Strganica 14 5
selo D. Mazlina 14 2
selo Cape◊145 124 5 1
selo G. Stanjeve 6
selo Kolun 36 2 6
selo Kruševo 3
selo Podbreže 4 1
selo Kremna 10 4
selo Kremna 10 7 6
selo Sirča 1 1
selo Drenova Polja 3 4 1
selo Drenova Polja 2
selo G. Staneva 3
selo Izbić 7 1
selo D. Kravica 3 1
selo Sokol 4
selo Vrsica 5
selo D. Mazlina 6 2 1
selo G. Staneva 7
selo G. Staneva 6
selo Mirivojevići 6 4
selo Lukova 15 2 2
selo Srednja Milotina 4 4
selo Petak 5 5
selo Lukova 13 9 1
selo Lukova 13 9 1
selo Divane 44 1 2
selo Unište 2
selo Srbotina 7 3
selo Zabređina 11 2
selo Zabređine 3
selo Zagotice 10 3 1
selo Borišica 10 6
selo D. Milotina 5 1
selo Srbica 5
selo Osip 27 19 24
čitluk Hadži Hamze u Dragomilići◊146 7
selo Zadub 10 1
selo Lašca 22 5 3
selo Gornje Žežče 12 3 2
selo Kovinjak 4 3
selo Podkolun 17 2 4
selo Sopotići 12
selo Zaselište 1
selo Sokolica 1
selo G. Žiljeva 3
selo Žežče 1
selo Okolac 3 2
selo Spile 1
selo Mazline 2
selo Izbičina 47 15 4
selo Prosimlje 3 1
selo Prosimlje 10 2
selo G. Dančići 12
selo D. Dančići 11 3
selo Rataj 9 2 6
selo Jasenova 19 6 2
čifluk Biovac 4
čifluk Hasan bega Srednji Zabor 1
selo Tlipce 1 1
selo Strganica 2 1
Nahija Dubštica pripada Foči
selo Strgačina 36 2 29
selo Mala Strganica 2 4
selo Omačina 11 1 3
selo G. Vrba 3
selo D. Vrba 2 1
selo Hočevina 4 2
selo Gornja Neraska 3 2 2
selo Dubac 6 44 1
selo G. Grivne◊147 10 8 2
selo Zagozdje 6 1
selo Dolovja Glava 6 3 1
selo Loznik 8 4 1
selo Loznik 1 3
selo D. Neraska 5 2 2
selo D. Lušnica 11 2 2
selo D. Osoja 3
selo Vitograb 8 1
selo Hočevine 1
selo Belovine 7
selo Vranje 6 1
selo Zarubovina 17
selo Zavraz 4 1
selo Radožilja 3 2 1
selo Podčudan 3 1
selo Zlatar 17 3 2
selo Radovine 7 1 3
selo Radovine Male 1
selo Gornja Orna 14
selo Dolni Crnar 2 1
selo Slatina 1
selo Bogdanovina 5 1
selo Zagrađe 11 9 1
selo Obare 12 10
selo Gojna 4 3
selo Međoševići 6 2 1
selo Gornja Osoja 5 1 1
selo Gojna 1 1
selo Petačina 1
selo Petačina 1
selo Gojna 5 5 1 1
selo Međureče 5 2 1
selo Meštera◊148◊149 3
selo Mala Tešnica 2
selo Dolnja Ljubuša 13 4 1
selo Raštanica 51 16 2
selo Donji Bahori 9 1
selo Dolnji Bahori 5 1
selo Gornji Bahori 7
selo Donji Bahori 1 1
selo Petrovica 11 5 3
selo Bezmilje 18 10 1
selo Kluvac 4
selo Podine 9 4
selo Svrdanj 20 2
selo Gornja Mravjača 11
selo Morinac 6 1
selo Morinac 10
selo Morinac 1 1
selo Morinac 9 1
selo Morinac 6 3
selo Morinac 2
selo Gornji Moravac 6
selo Gornji Moravac 2
selo Donji Moravac 2
selo Dolnja Svinica 19 5
selo Svinjica 5 5 2
selo Lipa 3
selo Lipa 2
selo Lipa 4 2
selo Strništa 11 1
selo Brod 12
vinogradi selo Brod 7
selo Završ 35 11 3
mahala Hrančići 13 3 1
selo Dolina◊150 5
selo Bukovica 4
selo Viduhovo 3 2
selo Viduhovo 3
selo Viduhovo 4 1
selo Potrkuša 10 4 1
selo Kalac 8 1
selo Kuti 1
selo Slatina 13 5
Varoš Risan 18
selo Gomijonica 31 2
selo Gornja Braneš 11
selo Gornji Braniš 2
selo Kraboriš 1
selo Kraboriš 2
selo Kraboriš 1 2
selo Strgar 10 1
selo Gornja Hreljina 8 3
selo Dolnja Braljina 16 3
selo Bušnje 10
selo G. Svinjica 20 1
selo D. Braniš 11 2
selo Gora 11 2 2
mahala Ivanova 7 6
mahala Alađozova 14 1
mahala Brđe 3
mahala Godiđe 2
mahala Gori od mahale Brđe 13
mahala Godiđe 8
mahala Bilovode 8 1
selo Gori mahala Godiđe 5
mahala Godeđe 5 3 1
selo Bračka 14 9 1
selo Bukovica 10 1
selo Sedca◊151 3 1 2
selo Lužinje 1
selo D. Braniš 1
selo Stolac 1
selo Kraboriš 1 1
Nahija Zagorje pripada Foči
selo Odrica 47 8
selo Pribići 2
selo Kalinovik 19 5 2
selo Dolnja Hotovja 15
selo Gornja Hotovja 6
selo Gradisalići 5 4 2
selo Hlahol 19 6 2
selo Oštra Lokva 24 5 3
čifluk Derviša Mehmedova 3
selo Završ 7 3
selo Završ 2
selo Osoja 3
selo Tušila 22 14 1
selo Gradiljine 17 4 1
selo Gradište 11
selo Gradiljine 17 4 1
selo Gradište 11
selo Dolnja Trnavica 34 15 2
selo Gornja Trnavica 2 1
selo Pločnik 8 1
selo Doljani Osoje 1
selo Doljani 6
selo Ognjani 3 1
selo Mranići 2
selo Mali Doljani 35 2
selo Doljani 8 1
selo Lokva◊152 16 1 1 1
selo Mrkotići 4
selo Mrkotići 9 3 1
selo Kalin 18 6
selo Šenik 34 1 5 1
selo Zgod 12 3
selo Mokra 9 2
selo Srednja Ulog 1
selo Svinjica 15 13 2
selo Brda 6
selo Oparići 2
selo Strane 10 3 1
selo Neževići
selo Slatnica 18
selo Luka 12
selo Dolnja Roman 10 2
selo Kutina 6
selo Gornja Ulog 10
selo Borje 5 5
selo Medenik 6 2
selo Borča
mahala Luka 23 9 7
mahala Luka 33 10
mahala Batočići 17 20
mahala Papračići 30 10
mahala Pridvorica 32 1 5 1