Jesen u Foči. Fotografije pričaju…
priredio:Kenan Sarač
FOČA : BOJE JESENI (foto)
MALO (NE)POZNATA FOČA : Džamijski kamen (stijena u Drini)
Stijena zvana Džamijski kamen, drvo izraslo na njemu…
Ispod bivše Šumske uprave,odnosno kasnije zgrade “Građenja” (na spratu bio stan od Lečića…Nebojše,Mladena). Dole, ispod te zgrade nalazi se Džamijski kamen, početak Podmusale od Općine…Ispod ,nekada poznate Sultan Fatimine džamije…
priredio:Kenan Sarač
SÖDERKÖPING : Pogledajte šta su vrijedne ruke trojice stolara napravile (foto)
Mali je grad. Zove se SÖDERKÖPING. U njemu žive trojica stolara. Magnus Larsson, Rasim Jusufović i Bengt Wilhelmsson. Pogledajte šta su napravili…
preuzeto sa Nyheter – Norrköpings Tidningar
Ramunderberget har blivit tillgängligare
Söderköping Det har byggts mycket i och nedanför Ramunderberget der senaste tre åren. Tre nya rastplatser, fem kilometer flora- och faunastig, flera nya informationsskyltar samt inte minst den stora trätrappan mellan slussen och bergets topp.
http://www.nt.se/nyheter/soderkoping/ramunderberget-har-blivit-tillgangligare-om4637773.aspx
_ _ _ _ _
O gradu
Söderköping (čita se Sederčeping) je grad od 6,992 stanovnika, na jugoistoku Švedske on je i administrativni centar istoimene općine od 14,024 stanovnika.
Söderköping leži u Grofoviji Östergötland, na Kanalu Göta 4 km od zaljeva Slätbaken i Baltičkog mora, udaljen 16 km južno od Norrköpinga.
Söderköping se u historijskim izvorima prvi put spominje u 13. vijeku, kad je 1235 izgrađen franjevački samostan.
Međutim arheološki nalazi pokazaju da je naselje nastalo tokom 12. vijek. Za 13. vijeka naselje se teritorijalno raširilo, a tad je izgrađena i crkva. Soderkoping je za vrijeme srednjeg vijeka bio važan lučki grad, usko povezan na Hanzeatskom ligom, pa je u to vrijeme živjela značajna njemačka kolonija.
Söderköping je još i 16. vijeku bio jedan od vodećih švedskih gradova, ali je zasipavanje njegove luke i rastuća konkurencija iz nedalekog Norrköpinga, dovela do tog da je izgubio svoju poziciju, pa je u 18. vijeku spao na malo agrarno naselje od 700 stanovnika.
Söderköping se tokom 19. vijeka, u usporedbi sa drugim švedskim gradovima – vrlo sporo razvijao. Industrijski razvoj gotovo da ga nije ni dotakao, tako da se privreda današnjeg Söderköpinga bazira prvenstveno na uslugama i administraciji.
Najveći poslodavci su Uprava Kanala Göta, bolnica i termalno lječilište.
Nedaleko od centra grada nalaze se ruševine dvorca Stegeborg, one leže na malom otoku u Zaljeva Slätbaken u Baltiku gdje izlazi Gota kanal.
Dvorac Stegeborg je tokom srednjeg vijeka, pa sve do 17. vijeka bio jedna od najvažnijih švedskih građevina, mjesto važnih susreta i pregovara.
priredio:Kenan Sarač
Pješčane piramide kod Foče (foto i video)
-
Pješčane piramide kod Foče 1958.
Pješčane piramide pored puta Foča – Miljevina predstavljaju rijedak prirodni fenomen, kojeg iz godine u godinu posjećuje sve veći broj turista. Lokalitet za koji se vežu i brojne narodne legende, Turistička zajednica Općine Foča uređuje u skladu sa svojim mogućnostima, a mještani ističu da bi sve išlo mnogo brže kada bi šanse turističkih potencijala ovog kraja prepoznale i vlasti. (Radio Free Europe / Radio Liberty)
Pješčane piramide Foče
Pjescane piramide kod Foce 2015 – Snimci iz zraka – Aerial Footage
PJESCANE PIRAMIDE MILJEVINA FOCA
IstinaTV Baštine Bosne i Hercegovine PJESCANE PIRAMIDE
Pješčane piramide
„Kalinovičkom cestom“, ili starim drumom Foča – Miljevina, u Šljivovicama, nalaze se pješčane piramide.
9 kilometara od Foče uz stari put ka Sarajevu u mjestu Daničići na lokaciji Šljivovice, nalazi se geomorfološki fenomen, pješčane piramide.
Pješčane piramide se prvi put pominju još u austrougarskom periodu, pogotovo zato što se tada trebao praviti put prema Kalinoviku. Austrougari su, vidjevši pješčane piramide, pomakli dionicu tog puta drugo mjesto.
Piramide su nastale višestoljetnom erozijom tla, djelovanjem mraza, kiše, vjetra i sunca.
Do piramida posjetioce sada vode putokazi iz oba pravca, Foče i Miljevine, sagrađene su i pristupne stepenice te postavljena zaštitna ograda.
priredio:Kenan Sarač
_ _ _ _ _
Pješčane piramide
https://focanskidani.wordpress.com/2017/11/01/pjescane-piramide/
Pješčane piramide kod Foče (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/19/pjescane-piramide-kod-foce-foto-i-video/
[Zaboravljena FOČA]
[Zaboravljena FOČA]
********
priredio: Kenan Sarač
RIMSKI MOST – USTIKOLINA : Most u Kožetini
Most poznat kao Rimski most nalazi se u selu Kožetina, naselje Cvilin, nedaleko od Ustikoline, pri ušću Gabeoskog potoka u rijeku Drinu. Historijski i kulturni značaj ovog mosta je prepoznala Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, te je most na Kožetini u Ustikolini 2005. godine proglasila nacionalnim spomnikom. Most je udaljen 5 km nizvodno od Ustikoline.
Istorijski spomenik – Most u Kožetini proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine
(“Službeni glasnik BiH”, broj 84/05.)
Most u Kožetini sagrađen je na strmom terenu i njegova sadašnja dužina iznosi oko 10 metara. Izgrađen je od blokova lomljenog kamena različitih dimenzija. Temeljen je direktno na priobalnim stijenama iznad potoka. Svod mosta je polukružan i urađen od grubo obrađenih, ali prilično pravilnih komada krečnjaka.
Gornja-hodna površina mosta je gotovo horizontalna. Dok se u svodu mosta primjećuju tragovi krečnog maltera koji je upotrijebljen kao vezivno sredstvo prilikom njegove gradnje, bočni zidovi izgledaju kao da su kameni blokovi redani nasuvo. To je malo vjerovatno i pretpostavlja se da je razlog za ovakav izgled bočnih zidova njihova dugogodišnja izloženost nepovoljnim atmosferskim uticajima, odnosno kiši koja je tokom vremena isprala krečni malter.
Most nema nikakve dekoracije, niti natpisa. U gruboj građevinskoj tehnici vidljiva je samo sekundarna kamena plastika koja je izražena isticanjem završnog reda ploča postavljenih oko 10 cm preko čeonog zida. Na mostu nema ograde, niti ima elemenata na osnovu kojih bi mogla da se utvrdi moguća rekonstrukcija ranijeg izgleda. Nije isključeno da je, zbog malog raspona mosta, ograda nekada bila drvena sa stubovima na obalama.
Širina mosta iznosi 3,30 metara, a raspon luka 5,50 metara. Visina mosta iznad korita potoka iznosi 5,80 metara a visina konstrukcije zida na obalama oko 4 metra. Debljina svoda iznosi 50 cm.
Most je sačuvan u izvornom obliku, ali ga, zbog lošeg stanja, mogu samo pješaci da koriste.
(Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, 2005. godine)
Džemal Čelić, Mehmed Mujezinović – STARI MOSTOVI U BOSNI I HERCEGOVINI, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1998. g., 338 str.
Prema navodima iz knjige Stari mostovi u BiH Džemala Čelića i Mehmeda Mujezinovića, godine 1957. izvršeni su konzervatorsko-restauratorski radovi na mostu. Podataka o projektantu i vršiocu pomenutih radova nema. Tom prilikom je obnovljen gornji sloj puta preko mosta, ugrađen zaštitni sloj od betona čiji je zadatak da unutrašnjost konstrukcije zaštiti od prodora oborinske vode, obnovljen je dio potpornog zida uz sjeverni prilaz mostu i izvršeno dersovanje zidova na pojedinim mjestima.
(Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, 2005. godine)
_ _ _ _ _
(1) Na lokalitetu Kožetina pronađeni su ostaci srednjovjekovne utvrde.
Tvrđava Kožetin je smještena na desnoj obali rijeke Drine 5 km nizvodno od Ustikoline. Kožetin je sagrađen na strmoj litici na vrhu strme piramidalne kose. Time je iskorišten prirodni položaj uzvišenog platoa nad rijekom Drinom koji kontroliše šire područje naročito put prema Foči. Tvrđava je bila duga oko 80 metara, a orijentirana je pravcem istok – zapad. Sastavljena je od četiri kule koje su povezivali bedemi. Kožetin se ne spominje u pisanim izvorima, a prema očuvanim ostacima najvjerovatnije je da pripada kasnom srednjem vijeku.
– Aleksandar Ninković, Srednjovjekovni gradovi Tođevac i Kožetina, Radio Sarajevo Treći program 26, Sarajevo 1979, 537-541.
– Vlajko Palavestra, Kožetin, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom III, Zemaljskimuzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1988, 126.
priredio:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
Nacionalni park “Sutjeska” (kao dio trase “Via Dinarica”) – među 25 svjetskih destinacija koje treba posjetiti u 2017.godini.
Američki magazin “Ger Patrol” svrstao je zapadni Balkan i Via Dinarica i među njima Nacionalni park “Sutjesku”(kao dio trase “Via Dinarica”), – među 25 svjetskih destinacija koje treba posjetiti u 2017.godini.Trasa “Via Dinarica” duga je 1800 km.
Nacionalni park “Sutjeska”,izdvojena je kao jedno od najtraktivnijih mjesta u šest zemalja Zapadnog Balkana. Ovaj časopis poredi je sa američkim nacionalnim parkom “Josemiti” smještenim u Kaliforniji i preporučuje je turistima širom svijeta.
_ _ _ _ _
The Western Balkans
Hike Eastern Europe’s version of Yosemite.
Now that the Via Dinarica trail will finally be completed this year, fully connecting over 1,200 miles of trekking trails across seven countries — Albania, Bosnia and Herzegovina, Croatia, Montenegro, Kosova, Serbia, and Slovenia — the western Balkan region is ripe for an outdoor adventure. Sutjeska National Park in Bosnia is often referred to as the Yosemite of the Balkans, and it’s a must-see if you’re making your way along the Via Dinarica trail. But if you have to pick one spot to settle down in and relax, you can’t go wrong in Montenegro. Stay at the hotel Forza Mare on the shores of Boka Bay and take in all the enormous beauty that Adriatic coast has to offer. – Bryan Campbell
_ _ _ _ _
izvor:The 25 Best Places to Travel in 2017/Gear Patrol Magazine – 2017
http://gearpatrol.com/2017/01/31/best-places-to-travel-2017/
fotografija : Gear Patrol Magazine
priredio: Kenan Sarač
ZELENGORA
Zelengora (sa najvećim vrhom Bregoč od 2 014 mnv) je planinsko područje koje se nalazi na jugoistočnom dijelu BiH i sastavni je dio NP “Sutjeska”.
Za mnoge najljepša je planina ovih prostora. Prostrana je, nepregledna, bogata šumom, zelenim pašnjacima i vodenim površinama. Iako na njoj postoje brojni vrhovi (Vilinjak, Uglješin vrh i dr.), Zelengora je ujedno i pitoma i blaga planina. Sušta suprotnost Magliću i Volujaku.
Posebnu draž Zelengori daju njene ”gorske oči” – bistra glacijalna jezera, smještena u samim podnožjima njenih vrhova: Gornje i Donje bare, Orlovačko, Kotlaničko, Štirinsko, Borilovačko, Crno i Bijelo jezero.
Na Zelengori je, takođe, dragocjen i bogat fond divljači i rijetkih biljnih vrsta, od kojih su brojne endemske.
Navedene karakteristike upućuju da ova planina predstavlja izvanredno mjesto za šetanje i planinarenje, ali i lov.
Na njoj se nalazi i nekoliko renoviranih planinskih domova, a svake godine u prvoj sedmici avgusta održava se manifestacija “Jezera Zelengore” u cilju promocije planine i njenih ljepota.
fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik/focanskidani
priredio:Kenan Sarač
NESTAJANJA : Lovački dom na Donjim Barama – tzv “Titova vila”
Lovački dom na Donjim Barama – tzv “Titova vila”
Ovako propadaju nekadašnja vrijedna zdanja u Fočanskoj nahiji. Od ove građevine su ostali samo zidine.
NP “Sutjeska” Tjentište – planina Zelengora – jezero Donje Bare – Lovački dom na Donjim Barama – tzv “Titova vila”
Jezero se nalazi nekih dvadesetak kilometara od Tjentišta, dugo je 250 a široko 120 metara, najveća dubina je oko 4,5 metara. Nalazi se na nadmorskoj visini od 1475 metara. Okruženo je planinskim vrhovima: Ardov (1723 m), Planinica (1874 m) i Mala Siljevica (1720 m) . Tokom hladnijih zima bude okovano ledom.
U blizini jezera nalazi se planinska koliba koju je moguće iznajmiti u saradnji sa Nacionalnim parkom “Sutjeska”. Nekada je na ovom mjestu bio Lovački dom (tzv “Titova vila”) koji je uništen u periodu 1992. – 1995.
priredio:Kenan Sarač uz malu/veliku pomoć prijatelja i saradnika.
fotografije:Kenan Sarač/internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
Prašuma Perućica : Jedan dan u netaknutoj prirodi
Piše: Ismet BAJROVIĆ
Na Dragoš sedlu je urađen vidikovac sa kojeg se pruža pogled na prašumu Perućicu i vodopad Skakavac. Od parkinga na Dragoš Sedlu, stotinjak metara duga staza dovešće vas do Vidikovca. Pod vama se odjednom otvara, pomalo zastrašujuća u svojoj ljepoti, duboka, šumovina uvala, gotovo potpuno nepristupačna. U srcu te iskonske ljepote huči vodopad Skakavac stropoštavajući se u ponor sa preko 75 metara visine.
Na drugoj strani kotiline se naglo izdižu kamene litice Volujaka, lijevo se izdiže najveći vrh Bosne i Hercegovine, Maglić (2386 m), a desno, u daljini, preko kanjona Sutjeske, vide se vrhovi Zelengore.
Pogled za nezaborav!
Netaknuta priroda – šume koje su bogate raznovrsnom divljači, na evropskom prostoru, veoma su rijetki komadići zemlje kojima ljudska ruka nije utisnula svoj pečat. Nedovoljno je znano da jedan takav kutak postoji svega stotinjak kilometara od Sarajeva, smješten u Nacionalnom parku „Sutjeska“ na Tjentištu. Riječ je o prašumi, jedinstvenoj u Evropi, o prašumi Perućici.
Prije nekoliko dana posjetili smo Tjentište. U Upravi NP Sutjeska uz srdačnu dobrodošlicu dočekao nas je prvi čovjek parka, Dejan Pavlović, veliki zaljubljenik u majku prirodu. Uz kafu u rakiju pričao nam je o prirodnikm ljepotama ovog kraja.
Kroz prašumu Perućicu proveli su nas vodići – lovočuvari NP Sutjeska, Dejan Baturan i Vladimir Lalović. Preko rječice Perućičkog potoka vidjeli smo brojne oborene jelike, na kojima je niklo novo drveće, uglavnom smrče i jelike koje prkose zubu vremena.
Brojne su jelike i smrče koje se penju nebu u visine, više od 50 metara, a i promjera su većeg od dva metra. Na jednom mjestu ima tri ogromne jelike koje su slične jedna drugoj po visini i debljini, a narod ovog kraja ih naziva tri sestre. Nalaze se ispod Mrkalj klada u dubini Perućice oko 500 metara.
U Perućičkom potoku vidjeli smo na nekoliko mjesta potočne pastrmke. Ali ovdje je strogo zabranjen lov pastrmke.
Poseban ukras prašume Perućice je vodopad Skakavac. Sa vrha vodopada pokušali smo se spustiti u kanjon, ali su nas dočekale strmovine litice i izvaljena stabla, pa smo se morali ponovo vratiti u Perućicu. Kamerom smo zabilježili brojna stabla koja oborena leže u prašumi. Kroz prašumu Perućicu vodi pješačka staza, koja je markirana, ali bez vodiča nije poželjno prolaziti kroz Perućicu, jer se vrlo lako može zalutati.
Ovih dana Perućicu posjećuju brojni domaći i strani turisti, ali uz pratnju vodiča – lovočuvara NP Sutjeska. Svi koji žele da vide Perućicu potrebno je da se jave u Upravu NP Sutjeska kako bi imali vodiče kroz prašumu do Prijevora i nazad.
U prašumi Perućici, tim ogromnim šumskim carstvom, gospodare njegovi jedini stanovnici. Tu su staništa divljih životinja: medvjedi, vukovi, srne, divojarci, lisice, divlje svinje – veprovi, orlovi, tetrijebi…
Za jedan dan prošao sam nepristupačnim dijelovima Perućice i slikao brojna stabla i vodopad Skakavac sa lokacije i mjesta gdje je nepristupačan teren, ali vrijedni lovočuvari Dejan Baturan i Vladimir Lalović su nas proveli kroz najljepše predjele, i bio sam očaran ljepotama jedinstvene evropske prašume.
Na platou Dragoš Sedla Dijana i Željko Vinković iz Bjelovara rekli su nam da su oduševljeni prirodnim ljepotama NP Sutjeska i da su veliki ljubitelji prirode.
Svi oni koji su ljubitelji prirode i željni čistog zraka, tišine u velikoj šumetini neka dođu na Tjentište i posjete prirodne ljepote ovog kraja.
fotografije: Ismet BAJROVIĆ
izvor/preuzeto sa:BISTROBIH.BA
Jedan dan u netaknutoj prirodi prašume Perućice
http://www.bistrobih.ba/nova/2016/07/22/jedan-dan-u-netaknutoj-prirodi-prasume-perucice/
Prokoško jezero (FOTO)
Prokoško jezero ili “Gorsko oko”, kako ga neki nazivaju, smješteno u središtu planine Vranica, 22 kilometra od Fojnice, na nadmorskoj visini od 1.635 m, po mnogima je jedno od najljepših ledničkih jezera u Evropi.
Specifično je, osim činjenice da je ledničkog tipa, po tome što u njemu živi endemična vrsta čovječije ribice – triton i brojne druge biljne i životinjske vrste.
Načelnik Općine Fojnica Sabahudin Klisura kazao je u razgovoru za Fenu da se Općina Fojnica fokusirala na turizam, te da je jedan od segmenata koji nudi, upravo Prokoško jezero.
Kaže da su u posljednje vrijeme radili na uređenju ovog područja, gdje je prije dvije godine bivši načelnik Općine Fojnice riješio problem otpadnih voda te je izgrađen kanalizacioni sistem.
– Također su postavljeni info pultovi, klupe, a uređena je i staza za šetanje oko cijelog jezera – pojašnjava Klisura, dodajući da je jezero okruženo malim drvenim planinskim kućama, koje su jednim dijelom nastanjene do početka zime, dok se drugi dio izdaje za turiste.
Inače, Prokoško jezero i okolina su 1982. godine proglašeni za regionalni park prirode i postali su zona stroge zaštite, a 2005. područje je proglašeno spomenikom prirode.
Ulaz u ovaj park prirode naplaćuje se dvije KM, a Prokoško jezero godišnje posjeti oko 20.000 turista, što je, kaže, impresivan broj.
– Pokušavamo da što više smanjimo dolazak motornim vozilima do jezera, stoga smo obezbijedili veliki parking za autobuse i posebno za male automobile – kaže Klisura i dodaje da je Općina svojim budžetom učinila koliko je mogla.
Fojnica, ali i cijeli Srednjobosanski kanton, istakao je Klisura, mnogo su dobili zahvaljujući ovom predivnom spomeniku prirode.
izvor:Fena
*********************************************
priredio: Kenan Sarač
focanskidani 